PREDGOVOR
Nikada nisam srela Nancy Friday, ali osjećam da je poznajem, jer još imam
slike njezinog vjenčanja spremljene u ladici. Imala je ono što smatram savršenim
vjenčanjem - romantično, blještavo, jeftino i intimno — a to znam zato što je časopis
»Cosmopolitan« opisao taj događaj u broju od travnja 1966. godine.
Članak je naslovljen »Udajte se danas u ... Rimu«, i kad mije rukopis Mog
tajnog vrta poslan na recenziju, izvukla sam »Cosmopolitan« i još jednom pogledala
autoricu. Pamćenje me dobro služilo. Nancy Friday izgleda kao bivša Miss Amerike:
zgodna, zdrava, njegovana, ružičasta. Zar je ta djevojka napisala knjigu o ženskim
seksualnim maštarijama?
Ona je zapravo najprikladniji pisac, jer je vrijeme da se prevlada
nerazumijevanje o toj temi, koju treba učiniti vrijednom poštovanja. Previše ljudi
smatra da je svatko tko ima seksualne maštarije duševno bolestan ili opterećen
seksom - ili oboje! Zdrav pristup i razumni komentari gospođe Friday mnogo će
pridonijeti smanjivanju osjećaja krivice, strahova i neznanja, a činjenica da je ona
vrsta djevojke-iz-susjedstva umirit će čitatelje koji seksualne maštarije drže
nepristojnima.
Naravno, pri čitanju Mog tajnog vrta povremeno treba svladati, šok, pretjeranu
radoznalost i gnušanje. To nije knjiga koja se drži na stoliću za kavu. Niti je treba
ostavljati na mjestu dostupnom djeci. Moj tajni vrt bi opet mogao uvesti u modu
smeđe papirnate omotnice, jer to nije samo ozbiljna, informativna studija facete
ljudske seksualnosti koja je bila znamo zanemarena, nego je to bolno osobna,
beskompromisno iskrena i bestidno erotična knjiga. Nikada nije postojalo ništa nalik
na nju. Ponekad ćete se morati prisiliti da se podsjetite na to da je to klinički rad.
Seksualne maštarije počele su me zanimati prije nekoliko godina, kad sam
shvatila koliko se može doznati o osobi koju volite proučavate li njegove ili njezine
maštarije. Prilično je sigurno da seksualne maštarije odražavaju nečije intimno
viđenje idealne seksualne aktivnosti. To ne znači da maštarije svog partnera trebate
shvatiti doslovno (većina maštarija ilustrira krajnje pretjerano ponašanje), ali morate
postati svjesni činjenice da je u njegovoj ili njezinoj omiljenoj seksualnoj maštariji
zapretana srž želje da se doživi poseban odnos ili aktivnost i prateće fizičke senzacije.
Nećete uistinu upoznati svog ljubavnika/ljubavnicu dok ne izrazite te skrivene želje.
Niti ćete postići potpuno povjerenje i prisnost niste li u stanju međusobno podijeliti
svoje maštarije i prihvatiti ih. Možda će ova knjiga probiti barijeru šutnje.
U Senzualnoj Ženi malo je mjesta posvećeno seksualnim maštarijama. Većina
intervjuiranih žena slobodno je govorila o toj temi i ja sam u nekoliko poglavlja
umetnula njihove komentare. Čak sam razmišljala da u posebnom dijelu podrobno
obradim najčešće maštarije, ali sam odustala od te ideje kad su se s istim poglavljem
o maštarijama muškaraca pojavile teškoće. To je bilo jedno od najkraćih poglavlja u
mojoj knjizi, jer je, na moje veliko iznenađenje, pitanje postavljeno muškarcima o
njihovim seksualnim maštarijama izazvalo reakciju sličnu onoj kad udarite izložen
živac. I u individualnim i u grupnim razgovorima muškarci su reagirali kao da sam
predložila silovanje i istog su se trena zatvorili. Čini se da su čak i svingeri i
povremeni sudionici u orgijama bili pogođeni trenutačnom amnezijom. Nakon
objavljivanja Senzualne Žene dobila sam puno pisama od žena koje ističu daje
poglavlje o maštarijama muškaraca zanimljivo. Međutim, nikada nisam dobila nijedan
komentar od muškaraca. Suosjećam s onim jadnim stvorom koji pokušava sastaviti
prvu knjigu o muškim maštarijama. Lakše bi bilo istrenirati kornjače da u trci
pobijede hrtove.
Da budem sasvim iskrena, moram spomenuti da i moj spol ima svoju osjetljivu
zonu. Prošla sam izuzetno teško razdoblje nastojeći mnoge žene potaknuti na
razgovor o masturbaciji. Bile su spremne bez zbunjenosti govoriti o svakoj pojedinosti
svoje ljubavne igre, priznati izvanbračne veze itd., ali nisu bile sposobne čak ni izustiti
riječ masturbacija, a kamoli priznati da se bave tom vrlo normalnom aktivnošću.
Samo onda kad su opisivale seksualne maštarije, mogle su se žene dovoljno opustiti
da bi govorile o masturbaciji.
Spominjem sve ovo jer mislim da će muškarci i žene vrlo različito reagirati na
Moj tajni vrt. Smatram da će mnoge žene biti očarane, ali ne i iznenađene otkrićima
u ovoj knjizi. Tim čitateljicama neće biti teško priznati da i one maštaju. Međutim,
one žene koje seksualni čin smatraju neugodnim ili su nezadovoljne seksom bit će
revoltirane otvorenim i zaneseno putenim sanjarenjima žena u ovoj knjizi i odbijat će
i poricati vlastite maštarije i pred svijetom i pred samima sobom.
A kako će reagirati muškarci? Prvi muškarac kojem sam dala Moj tajni vrt
knjiga se tako dojmila, da se dao na ljubavni maraton. Ali, na žalost žena u Americi,
mislim da ta reakcija nije prosječna. Sljedećih
tu koliko čitatelja više su nalikovali na muškarca o kojem priča Nancy Friday. Kao što
su mnoge žene u ovoj knjizi smatrale da su njihove sek- Mialne maštanje intimnije i
od samog seksualnog čina, muškarci su osjetili daje ugrožena njihova muškost (kako
može neka maštarija zadovoljavati bolje nego ja?). Te su čitatelje naročito razbjesnile
one maštarije u kojima žene, dok vode ljubav, zamišljaju da su njihovi muževi lilmske
ili sportske zvijezde. (Uobičajena muška maštarija, usput rečeno, jest da dok vode
ljubav sa svojom ženom ili djevojkom, Ainiišljaju da je ona Raquel Welch, Ava
Gardner ili bilo koja druga žena koja ga uzbuđuje. Dvostruki se standardi, čini se,
protežu i na maštarije.)
Neki će se muškarci, već iznervirani agresivnošću pokreta za oslobođenje
žena, naljutiti što ih se u većini ženskih maštarija tretira kao seksualne objekte i bit
će šokirani i užasnuti nekima od požudnih, dominirajućih, zamršenih snova suradnica
knjige. Mogućnost da bi Susan, njegova smjerna mala ženica, mogla zamišljati ma i
jedan od odvratnih činova iz Mog tajnog vrta bit će više nego što taj tip muškarca
može emotivno podnijeti. Moj savjet Susan — daj mu do znanja da odobravaš knjigu,
ali svoje maštarije zadrži za sebe dok on još malo ne odraste. Žene će morati mnogo
pomagati muškarcima da priznaju da maštarije nisu ništa čudno.
Znam da vam nisam ispričala nijednu od mojih maštarija. Ni ne kanim. Toliko
je mog seksualnog života već otkriveno u Senzualnoj ieni da su moje maštarije jedino
što mi je ostalo! Njihove su varijacije, međutim, u Mom tajnom vrtu (prvo što sam
napravila kad sam dobila rukopis bilo je da provjerim jesam li i ja zastupljena), a
kladim se da se i vaš tajni vit tu nalazi. Nancy Friday je skupila dovoljno maštarija da
za svakoga ima ponešto.
Svidjelo vam se to ili ne, Moj tajni vrt jest prekretnica u seksualnom odgoju, jer
istražuje jedno od posljednjih nepoznatih područja ženske seksualnosti i prisiljava nas
da priznamo vjerojatnost da su maštarije jednako tako nužne za našu seksualnu
dobrobit, kao što su snovi zdravi za naše spavanje. Kad istraživači seksa počnu
pridavati maštarijama pozornost koju one zaslužuju, uslijedit će znanstvenije
orijentirane knjige, ali sumnjam da će stručna knjiga biti tako ljudska i čitljiva kao Moj
tajni vrt.
"J" , Autorica Senzualne Žene
1. REKAO JE: »ISPRIČAJ MI O ČEMU
MISLIŠ«
U svojoj svijesti, kao i u našem jebanju, nalazim se u odsudnom trenutku:
... Nalazimo se na onoj utakmici između »Baltimore Colta« i »Minnesota Vikinga« i
jako je hladno. Četvoro ili petoro nas je šćućureno ispod velikog vunenog kariranog
pokrivača. Odjedanput skačemo da bismo vidjeli Johnnya Unitasa kako trči prema
golu. Dok on trči preko igrališta, svi se okrećemo kao jedno tijelo, umotani u naš
pokrivač, vrišteći od uzbuđenja. Nekako, jedan od muškaraca — ne znam tko, a u
uzbuđenju ne mogu pogledati — primaknuo se bliže k meni. Nastavljam navijati, moj
je glas eho njegovog koji osjećam kao vreo dah na svom vratu. Mogu osjetiti erekciju
kroz njegove hlače dok mi dodirom signalizira da okrenem bedra prema njemu.
Unitasa blokiraju, ali sva akcija, Bogu hvala, još je usmjerena prema golu i to nas sve
drži okrenute u tom smjeni. Svi su izvan sebe. On je sad izvadio kurac koji je nekako
dospio medu moje noge: proderao je rupu u mojim hula-hupkama ispod kratke
suknje i kako se pogodak približava on sve glasnije viče. Svi skačemo gore dolje i
moram podići nogu više, na sljedeću stubu tribina, da uhvatim ravnotežu: sad ga
muškarac iza mene može lakše ugurati. Svi skačemo udarajući jedni druge po leđima,
i on obavija rukom moja ramena da nas održi u ritmu. Sad je unutra, uperen ravno
gore kroz mene kao šipka za čišćenje puške: moj Bože, čini se kao da mi je u grlu!
»Naprijed Johnny! Hajde, hajde, trči, trči!« vrištimo zajedno, glasnije od svih,
tjerajući ih da svi glasnije navijaju, nas dvoje upravljamo uzbuđenjem kao vođe
navijača, dok ja unutra osjećam, tko god da je, kako postaje čvršći i čvršći probijajući
se dublje i više u mene svakim skokom, sve dok navijanje za Unitasa ne postane
ritam našeg jebanja i svi oko nas su na našoj strani, navijajući za nas i pogodak...
teško je sad razlučiti jedno od drugog. To je Unitasov posljednji proboj, sve ovisi o
njemu: mi luđački jurimo, pred samim smo golom. Moje je uzbuđenje sve jače,
gotovo izvan kontrole dok vičem Unitasu da to napravi kao i mi, tako da svi zajedno
prijeđemo crtu. I dok muškarac iza mene viče, zgrabivši me u grču užitka, Unitas
prelazi liniju i ja...
»Ispričaj mi o čemu misliš«, reče čovjek s kojim sam se stvarno ševila. Riječi su mu
bile pune naboja kao i akcija u mojoj svijesti. Kako nikad nisam zastala da razmislim
prije nego što bih za njega učinila bilo što u krevetu (bili smo tako sigurni u našu
spontanost i reakcije), nisam se zaustavila prije nego što sam otkrila svoje misli.
Rekla sam mu o čemu sam mislila.
Ustao je iz kreveta, obukao hlače i otišao kući.
Ležeći tamo među zgužvanim plahtama, tako naglo odbačena i zbunjena zašto
sad to, gledala sam kako se oblači. To je bila samo uobrazilja: ja nisam stvarno
željela onog čovjeka s utakmice. On nije imao lica! Nitko! Ja čak ne bih imala te misli,
a kamoli ih glasno izrekla, da nisam bila tako uzbuđena, da me on, moj stvarni
ljubavnik, nije uzdigao do točke na kojoj sam napustila svoje tijelo, čitavu sebe, čak i
svoj razum. Zar on to nije shvatio? On i njegovo divno, strasno jebanje prouzročili su
sve te stvari i one su me, opet, činile još strastvenijom. Zašto, pokušala sam se
smijati, trebao bi biti ponosan, sretan zbog nas oboje...
Jedna od stvari koje sam uvijek jako cijenila kod svog ljubavnika jest da je bio
jedan od rijetkih muškaraca koji je shvaćao da u krevetu može postojati humor i
nestašnost. Ali, on nije mislio da je moja maštarija o utakmici šaljiva ili nestašna. Kao
što sam rekla, jednostavno je otišao.
Njegova ljutnja i posramljenost na koju me natjerao (a pisanje ove knjige
pomoglo mi je da shvatim da mu to još uvijek zamjeram) bio je početak našeg kraja.
Do tog trenutka njegov je uzdah uvijek bio »Još!« Uvjerio me da u seksu ne postoji
granica preko koje ga ne bih još više uzbuđivala: njegovo ohrabrivanje bilo je kao
povremeni udarac kojim dijete tjera zvrk da se okreće sve brže i brže. Vodio me
stalno prema stvarima koje sam uvijek željela raditi, ali sam bila previše stidljiva čak i
da pomislim da bi ih mogla raditi s nekim. Stidljivost nije bila moj stil, ali seksualno
sam još uvijek bila kći svoje majke. Osjećala sam da me on oslobodio od one
neprikladne sramežljive suzdržanosti s kojom se nisam mogla intelektualno
identificirati, ali od koje se tjelesno nisam mogla otrgnuti. Ponosan na mene zbog
mojih pokušaja, učinio je da se i ja ponosim sobom. Voljela sam nas takve.
Kad se sada osvrnem unatrag na mog sve-je-dopušteno ljubavnika, vidim da
sam samo sretno utjelovljavala njegova indirektno iznesena Pigmalionovsko-D. H.
Lawrenceovska maštanja. A moja? O njima nije želio čuti. Ja nisam bila pozvana da
budem suautor čarobnog scenarija »Kako biti Nancy«, iako je to bio moj život. Ja
nisam trebala raditi, nego trpjeti radnju.
Gdje li si sada, moj stari ljubavniče? Ako te je obeshrabrila moja maštarija o
»drugom muškarcu«, što bi tek mislio o onoj o psu dalmatineru mog djeda Henrya?
Ili o jedinom članu moje porodice koga si volio, djeda Henrya glavom, onakvim kakav
je na portretu iznad pijanina moje majke, iz vremena kad su muškarci nosili brkove
koji su škakljali, a žene duge suknje. Da li si mogao vidjeti što mi djeda Henry radi
ispod stola? Samo to nisam bila ja: bila sam prerušena u dječaka.
Jesam li bila? Nije bilo važno. Nije važno, u maštarijama. One postoje samo
zbog svoje fleksibilnosti, svoje sposobnosti da trenutačno utjelove bilo koji novi lik,
sliku ili ideju — ili, kao u snovima, s kojima su u bliskom srodstvu — da istodobno
sadrže proturječne ideje. One šire, uzdižu, izvrću ili preuveličavaju stvarnost odnoseći
nas dalje, brže u smjeru za koji bestidna podsvijest već zna da ga želi slijediti. One
iznenađenom »ja« pružaju nešto nevjerojatno, priliku da prihvati nemoguće.
Bilo je još ljubavnika i još maštarija. Ali, nikada više nisam upoznala jedne s
drugima. Dok nisam srela svog supruga. Dobar muškarac izvlači najbolje iz vas, želi
vas svu, i u potrazi za vašom srži prihvaća sve na što nailazi, s manje se ne
zadovoljava. Bili je moje maštarije opet izvukao na vidjelo iz onih dubina u kojima
sam ih ja oprezno ostavila da žive — silovite i živahne kao uvijek, naravno, ali nikad
više glasno izrečene. Nikad neću zaboraviti njegovu reakciju kad sam plaho, ranjivo i
djelomice postiđeno odlučila riskirati i ispričati mu o čemu sam ja mislila.
»Kakva uobrazilja!« rekao je. »Ja to nikad ne bih mogao izmaštati. Zar si
stvarno to mislila?«
Njegov izraz veselog divljenja došao je kao izbavljenje: shvatila sam koliko me
jako voli i voleći mene, voli sve što mi obogaćuje život. Moje su maštarije za njega
bile iznenadno razotkrivanje novog, njemu dosad nepoznatog vrta zadovoljstva u koji
ću ga ja pozvati.
Brak me oslobodio mnogih stvari i doveo me do drugih. Ako su moje maštarije
bile takvo otkriće i činile se tako maštovite Billu, zašto da ih ne uključim u roman koji
sam pisala? Radilo se, naravno, o ženi, i moraju postojati drugi čitatelji, osim mog
supruga, muškarci a i druge žene, koje bi zanimao nov pristup onome što se događa
u ženinoj svijesti. Zaista sam čitavo jedno poglavlje knjige posvetila dugom idiličnom
seksualnom sanjarenju junakinje. Mislila sam da je to najbolji dio knjige, ono od čega
su satkani romani koje sam najviše cijenila. Ali, moj je nakladnik, muškarac, bio
zatečen. On nikad nije pročitao nešto takvo, rekao je (pravi razlog da se piše roman,
mislila sam). »Njezine maštarije prave od junakinje neku vrstu seksualne čudakinje«,
rekao je. »Ako je tako luda za muškarcem s kojim živi«, nastavio je, »ako je on tako
sjajan jebač, zašto onda ona misli o svim tim drugim ludim stvarima... zašto ne misli
o njemu?«
Mogla sam i ja njemu postaviti pitanje: Zašto i muškarci seksualno maštaju?
Zašto muškarci traže da prostitutke izvode odredene radnje kad imaju savršeno
upotrebljive dame kod kuće? Zašto muževi kupuju svojim ženama crne čipkane
pojaseve za čarape i grudnjake koji otkrivaju bradavice, osim ako ne slijede vlastite
maštarije? U Italiji, muškarci dok svršavaju viču »Madonna mia«, a nije neobično,
saznajemo iz Zanijekanog Erosa, da maštoviti Englez plati dami za privilegiju da jede
kremu od jagoda (kakvu je običavala praviti dadilja) kojom je ona ljubazno napunila
svoju pičku. Zašto je savršeno pristojno (i konstantno komercijalno) ako se crtani
romani bave Ivicom Prosječnim, likom s pločnika koji promatra bujnu plavušu koja
prolazi, dok je u balonu koji je nacrtan iznad njegove glave podvrgava najegzotičnijim zahvatima? Moj Bože! Ova posljednja muška maštarija ne samo da se ne
smatra vrijednom osude, nego je zabavna, obiteljska šala, nešto o čemu otac može
pričati sa sinom.
Muškarci razgovaraju o seksualnim maštarijama u barovima, gdje se to naziva
masnim vicevima: ako se povremeno nađe muškarac koji ih ne smatra zabavnima, on
je čudak. Momačke večeri i godišnji sastanci trgovaca preplavljeni su pomićima. A
kad Henry Miller, D. H. Lawrence i Norman Mailer (da ne spominjem Geneta) stave
svoje maštarije na papir, smatra ih se onim što bi one mogle biti: umjetnošću. Takve
se seksualne maštarije muškaraca nazivaju romanima. Zašto se onda, mogla sam
upitati nakladnika, seksualne maštarije žena ne mogu zvati isto tako?
Ali, nisam rekla ništa. Insinuacija mog nakladnika, kao i odbacivanje mog
nekadašnjeg ljubavnika udarilo me tamo gdje sam najosjetljivija: u onu zonu gdje su
žene, znajući vrlo malo o stvarnom seksualnom biću svoga spola, najranjivije. Što to
znači biti žena? Znači li to biti neženstven? Jedno je ne sumnjati dovoljno u odgovor
da bi se ikad uopće postavilo pitanje o sebi. Ali, nešto sasvim drugo jest znati daje
pitanje naglo postavljeno u nečijoj svijesti, biti tamo procjenjivan u nekoj
nedefiniranoj, nepoznatoj, nezamislivoj konkurenciji i usporedbi. Zaista, što je to biti
žena? Nisam željela raspravljati o tome sa svojim nakladnikom — muškarcem, koji
tobože drži prst na seksualnom pulsu svijeta (nije li on, recimo, objavio Jamesa
Jonesa ili Mailera, i vjerojatno s njima izmijenio oštroumnosti koje nisu za
objavljivanje). Pokupila sam sebe, svoj roman i svoje maštarije te otišla kući gdje su
nas cijenili. A knjigu sam spremila na policu. Svijet još nije bio spreman za ženske
seksualne maštarije.
Imala sam pravo. To onda nije bila komercijalna ideja, iako se događalo prije
četiri godine, a ne prije četiri stotine godina. Ljudi su rekli da žele čuti glas žena. Što
su time mislili? Ali, muškarci nisu uistinu željeli znati o nekom novom, vjerojatno
prijetećem potencijalu u ženama. To bi se odmah pretvorilo u seksualno
prestrojavanje, neko ponovno promišljanje muškog (superiornog) položaja. A mi žene
još nismo bile spremne jedna s drugom podijeliti taj potencijal, naše zajedničko, ali
neizrečeno znanje.
Ono što je ženama trebalo i što su čekale bila je vrsta mjerila prema kojem bi
se mjerile — zapravo seksualno mjerilo jednako onome kojim su muškarci uvijek
opskrbljivali jedni druge. No, žene su bile šutljiv spol. U našoj želji da ugodimo svojim
muškarcima, mi smo jedne drugima nametnule seksualnu suzdržanost i šutnju za
koju su muškarci mislili da je nužna za njihovu vlastitu sreću i slobodu. Mi smo jedne
druge zatočile, izdale vlastiti spol i same sebe. Muškarci su se uvijek držali zajedno da
bi jedan drugog bratski podupirali i ohrabrivali omogućavajući si najbolje puteve za
seksualne avanture, promjene i prilike. Žene ne.
Za muškarce je razgovor o seksu, pisanje i razmišljanje o njemu, povjeravanje
i propitkivanje za savjet i ohrabrenje u vezi s njim, uvijek bilo socijalno prihvatljivo.
Zapravo se stanovita količina seksualnog hvalisanja u svlačionici obično smatra
izrazitom osobinom pravog muškarca, vražjeg dečka. Ali, ista kultura koja je
muškarcima dala tu slobodu strogo je tu istu slobodu zabranila ženama, ostavljajući
nas seksualno nepovjerljivima jedne prema drugima, prisiljavajući nas na model
prijevare, srama, i više od svega, šutnje.
Ja osobno vjerojatno nikada ne bih odlučila pisati knjigu o ženskim erotskim
maštarijama da glasovi drugih žena nisu prekinuli šutnju, ne dajući mi samo
seksualno mjerilo o kojem sam govorila, nego i saznanje, da bi drage žene isto tako
željele čuti moje ideje kao što ja želim čuti njihove. Odjedanput, ljudi nisu više samo
govorili da žele čuti žene, sada su žene stvarno pričale ne čekajući da ih se pita.
Izmjenjujući svoja iskustva, svoje želje, tisuće žena podržavale su jedne druge
dodajući svoje glasove, svoja imena, svoju prisutnost oslobodilačkim snagama koje
su ženama obećavale nov poticaj, nešto »više«.
Dosta čudno, no mislim da snažan povik pokreta za oslobođenje žena sam po
sebi nije pomogao većini žena, a meni sigurno ne u radu koji je prerastao u ovu
knjigu. Odbio je previše žena. Njegovo puko kriještanje, umjesto da nas privuče bliže
jedne drugima, otjeralo nas je na suprotne strane. One koje su izazivale muškarce,
ne priznajući ih, zbile su se u militantne redove protiv onih koje su se iznenada više
nego ikad prepale da će, budu li zvučale agresivno, biti ostavljene. Ako je seks
reduciran na test snage, koja žena želi ostati potpuno sama, sva jaka, baveći se
sama sobom?
Ali, ako već ne pokret za oslobođenje žena, u zraku se osjećalo samo
oslobođenje. S povećanom slobodom ženskih tijela oslobađala se i naša svijest.
Zamisao da žene seksualno maštaju, zagonetka što bi to moglo biti, mogućnost da bi
se na stoljeća staro pitanje muškaraca ženama »O čemu sad misliš?« napokon moglo
odgovoriti,sad je odjedanput fascinirala nakladnike. To više nije bija stvar vještog
nakladnika koji razmišlja kakav bi to komercijalni štos bio izdati seriju seksi romana
seksi autorica, romana koji bi dali neobičan nov podražaj prodaji stoljećima starih
jebačkih scena koje su uvijek pisali muškarci. Stvari više nisu pod nadzorom
nakladnika: žene su pisale o seksu, ali sa svoje točke gledišta (ne više žene gledane
samo kao seksualne maštarije muškaraca) i to je bila potpuno nova spavaća soba.
Odjedanput je postalo očito da će s oslobođenjem žena i muškarci biti oslobođeni
svih stereotipa koji su ih navikli da o ženama misle kao o teretu, stidljivim
stvorenjima i nužnom zlu, čak i u najboljoj varijanti kao o nečem lošijem od
muškarca. Zamislite! Razgovarati sa ženom može biti zabavnije nego provesti noć s
dečkima!
Nije nikakvo čudo da je u takvim prilikama moja ideja sve fascinirala.
»Razmišljam o tome da napišem knjigu o seksualnim maštarijama žena«, rekla bih
kao uvod u razgovor skupini vrlo inteligentnih i sređenih prijatelja. To je bilo
dovoljno. Razgovor bi se prekinuo. Muškarci i žene okrenuli bi se prema meni s
poluosmjesima uzbuđenja. Bili su me spremni poduprijeti, ali samo uopćeno, kako
sam poslije otkrila.
»O, misliš o starom snu o silovanju?«
»Ne misliš o nečemu poput King Konga, zar ne?«
No, kad bih o maštarijama počela govoriti sa svim onim detaljima koje u
pričanje unose životnost i čine verbalno iskustvo emotivno stvarnim, nestalo bi
opuštenosti oko stola u restoranu. Muškarci bi postali goropadni i nervozni (ah, davni
moj ljubavniče, kako si univerzalan) a njihove bi se žene, daleko od toga da
progovore o svojim maštarijama — što ih je na početku možda i intrigiralo —
zatvorile kao školjke. Ako bi itko progovorio, bili su to muškarci:
»Zašto ne skupljaš maštarije muškaraca?«
»Žene ne trebaju maštarije, imaju nas.«
»Žene seksualno ne maštaju.«
»Razumijem da neka stara osušena figa koju nijedan muškarac neće ima
maštarije. Neka frustrirana neurotičarka. Ali obična, seksualno zadovoljena žena ih ne
treba.«
»Kome trebaju maštarije? Što fali dobrom staromodnom seksu?«
Ništa ne fali dobrom, staromodnom seksu. Ništa ne fali ni šparogama. Ali,
zašto ne dodati i holandskog umaka? Pokušavala sam objasniti da to nije pitanje
potrebe, da žena nije manje žena ako ne mašta. (Di, ako mašta, da to ne znači
nužno da s muškarcem nešto nije kako treba.) Ali, ako žena mašta, ili ako to želi
činiti, onda to ona treba prihvatiti bez srama i ne treba se smatrati čudnom — a isto
treba učiniti i muškarac. O mašti treba misliti kao o produžetku nečije seksualnosti.
Mislim da je ono što je najviše brinulo muškarce bila ta zamisao, navještaj nekog
nepoznatog seksualnog potencijala u njihovim ženama, strah od nevidljivog,
svemogućeg suparnika.
»Maštarije za vrijeme seksa? Moja žena? Harriet ne mašta...« A onda bi se
okrenuo prema Harriet s izrazom u kojem se miješaju prijetnja i probuđene sumnje.
»Zar ne, Harriet?« Uvijek sam ponovno bila iznenađena kad su inteligentni i inače
nepristrani muškarci odbijali pomisao da njihove žene imaju seksualne maštarije,
makoliko te maštarije bile efemerne, naravno, ako ne maštaju o njima.
I naravno da se njihov nemir prenio na njihove Harriete. Uskoro sam naučila da to ne
istražujem u miješanom društvu. Ispočetka sam naivno vjerovala da će prisutnost
supniga ili stalnog ljubavnika biti umirujuća i poticajna. Kada sad gledam unatrag,
vidim da je bilo naročito naivno što sam mislila da bi i on mogao biti zainteresiran da
otkrije nešto novo u seksualnom životu svoje partnerice i da će je, ako je obuzme
stidljivost ili se bude ustručavala, on potaknuti da nastavi. Naravno, te stvari ne
funkcioniraju tako.
Čak je i u razgovoru sa ženama, daleko od vidljivog nemira koji tema izaziva
kod njihovih muškaraca, bilo teško prodrijeti do njih, prodrijeti kroz strah, postići ne
da svoje maštarije priznaju meni, nego da ih priznaju same sebi. To je onaj, ne
sasvim osviješten, strah od odbacivanja, a on navodi žene da nastoje promijeniti srž
svoje svijesti potiskujući svoje maštarije duboko u zaboravljene slojeve svijesti.
Nisam pokušavala biti liječnik u kućama svojih suradnica: nikad mi nije bila
namjera analizirati njihove maštarije. Jednostavno sam željela potkrijepiti svoje
uvjerenje da žene maštaju i da treba prihvatiti činjenicu da one imaju iste
nerealizirane želje i potrebe kao i muškarci, od kojih mnogi mogu rasterećenje naći
samo u mašti. Vjerovala sam i još vjerujem, da bi žena keja mašta, kad bi dobila
dovoljnu količinu takvih informacija, imala podlogu na koju bi se oslonila. Ne bi više
osjećala onaj vrtoglav strah da samo ona ima te nerazborite, često nepozvane misli i
ideje.
Tek sam onda, napokon, razvila tehniku kojom bi omogućila čak i onim
najsramežljivijim ženama da verbal iz iraju svoje maštarije. Ako je, primjerice, a to se
često događalo, prva reakcija bila »Tko, ja? Nikad!«, ja bih im rekla maštariju-dvije
koje sam već skupila od otvorenijih žena. To bi smanjilo tjeskobu: »Mislila sam da su
moje zamisli divlje, ali nisam otišla ni upola tako daleko kao ova cura.« Đi bi to
potaknulo natjecateljski duh, koji kod žena nikad nije potpuno uspavan. »Ako ona
misli da je maštarija koju mi je dala da pročitam seksi, čekaj samo dok pročita
moju.«
Na taj sam način, bez previše rada, skupila dosta opsežnu, iako amatersku,
kolekciju. Napokon, svu građu prikupila sam od žena koje znam, ili od prijateljica
mojih prijateljica, koje bi ponekad nazvale ili pisale da su čule što radim i da bi željele
da ih intervjuiram. Tijekom posla, međutim, shvatila sam da ću morati posegnuti
malo dalje želim li da moja zbirka maštarija sadrži više od presjeka maštarija mojih
bliskih prijateljica. Tako sam u novine i časopise dala oglas koji je dopro do različitih
slojeva čitalačke publike. Oglas je glasio otprilike:
ŽENSKE SEKSUALNE MAŠTARDE potrebne ozbiljnoj ženi-istraiivaču
Anonimnost zajamčena,
P. p. XYZ
Koliko god me suprug ohrabrivao, a i prilike u kojima živimo, smatram da su
pisma koja su stigla označila preokret u mojem odnosu prema ovom radu. Nisam
sudionica protestnih marševa, niti aktivistkinja Crvenog križa, ali neki od povika
upomoć i uzdaha olakšanja u tim pismima su me ganuli. Ona su uvijek počinjala:
»Hvala Bogu da mogu nekome povjeriti ove misli; dosad ih nisam povjerila živoj duši.
Uvijek sam ih se sramila, osjećajući da bi ih drugi ljudi smatrali neprirodnima, a mene
nimfomankom i perverznom osobom.«
Mislim da je pošteno reći da sam ovu knjigu počela pisati iz znatiželje — zbog
sebe same i zbog onog čudnog sindroma eksplozivnog uzbuđenja/tjeskobe koji je
tema izazivala kod drugih: muška uskogrudnost mog nekadašnjeg ljubavnika i onaj
sve-mi-je-to-poznato nakladnik tjerali su me da nastavim. No, pisanje knjige postao
je ozbiljan i važan pokušaj kad sam shvatila što bi ona mogla značiti ne samo za one
ponekad usamljene, ponekad vesele, obično anonimne žene koje su mi pisale, nego
za tisuće i tisuće onih koje će, iako su previše zbunjene, izolirane ili stidljive da bi
pisale, možda ipak imati usamljeničke hrabrosti da pročitaju.
Danas je u procvatu vrsta literature u kojoj žene pišu jasno i pošteno o seksu i
onome što se događa u njihovoj svijesti i tijelu za vrijeme snošaja. Krasne autorice
poput Edne O'Brien i Doris Lessing. Ali, čak i tako otvorene žene poput njih osjećaju
potrebu da barem sedmim velom za viju priznavanje svoje seksualnosti: ono što one
pišu naziva se roman. Osjećam da bi bilo zanimljivo i čak korisno skinuti veo kao
korak prema oslobođenju svih nas, i žena i muškaraca. Jer nijedan muškarac ne
može zaista biti slobodan u krevetu sa ženom koja to nije.
Sastavljanje ove knjige bilo je obrazovanje. Učenje kakve su druge žene, i u njihovim
maštarijama i u njihovim životima (ponekad je teško razlučiti jedno od drugog)
natjeralo me da zinem od čuda; da se ponekad glasno nasmijem, crvenim, mnogo
uzdišem, osjetim bijes, zavist i mnogo suosjećanja. Smatram da su moje maštarije
zabavnije od nekih, manje poetične od drugih, da šokiraju više od većine — ali moje
su. Naravno, moje najbolje maštarije, one koje su mi trenutačno najdraže — brojevi
1,2 i 3 na mojoj privatnoj top listi — nisu uvrštene u knjigu. Jedno sam naučila o
maštarijama: veselo ih je podijeliti s drugima, ali kad to jedanput učiniš nestaje
polovica njihove magičnosti, njihove neizbježne snage. One su obluci s kojih se voda
osušila. Je li to tajna? To smo svi mi.
2. ZAŠTO MAŠTAŠ KAD IMAŠ MENE?
FRUSTRACIJA
□ Većina ljudi misli da ženske seksualne maštarije zadovoljavaju potrebu, ispunjavaju
prazninu; da su one nadomjestak za pravu stvar i da kao takve ne nastaju u
trenucima seksualne ispunjenosti, nego onda kad nešto nedostaje. Dakle, budući da
se razlog za potrebu žena da maštaju obično traži u frustraciji, počnimo s dvije
maštarije frustriranih žena. □
Madge
Kakvo je to olakšanje priznati maštarije i ispričati ih nekom tako punom
razumijevanja, kao što to vi očito jeste. Imam redovnu maštariju izazvanu
nedostatkom zanimanja svog supruga. Jebe me svakih pet ili šest tjedana, i to je
uvijek jedno te isto: u krevetu smo s ugašenim svjetlima i on se počinje igrati svojim
pimpekom. To obično traje pola sata ili čak dulje. (Nekad je običavao mene time
zaposliti, ali sad se ne trudi.) Osjećam kad počinje stvarno čvrsto trljati i teško disati,
onda mi diže spavaćicu (još uvijek ispod plahte), kaže: »Raširi noge«, i nakon
otprilike dvije sekunde svrši u meni, okrene se i zaspi. y
Sve to vrijeme, a naročito poslije, kad znam da je zaspao — ja se zabavljam sama —
i zaista uživam u svojoj maštariji.
Nalazim se na vratima velike kuće, vrata se otvaraju i ulazi jako velik crnac sa
stasitom crnkinjom. On me zgrabi i vuče unutra a žena me gura, pomažući mu. Vuku
me u sobu u kojoj je golem alzaški pas — sasvim očito mužjak u punom značenju te
riječi! — zavezan s dječakom od otprilike četrnaest godina. Dječak je gol. Naređuju
mi da se svu čem. »Da vidimo što imaš«, ceri mi se crnac. Ja se bunim i on od
nekuda vadi bič dok me njegova žena silom skida i veže mi ruke otraga. Ona mu
skida hlače i pokazuje njegov kurac, koji je abnormalno velik i čvrst dok mu pomiče
kožicu naprijed-natrag. Prisiljavaju me da kleknem ispred njega i kad mi on naredi
moram upotrebljavati riječi »kurac« i »pimpek« da bih ga opisala. Prisiljavaju me da
molim da me jebe i on me tjera da izgovorim riječ »jebati« nekoliko puta da bih to
naglasila.
Onda od vežu psa, mene prisiljavaju da legnem na leđa a psa su namamili tako da mi
je glava uz njegov kurac, a on mi liže pičku. Ja mu trebam dirati kurac i nježno ga
trljati. Napokon me tjeraju da se okrenem i sišem pseći kurac dok me crnac promatra
da se uvjeri da ga stvarno sišem. Onda me prisile da legnem poleđuške na dugačku
klupicu, a žena mi dovodi psa među noge koje mi drži raširene i vodi njegov pimpek i
osjećam ga direktno unutra. Dječak me promatra, a žena je sad gola. Moram moliti
za jebanje dok mi muškarac trlja pimpekom usta, sve dok ne postane velik i vlažan.
Moram ga lizati, a on mi naglo uhvati glavu i ugura mi svoj golem pimpek u usta i
drži mi nos zatvoren, tako da sam prisiljena sisati i gutati njegovu spermu. Kao da mi
ona beskonačno štrca niz grlo. Na kraju moram sisati grudi njegove žene i lizati
njezinu pičku sve dok ona nije potpuno zadovoljena, dok dječak onanira iznad moje
pičke i trbuha. Maštarija blijedi i ja sam vlažna dok prstima brzo trljam pičku do
orgazma.
Mislite li daje to sve zbog lezbijskih sklonosti i moje potajne želje da me gleda mladi
dječak? (Pismo)
□ Kao što se često događa ljudskim bićima kad su suočena s hrpom neobjašnjivih i
zbunjujućih doživljaja za koje su ih učili da se o njima ne razgovara, Madge ne samo
da nema odgovora, ona čak ne zna ni prava pitanja. Neadekvatnost posljednjeg
odlomka njezinog pisma, razmišljanje o značenju njezine maštarije gotovo boli. □
Dot
Iako redovito spavamo već dvije godine, a za to sam vrijeme imala i tri kratke veze,
moj suprug i ja smo u braku samo osam tjedana. Mislila sam da sam dobro
pripremljena na sva razočaranja koja nakon vjenčanja čekaju mlade žene, ali jedna
me stvar iznenadila. Prije vjenčanja, seksualni život bio nam je raznovrstan, dosta
spontan i maštovit. Iako sam masturbirala od puberteta, tek prije godinu dana otkrila
sam klitoris i osjetila prvi orgazam. Otada je moj muž bio više nego oran i spreman
da upotrebi to znanje i po njegovu mišljenju uvijek je uspio da me izmasturbira do
orgazma ili neposredno prije ili za vrijeme snošaja.
Međutim, u braku se naš seksualni život pogoršao. Sad kad je seks zagarantiran,
raspored nam je točnije određen i on je često pre- umoran, čak i nedjeljom
poslijepodne (što je nekad bio naš dan-prove- den-u-krevetu-zbog-jebanja) najviše
što mogu očekivati jest drijema- nje bez ikakvog događanja. Za sada to ne traje
toliko dugo da bih postala ljuta ili možda frustrirana, pa ću to riješiti sama. Ovo
nesuvislo pričanje moj je neorganizirani uvod u razgovor o maštarijama.
Kad se moj suprug odluči prihvatiti posla, to je obično ševa na brzaka. Pribjegavam
mašti. Otkrila sam: ma koliko se dugo koncentriram na postizanje orgazma, suprug
mi jednostavno ne ostavlja dovoljno vremena. Postupno sam otkrila da je brže ako
dodam mentalnu viziju, situaciju koja mi daje brzu dozu erotizma koji će me iznijeti
do kraja. Drugo, nakon nekoliko isprobanih maštarija otkrila sam da je brže i
djelotvornije ako se svaki put odlučim samo za jednu maštariju. I što je više
iskorištavam, bilo za snošaja ili masturbacije, maštarija postaje sve življa i
realističnija.
Ova je maštarija kratka i obično je ponavljam nekoliko puta u mislima, izbjegavajući
finale dok ne osjetim val orgazma. Prostorija je puna muškaraca, dobro obučenih,
imućnih i barem sredovječnih. Jedan je muškarac u ulozi mog supruga ili pratioca —
on je anoniman i nikada nema neki sprecifičan odnos prema meni. On upravlja
mojom aktivnošću i mislim da je vođa ostalim muškarcima. Pojavljujem se u toj sobi
punoj muškaraca odjevena u lijepu ljetnu haljinu, laganu, široke suknje. Muškarac
govori ostalima da se ja malo sramim, ali da sam zapravo egzibicionistkinja. Naređuje
mi da skinem gornji dio haljine, moje grudi ostaju razgolićene. On me onda poliježe
preko stolića za kavu licem prema dolje, tako da mi grudi slobodno vise s jedne
strane a stražnjica mi je s druge strane stolića. On kaže muškarcima da me uzbuđuje
sve hladno i vlažno i sugerira im da mi na grudi stave svoje dopola pune čaše
šampanjca. (U našim boljim danima suprug i ja često smo stavljali led jedno na
drugo.) Maštarija se nastavlja i on uvlači ruku ispod moje haljine i donjeg rublja i
masira mi stražnjicu. Ne obraća nikakvu pozornost na moj klitoris ili vaginu, samo na
stražnjicu. Ostalim muškarcima govori da imam predivnu bijelu široku guzicu i pita bi
lije oni željeli vidjeti? Još malo mi gladi stražnjicu, onda polako podiže haljinu da bi
pokazao moju guzu, još uvijek u gaćicama. On je još malo trlja, hvali je muškarcima.
Tog trenutka moj orgazam počinje i kada sam spremna, zamišljam kako mi vrlo
polako svlači gaćice niz butine. Ako do tog trenutka još nisam postigla klimaks, ili
ponavljam maštariju od šampanjskih čaša ili na kraju dodam lagano
pljeskanje. Dok me pljeska po stražnjici, on objašnjava muškarcima kako uživa
gledati kako moji bijeli obrazi postaju rumeni.
Ova je maštarija nastala dok sam masturbirala u kadi. Sada je gotovo u
svakodnevnoj upotrebi, ako ne u krevetu s mojim suprugom, onda u kadi s dobro
usmjerenim mlazom vode. Zanima me kad će mi ova maštarija dosaditi. Počinjem
misliti da je sama zamisao ove maštarije ono što me uzbuđuje — vrsta refleksne
radnje. Ali, toliko dugo dok djeluje, ona čini radosnim naš brak — uključujući i naš
seksualni život. (Pismo)
NEDOVOLJNOST
□Prije nego što spomenem provokativnije razloge za maštarije, pozitivne razloge s
kojima se ja osobno identificiram, ali prema kojima još osjećam — čak i nakon što
sam sastavila ovu knjigu — čudnu mješavinu uzbuđenja i nemira, dopustite da vam
iznesem još četiri ' primjera maštarija prouzročenih frustracijom. To je jedna od
velikih i univerzalnih tema seksualne usamljenosti, koju svi možemo razumjeti. Prvo
donosim razgovor s četrdeset i petogodišnjom Louellom, seksualno potpuno
uskraćenom ženom; drugi s dvadeset i petogodišnjom Irenom, koja bi mogla biti to
isto. Zatim dolazi Anette, keja je bila dovoljno mlada (devetnaest) i dovoljno mahnita
da je do sada vjerojatno prevladala svoju frustraciju. Mislim da su silovitost i
otuđenost nekih od motiva koje ove žene istražuju mjera koliko će ljudsko biće
bjesniti protiv seksualne gladi. Osoba koja je dobro večerala dokono će birati između
ovog ili onog deserta; izgladnjela osoba sanjat će o tome da »pojede vola«.□
Louella
Možda je temelj mojoj maštariji o mom posinku poniženje koje osjećam jer me moj
suprug oženio samo da budem kućanica i da brinem o njegovu sinu. Moj je suprug
impotentan, ali dječak je nametljivo seksualan. Ponekad ne mogu odvojiti pogled od
izbočine u dječakovim hlačama. Znam što je tamo, čini mi se da se proteže preko
čitava trbuha.
U maštariji zovem ga da ustane iz kreveta, znam da ne spava. Slušam ispred vrata
spavaće sobe i znam da leži tamo i onanira. Baš kad namjeravam ponovno zvati,
dolazi u posjetu drugi dječak, školski kolega i puštam ih da idu, jer znam što
smjeraju.
Odlaze u drvarnicu, a ja se ubrzo nakon toga odšuljam i virim kroz planke. Stoje
jedan nasuprot drugom, kurči su im vani, glade jedan drugog. Osjećam se tako
prokleto ljuta, ali ipak osjećam da postajem vlažna. Vraćam se u kuću i vrišteći ga
zovem da dođe. Još osjećam da bih ga mogla udariti po glavi. Ulazi istodobno
postiđeno i podrugljivo; sjedam jer mi noge drhte. Vidim mu tamo veliku izbočinu,
čini se da je još više ističe, onda, ne znam, otkopčavam gumbe i podižem mu košulju.
Nisam mislila da je tako velik. Gladim ga, vruć je i pulsira i svršava u trenutku,
zalijevajući mi ruku. Poslije ga vodim u svoju spavaću sobu, on sjeda na rub kreveta,
ja se igram njime, povlačeći mu kožicu unatrag. Drhtim od želje za seksom, svlačim
haljinu, a on mi ljubi grudi, onda mu se približavam i uvodim ga unutra, dok su mi
bedra skupljena. Ali, on prebrzo svršava i tjeram ga. Gledam ga kako ide niz ulicu i
vadim svoj umjetni penis, deblji je i sav ulazi. (Pismo i razgovor)
Irene
Moj suprug radi magisterij, a ja sam samo godinu dana izvanredno studirala. Imam
dvadeset i pet godina, suprug je godinu mlađi. Nemamo djece i mislim da bih više
voljela kad ih uopće ne bismo imali.
Moj suprug puno priča o seksu, ali seksualno nije baš aktivan. Kao što vjerojatno
možete pretpostaviti, seksualno sam nezadovoljena i nikad nisam doživjela orgazam.
Tek sam u posljednje vrijeme za snošaja počela misliti o nekom drugom, a ne o svom
suprugu. Zamišljam kako bi bilo voditi ljubav s muškarcem koji bi mogao nastaviti
dovoljno dugo da bih ja bila zadovoljna. Znam nekoliko) muškaraca za koje mislim da
bi to mogli učiniti. Nažalost, seks s mojim suprugom traje tako kratko da nemam
vremena ni maštati.
Često me pita o čemu mislim za vrijeme seksa, ali se ne bih usudila reći mu o drugim
muškarcima. Sigurna sam da bi to još pogoršalo stvari kad bi on znao da zamišljam
da je on neki drugi muškarac. Međutim, kad izmislim i ispričam mu neke bezazlene
seksualne maštarije, on se jače uzbudi i samo brže svrši.
Na javnim mjestima često tražim »partnere za maštarije«. Ako vidim muškarca koji
me zanima, zamislim da su moje velike grudi gole. Kad ih ugleda, on mi ne može
odoljeti i uzima me na licu mjesta i konačno me i potpuno zadovoljava. Čak gledam i
zgodne parove, pitajući se da li taj muškarac može ili ne može zadovoljiti tu ženu i
kako se ona osjeća kad doživljava orgazam. Međutim, to me ipak čini Ijubomornom.
Pokušala sam misliti i o dragim ženama, ne previše često, ponekad. Zamišljam seks
sa ženom poput mene. Znamo jedna drugoj želje bolje nego što bi bilo koji muškarac
mogao i mnogo smo sposobnije da ih zadovoljimo. Maštarije uključuju i lizanje pičke,
jer sam čula da je to dobar način da se ženi pomogne da doživi orgazam. Moj suprug
mi to ipak ne želi napraviti.
Pokušala sam masturbirati, ali čak ni uz maštarije ne uspijevam postići klimaks. Za
vrijeme masturbacije pokušala sam zamisliti da mi to radi mlad, zgodan muškarac.
Zatvorim oči i zamišljam da mu je glava pritisnuta na moje gradi a da su moji prsti
njegove usne. Ili zamišljam da me čitavo studentsko udruženje kidnapiralo za orgiju.
Ja sam jedina djevojka tamo. Zamišljam da jedan po jedan spavaju sa mnom, u
blagovaonici, u raznim krevetima, na podu, na svim mjestima i svi gledaju. Redaju se
jedan za dragim i na taj način zamišljam da konačno mogu doživjeti orgazam... ali ga
zapravo nikad ne doživim.
Moja posljednja i najneobičnija maštarija jest da sam istodobno i žena i muškarac i
da vodim ljubav sama sa sobom. Zamišljam da sam u stanju pružiti sebi potpuno
seksualno zadovoljstvo kakvo sam oduvijek željela. Tu je maštariju komplicirano
izvesti, ali mislim da će možda uspjeti. (Pismo)
Annette
Svoje seksualne maštarije nikad nisam povjerila živoj duši, ali osjećam da moram
nekom reći za njih, i tako mi je dobro došla prilika da se rasteretim. Uvijek sam ih se
sramila, jer sam osjećala da bi drugi ljudi smatrali da to nije prirodno i držali bi me
nimfomankom ili nečim sličnim.
Devetnaest mi je godina i već sam godinu dana udana. Mome su suprugu dvadest i
tri godine. Imamo zadovoljavajući seksualni život kad je on kod kuće, prepuštamo se
svim vrstama seksualnih aktivnosti, uključujući i duge seanse oralnog seksa. Problem
nastaje kad supruga nema kod kuće, ponekad ga nema čak i po dva tjedna, jer zbog
posla puno putuje, a ne može me uvijek povesti sa sobom.
Pod kraj dragog tjedna, (ponekad i ranije), očajnički želim snošaj, i moram pribjeći
masturbaciji, jer zbog raznih razloga ne želim ući u veze s dragim muškarcima.
Ispočetka sam maštala da je muž sa mnom i da mi mazi grudi i vulvu, ližući i sišući
moj klitoris — i dok guram bananu ili tanji dio krastavca u pičku, zatvorim oči i
zamišljam da to kurac mog muža ulazi u mene.
Ispočetka je to bilo dovoljno da postignem zadovoljavajući orgazam, ali nakon nekog
vremena to je postalo teže. Tako sam počela zamišljati da vodim ljubav s dvojicom
muškaraca — sa svojim mužem i muškarcem iz teniskog kluba koji mi se jako sviđa.
Zamišljam da jedan ljubi moje grudi i siše bradavice, dok me drugi ljubi između nogu.
Onda sam, dok bih gurala bananu u pičku, zamišljala da me taj drugi muškarac jebe
dok mi muž stavlja kurac u usta.
Sad je to otišlo korak dalje i da bih postigla orgazam, liježem na leđa preko našeg
bračnog kreveta raširenih nogu i s pet centimetara širokim krastavcem uguranim u
pičku zamišljam zatvorenih očiju da četvorica muškaraca istodobno vode ljubav sa
mnom. Dok guram unutra i vadim van krastavac u ritmu ševljenja, zamišljam da mi
jedan muškarac kleči između nogu ljubeći mi pukotinu, koja je, usput rečeno, uvjek
obrijana; drugi kleči kraj kreveta iznad moje glave i ljubi me u usta; a ostala dvojica
kleče na krevetu svaki s jedne strane sjedeći na petama i naginjući se napred da bi
mi ljubili bradavice, dok ja raširenih ruku držim njihove kurčeve da masturbiraju.
Zatim maštarija napreduje. Naginjem glavu preko tuba kreveta i muškarac koji se
tamo nalazi stavlja mi kurac u usta. Muškarac koji je između mojih nogu penje se na
krevet i uvodi mi kurac u picu i ja ustima, rukama i pičkom postižem da sva četvorica
istodobno svrše. Ubrzo zatim kad poželim novi orgazam, zamišljam da ih jednog po
jednog uzimam na seansu soixante-neuf. Jednog po jednog ljubim ih do erekcije, i
nastavljam dok ih ne iscijedim; gutanje svake porcije sperme četvorice muškaraca,
što ih ostavlja mlitavima i impotentnima (privremeno), beskrajno me uzbuđuje i na
taj način uživam u seriji prekrasnih orgazama.
Znam da u stvarnosti ne bih propustila priliku da ostvarim svoju maštariju s četiri
snažna muškarca, kad bih bila sigurna da muž neće za to saznati. Kad bih jednom to
doživjela, mislim da me više ne bi mučila potreba da o tome maštam, a sigurna sam
da bi to bilo veličanstveno.
Zanimat će me da čujem i o maštarijama drugih žena, da saznam imam li samo ja
tako divlje pomisli. I ako znate četvoricu snažnih, seksi muškaraca koji žele
sudjelovati u orgiji s atraktivnom, strastvenom ženom, pošaljite mi ih! (Pismo)
Maria
Udana sam tri godine. Mislim da bi moj muž bio silno iznenađen kad bi otkrio da
ponekad za vrijeme ljubavnog čina mislim o drugim muškarcima. Uvjerila sam ga da
ne razmišljam prečesto o seksu. Ako ništa drugo, mogla bih ga povrijediti, jer on je
iskompleksiran svojim izgledom.
Ponekad zamišljam daje moj muž tako seksualno uzbuđen da trga odjeću s mene i
»siluje« me. Ali njegovo ponašanje za vrijeme seksualnog čina toliko je suprotno
tome, da to gotovo ne mogu zamisliti. U posljednje vrijeme često sam odbijala seks
kad ga je on želio (što je ionako otprilike jednom mjesečno), da bi me on morao
prisiliti na njega, u nadi da bi moglo doći do neke vrste silovanja. Međutim, do sada
on to nije učinio. (Pismo)
ČAROLIJA SEKSA
□Ako to želite, gotovo svaku žensku maštariju možete čitati kao krik frustracije. Svi
smo spremni misliti da su žene potencijalno frustrirane jednostavno zato što je to
naša povijesna uloga, to je tradicionalno mi smo frustriran spol — manje iskusan,
manje pokretan i manje seksualno prihvaćen. Mi, žene, provele smo manje vremena
baveći se 'seksom i manje nas je obavještavala umjetnost, književnost i trgovina (da
ne spominjemo roditelje i muževe) o tome što je naša seksualna uloga — osim
uobičajene informacije o ulozi djevice bez želja ili o ulozi zatvorenice. Čak i
najsmjelija seksualna pustolovka s kojom sam razgovarala priznaje da njezina uloga
u seksualnim maštarijama možda još uvijek zaostaje za njezinim stvarnim seksualnim
aktivnostima: negdje, čak i u njezinim najdivljijim, najseksualnijim maštarijama, ona
još uvijek igra ulogu sputane osobe, čemu ju je naučila majka. U životu se ona može
osjećati savršeno slobodna da inicira seks, da je aktivna zavodnica, da pokupi
muškarca na jednonoćni provod iz čiste zabave i bez osjećaja krivice, ali će njezina
maštarija još uvijek često biti tipa »nisam ja kriva, on me na to prisilio«: Nju su
drogirali, ili silovali, ili podvrgli okrutnoj i razornoj prevlasti. Bit će potrebna još jedna
generacija da se prerastu takve ideje, koje su tako duboko ukorijenjene u svijesti bez
obzira na to što radi relativno slobodno tijelo.
Bilo bi prejednostavno tvrditi da svaka žena čije su seksualne maštarije u sukobu s
njezinom seksualnom stvarnošću ne dobiva ono što želi, da svim seksualnim
maštarijama dominira stvarna frustracija. Neke od najsretnijih, seksualno krajnje
zadovoljnih žena s kojima sam razgovarala maštaju i zbog toga su još bolji seksualni
partneri. Ono što želim reći je jednostavno: mi, žene, tradicionalno smo sklone
maštarijama i stručnjaci smo na tom području; čak i kad smo potpuno jebane,
naša ;svijest može zamišljati seksualna istraživanja i varijante bez kojih su naiša tijela
naviknuta funkcionirati; i sam seks — a ne samo njegov nedostatak — može biti
inspiracija za maštariju: i napokon za neke žene postoji gotovo lančana reakcija
između seksualne činjenice i maštarije — jedne pothranjuju i stimuliraju druge. □
Patricia
□Patricia je visoka plava američka ljepotica koja živi u Rimu. Prošle godine bila je
razdvojena od svog supruga i živjela je s Talijanom Antonijem. Patricia i njezin
imućan suprug Englez dogovorili su se da će, kad se umore svaki od svojih avantura,
napustiti Rim, da ništa što su tamo radili neće biti važno, te da će se zajedno vratiti u
New York ili London. Jer, kako Patricia kaže: »Mi uistinu volimo jedno drugo. Sada
jednostavno želimo istraživati bez osjećaja krivice.« □
Kad se on spušta na mene, zatvaram oči i zamišljam se na nekom strašno pristojnom
mjestu, primjerice u nekom vrlo elegantnom restoranu. Na površini sve je isto kao i
stotine različitih »otmjenih« dosadnih večeri koje smo proveli u jednako tako
otmjenim, dosadnim restoranima: muškarci su u večernjim odijelima, žene imaju
božanstvene frizure, glavni konobar čezne za savoir faire. (Mislim da je ta maštarija
moja vlastita varijanta priče Paulette Goddard.) Svi sjedimo oko stola sa svim onim
blještavim kristalom i srebrom na teškom lanenom stolnjaku koji pada do poda —
stolnjak je važan, jer skriva muškarca među mojim nogama. Ljubazno čavrljam sa
susjedima s obiju strana. Kako je taj čovjek dospio pod stol? Zanimljivo da me to
pitate. Naime u svojoj sam se maštariji pobrinula za tu pojedinost. Di je tiho kliznuo
pod stol uz izgovor da mora podići salvetu, ili se ispričao — navodno otišao u toalet ali je zapravo odjurio u podrum da bi izronio kroz otvor u podu kraj mojih nogu da bi
ih, podatne, nježno raširio. Smiješno kako je za vrijeme maštanja potrebno malo
vremena da bi se izabrale tehničke pojedinosti...ali vrijeme tijekom maštarije ne teče
kao normalno vrijeme. Ponekad je taj muškarac crn, češće je nepoznat. Vjerojatno je
on novo lice u našoj dosadnoj maloj grupi, lice na koje sam reagirala cijele večeri,
kao što reagiram i na njegov dodir na mojim bedrima. Želim ga, tog muškarca u
maštariji, isto toliko koliko želim i muškarca koji je tog trenutka stvarno među mojim
nogama.
U maštariji na tom mjestu uvijek postoji začuđujuće mnogo pojedinosti: kao slučajno
namještam stolnjak preko svog krila tako da nitko ne može vidjeti da mi je on dignuo
suknju, ili vidjeti njegovu glavu
Čvrsto priljubljenu uz mene, ili njegov jezik... da, doista se vide njegove usne i jezik.
Ili taj teški položaj nogu, kao u baletu, molim Boga da ••a ispod stola nitko ne
dodirne svojim stopalima! Smiješno, ali taj detalj čini sve još uzbudljivijim. Ali
uglavnom osjećam strah — slatku agoniju — da bi me netko mogao zamoliti za ples!
Ili, najgore od svega, da bi čovjek ispod stola mogao prestati... da će netko zatražiti
račun i reći, »O kej, ustajte svi, idemo.« Ono čega se uistinu bojim jest,
pretpostavljam, da će stvarni muškarac s kojim vodim ljubav prestati, umoriti se.
Meni treba puno vremena da postignem vrhunac... ponajviše zato što tako strašno
uživam u stizanju do njega. A bilo je muškaraca u prošlosti, ljubavnika, koji su bili
nestrpljivi, koji bi stali prije no što bih postigla orgazam, kad sam već znala da
počinjem... a znate i sami koje je to razočaranje.
Sva ta neizvjesnost u mojoj maštariji, naravno, podiže moje stvarno uzbuđenje, a
ono što zadovoljstvo čini krajnje razapinjućim jest uzbudljiv strah što ću, dođavola,
učiniti u otmjenom restoranu kad me muškarac među nogama dovede do orgazma.
Stavljam, dakle, jednu ruku na njegovu glavu — ne prestaj! — a drugom prihvaćam
cigaretu ili se igram salatom, stalno s onim savršenim društveno očekivanim
smiješkom na licu, ali stalno u grču: što ću kad počnem svršavati? (Prilično sam
glasna.) Što sam bliže stvarnom svršavanju, neizvjesnost u mojoj maštariji postaje
sve realnija, dok napokon, Bogu hvala, iznenada nestane struja u restoranu. Sva su
svjetla isključena. Onda paf. U tami i vrisci otmjenog restorana, doživljavam vrlo
stvaran, vrlo glasan orgazam. (Snimljeni razgovor)
□Shvaćam koliko je nemira izazvalo spominjanje maštarije za vrijeme seksa... je li u
toj maštariji bilo ičeg prijetećeg? To je mali uzbudljiv scenarij, a i zabavno je; a
dodatak je, zaključuje Patricia, da je i njezin stvarni ljubavnik osjetio njezino
uzbuđenje i uživao u njemu... a da uopće nije morao znati što ga je izazvalo. (A
budući da je Talijan, bolje je da nikad i ne sazna.) Većina ljudi — muškaraca i žena razumljivo, ne želi čuti da je svijest njihovih partnera za ljubavnog čina zaokupljena
bilo čime, osim njima samima. Tjeskoba je jedna od najpriljepčivijih emocija u
krevetu; pametna će žena znati koliko njezin ljubavnik želi čuti. Jedini način da
Patricijin ljubavnik ikada dozna o njezinoj maštariji jest preko dodatne emocije koju
mu maštarija prenosi preko njezina tijela. Zbog toga što mislite da za vašeg partnera
ne bi uvijek bilo čisto veselje slušati o vašim maštarijama, ne znači da ih vi ne trebate
imati. Istinska mjera ženine suptilnosti jest koliko kaže, a koliko zadržava za sebe.
Patricija i žene koje su pridonijele nastanku ove knjige jesu, kao što je svima
poznato, u manjini. Prosječna žena nije svjesna svojih maštarija, a ako i jest, ne bi
joj bilo ni na kraj pameti da ih nekome kaže. Većina žena nikad to ne prevlada; ne
samo da šute o svojim maštarijama, nego ih ne priznaju ni sebi samima, niti ih
namjerno stavljaju u seksualnu službu. Na kraju, obje strane, i te žene i njihovi
muškarci, gube ono što je maštarija mogla dodati.
Znam da će se naći muškarci koji će reći da Patricijina maštarija ne pokazuje kako se
seks može obogatiti seksualnom maštarijom, jednostavno zato što kad muškarac
liježe na ženu, to uopće nije stvaran i potpun seks; da žena, naravno, mora maštati u
tom položaju: ona ga ne iskorištava potpuno. Da to čini — da joj on priušti dobro
staromodno uguram-ti-ga jebanje — ona uopće ne bi imala potrebe za maštarijom.
Sto se mene tiče, kad Patricija kaže da joj njezine maštarije pomažu (i njezinu
ljubavniku) da više uživa u seksu, ja tu nemam što dodati. Međutim, ako to nije
dovoljno, evo Susaninog pisma o razlozima za maštarije u svim položajima. □
Suzanne
Kad sam imala šesnaest godina pročitala sam savjetnik o seksu u kojem je bio opisan
slučaj koji je na mene snažno upecao. Tamo je djevojka opisala kako je na nekom
plesu bila sama u toaletu, nagnuta naprijed, kad joj je straga prišao muškarac,
podigao joj haljinu, ušao penisom u nju (očito prije hulahup mode) i obavio snošaj a
da se ona nije okrenula, niti je znala tko je taj muškarac.
To me uzbudilo. U to vrijeme još nisam imala odnose, ali bih mislila o onome što sam
pročitala dok sam masturbirala, i naravno, uskoro sam počela sebe zamišljati na
mjestu te djevojke, predočavajući da se to događa meni.
Ta je osnovna maštarija dosta dugo trajala. Stupila sam u intimne odnose kad mi je
bilo sedamnaest, no sigurno ćete se složiti da je uvjet da se s maštarijom produži za
vrijeme ljubavnog čina taj da nijedan od partnera ne priča previše, inače se tema
gubi. Kako u tim ranim danima nije bilo tako, nisam baš previše maštala za snošaja,
ali sam to redovito činila dok bih masturbirala.
Srela sam svog supruga kad mi je bilo devetnaest godina i udala se za njega u
dvadesetoj. Kad smo jedanput ustalili model produženog snošaja, otkrila sam da
maštarijama mogu povećati svoj užitak, ali i užitak svog muža. Mogla sam mu reći o
svojim maštarijama i on je bio pun razumijevanja i ohrabrivao me.
Maštarije su razvile originalnu temu, ali uvijek su bile njoj slične. Ideja o anonimusu
koji mi prilazi odostraga nastavlja me uzbuđivati, ali su maštarije postale opsežnije,
iako bi muškarac uvijek učinio što god je želio bez ikakva uvoda ili udvaranja. Rijetko
sam gola, obično nosim haljinu, nikada hlače ili hulahupke, tako da se vrlo lako
otkrivam i uvijek sam dostupna. Scena je uvijek barem djelomice javna, na zabavi, u
parku, u uredu, tako da drugi vide što se događa. Oni nikada ne smetaju niti se na
bilo koji način miješaju.
Tipičan primjer: Nalazimo se na zabavi, okruženi zgodnim, pristojnim ljudima koji
razgovaraju. Razgovaram s dvojicom muškaraca. Na sebi imam samo haljinu koja mi
pokriva tek stražnjicu i ništa više. Oni me svaki jednom rukom grle i igraju se mojim
sisama. Jedan od njih stavlja mi ruku među noge. Ostali nastavljaju razgovor, a
dvojica muškaraca vode me do otomana na koji me poliježu, zadižu mi haljinu, šire
noge i ulazi u mene jedan, zatim drugi i onda svi ostali muškarci koji su u prostoriji,
naposlijetku moj muž. Na mjestu gdje se maštarija vraća u stvarnost muž i ja dižemo
se do divnog vrhunca.
Voljela bih spomenuti da mi ne upotrebljavamo izraz »voditi ljubav«, jer smatramo
daje ljubav osjećaj koji gajimo jedno prema drugome cijelo vrijeme, a da je uživanje
u seksu nešto drugo. Tako za vrijeme seksa, koji uključuje moje maštarije o drugim
muškarcima, o tome kako me oni jebu, više volimo upotrebljavati druge riječi.
