Febrilna neutropenija
Citostatici usljed svog mijelotoksičnog dejstva dovode do različitog stepena imunosupresije koja je
predisponirajući faktor za razvoj infekcije. U ovisnosti od težine, infekcije mogu nekad biti životno
ugrožavajuće. Uglavnom su loš prognostički znak.
Neutropenija se definiše kao poremećaj granulocita koji se očituje malim brojem segmentiranih leukocita u
krvi. To je stanje s apsolutnim brojem neutrofila manjim od 1,5 x 109 L. Teža komplikacija je febrilna
neutropenija koja se definiše kao povišena tjelesna temperatura, iznad 38,5 ºC, u trajanju dužem od jednog sata,
uz apsolutni broj neutrofilnih leukocita < 0,5 x 109 L ili pojavom tjelesne temperature od 38 ºC, i više, dva puta
u 24 sata. Neutropenija je najčešće uzrokovana ordiniranom hemoterapijom, ali se može javiti i nakon
radioterapije ili usljed infiltracije koštane srži tumorom, kada je u sklopu pancitopenije. Pravovremeno
otkrivanje i liječenje ovog izuzetno teškog stanja je uglavnom otežano činjenicom da je kod pacijenta smanjen
inflamatorni odgovor u neutropeniji. Jedini stalni klinički znak infekcije je povišena tjelesna temperatura. Ona
nameće započinjanje empirijske terapije antibioticima širokog spektra, koja će se, naravno, po završenim
rezultatima bakterijskih nalaza i korigovati. Fizikalni pregled pacijenta treba uključiti: pregled kože (raš ili
eritem), auskultatorni pregled pluća, pregled ždrijela i sluznice usne duplje, te pregled mjesta plasiranja
centralnog katetera. Urgentno uraditi: KKS, DKS, hemokulturu, urinokulturu, sputum kod produktivnog kašlja i
RTG pluća. Inicijalna terapija febrilne neutropenije podrazumijeva kombinovanu primjenu aminoglikozidnih
antibiotika sa cefalosporinom. U novije vrijeme koristi se cefalosporin treće ili četvrte generacije sa
karbapenemom. Prije ere empirijskih antibiotika, infekcije su uzrokovale 75 do 80 % smrti pacijenata u
febrilnoj neutropeniji. Kod upornijih epizoda febrilne neutropenije koje ne odgovaraju na inicijalnu terapiju,
može se uvesti Vankomicin (G +). Međutim, ne smije se zaboraviti korekcija antibiotske terapije po pristizanju
antibiograma i bakterioloških nalaza. Ako se temperatura ne smanjuje unutar 4-7 dana, uz ponovni klinički
pregled i pregled sluznica, razmotriti uključivanje empirijske antifungalne terapije i to Amfotericin B ili
flukonazol. Noviji antifungicidi su vorikonazol i posakonazol.
Candida i Aspergillus su najčešći uzročnici fungalnih infekcija, pogotovo u pedijatrijskoj populaciji i pokrivaju
oko 65 % dokumentovanih gljivičnih infekcija. Do 1980. godine to je bio Pseudomonas aeroginosa. Nadalje, u
terapiji febrilne neutropenije koristi se rekombinantna forma G-CSF (stimulišući faktor granulocitnih kolonija) i
to najčešće filgrastim (Neupogin) i Granocyt. Neupogin povećava apsolutni broj neutrofila u perifernoj krvi
tako što ubrzava njegovu mobilizaciju neutrofila iz depoa koštane srži. Međutim, mnogo je korisnija njegova
profilaktička primjena, pogotovo u pacijenata kod kojih postoji povećan rizik od infekcije usljed primjene
terapije ili kod visokoagresivnih protokola kod kojih se nakon ordiniranja hemoterapije registruje neutropenija,
uglavnom se u nastavku liječenja redukuje doza citostatika ili čak i prolongira naredni ciklus. Ovo je još jedna
činjenica koja potvrđuje efikasnost i opravdanost profilaktičke primjene faktora rasta.