Sigurna sam da se slažete s time. Nikad nisam smatrala da u maštarijama ima nešto
neobično. Ne mogu zamisliti masturbiranje bez njih, a vladanje muža za vrijeme
snošaja znatno mije pomoglo.
Sigurno ste razmišljali o vezi između maštarija i stvarnosti, o tome da bi netko mogao
pokušati ostvariti maštariju. U mnogim slučajevima, npr. kad su uključeni nedostupni
ljudi, to ne bi bilo moguće. U mome slučaju, gdje se radi o sasvim običnim ljudima,
okolnosti su bogatije nego život, pa bi ipak bilo vrlo teško izvesti ono što maštam,
nije moguće stvarno se ševiti s možda deset muškaraca naočigled prolaznika. Čak bi i
šetnja okolo bez gaćica mogla biti riskantna, iako sam svjesna da većinu muškaraca,
uključujući i mog muža, uzbuđuje zamisao da bi žene to mogle raditi. Tako da kad
imam odnos s drugim muškarcem, to je obično prilično konvencionalno, što ja onda
poslije razrađujem u svojim maštarijama. Ponekad sam mogla imati seks donekle
nalik na onaj u mojim maštarijama, ali uvijek je u stanovitoj mjeri bio izmišljen, tako
da to baš i nije realna stvar.
Zato smo probali grupni seks i na taj sam način imala odnos s najviše pet muškaraca
tijekom jedne večeri. Ne želim previše raspravljati o gaćicama, ali mogu se vratiti na
stvaran incident o kojem sam čitala i koji se nije dogodio samo prije hulahupki, nego
i prije minica, gdje je haljina jednostavno podignuta, a ne spominje se je li žena išta
nosila ispod, kao daje imala neki model širokih nogavica, koji nije bio nikakva
prepreka. Što god daje bilo, nije smetalo i to je jako važno u mojim maštarijama.
Čitala sam o djevojkama koje govore da svakog dana izlaze bez gaćica, ali iskreno
rečeno nisam imala živaca za tako nešto, iako muž podržava moju zamisao, pa tako
nastojim izabrati relativno neopasne prilike, primjerice kao kad sam u društvu ljudi za
koje znam da to ne bi osudili. Jednostavno, volim seks, ali ne bih željela da me siluju.
Želim samo ponoviti da mi moje maštarije pružaju mnogo zadovoljstva i želim vam
svako dobro. (Pismo)
PREDIGRA
□U želji da ublažim nemir zbog maštarija za vrijeme seksa, ne želim sugerirati da s
vama nešto nije u redu ako nemate seksualne maštarije, ili ako možda ne dajete
prednost takvom načinu. Želim zapravo stvoriti pogodniju atmosferu za maštarije,
tako da se žene koje maštaju ne osjećaju tako usamljene, tako otuđene te da shvate
da je s njima sve u redu — da zapravo i njima i ženama koje još nisu svjesne svojih
maštarija, njihova svjesnija upotreba može dodati novu uzbudljivu dimenziju seksu.
No svi mi različito reagiramo na različite poticaje i neki ljudi, razumijem, ne maštaju,
jednako kao što neki rijetki možda ne sanjaju. Međutim, vjerujem da većina mašta —
i dok budu čitali ovu knjigu, oni će otkriti svoje maštarije ispod površine odgoja u
djetinjstvu ili ispod puritanstva — zovite to kako želite.
Već sam rekla zašto mislim da su maštarije žena često bogatije i pustolovnije od
maštarija muškaraca. One su pravi ženin skrivali svijet. Ali, kao što neki ljudi maštaju
a neki ne, tako se neke maštarije mogu podijeliti, a neke ne. Otvarajući skriveni
svijet, ja ne sugeriram da moramo izreći sve naše maštarije ili ih prikazati da bismo
bili seksualno sretniji; samo ih bez tjeskobe treba prihvatiti onakvima kakve jesu.
Primjerice, nitko ne osporava da martini, muzika, prigušena svjetla — elementi izvan
muškarca — mogu ženu dovesti »U raspoloženje«. Zašto bi se muškarac onda trebao
osjećati ugrožen od onoga
Sto se događa u ženinoj svijesti? Neki se ljudi zagrijavaju gledajući erotske slike ili
čitajući malo pornografije; ima li veze što su na slikama neki drugi ljudi ili što je riječi
koje ju uzbuđuju napisao drugi muškarac? Zašto bi onda bilo važno što žena misli ili o
kome ona misli? Ženi nije potrebna erekcija da bi bila spremna za seks; u nju se
može uvijek ući i muškarac može doživjeti orgazam dok njegova žena misli o popisu
namirnica. Je li to bolje? Ne bi li oni oboje više uživali kad bi, recimo, na početku, za
vrijeme pripreme, ona svjesno promijenila temu svojih misli i vrtjela teme s malo više
naboja nego ga nosi pitanje što dati sutra djeci za večeru? I da li bi stvarno bilo
važno jesu li njezine maštarije ponavljanje neke od njihovih prijašnjih zajedničkih
erotskih seansi (kao što to čini Bertha), ili ona postiže svoj seksualni naboj
zamišljajući da je ševi slavan tenisač kojeg čak ni ne poznaje (kao što to radi
Belinda)? Ono što je važno jest kvaliteta stvarnog seksa, i ako svojom privatnom
projekcijom omiljene erotske priče postiže pravo raspoloženje brže nego s pomoću
martinija, a muškarcu na kraju pruža bolji seks, zašto ne? Nije važno da njemu
ispričate svoju maštariju, važno je da sebi kažete daje to što maštate sasvim u redu.
Za neke je žene maštarija najjača seksualna predigra; a oboje trebaju znati da ona
uistinu želi njega, stvarnog muškarca — jer inače vjerojatno ne bi s njim ni bila. □
Bertha
Za vrijeme odnosa sa suprugom ponekad ponavljam u mašti naše prethodne seanse,
one koje su bile posebno uzbudljive, kada smo oboje radili ili rekli ono što obično ne
činimo. Ja bih, naravno, željela daje uvijek tako — s krevetom praktično raznesenim,
a mi da završimo na podu, znojni i ljepljivi i sretni — ali to se, naravno, uvijek ne
događa tako. Stoga ja to ponovo kreiram u mašti, vrtim u mislima dok on, recimo,
samo leži na meni i ubada.
Imali smo nekoliko nevjerojatnih seansi u krevetu — i izvan njega, naročito ispod
tuša igrajući se uhvati-me-ako-možeš, dok su nam tijela bila premazana uljem. To su
doživljaji kojih se sjećam i koje obnavljam u mislima, naročito kad nisam posebno
uzbuđena, što mi pomaže da postignem uzbuđenje koje želim. Kad ga postignem,
postiže ga i on. Moj suprug zna za moje maštarije i potpuno ih odobrava; ponekad
mislim da čak i računa s tim, recimo kad je umoran. To je kao da kaže »Hajde, lutko,
sjeti se kako nam je bilo, prenesi nas tamo.«
Mi smo u braku dvije i pol godine i imamo dobar seksualni život. Ali, ja sam
definitivno otkrila da podsjećanje na doživljaje s mojim suprugom (u mislima) vodi do
erotičnije seanse, koja mi opet daje nov poticaj za sljedeći put. Za mene su moje
maštarije poput novca u banci, ako znate što mislim. (Snimljeni razgovor)
Belinda
□ Dok sam radila ovu knjigu, srela sam dr. Roberta Charthama, psihologa i autora
Putenog para i razgovarala s njim. Pokazao mi je pismo koje mu je poslala žena,
nazovimo je Belinda, u kojem se ona žali na jednoličan seksualni život, misli joj za
vrijeme seksa lutaju, razmišlja o dnevnim trivijalnostima i stoga se osjeća krivom jer
se čini da su jedine seksualno poticajne misli koje joj padaju na um one o bedrima
teniske zvijezde Johna Harrisona.
»Prošle godine«, pisala je, »išla sam u Albert Hall gledati Johna Harrisona kako igra
tenis u dvorani. Namjerno sam sjedila blizu stolice sportskog suca da sam mogla biti
pokraj njegovih nogu. Jednostavno, nisam mogla skinuti očiju s njega, i dok se brisao
ručnikom, uzvratio mi je prilično dug pogled; pogledi su nam se uistinu ukrstili.
Možda je pomislio: u što li ta glupača (ja) bulji; ali ja više volim misliti daje moja
poruka doprla do njega, a bila je Bože moj, kako bih voljela da mi ga uguraš*. Ako je
moguće da žena to kaže pogledom, onda sam ja to rekla.«
Slijedi savjet dr. Charthama i potom njezin odgovor. □
Draga Belinda,
Ako vjerujete da ste »seksualni promašaj«, vi to i postajete.
Imate prilično kriv pristup vođenju ljubavi, a čini se da ni vai suprug nije bolji.
Uznemirili ste se zbog seksualnih reakcija i njihove kvalitete, a trebali biste biti
potpuno opušteni i pustiti da se stvari samo događaju vašem tijelu. Umjesto da
mislite o ručku za sljedeći dan dok vodite ljubav, zašto ne biste mislili o bedrima
Johna Harrisona, i da je to kurac Johna Harrisona što je u vama. Pokušajte i vidite
što će se dogoditi. Javite mi.
Mi to zovemo maštanjem, i gotovo svi mi, muškarci i žene, imamo svoje seksualne
maštarije — barem ponekad. Jedino što je važno, nemojte reći svom suprugu da
zamišljate da je on John Harrison; mogao bi biti povrijeđen.
Uz najbolje želje Robert Chartham
*******
Dragi dr. Chartham,
Mnogo hvala za VaSe pismo. Savršeno sam sigurna da ste bili svjesni kakav će efekt
rečenica »da je to kurac Johna Harrisona u vama« imati na mene. Naravno, mislila
sam o tome i čeznula za tim, ali moći to nekome reći i vidjeti napisane riječi bilo je
nekako posebno uzbuđujuće. U mislima sam upotrebljavala riječ penis, ali me vaš
izraz prožeo nečim poput električnog šoka. Čitavog tog dana (prošlog petka) osjećala
sam se jako čudno, toplo, nekako otvoreno i prijemljivo. Kupila sam crno rublje, jer
znam da ta boja uzbuđuje mog supruga. Jednostavno, nisam mogla dočekati da
odemo u krevet, jer imamo dvoje djece u kući. Prva sam bila u krevetu, pa tako
suprug nije vidio to malo crno rublje na meni.
Moram reći da je imalo dramatičan efekt! Odmah je ušao u mene i za nekoliko
sekundi je bio gotov. Nije potrebno reći da nisam baš mogla slijediti njegovu brzinu,
ali sam ubrzo svršila i to je bilo intenzivnije nego obična Te smo noći dva puta vodili
ljubav i ponovno ujutro i oboje smo sljedećeg dana bili omamljeni ugodom. I to sve
zahvaljujući vama, a osjećam da je sada mnogo vjerojatnije da se ubuduće neću
morati boriti za svoje orgazme. Da bi seks bio još uspješniji, na televiziji se pojavio
glavom John Harrison u »Bisto« reklami! Nije baš erotičan proizvod, ali ja nisam
gledala u umak! Samo, nadam se da sam se ponašala prirodno, jer je i suprug
gledao, a bio je to pomalo šok.
Orgazam ujutro bio je najbolji, kad sam potpuno odbacila osjećaj krivice i zamišljala
da me John Harrison moli da mu dopustim da vodi ljubav sa mnom. U toj maštariji
on se uopće ne može kontrolirati i drži penis pokušavajući zaustaviti erekciju. Ne
uspijeva, i svršava stojeći tamo, sperma prska kroz njegove prste po meni.
Slažem se s vama da to ne smijem reći suprugu, jer bi ga to povrijedilo i moglo bi
uništiti razvoj događaja.
Nikada nikome dosad nisam pričala o tim stvarima i zahvaljujem što ste oslobodili
misli koje su me tjerale da se osjećam tako krivom. Moj suprug kaže da nikad ne
misli o meni kao o ženi, nego kao o ljubavnici, pa pretpostavljam da je to njegova
maštarija. Morat ću paziti da držim vaše pismo skriveno; ne želim ga izgubiti, jer je
stimulativno vidjeti napisamo »kurac Johna Harrisona u vama«.
Razumijem da se ne mogu ovako osjećati svakog dana u godni, ali počela sam, i sad
ću uživati u svojim maštarijama umjesto da ih pokušavam otjerati.
ODOBRAVANJE
□Već sam rekla da u ovoj knjizi nisam htjela previše agitirati, da sam željela
ostaviti da materijal govori sam za sebe. Osim što sam vjerovala da su seksualne
maštarije zanimljiva strana ženske seksualnosti — jer i sama maštam — nisam imala
puno reći o toj temi prije nego što sam počela skupljati materijal. Mnogo sam naučila
od žena koje su pridonijele nastanku ove knjige. Zapravo, sve što imam reći proizlazi
izravno iz onog što su mi one govorile i stvaralački mi ilustrirale u svojim
maštarijama. Maštarije nisam mijenjala, samo sam određene izabrala za ovu knjigu,
grupirala ih i klasificirala u konačni razvojni niz.
Mnogi su to mogli učiniti proizvoljno, prema klasifikaciji koju su mogli izabrati.
Moj redoslijed pokazuje da se ipak ponašam kao advokat. Ova je knjiga smišljena da
vas pridobije, nesumnjivo, najprije za ideju o ženskim seksualnim maštarijama kao o
uvodu u ljubavnu igru, te eventualno za ideju o važnosti seksualnih maštarija u svako
doba.
Počela sam misleći da očito nije važno o čemu žena misli za vrije¬me seksa;
ako je to uzbuđuje, to je dobro, a time se pridonosi obostra¬ne) radosti. Ali, znam
kako su građu ove knjige prihvatili čak prijatelji koje bih nazvala obrazovanima i
»oslobođenima«. Njihove su me reakcije upozorile na to kako će tek drugima biti
teško prihvatiti neke seksualne maštarije, čak povjerovati u njih, naročito ženama
koje tvrde da ih imaju za vrijeme odnosa. Još će teže biti povjerovati u izjave tih žena
da su se te maštarije pojavile za vrijeme sretnog, zadovoljava¬jućeg seksa s
muškarcima koje vole.
Zato sam temu o maštarijama za vrijeme seksualnog odnosa načela lako
shvatljivom zamisli o maštariji kao seksualnoj predigri; pretpostavljam da smo svi za
to, za sve što vodi seksu. Kao sljedeći korak također bih pretpostavila da smo skloni
svemu što nam daje osjećaj spokoja i odobravanja za vrijeme seksa. (Ne treba
objašnjavati mojim čitateljicama rasprostranjenu zabludu muškaraca, koji su najviše
pisali o seksu, da žene, jer nemaju vanjski pokazatelj unutrašnje seksualne tjeskobe mlitav kurac - manje pate ili da im je potrebno manje ohrabrenja.) U maštarijama
koje ćete pročitati, treba izazvati suosjećanje Činjemca da žene poput Sally, Vicki ili
Sondre dobivaju željeno odobre-nje od takvih univerzalnih sudac-likova kao što su to
Majka, liječnik, pa čak i Isus Krist. Ako možete razumjeti i prihvatiti zamisao o
ženskim maštarijama kao o obliku seksualne predigre i uzbuđenja, onda zamisao da
maštarija, smanjivanjem tjeskobe, može utjecati na porast uzbuđenja ne može biti
previše neobičan napredak u mišljenju? □
Sally
□ Moja prijateljica Sally vlasnica je malog butika. Prešla je dvadesetu, ima
dugu, gustu crnu kosu, i savršenu liniju ispod jednog od njezinih modela od šifona.
Nedavno je prekinula jednogodišnju ljubavnu vezu s dvostruko starijim muškarcem,
koji joj je kao gest na rastanku pomogao da otvori butik. Tu posljednju vezu ona
smatra »najboljom školom u svom životu«. Alan, njezin dobrotvor, još uvijek joj je
jako drag i o njemu priča s oduševljenjem. Poznajući njega površno i znajući da Sally
uživa u svemu novom, rekla bih da Sallyna »škola« ima nekoliko fascinantnih
poglavlja u seksualnim istraživanjima. Ona priznaje da će svakom novom muškarcu u
njenom životu biti teško da ga nadomjesti i kaže: »Sad su mi uistinu dosadni mladi
muškarci.« ? □
Dosta sam razmišljala o toj maštariji, sve otkad mi se pojavila, otkad sam je
počela sanjati. Analizirala sam je na deset različitih načina, ali još uvijek nisam sasvim
sigurna što ona znači. Misinn daje nisam imala prije nego što sam upoznala Alana, ali
možda jesam. On mi je na mnogo različitih načina pomogao da se razvijan, pa je
možda maštarija sve vrijeme postojala, samo je ja nikada nisam bila svjesna dok
nisam njega srela. To je u osnovi stvarno vrlo jednostavna maštarija, kojoj dodajem
varijante ovisno o raspoloženju. U osnovi, radi se o tome, da dok vodim ljubav
zamišljam da ležim gola, kao što stvarno i jest s muškarcem ili muškarcima, i dok se
jebemo, telefonski razgva-ram s majkom. Nije li to šašavo? Ono na što moram paziti,
naravno, jest da kontroliram svoj glas, da razgovaram kao da se niša neobično ne
događa. Svako malo ona pita: »Sto to čujem?« Svaki put kad ona postane
sumnjičava, ja se divlje uzbudim. Međutim, čak i za dugih razdoblja dok ona i ja
samo ćaskamo — mnogo ljubaznije nego u stvarnosti - ja ležim u velikoj toploj kupci
uzbuđena. Jako je ugodno uko razgovarati s njom, i jako uzbuđujući.
Moja je majka znala gadno napadati Alana | napokon otprilike istih godina.
Ona je nevjerojatna koketa. Osim toga nikada nije uistinu odobravala moju i Alanovu
vezu; ili to ili je bila ljubomorna. Međutim, u maštariji u telefonskom razgovoru uvijek
je ljubazna i puna razumijevanja.
Smiješno, kad svršavam, kad doživljavam orgazam i kad više ne mogu kontrolirati
svoj glas, ona ne grdi niti spušta slušalicu, što bi bilo za očekivati, nego nastavlja
čavrljati onim ljubaznim, toplim glasom kojim mi se u stvarnosti nikad ne obraća.
(Snimljeni razgovor)
Vicki
□ Vicki ima trideset i dvije godine i živi sama, upravo se drugi put razvela.
Njezina egzotična ljepota privlači različite muškarce, ali je Vicki uvijek preferirala
proklete svinje. Već je bacila oko na objekt svog sljedećeg osvajanja (mislim na
onoga čija će žrtva postati) i sama se smije teškim šokovima koji su pred njom.
»Takva sam«, objašnjava ona popravljajući nabor na tijesnoj maloj bluzi na svojoj
dječačkoj figuri, prije nego što krene ususret svom Waterloou.
Kad nije pretučena, Vicki se uglavnom može naći u arhivima zabačenih muzeja. Ona
je afirmirana povjesničarka umjetnosti, redovno se pojavljuje na TV, a piše za
časopise tekstove o umjetnosti u pet-šest zemalja. Pomislili biste da se nagledala
dovoljno patnji na križu, a da bi poželjela dodati i svoju vlastitu. □
Zanimljivo je da me pitate, draga moja, jer sam sigurna da vama trebam
zahvaliti — ili vas kriviti — za te čudne nove misli koje su ušle u moj seksualni život
otkada smo razgovarale o toj vašoj knjizi prošle godine. Toliko dugo one traju. Ne,
krivo, sigurna sam da su crne tamo bile cijelo vrijeme, ali ih je tek naš razgovor o
maštarijama izvukao na površinu. Danas izgleda ne mogu otići s muškarcem u krevet
a da ne zamišljam da je on moj liječnik. Uistinu, ne mogu reći je li mi ta maštarija
poboljšala seks ili nije. Sve što znam jest da je on tu, s kapom i maskom, da izdaleka
podsjeća na mog pravog liječnika. Ili je to samo zbog kape i maske? Znate onu staru
o liječnicima: svi su slični kad su vam noge u držačima. Godinama nisam bila na tom
pregledu. O kej, znam daje glupo poslije dvadeset i pete ne ići na kontrole, ali ja sam
ih oduvijek mrzila. Sjećaš li se kako si na koledžu vikala na mene zato što nisam
otišla liječniku kad mije menstruacija izostala šest mjeseci? A ja još uvijek nevina.
Dakle, to je dobro prošlo, žarne?
Znaš, jedina stvar koja me brine u toj maštariji o liječniku jest to što ne
razumijem asocijaciju. Nikad nisam imala ljubavnu vezu s liječnikom. Sam Bog zna da
nikad nisam bila uzbuđena za nekog od tih pregleda. Čak ni u djetinjstvu nikad nisam
odradila ritualne igre liječnika i sestre s dječacima iz susjedstva. Ali, strpaj me ovih
dana u krevet s muškarcem i evo nas - ja i frajer u krevetu, i ja i liječnik u mojoj
glavi. Što sam više uzbuđena, noge gore, liječnik između njih — moj ljubavnik hoću
reći... Dobro, znaš što mislim — u svakom slučaju, što je pregled podrobniji,
uzbuđenje je jače. Što je doktor bliže dijagnozi, ja sam bliže orgazmu. I onda bez
iznimke, prije samog orgazma, liječnikovo maskirano lice zumira prema mom licu i te
zaljubljene oči mi čak prije nego što on progovori kažu da sam u sjajnoj formi, daje
sve baš tamo gdje treba biti.
Kad sad mislim o tome, kad to glasno izgovaram, shvaćam da bih trebala
redigirati ono što sam prije rekla, onaj dio u kojem ti prigovaram što si sve ovo
pokrenula. Ma što to značilo, jedino što znam jest da moj seksualni život nikad nije
bio bolji. (Snimljeni razgovor)
Francesco
□Francesca je lijepa Židovka, majka troje djece. Njezin krasan raspored
obaveza sastoji se u vođenju domaćinstva, koje vrvi od tinejdžerskih prijatelja njezine
djece i stalnih poslovnih prijatelja njezinog muža, koji kao da svakog sata dolijeću iz
cijelog svijeta. Pod njezinom mirnom ali čvrstom rukom razne generacije i
nacionalnosti susreću se i druže oko obiteljskog stola za ručanje. Njezina majka živi s
njima tri mjeseca u godini. »Imam vrlo ambivalentne osjećaje prema svojoj majci«,
kaže ona. »Pretpostavljam da je volim i prihvaćam danas više nego ikada prije, ali
rijetko kada mogu je poljubiti, makar samo u obraz. Nekada sam izbjegavala da me
bilo tko dodirne, ali sam sad mnogo slobodnija... sa svakim, osim sa svojom majkom.
Često sam se pitala ima li ičeg homoseksualnog u toj maštariji; kad sam imala
devetnaest godina imala sam jednu neispunjenu lezbijsku avanturu u Parizu. Ali ne
znam, kao što često maštam o ženama, maštam i o muškarcima, a moj seksualni
život je isključivo samo s muškarcima.«
(Ovaj razgovor s Francescom pokazuje kako žene često pričaju o svojim
maštarijama. Iako se Francesca na razgovor sama prijavila, ona sve pokušava
ispričati u jednoj poluapstraktnoj rečenici. Tek kad gotovo nesvjesne maštarije
prorađuje u svojoj svijesti ponovno i ponovno dok mi to priča, bolje će se sjetiti
pojedinosti.) □
Bojim se da su moje maštarije sasvim uobičajene. Ova mi je omiljena: u dobi
od trinaest ili četrnaest godina, kao djevojčicu u pubertetu, moja me majka dovodi
da bi me prodala nekom orijentalnom vladaru.
Zapravo, to je majka bez lica, to nije uistinu moja majka, jer to baš i jest moj
prigovor majci. Ali, ona je neki autoritet i ona me dovela prodati. Unaprijed mije rekla
točno što trebam raditi. Uvježbala me u seksualnim vještinama, odgojila kao savršeni
seksualni objekt pokazujući sve sama na meni da bi mi objasnila kako sve treba biti
izvedeno. Izvodila je na meni kunilingus, svašta mi je radila, i pokazivala mi je sve
vlastitim tijelom. Zapravo, na ovom mjestu to postaje malo konfuzno, je li to moja
majka ili tko... ali svakako je žena.
Ulazimo u palaču. Vladar sjedi na svom tronu poput velikog Bud- he, radža.
Majka me je do u pojedinosti uputila što trebam raditi. Ne oklijevam, ja to moram
dobro obaviti, to je kulminacija mog školovanja, inače me neće kupiti. Moja majka
počinje radži opisivati moje sposobnosti. Ona zapravo sama na njemu demonstrira
ono čemu me je naučila. Ona ga ševi, sjedeći na njemu na njegovu prijestolju, liježe
na njega, igra se s njime čitavo mu vrijeme pričajući o meni.
Onda sve to izvodi na meni, liježe na mene, ševi me, ali ne nikakvim aparatom
— nikad se ne pojavljuje nešto takvo — ona to radi prstom. Ležim tamo, reagirajući
baš kako treba dok njezin prst ili jezik prodiru u mene, moje lijepo tijelo ponaša se
savršeno.
Ovdje postaje konfuzno... čekajte da razmislim ... Sam radža je pasivan sve
vrijeme. Ali, zadovoljan je mojim nastupom, jako zadovoljan, što je, naravno,
najvažnije.
On kaže: »Da, bit će dobra, sjajna je, imat će visok položaj na dvoru...«
To nikad nije »Bit će obasuta draguljima, bit će najbogatija«; to nije ta vrsta
harema. Ideja jest da sam ja krasno predstavljala i da sam najseksualnija osoba koju
je ikad vidio te da me želi uz svoje skute. (Pretpostavljam da sve to ima veze s
ugađanjem muškarcu, ali me ponekad poslije brine zašto je on tako pasivan, zašto
uvijek ja njemu radim te stvari. Čekajte da se bolje sjetim.)
On, radža, nikad ne napušta svoje prijestolje. Sjedi gore, a majka i ja
predstavljamo niže, na nekoj vrsti pozornice, platforme. Na tom mjestu smo gole, ali
kad sam dovedena, bila sam prekrasno obučena. Doveli su me k njemu i on je
rastvorio moju odjeću i promrmljao pohvalu. Ali, skida me majka ističući sve lijepe
dijelove mog tijela i dok ih otkriva, govori: »Pogledajte to tijelo, ljepotu sisa...« (To je
druga stvar; bila sam vrlo iskompleksirana zbog ravnih prsa — sad sam to prevladala
— ali u maštariji priroda me je tu bogato obdarila.) »Pogledajte kako sam je
uzgojila«, nastavlja ona prelazeći rukama preko mojih butina rastavljajući mi
stražnjicu da bi on bolje vidio,
»pogledajte kako je lijepo oblikovana, samo da vama udovolji«.
Onda me poliježe na pod, širi mi noge izlažući mi pičku, da bi on mogao vidjeti
kako je savršena. Onda ona predstavlja na meni. Sve to vrijeme on masturbira. Isto
rade i dvorjanici, o da, to je veliki M-G-M dvor, s Nubijcima koji stoje uokolo dižeći
luči (oni su vrlo visoki i oni ne masturbiraju, ali drugi to čine, i dvorske dame isto).
Onda ja idem i sjedam radži u krilo, on samo raskrili svoje halje i ja ga ševim... nakon
što se spustim na njega. Sjedim tamo gola na njegovom kurcu na njegovom
prijestolju i čitavo to vrijeme on ne radi ništa, ništa meni, ništa za mene. Ja sve
radim... za što sam i uvježbana, pa u maštariji to nije važno. Ali sad kad mislim o
tome, čudno je da u tome uistinu za mene seksualno nema ništa. Važno je da sam
najbolja, da sam prihvaćena. Seks s radžom nije važan — je li on velik, vješt ili bilo
što drugo. Imam i druge maštarije u kojima me uzbuđuje veličina i vještina i triju
muškarca odjedanput — ali ova, ova maštarija mi je najmilija, radi se o biti
prihvaćena. Što želim reći, ako me jebu u stvarnosti, a ja vrtim ovu maštariju... to je
najbolji poticaj na svijetu. (Snimljeni nagovor)
Sondra
□ Sondra ima smiješan običaj da uvijek osjeća da su nove žene koje sreće »po
prirodi ljubomomije« nego što bi to rekao itko iz njihove okoline. Možda je to blaga
projekcija Sondrine vlastite uloge — ona prati vrlo, vrlo zaljubljenim, ali vrlo pažljivim
okom svog supruga Toma. Ona mi se u biti sviđa; vrlo je lijepa, bistra, ima
zanimljivu, otrovnu vrstu duhovitosti i dobru reputaciju kao književni agent. I ona i
Tom su prije bili u braku, a njihova velika kuća je ispunjena sa šestero djece iz
njihovih bivših brakova. Što se Toma tiče, on dijeli Sondrino zanimanje za ljubomoru;
oni igraju igru u kojoj je on s drugim damama, a ona — dobro, neku večer me je
Tom iznenada upitao: »Pretpostavljam da se pitaš zašto mi je oko crveno?« Rekla
sam: »Ne, nisam opazila.« »To je Sondrino djelo«, protisnuo je. »Prošlu smo se noć
dobro pomlatili.« Poslije toga sam postala svjesna da ih rijetko sretnem a da jedno
od njih nema zavoj ili modricu. □
Gramofon svira. Dok sjedim slušajući trzaje čembala, razmišljam je li Dali
morao izmisliti ovu maštariju da bi me mučio...Znate, jedna od mojih maštarija
odnosi se na njega... nije baš da želim da mi tanki kraj njegova brka škaklja pičku
(riječ koju volim više nego klitoris, što zvuči tako klinički, ili klit, što je tako oštro), ali
želim da me taj veliki crni oktopod uzme na sve načine i odjednom, punom snagom
svakog pipka istodobno — jer ja se brzo umaram.
Veliki crni oktopod, moram objasniti, bio je u galeriji na Petoj aveniji. Bio je to
Dalijev vernissage i bilo je tamo veliko platno Isusa koji moli na Gori. Dakle, točno
nasuprot tog hedonizma bilo je izloženo nekoliko krasnih erotskih crteža, a onaj koji
mi se uistinu svidio predstavljao je oktopoda kako obljubljuje djevojku. Dok sam
buljila u njega, živjela sam ga... svaki crni ritmični prst unutra i van iz njena tijela, i iz
mog tijela, uvijajući se cijelim putem gore (jer ja sam vrlo duboka osoba) i
završavajući u tankoj točki — ne poput noža, ali svejedno nježno i konačno. Nešto
poput vadičepa slijedi nakon te točke uz neku vrstu snažnog trljanja i uvijanja. Jedan
za drugim svaki od pipaka tjera me da svršavam ponovno i ponovno, mnogo
orgazama za svaku crnu stvar. A tamo Isus još uvijek priča sa svog uzvišenog mjesta
onim sirotim neznabošcima, a zapravo promatra mene keja netremice gledam u oči
svog osvajača, u to veliko tijelo-glavu poput završetka velikog orhideja-penisa dok
me jebe i proždire me onim istrošenim pipcima ali s mnogo više njih još uperenih, još
spremnih da svrše kao što i ja svršavam ponovno i ponovno... aaaaaaaaahhhhhhh!
»Bog te blagoslovio, dijete moje....« (Razgovor)
ISTRAŽIVANJE
□ Sljedeće tri maštarije ispričale su mi žene koje su zadovoljne svejim seksom.
Ili barem kažu da jesu, a ja sam spremna prihvatiti ono što mi žena kaže o svom
seksualnom životu. Inate bi se moglo reći da je njihov stvarni seks nedostatan i da su
one nezadovoljene, jer svaka od tih žena mašta preko onog što se uistinu događa.
Ali, to bi bilo više nego igrati se amatera psihijatra, to bi bilo glumiti Boga. Ne, hvala
lijepa.
Mnogim ženama maštarija je način istraživanja, sigurno, svih ideja i aktivnosti
keje bi ih u stvarnosti mogle plašiti. U maštariji one mogu proširivati svoju stvarnost,
izvoditi stanovite seksualne varijante i prizore na način jako sličan onome na koji
djeca ulaze u maštariju koja je oblik igre, oblik iskušavanja želja, oslobađajući
energiju za koju ne postoji odušak u stvarnosti. Ako o tome razmišljate, čak ako se i
uzbuđujete zbog prizora, to ne znači da želite da to postane vaša stvarnost... inače
bismo svi mi, noćni sanjači kakvi već jesmo, bili potisnuti kradljivci, biseksualci,
ubojice, ili čak neživi objekti. □
Karen
Dosta često javlja mi se maštarija dok me Ben jebe. Rekla bih ziapravo da mi
se ta maštarija javlja za naših najboljih seansi, kad mi je tijelo najopuštenije i
najinventivnije. Ben se tada uzbudi tako kao da se maštarija javlja i njemu. Ipak,
znam da bi se, kad bi se to uistinu događalo, strašno uplašio — a i ja bih. Ne mislim
da u našim životima ima imalo mjesta za bilo kakvu vrstu grupne seanse; to se
jednostavno ne bi uklapalo; mi ne bismo znali kako postupiti. Ali, u maštariji je to
fantastično.
Nas troje smo u dnevnoj sobi: ja, Bob i moja prijateljica Helen. Naša dnevna
soba, ovdje kod kuće. Samo su prozori veći, veliki prozori u nišama, velike plohe
stakla bez zavjesa kao što izgledaju prozori u beskrajnim nizovima malih kućica, svi
osvijetljeni duž beskrajnih cesta koje se protežu diljem zemlje, a ljudi žive izloženi
kao... Baš smo se vratili iz kupovine nas troje, i dok idem u kuhinju odložiti hranu i
skuhati ručak, vidim kako Ben pomaže Helen skinuti kaput. Stojim kraj sudopera
promatrajući ih u odrazu u velikom ispoliranom prozoru. Ben stoji iza nje s rukama na
njezinim ramenima, na kaputu, ali ona hitro uzima njegove tuke i spušta ih dolje da
joj obuhvate grudi i zadržava ih tamo. Oni ne znaju da ja to mogu vidjeti, jer su mi
okrenuti leđima. Šuškam kupljenim stvarima da bi ih uvjerila da sam zaposlena
spremanjem. Puštam vodu u sudoper dajući im vremena da nastave. Ben oklijeva,
puštajući da mu ona pritišće ruke na svoje grudi. Onda se ona privija uz njega
trljajući mu prepone. Mogu osjetiti navalu uzbuđenja koje nabija Bena, trenutačno ga
dovodi do erekcije, što i ja često radim tarući se stražnjicom o njega. Vraćam se u
dnevnu sobu, ali prije pročišćavam grlo i počinjem govoriti kako bi oni znali da
dolazim. Prolazim kroz sobu govoreći im da se idem gore na brzinu istuširati, Benu
kažem da ponudi Helen pićem i da joj pravi društvo. Ali, ne idem gore. Stojim s
druge strane vrata i čekam promatrajući ih. Ben sjeda na sofu, plah kao uvijek, a
Helen je ona koja počinje, klekne ispred nje ja, otkopčava mu šlic i uzima penis
rukom i stavlja ga u usta. Ben je pokušava odgurnuti rukama. Brzo pogledava u
smjeru u kojem sam otišla. Ali, užitak je prevelik. Gleda Helen, gleda njezine usne
oko svog penisa, puna su joj usta, usne su joj nabrekle oko njega kao da ga
namjerava progutati. On ponovno poseže za njezinim dojkama i mazi ih; čini se da
one u njegovim rukama rastu, bujaju. Dok ne postanu velike kao moje. Njezina glava
se sve brže kreće, gore dolje po njegovom penisu, usne joj se pomiču tako da Ben
može vidjeti njezine zube, male i bijele, kako se pomiču kao da jede neki slasan
komad mesa. Njegov se vrh spušta sve dalje i dalje u njezino grlo; Ben je praktično
paraliziran ekstazom. Pada natraške na sofu, rukama traži kopče na hlačama i otvara
ih, tako da ga ona može potpuno doseći. On uopće više nije Ben kakvog poznajem.
Helen otkopčava bluzu, ne ispuštajući njegov penis, isisavajući ga. Rukama obuhvaća
dojke i gnječi ih tako da kapljice mlijeka cure na Benove stidne dlačice, vlažeći ih.
Tiho ulazim u sobu, znajući da sad neće prestati, a želim ih gledati iz veće blizine.
Oni su sad čak zaboravili da se ja uopće nalazim u kući. Ben je već spreman svršiti u
njezina usta, ali još više želi mlijeko, pa je diže, vuče na sofu tako da može sisati
njezine dojke dok je svlači, miluje je dok ona ne počne ječati da ga stavi unutra, tu
na našoj sofi, polugoli, polu- obučeni, ispred velikog prozora. Stresam brzo svoju
odjeću i gola idem k njima. Penjem se na sofu iza Bena. Strašno im se želim
pridružiti, priuštiti Benu još više zadovoljstva u zamjenu za sve zadovoljstvo koje on
pruža Helen - koja je zapravo dijelom ja a dijelom Helen — i odjednom ja imam tu
toplu vlažnu stvar daje uguram u njega, penis, moj penis. Guram ga u njega polako,
ali do kraja. Ben teško diše od uzbuđenja, a ja imam isti divlji osjećaj kao da dio
mene zaista prodire u njega, kao da je to zaista moj penis. Čvrsto, brzo, gibam ga
unutra i van u ritmu njegovog jebanja Helen, čiji užitak isto mogu osjetiti. Osjećajući
to na oba načina, osjećajući sve, to je neodoljivo. Ne mogu to podnijeti, osjećajući
sve, i pritišćem dublje i dublje u svog supruga sve dok se čini da moj penis prolazi
kroz Bena i ulazi u Helen, u mene samu, i umirem od zadovoljstva. (Razgovor)
Abbie
U posljednje vrijeme sve češće mislim o svojim maštarijama. Čak sam
jedanput pokušala mužu pričati o njima, zapravo samo o onim maštarijama za koje
mislim da ga ne bi razljutile. Ne bih mu se usudila reći da često mislim o svom
starom dečku, o tome kako je to bilo s njim, niti bih mu govorila da maštam o nekom
muškarcu koji me prisilio na seks, u čemu ja u svojoj maštariji, čini se, uživam.
Zbog nekog čudnog razloga, dok imam seksualne odnose sa suprugom, više
volim da on bude potpuno obučen, a dok smo u krevetu, više volim ne vidjeti
njegove »dijelove«. Više volim voditi ljubav kad ne moram vidjeti njegov penis. Iako
on uživa u proučavanju mojih »zona«, ja se ne mogu natjerati da isto učinim njemu.
Više me uzbuđuje kad se stvar prepusti mašti. Ali, moj je muž sklon paradirati sa
svojim »dijelovima« ispred mene, iako sam ga molila da to ne čini i spomenula mu da
bi naš seksualni život mogao biti bolji ako se tako ne ponaša.
Zbog toga ćete možda smatrati čudnim što u svojoj posljednjoj maštariji
kažem mužu da bih ga voljela promatrati dok vodi ljubav s drugom ženom. To nije
netko koga poznamo - prije neka nepoznata žena, pa smo sigurni da se neće razviti
bilo kakav ljubavni odnos. Ali, kad bi se to trebalo ostvariti ne znam da li bih imala
živaca da to dopustim. Ipak, i dalje mislim da bi to bilo zgodno.
Nekad maštam o sebi s drugim ženama, i to s ženama koje nemaju lica, hoću reći,
koje nisu određene. Te se maštarije javljaju uglavnom za vrijeme masturbacije, što
se događa možda dva do tri puta na mjesec. Uistinu nemam lezbijske maštarije, jer
mi je odbojno to raditi ženi, ali mi je ugodna zamisao da dtuga žena to radi meni.
(Vjerojatno sebično?)
Znam da sam počela ovo pismo izjavom da o nekim maštarijama razgovaram s
mužem, ali bojim se daje i to maštarija! Ne mogu se sjetiti da smo ikad razgovarali o
nekoj maštariji, ali s druge strane mi imamo problema s komunikacijom! (Pismo)
Hilda
Imam trideset i sedam godina. Moj je brak sretan i seksualni život krajnje je
zadovoljavajući. Volim misliti o suprugovom penisu kao o malom, ali vrlo snažnom.
Često ja dolazim u gornji položaj, čučeći. On mi gladi stražnjicu i miluje anus dok
udara odozdo. Dok osjećam kako mu prsti istražuju moju stražnjicu, zamišljam da
jako dug ali tanak penis penetrira moj anus. Osjećam to tanko vreteno kako ulazi
otraga i dodir dlanova na stražnjici dočarava mi drugog muškarca koji me napada
odotraga. To me navodi da opustim mišićnu tenziju koja se razvila u mojoj karlici, kao
da primam tog drugog partnera u tijelo. Kad suprug i ja postižemo klimaks,
zamišljam da to tanko vreteno u mom anusu pulsira i bode puneći me dvostrukom
porcijom sjemena, osiguravajući tako da snošaj bude uspješan, ako ne zahvaljujući
suprugu, a onda zbog zamišljene »stvari« iza mene. Nemam osjećaj tko bi mogao biti
taj agresor iza mene. On ili Ono nije ništa iz moje svijesti, ali je osjećaj dodatnog
prodiranja u moje tijelo vrlo realan. Ponekad mi je napetost u stražnjici tako jaka da
potpuno gubim kontrolu i trenutak nakon što suprug svrši, moj se mjehur potpuno
opušta i ja mokrim preplavljujući ga spermom koju je upravo ubrizgao u mene. Samo
smo jednom probali analni odnos, ali zbog debljine njegovog malog, ja ga
jednostavno nisam mogla primiti. Činjenica da nehotice ispuštam malo urina
strahovito uzbuđuje mog supruga.
Vidjela sam kako bikovi oplođuju krave na farmi mojih prijatelja. Jedan bik ima vrlo
široka leđa, poput ravne površine stola. Muž i ja često vodimo ljubav u predsoblju ili
u kuhinji kad djeca legnu ili odu na vikend. Onda zamišljam da ležim na leđima bika,
dok se on penje na kravu. Imam dalek osjećaj kao da se kuhinjski stol ili otoman u
predsoblju lelujaju gore dolje. Ruke mi se automatski spuštaju s obje strane stola da
se uhvatim za noge te spriječim da ne padnem s leđa tog divljeg bika dok on radi na
kravi. Mogu osjetiti kako mi se tijelo giba goie-dolje u ritmu u kojem se giba bik
ulazeći u kravu. Ponekad je mužu vrlo teško ostati unutra. U tim situacijama uvijek
doživim vrhunac prije njega, a njegovo nastavljeno kretanje da on dođe do kraja
mene dovodi do drugog orgazma, kada zamišljam da to bik preplavljuje kravu svojom
spermom. U tim prilikama zamišljam da je opseg muževa penisa veći nego u
stvarnosti. Zapravo zamišljam da je debeo kao bikov. Da bi to bilo što realnije,
ponekad u trenutku njegovog vrhunca uguram u vaginu prst da proširim njegove
realne dimenzije do onoga što zamišljam da bi bila bikova erekcija. Moj muž uživa u
tome, osjećajući da je moj prst tamo da bi ga stimulirao. Međutim, ključ za čitavu
situaciju jest moja želja da osjetim kako me ispunio golem penis. (Pismo)
Heather
Imam dvadeset i dvije godine i vrlo sam sramežljiva, pa grupna pipkanja
uopće nisu ugođaj koji mi godi. Ali, moja mašta nije nimalo sramežljiva. Kad suprug i
ja vodimo ljubav, ili kad masturbiram, zamišljam da on ševi drugu ženu, dok se ja
ševim s drugim muškarcem. Svi smo u istoj sobi ili u dva široka kreveta i ja u velikom
ogledalu mogu vidjeti što oni rade. To me jako uzbuđuje. Ne mogu se sjetiti kad je to
počelo ili zbog čega je počelo, ali rijetko postižem orgazam ako ne mislim o tome.
(Pismo)
Kitty
Ponekad za vrijeme seksa, ili samo tek tako tijekom dana, mislim kako bi to
bilo zamijeniti muževe, zapravo da moj muž i ja vodimo ljubav s parom koji su naši
dobri prijatelji... ja s tim tipom, a moj muž s njegovom ženom. To može biti jedan od
nekoliko parova koje znamo, iU bilo koji od novih parova koje susrećemo i slažemo se
s njima.
Često pričam mužu svoje maštarije o »grupnom seksu«, to jest da zamišljam
zamjene s našim prijateljima i kako oni izgledaju goli, a on prihvaća razgovor. Često
pričamo o tome kako bi to bilo raditi s Virginiom i Dickom ili s Fran i Emiem
primjerice, ali to nikada ne ostvarimo i prilično smo sigurni da niti nećemo.
Uzbuđuje nas samo zamišljanje te situacije, razmišljanje kako bi to moglo izgledati, i
njihova tijela, što bismo svi mogli raditi. Ali, ako se dogodi da sam u blizini prijateljice
dok se ona oblači ili dok je gola, pamtim sve pojedinosti i onda mu potanko opisujem
njezine ženske čari. On radi isto za mene ako se dogodi da vidi nekoga koga ja znam
u muškom toaletu. Oboje potpuno uživamo u tim uzajamnim goluždra- vim
maštarijama o našim prijateljima; smatramo to jako poticajnim i uzbudljivim, čak ako
se to nikad ne dogodi... naročito zato, pretpostavljam. U mašti se može otići toliko
dalje nego u stvarnosti. (Pismo)
SEKSUALNA INICIJATIVA
□Društvo potiče žene da nađu seksualne partnere; žena bez partnera
zabrinjava, ona je samo napola žena (neke ljude iskreno prolaze trnci od starih frajli i
opatica). Društvo zahtijeva da žena ima seksualne odnose (brak mora biti konzumiran
da bi bio legalan), ali joj se ipak zamjera ako inicira seks. Priznaju joj se seksualne
želje, potiče je se da ih zadovolji, ali odvraća je se da preuzme aktivnu ulogu... osim
u maštariji gdje, na svoj način, i u svoje vrijeme može uzeti ono za što joj se govori
daje njezino pravo kao žene.
Što se misli pod onim »Ona je prava žena«? Muškarci to izgovaraju s takvim
nabojem priznanja da se svaka žena, koja je dovoljno blizu da to može čuti, smrzne
od zavisti i očekivanja da konačno otkrije što je to što »prava« žena ima. (Žene ne
kažu »Ona je prava žena« jedna za drugu. Kako da takvu prepoznamo? Mi
pokušavamo shvatiti što to znači biti žena otkad smo se rodile.)
Informacije o suštini ženstvenosti tako su oskudne i kontradiktorne da biste
mogli pomisliti da nas je netko (Majka?) namjerno pokušavao navesti na krivi trag od
samog početka. Ne samo kontradikcije unutar nas, nego i kontradikcije izvan nas;
rješenja koja dobivamo idu, čini se, izravno protiv onoga što osjećamo, onoga što
želimo učiniti.
Naša prva igračka je dijete, lutka dijete; naša prva »uloga« u igri jest uloga
Majke, i dok smo mutno svjesne da je sve to u vezi s našim spolom, ne daju nam se
nikakva rješenja u vezi s time. Neke faze kao da su izostavljene, i ljutnja i nemir koje
naše majke iskazuju ispod svojih namještenih osmijeha kad postavljamo takva
pitanja pokazuju da su te faze izostavljene namjerno i da nam je bolje da Ne gazimo
tu određenu travu. Mi se igramo kuće s našim lutkama — djecom, ali to su kuće bez
tata. Mali dječaci se ne igraju kuća; to nije prihvaćena uloga. Niti postoji prihvaćena
uloga u igri u kojoj male mame mogu istraživati svoje seksualne porive, koji često
naiđu tako neočekivano. Male djevojčice s velikom količinom novootkrivene energije,
koje žele trčati i derati se, visiti na drveću i penjati se po zidovima nazivaju
muškobanjama. Očito, spontanost i akcija nisu najbrži put do ženstvenosti. Ali ako to
nije prihvatljiv odušak za te tajnovite, vjerojatno uzne- miravajuće nove energije, što
jest? To nam se ne kaže. Jedino što znamo jest da tu negdje postoji tajna. Negdje
možemo pogriješiti. Sve o nama prekriva šutnja. Učimo biti tihe. Pasivne.
Konačno, djevojka preraste lutke i osjeća prve znakove da je čudesno stigla do
ženstvenosti. (Bez razumijevanja kako je tamo stigla, jer koliko ona zna nije učinila
ništa, ništa naučila, uopće ništa doživjela. Može li to biti to? Ne činiti ništa, izbjegavati
misteriju, biti pasivna i neupućena — da li to znači biti žena? Kakav god da je
odgovor, dječaci su očito svjesni koje su djevojke riješile problem. Oni počinju te
djevojke pozivati na sastanke. Sastanci prirodno i izravno vode do onih želja i potreba
koje je ona prigušivala. I čudo nad čudima, način da najviše budeš pozivana (da
budeš najviše ženstvena?) jest da radiš ono što uistinu želiš raditi, i da ništa ne
prigušuješ! Sloboda, uzbuđenje i »prava« ženstvenost iznenada se i čudesno čine
ujedinjene i integrirane, konačno zovu.
Krivo. Još jednom nam to ističu — Majka i druge djevojke, ako sporo kapirate
— da akcija, naizgled najlakši put do ženstvenosti, nije najprofinjeniji način. To
možda uopće nije način. Zapravo, još jedanput se čini daje ženstvenost nekako
povezana s nečinjenjem onoga što želite učiniti, s frustracijom i pasivnošću.
Odjednom nejasna razlika iz djetinjstva između »pristojnih« i »nepristojnih« malih
djevojčica postaje jasna, čvrsto postavljena crta razgraničenja između žena: postoje
dvije vrste. One s kojima mladići vole izlaziti i one s kojima se žene. Ali, koja je od
njih »prava« žena? Izbor sad još više zbunjuje, jer ima okus zabranjenog voća: da li
posegnuti za njim i uzvratiti ili se suzdržati, odugovlačiti do vjenčanja?
Nitko ne riskira: Vjenčanje se sad oslikava — Majka? — kao veličanstven odgovor na
molitve svake djevojke, kraj duge, početak »zauvijek sretno...« A da bude sigurno da
će se brak održati i da djevojka neće skitati, »prava« se žena dalje definira ne samo
kao udana, nego i kao majka. Ili, postavimo to na drugi način — Majčin način — dok
nisi majka, ne možeš biti prava žena.
Međutim, baš kao i s lutkama-igračkama koje su stigle iz seksualne praznine,
onaj presudan korak između sebe kakva je sad i te nove »prave« ženstvenosti
prebrođen je u tišini. Sa svakim novim muškarcem u svom životu mogla je naučiti
nešto novo, možda kontradiktorno (prava žena za jednog muškarca za drugog je
dosadna i zagrižljiva), ali nešto što ju je uvijek moglo dovesti bliže zagonetki o
ženstvenosti i onome što bi ženstvenost za nju uistinu mogla biti. Mogućnosti
istraživanja te raznolikosti muškaraca i žena i samog života su fascinantne,
zastrašujuće i opasne — ako nisu i zabranjene (od Majke i drugih djevojaka).
Sigurna sam da se zbog toga toliko mnogo žena rano udaje. Na svaku ženu
koja odugovlači zbog nepoznatog, zbog seksualnog istraživanja, dolaze stotine onih
koje revno grabe brak, materinstvo i simboličnu površinsku manifestaciju da je
konačno postigla uspjeh: Ona je prava tena. Vjenčani prsten to potvrđuje, a
materinstvo garantira. Tko na svijetu može posumnjati u te veličanstvene tvrdnje?
Samo ona, sama u svojim maštarijama, nastavlja tamo gdje je njezino stvarno biće
stalo u ispitivanju i isprobavanju različitih ženskih seksualnih uloga.
Jedna uloga keja joj je otpočetka uskraćivana jest uloga inicijatora u seksu —
inovatora. Žena smije pozvati muškarca na ručak, ali ga ne može pozvati na ples.
Može ga zamoliti da joj doda sol, ako želi jače posoljeno, čak smije posegnuti preko
stola da je uzme, ali ne smije staviti ruku na njegovo koljeno ispod stola. Ona ga
može nagovarati da kuša njezina nova jela i nuditi ga da uzme još, jer joj je Majka
rekla da je njegov želudac brži (zgodniji) put do njegova srca nego telefon.
Tradicionalna žena čeka da bude pozvana, da se na nju djeluje. Agresivno je
posegnuti za muškarcem koji ti se sviđa, a predložiti način na koji ga želiš u krevetu
nije samo agresivno, nego i neženstveno. Činjenica da bi on mogao uživati u onome
što slijedi poslije njezina prvog poteza nije predmet rasprave; činjenica jest da se to
ne radi, nije se radilo i neće se raditi dok se muškarci i žene ne uvjere da promjena
tradicionalnih seksualnih uloga ne predstavlja prijetnju.
Međutim, ako je on suviše plah da bi telefonirao, ili možda manje maštovit ili
iscrpljeniji u krevetu nego što bi ona bila da joj se dala prilika, onda dveje ljudi koji bi
to željeli nikad neće početi odnos i plahte nikad neće biti zgužvane. On nikad ne
sazna što je propustio;
ona zna, ali samo u svojim maštarijama. I kao u tim maštarijama, kao u mnogima u
ovoj knjizi, ona je tigrica, začuđujuće agresivna — ona ga veže za krevet, itd. —
nemojte damu odmah uvrstiti u potajne seksualne sadiste; ponekad morate vikati
samo zato da bi vas drugi čuli.
Čak i tako seksualno samouvjerena žena kao što je Carol (vidi niže) mora
izmaštati razred za upute u seksu u kojem joj zamišljeni instruktor naređuje da
preuzme inicijativu prije nego što ona može, u stvarnosti, učiniti nešto tako puno
ljubavi i prirodno kao što je popeti se na svog muža. Fayeina maštarija, koja slijedi
Carolinu, o uvođenju njezina ljubavnika u trosmjemu scenu seksa, nešto je što je ona
oduvijek željela učiniti i osjeća da bi i on uživao u tome, ali samo ako ga ona povede
za ruku. Zašto ne? Zamislite koliko bi mnogo življi mogli biti plesni podiji i spavaće
sobe kada bi ženama (i muškarcima) bilo lakše poduzeti prvi korak, napraviti prvu
gestu, preuzeti drugu poziciju.... ili treću, ili četvrtu. □
Carol
Muž i ja napustili smo Novi Zeland. Živimo u Papui. Njemu je pedeset i pet
godina, a meni skoro trideset osam. U braku smo 18 godina. Imamo dvoje djece, i
uživali smo i uživamo u krajnje zadovoljavajućem zajedničkom seksualnom životu.
Moja maštarija, koja me često zaokuplja, je da smo par koji u razredu mladih
parova demonstrira umjetnost snošaja. Mogu čuti instruktora kako priča razredu o
našem napretku prema vrhuncu. Povremeno instruktor želi da promijenimo položaj
tako da učenici mogu imati bolji pogled među moje noge. Na tom mjestu obično se
penjem na muža, ponekad zauzimajući čučeći položaj iznad njega da bih našoj publici
omogućila da vide naše spojene organe. Ponekad mi instruktor kaže da preuzmem
aktivnu ulogu, i tada govorim mužu da želim da pokreti kreću samo od mene dok on
ne ejakulira. On obično surađuje, osim ako sam krivo procijenila situaciju pa on samo
što nije svršio. U tom se slučaju u mislima ispričavam instruktoru. Ali, u većini prilika
mogu čuti kako instruktor auditoriju podrobno objašnjava moje osjećaje dok se
volimo, i on sve vrijeme govori tiho da ne bi zbunio nas dvoje. Svaki put kad sugerira
svom razredu da pažljivije gledaju, ja postajem sve uzbuđenija osjećajući njihove
poglede na nama. Instrukto- rov glas, koji me hladno upozorava da radim sve one
stvari koje ja želim raditi, ne nalikuje ni na jedan glas koji znam, na glas nekog
prijatelja ili poznanika. Ali, on jest prijatelj i njegova uloga u mojoj maštariji jest
uloga dobročinitelja, nekoga tko brine o meni i zna svaku moju želju. On i ja imamo
divnu vezu. (Pismo)
Faye
Nisam sigurna da znam što me navelo na ovu maštariju. Stvarno volim
Richarda; na neki način mi smo više od ljubavnika, mi smo veliki prijatelji. Brak nikad
neće biti za nas; mogli bismo se ne vidjeti stoljećima, ali kad god smo zajedno mi
smo ljubavnici i možemo nastaviti tamo gdje smo prekinuli. Ja ga volim, ali bez
posesivnosti koja tako često ide uz ljubav, i možda baš zato imam tu maštariju. Ne
vjerujem da bi Richard bio svjestan homoseksualnih ideja, zapravo mislim da nikad
nije izjavio da gaje seksualno privukao drugi muškarac. Ali, smatram da smo svi mi
pomalo biseksualni i mislim da to na stanovit način otkrivam u Richardu. Možda je to
zato što to želim. Vidite, stvarno me pali pomisao da ja i Richard to radimo s drugim
muškarcem. Jednostavno volim vidjeti kako on izražava onu dobru solidnu ljubav koju
osjeća prema seksu, prema ženama - dijeleći je i s muškarcima.
I voljela bih biti ona koja će omogućiti da se to dogodi. Zapravo,
pretpostavljam da bih stvarno voljela potaknuti ga na uzbudljivu malu grupnu
seansu, i tako dugo dok sam ja tamo, uključena, mislim da bi on to učinio i pritom
uživao. Zanimljivo, znam da se nikad ne bih oduševila tom idejom kad bismo Richard
i ja željeli ozbiljnu vezu, jer sam ja prokleto ljubomorna i posesivna, ali voljela bih da
ga popalim, njega i drugog muškarca i sebe. To bi bilo tako prijateljski i uzbudljivo.
Klečim ispred kamina gurkajući žeravicu da opet oživi. Samo to nije prava vatra, to je
papier-mache, a soba je poput one u kući koju smo jednom iznajmili u Švicarskoj;
soba je zapravo scenografija, pozornica. Zbog svjetala na pozornici ne mogu vidjeti
publiku, ali znam da je tamo. I lažna vatra baca polukružno ružičasto svjetlo oko
mene, tako da mije teško vidjeti tko je drugi muškarac.
Upravo je ušao u sobu s Richardom i staje u sjeni iza mene, razgovarajući. Kad
Richard krene u drugu sobu da nam svima priredi piće, drugi čovjek pođe za njim,
onda se predomisli i dođe i stane kraj mene. Ogrće me svojim velikim kaputom od
ovčje kože, jer drhtim. Onda klekne kraj mene, uzima žarač, ali zadržava moju ruku
ispod svoje čvrsto je stišćući preko izrezbarene ručke. Gledam kako mi prsti bijele
pod njegovim pritiskom. Richardov topao i sretan glas dopire iz druge sobe, i zvuk
leda koji zvoni u čašama. Mogu osjetiti topli dah po brendiju i čvrstinu bedara tog
dragog muškarca, i neumoljiv stisak njegove rake. Puštam da mi kaput sklizne s
ramena, osjećam bol u bradavicama dok se ukraćuju pod puloverom. Publika mrmlja,
odobravajući. Sad ja posežem za cjepanicom da je stavim na vatru i u pokretu
puštam da mi bradavice lagano okrznu njegovo rame. Moja mu gesta daje na znanje
da se neću opirati; stisak na ruci popušta. Publika vrlo tiho plješće, odobravajući.
Kako on čući mogu vidjeti naglu izbočinu na njegovim hlačama kad ja šutke
pristajem. Kurac mu se kreće poput brzog udaranja bila, malo iznad onog
tajanstvenog mjesta između muških nogu, gdje se susreću svi šavovi njegovih hlača.
Iza nas je poznati zvuk Richardova glasa, poput pjevušenja. Pjevuši dok uključuje
muziku, glas Shirley Bassey, muzika teškog daha za ševu, tako je Richard zove.
Prstom, samim njegovim vrškom muškarac diže moj pulover i spušta glavu da bi
pritisnuo tople usne oko mojih dojki, držeći me u ustima, trepereći jezikom po
bradavici dok ne počnem drhtati. I publika također hvata dah. Tijelo mi se počinje
kretati u ritmu muzike, moje tijelo i usta tog muškarca u plesu, sad potpuno vlažni i
topli. Prstom počinjem slijediti šav između njegovih nogu i njegova usta odgovaraju;
jezik mu kruži prema dolje dok mi se ruka širi preko njegovog račvanja prstiju
savijenih i raširenih preko pritiska odozdo. Jednim pokretom otvaram mu šlic,
oslobađajući ga kao neku veliku pticu. Sad je njegov jezik u mojim dlačicama, hvata
ih ispod ruba mojih niskih gaćica. Rukama ih svlači da bi mogao stići do mene.
Osjećam mu dah upravo nad klitorisom i mogu osjetiti kako udiše moj miris; mokra
sam od vlastitih sokova. Ruke mu brzo rade i za tren sam i ja gola, usta su mu sad
širom otvorena, jezik ispružen točno tamo gdje ga želim. Naginjem se unatrag,
oslanjam na ruke podižući se prema njemu, on me drži za butine pritišćući moju
podignutu pičku na usta kao neku veliku, vlažnu persimonu. Kao da mi se usmine na
pički pomiču u očekivanju kao prave usne, moleći ga jezik, dok ga ne osjetim, toplog
i punog na onoj točkici, kako je usisava u poljubac. Napinjem se izvijajući leđa da bih
mu pružila čitav taj dio tijela, muzika je svud oko mene, Shirley jauče za još, glava mi
je zabačena unazad, tako daleko od onog drugog dijela mene, tako usamljena.
Otvorim oči i ugledam Richarda kako nas promatra, fasciniran, u stanju erekcije i
spreman za sudjelovanje. »Dođi«, moje usne oblikuju riječ i on je na nama, iznad
mene, njegove zahvalne usne na mojima, kurac mu se njiše ispred lica drugog
muškarca. Ali, samo trenutak, jer muškarac diže usta s moje pičke na Richardov
kurac, istovremeno zabijajući svoj kurac u mene takvom snagom da se moj vrisak
užitka utapa u grmljavini pljeska iz publike. (Snimljeni razgovor)
NESTABILNOST
□ Zašto žene maštaju o seksu kad ga imaju, kad su usred njega. Zašto
neposramljene i seksualno zadovoljene žene poput Carol i Faye zamišljaju više seksa
kad su im već ruke (itd.) pune? Možda zato što žene fizički, većina žena, nikad nisu
pune, nikad seksualno zasićene iznad svoje imaginacije.
To ne mora imati nikakve veze sa stvarnošću, s tim da li je stvarni muškarac
može (ili čak da li bi, kad bi mogao) potpuno zadovoljiti. Kao što sam već rekla,
previše je jednostavno reducirati maštariju na »ništa osim« način razmišljanja, koji
kaže da je to »samo« frustracija. Maštarija je, po definiciji, nešto što se ne događa, a
neke od najživopis- nijih maštarija sam dobila od žena koje nikako ne žele da njihove
maštarije budu stvarnost.
Ne, mislim da mnoge ženske maštarije nisu frustrirani vapaj za više stvarnog
seksa, nego su prije psihička potreba za potpunijim istraživanjem svega što je od njih
skrivano dok su bile djevojčice, svega što bi se eventualno moglo smatrati
seksualnim.
»Put neumjerenosti vodi u palaču mudrosti«, pisao je William Blake i
podsvijest zna da je to istina. Maštarija znači više sudjelovanja, više spontanosti, više
uzmi ali i daj, više koncentracije na sebe, i možda više buke, više crnih muškaraca,
žena, pasa, publike, roditelja, iskustava, pristupa, uloga. 21a žene je seks još uvijek
beskrajna i nepo- trošiva varijabla, način na koji mogu razmrsiti misteriju što je to biti
i osjećati se ženom. Mislim da žene imaju goleme seksualne apetite — mnogo veće
nego što se to javno priznaje.
Naravno, ti bi se apetiti mogli u stvarnosti zadovoljiti; ali često nije tako. Ali, oni
postoje i žena ih može upoznati u maštariji.□
Clarissa
Kad moj muž i ja tek počnemo voditi ljubav, još dok me on samo miluje i ljubi,
jedna zamišljena scena dolazi mi u svijest, a to je da sam ja afrički kip plodnosti s
dugačkim ušiljenim grudima groteskno preuveličanim, i da me umjesto mog muža
obljubljuje muški prototip, figura plodnosti s golemim penisom, daleko iznad
proporcija njegova tijela.
Kao da se ta slika uključuje bez moje volje, odmah čim sam sigurna da ćemo
imati odnos, i traje dok ne doživim orgazam. To ne znači da sam ja nezadovoljna
kurcem svoga muža, koji je sasvim dobrih razmjera i potpuno me zadovoljava. Samo
nekako zamišljam da taj ogromni, dug, debeli kurac (s ogromnom grudom na vthu)
ulazi u mene. Još na samom početku zamišljam da taj enormno veliki organ trija
moje ogromne sise, i bori se s njima pokušavajući skliznuti između njih, gurkajući
najprije jednu pa drugu, a ja ga guram od sebe ističući svoje velike grudi. To je onda
kad mi muž gladi ili gricka bradavice. Još jednom, ne radi se o mojoj ljubomori niti o
bilo kakvom osjećaju manjkavosti, jer me on smatra vrlo seksi ženom.
Primjerice, pokušat ću opisati naše vrlo opuštene i zgodne običaje i poštovanje
i prihvaćanje tijela onog drugog. Mi spavamo goli i on je gotovo uvijek u krevetu prije
nego što ja uvijem kosu. Radim to pred velikim ogledalom u našoj spavaćoj sobi i
pritom sam gola. On promatra, jer voli vidjeti kako mi se pomiču grudi dok dižem
rake da stavim uvijače i onda ih spuštam. Dok smo obično vrlo staromodni u našem
riječniku, on mi gotovo uvijek u tim situacijama kaže: »Baš imaš gala dude, mala.«
Kad sam gotova, idem prema krevetu i saginjem se da bi mogao gricnuti svaku
bradavicu, onda sklanjam pokrivače i tako ga otkrivam, naginjem se i dajem brz
poljubac njegovu kurcu. Radimo to svaku večer, iako ljubav prosječno vodimo svaku
drugu ili treću večer. Ako on već ima erekciju, ili bar djelomičnu, dulje se bavim njime
dok nisam sigurna daje to »ta« noć. Ako nije, a ja osjećam da bi mi godilo malo
ljubavi, a mislim da nije umoran ili zbog nečeg zabrinut, malo više radim na kurcu da
vidim hoće li reagirati. Ali, često to je samo supružinski poljubac i ništa više od toga
se ne događa. (Naravno, poljubimo se u usta prije nego što zaspimo.)
Dakle, prema rečenom možete vidjeti da moja maštarija o tim
predimenzioniranim seksualnim organima ne dolazi ni od kakva osjećaja frustracije ili
nedostatka poštovanja. Gledajući unatrag, ne mogu se sjetiti nijedne maštarije iz
djetinjstva osim te o kurcima u stanju erekcije. Iako sada ne masturbiram prečesto,
ne mogu se sjetiti kad to nisam radila u djetinjstvu... sigurna sam daje to bilo još u
jedanaestoj godini, jer je majka, kad mi je bilo dvanaest, uhvatila prijateljicu i mene
dok smo to zajedno radile svijećama, a tada sam to radila već dugo vremena. Svijeće
su bile prijateljičina ideja, jer je pronašla neke od crnih zločestih čitanih romana u
sobi svoga brata, koji prikazuju Dagwooda i Blondie i Harolda Teena i Lillumsa i drage
kako se seksaju, genitalno i oralno, a u svakoj situaciji muškarac je bio obdaren
konstantno dignutim kurcem. Dok sam masturbirala stalno sam u mislima držala tu
sliku... neku vrstu zastrašujućih i uzbudljivih slika tih ogromnih kurca iz crtanih
romana. Oni nisu zapravo bili zastrašujući u smislu zabrane: seks u kući nije bio
zabranjena tema.
Majka mi je u vrlo ranoj dobi. dala iscrpne i potpune seksualne upute, uključujući i
činjenicu da je seks radost, što mnogi roditelji nikada ne spomenu. Majka nas nije
grdila i čak nije rekla prijateljičinoj majci čime smo se bavile. Jednostavno nam je
naredila da prekinemo i rekla da pazimo da se ne ozlijedimo upotrebljavajući svijeće
ili nešto slično. Iako prvi odnos nisam imala do četrnaeste godine, uvijek sam bila
krajnje zainteresirana za penise dječaka, od toga dana kao i prije toga. Ne znam ima
li to kakve veze s mojom maštarijom o afričkom bogu seksa ili ne. Moglo bi imati,
pretpostavljam.
Mogla bih spomenuti da nikad mužu nisam rekla za ovu maštariju, i bojim se
da nikad neću, jer bi mogao pomisliti da smatram da je premalen, a ja uopće ne
mislim tako. (Pismo)
Annabel
Moja je maštarija gotovo uvijek ista: siluju me, ali ne jedan muškarac, nego
trojica ili četvorica. Čudno, svaki sljedeći muškarac koji dolazi na red ima sve veći
kurac. Neke proporcije u mojim maštarijama idu do 22 i 27 centimetara i kako
moram sve više širiti noge da bih ih primila, erotski užitak koji obećam uvijek mi
donosi prekrasan orgazam. Užitak koji postižem tako je snažan da i moj muž ima
dodatno zadovoljstvo, misleći da mi ga on sam daje. (Pismo)
Iris
Imam dvadeset i tri godine, udana sam dvije godine i imam dvoje djece. Prve
maštarije kojih se sjećam potječu iz vremena kad sam imala devet ili deset godina:
zamišljala bih da me dečki iz razreda gledaju i dodiruju i diskutiraju o mojoj
anatomiji. Danas su moje maštarije slične. Često maštam kako muškarac s kojim sam
detaljno ispituje moje seksualne organe, ne kao liječnik, nego kao ljubavnik. Ponekad
zamišljam da o meni razgovara s prijateljem dok me obojica pregledavaju i dovode
do orgazma rukom dok me promatraju. Često upotrebljavam ovu maštariju dok
masturbiram pred ogledalom.
Tek smo nedavno moj suprug i ja priznali jedno drugom da imamo svoje
maštarije. Nikad ih nismo opisivali, nego smo samo priznali njihovo postojanje.
Ponekad mislim o drugim muškarcima dok moj suprug i ja vodimo ljubav. Najčešće
zamišljam muškarce koje oboje znamo i koje smatram naročito privlačnima. Obično
zamišljam da su me oni molili da imam vezu s njima i da sam konačno popustila.
Mislim da moj suprug ne bi bio ljubomoran kad bih mu tekla o toj maštariji.
Ako bih je ostvarila, možda bi bio. On zna da uživam misliti o drugim muškarcima, i
da uvijek želim znati što je iza šlica svakog muškarca kog pogledam. (Pismo)
Nora
Moj muž nije maštovit čovjek i naše vođenje ljubavi nije nimalo raznoliko.
Pokušavala sam ga navesti na različite stvari, ali on nikad nije bio voljan. Nisam
naprednija jer sam imala više predbračnog iskustva od njega, nego što sam imala
određenog iskustva, a mislim da se uvijek stvari događaju onako kako muškarac želi.
Bilo kako bilo, on je bio vidljivo uvrijeđen, kad sam mu, primjerice, jednom pokušala
gurnuti glavu prema svojoj pički, i tvrdoglavo ju je opet gurao gore da bi me
konvencionalno poljubio u usta. Čak nije previše sretan ni kad sam ja gore, ali me
ipak ponekad pusti.
U svakom drugom pogledu, osim u krevetu, smatram ga idealnim mužem — ili
barem dobrim, pa sam odlučila pomiriti se s donekle oskudnim seksualnim životom.
Nastojim ga prevladati raznolikošću svojih maštarija i gotovo svaki put pomoću njih
doživim orgazam. Mislim da je raznovrsnost ključ za iješenje problema, i da su mnogi
brakovi monotoni jer se stalno radi jedno te isto. Dobro, i mi to radimo, ali je u mojoj
glavi to svaki put drukčije.
Sve to radim potpuno svjesno. Kad se spremam u krevet, mogu procijeniti je li
moj muž raspoložen ili nije, pa ako jest, ja se mentalno pripremim za seks, čak prije
nego što se i približim krevetu, dok češljam kosu, skidam se i tako dalje. Ponekad se
zadržavam dulje u kupaonici samo da bih mogla stići do prave točke u mojoj
maštariji. Zatim, dok obavljamo istu otrcanu verziju seksa, ja imam svoje stare
Arapske noći. Mislim to ozbiljno: to je poput tisuću i jedne noći, ja sam Šeherezada
koja si svaki put priča drugu seksi- priču. Prvih desetak puta, to je bilo samo ja i
muškarac: opisivala bih sve razne stvari koje smo radili. Onda sam počela razmišljati
o različitim mjestima, npr. da to radim na kuhinjskom podu (možda s dostavljačem) ili
u garaži mog susjeda kad odem posuditi alat (Frojdovski štih). Onda se dugo
zabavim pozicijom šezdeset i devet, dok ljudi gledaju. Onda sam počela misliti o sebi
i dvojici muškaraca i tek u posljednje vrijeme nalazim se u grupi i muškaraca i žena
(ali žene su zabavljene drugim muškarcima, ne dodiruju me). Nikad se nisam
zamišljala sa ženom, ali pokušat ću sve što mogu (mentalno). U stanju sam usmjeriti
tok svojih misli na ono što se doista događa i to je način na koji funkcioniram gotovo
svaki put. (Pismo)
SANJARENJE
□Moglo bi se reći da je ženin život stvoren za sanjarenje. Svi ti slobodni sati,
dosadni, ponavljani poslovi koje ruke obavljaju automatski, beskonačne prilike za
razmišljanje, sklapanje i rasklapanje. Na neki način rođene smo da sanjamo,
ostajemo kod kuće... tako većina muškaraca sanjari o nama. Čak i današnje superžene, koje napuštaju kuću i odlaze na posao, imaju barem jednako prilike za čudne
dokone maštarije kao i mladić za susjednim stolom (i više prirodnog talenta i prakse
u tome) — dosadne vožnje podzemnom željeznicom, sumorne poslovne sastanke,
dane kad niste prisebni i jednostavno se ne možete koncentrirati ni na što osim na
erotske mogućnosti šefova brka, provokativan način oblačenja novog računovođe
vama s desna, prošlonoćne razuzdane jebačke seanse s Harryem, mogućnost
večerašnje s Geor- geom. Je li uzrečica »Besposlen um je đavolovo igralište« zaista
primjenjiva samo na jedan spol? Zašto oglašivači uporno upotrebljavaju sliku lijepe
djevojke odsutna pogleda za prodaju gotovo svakog proizvoda? Zato što je
univerzalno prihvaćeno da žene, sanjari bez iznimke, sanjaju dobre, čiste snove koji
nas sve drže zajedno — posebno materijalne stvari koje se tiču kuće. (Stvaranje
doma.) Dok će muškarci, požudni podlaci, sanjariti samo o stvarima koje bi mogle
pomoći da se ostvare njihovi nepristojni snovi. Za čim žude muškarci u oglasima? Za
automobilima, viskijem, oštrim duhanom za lulu... bilo čime što ih može uspješnije
dovesti do seksa.
Predlažem vam da sljedeći put kad vidite ono lijepo žensko lice s osmijehom
Mona Lise razmislite, samo razmislite, da ona možda uopće ne misli o vitezu na
konju, nego samo o konju.
Ta doživotna navika snatrenja jest ono što žene čini tako dobrima u
maštarijama: sanjarije su često najviše koliko se one mogu približiti onome što
stvarno žele. Muškarac koga obuzme želja može podići telefonsku slušalicu, otići
nekome u posjet, pozvati djevojku van, ili naručiti neku. Ali, ženi nije baš lako
posegnuti tako spremno i besramno za onim što želi — skinuti mu odjeću, odvesti ga
u krevet, premjestiti ga odozgo dolje, i ako je on ne želi uzeti odotraga, uzeti u
krevet kurvu koja hoće...
Umjesto toga, žene o tome sanjare.□
Corine
Ova maštarija se doista dogodila. Hoću reći da mi ju je ispričao mladić na
kojeg se odnosi: dogodila se njemu i njegovoj djevojci. Ali, ja sam uvjek tako voljela
tu priču i ona mi se jako sviđa, iako to nikada nisim radili, pa ja maštam da sam ja ta
djevojka, da to oni ja na taj veseo način. Ponekad se nađem u podzemnoj željeznici i
shvatim da mi je na licu šašavi smiješak dok mislim na tu maštariju. Voljela bih da se
to dogosi. Čak i ako se nikada ne dogodi, pomoglo mi je da preživim mnoge inače
dosadne sate.
Pristala sam neoženjenom prijatelju pomoći da oliči svoj novi stan a kako je
dan vruć, oboje smo skinuli odjeću. On je gore na ljestvama i razmazuje boju
širokom četkom po stropu, dok ja valjkom bojim zidove. Radi se o vodenoj, svijetlo
sivoj boji. U jednom trenutku, dok se smijemo) nekoj šali — popušili smo joint, CD
glasno svira — ja pogledam gore, on mise cereka, a jaja mu odozdo izgledaju tako
smiješno (i zgodno). Iako dvoje nikada nismo spavali i ja ga ne znam dovoljno dobro
da kako će on reagirati - ja svejedno podižem valjak s kojeg
boja umrljam mu
jaja, pa gore sve do ključne kosti. On vrisne i riskirajirajći život sjuri se ljestava poput
munje i krene — pljas! pljas! Četkom po mojim sisama, lijevoj pa desnoj, ja se
okrećem i on me pljasne po guzovima, lijevo pa desno, svojom velikom debelom,
četkom. Onda ja prođem valjkom po jednoj njegovoj strani, Od gležnja do pazuha,
onda mi on dodirne pupak, ja se savijem od smijeha, on je preko mene i padamo u
mlaku sive boje ritajući se i rvući i boreći se. Odjednom smo oboje uzbuđeni i
zagrijani ko sam vrag i zadihani i ja govorim: »Stavi ga unutra.« On me pokušava
postaviti u položaj da bi to mogao napraviti, a ja mu stavljam noge oko vrata u
divljem zanosu, da bi mi mogao pronaći pičku, a to je potpuno nemoguće sa svom
tom prokletom bojom, S odjednom vidim kako mu se oči Šire u panici i istog trenutka
osjećam: boja naš pali, ali to smeta samo u prvom trenutku, a onda to postaje
najbolji osjećaj na svijetu i oboje počinjemo kliziti zajedno, a ljigava masa na svim
našim površinama lijepi nas jedno za drugo, a mi se kližemo uokolo jebući se i jebući
i JEBUĆI i JJJJEEEEBBBBUUUUĆĆĆĆ1IIII........(aaaaahhhhhhhhh).
(Snimljeni razgovor)
Molly
□Molly ističe da ova maštarija nije nešto o čemu ona misli za vrijeme seksa,
nego Je to više sanjarenje, mala epizoda o kojoj voli misliti dok vozi po djecu, ili dok
radi po kući. Kako to Molly kaže: »To seksualnu mašineriju drži pod nabojem.« Ona
nikad nije bila učiteljica, niti to želi biti, ali priznaje da mladiće koje njezina djeca
dovode kući smatra privlačnima. Udana je od 18. godine.
»Možda«, priznaje ona, »malo prerano za maštovitu djevojku. Ponekad mislim
da sam toliko toga propustila.« □
Pozornica je škola od jedne sobe, negdje na Zapadu. Učiteljica je mojih
godina, trideset i pet, ili čak starija. Ali, ona je djevica, frustrirana stara frajla.
Zadržala je poslije škole jednog učenika, snažnog, visokog dečka, koji nije previše
pametan. Ona mu drži strogu bukvicu kako nije bio pažljiv na nastavi itd. Postavlja
mu nekoliko teških pitanja i kad on ne može odgovoriti na njih, kaže da će ga morati
kazniti. Kaže mu da skine hlače. On je zbunjen, ali ona inzistira. Ona sjeda na stolicu,
prisiljava ga da legne njoj u krilo, licem prema dolje, hlača svučenih do koljena i
počinje ga udarati. On dobiva erekciju i ona udara jače, ali istodobno kao da ga
miluje. Onda počinje drugom rukom pipkati njegov penis i nastavlja ga udarati.
Erekcija mu je sve veća i čvršća. Ona ga pita da lije ikad jebao djevojku i on kaže da
nije i ona se pomiče na stolici kako bi podigla suknju: ona nema gaćica. Okreće ga
tako da mu penis može umanevrirati u njezinu pičku i na tom mjestu ona ga
nastavlja koriti i objašnjava mu kako će morati bolje raditi itd. Za to ga vrijeme još
uvijek udara, ali više kao da ga time gura u sebe. Ona kreće karlicom ritmično
naprijed-natrag, tako da čitavu stvar kontrolira na svoje rastuće zadovoljstvo, a i
njemu pruža velik užitak.
On počinje vikati: »Oh, učiteljice!« ponovno i ponovno kako • počinje njegov
klimaks, ona nastoji i dalje držati prodiku ali riječi poput jebati i pička upadaju usred
predavanja. Oboje stižu do bučnog vrhunca, do tog su vremena već spuznuti sa
stolice na pod. Poslije ona pedantno zakopčava svoju odjeću i s porugom i
neodobravanjem govori mu da će i sljedećeg dana morati ostati poslije škole ako se
ne popravi, a on se slaže da je sigurno bio lijen, i slično, ali čini se da on jednostavno
nije u stanju sve to savladati. (Pismo)
Alicija
□Alicija nikad nije stvarno napustila školu. Ona je izvanredni profesor na
Midwestern sveučilištu i treba putovati u Afriku da upotpuni jedan od svojih radova iz
antropologije. Kad je sretnete, teško vam je povjerovati da je tako profesionalna i
samodostatna, jer izgleda tako ranjivo i privlačno poput cvijeta iz Mississippija. Ali,
iza tih ljubičastih očiju, mozak radi poput preciznog stroja. Ima sklonost prema
teškim muškarcima, tipovima koji je ili prebijaju ili mentalnf uništavaju. Ne znam je li
ikad bila zainteresirana za »finog dečka«, i imam osječaj da u njoj postoji nešto što
bi čak i finog dečka pretvorilo u svinju. Poznajem jednog od njezinih bivših
ljubavnika, i on je rekao samo toliko da ona izvlači i potiče ružne reakcije muškaraca,
da u njoj postoji nešto što pobuđuje ono najgore u muškarcu: »Možda je to samo
zato što s Alicijom uvijek znate da ona nije seksualno zadovoljena. Bez obzira na to
kako si često govorite daje ona a ne vi osoba koja je seksualno nezadovoljena ili koja
ne zadovoljava - da s njom vjerojatno nešto nije u redu. Jer vi znate, cijelo vrijeme,
da niste stvarno ganuli tu ženu — ipak, muškarac ne može a da se s njom u krevetu
ne osjeća nedostatnim. Ona jednostavno nije sva tamo.« □
Ne maštam za vrijeme seksa. Moje maštarije više spadaju u povremena
dnevna sanjarenja. Volim zamišljati da sam jedinstveno biće iz budućnosti. Eterično
lijepa, naravno, ali to nije okosnica ideje. Ono što je važno jest da sam ja trijumf
stanovitog nevjerojatno naprednog genetskog rada usmjerenog na stvaranje vrste
ljudi opremljenih za maksimum u istančanim senzualnim užicima — sa završecima
živaca i sen- zornim sustavom tako usavršenima da oni mogu osjetiti ekstaze
nezamislive normalnim, ograničenim ljudskim bićima.
Za mene, za one nalik meni (a postoje li drugi nalik meni? Ono što je u svemu
tome uzbudljivo je da ja to ne znam. Živim svoj intenzivni život među ljudima koji čini
se uživaju u istim onim sirovim malim užicima u kojima su uživali i njihovi preci i ništa
više.)... za mene, dodir vrha pera na koljenu može proizvesti - ako sam u erotičnom
raspoloženju - tako intenzivan osjećaj, koji bi nekoj drugoj ženi bio poput dvadeset
orgazama odjednom. Ja to osjećam, ali se to ne vidi, to je tajna koju samo ja znam.
To nije samo hipersenzitivnost na svim mojim površinama. Ne, ja mogu biti
nepropusna, mogu proći kroz masu koja se gura uz samo uobičajenu nelagodu zbog
neugodnog ljudskog dodira. Ja sam neiscrpno ugođena isključivo za senzualnost,
putenost, za sve osjećaje i želje seksualne zvijeri. Moja seksualnost, iako animalna,
sposobna je za takve suptilnosti, da pogled koji mi izdaleka uputi muškarac koji mi se
imalo sviđa, može donijeti uzastopne valove probadajućeg osjećaja koji bi kod druge
žene izazvao dahtanje, stenjanje, čak vrištanje. Sve što ja mogu pokazati jest lagan
smiješak u njegovu smjeru, ali što ja u sebi uživam — samo u djeliću sekunde — jest
kao zbroj bila čijeg doživotnog erotskog iskustva.
Vrhunac ove maštarije, naravno, bit će kad se sretnem s muškarcem čiji su
osjećaji isto tako fantastično uzvišeni i rafinirani kao moji, ali još nisam stigla do te
točke. Tu se previše toga događa, a ja se tek pripremam. On će se pojaviti nekoliko
poglavlja odavde, i onda ću stvarno krenuti. (Snimljeni razgovor)
Lilly
Joe i ja živimo zajedno sad već tri godine, ali to radimo već osam godina.
Mislim da imamo prilično maštovit zajednički seksualni život i uživam s njim
razgovarati o svojim maštarijama. Dok mu ne bih rekla da sam za vrijeme neke
određene strastvene seanse mislila o drugom muškarcu, ne vjerujem da bi ikad bio
ljubomoran na moje maštarije.
Ali, ja iskreno mogu reći da nikad nisam maštala o drugom muškarcu dok smo
Joe i ja vodili ljubav. Mislim da je većina mojih maštarija tipa dnevnog sanjarenja.
Ima ih nekoliko koje se ponavljaju:
1.
Nikad nisam imala vezu sa svojim bivšim šefom, ali je on bio vrlo privlačan i
nosio je brkove. Ponekad bih se uhvatila kako buljim u njega razmišljajući kako bi
izgledalo kad bi mi on milovao i ljubio grudi, a brkovi mi trljali bradavice. Zamišljala
sam da bi to bio vrlo erotičan osjećaj kad bi mi on sisao bradavice dodirujući
brkovima kožu.
2.
Zatičem se kako buljim u lijepo obučene cme muškarce u podzemnoj
željeznici. Prvo, promatram njihovu kosu, onda pustim da mi pogled polako, ležerno
klizi niz njihova tijela. Pokušavam prema izbočini procijeniti koliko su im penisi veliki i
uz malo mašte vidim ih svučene i osjećam ih u sebi. Pojedinačno ih procjenjujem kao
ljubavnike. Ponekad to radim s bijelim muškarcima, ali uglavnom su to crnci. Joe je
cm, ali ne mislim da to činim zbog toga.
3.
Neki put dok putujem na posao mislim o tome kako je Joe vodio ljubav sa
mnom prošle noći i uzbudim se. Mogu osjetiti kako mi se klitoris ukruti i počinje
pulsirati. Uvijek mi je iznenadan povratak u realnost kad naglo vidim gomilu ljudi
kako se gura iz stanice. Uživala sam odgovarajući na vaš zahtjev. Ideja vam je sjajna.
(Pismo)
Eliza
Dok obavljam kućne poslove ponekad razmišljam o osjećaju koji me obuzima
dok muške ruke klize po mom tijelu. Često se podsjećam na užitak dok čvrst kurac
klizi u moja usta i vraća se i pokušavam u mislima ponovno proživjeti svako ugodno
iskustvo. (Pismo)
Esther
Mnogo sanjarim, što se vjerojatno objašnjava činjenicom da tako često uživam
u seksu. Obavljam kućne poslove u gornjem dijelu baby doll pidžame, ostajem u
poluzagrijanom raspoloženju većinu vremena, dotičući se ili češući se o razne
predmete. Primjerice, kraj cijevi usisivača koji lagano prelazi preko stidne zone
strašna je stvar i može dovesti do orgazma ako se želi. Ponekad hodam s umetnutim
umjetnim penisom dok radim po kuči. Zamišljam da je to pimpek moga psa boksera.
(Pismo)
Shirley
Medicinska sam sestra i udana sam deset godina. Za vrijeme dosadnih
predavanja u bolnici često maštam da sam počela ljubavnu igru s predavačem.
Pokušavam zamisliti koliko bi dugo mogao nastaviti pričati sve te bezvezarije dok ja
klečim ispred njega s njegovim penisom u ustima.
Često se zatičem u maštarijama o onim pacijentima koji izgledaju kao moj tip
iz maštarija — obično snažni, neodoljivi, tipovi spiljskog čovjeka sposobni da dugo
izdrže. To je zabavno: evo ih, leže bespomoćno u svojim malim bijelim krevetima ili
na stolu, ali kad ih gledam i maštam, osjećam se bespomoćnom i malom, dok me oni
štite i pružaju mi zadovoljstvo.
To nema veze s mojom ljubavlju prema mužu. Ja ga volim. (Pismo)
Lillian
Ponekad dok, recimo, gulim krumpire, zamišljam da će Bili doći iza mene,
nagnuti me prema naprijed i ući u mene, tamo kraj sudopera. (Razgovor)
Viola
Dok vodim ljubav, ne mislim ni o čemu drugom nego o zadovoljavanju svog
ljubavnika. Da li bi bio ljubomoran kad bi znao da sam mislila o nekom drugom?
Vjerojatno. Zbog toga se potpuno koncentriram na vođenje ljubavi.
Ostavljam svoje maštarije za vrijeme kad sam sama. Čekam do večeri,
popijem nekoliko pića i sklupčam se u krevetu s nekom seksi knjigom. Kad me piće
uhvati, mogu zamisliti da su moje ruke ruke mog ljubavnika.
Druge maštarije samo su sanjarenja kojima sam stalno okupirana. Moje omiljeno
dnevno sanjarenje jest kako kuham ili perem suđe, moj ljubavnik ulazi, grli me i mi
se ljubimo i stiskamo i naša strast raste, ja samo pružim ruku iza sebe i isključujem
štednjak. Suđe je zaboravljeno, sve ostavljeno divno nedovršeno, poslovi prekinuti, a
mi odlazimo u spavaću sobu voditi ljubav. (Razgovor)
MASTURBACIJA
□Ne skreću sve dokone misli na seksualne maštarije, kao što ni sve seksualne
maštarije (i besposlene ruke) ne dovode do masturbacije. To je zapravo staro pitanje
o kokoši i jajetu. Maštarije ili masturbacija, što dolazi prije? No, čini se da je jedno
sigurno: masturbacija bez maštarije malo je vjerojatna, nesretna i nestvarna.
Masturbacija ne samo da treba maštariju, ona je zahtijeva. Bez maštarije bi
masturbacija bila samotna. Ne želim čak ni misliti o tome.
U svojim istraživanjima nisam srela nijednu ženu koja je rekla da nikad nije
masturbirala. Moglo bi se reći da to ima neke veze s prirodom moje teme, da su oni
koji su razgovarali sa mnom prinuđeni biti seksualno otvoreniji. Možda moje
iznenađenje kad sam otkrila da sve žene s kojima sam razgovarala masturbiraju više
govori o meni nego o mojim sugovomicama. Vjerojatno. Ali vidite, nije se radilo o
tome da ja nisam očekivala da žene masturbiraju — da nisu to pokušale činiti u
nekom razdoblju svojih života — jednostavno nisam mislila da je moje iskustvo tako
univerzalno. Opet se vraćamo na ono — kako žene malo znaju jedna o drugoj, kako
smo sklone osjećati se izoliranima, drukčijima, ne kao druge djevojke, jer ništa ne
znamo o njima.
Sve znamo da muškarci masturbiraju. Mali dječaci i masturbacija su normalan,
čak šarmantan dio priča iz ženskih časopisa o tome kakvi su mali dječaci. Mislim da
se o tome radi: sve smo toliko čitale o tome, o malim dječacima koji su to otkrili i koji
su otkriveni: To je šarmantno.
Ali žene? Mi smo skrivene kao i naši klitorisi. Dok ih pronađemo, skrivene tamo
gore, već se osjećamo krive što smo ih uopće locirale. Da je to bilo namijenjeno
pronalaženju i uživanju, ne bi li bilo na otvorenom, visilo i slobodno se njihalo kao
kurać? (Nikakvo čudo da djevojčice zavide dečkima na penisima.)
To je ono, pretpostavljam, zbog čega sam bila tako iznenađena kad sam pronašla da
sve to radimo: jednostavno sam pretpostavljala ne razmišljajući posebno o tome, da
sam sama u svom otkriću kao što sam bila sama i u svom odrastanju, s ostalim
svojim ženskim mislima o ženstvenosti. Logično, prihvatila sam svoju sličnost s
drugim ženama — zašto bih ja bila drukčija? Međutim, emotivno sam bila nesigurna
je li sa mnom sve u redu s masturbacijom, kao što sam bila zabrinuta nisam li
pretjerano obuzeta seksom. Nitko nije pričao o djevojčicama koje masturbiraju, to
nije bio dio propisanog mita o nevinosti, odrastanju, razvijanju u ženu. Stvarno,
mislim da ne postoji ženska varijanta tog popularnog mita: ni Heidi, ni Nancy Drew ni
Male žene ne masturbiraju; ne postoji ženski ekvivalent Studsa Lonigana ili Hucka
Finna.
Reći ću vam neke stvari koje sam shvatila o ženama i masturbiranju. Usprkos
dugoj vježbi u šudjivosti, kad jednom pridobi- jete njihovo povjerenje, žene o tome
pričaju s lakoćom. Kad jednom shvate da nisu jedine, one priznaju masturbaciju
jednako spremno kao i seks, prihvaćaju je, i za razliku od muškaraca, čini se da se ne
smatraju manje ženama zato što to rade. Možete to svesti na obilježje našeg
vremena, prirodu mog istraživanja ili žena koje su htjele razgovarati sa mnom. Ali, to
je više od toga. To je sukus čitavog ovog istraživanja: da su žene kad se jednom
otvore i udruže s drugim ženama zaista manje sramežljive, da su pustolovnije,
seksualno prilagodljivije od muškaraca. Ako knjige poput moje pomažu ženama da
budu povjerljivije jedne prema drugima, da razgovaraju, istražuju, mogle bismo
pronaći da čitavo poglavlje o seksu u našem tolerantnom vremenu nije bilo napisano.
Nego samo polovica.
Evo nekih usputnih podataka na temu maštarija i masturbacije koje smatram
zanimljivima: većina žena s kojima sam razgovarala sjećaju se da su se njihove prve
seksualne maštarije i njihove prve masturbacije javile otprilike u isto doba, obično
između sedme i jedanaeste godine (zbog nekog razloga koji ne razumijem te se dvije
godine, sedma i jedanaesta, najčešće spominju). Također, kad masturbiraju, ne
maštaju o istim stvarima kao za vrijeme seksa.
Zapravo, mnoge maštarije za vrijeme masturbacije čak se ni ne tiču aktivnog
seksa: ponekad je sve što žena želi ili zahtijeva samo maštarija o tome kako leži gola
na plaži. I posljednja stvar: mislim da je vrijedna spomena ženska imaginacija kad se
radi o izboru pribora za masturbaciju — od poznatog prsta, umjetnog penisa,
globalno popularnijeg vibratora do krastavaca, cijevi usisivača, baterijskih Ronsonovih
četkica za zube, srebrnih graviranih drški i četki za kosu sve do jednostavnih mlazova
vode, Ponekad je pribor bilo što i u stvarnosti i u maštariji javlja u istom obliku — i
ponekad četka za kosu postaje željeni ljubavnikov kurac, a voda iz pipe u kadi
mokraća iz vrlo cmog muškarčeva kurca, Sokantno? Ne, ako razmislite o tome.□
Patsy
Nadam se da će vam ovo pismo biti od neke pomoći te predočiti kakva sam, i
možda pomoći da shvatite zašto razmišljam tako kako razmišljam. Imam dvadeset i
devet godina, udana sam šest godina, nemam djece. Seks vodimo prosječno tri-četiri
puta na tjedan, ali moj muž ne zna da vam pišem, jer smatram da bi ga neke moje
misli mogle navesti da mi se čudi.
Najprije bih voljela reći da ja masturbiram. Upotrebljavam vibrator, obično
ujutro nakon što se okupam. Uzbudim se dok gladim grudi i mislim o njima ili gledam
neku od knjiga koje imamo. Moje grudi rtisu jako velike Ikad vidim neku od cura s
velikim punim grudima, ja se stvarno uzbudim. Jedna od mojih omiljenih maštarija
dok masturbiram vraća se na nešto što se stvarno dogodilo:
Jednom sam išla u saunu s prijateljicom za koju sam mislila da ima lezbijske
sklonosti. Ono što se dogodilo još uvijek me može uzbuditi. Bradavice i klitoris mi se
ukrute čim pomislim na to. Obje smo se skinule, umotale ručnike oko sebe i ušle.
Tamo je bila još jedna žena. Ležala je na leđima pokazujući sve što ima. Kad je ona
otišla, moja je prijateljica skinula ručnik i ispružila se na leđa. To je bilo prvi put da
sam je vidjela golu i način na koji je govorila uskoro me naveo da se osjećam seksi.
Skinula sam ručnik i ona je rekla kako su moje stidne dlačiee innogo tamnije i
gušćeod njezinih. Bila vrlo svijetla, a grudi su joj bile mnogo veće od mojih. Ustala je,
prišla mi i počela mi masirati noge. Pustila sam je da nastavi. Uskoro su njezine ruke
bile posvuda po meni. Pozvala me da.se vratimo u njezin stan na čaj i rekla da će
me, ako želim, dovesti vrhunca. Kad smo došle, skinula me je i priuštila mi najjače
uzbuđenje. Lizala je i sisala moje grudi, a onda mi se spustila među noge I izvela
kunilingus (bolje nego moj muž) Mogla sam osjetiti kako mi siše klitoris a bilo je
dovoljno samo osjoli njezine grudi da bih barem dvaput svršila. Često mislim o tome i
onda moj muž ima veliki užitak (Pismo)
Norma
□Mislim da Normi baš odgovara njezino ime: za mene ono ima, staromodnu,
čednu auru. I tako nisam bila iznenađena daje Norma nerado pristala na razgovor za
ovu knjigu. Ona ne misli da tu ima nešto loše i iskreno vjeruje da knjiga može imati
oslobađajući učinak. Ona bi čak voljela daje pročita njezina kćer (»Kad bih je imala«).
»Ne bih voljela da ijedna djevojka bude odgojena poput mene.«
Norma mi je rekla i to da nije spavala ni s jednini muškarcem prije svog
supruga, koji je bio više homoseksualan nego ne, ostavio je prije petnaest godina,
odmah nakon što se rodio njihov sin Ted. □
U svojim sam maštarijama vrlo hrabra i agresivna. Ja preuzimam vodstvo.
Maštam uvijek o mladim Muškarcima, Vjerojatno mislite da u tome ima elemenata
incesta - neka želja za Tedom. Ali, ja mislim da to nije baš tako. Mislim daje razlog
zbog koga zamišljam daje muškarac petnaest ili dvadeset godina mlađi od mene taj
što me on onda manje zastrašuje. Zapravo, on je uvijek netko tko je nevin ili blizu
tome. Netko tko ne zna o čemu se tu — u spavaćoj sobi, razumijete — uopće radi.
Dakle, na meni je da ga naučim i ništa što će on učiniti ne može me iznenaditi ih
brinuti. On je tek dječak.
Mogu vam isto tako reći sljedeće: uvijek maštam u kadi. Kad osjetim potrebu,
samo odem u kupaonicu i uđem u kadu. Ali radim to na vrlo specifičan način. Zbog
svog odgoja ja se nikada ne mogu prisiliti da se tamo dodirnem. Da, tamo. Ili da bilo
što stavim u sebe. Najprije otvorim vodu do ugodne tople temperature. Onda legnem
ravno na leđa s donjim dijelom točno ispod pipe i smjestim se raširenih nogu, stopala
na rubu kade, izravno pod mlaz vode. Obično ispod glave držim ručnik. Topla
pjenušava voda teče preko mene mogu polako odmotavati svoju maštariju, ili samo
ležati tamo puštajući da topli pritisak mlaza nađe svoj cilj, ili MgD držati usmine
odvojene tako da me voda koja pada trenutačno uzbuđuje.
Maštarije se troše: one nakraju nekako izgube svoj erotski naboj. Morate
stalno izmišljati nove. Nedavno sam smislila jednu o lijepom mladom muškarcu i
meni. Potpuno smo obučeni, on ima crnu kravatu, a ja imam nešto dugo, crno i vrlo
dramatično. Čekamo da dođu neki ljudi: mladić i ja strani smo jedno drugome, samo
smo pozvani u kuću zajedničkih prijatelja. Konačno oni telefoniraju da bi rekli da
moraju doći avionom i da neće stići prije ponoći. Mole nas da ne odemo, nego da
provedemo vrijeme najbolje što znamo dok oni stignu.
Predlažem mladiću da kartamo. Kažem da ne volim igrati za novac, iako je kartanje
bez rizika dosadno. On se nasmije i pita u što bih voljela igrati. Predlažem da igramo
poker i da pobjednik može tražiti da onaj drugi učini sve što se od njega traži pet
minuta nakon završetka igre. Ja imam na umu poker u skidanje, znate, jer sam vrlo
dobar poker igrač i znam da ga pod krinkom igre mogu prisiliti da radi ono što želim,
gotovo kao šalu, a da se ne dovedem u nezgodan položaj.
Mladić pristaje, i za desetak, najviše petnaestak minuta ostaje samo u
štirkanoj košulji, crnoj kravati i cipelama. Ostalo je golo. Ponekad zamišljam da on
odmah ima erekciju, drugi put malo variram zamišljajući daje tako zbunjen da nije u
stanju postići erekciju dok ja »nehotice« ne napravim neke poticajne pokrete tijelom.
Ili dok ga ne dodirnem. Onda predlažem da igramo u veće uloge. On pita što to
znači. Kažem mu da bi morali igrati za maštovitije fontove, a da bi kazneni period
trebalo podići od pet do petnaest minuta ili čak na pola sata. On se još više uzbuđuje
i vidim mu sjaj u očima. Pristaje. Ali, naravno, opet ja pobjeđujem. »Što želite da
učinim?« pita. Kažem mu da legne na krevet, onako napola obučen, i ja mu
nastavljam pričvršćivati ruke i noge za krevet.
Kad osjetim da se stvarno ne može micati, počinje moja uloga. Postajem seksižena kakva sam oduvijek željela biti. Dok on leži svezanih ruku i nogu, ja izvodim
najseksipilniji striptiz koji možete zamisliti. To je temeljni dio maštarije. Sve ostalo je
nadgradnja. Ali, kad dolazim do tog dijela gotovo mogu osjetiti navalu topline.
Trbušni mišići počinju se grčiti — ali ne od boli — nego od osjećaja nadolazećeg
orgazma. Prilazim i sjedam na njega, ali samo sekundu, tako da prije nego što može
stići do orgazma ja sam već dolje, ostavljajući ga sve divljijeg, sve crvenijeg u licu, s
erekcijom čvrstom poput stijene. Pitam da li bi ga želio staviti u mene? Ponekad se
pretvaram da se ljutim na njega i kažem da bih radije ugurala svijeću u sebe nego
njega. Ponekad zamišljam da to i radim i mogu se vidjeti, golu s velikom crvenom
božičnom svijećom kako napola viri iz mene, kako plešem oko tog lijepog mladog
dečka. Kažem mu da bih ga mogla odvezati i dopustiti mu da vodi ljubav sa mnom
ako zubima gume svijeću skroz unutra. Ili upotrebljavam tu čvrstu erekciju kleknuvši
iznad njega tako da njegova vlastita erekcija - sad je tako tvrd da ne bi mogao
omekšati ni da pokuša — gura svijeću skroz unutra.
I čitavo vrijeme dok mislim o tome, mogu osjetiti divnu toplu vodu kako me
dira, miluje, donoseći mi tamo navalu krvi. Onda se moji mišići odjednom grče, i ja
doživljavam orgazam baš tamo, u lijepoj čistoj kadi. Onda se samo okupam, odem u
krevet i odrijemam jedan osvježavajući san kakav se samo zamisliti može. (Snimljeni
razgovor)
Adair
Ponekad dok masturbiram tu je ta zgodna osoba, koja je, naravno, moj
ljubavnik i on skuplja grupu drage gospode, koji jako žele da me jebu ... čini se da su
mojim maštarijama uvijek ti dečki koji umiru od želje da me povale. Bilo kako bilo, svi
oni imaju divne kurčeve krasnih proporcija i kažu mu da misle da sam prvorazredna,
a ja doista dobivam malo dobrog seksanja. Ali, smiješno je da moj gospodski
prijatelj, koji se pobrinuo da mi nađe sve te jebače, postaje malo ljut jer mi se malo
previše počinje sviđati kad mi jedan od tipova počne predlagati da radim druge stvari
(koje nisu uključene u nagodbu). Ja sam u iskušenju i moj ljubavnik se naljuti tog
drugog tipa i nježno nam kaže da ne budemo toliko familijarni. Zar to ni zvuči ludo?
Pretpostavljam da je tako, ali vi ste tražili. (Snimlje ni razgovor)
Mary Beth
U rijetkim situacijama kada masturbiram, upotrebljavam ukrašenu srebrnu
ručku četke za kosu i mislim o svom bivšem ljubavniku, koji mi je dopuštao felaciju...
nešto što ja volim raditi, ali što moj muž ne dopušta. Zamišljam kako ljubavnikov
kurac postaje tvrd u mojim ustima, vene iskaču, I onda, kad sam pred samim
svršetkom, volim pogledati dolje i vidjeti svoje sokove skupljene na ugraviranim
inicijalima mog muža .. . (Pismo)
Elizabeth
Dok masturbiram, zamišljam razne stvari. Ponekad muškarac dolazi na vrata
prodajući nešto, a ja ga pozovem da uđe. Dok on stoji tamo pokazujući svoje Fullerčetke ili bilo što, ja se počinjem milovati. On promatra, očito uzbuđen, i sve mu je
teže i teže nastaviti svoj nastup prodavača. Onda ja skidam odjeću i počinjem
masturbirati, čitavo vrijeme promatrajući njegove pokušaje da se savlada. On je
zaista uzbuđen, a ja sam, naravno, vrlo hladna na stanovit način, ali također
postajem jako nadražena. Ponekad ću ga na tom mjestu pozvati da uđe u mene, na
njegovo veliko iznenađenje i zadovoljstvo. On jedva da može skinuti hlače, tako mu
je snažna erekcija. I lomi polovicu toga nečega što prodaje, gazi preko toga u žurbi
da me ima. Dok to zamišljam stavljam mrkvu ili sličan predmet u anus, dok rukom
stimuliram klitoris ili upotrebljavam vibrator da bih pospješila maštariju.
Ponekad mijenjam zaplet: ja tog muškarca ne pokušavam zavesti niti ohrabriti.
Ali, kad jednom uđe u kuću, on ne može odoljeti mom gotovo neodoljivom šarmu i
siluje me, odmah tamo u dnevnoj sobi pazeći da mi ne nanese nikakvu bol niti da me
povrijedi. Zamišljam da je on izuzetno vješt ljubavnik, pa iako sam u početku
ispunjena odbojnošću i pokušavam ga odvratiti, završavam moleći ga za još dok me
on zadirkuje i zavodi i traži da mu radim razne stvari... od kojih mnoge nisam nikad
prije radila, nikad prije nitko to nije od mene tražio, a često želim da to učini moj
muž. (Pismo)
Mary Jane
Sad kad sam udana gotovo nikad ne masturbiram, ali kad to radim, moje
maštarije u većini slučajeva uključuju samo mene. Nabrojit ću nekoliko maštarija
kojih se mogu sjetiti. U jednoj mislim kako sam sama na divnoj bijeloj plaži oceana.
Nebo je čisto, sunce sja i lagano piri topli povjetarac. Neko vrijeme hodam duž plaže,
a onda stanem i skinem odjeću. Kad sam gola, odlazim na polagano plivanje. Kad
iziđem iz vode, liježem na mek, topli pješak i osjećam povjetarac na svojoj koži i kako
mi sunce zagrijava tijelo. Kao varijaciju ovoj maštariji zamišljam kako slične stvari
radim uz gorski vodopad. Većina mojih maštarija uključuje misli o tome kako skidam
svu svoju odjeću, a scena je često otvoren prostor. Nekoliko puta počela sam
masturbirati potpuno obučena i dok sam masturbirala skinula sam svu svoju odjeću.
(Pismo)
Amelia
Kad masturbiram, ponavlja mi se »sanjarija« o trgovcu koji prilazi zgodnoj
bijeloj kućici na plaži i nalazi otškrinuta vrata. On zove, i ne dobivši odgovor, tumara
po svim prostorijama tražeći neki znak nastanjenosti. Konačno dolazi do zatvorenih
vrata i čuje kako teče voda. Otvara vrata i nalazi ženu koja se tušira i on se skida,
ulazi pod tuš i vodi ljubav sa ženom. Do tog trenutka obično već doživim vrhunac.
(Pismo)
Alix
□»Nikad nisam varala svog muža, iako sam prije braka bila prilično
promiskuitetna«, kaže Alix. »Čak sam se i na dan vjenčanja pitala mogu li biti sretna
s jednim muškarcem. Ali, jesam.«
Alix ima dvadeset i četiri godine, četiri je godine u braku, i majka je dvoje
djece. Česta poslovna putovanja njezina muža daju joj mnogo prilika za maštarije.
One se dijele u dvije osnovne kategorije, lezbijske i masturbacijske.
Alix je svom mužu rekla o ovim posljednjim, a kako i on ima svoje maštarije,
oni često zajedno koriste svoje masturbacijske maštarije. Ali, Alix mu nikad nije
spomenula svoje lezbijske maštarije, iako, kao što je karakteristično za mnoge
muškarce, on lezbijsku epizodu smatra suštinski frivolnom pojavom manje važnom od
muške homoseksualnosti: primjerice, rekao joj je da ne bi smatrao »prijevarom« kad
bi ona imala seksualni odnos s drugom ženom. □
Većina mojih lezbijskih maštarija javlja se za vrijeme masturbacije.
Najuobičajenija je ona u kojoj promatram žene kako se masturbiraju da bi mi to
demonstrirale. Vizualiziram mnogo različitih položaja i tehnika, sve pod
spektakularnim okolnostima.
Primjerice, zamišljam da sam zarobljenica domorotkinja, koje plešu oko mene
u nekoj vrsti paganskog obreda, a onda me prisiljavaju da ih gledam dok
masturbiraju. Tu je zatim maštarija u kojoj šećem šumom i nailazim na ženu koja
vodi ljubav sama sa sobom. Te maštarije o ženama koje masturbiraju stvarno me
uzbuđuju. Onda, dok masturbiram, zamišljam da je netko, susjed ili moj muž, ušao u
sobu baš kad sam visoko i ja svršavam ponovno i ponovno, ali ne mogu prestati —
iako me netko promatra — jer je to tako dobro.
Moja se preokupacija masturbacijom proteže na dokono dnevno sanjarenje ili
zamišljanja kad vidim ili sretnem nekog privlačnog: redovito razmišljam da li ta žena
ili taj muškarac »jedu« svog partnera, i da li on ili ona masturbiraju. Ne mislim o tim
stvarima u vezi sa sobom, nego jednostavno razmišljam rade li oni te stvari ili ne.
Moj muž ne zna za moju fiksaciju na masturbiranje ni za moju potajnu želju da
žena sa mnom vodi ljubav. Međutim, maštarija koju mi zajednički koristimo vrlo je
uzbudljiva i dovodi nas do divljih zajedničkih provoda. Volim slušati kad mi priča kako
je tog dana masturbirao (ako je to radio tog dana, ako nije, opisuje mi okolnosti
nekog drugog slučaja, što me uzbuđuje čak iako sam to već čula).
Muž mi je tesar i on će mi ispričati, primjerice, kako je za vrijeme podnevnog
odmora otišao u dio kuće koji je završen — drugi dečki nisu bili u blizini — zatvorio se
u zahod, izvadio penis i drkao deset- petnaest minuta, a zatim ispucao spermu na
pod. Sve pojedinosti te situacije uistinu me uzbuđuju. Ponekad on masturbira u
toaletu za vrijeme pauze za kavu. Kaže kako počne misliti kako ga podižem i
jednostavno mora masturbirati. Ponekad mi priča o masturbiranju u šumi kad ode u
lov. Kad odvedem djecu u posjet svojoj majci — ona živi 350 milja daleko — nema
me nekoliko dana. Dok me nema, on masturbira i priča mi pojedinosti dok vodimo
ljubav kad se vratim.
Onda on kaže: »Dušo, jesi li danas radila ono?« i ja mu pričam o okolnostima
u koj ima masturbirala I gdje sam to radial. On se jako uzbudi. Uvijek želi znati jesam
li skinula odjeću ili sam samo gurnula ruku u gaćice, jesam li upotrijebila upotrebila
predmet u pici ili sam upotrijebila svoje ruke — jednu da stimuliram klitoris, a drugu
za brzo ulaženje i izlaženje. Međutim, o mojim lezbijskim maštarijama za vrijeme
masturbacije mu ne govorim. Kažem da sam mislila o nutaa.
Sve vrijeme dok izmjenjujemo svoje priče mi smo ozbiljno posvećeni predigri.
Isto tako volimo zajedno masturbirati i gledati jedno drugo dok to radimo.
Moji orgazmi za vrijeme masturbacije jako se razlikuju od onih za vrijeme
snošaja. Konačno imamo odnos i do tog vremena već smo ludi jedno za drugim.
Moram vam reći da smo, prije nego što smo uveli ovaj način u ljubavnu, ljubav vodili
rijetko i da je sva strast s moje strane bila lažna. Tri godine našeg braka nikad nisam
osjetila orgazam ako nisam masturbirala
Onda sam mu jedne noći tijekom predigre rekla: »Napravi to ovako« i
pokušala voditi njegove prste.
On je rekao: »Ti to napravi, lutko.« Onda sam se ja igrala sa sobom, ali vrlo
inhibirano, jer nisam željela da on zna da sam to jako često radila i prije. Vidio je
kako postajem uzbuđena i rekao mi je: »Jebi se, lutko«, a on je radio na svom kurcu
dok sam ja to obavljala.
To je bio početak našeg novog sjajnog seksualnog života. Trebala je proći još
nekoliko seansi dok oboje nismo potpuno sve priznali, ali pokazalo se daje
masturbirao od našeg vjenčanja i još mnogo prije njega. Ja to nisam nikad prije
pokušala do vremena kad smo bili u braku već godinu dana, i nikad to nisam radila
kao tinejdžerka. Osjećaj krilce bio je grozan dok nisam počela razmatrati problem i
shvatila da je to uobičajeno i prirodno. Ipak, još uvijek sam se osjećala; krivom, dok
to nismo počeli zajedno raditi.
Stvarno mislim da me više intrigira masturbacija obaju spolova nego lezbijstvo.
Ovo posljednje samo je dio prethodnog. Želim reći da sam uvijek bila fascinirana
muškarcima i nikad ne bih željela živjeti sa ženom. Sjećam se da sam imala otprilike
sedam godina kad sam vidjela mog oca i njegove prijatelji kako mokre iza štaglja.
Moja prva maštarija bila je zavist zbog penisa i kako ga i ja želim imati. Mislila sam
da će i meni narasti jedan ako tata stavi svoj penis meni između nogu. Mislim da su
muškarci i njihovi penisi, fascinantni: ponekad mislim koliko bih jako željela
»uhvatiti« muža dok masturbira da kradom vidim njegove aktivnosti i strast kad je
potpuno sam i prirodan
Otkrila sam da su s vremenom, razgovorom o njima naše maštarije i naš ljubavni
život postali sve bolji i bolji. Voljela bih da smo prije počeli razgovarati. (Snimljeni
razgovor)
LEZBIJKE
□Nema ničeg konzistentnog o ženama i maštariji, o razlozima i okolnostima za
nju. Ona se razlikuje od žene do žene. I svaka pojedina žena ima od noći do noći, od
ljubavnika do ljubavnika različite maštarije. Čak s istim ljubavnikom u jednom satu
može i ne mora maštati, ovisno o toliko mnogo stvari, o svim nepoznatim plimama i
osekama ženske psihe. Ali, lezbijke su drukčije. Njihovi čitavi životi sadrže element
maštarije da su one i svoj vlastiti i onaj drugi spol. Zbog toga vjerujem da lezbijke
maštaju češće od drugih žena.
Za vrijeme seksa njihove maštarije moraju biti posebno aktivne da bi pomogle
same sebi objasniti često divlje, nestalne promjene identiteta od muške do ženske
uloge i ponovno natrag. U sljedećoj maštariji, prvoj u skupini koja slijedi, Marion
priznaje da mora maštati dok uzbuđuje svoju djevojku tako da bi i sama mogla biti
uzbuđena. Pa, iako je Marion muška lezbijka, najomiljeniji dio njezine maštarije jest
kad Lilly zgrabi »Ronson« napravu i postaje muškarac, a ona Marion »samo je obična
pička, koju jebe neki motociklist«.
Većina žena, otkrila sam, ponekad ima »lezbijske maštarije«, to jest seksualne
maštarije o drugim ženama. One ih imaju, iako su njihovi stvarni životi potpuno ili
dominantno heteroseksualni. Neke žene prihvaćaju te predodžbe jednako tako
prirodno kao i svoju žensku anatomiju (»naravno da žene misle o drugim ženama«).
Druge žene postavljaju pitanje o vjerojatnosti svoje latentne biseksualnosti, dok neke
opet osjećajni krivicu dvoje znači li to što o tome razmišljaju da one to stvarno i žele.
Ženske skrivene misli o drugim ženama to je kao zagonetka u zagonetki i tema koju
bih voljela ostaviti za poslije. Za sada, ovo su maštarije lezbijki, žena koje su
prihvatile i/ili prakticiraju svoju ljubav prema ženama. □
Marion
□Marion je rođena na farmi u Južnoj Dakoti, i njezino je pravo ime Marianne;
promijenila gaje u seksualno dvosmislenije Marion kad
je poslije u životu shvatila samu sebe. Nikad joj se nisu sviđali muškarci. □
Možda su me to štosevi mog oca tako snažno odvratili od muškaraca. Moj otac
nije bio baš pametan. Još kao dijete znala sam daje grozan. Krupnih kostiju, golem,
ne znam, nedorađen tip muškarca. Još se i danas sjećam telefonskih poziva zbog
kojih je majka plakala. Telefonirale su mu druge žene. Sjećam se da sam mislila o
jednoj od tih mački: Zašto je otac voli više od moje majke? Ona druga je zvučala
tako glupo. Jedanput su se strašno posvađali zbog pisma koje je dobio od jedne od
njih. Ali, jasnije od bilo čega iz svog djetinjstva sjećam se telefonskih poziva i majke
kako plače. Čak se mogu sjetiti da sam si kao dijete rekla da nikad ne bih željela biti
kao ona. Kao moja mama. Nećete se smijati? Jebite se ako hoćete. Nije me briga što
vi mislite. Ono što želim jest da mnoge pičke poput vas shvate kako je ženama poput
mene. Lezbijkama. Prokleta riječ zvuči tako trulo. I ne volim da me zovu »homo«.
Nisam peško. Zašto riječ mora tako trulo zvučati? Vi volite salatu, a ja volim jabuke.
Vi volite muškarce, a ja volim žene. Pa što onda? Dođavola, što je u tome tako
kriminalno?
Čisto sranje. Mislim, moralne propovijedi. Ali depresivno je stal
no se morati braniti. O kej, evo što mi se mota po glavi: Lilly i ja, mi volimo
upotrebljavati električnu četkicu za zube. Onu na baterije, tako da se ne treba brinuti
o žicama i gdje je uključiti. (Smijeh) Osim što je to upravo ono što činiš — uključuješ
je.
Jeste li kad bili kod doktora ili zubara, a on je porezao prst i nosi j na njemu
malu gumenu navlaku? Kao mali kondom? U svakom slučaju mi to upotrebljavamo —
upotrebljavamo epoksidno ljepilo da pričvrstimo četkicu na malu metalnu glavu —
inače bi vibracije otkinule četkicu. Onda, istim ljepilom učvrstim gumenu navlaku na
četkicu, tako da ona prekrije čekinje. Neke naše prijateljice rade to isto. To je kao naš
privatni »in« štos. »Što večeras upotrebljavaš, Jack?« pitamo jedne druge kad netko
nađe novu djevojku. »Schick?« Pogađamo marku proizvoda. Ja volim Ronson. Ima
četiri ili možda šest baterija, zaboravila sam, ali stvarno radi.
Imam neku vrstu pojasa. Ide mi oko struka pa preko ramena, križa se na
leđima pa onda dolje ispod stražnjice i opet se vraća gore na remen. Napravio mi
gaje obućar. Tako je Ronson stvarno sapet baš nisko dolje i na mjestu gdje treba.
Hoću reći, čvrst je. (Smijeh)
Vidite, razgovarajte s bilo kojim mladićem, i prva stvar koju želi znati jest: Da li
je doveo djevojku do orgazma? To je njihova oznaka muškosti. To je ono o čemu oni
brinu. Ali, ja i moj Ronson, ja svaku djevojku u svako doba mogu navesti da svrši. To
je jednostavna biologija. Muškarci imaju taj zadatak, oni čak ne razumiju, da stignu
duboko. Da posade sjeme. To je biologija, O.K., ja sam muškić, ali sam i žena. Ja
razumijem što je klit. Ja nemam tu potrebu da prodrem duboko u ženu. Možda se
natječem s muškarcima. Ili možda samo ne želim popustiti biologiji. Ali, ja ne brinem
kako stići duboko unutra. Poznam sebe i nikad ne zaboravljam daje klit tamo gdje
jest.
Tako, ja znam što Lilly time dobiva. No, u mislima sam potpuno sama, vilo
uzbuđena, ali ipak nekako potpuno sama. Znam da će Lilly biti dobro, ali ja moram
stvoriti predodžbe u mojoj svijesti tako da se i ja uzbudim. Što me pali jest pomisao
da silujem motociklista. Jednog od onih pastuha u sjajnoj crnoj koži, i s velikim
strojem. Krećem se na Lilly, malo klita, malo pičke, pa onda puno više klita. Ali, u
međuvremenu u mislima se vidim, još uvijek nosim taj Ronson, ali to više nije Lilly.
To je onaj pastuh, imam ga prevaljenog preko motora. Ispružio je stražnjicu prema
meni. On je veliki, muški peško, kužite? I ja mu uvlačim Ronson u stražnjicu. I on to
voli. Gura tu stražnjicu prema meni. Nije mu dosta. A ja u mislima posežem dolje da
mu dosegnem klit. Kao kad bi on bio Lilly i ja sam duboko unutra, ali znam da ona
želi da joj se i klit nadražuje. I — upravo to osjećam — odjedanput sam iznenađena.
On uopće nema kurca. On je pička. Ima klit. Uzimam ga od otraga i posežem ispod
njegovih bedara i guram prst kroz dlačice i on ima pičku. Klit. I onda se on prebacuje
na leđa i mogu osjetiti daje Ronson uistinu uštekan u njega, i moj vlastiti klit kako
vibrira. Noge su mu široko otvorene i onda mi ih diže preko ramena. Sav je pička i
znam da drhtaj prožima Lilly, ali i mene potpuno, i ponekad na tom mjestu Lilly
zgrabi Ronson iz držača i gura ga u mene i to mi se jako sviđa.
Ona odjedanput postaje tip u kožnom motociklističkom odijelu, a ja sam samo
pička, tek obična pička, koju jebe neki motociklist, i uživam u tome. Sviđa mi se da je
Lilly tako uzbuđena, daje promijenila uloge. Promijenila je položaj, tako da ja više
nisam dečko nego ona. Onda guram prst u njezinu pičku i kad osjetim da joj se
trbušni mišići počinju grčiti, onu strašnu kontrakciju, grč za grčem, otkrivam da
gotovo vrištim. I ja svršavam. (Snimljeni razgovor)
Zizi
Zovem se Zizi. Francuskinja sam i militantni član Pokreta za oslobođenje žena
(»Mouvement de Liberation de la Ferntne«), Što se tiče moga mjesta u vremenu,
imam dvadeset i tri godine.
Mislim da je ženska seksualnost previše skrivena tabuima i inhibicijama, i zato
ne oklijevam izreći neke svoje takozvane maštarije. (Usprkos mome slabom
engleskom, vaša znatiželja u istraživanju tog područja uzbuđuje me, moram priznati.)
Moja prva seksualna iskustva bila su odraz moje pokornosti patrijarhalnoj
ideologiji, pa o tome neću pričati. Moji posljednji odnosi s mladićima bili su povezaniji
s mojom subjektivnošću. Ono što je bilo značajno za mene jest prevladavanje
stereotipa »osnovni zapadni položaj«. Uživam da se popnem na dečka. Gurnem
njegov kurac u pičku i jašim ga kao konja. Onda stisnem butine (kurac je još uvijek u
meni). Noge su mu raširene — imam osjećaj da sam ja dečko koji obrađuje pasivnu
djevojku, osjećaj da imam falus koji penetrira u pičku. To je osveta koju činim nakon
godina poslušnosti. Kad postignem orgazam, osjećam kako mi kurac ejakulira.
Preko mojih ljubavnih afera s dečkima, postajala sam svjesna svoje jake želje
za drugim djevojkama. Prije nego što sam stvarno imala seks s djevojkom (u Parizu)
često sam isprobavala neke niske »perverzije«. Ukratko ću objasniti jednu: imala sam
stan u gradu; s duge strane dvorišta opazila sam sredovječnu ženu (tip kućanice)
koja je često gledala kroz prozor. Jednog dana, zbog nekog razloga (!), palo mi je na
pamet da hodam gola po sobi s napola spuštenim zastorom. Ona mi nije mogla
vidjeti lice. Tako je ona imala osjećaj da ni ja ne vidim njezino (nema krivice).
Zapravo, ja sam je promatrala na odrazu u ogledalu. Pretvarala sam se da se perem.
Ona je jako radoznalo virila. Počela sam prstom masturbirati klitoris dok sam se
prala. Što je njezina znatiželja rasla, to sam seja više nadraživala dok nisam svršila.
Nekoliko mjeseci poslije toga imala sam ljubavnu vezu s djevojkom. Sviđa nam
se položaj šezdeset i devet, ali ponekad smo radile neobične stvari (donekle u vezi s
mojim bivšim maštarijama). Odlučile smo gledati jedna drugu dok masturbiramo.
Obje smo sjedile u naslonjaču (bile smo poluobučene da bi prizor bio što je moguće
više opscen). Promatrale smo pokrete naših prstiju kako trljaju naše klitorise —
strašno uzbudljivo. Uopće nismo doticale jedna drugu. Zadovoljstvo jedne je djelovalo
na drugu i obrnuta
Mogla bih još pisati, ali činjenica da vas zapravo ne poznam ograničava moj
užitak u pisanju. Premda i jest neki pothvat poslati intimne osjećaje nepoznatoj ženi
(koju bih možda mogla zavesti? Tko zna.)
Je m overture a te dormer un baiser, ma douce inconnue. (Pismo)
Kate
Imam stalnu djevojku s kojom još ponekad spavam. Udala sam se s njezinim
pristankom i uz dogovoi: da je podrobno obavještavam o svemu što se događa kad
moj mtiž nešto napravi. To i činim vrlo podrobno.
I Mary i ja bile smo djevice, smo vaginaln upotrebljavale prste sa zamjenom za
kurac kućne izrade kroz koji je prolazila cijev s proširenjem na jednom kraju, tako da
bismo mogle istisipti kremu za ruke ili nešto slično .... što nas je obje jako
uzbuđivalo. Osim što smo promatrale muškarce kako masturbiraju i zadirkivale ih,
nijedna od nas nije bila stvarno zainteresirana za njih, a ja sam na svomn medenom
mjesecu još bila djevica, što je Mary provjerila prstom večer prije vjenčanja. Pitala
sam se što će se dogoditi prve noći, jer sam se s Mary dogovorila da ću ostati
djevica, no mislila sam da to neće biti moguće. Te prve noći u našoj spavaćoj sobi
čekala sam da Fred ode u kupaonicu, onda sam brzo obukla spavaćicu i strpala se u
krevet. (Imali smo odvojene krevete i još uvijek imamo.) On se vratio, svukao i gol
došao mog kreveta (prije tog ga nisam vidjela golog i nisam osjetila njegov pimpek,
osim kroz hlače), i procjenila sam da mu pimpek ima otprilike 13 centimetara i bio je
malo savijen. Skinuo je pokrivače s mene, držao pimpek i trljao ga đok mi je povukao
spavaćicu s ramena otkrivajući mi sise, koje su dosta velike i čvrste s jakim
bradavicama kad sam uzbuđena. Do tog je trenutka bio krut - dug oko šesnaest
centimetara - i samo me je gledao.
Onda je rekao: »Sad ću te krstiti«, i kleknuo preko mojih ramena. Nastavio je
trljati, jaja su tmm njihala i dodirivah mi bradavice, a onda je počeo brže trljati i teže
disati i sperma mu se razlila po cijelom mom licu i ustima. Ostao je, isključio svjetlo i
legao u svoj krevet.
Poslije te noći uvijek se tako istresao, ili na moje lice ili sise ili pičku, i ostavio
me da se sama zadovoljim. Često noću, kad bi mislio da spavam, gledala bih ga kako
trlja, slušala one male šumove stiskanja dok bi brisao vlažni pimpek o moju
spavaćicu. Tad bih ja ležeći u krevetu pokrenula maštariju. Natezala bih bradavice i
dodirivala pičku raširivši noge, zamišljala sam da mi prilazi veliki pas i da ga gledam
kako liže svoj kurac, a onda moju pičku. Onda sam nekako prisiljen široko otvoriti
noge, podići se, dok me on teško Jebe, stimuliran odgovarajućim radom mog prsta.
Bila sam n stanju proizvesti divnu drhtavica dok sam zamišljala psa koji je
uvijek bio s muškarcem koji je nosio bič za slučaj da ja odbijem.
Kupila sam dugačku nisku stolicu, onakvu kakvu sam zamišljala u svojim
sanjarenjima, i kad bih bila sama, skinula bih se i ležala gola na njoj s bičem za pse
kraj mene, široko otvorenih nogu, maštajući koliko često sam željela. Mogla sam
stolicu namjestiti u takav položaj da bi čovjek iz kuće nasuprot mogao — a često i
jest — gledati s prozora svoje spavaće sobe dok bih gaja gledala u pažljivo
postavljenom zrcalu.
Jednog je dana naišla Mary, uhvatila me i natjerala da sve priznam, a poslije
mi pomogla da ostvarim svoju maštariju. Nekoliko smo puta promatrale pse i bilo je
vrlo uzbudljivo kad se oni nekoliko minuta podlije nisu mogli izvući iz kuje. Doselio je
novi susjed, njegova je žena imala krasnog alzaškog psa. Jednog je dana on došao u
naš vrt dok sam bila s Mary. Ona ga je pozvala da priđe i on mi je odmah počeo
njuškati pičku. Natjerala me da ga pipkam i dobijem van njegov pimpek i bila sam
prilično iznenađena kako je velik i tvrd. Natjerala me da ga operem, da legnem i
sišem ga, puckajući me bičem da pomogne. Konačno me je natjerala da legnem na
stolicu otvorenih nogu i trljala je moju sad već jako vlažnu pičku prstima, a dlanom
mije prelazila preko bradavica. Namamila je psa da me opkorači i da mi liže
bradavice, a ona mu je trljala kurac i ugurala mi ga. On je znao što se traži i očito je
bio iskusan. Ušao je ravno u mene te udarao čvrsto i brzo dok nisam osjetila kako
mije pička vlažna dok je on štrcao u meni.
To je bila kulminacija moje maštarije, iako je još često zamišljam. Zgodno je
da vam to mogu reći - s Marynim pristankom, kao što vidite.
Potvrđujem ovo. (Potpisano) Mary (Pismo)
3. KUĆA MAŠTARIJA
□Vi već znate, ili možete lako zamisliti, mnoge od najpopularnijih tema i
sredstava seksualnih maštarija, lajtmotive koji su našoj sredini tako poznati i dragi
kao što su to princ žaba i brkati obješenjak u bajkama i vodvilju (usporedba nije
slučajno izabrana). Pa, iako će žena podijeliti uloge u svojoj maštariji i oblikovati je
jednako tako osobno kao i večeru s uzvanicima, ona će vjerojatno — što sam otkrila
skupivši više od četiri stotine maštarija - izabrati kao svoju jednu od arhetipskih
dvanaest ili malo više onih situacija koje se stalno ponavljaju i nadograđivat će ih.
Ona zatim situaciju koju je izabrala ukrašava i oživljava subjektivnim pojedinostima
kao što će upotrebiti dodatke da dotjera svoju osnovnu odjeću kako bi u određenom
trenutku odgovarala njezinim željama.
Mnogi su Slikari naslikali ženske aktove, ali svaka slika govori različitoj publici i
različitim osjećajima, i na različite načine. Tema je klasična — pojedinosti su
subjektivne, osobne i one čine razliku.
Zbog toga, kad kažem da postoji šesnaest načelnih tema (manje- više) koje se
protežu kroz seksualne maštarije, ne mislim da je to pretjerano pojednostavljenje. To
ne znači da se znajući to, zna »sve« što postoji o maštariji, niti su maštarije »samo«
o tih šesnaest tema. Ja sam tako strukturirala građu, ostavljajući da prepoznatljivo,
poznato, predstavlja okvir za jedinstveno, zapanjujuće i egzotično. To pruža razumljiv
sadržaj, i prema tome značenje najfascinantnijoj građi iiiltfif- je: emocijama
nabijenim pojedinostima.
Uzmimo kao primjer tipičnu situaciju u maštariji: maskiranu scenu silovanja.
Što bi moglo biti predvidivije? Ono što je novo, međutim, i što je različito svaki je put
način na koji će žena »namjestiti« situaciju - scenu, osvjedjenje, nijanse radnje i
dijaloga. To je kao da bira upadljive kartonske maske kao vrstu manevra ili pokrića z»
nevjerojatnu količinu seksualnih detalja koje u maštariji odaje o sebi. Primjerice, koga
skrivaju te maske? Njezina očuha? Svećenika? Njezinu sestru? Devet crnih
muškaraca?
Možda se baš zato mnoge žene sjećaju samo nejasne okosnice svojih
maštarija, i svoje opise drže jednu apstrakcijsku razinu dalje od detalja koji bi sve
otkrio. Kad bi se sjetila više, bio in to ne samo pa mene nego i za nju previše
opterećujuće, previše otvoreno, previše bli- zu da prizna veličinu i složenost svog
seksualnog apetita - apetita za koji se drži da ga žena ne treba imati (inače bi za
njega postojao manje pogrdan naziv nego što jeto nimfomanija). Zbog toga, u devet
slučajeva od deset, kad žena priča svoju maštariju, počinje i završava otprilike ovako:
»Padaju mi na pamet misli da me ponižavaju. « To je sve, ili to je sve što je ona
odabrala da se sjeti. (Kao kod prisjećanja snova u psihoanalizi Mislim, budući da se
toliko vjerojatno
će se sljedeći put, ako je se ohrabri, sjetiti više.)
I tako je na svaku bogatu, sjajno oblikovanu i maštovito smišljenu maštariju
koju sam čula ili pročitala, dolazilo do dvanajstak kratkih ponavijanja očitih favorita.
Velikih Šesnaest. (Za psihoanalitičku interpretaciju tih tema pročitajte predgovor dr.
Martina Sheparda.) Oni su stari iskušani-i-pouzdani miljenici, koji nikad ne
zastarijevaju niti se istroše. I nijedna muška javna kuća nebi ih smjela zanemariti i o
njima ne povesti računa, nego bi svakoj klijentici trebala pokušati omogućiti da dobije
ono što je platila. Kao što Genetovi likovi u Balkonu dolaze u bordel da ižive svoje
seksualne snove, tako bi žene u pravoj Kući maštariija tebala ohrabrivati suosjećajna
i uviđavna uprava da učine isto. S vremenom bi se žene, mislim, uzdignule daleko
iznad očitog, dograđujući nove prosorije iznad Sobe dominacije, pronalazeći nove
uloge za osoblje u proširenju Velikog crnog nasilnika. No, zasad neka se nijedna Kuća
maštarija ne smatra potpunom ako nema sobe sa sljedećim natpisima iznad vrata.□
SOBA Br.1
ANONIMNOST ILI »UZEO ME NEZNANAC BEZ LICA«
□Anonimnost je najbolji prijatelj maštariji. Ona pojačava romantiku i dodaje
dramatičmost: ona povećava užitak uklanja krivicu, neprijatelja maštarije. Da li je
mehanizam prikrivanja jednostavna noćna ili iznenadni nestanak struje u restoranu iz
maštarije; je li maska džepna maramica grubog silovatelja ili poznata higijenska
maska koju nose liječnici; jebe li je muškarac odstraga tako da ga Ona, ne može
vidjeti ili je on nemaskirani ali potpuni stranac..bez obzira na to kako se to postiže,
žena će posegnuti za anonimnošću, makar prolaznom zbog svoje poznate moći
opuštanja i podizanja koja sigurno djeluje.
S njom je ona Madame X, konačno seksualno slobodna, da radi i da joj rade; u
tom trenutku nema nikakvog odnosa, osim čisto fizičkog, ona je slobodna za provod
od jedne noći, slobodna da igra Mornari u luci, a sve su zabrane tisućama milja
daleko. Ona ne zna tko je on, i on ne zna tko je ona — to ih reducira na seksualne
objekte, reducira odnos na čisto fizički bez prethodnih ili obećanih obaveza. Ne
postoje nikakvi nježniji osjećaji, oni nisu ono što se sada želi.
Anonimnost oslobađa ženu da uzme ono što je seksualno uvijek željela, i to na
način na koji je Uvijek željela, a da se ni s kim ne suočava, i bez poznatih lica kojima
bi šfe poslije polagali računi. Pa ako nitko nikad neće saznati, ako se stranci prema
zakonima maštarije nikad više neće sresti; i dok je to prvi put sa svim onim
seksualnim uzbuđenjem, to je ujedno i posljednji put, sa svom žurbom koja dolazi
prije zbogom... zašto ništa ne pokušati? □
Linda
□Linda mi je dugogodišnja prijateljica i u mojoj svijesti ona se uvijek upravo
vratila iz Pariza. Ona je modna ilustratorica. Kad u lokalnim novinama vidite crteže
najnovijih evropskih kolekcija, velike su šanse da su oni Lindino djelo.
Dva puta se udavala i sad živi u New Yorku s muškarcem koji nije njezin drugi
f8$j|, On ima određen novčani iznos, a Linda dobro zarađuje. Žive jako dobro i stalno
se svađaju, ne baš uvijek tiho. Ponekad mislim da je njihova ipsa začinjena
određenom količinom antagonizma, ako ne i utemeljena na njemu, kao kod mnogih
parova čiji najbolji seksualni trenuci slijede njihove najljuće svađe.
Lindi je oko trideset, sitna je, plava ljepotica, tip staromodnih filmskih Zvijezda
(što u trenutku kad budete, ovo čitali vjerojatno neće više biti staromodno). Nisam
iznenađena njezinom maštarijom o »frizeraju« (kako ona uvijek zove salon za
ljepotu). Ona je o seksu govorila slobodno i maštovito prije nego što je to postalo
moderno. □
Gerald ne zna za ovu. Ne mogu dočekati kad će je pročitati... Pretpostavljam
da ti je zato i pričam. On misli da je takav pastuh da ne postoji ništa što on nije
napravio, ili što ne bi mogao napraviti. Ali ova maštarija... dobro, on čak nije ni
uključen u nju, zar ne? Ali, ne želim
biti nefer prema tipu. On je stvarno fantastičan u krevetu. A koji bi mi muškarac osim nekog luđaka, a to čak ni ne želim — mogao pružiti tako nešto? Ali, maštarije
zato i postoje, nije li tako? Zbog onoga što ne dobivaš u životu?
Nalazim se u tom frizeraju, jako dotjeranom mjestu poput salona Lizzy Arden
ili Revlonovih dućana. Neki blesan s jako vulgarnom idejom o eleganciji dekorirao
gaje svijećnjacima i vodoskocima, zlatnim bazenima i šokantnim ružičastim
naslonjačima, u kojima napola ležite dok vam se suši kosa ili vas manikiraju ili vam
čiste lice. Svi su ti naslonjači u dugačkom nizu, diskretno odvojeni zelenim
lončanicama, a to nama damama daje osjećaj intimnosti.
Upravo su mi očistili lice, imam na njemu masku s hladnim oblozima na očima.
Ništa ne vidim. Ni inače ne bih vidjela što se događa, jer se sa stropa spušta bijela
svilena zavjesa do mog struka, pa dalje do poda. Nitko me ne može vidjeti od struka
nadolje. Ne mogu ni ja. Ne mogu vidjeti što je s druge strane zavjese. Ali, znam.
Tamo preko, s druge strane je mladić — zapravo, mnogo njih, niz mladih, velikih,
napola golih tipova u kožnom remenju. Oko bedara imaju neku tkaninu, a tijela im
blistaju od znoja dok rade svoj posao. Njihov posao smo mi gospođe. Oni su tu da
nas opslužuju. Interijer s naše strane zavjese dotjeran je svijećnjacima, vodoskocima
i intimnim ugođajem, a ti mladići tamo s druge strane zavjese rade poput robova na
galiji, jedan kraj drugog, bez finog osvjedjenja, bez ugodne glazbe, samo pucketanje
biča kojim njihov gazda koračajući gore-dolje provjerava da nijedan od njih ne
zabušava — da tako kažemo.
Moj mladić je taman, zgodan na tvrd, bezličan način. Konačno, ' ni on mene ne
može vidjeti. Za njega sam ja samo još jedna pička. Koliko znam on bi mogao biti
blesan... što meni niti smanjuje niti povećava užitak. Važno je da je njegov posao,
njegovo zaposlenje dati masersku uslugu u tom krasnom salonu. On čuči tamo među
mojim nogama i s najvećom stručnošću na svijetu spušta se na mene. Taj prvi
trenutak divlje je uzbudljiv: ležim tamo, noge su mi u velikom V, čekam ga, a ne
mogu ga vidjeti kako se približava, ne znam je li blizu. Iznenada me njegov jezik,
njegov vršak, dotakne stavljajući me na muke. Cin!
Dakle, on je tu, prekrasno radi na meni, a ja ležim tamo s druge strane
zavjese, moj izraz blaženstva skriven je maskom, vodoskocima i glazbom. Glava mu
se kreće s jedne strane na drugu dok me stručno, ali mehanički uzdiže i muči, uzdiže
i muči... ali većinom uzdiže. Sad, generalno, on od toga ništa nema — osim plaću.
Njegov mali kurac samo visi tamo, malen palac, među njegovim nogama dok čuči i
mehanički gricka. Ali, odjednom, sa mnom, to je drukčije. Ja sam posebna. Život koji
je probudio u mojoj pički komunicira s njim, moja nevjerojatna seksualnost... možda
je to puis moje pičke koji on može osjetiti. Jesi li ikad osjetila puis tamo? Kod mene
je p kad počne kao bubnjevi... kad ja počnem.
Ali, vratimo se na moj mise en scene. U trenutku zlobni stari nadglednik
shvaća da je moj mladić usporio posao, hoću reći, da mi posvećuje previše
dragocjenog vremena, da je stvarno u onome što radi, da klijentici daje više nego što
se traži. On mladića dobro udara bičem, ali se ovaj čak ni ne okreće. On stenje i
pritišće u moju pičku kao da ne postoji sutra, a kurac mu je sad golem, trlja ga
rukom dovodeći se do vrhunca, a i mene dovodi sve bliže. Nadglednik ga sad stvarno
udara, ali mladić ne vidi ništa, osim mene... sve smo bliže i bliže, zajedno, i ja se
odjednom počnem moliti da ga neman od nadglednika ne odvuče baš sad kad smo
na putu da dosegnemo najveličanstveniji vrhunac svojih života. Nadglednik ga hvata
za ramena - srce mi gotovo staje - ne može razumjet. Nikad nije vidio nijednog od tih
prekrasnih slugana da se tako ponaša, da se zapali za klijenticu, za klijentičinu pičku!
Onda, u kritičnom trenutku nadglednik, zapanjen, gubi svoju profesionalnu hladnoću,
naše uzbuđenje dopire do njega. Kao kad cinični majstor scene čuje malu Judy
Garland na audiciji kako pjeva »Iznad duge« i shvati daje zvijezda rođena.
»Nikad prije to nisam vidio!« viče majstor od biča. »Zašto je taj čovjek u
takvom deliriju od užitka da odbija da bude plaćen!« (Ne znam kako je to uspio
izgovoriti punih usta.)
Ali, to pomaže. Nadglednik se tako zagrijao da vadi svoj kurac i grozničavo radi do
našeg vrhunca, pa kad mi svršavamo, svršava i on... i o ljudi, to je bio dan u starom
frizeraju! (Snimljeni razgovor)
Pamela
Na potpuno napuštenoj plaži sam, ležim na leđima, spavam dubokim snom.
Imam samo bikini, donji dio je sa svake strane zavezan samo tankom trakom, a
gornji je zavezan sprijeda, između mojih golemih grudi, koje se gotovo
prelijevaju,preko maltg komadić koji predstavlja grudnjak. Dišem duboko i smireno,
mjenjajući u snu položaje. Sjena muškarca pada preko mene. On stoji i gleda tate
kako spavam. Preplanuo je i ima samo kupate gaćice. Dugo me promatra kako
spavam, postaje uzbuđen. Klekni kraj mene i polako i pažljivo da me ne probudi, i
vrlo pažljivo: odvezuje traku na mom boku, onda poseže preko mene da odveže
drugu stranu. Ostavlja bikini i gleda me.
Trenutak me promatra i upija me pogledom. Mrmljam u snu i malo mijenjam
položaj, malo šireći butine, što mi podiže prorez. Njegova erekcija postaje golema;
skida gaćice i klekne iznad mene s po jednim koljenom sa svake moje strane. Iako ni
ne otvaram oči, skliznem rukom na njegov penis i nježno ga milujem, i onda ga
skliznem, na njegovo iznenađenje, ravno u pičku. On me onda jebe do besvijesti i
njišem se s njim. Ali, nikako ne otvaram oči, samo mrmljam kao da spavam i uživam
u lijepom snu. (Snimljeni razgovor)
Marie
□Marie ima čistu ljepotu, kao i ostale mlade žene koje žive u predgrađu, kamo
je doselila s mužem kad se rodilo njihovo drugo dijele. Ispričala mije da je bila
djevica kad su se ona i Phil vjenčali, daje jedno dva puta bila u iskušenju da nastavi
beznačajne flertove koji su počeli u klubu ili na nekoj zabavi kod susjeda, ali da se
uvijek prepala posljedica. □
Mislim dane bih mogla pogledati Philu u oči kad bih otišla u krevet s drugim
muškarcem. Doista bih voljela da to mogu napraviti, jer sam imala jako malo seksa, i
osjećam se tako izvan stvari, tako neiskusna.... tako dosadna. Ali, jednostavno
nemam živaca. Stvarno zavidim nekoliko godina mlađim djevojkama koje su bile u
stanju naplatiti svu tu seksualnu slobodu. Osjećam se čak krivom što imam tu
maštariju, ali ne mogu spriječiti da mi ne uskoči u svijst kad se seksamo. Tako je
mnogo uzbudljivije, i pokušavam se uvjeriti da to zaslužujem... barem maštariju, ako
ne i stvarnost. Tko zna? Da se ikad u stvarnosti dogodi ono što se događa u mojim
mislima, mogla bih to podnijeti. Čak se zateknem da mislim o tome dok stojimo vani
na nečijoj zabavi. Stojim tamo držeći svoj džin i tonik, želeći da mušrac s kojim
razgovaram zna o čemu mislim.
Zamišljam tu vrtnu zabavu, jako sličnu zabavama kakve se ovdje ljeti
organiziraju dva-tri puta na tjedan. Praktički, premjestim pejzaž u svijati travnjake
koji se blago spuštaju, visoko drveće, redove živice, sve lijepo održavano. Čak mogu
čuti vrtlare kako potkresuju grmlje negdje u noći... vrtlari ne rade noću., osim u
mojoj maštariji. Noć je, jer svi muškarci nose crne kravate. Ja sam u kratkoj haljini,
jedinoj doista kratkoj haljini koju sam ikad kupila. Važnije je da ne nosim nikakve
čarape. Čak ni gaćice, to nije moj običaj. Haljina mi je vrlo lijepe plave boje - kao što
je stvarno i bila - a svi konobari su u kratkim crvenim kaputićima. Dali je normalno
maštati u boji? Dobro, ja tako maštam.
Odšetala sam sama do prilično udaljenog kuta u vrtu. To je tipično, jer volim
cvijeće i uvijek ogledam svaki novi vrt koji vidim. Odjednom srećem muškarca,
drugoga gosta, i počinjemo razgovarati o cvijeću i ostalom. Ne poznam ga. Nikad
prije nisam ga vidjela. On je vjerovatno nečiji muž; većina muškaraca na tim
zabavama to uglavnom i jesu. Zapravo, u mojoj maštariji znam da on pripada nekom
drugom... što sve čini i lakšim i uzbudljivijim.
On se saginje da mi ubere cvijet. Ali, ne ustaje hoću reći ne ispravlja se. Dolazi
pod moju haljinu. Ja stojim tamo, ne opirem se, držim svoje piće i blijedo se
osmjehujem ostalim udaljedbi gostima, koji me mogu vidjeti samo do struka, jer
stojim iza prilično visoke živice. Mislim da je to šimšir ili tisa. U svakom slučaju vrlo
debela i čvrsta, što je značajno jer me gotovo podupire kad se oslonim na nju u
uzbuđenju koje slijedi. Vidite, muškarac je otkrio da ne nosim nikakvo donje rublje,
što ga toliko iznenađuje (nijedna žena tamo gdje živimo ne bi ni pomislila da hoda
bez ičega ) da ne gubi vrijeme: pritišće mi usta na pičku i gura jezik duboko u mene.
Padam na živicu, koljena su mi tako mekana. U onom trenutku kad mi je ušao pod
haljinu mogla bih odstupiti, ali njegova su usta prevelik izazov i sad se molim da
nastavi.
Na tom mjestu pogledam dolje i vidim da je otvorio šlic, da se igra njime i da
ima takvu erekciju kakvu nikad nisam vidjela. Nastavljam buljiti u njegov kurac koji
raste kako raste moje uzbuđenje. Nikad prije nisam osjetila ništa što bi bilo kao
njegova usta, poput čarolije su, nježna i izazovna, ruka mu je na kurcu, vena
izbočenih kao i vene na kurcu. Noge mi postaju tako slabe, kao da balansiram na
njegovim ustima, ona me drže i osjećam da ću se onesvijestiti ako skinem pogled s
njegove ruke, njegova kurca. Odjednom, baš sam pred klimaksom, ali ne sasvim, ali
znam da stižem, počinju mu se na vrhu kurca pojavljivati oni mali mjehurići,
mjehurići brže i brže, jedan za drugim, i počinjem brinuti da će svršiti prije mene i da
će prestati.
I onda, povrh svega toga, ostali nas počinju zvati, čak mogu čuti Philov glas
kako me zove da dođem na večeru. Ne znam što bi bilo gore u tom trenutku... da
nas oni pronađu ili da on prestane prije nego što svršim. Trenutak lebdim u prostoru,
potpuno ovisna o tom nepoznatom muškarcu; ne bih se mogla pomaknuti ni da Phil
krene ravno prema meni, a on to samo što nije učinio. Ah, onda se, hvala Bogu, sve
događa odjednom: Baš kad Phil prilazi dovoljno blizu da bi mi vidio izraz na licu, svi
gosti zabave, svi ostali se kao jedno tijelo okreću i slijede našu domaćicu unutra na
večeru, i u tom trenutku mjehurići onog čovjeka pretvaraju se u najnevjerojatniji
mlaz, ejakulat...i ja svršavam. Čini se da gotovo potapam jadnog čovjeka.
( Razgovor)
SOBA Br.2
PUBLIKA
□Većinu naših jebačkih života provodimo pokušavajući biti sami, pokušavajući
poboljšati intimnost našeg jebanja zidovima koji ne popuštaju zvuk, zastorima koji ne
propuštaju svjetlo, zaključanim vratima. Jurimo kilometrima s našim ljubavnicima da
»pobjegnemo od svih« i ako nas seksualna želja obuzme na prenapučenoj zabavi ili u
restoranu, prvi nam je impuls da odemo i budemo sami prije Prvog čina.
To je realnost, i bez namjere da donosim moralne sudove, to je vjerojatno
sasvim u redu.
Ali, maštarija ide u suprotnom smjeni: ona često uključuje druge ljude. Ne
mislim pritom na maštarije o orgijama. I one postoje, ali često se drugi ljudi u
maštarijama ne uključuju, zapravo njihova prisutnost ne podrazumijeva čak ni
mogućnost orgije. Autorica maštarije će čak skrenuti s teme da bi istaknula kako
drugi ljudi ne gledaju nju i ono što ona radi sa šestoricom ćelavih konobara. Publika
je jednostavno tamo. Što rade? Vjerojatno svojom prisutnošću samo prešutno
odobravaju. (U redu je,jebite se.«) Ili dodaju čar neizvjenosti, pa se podrazumijeva ii
bi svakog trenutka mogli okrenuti i vidjeti što se zbiva: »Moj Bože,: vidi ovo, Harry i
Isobel rade ono, a muž joj je u drugoj sobi!«
(Alternativno, razlog čuđenja publike može biti to što Harry i Isobel nisu u
uobičafenom položaju »po božjem«, ili je s njima još jedan muškarac ili pas, nešto
što potiče uzbuđenje žene koja mašta, naročito kad je publika otkrije.) Mogućnost da
se bude viđen, promatran, otkriven, može biti uzbudljivija, nego stvama prisutnost
publike. Svatko tko li ikad ševio na toplom suncu (naizgled) zaklonjene plaže, ili
nadomak zvuka ali izvan pogleda drugih, mora priznati dodamo uzbuđenje koje
blizina publike unosi u već dobru ševu... ili laže.
Ali, nije svaka publika iz maštarija pasivna, nekooperativna u fabuli maštarije.
Neke kreativne žene daju publici iz maštarije aktivnu ulogu prave publike - ona
plješće. Oh! Ah! I ona, sretna dama, postaje ne samo Sarah Bernhardt Jebanja nego
i Fellini Maštarije, koji kontrolira i svoju predstavu i ulogu koja kontrolira svoju
predstavu i ulogu publike, svojih kritičara. Suprotstavlja jedne dragima tako da
njezina publika u maštariji pojačava njezinu glumu, što opet pojačava oseku i plimu
njezinog stvarnog jebanja. Komplicirano? Pročitajte niže navedenu Carolininu
maštariju imajući na umu novinske izvještaje što se dogodilo nekim članovima
družine Oh, Calcutta. Postali su tako ovisni o uzbuđenju koje je publika unijela u
njihovu kazališnu predstavu da kod kuće više nisu bili u stanju seksualno općiti bez
publike. □
Caroline
□Mladu glumicu Caroline srela sam preko zajedničkih prijatelja na jednoj
zabavi u Londonu. Odmah mi se učinilo da joj nedostaje ona narcisoidna
zaokupljenost samom sobom koju sam uvijek smatrala prokletstvom i/ili blagoslovom
potrebnim da bi se postigla kazališna karijera. Zato nisam bila iznenađena što nikad
nisam čula njezino ime, iako je rekla da glumi u tadašnjem hitu na West Endu.
Razgovarale smo uglavnom o Italiji i ukratko mije ispričala o selu u kojem su
ona i ljubavnik proveli šest mjeseci »isprobavajući ideju o bračnom životu«. Odlučili
su se protiv toga. Rado je slušala o mojim godinama provedenim u Rimu i mojim
idejama o braku.
Nakon nekoliko večeri vidjela sam Carolinino ime na kazališnom plakatu na
Shaftesbury aveniji, i u trenutku sam kupila karte za predstavu te večeri. Uloga je
zahtijevala da čitavu večer provede na pozornici gotovo potpuno gola, a prvi zastor
pada na razvučenu, žestoku scenu u kojoj se od nje zahtijevalo da ima (jedva
simuliranu?) scenu seksualnog odnosa na pozornici, nasred pozornice. Publici se to
sviđalo, i ona također. Počela me zanimati djevojka koja je privatno tako šudjiva, a
inače je tako neinhibirana da je mogla na pozornici odglumiti tu ulogu.
Poslije predstave otišli smo iza pozornice, a poslije sa skupinom glumaca na
večeru za vrijeme koje smo razgovarali o predmetu ove knjige. Caroline je rekla da bi
voljela surađivati. Njezina maštarija nije tipična, rekla je, ali bi mi možda bila
zanimljiva. □
Otkako moram na pozornici izvoditi ljubavnu scenu koju ste vidjeli — a
predstava se daje već šest mjeseci — bio mi je potreban osjećaj da me gleda ista
publika i kad vodim ljubav kod kuće ih bilo gdje drugdje. Pretpostavljam da je
činjenica što svaku večer pred tako mnogo ljudi moram biti uzbuđena, ili se barem
tako mora činiti, doista utjecala na mene. Ispočetka sam si pokušavala reći da je to
samo još jedna uloga... u kazalištu morate odglumiti tako mnogo emocija i tu su sve
te priče o »metodi« uživljavanja u ulogu... Ali, kao što sam rekla, na početku sam
pokušavala zadržati malu distancu između mene osobno i mene glumice koja vodi
ljubav pred svim onim ljudima.
Ali, nisam mogla. Kako sam se sve više i više privikavala na ulogu, što sam se
ugodnije u njoj osjećala, otkrila sam da se ne užasavam trenutka kad ću morati
početi, naprotiv da se radujem. Bradavice bi mi postale čvrste i nabrekle. To je bio
iznenađujuće zavodljiv osjećaj, uživala sam u njemu. Počela sam nositi sve pripijenije
i pripijenije bluze, laganije, sve prozirnije, da bi publika mogla vidjeti moje
uzbuđenje, da bi mogli vidjeti uzbuđenje koje sam osjećala sve dolje do — ili gore do
— mojih bradavica. Uzbuđenje publike bilo mi je potrebno da postignem svoje...
između mene i njih stvorila se vrsta suučesništva, seksualna urota koja je povećavala
moju sposobnost, ili bolje rečeno, moju želju da igram tu ulogu.
Tišina, napetost u kazalištu za vrijeme scene prenosi se kroz cijelu kuću - od
mene k njima, od njih k meni — i na kraju večernje predstave, dok oni plješću i zovu
me ponovno i ponovno pred zastor, osjećam da oni ne plješću samo glumici, nego i
meni, Caroline, ženi. Gluma često teži da vas odvoji od vaše osobnosti, i ne znate tko
ste. Ali, ova uloga, pljesak publike — njihovo odobravanje — nekako ujedinjuje
glumicu u meni sa mnom privatno. Kad sada privatno vodim ljubav, ponekad mislim:
»Oh, koje mi koristi... sve je tako dosadno i nestimulativno.« I osjećam nemir. Kao da
nisam sigurna radim li dobro, znate, bez obzira na to što muškarac kaže.
Prije ove predstave nisu mi bile potrebne maštarije. Ili je to ono što bih vam
rekla prije šest mjeseci. Sad shvaćam da sam negdje u pozadini svijesti uvijek imala
nekoga tko me gledao dok sam vodila ljubav: sebe. Tu pukotinu između mene koja u
ulozi vodim ljubav i mene koja gledam, tu pukotinu sad je zacijelila publika preuzevši
ulogu promatrača i plješćući mi za moje pokušaje. Ne mogu vam reći kakvo mi
zadovoljstvo to čini.
Sjećam se kad smo prvi put pred publikom izvodili ljubavnu scenu. Probe su
prirodno bile zatvorene i ja sam mogla ostati profesionalno hladna i gledati na sve
klinički. Ali, na premijeri sam bila jako nervozna i zabrinuta, pretpostavljam zato što
sam se bojala da će misliti da nisam baš dobra, ili da me neće podržati postajući i
sami uzbuđeni... da će samo smatrati daje scena neobična, a da je vrlo čudno od
mene što sam u njoj. Ali, kad su zapljeskali...
Sad mi je potrebna publika; bez nje nema uzbuđenja. Pa tako čak i kad sam s
muškarcem u koga sam zaljubljena, nekako u svojoj svijesti promijenim njegovo lice,
tako da je to lice glumca s kojim sam u komadu. Smiješn,i glumac mi se čak ni ne
sviđa. Možda mije zbog toga sve još uzbudljivije, ne znam. Nisam još otkrila o čemu
se radi. Ali, mislim da je to zato što je iza njega, iza njegovih leđa publika, i oni mu
plješću što vodi ljubav sa mnom, i plješću meni zato što mu tako lijepo odgovaram. I
dok moje uzbuđenjenje raste i raste, pljesak je sve glasniji i glasniji...(Snimljeni
razgovor)
Elspeth
Imala sam uobičajene maštarije, egzibicionističkog tipa, kakve, sigurna sam u
to, ima većina žena. Posebno uživam zamišljajući da me gleda netko tko ne zna da ja
znam da on to čini. Ili zamišljam da vodim ljubav s nekim, možda bliskim obiteljskim
prijateljem, a moj muž dolazi i gleda nas, kao što smo to nas dvoje već prije
dogovorili, za što drugi muškarac ne zna. Jednako intrigantno bilo bi uhvatiti muža s
drugom ženom, jasno prema prethodnom dogovoru. Ne razmišljam o tome zajedno s
mužem, mislim o tome samo da bih se uzbudila. (Pismo)
Mary Jo
U prvoj seksualnoj maštariji koje se mogu sjetiti mislila sam kako skidam dok
me gleda dječak koji mi se sviđao. To je postala jedna od ljepših i najčešćih
tinejdžerskih maštarija. (Pismo)
Melanie
Dvadeset i pet mi je godina i sretno sam udana četiri gpiine. Moja najranija
sjećanja o seksualnim senzacijama sežu unatrag otprilike moje treće godine. Sjećam
se da bih, nakon što bi me roditelji smjestili u krevet, skinula odjeću. Uživala sam biti
gola. Onda bi se ponovno obukla. To je sve čega se mogu sjetiti - uzbudljiv osjećaj
koji je izazivalo vlastito nago tijelo. Za vrijeme masturbacije uglavnom maštam o
mojim dečkima. Nikad nisam imala odnos ni s jednim od njih, ali kad masturbiram,
razmišljam kako bi to bilo. Često, u maštariji, moj muž gleda. On ništa ne radi,;
jednostavno je tamo.
Dok imam odnos; s mužem, moje su maštarije sasvim drugačije. Uglavnom
sam koncentrirana na ono što radimo, iako ponekad i mislima izađem iz sobe i
zamišljam da smo na tihoj plaži, potpuno nagi, ili da ležimo širokom polju, zelena
trava, zelena trava svuda oko nas. Često zamišljam da goli plivamo na usamljenoj
plaži. Ideja golotinje, nas dvoje golih na otvorenom, to me uzbuđuje.
Nemam želju ispričati mužu o svojim maštarijama, o uzbuđenju koje bih
doživjela da smo nas dvoje goli izvan intime naše spavaće sobe. Mislim da bi glasno
izgovaranje sasvim umanjilo njihov učinak. (Pismo)
Celeste
□Celeste je lijepa blondinka vilo široka lica, rumenih obraza, u ranim
tridesetim. Bila je ministarka pravosuđa kad je srela Charliea, i voljela je svoj posao,
ali ga je ostavila bez dvojbe kad je Charlie to zatražio nakon što su se vjenčali. U
braku su dvanaest godina. Danas žive u udobnoj kući u predgrađu i imaju dvoje
djece. Celeste radi za Ligu žena glasača i službenica je u lokalnom Društvu
nastavnika i roditelja.
Svoj seksualni život opisuje kao »jako zadovoljavajući«. □
Još uvijek uživamo voditi ljubav u neuobičajeno vrijeme, primjerice kad već kasnimo
na zabavu, ili neku hitnu sjednicu, na sagu u dnevnoj sobi, na kuhinjskom stolu i
slično... vrijeme koje možemo ukrasti kad su djeca na izviđačkom sastanku ili na
nogometnoj utakmici. Rekla bih da vodimo ljubav većinu noći u tjednu, čak i kad je
Charlie tako umoran da zaspi istog trenutka čim svrši, dok je još na meni i u meni.
Ali, nešto drukčije se dogodilo neku večer kad smo se Charlie i ja vratili kući
rano i mislili smo da možemo ukrasti za sebe malo vremena prije nego što se djeca
vrate kući. Iznenada nas je prekinuo — bili smo u dnevnoj sobi — neočekivan
dolazak našeg prvog susjeda. Imala sam toliko vremena da spustim suknju prije
nego što gaje Charlie uveo unutra. Ostao je samo pet-deset minuta, ali sve vrijeme
dok je bio tu znala sam da se nešto događa. Nisam mogla ne opaziti način na koji se
taj tip vrpolji... i onda sam primijetila veliku izbočinu na njegovim hlačama dok je
razgovarao sa mnom.
Tek kad je on otišao shvatila sam da sam u žurbi zaboravila obući gaćice. Za
sve vrijeme našeg razgovora moja se kratka suknja podigla i ostala sam potpuno
izložena njegovu pogledu. Na tren sam obamrla, potpuno zaprepaštena. Kad je
nakon nekoliko minuta šok prošao, ostao je taj čudni osjećaj uzbuđenja, koji me još
prati kad o tome mislim, iako našeg susjeda smatram uzbudljivim otprilike koliko i
graham kreker. Jedva sam dočekala da te večeri odemo u krevet. To je bila jedna od
najuzbudljivijih seansi koje sam ikad doživjela. Ali, nisam mogla zaspati, doista nisam
dok nisam Charlieu rekla što me je toliko uzbudilo. Očekivala sam da će ga to
razljutiti, kao što sam mislila da bi i mene razljutilo. Ali, pomisao da je drugi
muškarac buljio u minđu u kojoj je on baš uživao toliko gaje uzbudila daje ostavio
cigaretu i opet se popeo na mene. Nije čekao da prođe vrijeme koje mu je obično
potrebno onih noći kada to radimo više puta. Nije bio u meni više od nekoliko
sekundi prije nego što je opet svršio, gotovo poput eksplozije. Kao da je ta zamisao
dala našem seksualnom životu potpuno novu dimenziju. Sada kad smo u krevetu,
ona nam je gotovo neophodna. Umjesto da mi Charlie šapće u uho (što njega uopće
ne uzbuđuje, to je više-manje rutina, ali zna da mene uzbuđuje), ja njemu pričam
izmišljene doživljaje. Primjerice, da sam na jednom od onih ginekoloških stolova na
kojima ti rašire noge i gledaju duboko u tebe. Ali; stol je nasred dvorane, u Madison
Square Gardenu, i postavljen je na pokretnom podiju. Tisuće muškaraca platili su
pedeset ili sto dolara za kartu, a službenici prodaju dalekozore tako da mogu bolje
vidjeti. Kažem Charlieu da se stol polako okreće, jaka svjetla me osvjedjavaju, a
muškarci iz okolnih sjedala počinju se gurati naprijed skačući sa stolica, čitava gomila
luda od uzbuđenja da vidi, tisuće i tisuće muškaraca u krugu oko mene, svi divlje
uzbuđeni od želje da me bolje vide, da me izjebu fa uđu duboko među te vlažne,
crvene usmine koje tako jasno mogu vidjeti.
I čitavo vrijeme dok ležim na stolu, ja sam nepomična, osim što tu i tamo
pomaknem ruke dolje i vršcima prstiju samo pažljivo otvorim usmine tako da mogu
vidjeti sokove unutra, i onda se svi muškarci počnu pjeniti, a neki od njih otkopčavaju
šliceve, i ispod spuštenih vjeđa mogu vidjeti tisuće i tisuće erekcija koje mole da uđu
u mene.
Ali, sve vrijeme ja znam da me Charlie čeka u garderobi iza pozornice, gdje je
topli krevet, i kamo će za minutu-dvije uniformirani službenici uvesti stol, i zaključati
za sobom vrata kad budu izlaziti. Charlie je tamo, čeka me, ali to je čudan Charlie,
gol, stoji s erekcijom koja je tolika daje koža nategnuta i mogu vidjeti ljubičaste
vene. Čudno je da mi se on ne obraća, niti mi se smiješi. Ima bezosjećajno
nepomično lice kakvo je bilo moje lice tamo vani na podiju dok su svi oni muškarci
vrištati oko mene. Charlie čak ne čeka da iziđem iz držača, nego me samo vuče k
sebi bez riječi, uspravan stojeći između držača; a ponekad na tom mjestu zamišljam
sebe na nekom operacijskom stolu, onakvom na kojem vas pričvrste za zapešća i
gležnjeve da ne biste pali. I osjećam vrh toga golemog čvrstog kako samo dotiče
usmine dok me privlači na sebe. On se još ne osmjehuje, ne govori ni riječi, ne
pokazuje užitak niti uzbuđenja ali osjećam kako se napinjem, moji trbušni mišići
stežu se kao da naslućuju seksualni udarac, seksualni napad... ali, to su zapravo moji
unutrašnji mišići, koji se prevrću, onaj intenzivan, tih trenutak prije orgazma kad vam
se čini da se trbušni i vaginalni mišići grče. I u tom trenutku umjesto udarca osjećam
da ulazi u mene, natiče me na svoje tijelo, konačno se oslobađam držača i omotavam
noge oko njega dok mi se zgrčeni mišići opuštaju... opuštaju i ponovno opuštaju u
ekstazi užitka to većeg zbog gotovo bolne stegnutosti u kojoj su bili trenutak prije.
Opuštanje, opuštanje, pa opuštanje. Ponekad završavam ovu maštariju plačući. S
užitkom i srećom, shvaćate?
Uvijek se čuje kako se muškarci pokazuju u vlakovima ili na pustim plažama ili
tako negdje. Pitam se imaju li druge žene tu skrivenu egzibicionističku želju kao ja?
(Razgovor)
SOBA Br.3
SILOVANJE »NEMOJ SAMO STAJATI TAMO, PRISILI ME!«
□Silovanje djeluje na ženinu seksualnu fantaziju onako kao što martini djeluje
na ženu u stvarnosti: i jedno i drugo oslobađa je odgovornosti i osjećaja krivice.
Prepuštajući se u ruke napadaču iz mašte — praveći od njega napadača — ona ga
navodi da radi ono što ona želi da on učini, a zapravo se čini daje prisiljena raditi ono
što on želi. U oba slučaja ona pobjeđuje, i sve je vrijeme ona nedužna, prepuštena
milosti jačeg od sebe. Bol koju možda trpi, ozljede i uvreda nužna su cijena koju
plaća za užitak bez osjećaja krivice, s kojim se možda nije u stanju suočiti ili ga
ostvariti.
Trebam ponoviti svoje uvjerenje kako maštarija ne treba imati nikakve veze sa
stvarnošću, da je riječ o potisnutom ispunjenju želja. Žene poput Juliette (slijedi), čije
su maštarije usmjerene na silovanje, obavezno ističu da nemaju stvarnu želju da ih
se siluje, i da bi, zapravo, bježale panično od onoga tko bi im i prstom zaprijetio, i ja
im vjerujem. Poruka nije u radnji - u staroj otrcanoj priči o silovanju — nego u
emocijama koje ta priča osobađa. □
Julietta
□»Vjerujem da mogu voljeti više od jednog muškarca istodobno. To nije
teorija. Ja to uvijek činim. Zbog toga se ne želim udati, i zato više volim veze s
oženjenim muškarcima. Oni ne mogu od mene zahtijevati monogamiju.« To je
Julietta. Budući da ima tako čvrste stavove, nije me iznenadilo kad mije tijekom
našeg razgovora rekla da jako vjeruje u Pokret za oslobođenje žena. »Moju majku
jako bi uplašilo da me čuje da to govorim«, kaže Julietta. »Odrasla sam na maloj
farmi, ali sam je napustila čim sam bila dovoljno odrasla da mogu sama putovati.
Majka je ostala na formi. To je razlika između žena njezine generacije i mene.«□
Može zvučati otkačeno kad kažem da mi se, dok uživam odlazeći u krevet s
nekim tipom koga iskopam u svako doba, naročito sviđa ako u zraku visi nešto što mi
omogućava da mislim kako to radim protiv svoje volje. Da me nato prisiljava njegova
poražavajuća fizička snaga. Nešto takvo. Liječnici to nazivaju nekako kao snovi o
silovanju, ali ja ne želim ići dalje od toga. Na razini maštarije, ne stvarnosti. Ne
motam se po noći sama vani, i kad bi mi bilo kakav uspaljeni pastuh zaprijetio, makar
i oružjem, vrištala bih iz sveg glasa. Sve to ne nalikuje na mene, ali moglo bi se reći
da je osoba kakva sam ja danas u potpunom ratu s djevojkom kakvu je mama od
mene pokušala napraviti. Ako je u meni ostalo nešto od djevojke kakvu je mama
željela, onda ta djevojka želi misliti da to nije doista njezina krivica, da su nju prisilili
na seksualnu seansu. Da sam ja stvarno dobra mala Julie.
Pa tako, kad sam s nekim u krevetu, ne smeta mi ako on želi upaljena svjeda
ili ako je dan. Volim vidjeti muškarca... cijelog. Ali, kad stignem do određene točke,
kad postanem stvarno uzbuđena, zatvaram oči ili zagnjurim lice u jastuk, ili prebacim
ruku ili jastuk preko očiju. Na taj način, dok sve mogu osjetiti, mogu istodobna biti
otraga u mraku i vrtjeti svoje misli.
Zapravo, kada imam nešto preko očiju, maštarija može biti super. Zamišljam
da, su me doveli u neko skladište ili na neko slično mjesto protiv moje volje. Skinuli
me do gola i jedina stvar koj u smijem nositi jest svilena crna maska. To je zato što
ta snažna osoba koja me je dovela ovamo protiv moje vole ne želi da muškarci - da,
uvjek ih je više od jednog u toj maštariji - kojima me doveo, znaju tko sam ja. Na taj
način, iako me je doveo protiv moje volje, on me nekako želi zaštititi. Nikad ne znam
tko je on, i on sam nikad me ne ševi, Samo znam da je on negdje u pozadini i da
uživa u moći koju ima, ne samo nada mnom, nego i nad muškarcima. I to zato što
oni ni tako zapaljeni željom da me imaju da se teško mogu kontrolirati. Ali, on me
može odvesti od njih kad god to zaželi. U svijesti mogu si predočiti muškarace svi su
veliki i snažno građeni. I goli su dok čekaju svoj red. Zamišljam da oni promatraju
jedan drugoga dok obavljaju radnju, razgovarajući o raznim tehnikama i što će raditi
kad na njih dođe red.
U međuvremenu, svaki put kad tip koji je doista sa mnom, proba drukčiji položaj ili
drukčiju ideju, ja zamišljam da je to sljedeći muškarac u redu. Na taj je način uvijek
uzbudljivo, jer naizgled imam beskrajnu zalihu muškaraca koji me ševe... ali oni nikad
ne doznaju tko sam ja. Čak da ja nekog od njih sretnem sljedeći dan na ulici, ili da
ručam s njim, on ne bi znao.
To je sve o čemu mislim, o tome kako sam gola na onom grubom krevetu samo s
malom crnom maskom na licu, I o toj petorici ili šestorici golih muškaraca koji čekaju
u redu da me pojebu. Ta slika u mojoj mašti svaki me put dovodi do svršavanja.
(Snimljeni razgovor)
Gail
Imam trideset godina, dvoje djece i u braku sam devet i pol godina, Često
imam maštariju kako me siluju, jedan ili više muškaraca. Te se maštarije, međutim,
ne javljaju kad vodim ljubav s mužem. Javljaju se kad sam sama i kad imam
vremena. Znam da to zvuči šašavo ili čak ludo, ali ponekad osjećam kao da želim
ostvariti svoju maštariju, kao da m to doista događa! Ne znam zašto se to zbiva, i
zašto bih se uopće trebala tako Osjećati.
Kad sam imala sedamnaest godina, skoro me je silovao dečko moje najbolje
prijateljice., čin nije dovršen... konačno ga je zaustavio moj plač. Sve se događalo u
njegovu autu kad me je trebao odvesti kući sa zabave na kojoj se posvadio sa
svojom djevojkom. Ona je otišla sa zabave, a on je ostao i prilično popio, kao i mi
ostali. Predložio je da me odveze kući, nakon što je moj dečko, koji je sad moj muž,
nazvao na zabavu s posla i rekao da mora duže raditi i da neće moći doći.
Sjećam se da sam se pitala što je moja prijateljica našla u mladiću koji nije
ništa nego grubi, kruti i više manje prostački hvalisavac. Prema meni je uvijek bio fin,
ali se prema njoj ponašao kao prema smeću. A ona ga je ipak voljela i opravdavala
sve prigovore na njegov račun, pa i kad je ostala trudna s njim i izgubila bebu
pobačajem u četvrtom mjesecu.
Ukratko, na putu kući on se zaustavio na osamljenom mjestu u susjedstvu.
Odmah sam naslutila što će se dogoditi i osjećaji sumi bili pomiješani. Mislila sam
kako je to na neki način strašno uzbudljivo, a istodobno sam bila iskreno
prestravljena!
Odmah me je privukao k sebi i pokušao poljubiti, ali ja sam ga automatski
odbila. A doista sam željela samo otkriti kakav je to animalni šarm, da tako kažem, u
koji je moja prijateljica zaljubljena.
Rekao mi je neka se opustim, i da me on neće povrijediti, i da se ne bojim.
Onda me pitao što vidim u svom dečku, i da li me je on ikad doista seksualno
zadovoljio. Naravno, branila sam svog dečka, objašnjavajući da je on pristojan,
ljubazan i nježan, za razliku od njega . Nasmijao se i rekao da prekinem s tim
»sentimentalnim glupostima«, točno tako, i da se opustim i dopustim mu da mi
pokaže kako to treba izgledati. Dopustila sam mu da me poljubi i zagrli, ali kad me
počeo prelaziti rukama, uspaničila sam se i počela se boriti da ga natjeram da se
zaustavi. Razbjesnio se i rekao da neće prestati. Hrvali smo se čini mi se satima, i bila
sam fizički izmorena i sad već stvarno užasnuta. Stalno je govorio da me neće ostaviti
trudnu, ako zbog toga brinem, a da samo pustim da se dogodi i neka uživam. Ali, ja
nisam mogla i onda kad je izgledalo da ga ništa neće i ne može zaustaviti, počela
sam nekontrolirano plakati. To je zbog nečega djelovalo na njega, jer je napokon
stao, pustio me, počeo mi popravljati odjeću, itd. Rekao je da će me sad odvesti kući,
ali da mije bolje da ne dižem frku i da ne kažem nikom živom. Obećala sam, naravno.
Kad smo stigli pred moju kuću, dok sam izlazila iz auta, odjednom me uzeo za
ruku i rekao da mu je žao, i da li bih mu oprostila, i počeo je plakati, doista plakati.
Osjetila sam se tako čudno, stvarno mi ga je bilo žao. Rekla sam mu da zaboravi, da
je sve u redu, da se ne ljutim ili tako nešto. Otišao je, nakon što me poljubio u čelo. I
to je bilo to. Od tada smo se uvijek ponašali kao da se ništa nije dogodilo, nismo
ostali dobri prijatelji, ali nekakvi prijatelji jesmo, jer je on konačno oženio moju
prijateljicu, onu koja gaje tako obožavala.
Ali, on je još uvijek životinja, što svi znaju. Tuče je, i jako pije i još uvijek je
prostak.
Ovo vam pričam zato što ponekad, čak iako znam da je to pogrešno i ludo,
maštam da me on pokušava silovati — ili u svom autu, ili u mojoj kući, svojoj kući, ili
čak u prostorijama svoje benzinske crpke. Jako se uzbudim od tih misli. Maštala sam
i kako me napao s nekoliko svojih grubih, snažnih prijatelja. Ponekad, međutim, to
uopće nije on, nego netko koga izmislim.
Ne znam zašto imam te seksualne maštarije. Kad inače zamišljam silovanje,
doista se stresem i postane mi zlo na tu pomisao. Tako ponekad uživam u svojoj
maštariji, a ponekad mi gotovo pozli.
Nadam se da će ovo na neki način pomoći u vašem poslu. Znam da je meni
pomoglo, jer sam konačno izbacila iz sebe svoj doživljaj i rekla konačno nekome,
nakon svih tih godina. (Pismo)
Dinah
Haj! Baš sam pročitala vašeml radu i poželjela da pomognem. Imam dvadeset
i dvije godine, studiram. I, naravno, žensko. To jesi, biseksualna. Zapravo, ne spadam
ni u jednu kategoriju. Bila sam i lezbijka. Pomislila sam da biste željeli podatke o
porijeklu. Ali, nastavimo priču o maštarijama. Imam nekoliko stvarno zanimljivih. Ne
maštam samo kad masturbiram, nego i kad vodim ljubav. (Onda se osjećam malo
kriva, ali to je tako zabavno.)
Maštarija br. 1: Ulazim u parfumeriju u malom gradu na Jugu. Strankinja sam.
Obučena sam neobično, kao kurva. U trgovini je nekoliko domaćih muškaraca i svi
me gledaju s požudom u očima. Odlazim na blagajnu i tražim pjenu za kontracepciju.
Prodavač mi je daje. Uzimam je i pokušavam izići, ali muškarci zatvaraju vrata i kažu
mi da bi trebali »isprobati« (pjenu). Onda me siluju. Istisnu mi pjenu u vaginu i anus.
Prisiljavaju me da se ševim sa svom četvoricom i ulaze mi straga. U jednom trenutku
moram se popeti na muškarca i nabiti mu se na penis dok mi drugi otraga ulazi u
anus, a još jedan mi je u ustima.
Maštarija br. 2: Jurim na New Yersey petlji. Dva me policajca zaustavljaju.
Kažem im da ću učiniti sve što traže od mene samo da ne zaradim kaznu. Prisiljavaju
me da uđem na stražnje sjedalo i jako mi rašire noge (jedan od njih je na prednjem
sjedalu, a drugi na stražnjem). Dok jedan od njih vozi, drugi me ima. Izmjenjuju se.
A onda sreću prijatelja pa se i oa uključuje.
Maštarija br. 3: Nalazim se u ženskom zatvoru. Pokušala sam pobjeći ili
organizirati pobunu ili nešto slično, nelegalno. Čuvarica je velika crnkinja. Dok me
dvije čuvarice drže, ona mi podiže suknju i skida mi gaće i tuče me ravnalom. Onda
uzima vibrator i jako grubo me ševi njime. Kad se uzbudim, ona se smije. Onda kaže
čuvaricama da me polegnu na njen radni stol. Pregledava mi pičku i kaže, »Mmm
mmm, ovo je neka zgodna pica«, i onda mi je liže i siše dok ne svršim.
Maštarija br. 4: Nalazim se na godišnjoj skupštini. Jedina sam žena tamo.
Nemam izbora: naginjem se preko stolice i svi muškarci staju u red da bi me jebali.
Ponašam se vrlo nonšalantno. Mogla bih nastaviti. . . (Pismo)
Sadie
Uvijek sam maštala za vrijeme spolnog odnosa i masturbacije. Siluje me jedan
ili više muškaraca. Dok mnogi promatraju, drugi me »zloupotrebljavaju«. Napadači su
uvijek vrlo zgodni — cma kosa, mišićavi, seksualno dobro opremljeni — i brutalni, u
tim stvarima oni uzimaju ono što oni žele i ne tiče ih se što ja želim... ili se pretvaram
da želim. (Ja zapravo želim što i oni.)
Muža jako zanimaju moje maštarija ponekad se uključuje u njih, ali i mene i
njih smatra djetinjastim i nezrelim. Po mom mišljenju on ne zna što propušta.
Često zamišljam inicijaciju u bratstvo, gdje su mi noge i ruke pričvršćene za
krevet i braća se zabavljaju sa mnom dok novaci gledaju. Onda oni dolaze na red.
Uvijek je tu i neki »službenik« u organizaciji bratstva kojem je jedina dužnost da
uzbudi izabranu djevojku, tako da ona ne može izbjeći uživanje - makar se opire. Ili,
maštam da sam konobarica bez donjeg veša: svaki put kad se nagnem da poslužim
gosta, netko me napadne otraga. Kako mi je taj posao jedini način na koji se
izdržavam, nemam izbora. Čak ako i napravim jedan od onih »zečjih čučnjeva« (koji
rade zečice Playbqya tako da se ne bi morale naginjati), onda me napadne gost
ispred mene koji me jednostavno povuče sebi u krilo, na svoj pimpek, koji je dignut i
izložen. Znam da kažu da se žene ne pale na vizualne poticaje: mislim da to nije
točno. To je još jedno neistraženo područje u kojem su žene šutljive i sramežljive.
Jako me uzbuđuje tvrda pornografija. Ako, primjerice, vidim sliku crnog muškarca i
bijele žene, ja sam skoro istog trena spremna na seks.
Usput, dvadeset i četiri su mi godine, imam diplomu i magisterij na filozofskom
fakultetu, katolkinja, udana šest godina i bez djece. (Pismo)
SOBA Br.4
BOL I MAZOHIZAM IU »JOJ, NEMOJ PRESTATI!«
□Žene su u maštarijama uvijek vezane. Koriste riječi »prisile« slobodno,
gotovo nehotice - »Prisilio me da to radim...« »Onda sam morala...« - kad opisuju
svoje maštarije, čak kad maštarija nema ništa zajedničko sa silovanjem ili boli.
Navode nas da shvatimo da Čak u njihovoj maštariji ne kontroliraju ono što im se
događa - osim, naravno, ako kontrola nije ono što ona želi, kao u nekim Barbarinim
maštarijama (slijedi).
Ali, čak i kad je planirana prisila, postoji jasna razlika da li je ono što se
događa stvarno silovanje ili bol-radi-boli predstava. Htjela bih se nadati da tko god
daje glavni u Krilu mazohista u Kuči maštarija - onaj s maskom i teškom rukom - da
će biti upoznat sa suptilnostima svoje profesije. Mora imati odvojene sobe: prvu, za
one koji maštaju o silovanju i drugu, za mazohiste. Inače će »Joj!« uzvici iz ove
druge uznemiriti i smesti žrtve silovanja, koje su više usredotočene na prinudu, nego
na osjećaj boli. Za njih, svaka bol koju osjete jest cijena ispunjenja njihove želje,
sredstvo da ostvare svoj cilj. Za drnge žene, poput Silvije (slijedi), postoji želja samo
za boli i bol je sve. Dovedena do ekstrema, kao u Amandinoj maštariji, ta želja za boli
postaje ozbiljno uznemirujuća i pokazuje do kojih će granica — makar one bile i
zamišljene — ići žena da bi konačno nešto osjetila, da bi osjetila barem nešto. □
Barbara
□Još nismo stigli do teškog problema ljudi koji žele pretvoriti svoje maštarije u
stvarnost, ali dok smo u ovoj sobi, mislim da možemo prigodno reći da je Barbarina
maštarija o pljeskanju po stražnjici ili o šibanju vrsta maštarije s kojom su moje
suradnice najčešće osjećale potrebu da eksperimentiraju. To može kontradiktorno
zvučati, jer mnoge od njih nastavljaju tvrditi da mrze stvarnu bol.
Ali, kao što kaže Barbara, mislim da objašnjenje leži u činjenici da ona osjeća
da se može dogovoriti s onim tko je kažnjava o tome koliko će udaraca dobiti, i kako
jakih - i da ako seksualni doživljaj u stvarnosti postane bolniji nego što je bio škakljiv
u mašti, nastavak može biti opozvan jednom riječi. □
Nisam lezbijka i počinjem pismo tom opaskom, jer bi se prema mojim
maštarijama tako moglo pomisliti. Moja se maštarija odnosi na bičevanje i pričajući o
tome jednom sam upoznala ženu koja je naizgled bila normalna. Ali, nakon nekoliko
minuta u njezinoj kući, kad sam prvi put otišla tamo, shvatila sam da me ona želi
bičevati prije uobičajene zabave u svojoj vrsti seksa. Rekla sam joj da ću jedino
pristati na školsku šibu — ne vrtnu ili nešto debelo dva i pol centimetra. Ne mogu
vam reći zašto, ali uvijek sam zamišljala da sam zločesta djevojka od sedamnaestak
godina, koju je pozvala ravnateljica da je izgrdi i išiba, i da nosim staromodnu
gimnazijsku uniformu i dugačke gaće do koljena. Od tog mjesta volim da mi se
naredi da se sagnem, nakon grdnje, i onda dobijem porciju šibanja, uniforma mi je
zadignuta i šiba udara po mojim gaćama. Zato sam svojoj lezbijskoj prijateljici rekla
koliko daleko može ići, pa smo dogovorile vrijeme i mjesto. Naravno, otkrila sam da
batine koje sam dobila šibom nisu ni upola tako uzbudljive kao u maštariji, i mada
nisam imala volje da masturbiram s lezbijkom, to je nakon kazne išlo s lakoćom.
Nakon toga sam našla mladića - usput budi rečeno mnogo mlađeg od mene koji je uživao igrati se šibanja sa mnom, i dopuštao mi da ga šibom mlatim po
stražnjici. Kad su nam stražnjice crvene i bride, ali nisu strašno isprugane stvarnim
lemanjem, dajemo se na seks. Sve moje maštarije povezane su s raznim načinima na
koje me šibaju, i raznim načinima na koje ja šibam nekog drugog. Primjerice, voljela
bih da mi zavežu ruke i noge i onda me dvadeset puta ošinu brezovom šibom, ali da
se to dogodi, vjerojatno bih se onesvijestila od strašne boli. Druga mi je ideja da me
se pričvrsti na široko sjedalo ljuljačke učvrsti za strop. Kad se ljuljačka kreće prema
natrag, moja stražnjica je krasna meta osobi koja me šiba. Druga ideja je da bih
voljela biti zavezana za klupu za bičevanje, samo u gaćama i grudnjaku, a klupa bi
naprijed imala ručke za koje se mogu uhvatiti. Kad bih te ručke pritisnula dolje,
sistemom poluga bi se pokrenuo gumeni kurac na drugoj strani i ušao bi ravno među
moje noge. Zamišljam kako me na taj način šibaju i uživam u masturbaciji via gumeni
kurac kad šibanje jednom krene.
Još jedna druga maštarija jest da bih voljela da se muškarac popne iznad
mene, oboje smo goli, i da se onda spušta sve dok mu ogromni dignuti kurac ne
nađe odmorište između mojih dqki. Voljela bih ga gledati kako kreće gore-dolje, a
onda, kad se trenutak približi, voljela bih da se spusti i ugura mi ga na pravo mjesto.
Moram vam reči da kad god imam odnos s muškarcem zamišljam da nosim
duge gaće, da sam nagnuta u ravnateljičinoj sobi i dobivam propisne batine. Mogu
naći samo dva moguća uzroka za svoje maštarije. Prvi se dogodio kad sam imala
šest-sedam godina. Imala sam stariju sestru kojoj je tada bilo oko četrnaest i,
vjerojatno nakon serije prekršaja, moja maćeha je rekla da će je išibati. Sestri je
preda mnom naređeno da skine kecelju, i onda ju je mačeha gurnula preko naslona
otomana. Moja sestra Jean nosila je u to vrijeme uobičajene duge školske gaće,
mnogo dulje od onih koje se sada nose i, naravno, u položaju u kome joj je stražnjica
bila gore, a stopala na podu, gaće su se zategle oko njezinih butina.
Maćeha je onda počela udarati sestrinu stražnjicu šibom i ne vjerujem da je to
bilo grozno batinanje. Ali, dovoljno je peklo da je Jane zavrištala na svaki udarac
šibom. Drugi se događaj zbio kad mi je bilo petnaest i kad sam već znala ponešto o
seksu. U susjedstvu je bio dječak od otprilike sedamnaest godina kojeg sam
običavala pozvati da mi pomogne napraviti domaće zadaće. Obično smo se milovali i
ljubili. Jednu večer rekao mi je da sam tako loša u matematici da me treba dobro
izlupati, i povukao mi glavu dolje na svoje krilo. Nakon što sam se pravila da se
opirem i izvrdavam, završila sam s uniformom dobrano iznad struka: znala sam da
može vidjeti moje duge gaće od struka do koljena. Štoviše, znala sam da ga je to
dovelo do erekcije, koju sam mogla osjetiti. Dakle, on me istukao, dobro i jako, ali ja
sam ipak uživala. Nakon toga sam gotovo svaku večer išla k njemu i sve bi završilo
na tome da sam najprije dobila batine, a onda bi me okrenuo na naslonjaču i popeo
se na mene, pa bismo oboje masturbirali. Kasnije sam ga pitala kako je to bilo u
njegovoj školi kad su zločesti dečki dobivali šibom. To je bilo izazovno pitanje i dobila
sam odgovor koji sam željela. Rekao je da će mi demonstrirati, i kad mi je rekao da
je »večeras ta noć«, prije odlaska k njemu obukla sam vrlo izazovne bijele gaćice,
dugih nogavica i s krasnom roza čipkom na rubovima. Roditelji su mu bili vani i,
budući da nam je stan bio na raspolaganju, nismo gubili vrijeme. Pokazao mi je kako
da se nagnem preko naslona otomana ispruženih ruku, i u tom položaju osjetila sam
da su mi se gaćice zategle oko nogu i bedara. Prije toga sam skinula svoju kratku
kecelju, i ljubili smo se i grlili, tako da je on sad već bio u stanju erekcije. Tad sam
prvi put dobila šibom po gaćicama. Zadao mi je četiri strašna udarca i to me doista
natjeralo da zadrhtim i vičem. Kad je završio, dograbila sam šibu i rekla daje sad na
njemu red za kaznu. Otkrila sam da sam se strašno uzbudila kad sam vidjela kako su
mu hlače zategnute preko stražnjice dok je bio nagnut, i propisno sam ga išibala
uživajući u osjećaju šibe u ruci.
U drugoj maštariji zamišljam da sam sekretarica ravnateljice škole za djevojke
između petnaest i devetnaest godina. Jedan od mojih poslova, jer sam velika, jaka
djevojka, jest da šibam djevojke kojima je ravnateljica izrekla kaznu šibanja. Dvije ili
tri večeri u tjednu zamišljam da me otprilike šest djevojaka čeka u redu ispred moje
kancelarije da budu išibane, i jedna po jedna ulaze na moju komandu, skidaju svoje
uniforme i naređuje im se da se nagnu preko stola za bičevanje, gdje dobivaju onoliki
broj udaraca koliko je odredila ravnateljica. Onda mijenjam maštariju i zamišljam da
sam ja jedna od starijih djevojaka od oko osamnaest godina, koju su uhvatili da puši
i kaznili je s dvanaest udaraca šibom. Stojimo pred vratima sekretaričine sobe i
slušamo fijuk šibe iznutra. Onda ja stižem na red. Ulazim, skidam uniformu, i stojim
tamo sva napeta u svojim tijesnim gaćicama. Sekretarica pokazuje na stol za
bičevanje, kaže: »Sagni se, djevojko«, i ja se sagnem, spremna za udarce biča po
mojim gaćicama. Dok se pretvaram da me šibaju, masturbiram.
Pročitala samo puno priča o tome kako se žene nekad kažnjavalo, i mnoge od
njih me privlače u mojim maštarijama. Ima zgodna priča o bogatom muškarcu iz
1880-ih, koji je zaposlio guvernantu za svoju veliku obitelj od osam kćeri i šest
sinova. Djeca su često šibana, i za svih tih kažnjavanja gospodar je bio prisutan dok
je guvernanta izvršavala kaznu. Dječaci su morali spustiti hlače prije nego bi ih se
išibalo, dok bi djevojčice morale skinuti gornju odjeću, a šibalo ih se preko dugih
bijelih ukrašenih gaća. Zamišljam sebe kao guvernantu, prvo zato što bih uživala
šibati nekoga, a i zato što zamišljam da bih nakon tog fizičkog kažnjavanja mogla
otići u krevet s gospodarom kuće, koji je obudovio.
U knjizi priča o Srednjem zapadu u prvim danima, postoji priča o tome kako su
djevojke koje su na sudu proglašene krivima javno kažnjavane. Izveli bi ih pred
zgradu suda na glavnu ulicu, onda bi im ruke zavezali iznad glave na klupe za
bičevanje tako da su se, sagnute naprijed i u donjem rublju, bile nesposobne
pomaknuti. Broj udaraca šibom ovisio je o počinjenom djelu, ali nakon što je kazna
izvršena, djevojka je ostavljena tamo pa su prolaznici mogli uzeti šibu i opet je išibati.
Optuženicu bi se odvezalo nakon tri sata.
Događalo se, naravno, da je praktički čitavo stanovništvo bilo nazočno javnom
šibanju zgodne mlade žene, a kad bi to bilo gotovo, većina muškaraca je imala
erekciju i bili su spremni odvesti svoje žene kući u spavaće sobe. U srednjem vijeku,
pa čak i poslije, bilo je svećenika koji su običavali nakon ispovijedi kažnjavati mlade
djevojke šibanjem. Djevojku bi se prisililo da se razodjene i legne preko svećenikova
stola, gdje bi je on išibao po stražnjici, a zatim otišao s njom u krevet, tako da su
mnoge mlade djevojke kojima se sviđao određeni svećenik jednostavno lagale u
ispovijedi, znajući kamo će ih to dovesti. (Pismo)
Edith
Prije nekoliko godina moji su roditelji postali članovi stanovite religijske sekte, i
ja sam počela dobivati religijsku poduku koja me pripremala da i sama budem
primljena. Ispočetka sam bila vrlo sretna zbog toga, dok mi prijateljica nije nešto
ispričala o čovjeku koji mije davao tu poduku.
Znam da ćete misliti da sam bila blesava, jer s dvadeset i tri godine nisam
vidjela ništa loše u onome što se događalo i stvarno sam mislila da je to sve dio
poduke, iako me dosta dodirivao. Na kraju me počeo potpuno skidati, iako se onda
nije ništa drugo događalo osim što bi me ispipao od glave do pete i radio stvari koje
su mi nanosile tjelesnu bol, osobito na grudima.
Odvratna stvar jest to da, iako sam tada znala da je to loše, nisam ništa učinila
da ga zaustavim. Čak sam čeznula da mi to radi, iako me ponekad strahovito boljelo.
Poslije bih se osjećala jako posramljeno i konačno sam rekla roditeljima što se
dogodilo. Iako su i oni bili zgroženi, molili su me da se ne žalim da ne bih ugrozila
njihov položaj u crkvi.
I na kraju sam, kao izravnu posljedicu toga, napustila kuću. Iako sam se
ponekad zbog toga osjećala vrlo nesretnom, sada se čini daje tako bilo najbolje. Moj
muž, koji je metodistićki svećenik, vrlo je nježan čovjek i vrlo suosjećajan. Ne žalim
se, osim što se onda kad je moj muž vrlo pažljiv prema meni moje misli vraćaju na
onog čovjeka i na ono što mi je radio sve vrijeme. Znam daje to grozno, ali to mi se
svaki put dogada. (Pismo)
Rose Ann
Muž me pokušao navesti da mu pričam o svojim seksualnim maštarijama, ali
dosad mu nisam ništa rekla. On kao da zna da postoji nešto ili netko, pored njega,
što me uzbuđuje..., vjerojatno zbog vike i zvukova koje pravim dok vodimo ljubav. To
nisu samo povici užitka, nego i uzvici boli koju osjećam u mojim maštarijama.
Zapravo, ne bih znala razgraničiti te dvije stvari.
Maštarije se javljaju svaki put kad osjetim bilo kakvo realno seksualno
uzbuđenje, i realan užitak. One me ne odvlače od užitka, obrnuto, pojačavaju ga.
Znam da to svatko ne može lako razumjeti, i kako uopće mogu reči mužu koga volim
da zamišljam da se mom tijelu rade najokrutnije stvari, dok je on tako nježan prema
meni?
Te maštarije ili sanjarenja obično počinju tako da mi se tijelo rasteže, na
svakom udu po jedan grubijan, vuku me na suprotne strane, doslovno me komadaju,
tako da neki neopisivo velik kurac — na njegovu kraju nema nikoga ili ničega počinje ulaziti u mene, šireći me, kidajući me, moju vaginu, dok krči svoj put dublje u
mene. Muškarci mi bolno uvrću ruke dok ih vuku, i mogu čuti kako mi kosti pucaju i
lome se. Čuje se i zvuk kože koja puca oko moje vagine. Vrištim u stvarnosti, kao što
vrištim i u maštariji. Ali, to mi se sviđa, iako mi moja inteligencija i logika govore da
sam morbidna, da to nije normalan način uživanja u seksu. A ja uživam u tome.
Mrzim ono što mi se događa u maštarijama, ali to je nerazmrsivo povezano s mojim
vrlo stvarnim užitkom. (Pismo)
Amanda
Pročitala sam vaše zanimljivo pismo i pomislila da bih vam voljela napisati o
svome iskustvu, za koje se nadam da vam može pomoći u pisanju knjige. Imam
trideset i šest godina, udana sam, imam dvoje djece i često se prepuštam
maštarijama, čak i tijekom dana, da se spasim od potpune dosade svog života.
Ne sjećam se kad sam prvi put počela maštati, ali kad sam bila jako mlada,
običavala sam ležati ispružena na krevetu i sanjariti da sam princeza koju su oteli i da
čekam da me muče, i to me dovodilo do ugodnog uzbuđenja. Poslije, kad sam
postala rafiniranija i razvila svoje ideje, zamišljala sam da me muče, nabijaj una
kolac, biču ju, obilježavaju, i rade sve drugo što možete zamisliti, Završavajući
divljom i orgazmičkom masturbacijom. Često sam masturbirala i još uvjek to radi
uradim, jerr iako mije muž najljubazniji čovjek, on je najgori ljubavnik na svijetu.
Kao djevojka čeznula sam da budem podvrgnuta najgroznijem nasilju i mogla
sam male incidente dotjerati do golemih maštarija o grozotama. Do kraja škole
godine prošli uobičajne preglede, i doita mogu reći da me je liječnik jedva pogledao,
iako sam se ja nadala i užasavala, da će otkriti da je nužan neki užasan oblik
kirurškog sakaćenja. Godinama poslije u sanjarenjima sam zamišljala kako me
bolničari pripremaju, a ja se dobrovoljno podvigavam najužasnijoj vivisekciji, prezirno
odbijajući anestetike i hrabro oslobađajući svoje mučitelje bilo kakve krivnje zbog
svoje duge, mučenici smrti (za dobrobit znanost- ravno).
Iz svega ovog zaključit ćete da sam mazohistkinja, ali je bit problema u tome
da nisam i jednostavno ne mogu podnijeti bol. Moji me roditelji nikad nisu kažnjavali i
jednom, kad su mi nakon što sam ukrala neki novac zaprijetili da će me istući, dobila
sam napad histeričnog vrištanja. Zapravo, moglo bi se reći da mi je bilo popuštano na
sve načine i da je na stanovit način to nastavljeno do danas.
Otprilike pred dvije godine mi je prijateljica vrlo potanko opisala besramne
prijedloge koje joj je dao čovjek kod koga je bušila uši. Usprkos njezinu upozorenju
posjetila sam ga nadajući se da će nešto slično i meni predložiti. Međutim, pred
njegovim sam vratima izgubila odlučnost i vratila bih se da on nije naišao vrtnim
puteljkom iza mene.
Mislim da je moje prijateljteljic bio prilično dotjeran. Naime, kad sam se
zamijela pravim razlogom svog posjeta, i inzistirala da skinem haljinu i donje rublje,
on se skoro onesvijestio. Konačno sam, i uopće ne na njegovu sugestiju, skinuta do
cipela, čarapa i pojasa za podvezice doživjela malo mlakog pipanja i drpanja prije
odlaska kući s ukrivo probušenim ušima i svakako razdražena.
Usprkos otrcanosti incidenta, u svojim sanjarenjima ja se kraljevski i mirno
predstavljam mnogobrojnoj publici za ritualno bušenje bradavica vrelim iglama,
nakon čega se u njih uvlače golemi prstenovi. Nedavno sam priču razvila tako da se
jednostavnim kupanjem pripremam za komplicirani ritual obrezivanja, obredno
silovanje i konačno silovanje nekakve zvjeri kao žrtvovanje nekom užasnom bogu. To
mi je posljednja i najrazvučenija maštarija, koja me dovodi do ludila kad god se
upustim u nju. Nadam se da vas ovo što sam vam napisala zanima i uvjeravam vas
daje svaka riječ istinita. (Pismo)
SOBA Br.5
DOMINACIJA ILI » KAKO PONIŽAVAJUĆE! HVALA!«
□Ovu bih sobu stavila odmah iza soba Silovanje i Mazohizam. Ne zbog
udobnosti klijentica — žene su vjerne svojim omiljenim maštarijama i bilo bi vrlo
malo jurcanja od sobe do sobe — nego zbog praktičnosti za upravu: kostimi i pribor
mogu se posuđivati između te tri sobe. Postoje, međutim, i zajednička mjesta - prisila
se može primjenjivati u sve tri sobe istodobno - ali do različitih stupnjeva i u različitim
smjerovima, i određene emocije izazivane i oslobađane dramatično će se razlikovati.
Ili »delikatno« kako bi to same klijentice mogle reći.
Kakve god razloge za to imale, žene koje maštaju o dominaciji teže da se
osjećaju jadno. One uživaju da ih se sramoti i svim sredstvima dovodi u stanje
bijednog poniženja. Nije važno kako stižu tako nisko: Poppy (slijedi) se čak i ne trudi
da kaže da je »prisiljena« obavljati svoje ponižavajuće zadatke; Nathalie se
udaranjem može dovesti do podređenosti, ali udaranje je tako očito djetinjast simbol
dominacije da nam ona ne treba reći da udaranje samo po sebi nije ono što je
uzbuđuje. Važno je stanje na koje je taj ponižavajući čin svodi. I što su te dubine
podrobnije opisane, to bolje. Heather ne čezne samo da bude srušena s nekadašnjeg
pijedestala na koji ju je postavio njezin ljubavnik, ona želi pasti na leđa, u najniži,
najčišći seksualni položaj. Nathalie ne prestaje žudjeti da bude svedena na tu propast
za ponosne i osobođene žene, na objekt — ona sve vrijeme želi biti potpun i pritom
ekskluzivno seksualni objekt.
Kako se žene jače priklanjaju svojoj nedavno stečenoj seksualnoj slobodi i
napuštaju svoju povijesnu ulogu drugog (i »šutljivog«) spola, predviđam da će one,
ironično, sve više i više imati maštarije o dominaciji. Prvo, nova realnost jednakosti s
muškarcima čini ih podsvjesno nervoznima u vezi s njihovim ženskim identitetom i
tako izaziva čežnju za tradicionalnom, sigurnom i »poznatom« ulogom vis-a-vis
dominantnom muškarcu. Drugo, one će željeti istraživati, čak i upozoriti na novo
oslobođeno doba stavljajući se u poziciju seksualnog grubijana. Bila ona grubijanka ili
objekt grubosti, stoljeća ženske potčinjenosti barem će u maštarijama biti osvećena.
Ali, na kraju ostaje činjenica: ako ste već u sado-mazohističkoj sceni, u biti nije
važno, naravno, s koje ste strane batine (ili biča!). Okretanje može biti zgodna igra, i
sve dok netko može biti ponižen, a u igri ste vi na potezu, sjajno.□
Nathalie
Imate pravo kad kažete da smo skloni svoje seksualne maštarije smatrati
previše »čudnima« da bismo ih priznali ili da bismo raspravljali o njima. Nikad nisam
čula neku ženu da je spomenula tu temu, iako sam sigurna da sve imamo ovakve ili
onakve maštarije. Konačno sam bila u stanju spomenuti dvije svoje maštarije
sadašnjem ljubavniku, uz mnogo »straha i drhtanja« i poduprta učinkom nekoliko
martinija. Olakšanje koje sam osjetila samo zato što sam to iznijela na vidjelo učinio
je da se dovoljno oslobodim da bih načela to pitanje s nekoliko najbližih prijateljica,
koje su se složile da sve mi imamo čudne ideje, ali su previše šutljive da svoje
podijele sa mnom.
Ne znam trebate li pozadinu ili ne — pretpostavljam da trebate. Imam
dvadeset i devet godina, svingerica sam, neudana. Smatram se liberalnom i
seksualno slobodnom. Imala sam više od dvadeset poluozbiljnih veza otkako sam
izgubila nevinost prije sedam godina. Obožavam seks i učinila bih sve da povećam
užitak svom ljubavniku. Regularno masturbiram i svršim za nekoliko minuta, naročito
ako maštam, iako ne moram. Uvijek sam voljela čitavu seks-proceduru od prvog
dodira do posljednjeg poljupca, iako nikad nisam svršila s muškarcem do otprilike
pred tri godine. Uživam ponekad biti seksualno agresivna, a ponekad žudim da
budem prevladana. Mnogo razmišljam o seksu i lako se mogu zapaliti čitanjem
erotskog teksta.
Moja prva maštarija jest o tome kako dobivam batine po stražnjici: uvijek sam
tražila batine, to nikad nije nezasluženo. Moje urođeno žensko ceketanje često
dovodi do toga da moj ljubavnik vrlo mimo kaže: »U redu, sad je dosta!« Ja kažem:
»Nemoj mi zapovijedati.« On kaže: »Tražiš dobre batine.« Ja kažem: »Voljela bih
vidjeti da to pokušaš«, jako podrugljivo.
U tom trenu me on zgrabi, drži mi obje ruke čvrsto iza leđa, spušta mi gaćice,
prebacuje me preko koljena, noge mi zarobi svojima da se ne odupirem. Uzbuđena
sam i uplašena. Obično me rukom udara možda dvadeset puta, jako- Ponekad
maštam da upotrebljava četku za kosu ili ravnalo. Ali, obično ruku. Ja jecam i
bjesnim. Bijes se pretvara u poniženje, a ono u pokornost. Na kraju on me silom
baca leđima na krevet i ulazi u mene, ne grubo, ali i bez predigre. Ili, ponekad volim
ostati u ulozi bijesnog otpora tijekom čitavog batinanja. On me gura natrag na
krevet, naginje se nad mene, i gura mi nabubreni penis u usta naređujući da ga
sišem. Odbijam i grizem ga, što izaziva još jedno, još bolnije batinanje kad sam
spremna učiniti sve što zatraži. Nikad nisam maštala da netko sa mnom brutalno
postupa; ne vjerujem da bih voljela bičevanje (iako me strahovito stimuliraju odlomci
iz Bisera ili Priče o O). U pravilu mrzim bol, osim kad se približavam vrhuncu, kad
uživam da mi se grizu unutrašnje strane butina toliko da se nagnječi koža. Ali, ta
maštarija o batinama prati me već godinama. Pomisao o batinama pobuđivala je
seksualne osjećaje u dobi od šest ili sedam godina kad ih još nisam razumjela, i
naravno u to doba nisam znala o snošaju ili felaciji. Ako je to važno, koliko se mogu
sjetiti, nikad nisam dobila batine ni od jednog roditelja.
Moja sljedeća maštarija. Pričvršćena sam ili zavezana leđima na krevet i
vrištim, koprcam se- Udovi su mi rašireni preko točke kad to boli. On mi je ugurao
jastuk pod kukove i naravno, gola sam. Jastuk postiže efekt podizanja i izlaganja
moje obrijane vulve, i mogu se pomaknuti samo nekoliko centimetara gore ili dolje ili
ustranu. Obuzima me panika. Molim i preklinjem i plačem. On se nikada ne ljuti; sve
vrijeme se prema meni odnosi kao prema objekti.
Sve vrijeme je obučen i kreće
se uokolo provjeravajući je li užad sigurno vezana.
JA: Molim te, pusti me.
ON: JOŠ ne.
JA: Ako me pustiš, ljubit ću ga dok ne svršiš.
ON: To ćeš ionako raditi, draga, za koji tren.
JA: Ako me ne pustiš pasji sine, kunem se da mi ga više nikad nećeš staviti u
usta.
ON: Hoćeš, ljubavi.
JA: Ali, ja ne želim da buđe tako!
ON: Sada stvarno nj|e važna što ti želiš, dušo.
JA: (Birane psovke, pomiješane jecanjem i natezanjem užadi.)
ON: Sad je dosta. (Sve vrijeme on je vrlo smiren i hladnokrvan.)
JA: Bole me noge, bole me ruke, stegna mi pucaju. Molim te!
ON: Malo boli će ti dobro doći.
JA: (Još psovki.)
ON: Dušo, prekini s tim.
JA: (Psujem dalje.) On mi jako štipa unutrašnju stranu bedara.
ON: Molim te, draga, da sad šutiš.
JA: Da. (Plačući više od boli i bijesa.)
On izlazi iz sobe i meni se po napetosti u rukama i nogama čini da ga nema
satima. Kad se vrati, gol je i ima jaku erekciju, te me tjera da cvilim pred očekivanom
boli. On me ne dira. Čučne u podnožje krevetata promatrajući zonu mog izloženog,
bolnog pubisa. Stvarno sam preplašena, jer sad nemam nikakve kontrole. Ne mogu
se zaštititi, niti skupiti noge, niti se prevrnuti. Medunožje mi je tako izloženo i
otvoreno njegovim očima i ustima ili penisu. Potpuno sam u njegovoj milosti. Stalno
ponavljam: »Šta češ mi uraditi«: on samo sjedi tamo. Onda maštarija kreće jednim
od nekoliko smjerova. Ponekad me svu ljubi, dok ga ne počnem moliti da uđe.
Ponekad ulazi u mene bez ikakve predigre i uzima me kao da sam predmet. Ponekad
mi ga gura u usta, odozgo, što mrzim zbog kontrole koju tako ima i gušeće dubine
koju može postići. (U stvarnom životu volim felaciju, ali samo kad sam ja gore i kad
ga mogu držati plitko.) Što god da radi, maštarija završava tako da me odveže, grli i
masira moje bolne mišiće, a ja jecam od olakšanja i zahvaljujem mu — ne zato što
me je pustio, nego što me vezao!
Ova druga maštarija potpuno me fascinira, iako me obje zamisli zaista pale.
Ovu sam tek nedavno uvrstila u svoj repertoar, ali nije baš tako snažna kao ona
druga. Ide ovako. Uspijeva mi da njega razapetog privežem za krevet, jednako onako
kao što sam ja bila. To sam učinila vrstom »bezazlenog« poigravanja. Govorila
samnpr.: »Dušo, pokaži mi kako se veže ovaj čvor. Oh, vidim. Daj meni da pokušam...
i tako dalje. Kad shvati daje prevaren, bijesan i preplašen kao i ja u drugoj maštariji.
Zapravo, mi u priličnoj mjeri zamjenjujemo uloge - on je bespomoćan, a ja sam
smirena i konkretna. On, naravno, ne plače ali barem se osjeća ranjivije, izložen i
bespomoćan kao što sam se i ja osjećala, jer se ne može zaštititi svoje genitalije. U
toj maštariji obično ga počnem nježno ljubiti, posvuda, postupno se krećući dolje
prema pelvisu, pa onda unutar butina, mučeći ga. Ne dodirujem kurac ili jaja, samo
nastavljam milovati, i lizati ostale dijelove, dok me ne počne moliti da mu dodirnem
genitalije. Ali, ja to ne činim dok on ne postane grozničav, pa i onda ga jedva
dodirujem — nastavljam ga mučiti dok on to više ne može podnijeti. Onda ga ili
sišem dok mi ne svrši u ustima ili ga pustim da mi svrši u pički. Ponekad, dok ga
gnjavim, u negenitalnoj fazi, kad se čini da se opustio i predao mi se, vratim mu opet
malo straha grizući ga ili štipajući unutrašnju stranu bedara. Obično sam ipak samo
nježna i pažljiva. Nikad ne prijetim njegovim genitalijama, niti ga tamo povrijedim
dok ne moli da ga ugrizem, što on u stvarnom životu voli.
P. S.: Nekoliko mojih ideja o seksualnim maštarijama: Čini se da što postajem
slobodnija (ja sad stvarno podržavam Pokret za oslobođenje žena) to više maštam o
batinama i vezanju. Budući da sam potpuno oslobođena u okolini u kojoj radim,
društvenom životu, kao da u svom seksualnom životu pokušavam postići neku vrstu
protuteže toj slobodi. Uvijek sam imala ove dvije maštarije, ali nikad tako intenzivno
kao otkad sam angažirana u Pokretu za oslobođenje žena, ili bolje rečeno otkako sam
prihvatila načela Pokreta. Sigurna sam da ima još žena poput mene, koje izronivši
ispod muške dominacije žude da im se u krevetu vrati.
Još jedna stvar — što više o tome razmišljam, sigurnija sam da bi idealan muškoženski odnos bio onaj u kojem se oboje osjećaju slobodnima povjeriti si svoje
maštarije i dovoljno im je stalo jednom do drugog da će se truditi da te maštarije
ostvare. Bilo bi sjajno, primjerice, da se moja maštarija ispreplete s njegovom, tj. da
on čezne da me istuče i zaveže. To sad nije slučaj, ali me on dovoljno voli da bi to
pokušao učiniti. Sad namjeravam otkriti njegovu maštariju, i ako je to uopće moguće,
ja ću tu maštariju pokušati ostvariti. Ponavljam, teško bi bilo očekivati (ali možda je
tako) da on mašta da bude zavezan. Ali, ako bi želio da mi boja tijelo, recimo, ili da
ga bičujem, ili da ja nosim neki kostim, učinit ću sve što je u mojoj moći da ga
zadovoljim. Što je loše u tome da se odglume te skrivene želje? Zašto se tako bojimo
podijeliti ih?
Nadam se da možete iskoristiti moja iskustva. Osjećam se doista uzbuđeno dok samo
pišem o njima. Mnogo sreće s vašim projektom. (Pismo)
Poppy
Trideset i dvije godine sam stara i imam tri sina. Dva puta sam se udavala. Moj
drugi suprug i ja smo u braku više od jedanaest godina.
Uvijek se zabavljam seksualnom maštarijom dok vodim ljubav, i to završava
mojim orgazmom. Godinama se maštarija mijenjala, jer smo se puno selili cijelom
zemljom, i ja sam stalno sretala nove ljude i nalazila se u novim situacijama.
Moja maštarija je o muškarcu s kojim sam imala vezu koja je trajala sedam
mjeseci. Oženjen je i jedanaest je godina mlađi od mene. Ima dva mlađa brata koji
studiraju. Maštam da mi njegova obitelj, on, njegova dva brata, njegova žena i
njegov otac skidaju odjeću i prisiljavaju me da ih služim, radeći sve što zatraže.
Zahtijevaju da sišem svim muškarcima pred svima i ako muškarac ne smatra da sam
posao napravila dobro, udara me. Dobivam mnogo batina. Nakon što sam odradila
felaciju na svima njima — uključujući kunilingus na ženi - vežu me za krevet raširenih
udova i igraju se sa mnom, ponekad grubo, npr. jedan od muškaraca mi na usta
stavlja svoj anus i zahtijeva da ga ližem. Njegova žena mi obično radi kunilingus i ja
se jako uzbudim gledajući je dok svi stoje okolo i promatraju. Zahtijevaju da često
izgovaram riječi kao »jebati« i moram im svima opisivati svoje uzbuđenje. Tu negdje
obično svršavam.
Ponekad mi dopuštaju da izaberem nekoga koga ću poniziti i uvijek izaberem oca,
koji mi se ne sviđa. Prisiljavam ga da mi satima radi kunilingus i uvijek završavam
bičujud ga, jer je to loše radio. (Pismo)
Heather
Javljam se na vaš oglas u vezi sa ženskim seksualnim maštarijama.
Maštam ponekad kad imam teškoća da postignem orgazam (moj dečko uvijek me
mora stimulirati rukom nakon što je svršio). Zamišljam da me na neki način
ponižavaju. Ili da me javno pokazuje muškarac, nešto kao robovlasnik, kao uslugu
njegovim prijateljima. Samo nebo zna zašto, ali ako mogu o tome dovoljno intenzivno
misliti, doživljavam fantastičan orgazam.
Ne vjerujem da bi on bio ljubomoran kad bih mu rekla o svojim maštarijama,
samo ljut. Mislim da jednostavno ne bi mogao razumjeti i da bi više bio razočaran sa
mnom i zgrožen. Znate, oboje smo završili fakultete; uvijek je bio ponosan na moju
inteligenciju. Ne podnosi djevojke koje ne mogu s njim diskutirati o različitim temama
s nekim stupnjem znanja. On voli o nama misliti kao o realnim, razumnim ljudima. Ja
sam zatvorena, dosta visoka, oblačim se moderno ali sofisticirano — on ne voli
raščupane, hihotave djevojke. On u običnim stvarima dominira nada mnom — nikad
nije po mome kad odlučujemo kada i gdje jesti, koji film pogledati itd. Ali, ne
dominira seksualno, ili barem ne na način na koji bih ja to željela.
On će me prisiliti da mu masiram ili češem leđa dok mi ne postane dosadno do
suza; očekuje da ga mazim i ljubim vrlo, vilo dugo, a da on ništa ne učini za mene.
Ali, ne pada mu ni na pamet da me prisili da vodimo ljubav, ili da me udari ili tako
nešto.
Zapravo, on je jako dobar u krevetu. Spavala sam s osmoricom drugih
muškaraca, tako da imam na temelju čega zaključivati. Neki put dosežem ekstazu, ali
neki se put osjećam jako frustrirana i nemirna. To je onda kad imam te čudne
maštarije o dominaciji-poniženju. Imam ih čak i kad masturbiram. (Zapravo, ne
maštam za vrijeme masturbacije, samo moram misliti o prijetnji.)
Iz onoga što sam vam rekla o našem odnosu, pretpostavljam da se pitate zašto mu
ne kažem o svojim željama za dominacijom. Nakraju, on će saslušati sve što mu
želim reći o sebi ili svojim željama i neće se šokirati (iako nikad ne spominje nijednu
svoju ideju). Dobro, razlog je što je godine proveo po iznajmljenim sobama. Njegova
je gazdarica bila nimfomanka. Spavala je sa svakim muškarcem do koga je mogla
doći i zavela ga je. Bio je mlad i neiskusan, i priznaje da ga je ona naučila svemu što
zna. Običavala mu se noću uvući u sobu, ostavljajući muža u krevetu, i voditi s njim
ljubav. Njezin muž je to znao, ali je bio rezigniran zato što je nije mogao zadovoljiti i
pustio je da drugdje nalazi zadovoljstvo.
Moj je dečko uživao u vođenju ljubavi, ali se poslije osjećao prljav i gadio se
sam sebi. Uvijek je govorio kako voli naše »čisto« vođenje ljubavi. Voli me i kaže da
se poslije osjeća sretno. Ja sam se osjećala jako inferiorno kad mi je to ispričao. U
njegovoj je priči ona izgledala toliko više seksi. Naravno, ona je imala toliko mnogo
više iskustva od mene. Međutim, kad god bih predložila da proširimo našu ljubavnu
igru, naročito na felaciju, on bi rekao da ne želi da ja to radim jer je siguran da mi se
neće sviđati. Međutim, priznao je da je u tome jako uživao kad mu je ona to radila.
On odbija vjerovati da ja stvarno želim to raditi. Radila sam to s drugim muškarcima i
uživala, ali on mi jednostavno ne dopušta. Ili dopusti do momenta ejakulacije, a onda
me makne.
Kao što vidite, postavio me na svojevrstan pijedestal. Vidi me čistu, neporočnu
i zdravu (iako zna o drugim muškarcima) i ne želi razbiti tu predodžbu.
Prva seksualna maštarija pojavila se ubrzo nakon puberteta. Bilo mi je
jedanaest ili dvanaest godina. Noću bih ležala u krevetu i zamišljala da šetam
šumom. Pratio me nepoznat muškarac i kad sam počela bježati, uhvatio me i istukao.
Svake noći noći varijacija na tu temu - muškarac bi ine svladao, odveo i prisilio da
radim stvari protiv svoje volje. Seksualni dio bio jprilično nejasan. U toj đobi lnisam o
tome imala jasne ideje. Ako sam o tome mislila prije nego bih zaspala, mogla sam
postići da o tome i sanjam. Poslije se maštarija promijenila u priču kako sam
odvedena na Istok i prodana u roblje. Postojalo je neograničeno mnogo mogućnosti s
tom pričom, jer su me redom prodavali i kupovali mnogi muškarci. Jako rijtko danas
maštam o tome. Moje maštarije očito spadaju u kategoriju »biti izložena« više u
smislu poniženja nego u smislu isticanja.
Moje nategnute maštarije o ropkinji zvuče apsurdno, ali postoji jedna koja mi
nikada neće dosaditi, dok se konačno ne dogodi nešto što bije dokrajčilo. Prije četiri
godine izlazila sam s jednim dečkom. Bila sam još sasvim neiskusna, nevina. Udvarao
mi je, naveo me da se ludo zaljubim u njega i onda me glatko ostavio. Sviđao mi se
uglavnom jer je u njemu bilo okrutnosti — ne zle okrutnosti, ali baš toliko okrutnosti
da zadovolji moje želje. Zgrabio bi mi zapešća i pribio me uza zid ili na krevet, i
prisilio me da se ljubim s njim. Ja bih se borila, ali je on uvijek pobjeđivao, jer bio je
izuzetno snažan. Oboje smo uživali u tim okršajima alii nikad nismo otišli dalje ođ
toga i kad me je ostavio još uvijek sam bila djevica.
Čudna je stvar da se i danas znamo, i uvijek smo jako svjesni blizine onog
drugog. Kad smo se prije nekoliko mjeseci sreli na zabavi, ljubakali smo se i radio je
stvari koje drugi nisu opazili. Primjerice, jako mi je stiskao ruku dok ju je držao, i
grizao mi je usne dok smo se ljubiti da sam gotovo vrisnula od boli. Vidio je to i očito
je uživao. Onda smo oozbiljno razgovarali i odlučili ne petljati više i da budemo
iskreni prijatelji (nismo spominjali međusobni užitak izazvan boli na različite
načine ..anitko drugi ne zna). Otada je on bio vrlo ljubazan prrema meni... kad sam
bila uznemirena zbog svog dečka, tješio me i pustio da ostanem kod njega. Spavali
smo zajedno, ali sam se previše jadno osjećala da bih uživala, a on je to radio zbog
brige, ne zbog želje, pa to nije bio baš uspjeh. On se pred svojim prijateljima prema
meni ponaša vrlo normalno... Ali, kad oni nisu u blizini, proplamsava stari odnos. On
zna - to mogu reći po načinu na koji me promatra - za moju potrebu za dominacijom,
i voli me mučiti ponekad surađujuči a ponekad odbijajući raditi sitne stvari. Mislim, ja
stalno maštam o tome što bi se dogodilo da smo mi negdje potpuno sami, daleko od
naših prijatelja i možemo si dati oduška, a ne pretvarati se da »pristojni«.
Nikako ga ne njogu izbaciti iz misli. Prošle su već četiri godine, ali kad on uđe
u prostoriju, ja uvijek postanem napeta. Nikada se ne mogu opustiti kad je on u
bližili. Druge djevojke, mnogo njih, pojavile sa se i nestale. Sve ih je povrijedio i ja
sam jedina koja mu je ostala prijateljica. Vrlo je ambiciozan, želi putovati u
inozemtvo i napraviti uspješnu karijeru, i nema vremena za stalnu djevojkuk a još
manje za djevojku/ženu koja bi ga sputala. Uvjek je postojala povezanost među
nama, i samo bih željela da sam ga srela za otprilike pet godina kad uspije u poslu,
jer mislim da je on jedini muškarac koji može ispuniti sve moje potrebe. I on je meni
rekao manje-više isto.
Kako stvari stoje, udati ću se za svog dečka. On će biti dobar suprug i otac, ali
bojim se da bih mogla provesti ostatak života osjećajući da nešto nedostaje.
Dobro, nadam se da u idugom, konfuznom pismu možete naći nešto što će vam
koristiti. U svakom slučaju bilo je olakšanje pričati o tome. (Pismo)
Ingrid
Nekoliko dana nakon vjenčanja pročitala sam o mladoj ženi koju je muž za
medenog mjeseca svaki dan vodio na tetoviranje« i za dva tjedna, koliko su ostali
tamo, morala je pristati na sve što je njezin muž želio i svaki dio tijela joj je
istetoviran. Ne znam je li to istina ili ne, ali puno razmišljam o tome i čak sam pitala
muža bili volio da sam tetovirana. On je mislio da sam ćaknuta ili tako nešto i da se
oženio luđakinjom, pa se nikad više nisam usudila to spomenuti.
Otada, kad god me muž jebe, ja mislim o tetoviranju i zamišljam da sam prislfjenida
se skinem i da me tetoviraju ne pitajući me žetim li to ili ne. Mislim kako bi to
izgledalo da stvarno imam bezobrazne riječi i slike ucrtane na sebi. To me stvarnft
popali, a muž misli ia me on dovodi u to stanje, a uopće nije tako.
Neko vrijeme skupljala sam slike trtoviranih ljudi i uzorke za koje sam mislila
da bi ih bilo lijepo napraviti, ali sam ih onda pobacala, jer sam se prepala da bi ih on
mogao pronaći. Stvaffio bih voljela biti tetovirana, ali, naravno, to nije moguće. No,
uzbuđuje me samo kad' mislim o tome. To se događa samo kad sam s mužem.
Postoji još jedna sitnica: ako postanem previše neobuzdana, počinjem se vrtjeti, pa
se muž ljuti na mene ako ispadne van. Tako moram malo paziti. Nikad nikom drugom
nisam ovo rekla i znam da ćete misliti đa sam luda ali to je stvarno tako. (Pismo)
SOBA Br.6
SEKSUALNOST UŽASA ILI » UPOMOĆ! NE KONTROLIRAM SE, HVALA BOGU!«
□Možda si pravim nepotreban posao definirajući razlike u emocijama koje
izazivaju maštariju, gdje one ne postoje, namještajući dvije sobe u Kući maštarija
tamo gdje bi mogla biti jedna. Bilo bi lakše — a sigurno razumljivije - uputiti Johannu
(vidi niže) u Sobu silovanja, umjesto stvarati potpuno odvojen prostor samo da bi se
zadovoljile njezine malo drukčije, iako ništa manje realne, seksualne želje.
Ali, ova Kuća je prva takve vrste, kao i moj rad, i zato sam odlučila opisati
čitavo posebno područje maštarije koje zauzima strah. Ne samo običan strah, nego
vrstu potpunog i sveobuhvatnog užasa koji može biti čudno seksualan kada ga
promatrate kao put do gubljenja kontrole. To je jedini način na koji mogu objasniti
različitu kvalitetu sljedećih maštarija. Ne morate biti psihijatar da biste razumjeli da
neke žene koje nikad ne postignu orgazam možda imaju strah od prepuštanja, strah
od bespomoćnosti, gubitka kontrole, što ide uz orgazam... dovoljno je da ste žena. A
za neke žene — naročito one krajnje neovisne, u sebe povučene žene poput Johanne
i Anne (slijedi), koje same upravljaju svojim životom — gubitak te kontrole izaziva
užas, a iskustvo orgazma nije moguće bez užasa, ono je sinonim za njega.
Niste morali biti »nasmrt uplašeni« da znate što to znači. Produžite osjećaj lupanja
srca, zadržite otvorena usta, bespomoćan, mlitav položaj tijela u orgazmu, i na pola
ste puta da shvatite seksualnost koju strah ima za te žene. □
Johanna
□Dok smo muž i ja živjeli izvan Mexico Citya, upoznali smo se s parom koji je
živio oko milju niz cestu, a zvali su se Charles i Johanna. Jednog dana dok smo
Johanna i ja bile same u njihovoj kući, otvorila je ladicu. Unutra je bio pištolj.
»Charles mi ga ostavlja kad sam sama«, rekla je. »Jednom su me ovdje silovali, prije
nego što smo se vjenčali. Charles uvijek provjerava da li je tu kad mora otići.« Kad
sam nedavno srela Johannu, pitala sam je da li bi surađivala u ovoj knjizi, i tako sam
dobila još dio priče. □
Moglo bi se reći da se moj unutrašnji seksualni život još uvijek okreće oko
silovanja o kojem sam ti pričala. Ne vjerujem da prođe dan, a da se toga ne sjetim.
Bila sam u onoj maloj kući, u kojoj sam živjela sama prije nego što sam srela
Charlesa. Ušao je muškarac. Nije bio Meksikanac, ne znam što je bio. Pretvarao se da
mi želi nešto prodati, ali osjećala sam da nešto nije u redu. Pitao je jesam li sama, ali
tako blago da me nije preplašio. Ali, možda je nešto u meni bilo preplašeno. Jer,
gotovo sam znala što će učiniti. Jednako lako kao što me upitao jesam li sama,
izvadio je nož. Stavio gaje na stol, pokraj ruke. Onda mi je rekao što namjerava
napraviti. Rekao mi je da nije nastran i da me neće povrijediti učinim li sve što mi
naredi. Čak je rekao da ću uživati. Sve vrijeme je pričao. Mogla sam vidjeti kako mu
prednji dio hlača počinje bubriti. Nisam ga mogla gledati u oči. Spustila sam pogled.
Mogao je misliti da buljim u pod. Gledala sam taj golem brežuljak na njegovim
hlačama. Sjećam se da sam mislila kakvu je okrutnu, snažnu izbočinu napravio.
Naredio mi je da skinem odjeću. Poslušala sam, jednim okom gledajući dugmad, a
drugim nož koji je bio tako blizu njegove ruke. Onda, kad sam bila gola, rekao je
neka mu otkopčam hlače. Otkopčala sam. »Izvadi ga«, rekao je, »i ljubi ga«.
Poslušala sam. Nisam shvaćala što radim. Sve je izgledalo tako prirodno, gotovo kao
da žurim da mu pomognem. Učinila sam sve što mije rekao. Onda je naredio da
legnem na leđa na svoj radni stol, ali s nogama na podu. Dok sam to radila, on je
uzeo nož i stao mi između nogu. »Jače ih raširi«, rekao je i dok sam to radila,
koraknuo je još bliže i iznenada digavši nož iznad glave, zabio ga u stol, uz moja
bedra. Onda je kleknuo ispred mene, ruke je držao s obje moje strane, jednom je još
uvijek držao nož zabijen u stol, i spustio se na mene. Pokušla sam misliti kako sam
užasnuta, kako ga jako mrzim. Ali, postajala sam sam sve uzbuđenija. Zatvorila sam
oči i pokušala se okretati s jedne strane na drugu, kao da pokušavam pobjeći od
njegova jezika, ali je to bilo i zbog toga da bi me taj jezik dodirivao na raznim
mjestima, unutra. Jednom sam otvorila oči. Sve što sam mogla vidjeti bio je tamni
vrh njegove glave, njegova kosa i ruka koja je držala nož tik kraj mene. Onda sam
opet zatvorila oči i odjednom nisam to mogla spriječiti, vukla sam mu glavu ravno k
sebi, vukla njegov jezik ravno u mene, Štoje moguće više, i onda sam svršila, još, pa
još jednom.
Sljedeće što sam vidjela bilo je njegovo lice. Smijao se. Bio je na meni, još
uvijek na stolu. »Metni ga unutra«, rekao je i ja sam sad rado činila sve što je rekao.
Jednom sam rukom držala usmine otvorene, drugom sam vodila njegovu erekciju
ravno u sebe. Sjećam se da nije bio debeo, ali vrlo dug i vitak. Željela sam ga
osjećati čitavim putem u mene. Nakon samo nekoliko udaraca mogla sam osjetiti
kako svršava i ja sam opet svršila. Zaboravila sam misliti o tome koliko ga jako
mrzim. Mogla sam samo misliti o njegovoj dugoj stvari, dugoj i vitkoj, skroz gore
izgubljenoj u meni, i ponovno sam i ponovno svršavala. Onda je muškarac
jednostavno otišao. Baš kao što je obećao.
Ispričala sam mužu o tome što se dogodilo prije nego što smo se vjenčali ali nikada
mu nisam rekla kako sam se osjećala. U vrijeme kad se to dogodilo išla sam s
dečkom Meksikancem, a bio je još jedan muškarac prije Charlesa. Nijedan me nikad
nije seksualno tako zapalio kao taj čovjek koji me je silovao. Kad sam u krevetu g
Charlesom, ne pomaže mi što si govorim da ga volim, i da mrzim onog drugog
neobičnog muškarca. To samo ubija svaki erotski osjećaj, U drugim slučajevima
Charles me sam može dovesti do vrhunca i ne moram misliti o onom drugom
muškarcu.
Ali, ponekad kad baš nisam raspoložena, a znam da Charles jest... ili u onim
smiješnim slučajevima kad te doista svlada erotsko raspoloženje a onda se samo tako
raspline bez nekog razloga ... onda namjerno mislim o onom muškarcu. Zatvorim oči i
zamišljam da ležim na onom stolu, s nogama koje od koljena naniže vise preko ruba,
a muškarac je između njih. Sječam se kako sam ga strašno mrzila, i znam, straha,
mahnitosti tog doživljaja, i kao sam reagirala na to. Kad god to zamišljam, reagiram
na isti način. Svaki put. (Snimljeni razgovor)
Anne
□ Anne je udovica i starija je od većine suradnica u ovoj knjizi, i zbog tig se
izražava mnogo suzdržanije od ostalih žena. Ali, to ne znači da je njezin život bio
ništa manje pustolovan.
Anne je dugogodišnja prijateljica mog muža, koji je poznavao i njezina muža Johna
prije prije iznenadne smrti nesretnim sličajem. Ona radi u blještavom filmskom
svijetu i dosta se druži s filmskim ljudima. Bila je prije toga udana i njihovoj je
holivudskoj brakorazvodnoj parnici ranih pedesetih dan velik publicitet. »Ali kad sam
jednom srela Johna, on je bio jedini muškarac za mene, zauvijek« rekla mi je. To je
romantična izjava, ako je izgovori tinejdžerica. Ali, kad to kaže iskusna i poštena
žena, poput Anne, onda to potpuno oduzima dah. Ipak, ona je tako vitalna, topla,
atraktivna žena da mi je teško razumjeti zašto se nikad nije ponovno udala. Ne
sumnjam u to da su joj predlagali brak i nerazumijem kako takva seksualna
ženamože živjeti sama.
Uvijek sam o Anne mislila kao o najinteligentnijoj, najboljoj, najotvorenijoj ženi
koju znam... od svih generacija. Veselo je biti s njom i ona vas nikad ne opterećuje
svojim problemima, iako ih ima. Njezine živahne priče o vlastitim seksualnodruštvenim istraživanjima od prije dvadeset-trideset godina konkuriraju baš svemu
Što sam vidjela u posljednjem desetljeću, koje je promijenilo svijet. Ako sam se ikad
osjećala usamljenom (tj., ne poput drugih žena) u svojim istraživanjima šezdesetih
godina, kako li se tek jako »drugačijom« morala Anne osjećati tamo negdje tridesetih
godina.
Jedno je biti prva djevojka u kvartu koja puši travu, ima ljubavnika i slično, ali
uz sav gušt koji pustolovnost može donijeti, ona isto tako može vrlo rano izazvati
naizgled kontradiktoran osjećaj potrebe za samosavladavanjem. Alpinisti moraju biti
pažljiviji od onih koji ostaju dolje, na zemlji. Tako barem ja objašnjavam činjenicu što
sam kasno uspjela potpuno razumjeti seks. Anne, sigurna sam u to, ima svoje
objašnjenje. □
Kada sad razmišljam o tome, teško mi je to opisati. Mislim što se za vrijeme
seksa događati mojoj svijesti«. Nisam sigurna da mogu... u tami sam, ali to nije
samo tamna noći. To je tmina beskraja. To vjerojatno znanstveno nije točno, jer
pretpostavljam da astronauti, kozmonauti, što god da jesu, nalaze svjedo. Moja
privatna tama više je mitološke prirode ... ona »vanjska tama« ... ali ne smrt. To je
biti daleko, daleko negdje u beskrajnom prostoru. Nekako sam u svom tijelu, ali i
izvan njega. Svakog trenutka izložena sam pada dolje kroz beskrajnu, nezamislivu
tamu, donekle kao Lucifer.. to je moja druga aluzija na izgubljeni raj. Pitam se in to
znači? Možda je drugi način da se to kaže da je to poput padanja iz svemirskog
broda, samo u potpunom mraku. Osjećaj je užasavajući i izaziva jezu. Pretpostavljam
da je to ono što ja mislim o muškarcima. Osim ako nisu malo više zastrašujući.. . bez
vražjeg dodira, ne smatram ih uzbudljivima. Da... to objašnjava te asocijacije na
Lucifera. On je trebao biti najljepši od svih anđela.
Ne znam zašto bih trebala imati baš tu određenu maštariju... Sigurno je nisam
namjerno izabrala jer imam onaj strah od visina, kako se ono zove?... Ne mogu
pogledati kroz prozor aviona, pa čak m kroz prozor ureda visoko gore u Rockfeller
centru, nikad ne mogu stati na rub ničijeg trijema... užasnuta sam jer želim skočiti. A
nikad mi se to nije događalo sve dok nisam počela ostvarivati doista zadovoljavajuće
seksualne odnose. Pretpostavljam da nikad nisam stvarno razumjela taj strahoviti
gubitak kontrole, to padanje dolje u ne znaš što, to potpuno opuštanje do koga
dovodi orgazam. Prije toga, kao dijete i kao djevojka nisam se bojala visina, niti sam
imala zastrašujući impuls da skočim. Mislim da se radi o tome. Strah koji tako mnogo
žena ima da će skočiti s visina vrsta je želje da se skoči u orgazam. Pretpostavljam
da je to veza... a ti?
(Snimljeni razgovor)
SOBA Br.7
UZBUDLJIVOST ZABRANJENOG ILI »NE, NESMIJEŠ!..EVO, DAJ DA TI
POMOGNEM.«
□Kad je u punoj snazi, osjećaj krivice sadrži, element otkriča mogućnost da ga
netko otkrije. Mogli biste onda reći da maštarije u kojima je krivica motivirajuća
emocija spadaju u Sobu publike (čak mislim da i imam jednu tamo), gdje potreban
stimulans dolazi od prisutnosti, ili skorog nailaska drugih ljudi. Ali, krivica je previše
jak i nadmoćan osjećaj da bismo je shvatili kao dodatak drugoj ideji. Ona može,
potpuno sama, dati takvu vitalnosti seksualnoj maštariji, da joj dajem vlastitu sobu.
U svojim maštarijama često jako riskiram radeći zabranjene stvari. Po prirodi
sam, kao i mnoge druge žene, ono što bi se moglo zvati »vjeran tip«, a za taj su tip
svi muškarci osim naših muževa ili aktualnih ljubavnika tabu. (To je simplicistički
lječnik za definiranje i mene i ideje vjernosti, ali smatram da je bolje da sam jasna
nego analitički temeljita.) Maštarije koje nas upetljavaju s ovim ili onim seksualno
privlačnim muškarcem u neku kompromitirajuću situaciju daju željeni seksualni
poticaj, bez stvarne krivice; zapravo, krivica, zastrašujuća u stvarnosti, bezazlenom je
maštarijom transformirana u uzbuđujuću krivicu. U oba slučaja mi dobivamo.
Neki ljudi pljačkaju banke samo zbog uzbuđenja koje im pruža bijeg s
plijenom. Ili, rečeno na drugi način, zbog uzbuđenja koje im pruža pomisao da bi
mogli biti uhvaćeni. U svakom napetom trileru sat zlokobno otkucava... to je samo
pitanje vremena. Ta ideja da ističe vrijeme za djelo koje opterećuje krivicom sve
pojačava. To je naročito točno u slučaju kad je to djelo seks. Bilo da je to u stvarnosti
nezakonita veza (jedina vrsta koju neke žene upražnjavaju) ili zabranjeni seks u
maštariji, u oba je slučaja samo pitanje trenutka kad će vrijeme isteći, prije nego što
zviždaljka zazviždi, koraci Se približe, vrata spavaće sobe se otvore i sve se otkrije. U
maštariji je vrijeme na strani krivice (seksa), a osim toga ono dodaje uzbuđenje
prijetnjom da će Isteći. Samo trebate misliti o dodatnom naboju u romansi na palubi
broda, ljetnoj ljubavi, seksu u drugom gradu. Da biste doista procijeniti uzbuđenje
krivice, dodajte ti »Rujansku pjesmu« element »ukradene« ljubavi. □
Emma
Skrivam se od ostalih. Igramo se skrivača i dali su mi prednost da pronađem
sklonište. Na potkrovlju sam našla praznu sobu u kojoj je bio samo jedan krevet. U
mraku sam se brzo uvukla pod krevet i čekala da me ostali nađu; njihovi glasovi čuju
se negdje daleko. Oni su svi daleko, osim jednog koraka, jedne osobe, koja dolazi
sve bliže i bliže. On dolazi tako ravno prema meni, kao da zna gdje sam, kao da sam
mu ostavila trag, miris. Kao da smo zajedno planirali ovo sklonište. Zadržavam dah,
srce mi lupa, jer znam tko je to, jedina osoba iz društva za koju želim da me
pronađe, da me nađe prije ostalih. To mora biti on. Ja želim da to bude on.
Ulazi ravno u sobu, tiho i brzo da ga drugi ne čuju i uvlači se u mraku pod
krevet kraj mene. Ležimo zajedno, jedva dišući, ruke nam počinju prelaziti preko
onog drugog. Ruke koje me nikad prije nisu dodirnule sada me svuda dotiču. Ruke u
koje u mislima spuštam glavu, to lice koje sam uvijek smatrala uzbudljivim, ali ga
nikad nisam mogla poljubiti. Jedva se usudim disati dok slušam glasove ostalih kako
se približavaju i udaljavaju, dok pretražuju udaljene sobe jednu za drugom. Oboje se
krećemo polako. Koža mi bridi, uzbuđenje me prožima dok mu moje ruke pomažu da
mi skine majicu, usmjeravaju mu usnice na moje grudi. Pomažem mu da otvori
zatvarač na mojim hlačama, i onda nevjerojatnom smjelošću dižem noge i guram mu
glavu dolje. Njegova me usta ljube svuda. Moje ruke, sve smjelije i smjelije u tami
klize po njemu, pronalaze njegovu erekciju, tvrd je poput stijene i cijelo vrijeme čini
se da se krećemo kao na usporenom filmu na onom golom podu, jedva dišući, tijela
nam se kreću uz zvučnu kulisu glasova s kata niže. Viču jedni drugima: »Jeste li ih
našli?« Onda me zovu: »Emma, gdje si, Emma?« Svakim se korakom približavaju. Što
su njihovi glasovi bliže, to su naša tijela užurbanija. Oni se smiju i dozivaju
sugerirajući mjesta gdje sam se mogla sakriti; sad su već uočili da smo mi jedino
dvoje koji nedostaju. Onda im glasovi postanu prigušeni i molim se, dragi Bože, ne
daj im da nas još nađu! Onda čujem glas svog dečka Larrya, pa iako u njemu nema
prizvuka sumnje, strah i zabrinutost koje osjećam me još više zagrijavaju, prisiljavaju
da radim najnevjerojatnije stvari s ovim muškarcem koga jedva poznam. Sad već
nema ničega što mu ne bih dopustila da mi radi, čak i bol, čak riječi koje nijedan
muškarac nikad nije prošaptao »Još«. Čujem svoj šapat, »Još!« zahtijevam od njega i
potpuno sam mokra dok još nije sasvim ni ušao. Mi smo kao dva urotnika u mraku,
dišemo tako glasno da se čini nevjerojatnim da nas oni ne čuju.
Sad kad znaju da smo skupa, traženje se užurbava. »Što vas dvoje smjerate?
Gdje ste?! zovu sad, zafrkavajući nas. Njihova užurbanost prelazi na nas, skrivene,
mokre od glave do pete od znoja onog drugog, poluobučene i polugole... kako ćemo
im objasniti? Ali, sad je prekasno za to. čuju se koraci na stubama, netko je pronašao
mala vrata koja vode u potkrovlje. Dolaze samo jedni koraci. Treba nam još vremena,
nekoliko sekundi. Čujemo kako taj netko posrče u mraku, i dok kurac u meni prođite
dublji ! dublje, zubi mi kidaju kožu donje usnice i naše jebanje poprima ritam koraka
vani u mraku, koji su sve bliže i bliže dok smo mi sve bliže i bliže nečemu što se ne
da izbjeći. Kao što znam da je to izvan moje kontrole, znam i to da je osoba koja
dolazi Larry. On viče onima dolje da misli da nas je pronašao. Dok su koraci i glasovi
sve bliže i bliže, i mi smo, dok ne svršim. (Zapisano na zahtjev)
Donna
Imam trideset i šest godina i udana sam dvanaest godina. Mislim da je moja
omiljena maštarija o tome da nekoga toliko uzbudim da mora masturbirati. Ja nisam
vrsta osobe koja može otvoreno i namjerno nastojati uzbuditi nekog nepoznatog. Vrlo
sam sramežljiva i seksualno pomalo staromodna. Međutim, događalo se, i prije sam
uzbuđivala muškarce i sviđa mi se ta ideja. Jednog ću dana skupiti hrabrost da
zavedem još nekoga, osim svog muža. Dok vodim ljubav s mužem, ponekad maštam
da to radimo negdje gdje nas mogu promatrati drugi muškarci i žene i tako su
poneseni onim što vide da počinju masturbirati. Isto tako mislim na druge muškarce
koji su mi se nudili i zamišljam ih kako masturbiraju ili postaju tako uzbuđeni dok me
gledaju da se zanesu i čak javno glade kurčeve.
Vrlo sam se sporo seksualno razvijala i bila sam već u kasnim tinnejdžerskim
godinama kad sam uopće masturbirala. I tada je to bilo u vrlo skrovitim okolnostima
zbog straha da me ne uhvate. U doba kada sam počela izlaziti s mladićima i često se
vraćala kući uzbuđena , dok sam masturbirala maštala bih o tome što se moglo
dogoditi. Nakon vjenčanja, opet sam se počela bojati da ću biti uhvaćena u mojim
maštarijama.. Međutim, kako smo stjecali iskustvo i kako je muž postajao bolji
ljubavnik, maštala bih kako mu kurac postiže erekoiju u vrlo nezgodnim,
kompromitirajućim situacijama... i onda bi svršio.
Ne znam kako bi moj muž reagirao kad bih mu rekla o tim maštarijama. Onji vrlo
liberalan čovjek, ali kad bi ga se stvarno testiralo, mogao bi drugačije misliti. On mi je
rekao svoje maštarije i dok me neke uzbuđuju, druge su mi odvratne (Pismo)
SOBA Br.8
SOBA TRANSFORMACIJE ILI »ŽIVOT MOŽE BITI LIJEP«
□Žene tako izravno reagiraju na obećanje o više ljepote da su čak i tvornice
otkrile da bolja ogledala u ženskim toaletima potiču veću produktivnost radnica.
Sigurno je da Kuća maštarija — u kojoj se najljepši od svih činova oslanja na
obećanje veće ljepote — treba sobu gdje se sve može transformirati: obična žena u
lijepu, lijepa u još ljepšu, turoban život u blještav... u takvoj se sobi čak i seks može
napraviti lijepim onima koji se boje svoje vlastite ružnoće. Kažu nam da najljepše
žene na svijetu potajno sumnjaju u svoju poželjnost i istinski glamur svojih života; to
diže naklade časopisa. Dakle, bez obzira na to koliko je stvarno lijepa, ili kakva je
njezina omiljena seksualna maštarija, svaka žena koja ulazi u Kuću maštarija željet će
ohrabrujući trenutak u Sobi transformacije prije nego što nastavi dalje. Iluzije o većoj
ljepoti, čak iluzije o maštarijama, poboljšavaju seks podižući ženinu svijest o njezinoj
poželjnosti. Neke žene, kao Betty i Monica naprim- jer, neće tražiti više od toga. Soba
za transformaciju jest sve što žele. Bez potpune transformacije sebe samih i svojih
skučenih, gotovo jadnih pogleda na sam seks, ne može uopće biti seksa, niti
izmišljenog niti stvarnog. Maštarija ih oslobađa od smrtonosnog zagrljaja samoprezira
i neuroze i uvodi ih u sam život. □
Monica
□Monica ima devetnaest godina, niska je, neuredna izgleda sa otprilike
tridesetak kila previše. Starija sestra ju je uvijek zasjenjivala, ona je ljepotica u
obitelji. »Ona je uvijek dobivala lijepu odjeću, i nakon nekog vremena to me više nije
smetalo.«
Monica je obožavala oca i u njezinim sanjarenjima muškarac je rijetko bio filmska
zvijezda; češće je to bio njezin otac.
»Nisam sanjarila o njemu kao o svom ljubavniku«, kaže, »Mi smo bili otac i
kći. Ali, ja bih ležala na krevetu, ili sjedila u školi satima i zamišljala da se on i ja
spremamo izići na večeru na neko čarobno mjesto, ili na ples. Ponekad bih zamišljala
da kanimo napraviti nešto uzbudljivo, poput odlaska na neko tajno mjesto gdje je
dozvoljeno ilegalno igranje ruleta.« Sve u svemu, tipično romantična djevojka u
pubertetu, nešto zapuštena, ali s ocem u idealiziranoj glavnoj muškoj ulozi u njezinoj
mladenačkoj imaginaciji i s lijepom sestrom kojoj je mogla biti zavidna. Monicini su
roditelji pripadali religioznoj sekti čiji članovi bili uvjereni da je seks iskušenje kojem
se treba odupirali, i u kući gotovo nikada nije bilo ni aluzije o toj temi. -Ali, to me
nekako navelo da majku i oca više poštujem«, kaže ona. »Znala sam da su drukčiji
od ostalih ljudi, ćiići i neiskvareni. Ćak i kad su me religijske ideje mojih roditelja
»ostavile potpuno nepripremljenu za početak mensinucije. ja ih nisam nimalo krivila.
Oh, možda sam malo okrivljavala majku što me nije upozorila, ali oca ne. To je bila
neugodna, ružna stvar. Zašto hi on o tome pričao?«
Zapravo, to me ispunilo još većim poštovanjem prema mom ocu. Mislim, to što
nije spommjao tu temu. ćak i tad sam nekako znala da muškarce seks viie zanima
nego žene. Ali, tu je bio moj otac, krasan, divan lik koji je - moje sanjarije o njemu
su za mene bile stvarnije nego on sam- brinuo samo o lijepim stvarima u životu, kao
primjerice da me odvede u kazalište. Zašto bi mi trebao govorili o gadostima kao što
je moja penoda? Vidite kakvu sam sliku stvorila?
Jednog sam dana bila u spavaćoj sobi roditelja. Oni su bili odsutni i ja
jednostavno nisam mogla odoljeti napasti da ne otvorim očev ormaru i ne pogledam
što ču tamo naći. Ne znam što sam očekivala. Neki prekrasni simbol onog nejasnog,
tajnovitog svijeta u kojem žive muškarci, pretpostavljam. Ono što sam tamo
pronašla, ispod košulja, bio je mali paketić onih odvratnih gumenih stvari — čak i
danas mrzim izgovoriti tu riječ - i primjerak Rakove obratnue Henrya Millera. Nikad
nisam bila čula za Henrya Millera. Brzo sam otvorila knjigu i počela čitali. Ili sam
mižda bila čula za Henry Millera. Možda je to bilo zato što je knjiga bila skrivena
ispod očevih košulja. Ali, znala sam da radim nešto loše.«
Događaj je. kaže Mamca, nije toliko zgrozio ili razljutio ili, s droge strane,
uzbudio, koliko ju je ispunio strahom. Knjiga nije samo opovrgavala sve čiste i
uzvišene predodžbe koje je stvorila o svom ocu, nego su je opisi seksualnih odnosa u
knjizi u trenutku naveli da shvati »U se to isto mora događati između njezina oca i
majke. »Osjećala sam nemam više ničega zbog čega bih živjela«, rekla je Monica.
»Moj otac nije u potaji razmišljao kako će jednog dana živjeli sa mnom u svitu i
kojem ćemo ići u operu, ili zajedno upravljati rančem negdje na Zapadu, mislio je o
svim on mi stvarima u knjizi. Za mene nije ostalo ništa osim tog zastrašujućeg svijeta
koji je Henry Miller opisao, ispunjen svim onim užasima. Bila sam tek glupo dijete, i
te sam noći pokušala samoujubojstvo. Progutala sam punu bočicu aspirina i sve
druge tablete koje sam mogla naći u kući. Na sreću ili na nesreću, nije ničega
smrtonosnog u kući. Samo mi je pozlilo i povraćala sam svu noć. Ali, čak ni danas
samoubojstvo nikad mje daleko od mnjih misli .« □
Ove ideje pojavile su mi se čim sam prvi pm imala seksualni odnos. Nikad prije
u svom životu nisam o tome mislila, ali odjednom je to bilo u mojoj svijesi i srela sam
tog zgodnog dečka na plesu i bila sam jako iznenađena da me je uopće dva puta
pogledao. Dečki kao on to nikad nisu radili. Ali, mi smo otišli u njegov auto i prilično
sam brzo znala zašo me odabrao. Obično bih se uplašila tih stvari. ali sam pul
odjednom pomislila: Dobro, prije ili poslije moral sama nešto saznati o tome. Svi na
svijetu znaju, osim tebe Zašto ne bi s njim? Osim toga jako mi se sviđao a možda
sam se unatoč svemu nadala da ču ga, ako kalem: »Da«, opet vidjeli.
Iskreno rečeno, bilo je jako uzbudljivo. Smjestili smo se na stražnje sjedalo
automobila, a tamo je bilo udobno i mračno. Bili sno popuno sami. Možda sam tada
prvi put bila tako dugo s dečkom u autu kad on nije vozio. Uvijek smatram da su
osamljena mjesta seksi. Naročito prazne sobe. Mislim da me taj osjećaj onda i odveo
u praznu spavaću sobu mojih roditelja. Uvijek postoji neka tajnovitost u vezi s
praznom sobom. Nikad ne znale što je unutra.
Bilo kako bilo, dečko je bio iskusan ljubavnik. Ili jamo samo pročitao mnogo
knjiga i znao sve štoseve. Donekle sam bila svjesna da mi radi sve te stvari, ali sve o
čemu sam mogla misliti bio je trenutak kad će se popeti na mene i raširili mi noge i
gurnuti ga u mene. Odnekud sam znala da će lo boljeli. Ali, pomisao da će on onu
stvar staviti u mene bila je sve uzbuđenje koje mi je trebala. Htjela sam vrisnuti đa
zaboravi seksualne tehnike i da požuri. Sjećam se đa sam mu pomagala đa mi skine
donje roblje, i kad ni mi gaćice zapele na gležnju - bilii smo u nekom čudnom
položaju, možele zamisliti - ja sam ih praktički sama poderala, tako mi se žurilo.
Nakon svega loga. ušao je unutra bez ikakve boli. Sjećam se da sam samo sekundu
gledala, čudeći se što mu to raste naprijed, umjesto dolje između nogu, kao meni Ali.
kad je ušao unutra, nisam osjetila gotovo ništa. Ni bol. Nošta. Samo sam se unutra
osjećala mrtva, a sve uzbuđenje je nestalo. Ja samo mirno ležala dok je on radio one
smješne pokrete. A onda mi je ta misao dojšla kao iz vedra neba. Odjednom to
nisam bila ja. Tijelo koje je on ševio nije bila ova moja smiješnu debela stvar, to
nisam bila ja, bila je to moja sestra. Tako je to sve poslalo slika u mojoj svijesti.
Mogla sam ga vidjeli upravo onakvog kakav je bio, jako zgodan Ali. tijelo u koje ga je
on stavljao - nisam belaja, to je bila moja lijepu sestra. Dijelu mene bilo je drago đa
je to ona. Mrzila sam je i naljutila sam se i bila sam sretna kad um mislila o njoj u
ovoj ponižavajućoj situaciji, da je jebe neznanac na stražnjem automobilskom
sjedalu. Ali, drugi dio mene želio je biti kao ona, želio osjećati muškarca u meni. Ako
je to bila moja sestra, onda u redu. I zajedno s tom slikom u mojoj svijesti, sve se
uzbuđenje vratilo. Mogla sam dećka osjetiti, mogla sam osjetiti kako se krećem gore
dolje u ritmu s njim, ali čitavo to vrijeme to nisam bila ja, to se sve događalo s ono
dvoje lijepih ljudi u mojim mislima. Sve otada nikad ja nisam djevojka. Ako jesam,
uvijek se osjećam ledeno i beživotno i pomalo zgađena i sobom i dečkom. Ali, čim
dobijem tu sliku, osjećam divlje uzbuđenje. (Razgovor)
Betty
Maštam u posljednjoj fazi odnosa. Zamišljam da sam postala vrlo lijepa i
zavodljiva žena (inače sam pomalo obična), i da smo muž i ja u krevetu u vrlo
luksuznom okruženju, obično u hotelu, daleko od mjesta u kojem živimo. Mogu
vidjeti butelju vina u srebrnoj posudi koja nas čeka kad svršimo Mislim o ljudima koji
se kreću hodnikom izvan naše sobe i nisu svjesii što mi radimo samo nekoliko koraka
udaljeni od njih, i kako bi nam zavidjeti da znaju. Najviše od svega sviđa mi se ideja
đa to nije naša kuća nego hotelska soba, jer su hoteli privremeni, svašta se maže
dogoditi. Kad sam bila mala djevojčica, uvijek sam zamišljala da samo najljepše žene
žive u velikim prekrasnim hotelima kakve sam vidjela u filmovima. U gradu u kojem
sam odrasla nije bilo velikih hotela, pa sam ii vidjela samo u filmovima. I, naravno,
kao što je to u filnmovima, sve su žene bile lijepe.
Ja sam ja, sve do faze koju sam spomenula, ali kad se počnem osjećau kao ta
druga žena, obično se popnem na muža i dobro se obradim na njegovom famoznom
kurcu. To je još dio onog što smatram »zavrtnom fazom«, i dok sjedim tamo nad
njim, krećući se gore dolje po njemu, zatvaram oči i čini se kao đa promatram tu
drugu lijepu ženu koja je ja, s nekog drugog mjesta, izvan mene. Tako je jasno vidim
đa joi želim viknuti ohrabrenje... toliko joj se to sviđa. »Hajde, hajde, priušti si to«,
želim joj reći. »Uživaj, ti to zaslužuješ.« Smiješno je da ta druga žena nisam ja.
Ustvari, to nije uvijek ista žena. (Pismo)
Phyllls
Haj, imam dvadeset i šest godina, porijeklom sam iz srednje gornnje klase i
studirala sam tri i pol godine prije nego što sam ga napustila i počela skitati svijetom.
Bila sam zakonski udana gotovo četiri godine. Sad sam zaposlena kao šankerica.
Podržavam neovisnost i muškaraca i žena na svim područjima. uključujući i
seksualno.
Mogla bih reći da su moje maštanje uglavnom prilično slobodne, ali moje
aktivnosti, iako možda avangardnije nego akuvnosli mnogih ljudi, još su uvijek
konzervativne kad ih se usporedi s mogućnostima ljudske seksualnosti.
Podijelila bih svoje maštarije na one prije nego što um uzela LSD i one nakon
toga. Prije su one uključivale jebanje svega, od mladića koje sam znala (vrsta nježnih
scena) do vrlo odbojnih ili »nemoralnih« prljavih staraca. Ili maštarija u kojoj bih to
radila i djevojkom. uključujući ljubljenje, trljanje sisa, ležanje jedne na drugo) (ili
sanjarenje da to radim s djevojkom starom 16 godina, svećenikom. ćak i vrlo erotične
maštarije o penjanju na slona (vrlo erotično). U jednoj maštariji siluju me
dvanaestorica crnih muškaraca (iako nemam nikakvih svjesnih predrasuda prema
crncima u budnom stanju) I naravno, tu su uobičajene razuzdane maštanje o
vođenju ljubavi i s ocem, ujakom ili nećakom.
Druge dosta uobičajene maštarije koje sam imala sastoje se u tome da sebe
vidim kao neku vrstu pin-up cure u porno ćasopsu... kao ističem sise, igram se
bradavicama, pravim male mačkaste grimase, pravim spore kružne kretnje pelvisom,
dok su mi oči poluotvorene. Mislila sam o sebi na taj način kad sam s dečkima koji mi
se sviđaju, kao i s dečkima kqji su mi odvratni. Zapravo, ponekad ako se jebem s
frajerom koji me ispunjava odvratnošču. bijesom ili prezirom, mislim si; »Okej. hoćeš
jebati, ti gmizavo, ljigavo kopile, dobro ću te izjbati. Tako ću te izjebati đa ćeš odapeti
od loga.« Drugi put. maštam da je tip s kojim sam sad s drugim tipom, ili da nas
mnogo drugih ljudi gleda ili da me tip s kojim sam gleda dok to radan s drugom
djevojkom. Jednom sam zamišljala da letžimleđima na podu a deset raznih ljudi
(muškaraca i tena) maze različite djelote mog tijeh.
Ponekad. ako volin dečka, ako mislim da mu je tijelo ljepo ali mrzim njegovu
tehniku, imam vrstu »mistične« maštanje: viziju obnjenog stakla, razapetog Krista,
Djevice Manje, svirke orgulja... ali to mi ne nije pojavilo već oko četiri godine. Važno
mi je kako tip priča o onome što radimo: volim ćuti riječ »jebanje«. Jer »spolno
općenje« previše je znanstveno i ravnoduino a »vođenje ljubavi« previše liberalnu i
postalo je odvratan kliše, iako, ako nekoga stvarno volim, »vađenje ljubavi« nije
gadno sve dok oboje shvaćamo da je to jebanje... onda seto doista osjeća kao
vođenje ljuhavi. Ali, volim se zagrijavati misleći govoreći stvari kao jebati, pička,
kurac, pimpek, sise, sisanje... to me stvarno navodi da se osjećam dobro i
raskalašeno sve dok je to prirodno i ne zvuči kao da se previše trudimo
upotrebljavajući te rijeci.
Kad sam stvarno u maštariji, stvarno u jebanju, volim ga sisati muškarcu —
iako mi se ruka i šaka ponekad umore i mrzim onaj osjećaj gušenja u grlu - i kad sam
uistinu uzbuđenu, volim da mi svrši u usta, u kosu, u oči, na sise, na stražnjicu itd.
Dok se to događa, mogu zamisliti da on meni radi istu stvar: liže mi bradavice, prolazi
jezikom dolje, preko trbuha, sve do mog račvanja ližući mi klitoris i onda gore uz
leda. Shvaćate li? U maštariji mogu cijelu stvar preokrenuti, i to je super.
Što se tiče mojih lezbijskih maštarija? Djevojke koje me najviše pale obično
nisu prijateljice, nego relativno nepoznate osobe. Nije nužno da su »lijepe«; obično
su vitke, ženstvene; Često su nestašne; ponekad misterioznog i pomalo ciganskog
izgleda. Ponekad me pali izgled turbo-kučke. (Fascinira me promatrati superženstvene idiotske tipove ili super-ženstvene hladne seksi tipove... ali ne mogu doista
zamisliti taj tip u seksualnoj aktivnosti sa mnom. niti me posebno uzbuđuje »Majka
Zemlja« ili izrazito hladan izgled.)
Uvijek sam zamišljala da to radim s tom vrstom žena. U srednjoj sam školi
običavala paradirati po svojoj sobi u vrlo tijesnoj majici ispod koje sam imala majčin
grudnjak napunjen papirnatim maramicama (iako sam javno bila vrlo sramežljiva).
Imala sam tri stvarna iskustva sa ženama. Obično moram zamišljati da su one
muškarci, ili mislim o tome kako sam pipala onu otkačenu curu u autu (sviđale su mi
se njezine sise!). Mislim o njima kad sam s djevojkom... o tim sisama, posljednji put
je bilo s pravom lezbijkom, prema kojoj sam osjećala neku vrsm sažaljenja. Pokušala
sam misliti o sebi kao agresoru, ali jednostavno nije išlo.
A sad o mojim maštarijama i seksu otkad uzimam LSD. Trebala bih spomenuti
da sam bila nevina do dvadeset i prve godine. Imala sam jak osjećaj da bih u slučaju
»pipanja« ili ševljenja bila smatrana kurvom. Doista sam željela biti poštovana, činilo
mi se da svi mladići imaju ono dvostruko mjerilo: žele da im se podam, ali ako bih to
učinila, smatrali bi me kurvom. Konačno, kad mi je bilo sedamnaest godina, dečko
me prisilio da ga opipam - poderao mi jc bluzu i milovao me, učinila sam to —
izdrkala sam ga — ali sam osjećala potpuno gađenje i mrzila sam ga. Onda sam, kad
mije bila dvadeset i jedna godina, srela tog dećka kojeg sam voljela (ne svog muža) i
uzeli smo LSD i jebali se. To nije bilo nalik ni na što što se ikad prije dogodilo: nisam
imala ni jedan od onih osjećaja »prljavštine«. Svijest mi je doista razmišljala o
seksualnim organima; izgubila sam se u nečem vrlo opipljivom, trodimenzionalnom,
šarenom, blaženom, što ne mogu opisali. Prvi puta sam imala onaj snažan osjećaj da
volim drugo ljudsko biće - toje bila vrda maštarije koja se odvijala u mojoj svjesti.
Sve je bilo lako lijepo, više zbog onog što sam mislila, nego što sam osjećala tijelom i
osjetila sam se dobro i nimalo paranoična. Prvi put željela sam voditi ljubav sa svime
u svemiru (nimalo slično meni). Nakon tog prvog izleta, kad god bih se jebala, sjećala
sam se tih slika u svojoj svijsti, misli o ljubavi, o mišljenju ljuhavi, i počela bih
doživljavti orgazme. Onda sam imala loš izlet sa LSD, i sljedećih šest mjeseci sam
imala, možda, pola orgazma.
Nakon toga, počela sam opet mislili svoje stare prljave misli: mislila bih o tipu
koji mi je jednom postavio u pičku gumenu djev i flašu vina (ulijevajući vino). Ne radi
se o tome da bih uživala u tim stvarima, ali razmišljanje o tome poslije me navelo da
se osjećam jako oslobođeno u smislu opuštanja, isprobavajući nove stvari i voleći
relativnog neznanca kao ljudsko biće, čovjeka koji mi se doista nije sviđao. Nisam
mislila o njemu, ali činjenica da smo radili tako otkačene svari. to me navelo da se
osjećam bolje, opuštenije prema sebi i prema drugim ljudima. Jedanput sam imala
maštariju o stopiranju, o tome kako me je pokupio prljavi starac i kako me silovao.
Mislila sam. ako budem vodila Ijubav s njim i ako ga budem voljela, to neće biti
silovanje; to je bila uzbudljiva zamisao, i ja sam je ponovno promišljala kad bih bila s
drugim tipovima; to mi je pomoglo da više uživam u njihovom jebanju.
Doista mislim da vam je knjiga dobra ideja, jer se o istinitim ženskim
seksualnim maštarijama i iskustvima rijetko govon. Obično ih nalazimo samo u prozi
koju su napisali muškarci. Hvala vam. (Pismo)
SOBA Br.9
SOBA MAJKE ZEMLJE
□Natpis iznad ove sobe trebao bi biti ispleten od žita ili rukom vezen na bebiplavom uzorku. Tako je domaće i prihvatljivo. Predodžbe o obredima plodnosti, čak i
maštarija o matrijarhatu u kojem se muškarce hrani da bi zadovoljavali seksualne
apetite žena (kao u Mari- ninoj maštariji niže), dovoljno su blizu mitologiji i »prirodi«
da bi bile prihvatljive kao, primjerice, Grimmove bajke - koje, usprkos finom
psihoanalitičkom užasu u sadržaju, svejedno uspavljuju djecu. Mnoge žene, zapravo,
žive maštariju Majka Zemlja iz dana u dan, a da to ni
koga ne brine. Od svih ženskih seksualnih maštarija, one koje se odnose na ideju o
ženi kao simbolu plodnosti vjerojatno su najmanje zastrašujuće i muškarcima i
ženama. Druge žene — žene koje ne maštaju
čak odahnu od olakšanja i nisu ljubomorne na takvu Cereru, koja je obično tako
općeprihvaćena da je gotovo bespolna. To se tiče, pretpostavljam, mnogih majki koje
se mole da njihove kćeri (ako se nađu u ovakvoj Kući) odu ravno u ovu sobu.
Ali, usprkos svim konotacijama životnog ciklusa Majke Žitarice, predodžba plodnosti
jednako je snažna za neke žene kao što je slika djevojke koju jebe Alzaški pas za
prosječnog čitatelja »Playboya«.□
Vivian
□Vivian radi honorarno kao tajnica mog prijatelja, koji kod kuće vodi
kompaniju za kazališnu produkciju. Ona kod njega radi navečer, a tijekom dana radi
puno radno vrijeme. Štedi da bi se mogla upisati na studij medicine, »jer kad
počnem, želim imati dovoljno ušteđevine, tako da se mogu potpuno koncentrirati na
medicinu«, kaže, »i da se ne moram boriti s novcem«. Majka i otac su joj poginuli u
prometnoj nesreći i ona živi s neudanom tetkom. Ima dvadeset ijednu godinu,
zgodna je na jedan staromodan, čist način, i vrlo je jaka. □
Ta maštarija pojavila mi se kad sam prvi put imala seksualni odnos. Jimmy
mije bio prvi muškarac. Još uvijek je jedini, ali bez obzira na to s kim ću u budućnosti
spavati, mislim da ću uvijek imati iste misli koje imam s Jimmyem. Izgleda da mi one
automatski padnu na pamet kad god raširim noge.
Mislim da te prve noći nismo previše spavali. Popušili smo malo trave, i tako se
ne mogu sjetiti koliko je to puta bilo. Nije me nimalo boljelo i jedva da sam malo
krvarila. Možda drugi ili treći put te noći on me postavio u taj položaj; mislim daje
prije svega položaj inspirirao tu ideju, ideju da se u mene sije sjeme. Mislim, ne
možete imati osjećaj da u vas siju sjeme ako vam pička nije okrenuta pravo prema
nebu, zar ne? Jer to je bilo to: ležala sam na leđima, sva težina bila mi je prebačena
na ramena, doista, s nogama ravno prema gore i preko njegovih ramena. Bio je
visoko iznad mene — sjećam se da sam gledala gore i vidjela ga kako se diže velik
iznad mene i spušta se u mene, bušeći me. Ravno dolje u mene. Nije to zastrašujuća
slika - baš suprotno, osjećala sam se jako velika i susretljiva, jako široka i otvorena
čekajući da me ispuni svojim ubodom. Čekala sam da zasije sjeme kao da sam velika,
topla, plodna rupa u zemlji, tu samo za njega, samo za tu svrhu, da se u mene posije
sjeme. Bila sam zemlja i bila sam rupa u zemlji. Zapravo, bila sam rupa, a on, on je
bio kao neki veliki Sijač Internacionalne poljoprivredne tvrtke, koji se kreće po polju,
meni, idući od rupe do rupe svakim udarcem. A ja sam bila sve te rupe, bila sam
zemlja. Ponovno i ponovno se u mene sijalo. Bilo je to uzbudljivo... i tako, dobro
recimo, tako ispravno, tako prirodno. Dok sam tako ležala na leđima s nogama u
zraku, stopala okrenutih prema stropu, to se činio, konačno, najprirodniji položaj na
svijetu. I biti jebana, biti za- sijavana strojem sijačicom, taj golemi inemacionalni
poljoprivredni stroj koji može prodrijeti dublje u zemlju nego bilo što drugo, mogao bi
me napuniti i ostaviti me zasijanu, da zrijem... to je bilo to, pretpostavljam: ne samo
uzbuđenje što sam zasijavana, nego da će me svaki udarac ostaviti potpunu,
kompletnu. Možete li to shvatiti? Ono što je bilo uzbudljivo nije bio stroj - iako je bio
nesmiljenih dimenzija. Uzbudljiv je bio dio o sjemenu. I o meni kao o zemlji. Bože, ne
znam... ali volim taj osjećaj. (Snimljeni razgovor)
Marina
□Marina pripada više svom nomadskom socijalnom okmženju nego bilo kojoj
državi. Sad živi u Bostonu. Prošle godine je to bio Pariz. Njezin sadašnji ljubavnik je
talijanski bankar, prethodni je bio engleski lord. Jedino što im je zajedničko jest daje
svaki tri puta stariji od nje. Njoj je dvadeset godina. Majka joj je Francuskinja, otac
Švicarac, njezin bankovni račun vrlo je visok. Bez obzira na sve kilometre koje je
prešla u svom životu, ona ostaje nevjerojatno naivna. Govori pet-šest jezika i radi za
reklamnu agenciju. □
Sistematski sam masturbirala od vrlo mladih dana, otprilike od tri godine,
mislim, i tako puno i često da su moji roditelji tražili savjet liječnika. Kao dijete,
obično sam mislila o najboljem prijatelju ili partneru u igri, ili o lijepoj gospođi našoj
susjedi, koju sam tada obožavala. Kad mi je bilo devet ili deset godina, počela sam
biti svjesna muškaraca i mislila sam o njima dok sam masturbirala. Imala sam mutnu
predodžbu o tome što znači voditi ljubav, ali je ona prestajala kod francuskog stila
ljubljenja. Moje neznanje je popravila prijateljica, također desetgodišnjakinja - djeca
na Mediteranu vrlo rano sazrijevaju - čiji je otac bio ginekolog, pa je ona očito bila au
courant. Sjećam se da smo žvakale grožđe kraj potoka na seoskom imanju mojih
roditelja jednog sparnog ljetnjeg dana, i konstantno, opsesivno pričale o dečkima,
dečkima, dečkima, ljubavi, ljubavi, ljubavi, ljubljenju, milovanju, pe- tingu... Onda me
je pitala znam li stvarno što se događa između muškaraca i žena, i kako, i objasnila
mi je, više nego jasno. Odmah sam pomislila: »Pa to mora biti kao masturbacija,
samo što bi umjesto smotane plahte, mog omiljenog alata, tamo bilo sočno, vlažno
meso.« Perspektive su bile opojne, i počela sam lebdjeti u divnoj izmaglici
mogućnosti. »I ako bi stvarno htjela znati kakav je to osjećaj«, nastavila je, »ono što
trebaš napraviti jest da uzmeš čajnik, napuniš ga toplom, ali ne prevrućom vodom,
jako raširiš noge i polagano lijevaš unutra.« Nije se smjelo gubiti vrijeme. Uletjele
smo u kuću, pokupile mamin najbolji srebrni ruski čajnik, zaključale se u kupaonicu,
sjele na suprotne krajeve kade jako raširenih nogu i naizmjenično izlijevale sadržaj
čajnika preko naših klitorisa, dok smo tijela milovale nepogrešivim, instinktivnim
zanosom. Naizmjenično sam o sebi mislila kao o Majci Zemlji, koju navodnjava
plodonosna kiša, u lijepom ritualu u Egiptu, ili na Kreti, i o autokratskoj vladarici, koja
je kad je počelo proljeće skupila sve mladiće iz svog carstva da bi se obnovila. (Svi su
bili zgodni, jer bih druge potamanila.) Ne mogu vam reći o čemu je mislila moja
prijateljica, jer sam bila zaokupljena sobom. (Zapisano na zahtjev)
SOBA Br.10
INCEST
□Svaka od preostalih soba u Kući maštarija ovisi o prisutnosti ili utjelovljenju
specifične izmaštane osobe da bi klijentica mogla potpuno uživati u svojim
maštarijama. Počinjem sa Sobom incesta usprkos nezainteresiranosti koju je dr.
Freud pokazivao za ženski ekvivalent Edipa, jer je za žene prva seksualna predodžba
očeva, braće, itd. često najjača i trajna. Mislim da je bilo zanimljivo, da je Freud, iako
je u početku prihvatio kao činjenicu priče svojih histeričnih pacijentica o tome kako
su ih silovali očevi, poočimi, starija braća (i zabrinuo seje li to austro-ugarski imperij
temeljen na bolesnoj tajnoj sagi o silovanju kćeri), poslije zaključio da su te priče
maštarije žena odgojenih pod patrijarhalnom diktaturom doba kada je slika Gazde u
kući bila toliko snažna da je predstavljala gotovo nesavladivog podsvjesnog takmaca
svakom muškarcu koji bi se ubuduće pojavio.
Nisam kvalificirana da razglabam o psihološkom značenju incesta, stajalištima
za i protiv, čak i kao o maštariji. Ali mislim - usprkos relativnom nedostatku dokaza ili
interesa u književnosti - da žene mogu imati jednako tako snažnu incestuoznu
preokupaciju kao i muškarci. Ne moraju sva nedjeljna-jutra-u-krevetu-s-mamom-itatom završiti traumatično kao u Bellinom slučaju, ali ne mogu a da ne razmišljam
koliko je sjemena za buduće maštarije posijano u takvoj vrsti obiteljskih nestašluka.
Odrasli mogu zadovoljavati neku svoju vrlo zrelu, bezazlenu predodžbu, mogu imati
vrlo jasne i kontrolirane ideje o tome što se upravo događa s cijelom obitelji u
njihovom bračnom krevetu, ali što je s djecom? □
Bella
Ja sam trideset i dvogodišnja medicinska sestra i radim u londonskoj bolnici.
Imam sina koji će uskoro navršiti četrnaest godina. Bila sam trudna kad sam se
vjenčala. Suprug mi je liječnik.
Moja maštarija je za mene tako šokantna daje bila vječna tajna, i samo zato što je
poprimila nov obrat odlučila sam je zapisati kako bih nešto od toga izbacila iz sebe.
Moje se maštarije vrte oko incesta, gotovo svih vrsta incesta, i godinama sam
istraživala svaku i najmanju informaciju koju sam mogla dobiti o »incestu«, i znam
sve grčke mitove u kojima se on javlja. Da bi muškarac za mene postao seksi, samo
ga zamislim kao člana svoje obitelji.
Sklapam čvršća prijateljstva s ljudima koji pokazuju zanimanje za moj
problem, a jedna epizoda prije nekoliko godina gotovo je bila inspirirana incestom.
Dogodila se u Midlands bolnici. Njegovala sam zgodnog mladića, socijalnog radnika
koji je ozlijeđen u prometnoj nesreći. Među njegovim slučajevima bio je otac koji je
izišao iz zatvora nakon što je osuđen za incest s kćerkom, nakon čega je ona rodila
dijete. Zakon im nije dopuštao da žive u istoj kući iako su obnovili seksualne odnose.
Socijalni radnik bio je sretan da djevojka upotrebljava kontracepcijske pilule.
Razgovarala sam s njim noćima i to uglavnom o mojoj omiljenoj temi. Jedne noći,
kad smo oboje bili uzbuđeni, zamolio je posudu. Navukla sam zastor oko kreveta i
stavila posudu pod pokrivače. Obuhvatila sam mu penis, koji je bio izuzetno velik, i
držala ga nekoliko trenutaka. Imao je takvu erekciju, da nije mogao ući u posudu.
Počela sam ga nježno masturbirati, i kad sam osjetila da se ukru- tio, poljubila sam
ga i osjetila kako sperma šiklja kroz njega. Uhvatila sam većinu sperme u bocu i usta
su nam se razdvojila. Rekao je: »Hvala, sestro.« Odgovorila sam: »Oh, brate«, i
uspostavljena je seksualna veza. Kad se oporavio, mnogo puta smo imali odnos i
uvijek smo se jedno drugom obraćali sa sestro i brate.
Ali, moje glavne maštarije uvijek su bile o mom ocu. Bila sam jedinica i imala dobru
obitelj, roditelji su mi pružali mnogo nježnosti, posebno otac. On je, otprilike od moje
osme godine, bio moj ljubavnik u maštariji tijekom masturbacije.
Otac je odlazio vrlo rano na posao šest dana u tjednu i kad bih ujutro odlazila
u krevet roditelja, samo su nedjeljom oboje bili u njemu. Tog određenog nedjeljnog
jutra, znam da mi je moralo biti oko osam godina, jer su u nedjeljnim novinama bile
vijesti o bombardiranju hotela u Jeruzalemu, a to se dogodilo 1946. godine. Bila sam
sasvim kratko u krevetu kod roditelja kad je majka odlučila ustati i otići na obližnju
farmu po svježe mlijeko. Kad smo tata i ja ostali sami u krevetu, organizirali smo meč
u rvanju. Sjećam se kako sam uživala u privijanju i zagrljajima dok me tata
pokušavao pobijediti, i onda je, pretpostavljam, odlučio da me pusti da ga savladam.
Ležao je na leđima, pidžama mu je bila otkopčana, moja spavaćica je bila podignuta
negdje oko struka, i kad sam opkoračila i sjela na oca, moj je goli pubis došao na
tatin jako veliki i, danas to znam, penis u erekciji. Bilo je to kao sjediti na dršci mede.
Najprije je ležao mimo uz tatin trbuh. Ja sam njihala stražnjicom napred natrag dok
je tata ležao vrlo mimo. I u tom sam trenutku naučila masturbirati. Konačno je tata
posegnuo za maramicom i skotrljao me dolje. Ustao je iz kreveta i obukao se u
kupaonici. Ja sam nastavila ležati u krevetu i nježno se dodirivati prstima. Onda sam
to počela raditi stalno u krevetu ili kad bih bila sama kod kuće, uvijek misleći o onoj
tvrdoj stvari koju ima tata, i kako bi bilo lijepo opet je osjećati među nogama. Ali, to
se nije dogodilo. Svakog sljedećeg nedjeljnog jutra otišla bih u krevet kod roditelja,
ali je tata već bio ustao. Kad sam počela učiti više o seksu od djece u školi, postala
sam pustolovnija u maštarijama, dok se one otprilike kad mi je bilo trinaest nisu
složile u čvrst obrazac. U to sam se doba igrala s nešto starijom djevojčicom. Puno je
pričala o seksu i jednog mi dana ispričala svoju veliku tajnu, da održava seks s puno
starijim oženjenim bratom. Rekla mi je što znači riječ »incest«; dio seksa o kojem mi
je pričala bila je felacija. Pričala mi je kako voli to raditi svom bratu i kako se on
ponekad isto spušta do njezinih intimnih zona.
S tim novim informacijama koje su mi odjekivale u glavi, jednog sam
nedjeljnog popodneva šetala s tatom. Duboko u šumi trebao je mokriti i to je učinio
kraj nekog drveta. Ali, okrenuo se prema meni prije nego što je spremio penis u
hlače, i ja sam nekoliko divnih sekundi buljila u divno čudovište mog tate. To je sve
do danas ostao glavni detalj mojih masturbacijskih maštarija. Sve što trebam učiniti
jest zamisliti sebe kako šetam u tihoj šumi i gotovo mogu osjetiti da je tata negdje
blizu, i da ćemo se sresti ako mogu dovoljno dugo zadržati dah. Način na koji se
susrećemo uvijek je isti. Skrećem iza ugla ili zaobilazim drvo, i eno ga, okrenut mi je
leđima, piški uz drvo. Onda se okreće prema meni, penis mu je još uvijek vani i drži
ga rukom da usmjeri mlaz mokraće. Čak i sad me suviše uzbuđuje da pišem o tome, i
otkrivam da mislim o tati čak i u stvarnosti.
Molim vas, otvorite temu incesta. Ima li tome ikakvog lijeka? Postoji li isti rizik
gonjenja i u ovo doba koje sve dopušta? Znam da ne mogu više dugo izdržati.
Sigurna sam da će me ubiti sram ako to pokušam ostvariti, ali ono što me još više
užasava jest pomisao da ću se još više uplesti s njim. (Pismo)
Dominique
U svom sam stanu. Nisam uistinu call-girl, ali sigurno imam iskustva u
ljubavnom umijeću. Zvoni na vratima i dolazi taj otac sa sinom. Otac mi je bio
ljubavnik i pružila sam mu ono što nije nijedna žena: pružila sam mu vrhunac
seksualnog užitka. (Ja sam ona koja daje, hoću reći mislim o sebi kao o onoj koja
daje i u životu i u maštariji; to je ono na što mislim kad kažem da u toj maštariji
nisam call-girl: meni to nije plaćeno.) Dakle, otac ulazi i kaže: »Ovo je moj
četrnaestogodišnji sin, i želim da bude upućen kao ja, a mislim da ja jesam, i želim
da ga naučiš sve što znaš.«
Onda sin i ja počinjemo, otac sjedi tamo i promatra kako razodijevam dječaka,
milujem ga, potpuno ga iniciram. Ali, nije dječak ono što me uzbuđuje u toj maštariji,
to nije pomisao o posjedovanju mladog dečka, to je pomisao da otac gleda. Ne znam
je li to voajerstvo, ili je prisutnost oca tamo, činjenica da mije doveo sina, neka vrsta
seksualnog odobravanja. Ilije to činjenica da on gleda sina, gleda mene sa sinom.
Dio uzbuđenja jest u tome daje sina doveo k meni. Daje od svih žena na svijetu
izabrao mene da iniciram dječaka. Ili je možda stvarni poticaj incest. Jer, volim
zamišljati i obiteljske orgije. Ne moje obitelji, ali čitavih obitelji, majke, očevi, kćeri i
sinovi, svi dolaze u moj stan. Da, i muž mi je tu, ali muž bez lica. Svi to obavljaju sa
svima. Majke mi pokazuju što su radile svojim kćerima, i sa svojim sinovima; i očevi
kćerkama...svi! I to je vrlo sretna scena, vrlo sretna, vrlo senzualna. Obitelj koja se
zajedno jebe ostaje zajedno... Pretpostavljam daje to poruka. (Snimljeni razgovor)
Lola
Bila sam trudna kad sam se u sedamnaestoj godini udala. Ali, budući da sam
se počela jebati u četrnaestoj godini, imala sam dobre tri godine zabave tjerajući po
svome... a sve to dugujem svojoj dvojici braće. Jedan je bio godinu dana stariji od
mene, a drugi godinu mlađi. Dogodilo se da su me jednog dana našli kako se
gnjavim — sasvim bezopasno - s nekim dečkima u školi. Ucijenili su me, prijeteći mi
raznim stvarima. Rekli su da ako ne idem do kraja s tim dečkima - a njih ne pustim
da gledaju - reći će roditeljima što sam kanila. Kako je ono što sam kanila bilo puno
bezazlenije od onoga što su oni željeli da učinim, ne znam zašto sam popustila
njihovim prijetnjama. Pretpostavljam zato što sam jednostavno željela da me jebu.
Sjećam se da su moja braća stajala sa strane podučavajući druge dječake kako da
me »obrade« (u to smo doba svi bili nevini), i do dana današnjeg se sjećam
kombinacije straha i uzbuđenja koju je onome što se događalo davala njihova
prisutnost. Iako nijedan od moje braće nikad nije ušao u mene, oni to rade u mojim
maštarijama, i uvijek su radili. Nakon te epizode s ucjenom običavala sam ležati
budna noćima, sama u svom krevetu kod kuće, i zamišljati da se moja braća šuljaju
kroz kuću prema mojoj sobi. Svaki šum u tihoj kući bio je poput njihovih koraka.
Često sam zamišljala da zajedno dolaze k meni. Ušli bi u krevet svaki s jedne strane.
Jedne se noći naročito sjećam. Tek sam prošla četrnaest, ležala sam tamo misleći o
pimpeku mog najstarijeg brata - naravno, vidjela sam ga i zamišljajući kako ulazi u
mene i raste tamo. Odjednom se činilo da se više ne mogu kontrolirati, i bila sam
sigurna da buka koju proizvodim - zapravo sam glasno cvilila — mora probuditi
roditelje. Ali, stavila sam ruku preko usta - zamišljajući da je to moj mlađi brat, dok
sam drugom rukom masturbirala - zamišljajući da je to stariji brat. Tjerala sam se
gotovo u stanje besvijesti. Što sam više mislila kako je pokvaren čitav čin koji sam
zamišljala, to je on postajao sve uzbudljiviji.
Čak i danas kad me jebu - a sad mi je pedeset i jedna godina - zamišljam da
jedan od moje braće stoji iznad mene — kao što se i dogodilo onda kad su me prisilili
— a da je drugi onaj koji me jebe. Onaj koji stoji ima pimpek vani, i ja se igram njime
(dok je drugi u meni dok ne svrši svuda po mom licu. Onda oni zamijene položaje i
nastavljamo dok se svi ne zadovoljimo.
Ponekad u maštariju uključujem žene moje braće, praveći od toga veću obiteljsku
scenu, i zamišljam zadovoljstvo koje bi moj muž mogao pružiti tim ženama dok ja to
obavljam s njihovim muževima, mojom dragom braćom. Ali, obično smo tu samo ja i
dečki. Jeste li šokirani? Ne biste trebali biti; u stvarnosti ima više takvih stvari nego
što mislite. Ja znam. I ne samo u siromašnim obiteljima, kao što je to bila moja.
Braća i sestre... dakle, događa se to i u najboljim obiteljima. (Razgovor)
SOBA Br.11
ZOOLOŠKI VRT
□Dobri, prijateljski raspoloženi psi su svuda. Ako ga vi nemate, susjedi sigurno imaju.
A Rover je savršeniji džentlmen od većine muškaraca: nikad neće biti iznenađen ako
tražite da nešto učini, nikad vas neće navesti da se osjećate posramljeno, i nikad,
nikad neće pričati. Da li onda iznenađuje da od svih životinja psi najčešće nastupaju
u ženskim seksualnim maštarijama, i da se s dobrim starim Roverom sve vrijeme u
kući, maštarije s psima najčešće prenose u stvarnost?
Psi u maštariji oslobađaju od krivice što je jako važno: to nikad nije vaša
krivica, niti je krivica psa, doista. Psići imaju tako velike prirodno znatiželjne noseve, i
prije nego što stignete bilo što učiniti njihovi veliki vlažni jezici automatski izlete van i
ližu sve što miriše »na taj način«. Tako je to, izrečeno jednostavnim jezikom
početnice, a upravo tamo sve i počinje - s malim curicama čije intimne dijelove nije
nitko, vjerojatno čak ni same male curice, nikad taknuo. Zgodni obiteljski vau-vau
dolazi, šnjof-šnjof i pritišće gumb. Cin! Prve seksualne tmce u životu izazvao je Rover.
Nije važno dopušta li mu mala curica da nastavi (a više ih dopušta nego što biste
mislili, kladim se), sjećanje na taj prvi liz užitka može pratiti ženu čitav život. Poslije,
nadajmo se, kad je s voljenim čovjekom ili kroz masturbaciju otkrila sav potencijal
svog klitorisa, pas sa svojom prirodnom vještinom koju je zapamtila (ako mu je
dopustila da nastavi), ili njezino slikovito maštanje o tome (ako nije dopustila), može
ostati uzbudljiva seksualna varijacija, protkana svom onom tabu kvalitetom koju
može dati samo šutljivo suučesništvo životinje.
Što se tiče drugih popularnih obiteljskih ljubimaca, mačaka, dakle, moja istraživanja
pokazuju da one jednostavno ne uspijevaju kao ljubimci u seksualnim maštarijama.
Možda zato što nisu njuškala, ili su im jezici premaleni, ili jer nemaju ono vrlo
muževno udo koje visi (oh, tako vidno) među njihovim nogama — slika, naročito s
dignutim »crvenim šiljkom«, koja budi uspomene i uzbudljiva je ženama i u
maštarijama i u stvarnosti. Libby kaže: »Moj je ljubavnik predložio da moj klitoris
premažemo bakalarevim uljem i pustimo da ga naša mačka poliže. Pomisao mi se
nije svidjela. Pas, možda, ali mačka ne.« Ali, očita rasplodna stoka poput magaraca i
bikova, s njihovim nezaobilaznim pimpekima, druga su priča.
Sa životinjama na farmi nema lizanja, nema stimulacije klitorisa ni u maštariji
ni u stvarnosti. Ne mislim da ima puno žena koje je stvarno ševio magarac ili bik —
iako se na »samačkim« večerama pretpostavlja da to nije potpuno nepoznato. Kod
pastuha iz seljačkog dvorišta, zamišljenih ili ne, radi se o vidljivom narastanju
pimpeka, njegovim nevjerojatnim dimenzijama, više nego o bilo čemu drugom.
Zamislite nešto tako veliko - na što ste reagirali s takvom očaranošću, barem kad ste
to prvi put ugledali, čak ako ste gotovo odmah zbunjeno skrenuli pogled — zamislite
da vas to penetrira! Kako žena može gledati u tako velik pimpek i ne zamišljati kako
ulazi u nju? To je kao gledati u trkaći auto i ignorirati da brzina uzbuđuje. Ne mislim
da se bukvalno radi o želji za ševljenjem s tim životinjama, nego o pokušaju da se
zamisli kako bi to bilo imati tako puno pimpeka da vas »ispunjava«. U maštariji i u
stvarnosti žene ponavljano aludiraju na »biti ispunjena«; vjerojatno je to ženin način
da izrazi svoje seksualne želje za još. Ali, kako svi znamo da, osim ako muškarac nije
abnormalno mali, veličina penisa zaista nije važna, mislim da taj ženski vapaj veličinu
samo upotrebljava kao vrstu vizualne metafore da izrazi želju za boljim seksom,
kompletnijim seksom, sukusom seksa. Reklamni su stručnjaci otkrili da javnost
reagira kad svoj proizvod nazovu »kavenija kava« i »čokoladnija čokolada«. Treba li
se onda iznenađivati ako žene žele seksiji seks? □
Jo
Kad sam sama, ili kad imam puno vremena ili čak kad vodim ljubav s mužem,
često mi se javlja ova maštarija. Sama sam u kući. Muž je otišao na posao. Počinjem
obavljati kućne poslove, pospremajući suđe iz dnevne sobe u kuhinju. Skidam kućnu
haljinu i spavaćicu i radim gola. Dok radim prati me susjedov pas. On često dolazi. Ne
obraćam pozornost na njega, ali mi se njegov vlažni nos i topli dah nađu među
nogama kad god zastanem. Nakratko razdvajam noge i jezik me lizne dok nastavljam
kućne poslove kao da on nije tu. Krećem se naokolo ne dopuštajući ni njemu ni sebi
previše. Polako, kao da ne opažam, dopuštam mu više: sad dva liza, pa tri, četri, nos
mu gnjuri u moju intimu, dopuštam mu sve dulje i dulje. Odjednom ga igra zamara i
prestaje me slijediti, baš kad sam završila pospremati cijelo prizemlje. Osim kuhinje.
Uvijek kuhinju ostavljam za kraj.
Dok idem u kuhinju, brzo ga zovnem, i kad uđe, zatvaram vrata da ne može
izići. Sad požurim. Ne želim da izgubi interes. Skidam zdjelu i kutiju »Betty Crocker«
smjese za čokoladni kolač koji muž najviše voli. Brzo miksam tijesto i stavljam
polovicu u kalup za kolač tako da navečer imamo barem jednostavan kolač za desert.
Drugu polovicu razmazujem po grudima, i dok se saginjem da stavim kolač u
pećnicu, puštam da mi pas liže smjesu s grudi. Prstom stružem smjesu i nastavljam
je razmazivati po bradavicama da bi se tamo zadržao lapćući po njima dok me ne
zabole, dok me sve ne zaboli. Sad idem do hladnjaka, vadim maslac za kremu, a iz
ormara skidam šećer i malu bočicu arome. Miješam šećer i maslac sjedeći na
kuhinjskoj stolici uz sam stol s bočicom u krilu. Premazujem pičku iznutra i izvana
aromom, i dok mutim šećer s maslacam, pas se smjesti između mojih nogu i liže me.
Držim čvrsto zdjelu, miješam kremu, sve glatkiju i glatkiju. Sad sam zavaljena u
stolici, nogu široko rastavljenih, velika zdjela skriva psa. Topli slatki miris kolača koji
se peče ispunjava kuhinju. Unutar peći, kroz stakleni prozorčić na vratima mogu
vidjeti kako se kolač polako diže. Prst ponovno i ponovno umačem u teglicu s
aromom premazujući pičku tako da pas sve jače i jače liže, s jedne na drugu stranu,
uzbuđeno radeći oko mene, kao što bi se mogao truditi oko kosti. Slatki miris kolača
ispunjava mi glavu dok zamišljam kako sjajna crvena pseća stvar klizi unutra-van iz
svoje futrole za penis. Kolač je sve veći i veći u pećnici, tako da se čini daje potpuno
ispunjava, otvara vrata i eksplodira u sobu, zavijajući nas svojom slatkom toplinom.
Molim se da pas ne prestane i da se taj kolač ne razleti po mojoj lijepoj čistoj kuhinji
prije nego što mi muž dođe kući, prije nego što sam spremna, prije nego što svršim,
prije nego što pas svrši... (Zapisano na zahtjev)
Rosie
Moj prvi seksualni osjećaj koga se mogu sjetiti bio je kad sam jednog dana,
dok sam se igrala sa psom, odjednom poželjela da mi liže pičku. Ali, isto kao što sam
to naglo pomislila, tako sam naglo odgurnula psa i osjetila se jako krivom. Sada,
godinama poslije toga, ponekad doista maštam o seksu sa psom, ili o tome da me
liže. Ali, samo u mislima - to jest, pomisao me uzbuđuje, ali nikad ne bih doista
učinila nešto takvo. (Pismo)
Dawn
Jednom sam, kad mi je bilo oko petnaest godina sišla u kuhinju po doručak
potpuno gola. Bilo je ljeto i roditelji nisu bili kod kuće i jednostavno sam se dobro
osjećala hodajući gola po toj velikoj praznoj kući. U kuhinji je bio pas, probudio se i
počeo lajati, onda je počeo dizati njušku i njuškati me (bio je to još mlad pas, ne baš
jako dobro dresiran i malo glup). Iznenada sam shvatila daje on krut i da se
pokušava popeti na mene. Mislim da sam bila fascinirana i gladila sam ga. Polovica
mene ga je željela pustiti — pustiti ga da učini što? U tim godinama nisam baš znala
što bi on učinio - a druga polovica je bila posramljena. Ali, Bože, bio je to snažan
impuls zatvoriti oči i pustiti da njegov nos ide kuda je kanio. Uvijek sam se pitala
kako bi to bilo da nisam nastavila doručkovati. Razradila sam sliku na tisuću različitih
načina, kompletno s psetovim pimpekom u meni, a moja obitelj stiže na scenu...
definirajte to. (Pismo)
Wanda
Moja maštarija počinje s dvojicom muškaraca koji provaljuju u moju kuću,
prisiljavaju me da se obučem i odvode me zavezanih očiju. Završavam u velikoj kući
na farmi i skidaju mi povez s očiju. Nalazim se u sobi u kojoj su tri para, uključujući
muškarca i ženu koji drže ergelu magaraca. Otkrivam da su oni dio grupe koja
običava zamjenjivati žene na otvorenim zabavama svakog mjeseca u drugoj kući.
Svaka domaćica ima obavezu prirediti seksualnu zabavu.
Postavili su me nasred sobe i priređuju mi tobožnje suđenje. Optužena sam da
sam virila, promatrala muškarca i ženu koji su pomagali pariti dva magarca. To je
teška optužba, i proglašena sam krivom i osuđena da me jebe magarac i da budem
ropkinja na zabavi. Moram ispuniti svačije zahtjeve ili ću biti bičevana. Svi parovi su
drogirani i alkoholizirani i odnose me u staju u kojoj je magarac. Jako je dobro osvijedjena. Skidaju me, tjeraju da obučem cme najlonke i pojas za čarape vode me do
niskog stola, gdje se moram postaviti četveronoške, klečeći s raširenim nogama. Na
stol je pričvršćeno remenje i oni mi ga vežu oko ruku i nogu, tako da se ne mogu
micati. Tu su očito prije mene bile već druge djevojke. Uz povike i zviždanje parova
žena dovodi magarca iza mene. Dovukla je drveni okvir iznad moje stražnjice i diže
magarčeve prednje noge na njega. Onda osjećam da mi netko maže mašću pičku i
otvor unutra. Mora da su obrađivali magarčev pim- pek da bi se ukrutio, jer osjećam
tvrdu batinu uz svoju stražnjicu dok ga vuku prema meni. Osjećam dugački vrh u
obliku gumba na usmina- ma pičke. Silom ih razdvaja i počinje ulaziti u moj otvor dok
ga žena uvodi u mene. Ispuštam vrisak boli dok mi on širi stjenke pičke. Centimetar
po centimetar polako ulazi i počinje bolno kretanje naprijed-natrag, unutra-van.
Magarčev pimpek dobro je podmazan, i nakon nekoliko stružućih udaraca ritam
jebanja postaje lakši. Kad su magarčev pimpek uveli petnaestak centimetara u mene,
drže me u jednom položaju dok magarac gura pimpek gore-dolje po mojoj pički baš
poput klipa: ne bih vjerovala daje to moguće, ali jebe me magarac!
Prsti iz mase pipaju me oko pičke da osjete kako magarčev pimpek u meni klizi gore-
dolje. Prsti počinju masirati moj ukroćeni klitoris, koji visi i ja sam sad doista
uzbuđena. Ruke mi pipaju vaginu i grudi, gnječeći ih i milujući i baš kad sam
preplavljena uzbuđenjem i postižem oigazam, glasa se magarac. Žena zna što se
događa i zadržava magarčev pimpek u mojoj pički. Osjećam kako pulsira u meni i
počinje izbacivati, pa ona stavlja ruku oko ulaza u pičku. Može osjetiti kako magarčev
pulsirajući pimpek pumpa u mene svoj vrući naboj. Magarac me je upravo natjerao
na to, jer sam baš bila na točki da postignem vrhunac, kad je i on stigao. Pička mi
gori, a njegovi sokovi šikljaju u mene. Nakon nekoliko trenutaka osjećam kako
pimpek postaje mlohav, i žena mi ga odmah vadi iz pičke. Čim mi je pička otčepljena,
ma- garčeva sperma se izlijeva iz nje poput bujice. Gledam dolje između svojih
raširenih nogu i vidim sokove kako cure poput slapa. Netko podmeće lavor da uhvati
sokove. Osjećam kako mije pička tako velika nakon što ju je rastegao magarčev
pimpek; osjećam kao da mi sva unu- trašnjost iskapava van. To jako peče i mislim da
to kapanje nikad neće prestati. Onda netko klekne iza mene i počinje mi lizati
magarčevu spermu s pičke i brzo pije sve moje sokove koji se sad izlijevaju. (Pismo)
SOBA Br.12
CRNI MUŠKARCI
□Cmi muškarac skrojen je prema seksualnoj maštariji. Sve u vezi s njime,
stvarno i izmišljeno, dodaje ulje na vatru: Zabranjen je zbog boje svoje kože, kurac
mu je obdaren mitskim dimenzijama, i godinama kruži glas daje njegova vještina
jebanja blizu crnoj magiji.
Svi cmi ljudi su promiskuitetni... misle bijeli ljudi. Oni se stalno jebu ili se
spremaju na jebanje. Iz njih isijava seksualnost. Najškakljivije pitanje u suvremenim
spavaćim sobama nakon onog »O čemu misliš?« jest »Jesi li ikad vodila/o ljubav s
crnim muškarcem/ženom?« Većina (bijelih) žena nije, i to iz očitih razloga. Ali, u
svojim maštarijama one to čine, i sve što je ikada sprečavalo da se to dogodi u
stvarnosti dodaje čar maštariji.
Prva stvar koju žena radi u cmi-muškarac maštariji jest da otkloni krivicu
učinivši da to bude silovanje. Ako je siluju, to joj omogućava da se (bespomoćna)
predanije dade na posao, tako da se svaki odlučan pokret može promatrati i kao
borba i otpor. Nakon toga legendama vještina i dimenzije crnog muškarca mogu činiti
svoje. (Ne mogu a da ne mislim kako to reklamiranje unaprijed mora u stvarnosti
grubo pogađati cmog muškarca; treba moći živjeti s tim opterećenjima, bez obzira na
to je li njegova želja za zabranjenom bijelom ženom tako snažna kao što bi vas
stvarni slučajevi navodnih silovanja mogli navesti da u to vjerujete. Kad god pročitam
o bijeloj ženi koja je vikala »Silovanje!« napola sumnjam da je njezin krik više
optužba zbog razočaranosti nego protest protiv cmog nasilnika.)
Veličina je prava snaga maštarije o cmom muškarcu. To nikad nije samo cmi
muškarac, to je veliki cmi muškarac. Nikad samo cmi kurac, nego golem cmi kurac,
lako je veličina sve, ja ne vjerujem da žena koja mašta doista želi da je jebe cmi
kurac dimenzija palice za be- jzbol... osim ako bol nije dodatni poticaj. Kao i kod
maštarija o stajskim životinjama, mislim daje ideja o više kurca, o tako puno kurca,
izraz želje za više svega seksualnog; pretjerana dimenzija, napad nečega većeg od
života znači želju da upozna nešto veće od svog života. Ona ne želi da joj se proširi
pička, ona želi da joj se proširi njezina cijela seksualnost, da bude ispunjena, da, ali i
da bude seksualno ispunjena - da dozna više, da osjeti više, da dobije više noviteta i
iskustva ispod struka, zahvaljujući mitskom pimpeku koji uljepšava život i obećanju
seksi cmog muškarca.
Netko je definirao puritanca kao osobu koju muči to što se netko negdje dobro
zabavlja. Kad se radi o seksu, potajno mislimo da smo, na kraju krajeva, možda i mi
sami zakočeni puritanci, i da netko negdje ima bolji seksualni život. U maštariji nam
»veliki« cmi muškarac obećava da će nas povesti na to konačno istraživanje seksa,
apsolutno najorgazmičkije iskustvo koje može iskusiti ljudsko biće. I onda ćemo,
zauvijek poslije toga, konačno znati o »čemu se tu zapravo radi«.□
Margie
□Margie je nekadašnji model, sada udana i živi u predgrađu. Iako voli
udobnost koju joj njezin muž s lakoćom osigurava, mislim da joj nedostaju njezini
samački dani u gradu. Ona radi uobičajene stvari koje pomažu ženama u
predgrađima da ne polude od dosade, ali, kad sam je posljednji put srela rekla je:
»Kad bih to sve trebala učiniti ispočetka...« i slegnula je ramenima. □
Ovom maštarijom obično se služim u kadi, kad masturbiram, ili pod mlazom
vode ili upotrebljavajući ručni tuš. (Ne mogu se osloboditi pomisli da svuda u
predgrađu, otprilike oko četiri poslije podne, sve mi dame - one pametne — ležimo u
svojim kadama ili chaise longuesima, sanjarski se igrajući same sa sobom, dok
očekujemo neminovan dolazak svojih muževa, koji će vjerojatno ionako biti preumomi da bi nas povalili te noći.)
Nikad nisam vodila ljubav s cmim muškarcem. U danima dok sam bila sama,
cmo nije bilo tako šik kao danas, oko nam još nije bilo ugođeno na cmo kao na
seksualni poticaj. Danas privlačnog cmog muškarca pogledam s jednakim
zanimanjem s kojim bih pogledala i privlačnog bijelog muškarca. S većim. Ali,
pomisao da se u maštariji pojavljuje cmi muškarac potiče vjerojatno više od stare
fame da su cmi muškarci veći nego od aktualne mode cmo je-lijepo. Jer, vidite, u
ovoj maštariji veličina je vrlo važna. Maštarija je doista vrlo jednostavna: dok ležim u
kadi u toploj vodi parfimiranoj pjenom Estee Lauder, s vodom iz slavine koja mi pada
preko klitorisa, zatvaram oči i zamišljam cmog muškarca, zgodnog, tip Harry
Balafontea, kako stoji nada mnom, mokreći po meni, ciljajući precizno na tu malu
točkicu. Mlaz mu je isto tako topao i jak kao i stvarni mlaz vode, i on me njime draži
usmjeravajući ga okolo, okolo, gore, dolje, kao što ja sama sebe dražim vodom iz
slavine. Ležim tamo, sve više i više se uzbuđujući, i moleći da ne stane, da mu ne
ponestane vode, zbog čega sam, pretpostavljam, smislila da bude cm, jer oni su tako
veliki, ili se očekuje da budu veliki, a ja trebam nekog cmog Gulivera da ugasi moju
vatru. Konačno, počinjem ga preklinjati da se ne zaustavlja, što mu se sviđa, i baš u
trenutku dok svršavam, njegov se mlaz nekako pretvara u toplu spermu i on također
svršava, ravno po meni.
Prije nego što sam se udala izlazila sam sa stvarno ludim dečkom, ne cmim, ali
jako otkačenim. Sjećam se da smo jednom ležali na plaži, nije bilo nikoga oko nas,
ležala sam potrbuške. Ustao je i prvo što sam osjetila bilo je da mokri na moju golu
stražnjicu. Vrisnula sam i skočila, ali se on smijao — bila sam luda za njim — i naše
rvanje na plaži završilo je ševljenjem, nepotrebno je i spomenuti. Nikad u stvarnosti
nisam željela da netko mokri po meni, niti prije niti poslije, ali ideja o dobro
opremljenom cmom muškarcu koji beskonačno dugo mokri na moj klitoris... uh, to
svaki put uspijeva. (Razgovor)
Raquel
□Mnogo masturbiram kad mi muž plovi i ovo je scena koju najčešće
zamišljam:
Zamišljam sebe kako vodim ljubav s lijepom, sisatom Crnkinjom. Skidam je i
ljubim svuda po njezinu prekrasnom tijelu, dovodeći je do vrhunca ljubeći joj vaginu.
Onda ona ljubi mene. Onda me ona, dok se odmaramo, pita jesam li ikad to radila sa
psom. Kad kažem da nisam, ona poziva velikog psa, širi noge i pušta psa da joj liže
vaginu. Ona leži na leđima i uskoro postiže još jedan vrhunac. Onda stavlja psa meni
među noge i dok se približavam orgazmu od njegova lizanja, ona spušta ruku psu
među noge, i postiže erekciju. Spušta mi bedra preko ruba kreveta i pomaže psu da
se popne na mene, dovodeći me do još jednog orgazma. U tom trenutku obično
postižem stvarni orgazam. (Pismo)
Lydia
Uvijek sam spavanje s cmim muškarcem smatrala jako zadovoljavajućim (čak i
kad nije zadovoljavajuće), jer su oni tako seksi zbog toga što su zabranjeni...mislim...
uh, ako ti mama sazna... tako da je čitava priča o crncu lijepa maštarija kad ga
nemam pri ruci da zagrizem u njega. Stvarno sam dobra u akcentima (ovo će stvarno
zvučati otkačeno, ali pokušavam biti iskrena), pa ponekad dok ugodno provodim
poslijepodne onanirajući, mislim o nekom zaista fantastičnom cmom mladiću kojeg
poznam (možda je to Melvin van Peebles ili netko takav), kužite, nadaren i seksi i
pomalo zastrašujući i obraćam se sebi crnačkim žargonom. Zar to ne zvuči blesavo?
Baš me briga... vi ste mi prijatelj i ako trebate znati, onda trebate znati sve što ima o
tome.
Čekajte da vidim još jednom... stvarno postajem previše uzdrmana i zbunjena
i ne mogu misliti kad pokušavam razmišljati o tim stvarima. Napravit ću si čašu soka i
razmisliti o tome... pretpostavljam.
Baš sam spremala... usisivač me uvijek navodi na maštarije. Govorila sam o cmjama.
Postoji sva sila točaka koje si netko može iskom- binirati o njima (oni nikad nisu
doista tako dobri osobno kao što su to u mojoj glavi), što je dio naše zajedničke
nacionalne krivice o cmo/bijelim odnosima. Nekako volim kad zamišljam nekog
nebeski lijepog cmog tipa koji mi kaže kako sam obična bijela kurva. Osjećam se
kompletna idiotkinja kad to kažem, ali istina je da mije to jako uzbudljivo, vjerojatno
zato što je cmo-bijela ljubavna veza uvijek uzbudljivija zbog tabua povezanih s njom.
Dijalog je u svakom slučaju važan u vođenju ljubavi, a cmi momci obično kreću s
nekom jako uzbudljivom pričom. (Pismo)
SOBA Br.13
MLADI DEČKI
□Budući da nema previše potražnje za ovom sobom u Kući maštarija, smjestila
sam je u potkrovlje navrh stuba. Dosad nisam formirala nikakve vrijednosne
zaključke o takvim maštarijama - žena ima pravo na svoje misli, a ionako nije važan
sadržaj maštarije, nego emocije koje ona oslobađa — ali osjećam stanovitu žensku
uskogrud- nost kod tobožnjeg nedostatka seksualnog interesa za mlade dečke. Da li
bi to moglo značiti da žene, tradicionalni seksualni pasivci, imaju manju potrebu da
se seksualno dokažu, od muškaraca, koji upravo to traže kod mladih djevojaka? I ako
je to tako, hoće li se sve to promijeniti kad žene dostignu muškarce i zateknu se kako
dijele, zajedno s prilikama da istražuju i vode, i nesigurnost koja ide uz upućivanje u
bilo što, a naročito seks?
Ne znam zašto tako mnogo muškaraca preferira mlade djevojke. Mogla bih
navesti tuce jednostavnih razloga, naravno, ali to je argument koji trebaju iznijeti
muškarci, ne ja. Moj argument jest da mislim da većina žena više voli iskustvo
upućenog ljubavnika nego površne užitke u zavođenju mlađeg. Za ženu je čak i to
površno zadovoljstvo umanjeno činjenicom daje gotovo neugodno vidjeti ili biti starija
žena sa sumnjivo mlađim muškarcem. Ženi se može povremeno sviđati da preuzme
inicijativu u krevetu, ali seksualno ona više voli barem sebi ravnog. Izražavam svoje
ideje o razmjernim potrebama muškaraca i žena kao procjenu; ako dogmati sad
potegnu staru ispriku da je to drukčije s muškarcima, da je njima potrebno više
seksualne potpore nego ženama jer oni imaju svoj stalni i, iznad svega, provjerljivo
mlohav ili krut barometar svoje muževnosti, počet ću zijevati. Odbijam ih kao
staromodne. Žena se može osjećati jednako tako seksualno neadekvatnom kao i
muškarac, ili jednako tako zagrijanom i spremnom i željnom dobrog jebanja kao i on.
Ali, bilo koji da su razlozi, moglo bi se činiti daje predodžba njezinih želja, njezine
maštarije, rijetko mlad, tj. neiskusan dječak. Međutim, za neke žene, za one žene čije
maštarije slijede, nemam pravo, i to je isto O.K. □
Evelyn
Ovo je prvi put da odgovaram na oglas, ali zainteresirao me vaš zahtjev.
Pitate za seksualne maštarije. Počela sam misliti da mi »nešto nije u redu složeno u
glavi«, zato što moram imati svoju maštariju, inače mi je nemoguće uživati u
seksualnom odnosu. Suprug mi je vrlo strpljiv i spremanje izvesti svaku varijaciju
koju možemo smisliti, ali ja vrlo rijetko mislim o njemu kad vodimo ljubav. Mislim o
svojim bivšim ljubavnicima, kojih je bilo mnogo, većinom mlađih od osamnaest
godina. (Meni je dvadeset i devet.) Želim se naći u erotičnoj situaciji: najviše želim
imati nekoliko mladih muškaraca, oko šesnaest godina, složenih u red, svi goli s
mlitavim penisima, a ja da hodam duž reda i zabavljam se njima dok im se kurči ne
dignu. Onda svaki treba staviti u mene prste kad se sagnem ispred njega. Kad to
naprave, onda ja sišem svaki kurac dok ni.su gotovo spremni svršiti. Ta me ideja
stvarno uzbuđuje. Onda ih vidim kako onaniraju i izbacuju sjeme što dalje mogu.
Onaj tko dobaci najdalje me prvi jebe, a onda tako redom. Nikad ne postignem
vrhunac dok mi posljednji ne dotakne jezikom klitoris i nježno ga ne gricka. Onda
svršavam po njemu. Da mi se ova maštarija ponudi u stvarnosti, vjerujte mi, ne bih
pobjegla. Ovo je pismo sasvim istinito, pa iako ga je bilo teško započeti, drago mi je
da sam ga napisala. (Pismo)
Victoria
Imam trideset i dvije godine, udana sam i imam troje djece. Rekla bih da sam
sretao udana, iako moje maštarije za vrijeme seksa, ili za vrijeme masturbacije,
obavezno uključuju mlade dečke, koji ili sami onaniraju ili im ja u tome pomažem. U
mojoj je svijesti slika dugog reda mladića, kao u školi. A ja sam upraviteljica škole.
Naređujem im da otkopčaju hlače i izvade kurce. Onda hodam duž reda zaustavljajući
se kod svakog dječaka da ga izmasturbiram dok nije potpuno olakšan. Ne znam zašto
mi to pruža toliko zadovoljstva. Sigurna sam da moj muž nikad ne bi mogao shvatiti;
kako bi on mogao, kad ne mogu ni ja? (Pismo)
SOBA Br.14
FETIŠISTI
□Ako soba Mladih dečki spada u potkrovlje zbog općeg nedostatka zanimanja,
onda Fetišisti spadaju u pokvareni lift koji nikud ne ide. Pod fetišistima ne mislim na
ljude koje uzbuđuje cmo rublje ili čak bičevi kao uvod u jebanje. Maštarije fetišista
kao što je Faith jest ono što liječnici za snove zovu »ciljana inhibicija«, misleći time
daje fetiš svrha sam sebi.
Budući da namjeravam da ova knjiga bude uvod u ideju da ženske seksualne
maštarije postoje i da se o njima može razgovarati, ne pretendiram da se moje
istraživanje može u bilo kojem smislu nazivati potpunim. Međutim, ono je opširno i
tako mislim da se mogu izvući neki značajni zaključci iz činjenice da je Faithina
maštarija jedina fetišistička maštarija među svima koje sam skupila. To je u tijesnoj
korelaciji sa standardnim zaključcima psihoanalitičara da je ženski fetišizam rijetka
pojava.
Ne znam zašto je tome tako, osim slutnje koju sam prije spominjala: da zbog
toga što su po tradiciji stavljane u seksualno pasivnu ulogu, žene nikad nisu morale
sumnjati u svoju sposobnost. Inhibirane ili frigidne, možda - ali ne postoji riječ u
golemom engleskom iječniku koja je točan ženski ekvivalent za impotentan. S drage
strane, seksualne devijacije društva često prisiljavaju muškarce da svaki seksualni
susret vide kao natjecanje u kojem se jadni tip mora natjecati, barem fizički, sa svim
ženinim prijašnjim ljubavnicima i onima koji će tek doći — da ne govorimo o
zamišljenim zahtjevima za koje on može osjećati da mu ona postavlja. Vjerojatno
fetišist, da bi izbjegao te pritiske, uzdiše s olakšanjem kad može simbolom zamijeniti
bit i smiriti se sa zgodnim parom mekanih, razgaženih papuča u hladnoj zimskoj noći.
Zar su oni toliko različiti od omiljene holivudske predodžbe o našim vojnicima i
mornarima kao o »običnim dečkima«, koji nasrtljivo za laku noć ljube fotografiju
svoje omiljene glumice pričvršćenu iznad kreveta, ali koji bi se ukočili od smetenosti
kad bi se ta glumica doista pojavila u tom krevetu? □
Faith
Ja sam ono što se naziva urologeničar. Proučavajući knjige i materijale, uspjela sam
potpunije shvatiti svoje seksualne osjećaje, iako mi je dosta teško izraziti riječima
kako se osjećam. Obuzima me zadovoljstvo kad gledam, mislim ili čujem o
nekontroliranom mokrenju. Svaki put kad mislim o nekome (posebno o muškarcu)
kako nastoji »zadržati« još samo malo i onda ne uspijeva stići do toaleta, postajem
jako uzbuđena.
Iako izuzetno mrzim nasilje, obično usmjeravam misli na »mučenje do početka
mokrenja«, ali zbog svoje odvratnosti prema nasilju i grubosti, scenu uvijek
završavam tako da se mučitelj sažalio nad žrtvom čim je mokrenje počelo.
Pokušavam ne misliti o stvarima koje bi stvarno boljele, jer mi bol ne izaziva
zadovoljstvo.
Seksualno me stimulira da vidim muškarce, žene, djecu i životinje kako
nekontrolirano mokre. Svaki put kad vidim dijete koje tuku ili odraslu osobu koju
mlate ili muče, prvo što pomislim jest: »Zanima me hoće li se pomokriti?« Mislim da
sam taj osjećaj pokupila u djetinjstvu. Imala sam vrlo grubog oca, koji je nas djecu
bičevao mnogo češće nego što je to bilo potrebno. Jako sam ga se bojala, i to je išlo
tako daleko da sam svaki put kad me je namjeravao kazniti, osjetila kako mi noge
postaju nesigurne i pomokrila bih se.
Pretpostavljam da zbog toga u svojim maštarijama mislim o scenama mučenja.
Osjećam daje to siguran način koji izaziva mokrenje. (Pismo)
SOBA Br.15
DRUGE ŽENE
□Kao što se mnoge teške istine kažu u šali, tako su i žene iskrenije i spremnije
da govore o svojim seksualnim maštarijama o drugim ženama, nego što su to u
stvarnim međusobnim odnosima. Budući da je većina žena blokirana u svakom
fizičkom odnosu prema drugim ženama, nije čudno što se prirodna toplina i nježnost
koju jedna žena može osjetiti prema drugoj vjerojatno izražava samo u maštariji.
(Uzmite za primjer visoko stilizirani poljubac koji pri susretu mogu izmijeniti žene koje
se simpatiziraju, namjerno ritualizirani poljupci da bi izrazili sklonost bez fizičkih
konzekvenci — vrlo često usnama ljube samo zrak.)
Ne vjerujem da su te erotske misli o drugim ženama u većini uspaljene maštarije o
duboko zapretenim željama, niti da ih se nužno mora odraditi, kao što ne vjerujem ni
to da dokona sanjarenja nekog Njujorčanina o zelenoj travi, potočićima i drveću
doista znače da on potajno želi biti poljoprivrednik. Erotska slika ženskih maštarija o
drugim ženama tako je očigledno projekcija onoga što određena žena osjeća o sebi,
što ona ustvari želi i od muškaraca i od žena, da sam poželjela ovoj sobi posvetiti
čitavo poglavlje. Umjesto toga, sačuvala sam za to posljednju naseljenu sobu u ovom
poglavlju, jer da sam maštarije Druge žene uvrstila u posebno poglavlje, ono bi
nužno bilo prozvano »Lezbijsko poglavlje« i tako senzacionalizirano, bez ikakve nade
da se postigne jasnoća ili perspektiva. U mojem su istraživanju ženske maštarije o
drugim ženama jednake svim drugim maštarijama — ni manje ni više od toga.
Ako su žene misterija za muškarce, one su to još više same sebi i jedna
drugoj. Uvjerena sam da svako bliskije seksualno razumijevanje među muškarcima i
ženama mora počinjati negdje kod prihvaćanja preciznih želja koje žene izražavaju u
svojim seksualnim mislima jedne o drugima. Te misli o drugim ženama nisu nužno,
po mom mišljenju, lezbijske misli, niti su sve žene koje posjećuju ovu sobu lezbijke.
Niti ih se treba jednostavno otpisati kao »latentne lezbijke«, kako mnoge od njih
same sebe rezignirano opisuju: »Pretpostavljam da to sve znači da imam potajnu
želju da me ševi druga žena.« Potišteni ton sam po sebi indicira maloumno
djelovanje univerzalne popularne psihijatrije na naše doba. Možda ona to želi, možda
ne želi, možda jest lezbijka, ili je biseksualna; a možda nije. A na kraju krajeva, nije
me briga: ne radi se
o tome.
Ono što me zanima jest sljedeće: Ako bi se ta emocionalna otvorenost koju
žene pokazuju jedne prema drugima u svojim maštarijama mogla proširiti na
stvarnost, sigurna sam da rezultat ne bi bio naglo širenje lezbijstva, nego suprotno:
šira, sadržajnija heteroseksualnost. Da, a kad imamo to, imamo i više stvarne topline
i iskrene simpatije među ženama. Tko zna? S vremenom žene mogu drukčije
definirati što za ženu znači imati »normalan« fizički kontakt s drugom ženom.
U onome što tako mnogo žena naziva svojim maštarijama »lezbijskog tipa«
stalno se iznova ističe da one od drugih žena u svojim maštarijama traže ono što ne
dobivaju od svojih ljubavnika u stvarnosti. Ne teži se za pravom lezbijskom vezom. (U
svakom slučaju ne isključuje se heteroseksualna veza; kao što je to rekla jedna žena:
»Ne bih skrenula od svog načina da bih našla lezbijskog ili ženskog partnera za
krevet.«) Ono posebno što nalaze s drugim ženama u maštariji jest nježnost, i
potpuno i iskusno uzbuđivanje njihovih izrazito ženskih dijelova, njihovih grudi i
klitorisa. Kad je realnost nedostatna, tko zna više o nježnosti, grudima i klitorisima od
žena? I gdje je sigurnije područje da se zadovolje te potrebe nego u maštariji?
Najprirodnija stvar na svijetu jest da, zbog istog razloga zbog kojeg to rade i
muškarci, žene potraže nježnost kod žena. To što u većini slučajeva moraju pribjeći
maštariji da bi to učinile jest život. Žene, veliki davači nježnosti, uvijek su izvlačile
deblji kraj. Pogledajte Coksmanov Vodič za pravog muškarca: Playboy. Gdje se na tim
zavodljivim stranicama muškarce uči vrijednostima nježnosti prema ženama, i
uvjerava da pružanje nježnosti ženama umjesto stalno tvrdog pimpeka ne umanjuje
njegovu muškost? Mogla bi se isto tako osporavati heteroseksualnost Hugh Hefnera!
Ženske grudi, simbol nježnosti tu su da bi muškarci na njima plakali, sisali ih.
Ali, što je sa ženama? Mi svi počinjemo na grudima, ali se male djevojčice brzo
odvraća od majčinih grudi i pretvara u majčine »male sestre« i šalje ih se u neudobni
svijet u haljinama koje nalikuju na majčine. Tata nije od velike pomoći; ne samo da
nema grudi, nego su čak i njegovo krilo i nježne ruke brzo izvan dohvata. Nije
nikakvo čudo da mlade djevojke poput Bee, čija maštarija slijedi, razvijaju jake
učeničke simpatije prema starijim učenicama i učiteljicama. A poslije, kad mladići
postanu prihvatljiv odušak za te seksualne potrebe, kome se onda može okrenuti u
potrazi za nježnošću? Večina mladića previše je zaokupljena da ispuni zahtjeve
muškosti, koji ne ostavljaju mnogo prostora za nježnost, a ona nije obavezno najbolji
prijatelj muževnosti. Tako, mlada žena može logično početi maštati o drugoj ženi
(obično velikih grudi) koja je drži, možda joj dopušta da sisa njezina prsa, i možda je
čak seksualno stimulira, ali uvijek, kao što Tanja (slijedi) kaže, »s posebnom
nježnošću«.
Biseksualnost je moda naših dana. Najbolja stvar u vezi s tim jest da to ne
morate raditi, trebate samo vjerovati. Ne radi se o tome jeste li iliniste, nego
potcjenjujete li nekoga tko jest. Općenito je mišljenje da svi imamo malo toga u sebi.
Ne znam, ali ne bih bila iznenađena. Pa iako ne bih nazvla lašcem muškarca ili ženu
koji kaže da on/ona nikad nisu imali homoseksualnu pomisao u svom životu, čudila
bih se kako su uspjeli proživjeti ove posljednje godine sa štitnicima na očima i vatom
u ušima. I još posljednji komentar o biseksualnosti u maštarijama i izvan njih. Neke
žene, kao Alix, govore muškarcima o svojim maštarijama o drugim ženama;
biseksualnost to čini prihvatljivijim. Iz istog razloga, kao kod Celie, druga žena je
ponekad anonimna. Ili, maštarija ističe da je ona potpuno pasivna s drugom ženom.
Ili jednostavno promatra druge žene i sama se ne uključuje. Kako god rješavale tu
»drugu« stranu svoje seksualne prirode, u maštariji ili u odnosu na stvarnost, otkrila
sam da žene izvanredno iskreno govore o svojim erot
skim mislima o drugim ženama. Obmuto, kao što su mi žene bile otvoreno govorile o
svojim mislima o drugim ženama, i pristajale na to da ih imaju, njihovi su muškarci
činili upravo obmuto glede svojih vlastitih homoseksualnih misli. Žene kažu da
opisivanje njihovih erotskih maštarija može čak izmamiti blagonaklone osmijehe na
usne njihovih ljubavnika; čini se da je muškarcima prihvadjiv homoeroticizam kod
žena, i doista je vrlo često seksualni upaljač. Ali, bilo kakva sugestija da muškarac
može imati iste te osjećaje prema drugim muškarcima smatra se uvredom ili
prijetnjom. Jedno je ako žene imaju takve misli, ali je sasvim drugo (ružno, prljavo)
ako to čine muškarci. □
Christine
Imala sam ovu maštariju mnogo puta kada sam s muškarcem i kad sam sama
i masturbiram. Mislim da sam je prvi put imala u sauni. Poslije toga nisam mogla
dočekati da stignem kući Tedu, tako sam bila zapaljena i željna njega. Nikad mu
nisam pričala o tome. Ne zato što bih se bilo čega sramila; nemam stvarne želje za
drugom ženom, vjerojatno bih odskočila kilometar daleko da mi se neka približi »na
taj način«. Ne, o tome mu ne govorim jednostavno zato što mi razmišljanje o tome
pruža takvo beskrajno zadovoljstvo kad se ševimo... i ne želim riskirati da ga izgubim
odavanjem tajne. To ide ovako:
Sauna je prazna. To ne znam dok ulazim umotana u ručnik koji se tamo
dobiva. Para je tako gusta da jedva mogu pronaći put do jednog od popločanih
sjedala. Sjedam podignutih nogu i obgrlim koljena. Kad mi se tijelo počinje znojiti i
oči mi se pri viknu na paru, shvaćam da sam sama. Počinjem se gladiti, nježno se
dirati prstom, dosežući unutra topli sirup koji se uvijek javlja kad se sama tamo
dodirnem ili kad netko dragi to učini. Ali, nije mi potrebna tekućina iz mog tijela, jer
mi se znoj i vlaga slijevaju niz noge i stidne dlačice, i sve je pro- močeno. Nisam čula
da su se otvorila vrata saune. Oči su mi bile zatvorene, svijest zaokupljena rastućim
uzbuđenjem i shvatila sam da je još netko sa mnom tek kad sam čula buku, brzo se
osvrnula i vidjela drago tijelo preko puta. Skamenila sam se. Kriste, je li vidjela što
sam radila? Previše sam uplašena da bih se pomaknula i pretvaram se da drijemam,
ponovno zatvarajući oči. Liježem punom duljinom na ležaj, povlačeći ručnik visoko da
mi gotovo prekriva lice. Spavam ili se pretvaram da to radim. Sljedeće čega sam
svjesna jest raka na mom bedra koja se polako pomiče nagore. Hvatam zrak,
skrivena ispod ručnika. Dlačice na nogama ježe mi se od uzbuđenja, djelomice od
straha... da pobjegnem? Ali ručnik me štiti, skriva i ostajem pasivna. Ostavljam da
ona misli što će biti ako netko drugi uđe i nađe nas; ona će paziti. Ruke su joj sad na
oba moja bedra, polako ih masiraju, prsti joj sežu sve više i više, dok mi nježno ne
razmakne noge. Čekam njezina usta i ona me ostavlja tako beskrajne sekunde. Usne
mi ispod ručnika sad tiho pre- klinju — molim, molim, nemoj stati, ljubi me, ljubi je!
Prsti su me razdvojili, izloživši mi klitoris toploj pari, i čini se da on raste, buja prema
njoj, sežući do njezinih usta... i onda odjednom, mekano, nježno, usne su na meni,
topli jezik me dodiruje, kreće se. Polovica moga mozga ne može ne misliti što će se
dogoditi ako nas sad otkriju, ali nemam izbora. Njezina sam. Ne mogu ostaviti te
prste, ta usta. Znoj mi curi po licu, para kruži svuda oko mene, osjećam, nisam
osjećala ništa drugo osim njezinih usta i ruku. Što se ostalog tiče, potpuno je
bezoblična. Osjećam sada kako sirup lijeva iz mene, i ona ga pije, njezina pljuvačka,
njezin znoj, moj znoj mješaju mi se u pički. Usta su joj tako puna, jezik je tako topao,
polako me liže, sve od stražnjice do klitorisa, ali se zaustavlja na njemu i bavi se
njime, onda joj se jezik kreće u malim krugovima oko njega, dražeći ga, ali se stalno
vraćajući, i kad se jezik vrati, vraćaju se i usne, puni poljubac opet i opet. Vrućina je
tako intenzivna, i moje uzbuđenje, da se bojim da ću se onesvijestiti, da ću vrisnuti.
Čvrsto zagrizam u ručnik, podižući butine, tako da mi je njezin cijeli jezik u pički u
trenutku dok svršavam. (Zapisano na zahtjev)
Dolly
Nikad nisam imala homoseksualni doživljaj, ali imam mnogo lezbijskih
maštarija. Dok me moj prijatelj ševi, često maštam o svojoj najboljoj prijateljici.
Nismo lezbijke, ali smo izuzetno bliske (ona ima dvadeset i šest godina, ja
devetnaest). U svakom slučaju, maštarija počinje kad me prijatelj počne ljubiti.
Zamišljam daje to ona. Ona me ljubi duboko i strastveno. Onda se penje na mene i
počinje mi ljubiti grudi i nježno grickati bradavice. Onda ja ljubim njezine bradavice i
počinjem ih sisati, sve vrijeme u njezinu zagrljaju. Govori mi da me jako voli i kako
želi da i ja nju volim isto toliko. Kažem joj da je volim. Onda me ponovno ljubi.
Polako mi liže cijele grudi i onda mi, još uvijek polako, uz mnogo moje pomoći, širi
noge. Liže mi unutrašnju stranu bedara i onda pronalazi klitoris. Zna da je to moj
posebno os- jedjiv dio i vrlo ga pažljivo liže. Jezik joj je vrlo mekan. Onda mi širi
noge i stavlja svoja bedra između njih. Oba naša klitorisa sad su podignuti od lizanja
i ona trlja svojim o moj dok obje ne postignemo orgazam. Sve vrijeme dok to
zamišljam, moj me prijatelj ševi i ja doživljavam orgazam za orgazmom.
Drugi put maštam da imam odnos s prijateljem dok ležim na njezinim rukama i
ona mi ljubi grudi. S njih dvoje koji rade na meni, brzo svršavam.
Kao što vidite, lezbijske su maštarije vrlo značajne u mom vođenju ljubavi.
Iako nikad nisam imala lezbijskih sklonosti, vjerojatno sam negdje duboko unutra
biseksualna. Tko zna? To je jedini odgovor koji sam mogla pronaći zašto imam takve
maštarije.
Ali, nisu sve moje maštarije lezbijskog tipa. Masturbiram prilično često i dok to
radim, maštam. Zamišljam jako zgodnog muškarca s prekrasnim tijelom. Stoji
otprilike dva metra daleko i ima golem pulsirajući penis. Zavezana sam za krevet i
preklinjem ga da vodi lju- bav sa mnom — ali on odbija. Samo stoji tamo sa svojom
jakom erekci- jom. Ne mogu do njega, jer su mi svi udovi zavezani. Polako mi se
približava i dolazi do mene. Onda staje na krevet iznad mog lica - svaka noga s jedne
strane — i polako se spušta dok »ga« mogu dotaknuti vrhom jezika. Ali, ne dopušta
mi da ga uzmem u usta. Još uvijek čučeći, polako se povlači i trlja kurac o moje
velike grudi, i bradavice mi se nastavljaju dizati, tvrde i ponosne. Onda trlja kurac s
unutrašnjih strana mojih bedara i konačno po klitorisu. Konačno imamo odnos. Do
tog vremena ja sam dosegla orgazam.
Još jedna od mojih omiljenih maštarija jest da se zamišljam kao centar
grupnog seksa. Dok se muškarci izmjenjuju u jebanju sa mnom, žene me ljube i
igraju se mojim sisama. Svi mi govore da me jako vole i ja isijavam ljubavlju prema
njima. (Pismo)
Bee
Sad nemam lezbijskih maštarija, ali kad sam bila tinejdžerka imala sam ih.
Imala sam mladu, zgodnu učiteljicu u koju sam, mislim, bila zaljubljena. Bila je vrlo
draga i ljubazna prema meni, i često smo dugo razgovarale poslije škole. Kad sam joj
rekla da moji roditelji smatarju da je seks loša stvar i da mi ništa nisu ispričali o
»životnim činjenicama«, dala mi je malu brošuru s osnovnim informacijama.
Odgovorila mi je na neka pitanja o onome što sam naučila iz brošure. Nisam naučila
nikakve pojedinosti o seksu, ali sam barem naučila otkud dolaze bebe. Međutim,
kako sam rekla, zaljubila sam se u tu učiteljicu i ponekad bih maštala o njoj. Sanjarila
sam da jedna drugu svlačimo i da me ona drži u zagrljaju. Onda bih joj ja ljubila
grudi i sisala bradavice kao da sam beba. Drugi put bih maštala da se s njom kupam
ili tuširam, i da joj perem i brišem cijelo tijelo. Kad se ona udala, zaljubljenost je
prošla i te su maštarije prestale. (Pismo)
Venice
Ponekad imam lezbijske maštarije, ali samo o tome kako mi prijateljica miluje
grudi; ništa više. (Razgovor)
Lilly
Mislim da moje lezbijske maštarije ne bih nazvala »ispunjenje potisnutih
želja«. Često sam se pitala kako bi to bilo kad bi me uzbudila žena, da se upustimo u
predigru, da mi ljubi prsa i siše bradavice, i da mi mazi klitoris. Ne bih voljela da ga
siše ili ljubi, samo da ga trlja — i ne nježno. (Razgovor)
Rita
Mora da sam jako sebična, ali vjerujem da bi trebalo dosta da me se uvuče u
»svinganje« ili grupni seks. Ne mogu podnijeti pomisao da moj zaručnik vodi ljubav s
nekim drugim. Međutim, zamišljala sam kako gledam drugu ženu kako mu izvodi
felaciju i kako im se poslije pridmžujem. Ali, čak i to kulminira tako da on i ja imamo
odnos. (Pismo)
Mary Beth
S mužem vodim potpun seksualni život. Ponekad, međutim, imam lezbijske
maštarije, ali ih je teško opisati. Mislim o najboljim prijateljicama (bivšim) i kako sam
s njima u krevetu, samo ih dodirujući i milujući. Maštarija nikad ne ide dalje, iako bih
voljela sresti neku lezbijku i eksperimentirati. (Pismo)
Viv
Imam ideju o eksperimentiranju, o pronalaženju žene s kojom bih vodila
ljubav, da vidim da li se zaista tako osjećam ili ne. Ponekad mislim o nekoj starijoj
atraktivnoj ženi (ženstvena izgleda, ne muškobanji) koja me zavodi. A onda drugi put
mislim o djevojci moje dobi, i u tom slučaju nijedna od nas ne zavada. Mislim da
biste to nazvali uzajamnim proučavanjem. Rekla sam to svom prijatelju. (S njim
mogu iskreno i otvoreno govoriti o svemu.) Rekao je da to smatra sasvim prirodnim,
ali kad sam ga pitala je li on ikad želio spavati s drugim muškarcem, rekao je ne,
lezbijska ljubav izgleda prihvatljivijom od homoseksualne. (Pismo)
Lee
U svojim lezbijskim maštarijama nikad ne identificiram partnericu. Ona nije
nitko koga poznam i nema lice niti osobnost. U mojim sanjarijama ona je samo
žensko tijelo koje uglavnom preuzima inicijativu, dok sam ja uglavnom pasivna i
samo ležim tamo dok ona vodi ljubav sa mnom. Maštam da se igra mojim grudima,
da ih siše dok masturbira. Onda mi radi kunilingus. Ne ljubimo se i u tim maštarijama
ne dodirujem njezine genitalije, ali grudi joj dodirujem. Često se bavim tom
maštarijom dok vodim ljubav sa supmgom, naročito kad mi on radi kunilingus.
(Pismo)
Willa
Jednom sam imala lezbijsku maštariju. Jedva se sjećam, ali je to bila moja
najbolja prijateljica. Ja sam bila agresor. Bilo je to lijepo iskustvo. (Razgovor)
Dana
Nikako nisam lezbijka — previše uživam u muškarcima — ah kad moram
masturbirati, zamišljam bilo koju djevojku s velikim grudima i čvrstim bradavicama
kako stoji iznad mog lica tako da joj mogu gledati u pičku. Rukama joj milujem bedra
i dok to radim, ona siše muškarčev kurac. Od toga joj pička postaje vlažna i kapa mi
po licu. Druga djevojka širi mi noge i stavlja mi hladnu bocu u pičku dok mi nježno
gura prst u stražnjicu. Kad djevojka iznad mene dovodi muškarca do orgazma, sjeda
mi na lice i ja joj guram jezik u pičku i ližem je, dok se ona grči u ekstazi. U
međuvremenu muškarac mi podiže stražnjicu i gura svoj poput stijene tvrdi pimpek
ravno unutra, a druga djevojka radi s bocom u pički sve brže i brže, napred i natrag,
dok ja guram prst u njezinu pičku i mazim joj klitoris dok ona izbacuje svoje krasne
sokove iz predivne pičke. (Pismo)
Cara
Ponekad sam maštala o svoje dvije prijateljice koje imaju vrio ženstvena tijela.
Ne mislim »ženstvena« poput Raquel Welch. Taj tip tijela mi se ne sviđa. One su
nježne, sisate. Sebe zamišljam kao muškarca koji vodi ljubav s jednom od tih žena.
Grudi su jako važne za uzbuđenje. Dodala bih da nemam stvarnih iskustava sa
ženama, udana sam i više volim takav način. (Pismo)
Celia
Imam devetnaest godina, tajnica sam i trebam se udati ove godine. Moj
zaručnik i ja nemamo seksualne odnose. Izlazimo samo tri godine. Međutim, često
imamo oralni seks i radujemo se jako sretnom i raznolikom zajedničkom seksualnom
životu koji je pred nama.
U seksu često mislim o nekom drugom (nikome koga znam), naročito ako mi
nije lako postići orgazam. Smatram da je posebno uzbudljivo misliti o drugoj ženi i taj
»štos« obično pali. Uglavnom, izmišljam situacije — striptiz klubovi (gledanje i
izvođenje); ropkinje (!); bilo što gdje sam prisiljena skinuti odjeću i voditi ljubav.
Ponekad zamišljam da je prisutna samo jedna žena, drugi put su to dvije žene i
muškarac.
Prilično me pali ženska golotinja ili slike (prije masturbiranja uvijek čitam
erotsku literaturu da dobijem ideje!) i to se automatski odražava na maštarije. Žene u
mojim maštarijama nisu prijateljice; zamišljam samo žensko tijelo bez lica. Mislim da
doista ne zamišljam kako je dodirujem. Samo uživam u pomisli na golo tijelo. Više
volim zamišljati da ona mene dodiruje. Kad sam bila mala djevojčica, oko osam
godina, sjećam se da sam stalno gnjavila svoju najbolju prijateljicu da se igramo
igara u kojima smo se trebale pretvarati da skidamo odjeću, a »zločesti muškarac« bi
nas prisilio da iziđemo na ulicu; ili neizbježne školske situacije u kojima bijedni druge
prisiljavali da radimo neke stvari. Sjećam se kad sam imala deset godina da sam
željela biti striptizeta... i tada je moglo biti nekog intimnog kontakta s mojom
prijateljicom, ali doista se ne mogu sjetiti. Imala sam prilično seksi ideje... primjerice
želja da me druga djevojčica obriše nakon tuširanja, ili da me na različite načine
prisiljavaju da skinem odjeću.
Zanimalo bi me da znam koliko je žena (koji postotak) biseksualno, u
usporedbi s muškarcima. Mogu zamisliti da ja jesam, ali sumnjam da je moj očit
interes za žene, nakon što sam pročitala svoje pismo, samo svrha i oblik posebnog
poticaja. Rekla sam svom zaručniku o svojim lezbijskim maštarijama i on nije ni
ljubomoran ni ljut. Redovito o njima razgovaramo. On ne mašta, ali sasvim razumije
zašto ja to činim. Zapravo, on to smatra sasvim prirodnim. Seksualno smo jako
kompatibilni i razumijemo se, i željela bih da svaki par na svijetu osjeća onako kako
mi osjećamo jedno prema drugom. (Pismo)
Theresa
Iako su me fotografije homoseksualaca uvijek uzbuđivale, pomisao na
lezbijstvo nije, i bila mije odvratna. Međutim, u posljednje vrijeme opažam kako
pravim potpuni zaokret nakon čitanja novije liberalne književnosti. Bila sam i
vjerojatno još uvijek jesam jako naivna. Nikad nisam prezirala homoseksualnost;
jednostavno nikad nisam brinula o tome. A onda se ove godine razvila privlačnost
prema drugoj ženi. Dosad smo samo razgovarale, ali osjećam da će od toga nastati
nešto više. Muž mi je jako nasilan i brutalan muškarac. Njezina je nježnost osvježenje
i osjećam da bi moj odnos s njom mogao biti jako zadovoljavajući. Tako je ona sad u
mojim maštarijama. Uzbuđuje me i sama pomisao o tome da je dodirujem ili držim u
zagrljaju. Ne vođenje ljubavi, samo bliskost i nježnost.
Mora da sam bila čudno dijete, jer sam prvi put bila uzbuđena kad sam čitala
bračnu uputu prije nego što sam se udala u osamnaestoj godini. Udala sam se za
jedinog čovjeka s kojim sam ikad izlazila. Zaključila sam da sam vjerojatno jako
dosadna. Nisam ja, nego je moj muž onaj koji smišlja razne stvari da bi učinio
raznolikim naš seksualni život. Često voli prostački razgovarati sa mnom. To mi se
dosta sviđa i ne bi mi stvarno smetalo da se prema meni odnose kao prema kurvi...
skupoj vrsti. Ali on uživa u brutalnostima, gotovo do silovanja. Ne podnosim da se
prema meni grubo ponaša. Volim biti, oh, tako nježna i pobijediti ljubaznošću i
razumijevanjem. Iako je gmb, on je vrlo kontroliran, i često mislim koliko bih voljela
da ga dražim do točke kad bi odustao od kontrole i učinio ono što je želio, umjesto
sve te namjerno grube priče. Njega je jako teško dovesti do vrhunca.
Smatrala sam da sam čudna, ne poput drugih žena. Sad počinjem vjerovati da
nisam tako loša kao što sam to mislila svih ovih godina. (Pismo)
Tania
Rado bih znala imam li ikakvih latentnih homoseksualnih sklonosti; možda sam
samo biseksualna.
Najčešće, za vrijeme seksa moje misli odlutaju drugim ženama. Ili zamišljam
kako me voli druga žena, ili gledam svog muža kako vodi ljubav s drugom ženom, ili
kombiniram te dvije situacije. On i ja razgovarali smo o tome i on je priznao da i on
to često radi. Ohrabruje me u mojim maštarijama tako da odglumi svoje. Često
razgovara sa mnom kao da me siluje, što stimulira drugu vrstu mojih maštarija.
Počinjem maštati da sam svezana, bespomoćna, i ostavljena na milost i nemilost jako
agresivnom muškarcu. Kao rezultat toga počinjem zamišljati da dolazi žena, otpušta
mog muža i počinje sa mnom voditi ljubav na jednako agresivan način, ali s
posebnom nježnošću.
Prva maštarija koje se mogu sjetiti je bila o skupini ljudi (petero ili šestero) u
velikom krevetu, svi goli i maze jedni druge. Nikad nisam bila u stanju razviti
maštariju iznad toga, ali kako sam u to vrijeme bila jako mlada čini se da nije bilo
nužno. Sama ideja bila je jako poticajna. (Pismo)
Michelle
Udana sam pet godina, i dosad nisam ni s kim razgovarala o svojim
seksualnim maštarijama.
Za vrijeme seksa ne mislim ni o kome drugom, osim o muškarcu s kojim
trenutačno jesam, osim ako on to ne radi loše, onda mislim o onome tko radi dobro.
To mi obavezno daje dovoljno užitka da postignem oigazam. Mislim da su maštarije
jako korisne zbog tog posebnog razloga. Svaki put kad seksamo, ne može biti
savršeno; druga osoba (kao ni mi sami) nije uvijek u vrhunskoj formi. Najčešća ideja
koja mi uskoči u maštariju jest »biti na izložbi«. Maštarije mi se jako razlikuju, ali ova
zamisao je uvijek prisutna. Ljudi gledaju, nije nužno da bilo što govore ili čine, nego
samo gledaju... to me doista uzbuđuje.
Zanimljivo je da, iako nikad nisam osjetila želju za nekom drugom ženom, ili
čak u stvarnosti pogledala drugu ženu »na taj način«, često imam lezbijske maštarije
dok sam s muškarcem. Nemam pojma otkud mi to. U mojim maštarijama te se žene i
ja nikad stvarno ne dodirujemo, nema tjelesnog kontakta, ja jednostavno mislim o
njima, o drugim ženama, obično golim, obično sisatim. Čini se da me one pokušavaju
zavesti svojim erotskim pokretima. Dopuštam si da se uzbudim samo gledajući ih, ali
kad sam stigla do vrhunca i stvarno doživljavam oigazam, one se jednostavno
smiješe, zadovoljne zbog mene i nestaju. Možda ću im se jednog dana u maštariji
pridružiti u seksu, ali ne mislim da je to ono čemu one teže. Nikad ne bih rekla
muškarcu o ovim lezbijskim maštarijama, jer mislim da on to ne bi shvatio. (Pismo)
Sandra
Često kad muž i ja vodimo ljubav, mislim o drugom muškarcu (ili o dvojici
muškaraca) a ponekad, ne često, o ženi. Muškarac o kojem mislim bio je moj zubar
(kažem bio, jer je odselio u drugu državu). Nikad nisam vodila ljubav s njim, ali
voljela bih da jesam. Za mene, on je sličan mom mužu. Kulturno razgovara, ali nije
od onih kojima bi žena gospodarila (ja i volim da muškarac bude takav: Muško). U
mojim maštarijama mi seksamo u svim zamislivim mogućim položajima. Čak jedno
drugo masturbiramo. Međutim, većinom za vrijeme seksa mislim o svom mužu; on je
moj idealni seksualni partner. On čak i miriše seksi.
Kad maštam o drugim muškarcima koje smatram privlačnima, dok se
približavam vifauncu, koncentriram se na jednog muškarca (ili ženu). Tako vidite,
imam lezbijske maštarije. Obično mislim o ženi koja je fizički slična muškarcu, to
znači da je krupne građe ali ipak ženstvena, nježna, puna ljubavi (ponekad
majčinski), suosjećajna. Vrlo često ona je u vojnoj uniformi. Nije lijepa, samo zgodna.
Nepopustljiva je ali srdačna, s njom se veselo družiti, voli glazbu, sport, odjeću i
životinje. Dobro je stojeća, ali ne bogata, štedljiva ali ne bijedno. Obično
masturbiramo, ljubimo se (u usta), spavamo u zagrljaju (obično ona mene drži u
zagrljaju). Osjećam se s njom sigurno. Sišemo jedna dragoj prsa (obično ja njezina).
Ponekad upražnjavamo 69. Moj muž zna da imam lezbijske sklonosti i da bih možda
mogla biti seksualno podvojena. Međutim, ne skrećem s puta da bih našla lezbijsku ili
žensku partnericu za krevet.
Ne znam na što to upozorava, ali volim misliti o svom mužu i dragom
muškarcu kako vode ljubav sa mnom. Iako moj muž ne ohrabruje moje maštarije, on
ih ni ne obeshrabruje. Kad ga pitam da li bi ga uzbudilo da gleda dragog muškarca
kako me jebe, on kaže da vjerojatno bi. On zna da bih voljela da bude sa mnom ako
bi me jebao dragi muškarac. Oboje volimo gledati naše jebanje. Draga ideja na koju
se palim jest da promatram dvojicu homoseksualaca kako vode ljubav; isto bih tako
voljela da žene imaju mogućnost da gledaju neke od erotskih filmova koje gledaju
muškarci.
Molim vas, ispričajte me zbog mog neurednog pisanja; obično sam uredna, ali
ovo sam željela brzo napisati tako da ne bih stigla ništa mijenjati. (Pismo)
Patty
Upravo sam pročitala vaš oglas i osjećam da vam moram pomoći u
istraživanju. Pokušat ću biti iskrena koliko god mogu.
Imam dvadeset i devet godina, jedanaest godina udana sam za mornara
trgovačke mornarice i imam dvoje djece. Muž mi je na mora po šest mjeseci svake
godine, i prije tri godine, za vrijeme jednog njegova putovanja, dvije mlade djevojke
upoznale su me s lezbijstvom. Moje prvo iskustvo s tim djevojkama bilo je tako
potpuno zadovoljavajuće i predivno uzbudljivo da sada ponovno proživljavam tu
scenu gotovo svaki put kad vodim ljubav s mužem kad je on kod kuće.
Scena koju zamišljam je sljedeća: Suprug mi je na moru, a djeca su preko vikenda
kod moje majke, jer ja navečer izlazim s djevojkama iz ureda da proslavimo skoro
vjenčanje jedne od njih. Dvije djevojke pozvala sam da prespavaju kod mene, jer
žive u susjednom gradu i morale bi rano otići s proslave da bi stigle na posljednji
vlak. Stižemo mojoj kući kasno i umorne od zabave. Padam u fotelju i kažem kako
bih voljela imati služavku da me razodjene i spremi u krevet. Djevojke kažu da će one
biti moje služavke i nastavljaju me svlačiti. Kad mi skinu grudnjak i gaćice, one su
očito vilo uzbuđene onim što vide, i obje kažu da nikad prije nisu vidjele tako velike i
lijepe grudi kao što su moje. Pitaju da li bi ih smjele dotaknuti. Kažem da mogu raditi
s njima što god žele, i uskoro mi bradavice nabujaju i očvrsnu od njihova maženja.
Onda svaka uzima po jednu sisu i ljube i sišu moje velike ali vilo osjedjive bradavice i
u isto mi vrijeme počinju milovati trbuh i bedra, i ja se uskoro grčim u fotelji. Kad se
počnem previjati, one mi puštaju grudi i jedna od djevojaka sjeda na naslon fotelje i
počinje me ljubiti vrlo nježno i zaljubljeno, a onda sve zahtjevnije. Uskoro su nam
jezici duboko u ustima one druge. Za to vrijeme druga djevojka kleči na tepihu
između mojih nogu milujući mi bedra i trbuh dok postanem potpuno grozničava od
želje. Pokrećem se na sve strane pokušavajući usmjeriti njezine prste u moju picu, ali
ona ignorira moje pokušaje. Odjednom skoro poludim kad osjetim da joj se glava
spušta među moje noge i da jezik ulazi u pičku. Gotovo odmah doživljavam orgazam
i vrištim da sva kuća odzvanja. Dok ponovno hvatam dah, djevojke se skidaju i vode
ljubav na tepihu, a ja gledam. Onda se zajedno tuširamo i sve tri odlazimo u krevet i
cijelu noć vodimo ljubav. (Pismo)
SOBA Br.16
PROSTITUCIJA ILI »SADIE THOMPSON VIŠE NE ŽIVI OVDJE.«
□Ova soba je prazna. Kad sam počela skupljati maštarije za ovu knjigu, i kad
bih razgovarala s psiholozima, piscima i drugim ljudima za koje sam mislila da imaju
neke informacije o toj temi, oni bi se često veselo nasmijali i rekli mi da je naravno
najpopularnija ženska maštarija da su prostitutke. A zbog svega što sam pročitala i
čula, i sama sam mislila da je tako. (Primjerice, tko nije čuo onu staru otrcanu priču o
tome kako na svakoj kostimiranoj zabavi polovica žena dođe obučeno kao call-girl?)
Ali, u stotinama maštarija koje sam skupila na kraju se pokazalo da nema nijedne
maštarije o prostituciji. Tema se samo površno spominje, pogled na nju bacaju en
passant ljudi koji žure u sobe anonimnosti, poniženja ili mazohizma. Ta velika stara
tema, koju su tako voljele žene viktorijanskog doba, očito je mrtva. I ako imam
pravo, i ako je Sadie Thompson doista preživjela, ironično je da ju je ubilo naše
liberaliziram) doba. Suprotno onome što je govorila njezina majka, djevojka je umrla
od nedostatka srama.
Da bih objasnila što želim reći, razmotrimo razliku između srama i krivice.
Krivica se odnosi na nešto zbog čega se osjećate loše, bez obzira na to zna li netko
za to ili ne, i ljubav povezana s krivicom još uvijek je velika maštarija našeg doba. To
je privatni nazor. Ali sram se tiče nečega što drugi ljudi mogu odobravati ili ne. Vi se
u odnosu na to možete osjećati neutralno, ili vam se čak može sviđati; sram se javlja
samo onda kad vas vanjski promatrač uhvati na djelu. Žena koja vara u pasijansu
npr., radosno će vući karte preko reda — dok je netko ne uhvati u tome, a onda će
postati nervozna i razdražljiva.
Sram se dakle javlja kad osjećate da je vaš osobni moralni i običajni kod u
protuslovlju s općenito prihvaćenim — i osjećate barem hipokritsku potrebu da se
pretvarate kako se slažete s pravilima većine. Prema tome, možemo vidjeti daje
razlog zbog koga su naše majke toliko uživale u maštariji o prostituciji bio njihov
osjećaj da su Djevojke iznad srama; ona je osobi koja mašta pružala vrstu nema-sešto-izgu- biti, ulične slobode. Ali, danas, zašto se truditi da budeš licemjeran? Sa svih
strana uvjeravaju nas da u seksu nema ničega čega bi se trebalo sramiti.
Do viđenja, Sadie. Držat ćemo svijeću u tvom prozoru za slučaj da kotač represije
promijeni smjer, i protureakcija te dovede natrag. □
4. OTKUD PRISTOJNOJ DJEVOJCI
POPUT TEBE TAKVA IDEJA?«
DJETINJSTVO
□Ljudi me obavezno pitaju odražavaju li ženine seksualne maštarije njezino
porijeklo. Zar njezino obrazovanje i društveni položaj ne određuju prirodu njezine
maštarije? Nisam li otkrila da se skupljena građa jednostavno prirodno razlikuje i
ulazi u te kategorije? Po načinu kako je pitanje postavljeno — naročito za vrijeme
mojih istraživanja u Engleskoj — uvijek se podrazumijevao odgovor: »Da, ženino
porijeklo će se odraziti.«
Ali, moj je odgovor: »Ne.« Bogate žene ne maštaju obavezno o maskiranim
vojvodama, kao što ni neobrazovane rudarske žene ne maštaju u grubim riječima od
šest slova. Ni obrnuto nije točno. Besmisleno je raspravljati o društvenom položaju i
porijeklu određene žene prema njezinoj maštariji, osim ako se ne želi poreći da to
primamo utječe na to što i kako ona misli. Nikad ne možete predvidjeti što će nekoga
uzbuditi.
Kad biste pomiješali sve pismene odgovore na moja pisma i oglase kojima sam
tražila suradnju, a objavljeni su u različitim časopisima u Sjedinjenim Državama i
Engleskoj, te sve razgovore koje sam osobno vodila u istim državama, ne bi bilo
moguće spojiti ženu s maštarijom... osim možda po nacionalnosti.
Prema tome: Ne, gospođo Jones, nemojte očekivati da bi se po rođenju ili na
temelju svog sretnog braka s Jackom Princetonom vaša Abigail našla u relativno
prihvatljivoj Sobi Majke Zemlje. Unatoč njezinom foxcroftovskom obrazovanju, vrlo je
vjerojatno da će se valjati u blatu zajedno s Airedale, skupa s drugim maštateljicama
o seksualnom poniženju. Ona će samo o tome govoriti s manje gramatičkih grešaka.
Pretpostavljam da su jezik i slike seksualnih maštarija šokantne i vjerojatno je
to neke čitatelje odbilo kad su prvi put čitali ovu knjigu.
Ali, kad se jednom prihvati da je predmet vrijedan ozbiljne diskusije, nijedan drugi
postupak nije moguć. Pokušati prenijeti emociju, značenje i iskustvo seksualne
fantazije s pomoću eufemizma bilo bi kao pružiti žednom čovjeku komad papira na
kome piše »voda«. Tu dolazi u obzir ili prava stvar ili ništa.
I ja sam imala nekoliko trenutaka otkrića. Nisam kroz ovu građu prošla
pasivno i hladnokrvno, ovako suosjećajna s maštarijama, kakva već jesam. Običavala
sam otvarati svoju poštu o maštarijama — odgovore na pisma i oglase — ujutro, i
više nego jednom mi je gutljaj kave otišao krivim putem. Hej! Ne toliko jezik, ili
situacije... iako su i to jake stvari za devet ujutro. Ono što me je zapanjilo bila je
količina maštovitih pojedinosti, intuitivno razumijevanje da uljepšavanje maštarije
izvlači život iz nje, a više od svega kreativnost u maštarijama žena čiji se životi, inače,
kao što je to opisano u njihovim pismima, sastoje od rutinskih i predvidljivih stvari
kao što je slanje djece ujutro u školu.
Seksualne maštarije jesu ono što izjednačava žene. Sramota je da žene ne
mogu jedna s drugom razgovarati tako otvoreno i biti u stvarnosti tako iskrene o sebi
kao što su to u svojim maštarijama. U maštariji svi govore istim jezikom, jer svi žele
istu stvar. Ponekad mislim da je to ono što muškarci dobivaju u svojim seansama u
garderobama kluba. Tamo, oslobođeni svega, mogu razgovarati o svemu bez
pretvaranja i preseravanja, pružajući jedan drugom malo seksualne identifikacije koju
ne mogu naći nigdje drugdje. Tko zna? Preko ove knjige će možda i žene izgubiti
nešto od svojih osjećaja seksualne izolacije, možda će pronaći neku uzajamnu
identifikaciju, možda čak osjećaj ženskog prijateljstva. Naravno ovo su »prljave«
misli, ali svi ih imamo, i muškarci i žene, a uostalom što ih čini »prljavima«, osim
možda njihove tajnovitosti? Ta tajnovitost jedina je stvar koju žene dijele, i to nigdje
nije očitije nego u njihovim maštarijama. Uskraćene za svaki stvarni osjećaj
seksualne identifikacije s drugim ženama, one pribjegavaju usamljeničkim
istraživanjima unutar svojih individualnih svjetova maštarije.
Potraživši u književnosti objašnjenje vlastitih najdubljih želja i seksualnih
reakcija, te odgovore na njih, žene su otkrile da je većina književnih pronicavih
otkrića namijenjena muškarcima od muškaraca, a kad isti muškarci pokušavaju red
kako je to za žene, nitko brže od žena ne zna kako su daleko od pogotka. Čak i nove
knjige žena-za-žene pričaju oko toga, ali ne o tome — kao da ne postoji potreban
rječnik; u međuvremenu žene nastavljaju uzdisati i govoriti »Nitko nikad nije to
stvarno opisao«. Da li je toliko začuđujuće da u istraživanju misterioznog »toga« u
maštariji, one upotrebljavaju najjače, najgrublje, »najpomografskije« izraze i slike da
bi emocionalno učinile stvarnim nešto što nikad nisu definirale i za što znaju daje isto
tako snažno i potresno kao svaki pornografski opis koji su ikad pročitale ili čule o
muškom »tome«? Hrabrost ženske imaginacije može se kositi lijepo zavrnutim
rubovima njihovih Adolfb šešira, ili sitnim pliseom njihovih pamučnih dindrlica, ali
slike i riječi univerzalne su i besklasne — samo karakteristična gramatika i imena
mjesta odaju bilo kakav identitet.
Ali, kako ste pobogu, lijepa damo, sjedeći u svom skupom stanu okruženi
pelenama, ili iza zatamnjenog stakla na svom Rolls Royceu, došli na takvu ideju? Te
usne koje nikad nisu izrekle psovku, a kamoli milovale muškarčev kurac, i ta uredna
mala svijest koja »čini se« brine o školovanju djece, novom poslu, ili čak o novoj
ljetnoj opremi, kako, di, kako ste došli na ideju? I češće da nego ne, ako bi se dama
udostojila odgovoriti, odgovor bi bio: »Kako, pa još kad sam bila mala djevojčica i
dogodilo se da sam vidjela...«
Iz tako sitnog sjemena — trenutka u djetinjstvu — niče potpuno rascvjetana
seksualna maštarija, vjerojatno godinama uljepšavana i mijenjana, ali sve je počelo
kratkim pogledom, dječjim brzim zavirivanjem u tajni vrt. Činjenica da sjeme raste —
i to do takvih proporcija — samo pokazuje što tajnovitost i zabrana mogu učiniti; koju
snagu rasta ima »Nemoj!«
Primjer: Mlada djevojka prvi put ugleda muškarca koji mokri iza drveta... vidi
blistav crven vršak koji iznenada izbija iz psećeg dlakavog pimpeka... provokativno joj
prijeti stariji dječak na putu kud iz škole... ili je prisiljena da preživi seksualnu traumu
sadomazohisti- čkog iskustva u školi (pročitajte Monino pismo i plačite)... što da radi
s tim misterioznim i često uznemirujućim novim informacijama? Nitko ne želi znati,
čuti, niti razgovarati s njom o tome - ona »nije dovoljno odrasla«, tema »nije
pristojna«, i zna da će mama ako to čuje postati »nervozna« — to je sve što zna. Sve
to čini zabranjene mrvice znanja još provokativnijima. I tako se te misli pridružuju
drugim svaštarijama uzbudljivih, ponekad uznemirujućih senzacija, sanjarenja, drugih
tajni koje je akumulirala — ili potiskivala — dok je odrastala. Do vremena kad se
prestala igrati s lutkama, tijekom onog dugog zadšja prije nego što počne bilo kakav
značajan kontakt s dječacima (ne mislim obavezno na seks), ona ima dovoljno
snažnih slika spremljenih u glavi koje bi osupnute najžešćeg pisca najegzotičnije
pornografije koju je ikad pronašla u sobi svog starijeg brata. To nije specifično znanje
koje ona može sastaviti s bilo kakvim razumijevanjem, ali su uzbudljivi djelići za
vještu obradu, njoj na raspolaganju, i to maštovitiji što je veće njezino neznanje
(koje se vulgarno obično naziva »nevinost«). Zabranjene stvari, zaključane na
privlačnim, mračnim mjestima, prerastaju sve dimenzije.
I tako, s vremenom, sićušno sjeme, pogled ili ideja koji su trenutačno zapalili
njezinu maštu, prerastaju u maštariju, oblikovanu žešćim sredstvima i jezikom nego
što ga mogu ponuditi knjige, TV, filmovi ili masni vicevi. Do vremena kad vi ili ja
čujemo maštariju — deset ili čak dvadeset godina nakon sađenja sjemena (žene su
nevjerojatno vjerne svojoj prvoj maštariji, i često joj se vraćaju nakon što su nove i
manje snažne čudno izgubile svoju živahnost) — do vremena kad nam ispriča, obično
nije moguće prepoznati originalno sjeme. Ali ona zna. Žene pamte važne prve
događaje. □
Theda
Prva seksualna maštarija koju sam imala bila je kad sam vidjela učiteljevu vrlo
oblu stražnjicu. Nisam mogla imati više od sedam ili osam godina. Nosio je vrlo
kratak kaput, bio je debeo, i zadnjca mu je napinjala hlače, jasno ističući obje
polutke. Sjećam se da mi je to davalo određeni seksualni obećaj, čak u toj dobi, pa i
izgovor da odlazim rano u krevet da bih imala intimnost i mogla razmišljati o onim
inspira- tivnim kuglama. To je bilo prije nego što sam masturbirala, ali već sam tada
osjećala infantilnu potrebu da kliznem rukom niz polutke njegove zadnjice, pa
naokolo prema »naprijed«.
Nakon što sam upoznala masturbaciju, osnovni mije problem bio naći skrovito
mjesto da joj se mogu prepustiti. Morala sam spavati s mlađom sestrom koja je bila
svjesna i najmanjeg pokreta. Pokret ruke mi je morao biti krajnje potajan i spor, a
pipanje klitorisa bilo bi rastezano do krajnjih granica. To je neizbježno izazivalo
seksualnu maštariju koja se temeljila na onome što bih čula od drugih djevojčica...
tada nisam mogla imati više od četrnaest godina... koje su vidjele pimpeke svoje
braće. Posebno jedna djevojčica, Monika, bila je velik izvor maštarija. Ona je
dopuštala dječacima da je pipaju dok bi im ona otvarala šliceve i »brzo ih sredila«.
Izraz me još uvijek uzbuđuje, i u beskonačnim prilikama zamišljala sam da sam ja
Monika. Monikina majka uzela je stanara, i nakon što me zaklela na najveću tajnost,
Monika mi je ispričala kako ga je vidjela da masturbira, i veličinu njegovih genitalija.
Pomisao na njegov orgazam istinski me us- hitila, i bila je temelj mnogim
maštarijama. To mi je postala ambicija.Još uvijek masturbiram zamišljajući se kao
voajera samačkim užicima tog stanara. (Pismo)
Lindsay
Moja fasciniranost muškarcima i čitavom idejom seksa počela je kad mi je bilo
desetak godina. Nikad nisam vidjela penis sve do jednog dana kad sam bila u šumi
nedaleko od naše kuće i vidjela muškarca kako mokri. Bila sam potpuno očarana
njegovim penisom, ali on je vidio da ga gledam i brzo ga je maknuo s vidika. Muvala
sam se po toj šumi svaki slobodan trenutak, nadajući se da ću vidjeti drugog. Ako je
muškarac mimo stajao, ja bih mislila: To je to! i tumarala okolo nadajući se da ću ga
načas ugledati. Provela sam sate i sate prisjećajući se kako je izgledao i smišljajući
riječi kojima bih opisala penis — krasan, dominantan, pulsirajući. Mogla bih nizati.
Godinama bih bila u stanju ležati u svom malom krevetu djevice i misliti o tom
pogledu na moj prvi penis. Svi ti sati provedeni u šumi, nadajući se još jednoj šansi,
pravo je čudo da me nikad nisu silovali ili ubili. (Razgovor)
Fiona
Kad sam bila mlada, igrala sam se uobičajenih igara »doktora« i »kuće«
otkrivajući svoje genitalije i istražujući svoje male prijatelje. Sada znam da je čudna,
topla vrsta drhtavih osjećaja imala seksualni karakter. Tada sam s tim osjećajima
povezivala mokrenje, i često sam maštala da sjedim na toaletu široko rastavljenih
nogu, dok jedan od mojih malih prijatelja mokri u toalet između mojih nogu. (Pismo)
Felicia
Najranije maštarije kojih se mogu sjetiti uključuju moje roditelje, ili mog oca i
stariju sestru (na koju sam bila jako ljubomorna). Ne mogu se sjetiti da sam stvarno
maštala o svom ocu i sebi, ali se sjećam da sam osjećala prema njemu snažnu
seksualnu privlačnost.
Isto tako sam maštala o svojim roditeljima i našoj kuji bokserici. Sumnjam da su
nešto zaista i eksperimentirali, jer su bili vrlo širokih nazora i ponekad bi se zatvarali
u sobu s našim psom kad se ona tjerala. Imali smo i rasplodnog psa koji bi se penjao
na sve na što je stigao kad bi se naša kuja tjerala. Naši roditelji to nikad nisu doznali,
ali jedna od mojih sestara, brat i ja postavili bi se četveronoške i pustiti ga da se
popne na nas nekoliko sekundi — a onda bismo se uplašili. Otad sam maštala da sam
prošla čitavu proceduru i da me je penetrirao mužjak psa. Moj muž i ja imali smo
časopis s fotografijama žene i njemačkog ovčara za vrijeme seksualnog odnosa. Kad
bih gledala te slike uzbudila bih se i zahtijevala da mi muž priđe sa stražnje strane,
simulirajući kretnje psa. (Pismo)
Sonia
Kad sam imala jedanaest-dvanaest godina, običavala sam, kad bismo odlazili
na izlete, sjediti na stražnjem sjedalu automobila i čvrsto prekrižiti noge. Naš se auto
u vožnji jako tresao, i kad sam sjedila uvijek sjedne strane, svaki mali potres i
vibracija bi me seksualno stimulirali. Prvi put kad sam to osjetila, pogledala sam kroz
prozor i vidjela na polju konja s ispuštenim penisom. Svaki put poslije toga maštala
sam da konj ulazi u mene. Tada od te maštarije nisam imala orgazam, samo
stimulaciju. Ali, sad kad masturbiram i mislim kako me penetrira konj, to mi donosi
strahovit orgazam. (Pismo)
Phyllis
Kad me muž jebe, često mislim o svom nekadašnjem poslodavcu kod koga
sam prvi put vidjela penis u erekciji dok sam još bila djevica. Bilo mi je tada šesnaest
godina. To me se tako dojmilo da sam to zauvijek zapamtila, i volim tu scenu
zamišljati onako kako se dogodila. Otkopčao je hlače i izvadio kurac, a ja sam
začuđeno gledala kako se diže, tako širok i krut. Nije me jebao, ah u mojim
maštarijama vidim njegov veliki pimpek i pokušavam zamisliti kakav bi to bio osjećaj
da mi ga je gurnuo. Uvijek maštam dok masturbiram, što se obično događa dok mi je
muž na poslu. Prisjećam se scene kad su me tukli u školi. Šibanje mi je nanosilo
toliku bol da sam popišala gaće, što mi je poslije toga pružalo seksualno uzbuđenje.
U maštarijama mogu vidjeti upraviteljicu sa šibom, i kad zamišljam kako mi je
zadavala one bolne udarce, brzo postižem klimaks. Nisam s mužem razgovarala o
svojim maštarijama, ali oboje slobodno upotrebljavamo trosložne riječi za vrijeme
jebanja, jer smatramo da nam one nailaze sasvim prirodno i povećavaju naš užitak.
Ispričavam se ako me je moja sklonost upotrebi tih riječi navela da ih previše
upotrebljavam pišući vam.
Mislim da sam prvu seksualnu maštariju stvorila kad sam vidjela muškarca
kako piša, a bilo mi je tad jedanaestak godina. Nisam vidjela njegov penis (od tuda
moje iznenađenje kad sam ga ugledala prvi put, kao što sam rekla), ali sam jasno
mogla vidjeti mlaz mokraće dok je stajao i mokrio uz drvo dok sam ja prolazila kraj
njega. To što sam
vidjela kako netko suprotna spola stoji dok urinira umjesto da čuči, kao što sam to ja
činila, tako me uzbudilo da sam se toga stalno sjećala. Ja sam svoju maštariju razvila
dalje zamišljajući ga kako namjerno izlaže svoj pimpek i kako ga trlja do trenutka
ejakulacije. (Pismo)
Marlene
Imam dvadeset i četiri godine i udana sam pet i pol godina. Obično maštam
dok vodim ljubav s mužem, uvijek sam to radila i vjerujem da i on to radi. To nema
nikakve veze s nekim našim neslaganjem. Uvijek sam ga smatrala uzbudljivim u
krevetu i čini se da me se on ne može zasititi. Radi se samo o tome da kad ste udani
i stalno s istim muškarcem, bez obzira na to kako je on sjajan u krevetu, razbija
rutinu razmišljati o drugim muškarcima. Obično zamišljam tipa s kojim sam nekad
radila u uredu. Zavodila sam ga. Ili to radim sa zgodnim cmim tipom s televizije, opet
ja kao strana koja zavodi. O kome god da se radi — u svojim sam maštarijama
zavodila čak i svećenike — volim zamišljati da je to netko tko nije seksao dugo
vremena i zbog toga je gladan seksa.
Najvažnija pojedinost u mojim maštarijama, čak i kad masturbiram, jesu moje
grudi. Još u dobi od pet ili šest godina bila sam očarana grudima i pokušavala sam
zamisliti kakav je to osjećaj imati ih. Satima bih buljila u fotografije filmskih glumica.
Ne golih grudi. Moje su predodžbe uvijek bile o grudima preko kojih je tijesno
navučena tkanina. One su rastezale i upirale u tkaninu kao da pokušavaju probiti kroz
nju. Moje su grudi u stvarnosti lijepe; nitko se nikad nije žalio. Ali, u maštarijama
moja je bista doista fantastična; grudi su mi goleme i najjače oružje u scenama u
kojima zavodim muškarce. Trebam samo zatvoriti oči, uključiti sliku mojih grudi većih
nego kod Raquel Welch, i nijedan mi muškarac ne može odoljeti . (Pismo)
Kay
Bila sam pomalo muškobanjasta u dobi od deset godina i sjećam se da sam se
oblačila u gusara. Natezala bih hlače vrlo tijesno u koraku i zakopčala jedan od
očevih starih remena vilo čvrsto oko struka.'* Nisam znala što je razlog tome, sve što
sam znala bilo je da sam se osjećala fino »tamo dolje«, i daje to završilo tako da sam
se često igrala gusara. Kad mije bilo jedanaest godina, tu negdje, uzbuđivala bih se
»vežući« se tijesno oko genitalija i uranjajući u hladnu kupku manje-više potpuno
obučena. U to doba, a i poslije, maštala sam o rvačima u blatnom, bljuzgavom
borilištu, potpuno slijepljenima u mokroj odjeći, i kompletno zatrpanim blatom. Dok
bih o tome mislila, trljala bih se o šav na hlačama pidžame. (Razgovor)
Trudy
Tek sad dok pišem, sjećam se da smo se moja sestra i ja običavale pretvarati
da to radimo s našim psom. On je sasvim lijepo surađivao. Moje maštarije o psima
nastavljaju se i sad, pa tako kad mi muž ulazi odostraga ja mislim o tome kako psi
spolno opće, jer sam to često viđala otkako mije bilo tri ili četiri godine. (Pismo)
Mona
Nadam se da mi nećete objaviti ime, jer nikad nikome prije ovo nisam rekla. Iz
onoga što sam pročitala, mislim da sam sadistkinja. Mogla bih isto tako biti i
mazohistkinja, jer često sanjarim da me muče.
Seksualno sam se razvila oko dvanaeste godine, a kako sam bila jako divlja i
neposlušna dok sam odrastala, roditelji su odlučili da me pošalju u jako strogu
samostansku školu. U tcfj je školi bilo dopušteno tjelesno kažnjavanje. Upotrebljavalo
se remenje. Glavna svećenica, Sestra Rosario, izvela bi neposlušnicu — to sam često
bila ja — pred razred, rekla joj da se sagne i dotakne nožne prste, i onda bi je, zadigavši joj tuniku, udarala po stražnjici.
Za vrijeme praznika srela sam zgodnog dečka u kojeg sam se zaljubila.
Natjerala sam ga da mi obeća da mi neće pisati dok sam u samostanu, jer bih zbog
toga mogla biti izbačena. Jednu večer, nakon nastave, Sestra Rosario rekla je da me
želi vidjeti u svojoj sobi. Rekla je da je uhvatila pismo koje mi je napisao dečko i da
nema drugog rješenja nego da me izbaci. Na koljenima sam je preklinjala da me ne
izbaci i ona je rekla da možda neće, ali da će se morati ozbiljno pozabaviti sa mnom i
da nikome ne smijem ništa reći. Rado sam pristala na to, ali mogu vam reći, kad bih
mogla ponovo birati, ne bih. Rekla mi je da skinem svu odjeću, što sam ja sva
zbunjena učinila. Imala sam tada gotovo trinaest godina i bila sam prilično razvijena.
Morala sam kleknuti ispred nje dok mi je ona postavljala brojna pitanja koja su me
šokirala i zbunjivala, primjerice:
—
Koji ti je gornji obujam?
—
Da li masturbiraš?
—
Kakve su ti boje dlačice među nogama?
—
Kako to zoveš?
Željela je točio znati što sam radila s dečkom i što je on radio. Prisilila me da
legnem preko stolice i dvadeset puta me udarila kožnom trakom po stražnjici. Onda
sam morala leći na leđa i raširiti noge. Udarila me je šest puta među noge.
Nakon toga morala sam redovito dolaziti u njezinu sobu i ona bi me natjerala
da se skinem i udarala bi me svaki put kožnom trakom. Uvijek me je ispitivala o
masturbaciji. Sve vam to pričam zato jer sam nakon dva tjedna od batina počela
dobivati nedvojben osjećaj ugode. U to vrijeme sam prvi put počela masturbirati. Još
i sad to redovno činim.
Sad sam učiteljica i uživam kažnjavati. Dječaci koje učim imaju između deset i
četrnaest godina. Redovno dovodim jednog u svoju sobu i kažnjavam ga bičem ili
šibom, naredivši mu da se skine do gola. Uživam ga kažnjavati, ali još više uživam
kad vidim da dobiva erekciju. Nosim provokativnu odjeću i uživam kad ga mogu
dovesti u nepriliku kad dobije erekciju.
Nikad nisam kaznila djevojčicu, jer nikad nisam imala priliku da to učinim. Ali,
često sanjarim o tome. Zamišljam je samo u gaćicama i grudnjaku pričvršćenu za
krevet. Onda naređujem jednom od mojih dječaka da je skine i muči. Mučenja o
kojima obično razmišljam su čupanje dlačica s pubisa jednu po jednu, uvlačenje igala
u njezine grudi, paljenje vrelim parafinom, bičevanje, šibanje, a istodobno je
prisiljava da prizna prijave misli, masturbaciju itd.
Maštam i o snošaju s jednim od svojih učenika. Neki moji postupci i misli jako
su slojeviti i čudni i teško mi ih je staviti na papir. Nikad prije nikom nisam rekla o tim
stvarima. Ponekad se osjećam frustrirano i voljela bih znati jesu li moji postupci jako
neobični. Bila bih oduševljena kad biste mi mogli dati neke informacije o tome što
druge djevojke misle. Osjećala bih se lakše kad bih znala da postoje i drugo, poput
mene.
P. S. Ovdje u Irskoj imam poteškoća u pronalaženju bičeva kakve bih željela,
pa bih vam bila zahvalna ako biste mi mogli pomoći. (Pismo)
Stella
Moja seksualna maštarija vraća se na stvarni događaj, koji mi se dogodio kad
mije bilo oko jedanest godina. Na putu kući iz škole skupina dječaka i djevojčica
uzela me na pik. U jednom trenutku me je vođa, koji je bio jako zgodan, zgrabio za
ruku i rekao mi da ću morati raditi sve što mi on naredi. Rekao mi je da ću od tog
dana, kad god mi naredi da ga slijedim, morati to učiniti, i da će mi onda reći kakve
su njegove želje. Onda me pustio. Poslije bi mi, kad god sam ga srela, srce skočilo u
grlo, ali činilo se da me nikad više nije ni opazio, nikada mi nije naredio da ga
slijedim, niti da učinim nijednu od onih stvari za koje sam mislila da bih se bojala
raditi ih.
U svojim ranim tinejdžerskim godinama običavala sam sanjariti o onome što je
mogao tražiti da mu radim. Zamišljala sam najrazličitije stvari, i još uvijek to činim. To
je ono na što se vraćaju sve moje maštarije, i taj me zgodni muškarac prisiljava da
izvodim razne vrste seksualnih postupaka, nevjerojatne stvari koje nijedan muškarac
nikad nije tražio da napravim, ali koje bi mi priuštile golemo zadovoljstvo — da sam
bila prisiljena. To je moja maštarija čak i kad sam sa svojim ljubavnikom.
Počela sam masturbirati tek prije osam mjesci, iako su mi dvadeset i četri
godine. Maštarije su mi za vrijeme masturbacije drukčije, pa ih zamišljam da
upotrebljavam umjetni kurac, za koji nemam živaca otići i kupiti ga, ili da jedna ili
dvije žene i ja vodimo ljubav s tom zamjenom za pimpek.
Dosta čudno, jedina stvar koja me još pali jest kad vidim stvarno zgodnu
mušku stražnjicu. Ne mogu spriječiti razmišljanje o tome kako bi izgledala otkrivena.
(Pismo)
ZVUKOVI
□Ovo je dobro mjesto, kao i svako drugo, da se usput komentiraju zvuci za
vrijeme seksa, i kako oni djeluju na ženu. Ne govorim o Franku Sinatri u pozadini;
govorim posebno o onim riječima i zvukovima i izrazima koji dolaze ravno iz prepona i
tiču se jebanja. Riječi i zvukovi koji su — ako se doista jebete — prirodniji dio jebanja
nego džentlmensko »Volim te, Helen«, ili uopće nikakvi zvukovi. Biti jebana u tišini,
uz isključena svjetla, koči čin za koji se pretpostavlja da bi trebao opuštati više nego
ijedan drugi u našim životima. Neke žene, npr. June to čak ni ne mogu raditi u tišini.
Nina kaže ono što su mnoge druge suradnice spomenule usput... i bile bi se dulje
time pozabavile, sad sam sigurna u to, da sam ih izravno pitala što misle o tome:
»Naše vođenje ljubavi uvijek dobiva na kvaliteti upotrebom riječi kao što su jebanje,
pička, itd, koje obično ne upotrebljavamo... samo u krevetu.«
Obje ove žene slijede izvor svojih maštarija sve do svog djetinjstva, kuda, mnogi
odrasli misle, da bi ti »prljavi«, »niski«, »vulgarni« zvukovi trebali biti protjerani,
umjesto da ih se prirodno uključi u naj- odrasliji mogući čin. Tko je rekao da »dame«
ne upotrebljavaju riječi kao »jebati« i »pička«, ili da se one ne upotrebljavaju u
prisutnosti »dama«? Možda ne kad ručate s damom, ali kad se dama jebe, ona ne
ruča. □
June
Ono što ne podnosim jest seks u tišini. Čini mi se neprirodnim kad se dvoje
ljudi ševi, daje sve što možete čuti, ako imate sreće, malo teškog disanja. Dajte mi u
svako doba tipa koji dobro stenje, uzdiše, viče. Ako sam s tipom i on ništa ne govori,
samo diše, a ja sam previše plaha da počenem sa svim onim teškim uzdisanjem koje
me stvarno popaljuje, onda maštam, sjećam se prvog puta kad sam uopće čula ljude
da se jebu, i sjećanje na to, pa eto, opušta me.
Bilo mije oko jedanaest godina kad se to dogodilo. Živjeli smo u San Franciscu,
u velikoj stambenoj zgradi otvorenoj na dvorište, i ponekad je usred noći to u toj
zgradi nalikovalo na masovnu orgiju. Moglo mije biti tek jedanaest, ali mi nitko nije
trebao reći čemu sve to stenjanje i vikanje. Ležala bih tamo hipnotizirana — tada
sam počela masturbirati, hoću reći — slušajući prvi par. Oni bi obavezno probudili
druge parove, i poput neke vrste lančane reakcije za nekoliko se minuta jebala čitava
zgrada. Hoću reći, jeste li ikad čuli druge ljude dok se jebu, a stvarno uživaju u
tome? To je predivan zvuk... ne kao onaj u filmovima... nego kad je to stvarno. To je
tako sretan, uzbudljiv zvuk.
Ako sam s nekim tihim tipom, i samo ležim tamo tiho dok se on njiše, sjetim
se bučnih noći iz svog djetinjstva u San Franciscu, i za nekoliko sekundi i sama
stenjem i ječim kao luda, i budite sigurni da se i šutljivi tip pridružuje, isto... i
krećemo na veliku, glasnu jebačinu! (Razgovor)
Nina
Imam trideset i dvije godine, lezbijka sam i sretno sam »udana« posljednjih pet
godina.
Moje su maštarije velikim dijelom odraz onoga što se doista događa. Vrlo
često mi »odglumimo« naše uloge kao Mama i Dijete, dok mi ona siše bradavice, a ja
joj pjevam uspavanke. U drugim prilikama ona glumi mušku ulogu i glasno opisuje
kako izgleda njezin »kurac« i kako me on napada dok jedna drugu masturbiramo.
Naš užitak za vođenja ljubavi uvijek se povećava upotrebom riječi kao »pička«,
»jebanje«, itd., koje obično ne upotrebljavamo... samo u krevetu. Dodala bih da su
moje maštarije uvijek o mojoj ljubavnici, nikad o nekoj drugoj lezbijki. Kad bih imala
misli o drugoj ženi, nikad joj ne bih rekla, jer je po prirodi strašno ljubomorna.
Kad sam u dobi od sedam godina otkrila užitke masturbacije, čak sam i tada
običavala zamišljati da mi to moja prijateljica trlja između nogu. Pretpostavljam da
sam oduvijek bila lezbijka i bilo je samo pitanje vremena kad će se te rane maštarije
ostvariti. Ponekad, dok sam kao dijete masturbirala, zamišljala bih da mi pas liže
pičku (što je ponekad radio i to me strašno uzbuđivalo).
Međutim, sad nikad ne maštam o životinjama. Moje su misli potpuno posvećene
mojoj ljubavi prema drugim ženama. Često zamišljam vrstu religiozne lezbijske
orgije, koju promatraju muškarci obučeni kao svećenici. Uvijek tu ima mnogo
upaljenih svijeća, vestalinki djevica, i nešto seksa na oltaru s mojom partnericom.
Obavezno je tu i veličanstvena glazba i blještave boje kao što je to u crkvama. (Ja
sam potomak vikara i redovito idem u crkvu, ali ne osjećam krivicu što sam
homoseksualna.)
Svaka (česta) seansa s mojom voljenom partnericom uzbudljiva je iuspješna, to više
što je potpomognuta mojim mislima i našim riječima. Ipak, nikom nikad ne bih
pričala o svojim maštarijama. (Pismo)
Meg
Kad sam sa svojim mužem, često mislim o svom bivšem ljubavniku i sjećam se
kad smo bili na zaklonjenoj, grmovitoj plaži i kad me on pribio za zemlju nogama,
nakon što sam već imala jedan orgazam; on me samo valjao poput parnog valjka i
ječao i uzdisao dok je svršavao. To je još nešto što mi nedostaje — razgovor i buka
koju je moj bivši ljubavnik proizvodio za vrijeme vođenja ljubavi — moj muž ne
»govori ružno« za vrijeme odnosa u onoj mjeri u kojoj je to radio moj ljubavnik, i
prilično je tih u klimaksu. (Snimljeni razgovor)
Holly
Moj muž zna koliko me određeni razgovori uzbuđuju, npr. kad mi priča koliko uživa u
oralnom seksu, koliko voli moje velike sise. Volim da mi jako podrobno opisuje što
radimo dok vodimo ljubav. Osim toga, volim da to zove »jebanje«. (Pismo)
Evie
□Evie je u kasnim dvadesetim, razvedena, i sad živi u Los Angelesu s dvije
kćeri. Njezini iskreni komentari o pričanju za vrijeme seksa mogli bi inspirirati mnoge
tihe jebače, koji žele da ih se zapamti. Teško je zapamtiti pokrete, rekonstruirati što
se prošle noći ili prošlog mjeseca dogodilo u krevetu, ali nekoliko uspaljenih jecajariječi mogu dozvati u pamet potpuno, orgazmičko uzbuđenje. Sjećajući se samo tih
riječi, žena može u sjećanju zadržati muškarca zauvijek u stanju erekcije. Žene su
veliki kolekcionari... ljubavna pisma, suveniri, riječi; na neki način žene se grčevito
drže svega, gotovo da žive u prošlosti, jer nikad nismo potpuno sigurni hoće U se
»to« ikad više ponoviti. □
O pričanju... to je potpuno drugo područje i ne znam zanima li vas to, ali
mislim da bi vas moglo zanimati da vam kažem da me muškarci koji mi pričaju doista
mogu navesti da zapjenim traperice (slikovito rečeno)... stvari poput Ti to mateš,
Uspjet ćeš, Hajde, itd. Ne bih vam htjela dosađivati, ah čini se da to stvarno utječe
na jačinu mog orgazma. Ponekad kad sam u krevetu s muškarcem i on priča sa
mnom... makar da me samo pita koliko je sati dok vodimo ljubav... ja pošizim. I kad
sam sama često beskonačno ponavljam što je neki muškarac rekao, i vrlo često si
dopuštam luksuz da ukrašavam i izmišljam stvari koje bi mi muškarci mogli reći.
Tražili ste neke maštarije mojih prijateljica i ja sam ih nekoliko pitala, ali kao da nisu
baš maštovite. Očito malo govore u krevetu i nisu zainteresirane za maštanje, ili mi
se ne žele povjeriti, što je moguće. Jedna mi je cura rekla da joj dečko običava slati
polaroid snimke svog dignutog kurca i da ona uz njih masturbira dok je on na
službenim putovanjima. (Pismo)
ŽENE GLEDAJU
□No, previše je jednostavno reći da su sve seksualne maštarije, poput snova,
nastale iz neke iskre započete u djetinjstvu. Pop psihijatrija odlučna je reducirati
najsloženije aspekte života na brzo, brzo, BRZO razumijevanje, počinje i završava tom
premisom.
Sve prethodno rečeno pojačava ideju da se mnoge od naših najjačih
seksualnih predodžbi vraćaju u ono doba naših života kad čak nismo znali o čemu se
tu — pobudi — uopće radi. Nastale iz nevinosti i neznanja djetinjstva maštarije
zadržavaju svoje misteriozne moći u našim odraslim godinama seksualnog
istraživanja. One nikad ne gube sjaj. Žene Plavobradog imaju sve divne sobe u
njegovoj kući da tumaraju po njima, ali one nikad ne mogu odoljeti zaključanim
vratima.
Ali, nemojte očajavati ako ste navršile dvanaestu, a mislite da još niste imale
maštariju. Najerotičnije maštarije za koje znam jesu one, koje odrasloj ženi prve
padnu na pamet čim čuje pravu riječ ili vidi krivo lice. Građa za seksualnu maštariju
svuda je i to je svatko, ali iskra koja od nje čini maštariju jest unutra, a ne izvan
osobe koja mašta. To nije stvar odluke »Okej, sad ću smisliti krasnu seksualnu
maštariju«, i onda se koncentrirate na dvojicu mladića koji vam dostavljaju novi
televizor, na susjedova Velikog Danea, ili čak na najboljeg prijatelja svog muža. Ne
postoje univerzalni simboli u maštarijama; ono što vrijedi za jednu ženu ne mora
drugoj ništa značiti. Jednako kao što se jednoj ženi može sviđati visok, cmomanjast i
zgodan tip, tako se drugoj može sviđati zgodni plavi vođa navijača. Bacite crnog
muškarca na platno ženine svijesti i ona će početi škljocati vlastitu projekciju u
pozadini, dok će unutrašnji glas druge žene možda reći: Pa što onda? Nećete
seksualnu maštu prisiliti da uzme određen oblik i da vas uzbudi. Bez obzira na to,
mislim da će mnoge žene početi maštati nakon što pročitaju ovu knjigu. Ili bolje
rečeno, postat će svjesne da su sve vrijeme maštale, i da su one nenadane čudne
ideje i pomisli koje su dosad zaboravile, ili potisnule, zapravo maštarije.
Mnogo građe iz ove knjige prošlo je kroz tu vrstu stvaranja asocijacija, tako da
ženi nije izravno postavljeno pitanje o maštariji, nego joj je dana ideja kako maštariju
pokrenuti. Primjerice, ako sam ženu jednostavno pitala: Imate li seksualne maštarije?
ona bi obično odgovorila pitanjem: Što je to seksualna maštarija? ili sa Ne. Ali, ako
bih rekla: »Otkrila sam da većina ženskih seksualnih maštarija ima elemenat
anonimnosti, da dok misli o tome kako je jebe drugi muškarac, ili muškarci, oni
obično nemaju lica, oni su neznanci...«, bio bi uspostavljen dijalog između mene i
žene, između nje i njezine vlastite maštarije. Ona ima jasnu početnu poziciju s koje
se može otisnuti. Ne znam postiže li se ta sloboda imaginacije zato što spominjanje
maštarija drugih žena pokreće vrstu natjecanja ili zato što to spominjanje oslobađa
moju sugovornicu izolacije i krivice, ili je to samo zato što je njezina dosad uspavana
seksualna imaginacija jednostavno trebala tu asocijaciju kao odskočnu dasku. Mislim
da sve troje pomaže.
Međutim, ja to sada iznosim, tu snagu koju asocijacija ima u poticanju žena da
otkriju svoje maštarije, jer sam, upotrebljavajući je kao metodu u skupljanju građe,
skupila više informacija nego što sam očekivala, naročito o tome od kuda žene
dobivaju ideje za svoje maštarije. A ono što me posebno zanimalo jest kako su često
te ideje imale vizualnu osnovu.
U nekoliko časopisa poslala sam pismo u kojem sam opisala svoje istraživanje i
pozivala sam na suradnju. Znajući koliko su žene pristupačnije ako se o temi diskutira
kao o normalnoj a ne kao o nečem posebnom, i ako se doda malo osobne podloge,
opisala sam seksualne maštarije kao slike koje se mogu pojaviti bilo gdje — za
vrijeme seksa, tijekom vožnje na posao, ili dok šetamo ulicom. Usput bih dodala da
sam ja u svojim šetnjama okorjeli promatrač međunažja. Ne gledam samo u muške
provokativne prednje dijelove — jednako automatski kao što muškarci gledaju moje
— nego zamišljam en passant, raspored, oblik onoga što se nalazi ispod. Učinila sam
da to sve zvuči jako prirodno... kao što mislim da i jest. Bez obzira na to što su žene
koje su odgovorile na taj članak još rekle o sebi, gotovo sve su spomenule da
promatraju međunožje: sve one gledaju. Možda ne u muške šliceve (iako većina
gleda), možda čak ne muškarce, ali — priznale su s konspirativnom radošću — što
god da su gledale, nisu se na tome zaustavile. Gledanje je bilo samo početak
razmišljanja, zamišljanja i, da — »sad kad ste to spomenuli« — maštarije.
Moja osobna uvjerenja o ženskoj seksualnosti promijenila su se otkad sam počela
istraživanja za ovu knjigu. Uvijek sam smatrala da su žene pustolovnije u seksu nego
što to muškarci vjeruju; da je žena s pravim muškarcem spremna na svaku igru. Sad
sam se uvjerila da žene nisu samo spremni sljedbenici u seksu, nego su, ako im se
samo kaže riječ, pravi »pokretači« asocijacije. Žene mogu biti seksualno originalne,
mogu biti dosad još nepokrenut izvor novih seksualnih ideja i radosti. Mislim da žene
seksualno potiču mnoge stvari; one jednostavno nisu naučene da otvoreno reagiraju.
Ah, dajte im uporište na koje se mogu osloniti bez krivice, potaknite ih ohrabrujućom
riječju i, kao što sam već rekla, mislim da su one spremne i voljne napisati čitavo
novo poglavlje u knjizi koju se smatra napisanom. Razmislite o tome: obično su
potrebna dva spola za seks, ali nakon svih ovih godina takvog odvijanja stvari čuli
smo samo jedan spol. Još od Adama muškarci bi se svalili na svoj dio kreveta, upalili
cigaretu i pitali: »O čemu si mislila?« A žena bi odgovorila: »Ni o čemu.« ni
prostodušnije: »O tebi.« Kako su im muškarci sve to vrijeme mogli vjerovati?
Primjerice, muškarci (i njihovi krojači) mogu misliti da ih žene gledaju s
odobravanjem zbog kroja njihovih odijela, kao kad bi gledale modnu fotografiju na
stranici za muškarce, ih to isto odijelo na vješalici. I ako djevojku izravno pitate, ona
će često odgovoriti nešto poput »samo sam mislila kako ti zgodno stoji sivo«. Ali, u
stvarnosti priče koje su mi žene ispričale pokazuju da kad žena gleda muškarca, vidi i
razmišlja o mnogim stvarima. □
Fay
Kad idem ulicom stalno gledam međunožja. Pokušavam zamisliti kako
izgledaju penisi. Naročito se uzbuđujem kad se muškarčeva jaja ističu kroz hlače.
Često dolazim u iskušenje da mu priđem, ravno tamo na ulici, otkopčam šlic i opipam
mu jaja. (Pismo)
Sukie
Gledati muškarce, njihove prednjice i stražnjice omiljena mije razonoda. Volim
proučavati oblike njihovih stražnjica i razmišljati kako ih upotrebljavaju dok guraju u
ženu, ili razmišljam kako bi to bilo penetrirati im stražnjice zamjenom za kurac.
(Pismo)
Constance
Muž me na neki način pretvorio u promatračicu muških šliceva. Toliko je dugo
tvrdio da mu je penis premalen (stalno ga mjeri u stanju erekcije), pa me počelo
zanimati kakve su mu dimenzije u drugih muškaraca. Postigao je čak da budem
pomalo znatiželjna kad mije sugerirao da bih možda mogla imati više orgazama da
seksam s muškarcem koji ima penis veći od njegova. Tako se ponekad zateknem
kako gledam u prednje dijelove koji najavljuju da bi tamo unutra moglo biti skriveno
nešto poveliko. (Pismo)
Deana
Moja se svijest ne odmara čak ni kad sam izvan spavaće sobe, jer stalno kradomice
gledam muškarce, njihove intimne zone. S hlačama tako tijesnim kao što su danas,
nije teško odrediti što je iza tih obećavajućih izbočina. Barem možete o tome sanjati i
pokušati zamisliti kakav bi ljubavnik bio, kakve su mu doista dimenzije i slično. Želim
reći da mislim da toliki muškarci tamo dolje slažu stvari na takav način da je teško
reći je li sve nekako složeno jedno na drugo, da se stekne dojam goleme piramide, ih
je to realno. Mislim da je zgodno da su muškarci ušli u »Hej, pogledaj me« arenu u
kojoj su žene godinama paradirale. Danas, dok muškarci nastavljaju gledati grudi bez
grudnjaka ispod pulovera, ili velike stražnjice ispod tijesnih sukanja, mi žene jednako
tako imamo što gledati. Često se pitam zašto su muškarci tako dugo ostali u onim
velikim, staromodnim, bezobličnim hlačama. Zar ne žele da ih gledamo? (Pismo)
Anna
Zabavlja me kad vidim da se vaš običaj »neizlječivog promatrača šliceva« tiče i
mene. Ponekad čak može biti pomalo veselo kad odjednom shvatite da tip gleda vas!
Naravno, sve ovisi o tome tko je to. Mislim da muškarca uzbuđuje da misli kako vas
zanima kako on izgleda ispod svoje odjeće. (Pismo)
Vera
I ja sam »promatračka međunažja«. Ne mogu a da ne zamišljam kakav je
točno oblik i veličina muškarca »tamo« kad pogledam u njega, i obavezno ga
uspoređujem sa svojim zaručnikom. (Pismo)
Una
Uopće nisam svjesna da gledam muškarce, da bacam pogled na njihova
račvišta dok idu ulicom prema meni, pa mogu razmišljati o tome što da kupim za
večeru dok mi svijest razmatra što li je tip učinio da postigne naročito interesantan
aranžman svojih genitalija. U stanju su postići nevjerojatne efekte! Zapravo, moj muž
kaže da ja primijetim s koje ga strane muškarac nosi prije nego što se i rukujem s
njim.
Jednog dana dogodila mi se smiješna stvar dok sam žurila kući s posla, i
mislila sam Bog zna o čemu. Ali, usput sam pregledavala nailazeću bujicu muškaraca
koji su žurili kućama. Pretpostavljam da nisam bila ni svjesna kako usredotočeno
buljim u dobro pripijene hlače nekog muškarca. I baš kad smo se mimoilazili — štip!
— posegnuo je i uštinuo me za bradavicu! Tek tako, nasred Pete avenije!
Zabezeknuta sam se. Stala sam, okrenula se usta otvorenih od čuda gledajući ga
kako nestaje... a onda sam se nasmijala. Što sam drugo mogla učiniti? (Pismo)
Lois
Volim gledati iz bočinu na dečkovim tijesnim trapericama i zamišljati što je
ispod. Čeznem da znam da li jest ili nije obrezan. Uvijek sam preferirala neobrezane
dečke. (Pismo)
Liz
I ja sam isto neizlječiva promatračica šliceva, a također i proma- tračica
stražnjica, jer volim zamišljati kako izgleda ono ispod odjeće. Imam također gotovo
neodoljivu potrebu da prođem prstima kroz muškarčevu kosu ako je ona dobro
podšišana, relativno duga te čista i mekana.
Smatram da su muška gola tijela jako uzbudljiva (i često želim da postoje
časopisi za nas žene, ekvivalentni časopisima za muškarce u kojima su gole
djevojke). (Pismo)
Wiona
Dok sam putovala vlakom ili autobusom ponekad sam gledala u muške hlače
da vidim mogu li otkriti oblik i veličinu penisa. Ponekad sam mogla opaziti da se penis
ukrutio kad bi muškarac pogledao u moje grudi ili kad bi pokušao baciti pogled na
moja bedra i onda me uzbuđuje pomisao da sam ja uzrok njegove erekcije. (Pismo)
Rudy
Pomalo sanjarim. Ako sam čula da je tip posebno velik, ili dobar u krevetu, ili
nešto slično, onda ga, kad ga sretnem, u mislima svlačim, razmišljam kako izgleda
gol. (Pismo)
Gale
Doista uživam kad samo promatram muškarce. Kad god mogu baciti pogled na
šlic, ja to radim. Zašto djevojka ne bi mogla voljeti pogledati dobro ispunjeno
račvanje koje ocrtava oblik kroz hlače? To me pali, kao što me pali kad gledam svog
muža. (Pismo)
Imogene
Iako moj muž zna da sam mu uvijek bila vjerna, mislim da ne shvaća koliko
uživam dok gledam druge muškarce. Radim to cijelo vrijeme; većinu vremena gotovo
ni nisam svjesna da gledam muškarcu među noge. Ako vidim muškarca s velikom
izbočinom tamo, jednostavno običavam buljiti. To privlači pogled. (Pismo)
Francine
Naravno da gledam muškarce. To se od nas očekuje, zar ne? Zašto bi se inače
oni uvlačili u tijesne hlače koje se tako glatko prevlače preko prednjice... osim tamo
gdje nije ravno? Ali, to je zasigurno igra mladih muškaraca. Hoću reći, što da
djevojka gleda kod starog tipa u vrećastim hlačama punim pregiba i faldica, dok
nabori vise od struka? Kao da se srame, poput žena koje nose broj preveliku odjeću.
Čovjek bi pomislio da će shvatiti, zar ne? Napokon, svi mi želimo biti zapaženi, zar
ne? (Pismo)
April
Nisam bila svjesna da gledam, dok niste pitali. Naravno da gledam, ali kako
nikad ni s kim nisam o tome razgovarala, pretpostavljam da jednostavno nisam bila
svjesna toga da provjeravam muškarca... tamo dolje. Ja to radim poput CIA agenta:
oko trepne, muškarčeve vitalne mjere snime se na moju unutrašnju memoriju, i onda
se informacija spremi. Kakav gubitak! Morat ću prestati biti tako tajanstvena sama sa
sobom o tim stvarima kad danas više ne živimo u mračnim vremenima. (Pismo)
Myrna
Naravno da gledam. Zar to ne rade svi? Ali, ja sam u tome vilo lukava. Znate,
imam oko koje bježi - oko koje doista bježi zbog loše muskulame kontrole. Ja
fokusiram oko koje je u redu na nekoga ili nešto pristojno, onda napola spustim
kapke na onaj zavodljiv način koji sam izvježbala i onda moje bježeće oko »gleda«.
Baš je guba gledati muškarce. Čak dok sam bila u školi, bila sam jako svjesna kako
tipu stoje hlače, načina na koji mu vise nisko na bedrima, tijesno preko du- peta.
Uvijek sam sažaljevala tipove koji nemaju dupe, kao što pretpostavljam da dečki
sažaljevaju jadne cure ravnih grudi. (Pismo)
Laurie
Kad vidim zgodnog dečka, uhvatim se da razmišljam kako izgleda njegov
penis. Vidim ga u mislima dok sjedim tamo i razgovaram s njim, ili kad mislim o
njemu, vidim mu penis u etekciji. Zamišljam svoju ruku na njemu, zamišljam da me
dodiruje, vidim najmanje brazde i detalje povećane u golemoj erekciji. Mogu čak
osjetiti njegovu toplinu u ruci ili u meni. (Pismo)
Jeanie
Razvila sam neobičnu opsjednutost muškom stražnjicom. Kad vidim zgodnog
muškarca odotraga, a on nosi pripijene hlače, često pokušavam zamisliti kako bi mu
stražnjica izgledala bez hlača. Ponekad čak pokušavam zamisliti kako bi to bilo da je
nagnut meni preko krila, a ja ga pljeskam po goloj stražnjici. Mnogo ijeđe, ako vidim
zgodnog muškarca sprijeda i on nosi pripijene hlače, pokušavam pretpostaviti je li
njegov penis veći, manji ili jednako velik kao penis moga muža. (Pismo)
GLEDANJE I ČITANJE
□Znam da popularna teorija govori da žene nisu toliko kao muškarci seksualno
uzbuđene onim što vide i pročitaju. Za muškarce se pretpostavlja da trenutačno
reagiraju čim pogledaju grudi ili stražnjicu; čitava područja našeg gospodarstva
temelje se na tome. Istodobno, kaže se, da žene ne osjećaju ništa kad ugledaju
kurac, osim možda vesele zbunjenosti ili čak gađenja. Prije nekoliko godina se bitan
humor brodvejske predstave (Znaš da te ne mogu čuti dok curi voda) temeljio na toj
ideji. S druge strane, pojedinci će dopustiti da dignuti kurac uzbuđuje neke žene... ali
čak se i o tome raspravlja.
Naravno, ako bi se to svelo na natjecanje u tome tko najbrže na što reagira,
muškarci bi imali malu prednost pred ženama. Njihova je svijest od djetinjstva bila
slobodnija da reagira samo na obris grudi, spominjanje riječi, miris žene; oni su tako
čak ohrabrivani da budu »mali muškarci«. Ah, žene... U školi za djevojčice koju sam
pohađala stavljen je čak blijedo-sivi smokvin list na reprodukciju Michelangelova
Davida (smatralo se da ga je dodala usidjelica knjižnjičarka). Bilo je to godinama
prije nego što sam prvi put dobro pogledala doista dobru sliku kurca. I neka mi
nijedan muški ekspert ne kaže da nisam bila stimulirana. Iako ga još nisam vidjela u
stanju erekcije, moja je dječja mašta grafički nadoknadila ono što je nedostajalo
dižući taj kurac do nelagodno uzbudljivih (iako anatomski netočnih) proporcija
erekcije. Dok sam odrasla, još uvijek nije bilo (a nema ni danas) vrta seksualnih
poticaja za žene u svijetu oko nas. Ali ići tako daleko pa reći da odrasla žena — žena
koja nije samo vidjela nekoliko erekcija, nego ih je i izazvala — treba već uzdignut
kurac, muški seksualni simbol u punoj snazi prije nego što može nešto osjetiti... jest
apsurdno. Tko se više od žene treba osjetiti uzbuđeno od pogleda na mlitav kurac,
na provokativnu pomisao što mu ona može učiniti?
Upravo zato što su ženu učili da ne gleda, i jer su joj bili uskraćeni stvarni
odušci zbog kojih postoje vizualni i verbalni poticaji, ona bolje od bilo koga može
slikom zamijeniti pravu stvar — ukratko, zbog toga je ona tako dobra u maštarijama.
Naravno, danas treba manje toga izmišljati: muške hlače nikad nisu bile uže,
njihove košulje tjesnije, njihova svijest o vlastitoj vizualnoj seksualnosti izoštrenija.
Igramo li se svi »Carevog novog ruha«? Ne čudi me da toliko mnogo žena kažu da su
ponekad (potajno) u iskušenju da »samo posegnu i dodirnu ga«. Kome je to uopće
namijenjeno? Novi vizualni podražaji učinili su mnogo za maštariju, i sada kad svi
imamo dobar pogled na to, maštarija se može dalje razvijati.
Sa svim što se događa oko nas smatram da zbunjuje da seksualno obavješteni
pisci poput Roberta Charthama — koji knjigu Senzualni par počinje zaključkom da
nijedan par nije senzualan dok obje strane nisu ravnopravne, ravnopravne da
iniciraju, vode ili slijede — da čak i takav muškarac raspravlja kako se žene seksualno
ne uzbuđuju tako spremno kao muškarci. Ako mu se da pornografska knjiga, rekao
mi je Chaitham, muškarac će biti potpunije i btže uzbuđen nego žena. »Muškarac će
za nekoliko sekundi postići erekciju«, rekao je, kao daje muški vanjski barometer
jedino što treba uzeti u obzir, kurčeva signalizirana spremnost za upotrebu jedina
mjera nečijeg seksualnog kapaciteta i kvalitete. Kad sam nepokolebljivo odgovorila da
i ja, isto, mogu biti jako brzo uzbuđena s pravom stranicom teksta, on me pristojno
pogledao, napravio stanku i rekao: »Onda ste vi neobični. Ženama treba mnogo više
vremena.«
Ono zbog čega jeo svemu tome teško razumno diskutirati jest da je u tim
argumentima sadržana činjenica — i često se iznosi kao dokaz muškarčeve
neposrednije seksualnosti — da on brže svršava. Ali, kakve to veze ima s time kako
brzo i koliko duboko se svaki spol uzbuđuje? Muškarac može brže svršiti nego žena,
ah ona može nastaviti oigazam za orgazmom u neposrednom brzometnom nizu.
Doista, to je potpuno smiješna rasprava. Nismo na utrci, a čak i da jesmo,
pretpostavlja se da smo u njoj zajedno, muškarci i žene, trčimo za istom stvari.
Ono u čemu sam se — naročito nakon ove knjige — mogla složiti s dr.
Charthamom i ostalima koji kažu da žene ne reagiraju brzo ih da uopće ne reagiraju
na čitanje ili gledanje seksualnih stimulansa, jest da kažem: Ako one reagiraju sporije
od muškaraca, to nije odluka prirode, to je zbog načina na koji ih se učilo da
reagiraju. Žene ponekad trenutačno reagiraju, ali reakcija nije muški društveno
prihvaćen osmijeh, ho-ruk, i erekcija. Sa ženama će to češće značiti povlačenje u
potajnu maštariju, s namjerno izabranim poticajima ili bez njih. Evo nekoliko
primjera□
Mary Jane
Malo oklijevam da odgovorim, jer mislim da nemam toliko seksualnih maštarija
kao druge žene. Ah, pokušat ću vam ispričati o onima koje imam.
Sram me priznati, ah ponekad mi misli lutaju za vrijeme seksualnog odnosa s
mužem.
Obično mislim o drugim muškarcima koje smatram seksualno uzbudljivima. Ponekad
mislim o Faulu Newmanu, glumcu, jer mislim da je on najzgodniji muškarac koga
sam ikad vidjela. Zatvaram oči i zamišljam da on vodi ljubav sa mnom, a ne moj muž.
I osjećam krivicu zbog toga.
Jednom sam maštala da vodim ljubav sa svojim svekrom dok sam imala odnos
s mužem. Otac mog muža jedan je od najzgodnijih i najprivlačnijih muškaraca koje
osobno znam, i često sam poželjela da mu moj muž malo više nalikuje.
Nekoliko puta mi je bez ikakva razloga pala na pamet stvarno čudna ideja.
Vidjela sam sebe kako klečim ispred Paula Newmana i kako mu sišem kurac,jer
nikada to nisam radila čak ni svom mužu.
Malo prije nego što sam se udala počela sam maštati o kipovima golih
muškaraca koje sam vidjela. Neki su imali tako lijepa tijela da nisam mogla odoljeti a
da ne zamišljam da s njima vodim ljubav. Moj miljenik bio je kip Hermesa, grčkog
boga. Naročito sam bila očarana njegovim malim, delikatnim penisom. Imam averziju
prema velikim ili masivnim penisima, iako sam vidjela samo mužev i one na slikama
ili kipovima. Čak i sada ponekad maštam da vodim ljubav s Hermesovim kipom, jer
mi je on postao nešto kao ideal muške ljepote (naročito nakon što sam u prvoj
bračnoj noći otkrila da je penis moga muža mali kao onaj na kipu). (Pismo)
Miranda
Za vrijeme seksa ponekad mislim o nekom drugom muškarcu, a ne o onom s
kojim trenutačno jesam. To nikad nije netko koga poznam. Fizički on je oličenje
»idealnog« muškarca. Ako sam u stvarnosti s mladićem koji ima lijepo i uzbudljivo
tijelo, mogu ga u svojoj maštariji promijeniti u nekog nepoznatog koga sam upravo
srela na ulici.
Kad bih rekla svom ljubavniku, on bi bio ljubomoran i mislio bi da njegovoj
seksualnoj tehnici nedostaje nešto što izaziva takve maštarije. (Nije istina: mislim o
stvarima kakve sam spomenula samo kao o raspoloženju koje me obuzima.)
Ideja o dvojici muškarca koji seksaju doista me uzbuđuje i voljela bih to
vidjeti. (Nedavno je muškarca s kojim živim posljednje tri godine »pipao«
homoseksualac kad smo bili na zabavi na kojoj su svi puno popili. On je bio užasnut i
osjećao se »zgađeno«, da ga citiram, ali ja sam otkrila da me to beskrajno uzbudilo.)
Ponekad zamišljam publiku koja me promatra dok seksam sa svojim šefom;
ponekad mlade dečke koji dobivaju poduku o intimnoj anatomiji, a ja sam model.
(Smiješno, doista, jer sam pozirala u škoh za umjetnost i gotovo se dosađivala.)
Također uživam zamišjati kako sam vladarica koja ima neograničene zalihe
muškaraca i koja ih postrojava da bi mogla izabrati. Zamišljam da organiziram
bankete gdje poslužuju goli muškarci, a poslije opskrbljujem svoje gošće muškarcem
kojeg požele, a sve sam prije toga ja testirala. To i varijacije na tu temu posebno
volim, a muškarci mogu biti erotski obučeni ili ukrašeni ako treba.
Mnogo erotski sanjarim, često o prozirno obučenim muškarcima, tipovima
grčkih bogova, obično golima. Ponekad noću sanjam da imam spolni odnos, ah u
snovima je to uvijek s nekim poznatim, nikad s neznancem. U mojim maštarijama
muškarci su uvijek lijepi, plavi i nepoznati.
Jedna od mojih najmilijih maštarija jest da sam nevidljiva među gomilom
nagih muškaraca i očarana sam načinom na koji se kreću. U stvarnom životu i u
maštariji jednostavno volim gledati muškarce, njihova tijela i ono o čemu sam vam
govorila, zamišljam otprilike od dvanaeste godine. (Pismo)
Margaret
Imam dvadeset i šest godina, nisam udana, živim sama na selu. Nikad prije
nisam pisala nekom časopisu. Odlučila sam, međutim, odgovoriti na vaše pismo.
Prije nekoliko godina trebala sam postati opatica. Bila sam u samostanu
godinu dana i počela sam mrziti okolinu, jer sam bila uvjerena daje većina
pripravnica doista patila od seksualnog potiskivanja. Ja sigurno jesam već od početka
i jednostavno sam morala odustati. Prije nego što sam otišla u samostan imala sam
blage lezbijske sklonosti, ali one su se onda pojačale. Prije odlaska tamo često sam
masturbirala, ali se to nevjerojatno pojačalo. Jednostavno sam se nekako morala
opustiti. Na sreću, svidjela mi se početnica starija od mene i potajno smo dosta često
zajedno masturbirale. Tada sam počela imati maštarije. Svidjela bi mi se opatica, i
dok bih se zabavljala sa sobom mislila sam o njoj. Zamišljala bih da to njezini prsti
dodiruju moj klitoris. Jako bih se trudila daje zamislim kako stoji kraj mog kreveta
potpuno gola s dlačicama na pubisu. Također bih je pokušala zamisliti kako se
zabavlja s dragom opaticom. To me brzo dovodilo do vrhunca.
Kad sam napustila samostan, zaposlila sam se kao nastavnica u školi za
djevojke. Uživala bih promatrati dok su djevojke svako jutro zajedno odlazile na
tuširanje. Misli bi mi uvijek skrenule na određenu djevojku čije je tijelo bilo prilično
dobro razvijeno. Onda bih se u samoći svoje sobe skinula, legla na krevet i mislila o
djevojci onakvoj kakvu sam vidjela pod tušem.
Onda sam srela muškarca koji je izgledao uzbudljivo. Srela sam tri njegova
prijatelja i mogu dodati da smo bez predrasuda i da smo ponekad priređivali male
zabave na kojima smo svi bili goli. Sada opet imam maštarije. Nisam zaljubljena ni u
jednog od njih, ali volim da me jebu dok ostali gledaju. Dok me stvarno penetriraju,
mislim o jednom od prisutnih muškaraca. Jedan je tamnoput, kao daje Talijan, i ima
velik kurac. Dok je dragi muškarac u meni, ja zamišljam da je to Talijan. Rijetko
svršavam kad me jebu. Svršavam kad se sama zadovoljavam ili upotrebljavam
vibrator dok sam sama u stanu. Ipak, simulirani klimaks da bih omogućila muškarcu
da se osjeća zadovoljan i često upotrebljavam opscene riječi. Kupujem mnogo knjiga
o seksu i čak imam album sa slikama djevojaka. Kad se želim osjećati zločesto,
stavljam to na stol kraj kreveta i sa uključenim vibratorom i magnetofonom doista
glasno govorim i mislim o nekom muškarcu ili možda djevojci s čijim bih se tijelom
željela igrati. Nisam šašava. Jako sam normalna, ali me seks strašno zanima. Nikad
se neću udati. Bila bih nevjerna, znam to. Previše volim svoje tijelo i volim kad se
dragi s njime igraju! (Pismo)
Alexandra
Imam sedamnaest godina i imala sam jednu ljubavnu vezu s muškarcem.
Jednom, dok smo vodili ljubav u autu, zaustavili smo se ispred državne škole koju
sam pohađala kao dijete. Sad se prisjećam kako sam se potajno smijala na pomisao
da je to ironično. Pokušavala sam se zamisliti kao dijete koje gleda tu scenu. Bila sam
uzbuđena, možda zato što sam sada radila ono što je zabranjeno djetetu.
Moje prvo iskustvo u masturbaciji bilo je nakon što sam pročitala Candy. Još se
sjećam, jer sam zamišljala da sam ja djevojka u toj knjizi i da prvi put doživljavam
orgazam. Tada nisam znala što je to, ali sam uskoro otkrila. Neko sam vrijeme
postizala barem jedan orgazam na dan. Čitala bih »prljavu« knjigu i onda bih za
vrijeme masturbiranja ponovno u mašti čitala uzbudljive retke. Nakon što sam
pročitala nebrojeno mnogo knjiga, počela sam sama sastavljati priče, ili maštarije.
Nasumce ću opisati neke situacije koje su me obično uzbuđivale: dok stopiram
noću na uglu pokupe me tri dečka i siluju; ista situacija, samo što sam dobrovoljno
pristala na odnos sa svom trojicom; call-girl s dobrom reputacijom; zavedena sam
dok sam pod utjecajem narkotika; predmet sam seksualnih pokusa kao u nacističkim
logorima za vrijeme rata; snošaj sa psom dok prijatelj promatra; odnos s mojom
braćom; seksualne igre s ocem, sestrama. U maštarijama koje uključuju oca i majku,
oni nisu moji roditelji; isto su tako promijenjena i lica braće i sestara — to mjesto
smatram interesantnim jer to radim nesvjesno; seksualni odnos s mojim najdražim
nastavnikom... popis se nastavlja.
Mnoge od mojih bivših maštarija uključivale su određenu vrstu sadizma i
mazohizma, ali nakon što sam iskusila emocionalnu stranu vođenja ljubavi te su
maštarije vrlo bizo izblijedile. Smatram ih doista neukusnima. Sad imam jednako
toliko »omiljenih« maštarija između kojih mogu birati, ali sve one uključuju emociju,
bila to ljubav ili mržnja. Sad obično nježnost okružuje osjećaje mojih fantazija:
prihvaćena sam u skupinu vještica kroz njihov ljubavni ritual (to sam negdje
pročitala); vodim ljubav s nekim koga sam tek srela, s kime se doista dobro slažem;
imam aferu s nastavnikom iz svoje srednje škole, što sigurno ne bi bila maštarija da
sam ga malo ohrabrila. Sve su te maštarije vrlo blizu stvarnosti.
Ponekad sam imala i lezbijske maštarije. U njima nikad nisam dio akcije, nego
promatrač. U prošlosti sam imala maštarije o orgijama, i opet sam uvijek bila pasivan
partner. Ali, više ih ne upotrebljavam. Sad sam u emociji. (Pismo)
Stephanie
Kad sam prvi put razmišljala o vašem zahtjevu za seksualnim maštarijama,
rekla sam sebi: »Ali to se ne odnosi na mene, koliko se sjećam ja nikad nisam
maštala.« Ali, tijekom razmišljanja shvatila sam da sam se disciplinirala da ih
zaboravim. Shvatila sam da sam maštala, ali nikad dosad nisam shvaćala da od toga
postižem osjetilni podražaj.
Knjiga o rimskim orgijama koju sam pročitala, potaknula me da zamišljam
kako imam odnos s magarcem, nakon što sam pročitala opis jednog takvog
događaja. Ali, uskoro mi je to postalo neukusno. Druga maštarija koju sam imala
nekoliko puta i obično kad se bojim imati seksualni odnos, recimo nakon poroda ili za
vrijeme stresa (racionaliziram li?) jest sljedeća: zamišljam se u džungli s primitivnim
plemenom. Prisiljena sam gledati kažnjavanja nekih članova njihova plemena zbog
različitih seksualnih prekršaja. Torture zamišljam sa svim pojedinostima. Muškarcima
se odsijecaju penisi i mošnje, kroz mokraćnu cijev im se ulijeva vrela voda. U žene se
polako uvlače vreli žarači. Kao jedina civilizirana osoba tamo ja sam propisno
užasnuta tim događajem.
Sad dok vam prepričavam ovu maštariju, još jedna maštarija sa sličnom
temom mi ulazi u svijest. U ovoj smo u nacističkom logoru. Neka zla žena muči
muškarce. Natjerava ih da zadržavaju urin dok ne puknu. Ima stroj u koji stavlja
njihove penise. Stroj ih stimulira tako da konstantno doživljavaju orgazme. Sjećam se
da sam pokušavala završiti tu torturu, ali se nisam mogla sjetiti ničega, osim da
orgazmi slabe i tako treba izmisliti novu torturu koja bi slijedila ovu — ali je se ne
mogu sjetiti. Sve žene u logoru vrlo su mlade djevojke i siluje ih ludi profesor. Njihov
seksualni aparat jako je nezreo i on ih uvijek uspijeva ubiti. Razvio je razne vrste
tehnika, ali samo se sjećam tamnice pune djevojaka, svaka zavezana u položaj u
kojem on može ispitivati njhove seksualne aparate i izabrati koja će tog dana biti
njegova. Usput rečeno, većinu ovih maštarija čine stvari koje sam pročitala i vrlo
malo sam izmislila. U tim maštarijama se svašta događa, ali sve imaju iste sadističke
osobine.
Ispričala sam mužu onu o džungli i mislim da je bio malo zatečen, a meni je
bilo smiješno iznositi maštariju na vidjelo. Sigurno se nisam osjećala krivom zbog
toga, jer iako sam možda negdje dolje duboko nastrana sadistikinja, čini se da se to
ne očituje u mom svakodnevnom živom. Zapravo, ja sam nježna osoba, pa bih si
mogla dopustiti smijeh, jer se osjećam sigurnom zbog činjenice da sam disciplinirala
taj dio sebe.
Kao što kažem, bilo mi je teško prisjetiti se ovih maštarija, uglavnom zato što
sam osjećala da su one prijetnja, i tako sam si ih priuštila dva ili tri puta i brzo ih
potisnula. Nikad zato što bih se osjećala krivom zbog njih, nego jer bih smatrala
nedostatkom samodiscipline da se previše odajem bilo čemu. (Pismo)
SLUČAJNE ASOCIJACIJE
□Žene uzbuđuju stvari koje vide. To je jednostavna tvrdnja, ali sam na njoj
izgubila mnogo vremena, jer je se tako često poriče. Čak je i časopis, koji je relativno
tako neinhibiran kao što je to »Cosmopoli- tan«, kad je nedavno objavljivao svoj
ženski odgovor na »Playboyevu« golu 'Partnericu mjeseca’, pošao za mitom kako
žene smatraju da golo muško tijelo izgleda ružno i zastrašujuće. Muški model bio je
gol — ali njegova oh-tako-usput-postavljena šaka i zapešće, zaklonili su ono što bi
netko mogao smatrati najvažnijom točkom rasprave. To jednostavno nijekanje izvora
ženskih maštarija gotovo je jednako tako beskonačno kao i same maštarije, iako su ti
izvori toliko očiti da je samo njihovo imenovanje dovoljno da se shvati kako oni lako
mogu služiti kao početak maštarije.
Žene maštaju o svojim bivšim ljubavnicima, o svom prvom orgazmu, svojoj
prvoj »drukčijoj« sceni seksa, npr. s dragom ženom ili s nekoliko osoba. Postoje
maštarije koje su nastavak stvarnog i zapamćenog seksualnog trenutka — ukradenog
poljupca, stisnute ruke, sinoćnje prve večere s partnerom u dosad još
nekonzumiranoj ali sigurnoj vezi — seksualnih iskri koje se još nisu, a možda se nikad
ni neće otisnuti sa zemlje, ali u maštariji funkcioniraju. Postoje potpuno izmišljene
maštarije koje niču iz imaginacije osobe koja mašta, a inspirirane su atraktivnim licem
na večernjoj zabavi, ili junakom TV-drame, ih pop ili filmskom zvijezdom. Ako vas se
ova posljednja mogućnost za maštariju nije dojmila kao beskonačna, samo pomislite
na milijune žena — možda jedna baš sad sjedi kraj vas — čije oči bijesnu, dlanovi se
oznoje, a usne se razdvoje u poluosmjehe slutnje na pojavu Toma Jo- nesa ili Faula
Newmana. Mislite h zaista da im svijest ostane prazna i da se isključuje kad i
televizor?
Manje su očite maštarije koje proizlaze iz ženina pokušaja da savlada emocije i
želje koje su previše zastrašujuće ili destruktivne da bi se mogle odigrati u stvarnosti.
Kao što se snovi pojavljuju u ulazi zdravog oduška za silovite emocije koje ne bismo
željeli doživjeti u stvarnosti, na vrlo sličan način seksualna maštarija može dati ženi
priliku da istražuje i tako smanji nemir ljubomore i sukob koji osjeća kad želi dragog
muškarca. Zbog toga sam ovdje uključila Geldinu maštariju. Ako njezina maštarija
izazvana ljubomorom na bivšu djevojku njezinog ljubavnika poprima oblik lezbijskog
odnosa s tom ženom, barem svoje destruktivne osjećaje ljubomore tog dana ne
istresa na svog ljubavnika. □
Susie
Udana sam više od tri godine i prošle sam godine završila godinu dana dugu vezu sa
službenikom državne ustanove (G.) koji je dvostruko stariji od mene. Često kad muž
sa mnom vodi ljubav, zamišljam da je to G. opet na meni (teško, jer je G. teži, viši, i
prsa su mu mnogo dlakavija nego mome mužu). Klimaks mi je intenzivniji ako mislim
o svom ljubavniku. Ponekad dok svršavam čak ga zovem po imenu, ali ga malo
prigušujem. (U tom pogledu sretna je okolnost da mije muž gluh na jedno uho!)
Imala sam mnogo strastveniji odnos s ljubavnikom nego s mužem, čak i dok smo bili
zaručeni. G. i ja trebali smo samo pogledati jedno drugo i on bi dobio erekciju a ja
bih postala vlažna, čak mi pomaže da mislim kako su pokrivači pod kojima muž i ja
spavamo oni isti pod kojima smo ležali G. i ja dok je moj muž bio na poslovnom putu
u drugom gradu.
Od moje veze pokušavam obnoviti mužev uzdrmani ego govoreći mu da je
dobar ljubavnik. (To mi sad pomaže da imam redovite orgazme s mužem, dok sam
prije moje veze svršavala samo u »superiornom« položaju.) Ponekad moram muža
održavati u tom uvjerenju s nekoliko očitih laži. Mislim da bi napustio kuću kad bih
znao o čemu sam stvarno mislila.
Kad me muž jebe, ja sanjarim o G-ovoj omiljenoj igri: da ja budem obučena
sva u cmo s halterima i čarapama ispod duge crne suknje koja se zakopčava sa
strane. Nakon što bi se skinuo do hlača, on bi me poljubio, onda bi se sagnuo i
milovao mi nogu na mjestu gdje se suknja razdvaja te krenuo rukom gore pod moju
suknju dok ne bi osjetio rub čarapa i haltere, što bi ga navelo da zadrži dah. Onda bi
odozdo otkopčavao dugmad na suknji. Do tog bismo trenutka oboje bili prilično
zagrijani i ja bih se »popela« na njega, šušteći najlonkama po njegovim hlačama.
Ponekad, u ovoj fazi moje maštarije, s mojim gornjim dijelom skinutim i njegovim
šlicem otvorenim započinjali bimo snošaj stojeći, s mojim nogama oko njegova struka
i G. bi me držao ispod stražnjice, ali češće bi inzistirao da mi siše lijevu sisu i onda
bismo se potpuno skinuli. Zatim bismo se divili jedno drugom u ogledalu i dražili
jedno drugo, i ja bih se divila njegovom uzdignutom organu i vrlo se često spuštala
na njega, što je jako volio. (Nijedna mu žena to nikad nije radila... ispočetka je mislio
da je to perverzno!)
Moje maštarije, kao što vidite, sve su izmiješane s onim što se doista dogodilo.
Ujutro bi me G. pokupio u svoj auto i maštao u koje će me položaje staviti te večeri,
često me toliko milujući i ljubeći da sam jednom ili dva puta završila nabijena na
njegov pimpek u 8 i 15 ujutro na prednjem sjedalu, dok su se njegovi šefovi pitali što
se dogodilo starom pouzdanom G-u! Njegov posebni ritual bio je da me draži tako da
bih ga preklinjala da uđe i »ugasi moju vatru«. To je bilo u redu tako dugo dok se on
mogao kontrolirati, ali vrlo često nije mogao, naročito ispred ogledala i mi bismo se
jebali do ludila po čitavom podu. Jedne me noći iz valjao po tepihu dnevne sobe sve
dok nisam imala ponovljene orgazme, i tek smo pola sata poslije vidjeli da mi je na
leđima koža zguljena na pet mjesta. Rekla sam mužu da sam radila gimnastiku na
podu. Sve to, stvarno i zamišljeno, miješa se u mojoj svijesti za vrijeme maštarije.
G. i ja smo također običavah dijeliti maštariju. Zamišljali smo da vodimo Ijubav
u njegovu autu na skrovitom mjestu na rtu, svuda naokolo grmlje, a dvije stotine
ljudi iz njegova kolektiva iznenada bi se pojavilo iza grmlja i vidjelo nas na djelu.
Zapravo, mislim da bih ja doista uživala u tome, i odonda sam zamišljala kako vidim
tu gomilu kako masturbira kad vide da im je šef prilično dobar i u stvarima koje se ne
tiču posla. Voljela bih promatrati njihove reakcije kad sam se igrala s ljubavnikovim
penisom u ustima — to bi šokiralo većinu njih, stare žene su dobar dio kolektiva,
naročito kad bi me vidjele kako ga dovodim do vrhunca na taj način i gutam njegovo
sjeme, ih kad tjeram G-a da svrši jednostavno stezanjem vaginalnih mišića (trikovi
koje me je majka naučila — ha! — svejedno to ne mogu raditi s mužem; on nije
dovoljno osjedjiv).
Čini se da moj muž nikad ne preuzima inicijativu u krevetu, a svršavanje za
njega izgleda više kao olakšanje nego opuštanje. (Usput, u braku smo tri godine a on
ima dvadeset i četiri.) Najviše mi nedostaje način na koji je ljubavnik postupao sa
mnom za vrijeme snošaja i njegovo vladanje situacijom. Kad sam s mužem najčešće
se sjećam kako je G. kad je stizao do oigazma, običavao ječati i stenjati od užitka i
snažno me ljubiti, tjerajući me da se osjećam potpunom ženom, potpuno
posjedovanom. Sad se već mjesecima nisam doista tako osjećala.
Hvala vam što ste mi dali priliku da izbacim iz duše nešto što me tištilo gotovo
dvije godine. Vilo često sam čeznula da ispričam mužu pojedinosti svog preljuba —
imala bih bolje mišljenje o mužu kad bi ga moglo veseliti ono što je iskusio moj
ljubavnik. Ali, znam da to jednostavno nije moguće. Napokon, moje maštarije temelje
se na stvarnom iskustvu. (Pismo)
Adrienne
□Adrienne je jedan od onih živahnih, društvenih tipova koje je lako upoznati.
Srela sam je na putovanju brodom od New Yorka do Southamptona. Iako putovanje
traje samo pet dana, na brodu ljudi tako brzo postaju intimni, da se to čini
nevjerojatnim čak i kad se, jednom opet na obali, toga sjećate.
To je bio slučaj s Adrienne i sa mnom. Upoznale smo se na kapetanovoj koktel
zabavi. (Nas dvije bile smo praktično jedine slobodne žene mlađe od šezdeset
godina, normalno da smo bile pozvane.) Nadimci koji se vrlo brzo smišljaju i
nadjevaju druga su karakteristika života na brodu, a na brodu je bio čovjek koga je
Adrienne gotovo odmah prozvala Kockar. Već ga je bila upoznala do trenutka kad
sam je srela, i nas troje bi često prije večere popili piće. Kockar je bio jedan od onih
muškaraca koji vole puno pričati o seksu, i s iznenađujućom je ustrajnošću želio znati
više o svim pojedinostima koje su ikad bile spomenute. Adrienne i ja razgovarale smo
jedne večeri kad je Kockar otišao svojim putem.
Adrienne je punašna, gotovo profesionalno društvena žena oko trideset i dvije-tri
godine. Kao što rekoh, sumnjam da bismo na kopnu izmijenile više od imena, toliko
smo malo imale zajedničkog. Ali, ona je voljela pričati i ja sam slušala. □
Kad si me neki dan pitala jesam li ikad imala seksualne maštarije, prva mi je
reakcija bila sumnja da sam ih ikad imala. Što mi je nedostajalo? Možda Kockar ima
neke vez s mojim »boljim razmišljanjem«. Ono što hoću reći jest da me on podsjeća
na mladića koga sam poznavala. Sad, kad razmislim, shvaćam da su mi više nego
jedanput misli podivljale i da imam živahnu maštu. Radi se samo o tome da nemam
naviku da te ideje i slike nazivam »maštarijama«.
Prije nekoliko godina izlazila sam s tipom koji se zvao Ted. Bio je visok (poput
Kockara), zgodan, i smatrala sam da je jako privlačan, ali neuhvatljiv. Prvi put sam ga
srela na večernjoj zabavi koja se održavala na lijepoj otvorenoj terasi obrasloj
ružičastim i bijelim petunijama. Bila je topla noć i pijuckali smo fizove — to piće me
uvijek dovodi u romantično i prilično seksi raspoloženje. Doista su nas tek bili
upoznali, ali bili smo tamo sami na onoj terasi i uhvatila sam se kako mu pričam da u
svom stanu imam velikog medu, a on je odmah odgovorio da ove noći mogu imati
drugog »medu, golog«. Rekao je to tako olako i s osjećajem za humor, da sam si
pomislila: »Pa dobro, zašto ne?«
Bio je sjajan ljubavnik. Znate kako neki ljudi moraju uvijek imati upaljenu
glazbu dok vode ljubav? Što se mene tiče, sve što trebam napraviti jest sjetiti se
razgovora te prve noći. Uvijek ponovno bih ga zamišljala kao velikog medu a sebe
kao posudu s medom. On je bio jako gladan medo i lizao je i strugao koliko je god
mogao iz te posude i ja sam željela i željela da mi posuda uvijek bude puna. Samo
dok sad mislim o tome... osjećam kako se počinjem uzbuđivati... Hej! Kamo je otišao
Kockar? (Razgovor)
Doris
□»To je bio doživljaj za koji se pretpostavlja daje vrhunac u djevojčinom
životu, ali bflo je to poput neke vrste tjelovježbe«, priča Doris, govoreći o svojoj
seksualnoj inicijaciji s Jimom, svojim zaručnikom. »Moje su reakcije uvijek bile iste.
Zagrijala bih se u predigri, ali onda bih samo čekala da prođe ono što se zove ’prava
stvar’.«
Doris je osjećala da ju je Jim jadno prevario i zamjerala mu je. Na kraju su
zbog toga prekinute njihove zaruke. Ali, prije prekida Doris je rekla Jimu o svojim
osjećajima. Njegova reakcija bila je da kupi »nešto posebno«. »To je bilo kao mala
debela gumena traka«, kaže Doris, »možda dva i pol centimetra široka, ali je na
jednom kraju imala onu smiješnu malu uzdignutu stvar. Sjećam se da sam pomislila
da izgleda kao neka peraja morskog psa, stršeći iz sredine gumene trake.« Jim je
pričvrstio gumenu traku oko svog dignutog penisa, i sa svakim udarcem »mala peraja
je trljala moj klitoris pri ulasku i izlasku na način kako Jimovo rudo nikad ne bi moglo.
Nikad nisam osjetila ništa nalik na to. Nikad u životu nisam imala takav orgazam.«
Godinu dana nakon prekinutih zaruka Doris se udala za drugog. Njezin suprug odbija
kupiti »jednu od onih malih uzdignutih stvari« kao što je to Jim činio, ali je naučio
kako da je prstom dovede do orgazma. □
Mračno je — možda zato što su mi oči zatvorene tako da mogu bolje vidjeti
sliku. Mislim o onom velikom Jimovu rudu kako ulazi i izlazi iz mene kao veliki
ružičasti morski pas. Rijetko zamišljam da je muškarac moj muž. Obično je to moj
bivši dečko, ili ponekad neki drugi muškarac koga sam nedavno srela. Zamišljam to
vrlo jasno, muškarčevo veliko rudo kako razdvaja dlačice, razdvaja usmine, tone u
mene onim malim vrškom koji putuje prema klitorisu kao da je gladan njegova
dodira. Koncentriram se na tu malu gumenu peraju, koja me sa svakim udarcem
dodiruje na pravo mjesto. Trljajući pri ulasku, trljajući pri izlasku. Nikad to više nisam
spomenula mužu otkad je odbio kupiti jednu takvu traku. Ali to je jedan od najljepših
svadbenih poklona koji mije moj bivši dečko mogao dati... ta slika koju imam u svojoj
svijesti.
Volim zamišljati da vodimo ljubav na nekom tropskom moru ili u toplom bazenu. I
mogu vidjeti kako taj ružičasti morski pas pliva prema meni, pa širim noge sve jače i
jače. Morski pas me pozna, pa voli topli osjećaj unutra. Voli se praćakati baš oko
usmina. Ponekad kad muž čak ni nije u meni, samo trebam pomisliti na peraju
morskog psa i počinjem se penjati po zidovima. Sliku mogu vidjeti svojim unutrašnjim
očima. To je sve o čemu ću ikad trebati misliti. Samo o ružičastoj peraji koja me trlja.
(Snimljeni razgovor)
Lulu
Za lezbijsku maštariju trebam se vratiti na vrijeme kad smo muž i ja
eksperimentirali u krevetu s djevojkom. To je bilo jedini put da se to dogodilo — ne
mom mužu, nego meni. Moram priznati da mi se svidjelo. Bila je to muževa zamisao,
pa me nije smetalo što je tražio da ja pristupim djevojci. Od tog sam se vremena
ponekad pitala kako bi to bilo da negdje sama pokupim djevojku i zavedem je, ili da
me potpuno zavede dominantna žena, naročito što sam do sada bila ja inicijator. Kad
sam u krevetu s mužem, ponavljam neprestano tu scenu zamišljajući kakva je ta prva
djevojka uistinu bila sa mnom, što sam sve mogla pokušati da sam samo znala. Ako
želim, čak mogu zamisliti daje moj prst njezin jezik, onakav kakvoga se sjećam. To je
puno zapamćenog iz samo jednog iskustva, ne mislite li? (Razgovor)
Daisy
Imam seksualne maštarije otkako sam se udala prije tri godine. Zamišljam da
idem ulicom, odjednom fantastičan auto zacvili kočeći kraj mene, a za volanom sjedi
Robert Redford. Kraj njega je, naravno, Paul Nevvman. Odvode me u elegantan
dućan s odjećom gdje manekeni prikazuju nevjerojatnu garderobu (kao u starim
filmovima iz četrdesetih na TV). Kupuju mi najelegantniju seksi odjeću koja se može
zamisliti. Onda me vode na bal.
Svi su tamo, filmski glumci i najbožanstveniji muškarci koje bi svaka žena mogla
poželjeti da sretne. Naravno, svi žele plesati sa mnom: Tom Jones, pod jedan, koga
odbijam, samo da mu vidim lice... Engelbert... Franco Nero je nevjerojatno
ljubomoran... Jedan i jedini Elvis moli me da me otprati kući, ali ja ih sve odbijam i
završavam svoju fantastičnu noć odlazeći kući i vodeći strasnu ljubav s Marcom Bolanom iz T. Rexa. (Pismo)
Kit
Sretno sam udana trideset i petogodišnja žena i često mislim o drugim
muškarcima. Zamišljam kako bi oni vodili ljubav sa mnom. Najživahnija mi je
maštarija o Tomu Jonesu. Neki dan, za vrijeme vožnje, misli su mi odlutale. Iznenada
me muž pogledao i upitao: »Čemu se smiješ?« Odgovorila sam: »Bila sam u krevetu
s Tomom Jo-nesom.« »Što se dogodilo?« pitao je. »Sve!« rekla sam. »I bilo je ludo!«
Oboje smo se dobro nasmijali. (Pismo)
Flossie
Ljubiteljica sam Jamesa Bonda i često zamišljam da mi je običan prodavač
radio fantastične stvari prije nego što me pokupio u krevet. Nedavno sam tako
zamišljala mljekara dok me pitao koliko litara želim. »O, o sedam«, prošaptala sam
sanjarski! (Pismo)
Josie
Znala sam u krevetu zamišljati da mi je muž Mick Jagger, dok jedne noći na
vrhuncu našeg seksualnog krešenda nisam promrmljala »Oh,Mick!« Još uvijek ga
nisam uvjerila da Mick nije poštar, niti čovjek koji očitava plinomjer, niti prodavač
četki! (Pismo)
Brett
Pitam se kako bi bilo voditi ljubav s nezainteresiranim Tonyem Curtisom, ili
seksepilnim Rogerom Mooreom. Ja sam prabaka od šezdeset godina — pozamašnih
mjera — što, bojim se, nije naročito seksi. Kad vidim ljubavnike iz svoje mašte, ja
sam praktički s njima u TV-sceni. Onda je program gotov i moram u krevet sa svojim
mužem. (Pismo)
Sarah
Sanjala sam o tome da samo kažem nekome kako maštam o jako mladom
muškarcu. Trenutačno mi je ljubimac Richard Benjamin. Tako se sramim, jer ću
sljedećeg svibnja imati pedeset godina. Također priznajem da imam seksualne
maštarije kad god vidim lijepo obučene muškarce bez trbušina! Ne mogu vam reći
kako mi je uzbudljiv ravan stomak. (Pismo)
Maud
Hvala Bogu za vaš članak. Počela sam misliti da sam ja jedina koja imam
maštarije za vrijeme seksa.
Nikad se ni sa kim nisam usudila razgovarati o svojim idejama, jer sam se
bojala da će me smatrati nepristojnom. Čak se i sad osjećam dosta posramljeno dok
vam pišem.
Moja prva maštarija, sjećam se, bila je kad je, kao što je to normalno većinu
večeri, naša ljubavna igra počela ispred kamina, ja među muževim nogama izvodim
felaciju. Ali, taj put na televizoru je ton bio stišan i odjednom sam zamislila da to
radim muškarcu s ekrana umjesto mužu. Podražaj koji sam dobila bio je od pokušaja
da zamislim može li se penis muškarca koga sam gledala usporediti s polisom mog
muža. To je sigurno pojačalo moju spremnost da ugodim svom mužiću, pa iako on
nije imao pojma o čemu razmišljam, sigurno je uživao u mojoj pojačanoj aktivnosti,
jer je za vilo kratko vrijeme stigao do divnog otgazma.
Drugi put sam bila inspirirana onim prvim: opet uključen televizor, bila sam na
koljenima gledajući dramu kad mije on prišao odotraga i dok je ulazio u mene, ja
sam zamišljala da to nije on nego zgodni grubijan iz drame. Efekt je za mene bio
neopisiv i izvela sam takvu predstavu da mi je muž, sigurna sam, postao sumnjičav,
jer je ispružio ruku i, na moju veliku žalost, isključio televizor.
U drugim situacijama, kad mi on ponekad radi kunilingus, ležim na leđima i
zamišljam da je on mlada, svježa tinejdžerica (čeznem da se to dogodi). Ali, nažalost
nikad nisam imala prilike sresti neku, jer ne mogu izići sama. On je previše posesivan
da bi me pustio van. (Pismo)
Gelda
Dok nisam upoznala Sama, svog sadašnjeg ljubavnika, nikad nisam imala
takve maštarije, zapravo, maštariju da sam s drugom ženom. Imala sam mnogo
maštarija, ali ništa slično tome. I u stvarnom životu čak nikad nisam ni mislila o ženi
na taj način, nikad ne bih seksualno poželjela ženu. Radi se samo o tome da otkako
mi je Sam ispričao o njoj, o djevojci s kojom je živio, ne mogu prestati misliti o tome,
o njima zajedno. Znam kako je ona seksualno promijenila Samov život, učinila ga
boljim ljubavnikom. Također znam da je gotov s njom, da voli mene; u to sam
uvjerena onoliko koliko se to racionalno može. Ali, ljubomora nije racionalna, zar ne?
I ja je mrzim, ljubomoru. Mtzim ono što radi ljudima, i neću joj dopustiti da uništi
mene i Sama.
Mrzim ono što radi ljudima, i neću joj dopustiti da uništi mene i Sama. Ponekad se
osjećam kao da bih toj djevojci, daje ikada sretnem, mogla iskopati oči, u najmanju
ruku bih to željela. Ali u mojim maštarijama sve je drukčije. One manje-više idu
ovako.
Krevet je jedan od onih antiknih kreveta od kovanog željeza kakvi se viđaju u
Italiji. Talijani na njih vješaju religiozne medaljice i ukrase, i oni zveckaju u ritmu
jebanja. Krevet je obojen crveno, a na šiljcima na uzglavlju i pod nogama nalaze se
zlatne kugle. Krevet je u sobi te djevojke, u njezinu stanu. Stan si mogu predočiti iz
Samovog opisa, zajedno s malim psom, sitnim s dugom sivosmeđom dlakom. Pas je s
nama na krevetu i liže čmar djevojci koja je među mojim nogama. Ne mogu vidjeti
psa, ali znam daje tamo, da gaje djevojka uvježbala da to radi. Osjećam djevojčinu
dugu kosu po svojim bedrima i donjem trbuhu, dok me polako ljubi, rastavljajući mi
prstima usmine, jezik joj ide ravno do one delikatne točkice, dodiruje je nježno, a
onda me njezine pune usne toplo pritišću, a onda jezik, polako, jako polako ispočetka
— i ne samo njegov vrh, što bi bilo prejako, nego čitava njegova duljina i širina,
topao, liže me u laganim, velikim, toplim ponavljanim poljupcima. Tup osjećaj kad me
njezini zubi pritišću kroz usta. Sam je tamo, stoji tamo, s druge strane sobe, gleda
nas, gleda mene, moje lice. Naslonjen je na zid, hladan, nepristran, zainteresiran,
znajući kako sam. Nosi svoje stare žućkasto-smeđe hlače i crvenu Bani on košulju i
stare plave tenisice. Ne spušta pogled s mog lica, opčinjen je, čeka da rumenilo
krene u moje obraze, jer zna da hoće, kao što ja znam da će se promijeniti njegov
hladni nezainteresiran izraz. Usnice mi se otvaraju i dok moje disanje postaje teže,
brže, postaje i njegovo. Mogu vidjeti kako izbočina na njegovim hlačama postaje sve
veća i veća i ruka mu se kreće prema njoj. Nešto se u meni buni protiv toga da toj
djevojci dopustim da mi pruži zadovoljstvo, bilo kakvo zadovoljstvo, ali ona to radi
tako dobro, zna sve male trikove, samo ritam, pravi ritam, ispočetka polako, s
ispruženim punim jezikom, toplim i sporim. Sad me uzbuđuje ideja o njezinoj kosi,
svoj toj dugoj svilenastoj kosi — ideja da je ona djevojka, ideja da je ona Rosie,
Samova stara cura. Gledam kako Sam otkopčava šlic, još stojeći tamo, još gledajući
moje lice, ali mu sada moje uzbuđenje treba da bi postigao svoje. Vadi kurac i
njegova ga duga tanka šaka počinje trljati, kožica klizi, klizi polako gore-dolje preko
ružičastog glatkog vrha. Ritam mu je ispočetka spor kao i djevojčin sa mnom.
Gledam mu kurac, znam ga tako dobro, gledam ga, vene na njemu izbočene kao i
vene šake, i usklađujem se, hvatam korak s njim. Ruke mi sežu u djevojčinu kosu,
divni mekani dodir—Kriste! Radi li mi to druga žena? — i blagim pritiskom držim
njezinu glavu, kretanje njezina jezika usklađeno sa Samom i sa mnom. Ali, ne trebam
je voditi, ona zna; uvijek me je željela. Ne treba nam Sam. Sad Sam treba nas.
Opuštam se; predajem joj se. Guram se prema njoj tako da su joj usnice pritisnute
uz zube a jezik klizi u mene, želeći me. Lice mi gori, pička me boli od žudnje ze njom.
Gledam kako se Samova šaka brže kreće, brže, sagnut je, tijelo ga jedva drži
uspravnim, usta su mu otvorena, šaka mu se kreće gore-dolje, gore dolje na način
kako me učio da ga izdrkam, oči su mu zalijepljene za moje, pneklinjući, moleći da se
ne zaustavljam. Djevojka stenje, jezik joj se kreće brže i brže. Spremna je svršiti, ali
se suzdržava, čeka mene. Vrisak je u Sa- movu grlu, ja sam skoro stigla, ali ostajem
na visini, ne želeći svršiti, čekaj Same, čekaj, ne još, još ne! Mali pas je sad na
njegovim leđima, ispod djevojke tako da može lizati njezinu pičku iz koje kaplje, ali
ona još čeka, usne joj preklinju, jezik ne prestaje do sad! (Zapisano na zahtjev)
5. KRIVICA I MAŠTARIJA ILI ZAŠTO
SMOKVIN LIST?
□Oblače li se žene zbog muškaraca ili zbog žena? Uvijek sam se pitala zašto se
to vječno provokativno pitanje postavlja u obliku odobravanja — kao da je suština
problema, odgovor, doista pitanje odobravanja ijednog spola. Ali, pitanje nikad ne
dobiva zadovoljavajući odgovor, jer je loše postavljeno. Neodobravanje, strah od
njega, motivira većinu žena, a kad je riječ o neodobravanju svejedno je s koje strane
ono dolazi.
Nije drukčije ni sa seksualnom maštarijom. Nije pitanje za koga žene biraju
svoju seksualnu predodžbu, nego čijeg se neodobravanja boje kad je potiskuju? A
odgovor je isti. Nije pronađena neka paralela između onog što žena bira staviti na
svoje tijelo i koja će seksualna predodžba ući u njezinu glavu.
U prekrasnoj ključnoj sceni ranog filma Bette Daviš, »Jezebel«, kad se ona pojavljuje
na tradicionalnom svi-u-bijelom plesu u vatreno crvenoj buktinji od haljine, kome srca
stanu (zajedno s glazbom) u šokiranom neodobravanju i uznemirenosti zbog onog što
se ona usudila obući? Apsolutno svima, i muškarcima i ženama. Svima, osim
zgodnom kockaru Geoigeu Brentu, koji odjednom shvaća da je njegova privatna vizija
žene i njezina vizija. I naša, u publici, naravno. Tako za trenutak dijelimo maštariju
da smo najsmjelija lijepa žena na balu, koju, umjesto da bude odbačena zbog svoje
drskosti, zbog nje bira najmuževniji muškarac. Junak.
Onda se pale svjetla. Uzdišemo i vraćamo se kući u stvarnost, gdje nećemo više
misliti da stvarno kupimo takvu haljinu kao ni o uzvraćanju sljedećem »Georgeu
Brentu« koji se pojavi. Ne zato što nam crvena odora ne bi pristajala. Na tržištu
postoje ekvivalenti za ono što ta haljina postiže, za svaku ženu, baš kao što negdje
postoji ekvivalent za Geoigea Brenta, koji bi mogao za svaku ženu učiniti ono što je
George učinio za Bette. Ali, mi se ne oblačimo »onako kako se ne očekuje« zbog
istog razloga zbog koga se ne ponašamo nepredvidljivo; to bi izazvalo previše
uznemirenosti. Uznemirenosti kod drugih žena, kod dragih muškaraca i kod nas
samih.
Umjesto toga nas krivnja koju unaprijed osjećamo zbog nečega što smo mogli
napraviti — u našim najdivljijim maštarijama — ne sprečava samo da to napravimo,
nego jednako tako potiskuje maštariju. To je krivnja u njezinu najrepresivnijem
smislu. Vidjeli ste što su krajnji rezultati: Žene koje prolaze kraj izloga s odjećom
(»Oh, to jednostavno nije moj stil«) s blagim osmijesima koji vas uvjeravaju da one
čak nisu vidjele odjeću, kao što nisu doista seksualno pogledale »drage« muškarce.
Isključivši svoju maštariju kao svjetlo, crne postaju slijepe i na stvarnost; tako je
sigurnije. Represija je obrambena linija koja se stalno pomiče naprijed, uvijek vidi
prijetnje sve dalje i dalje ispred. I na kraju je čak i sama maštarija, bez obzira na to
koliko daleko je udaljena od provedbe, postala toliko seksualno opterećena da većina
žena koje ni ne sanjaju o »eksperimentiranju« u stvarnosti, neće eksperimentirati ni
u svojim svjesnim snovima.
Budimo pošteni, žene su malo vježbale razmišljati o seksu (osim u svojim
gotovo nesvjesnim sanjarenjima). Možda u provedbi, ali ne u razmišljanju o njemu.
Zato strastveno muško pitanje iz spavaće sobe: »Reci mi o čemu misliš?« obično
nema odgovora, ili dobiva iskren odgovor, ali s površine misli: »Ni o čemu nisam
mislila.« Ženske svjesne misli, poput tijela djevica, jednostavno ne prelaze spontano
s najočitije seksualne mogućnosti na sljedeću. To je stvar vježbe, ili njezina
nedostatka, kao učenje brojnog sustava. Kad se ponekad seksualno sanja- renje
pojavi, ono je obično pravolinijsko i kratka vijeka. To je poput mišljenja na stranom
jeziku. To nema nikakve veze s inteligencijom ili čak s »oslobođenjem«. Zainteresirani
i otvoreni kakvi svi postajemo u ovom dobu kad nitko više ne može biti šokiran, kad
je sve već napisano i snimljeno i postalo tako društveno prihvatljivo da je jedino
preostalo pravilo »pusti da sunce sja«, žene koje znam još uvijek ostaju zavezana
jezika kad se pita o seksualnim maštarijama.
Dok sam sastavljala ovu knjigu, srela sam žene koje su odmah shvatile što
radim, koje su tako intuitivno znale o čemu se tu sve radi da su izgovarale moje riječi
prije nego što su mi izišle iz usta. Bile su i ohrabrujuće i zanesene i maštovite — dok
odjednom, dok su razgovarale o cijeloj temi, nisu se mogle sjetiti njezine srži, svojih
vlastitih specifičnih maštarija. »Ali to je smiješno«, rekla bi neka od njih, zapanjena.
»Znam da maštam, samo se ne mogu sjetiti...« Onda, češće da nego ne, nakon što
bi proteklo nekoliko dana — tijekom kojih bi se pri- vikle na ideju, ili možda opet
imale maštariju ali je ovaj put upamtile — one bi mije pobjedonosno priopćile.
Očekujem da će većina žena reći da nema seksualnih maštarija. (Suradnice
ove knjige, svjesne svojih maštarija jesu izuzetak, ne pravilo.) Čak očekujem da će
iste žene koje kažu da one ne maštaju, biti one koje će najviše željeti raspravljati o
temi, biti zainteresirame i voljne da slijede ideju. Ali, ono na što nisam spremna (ili
barem nisam bila spremna kad sam počela) jest nerazgovijetno zamuckivanje u
potrazi za riječima, ponekad gotovo histerično polu-cerekanje, polu-napipavanje
rečenica, i gotovo univerzalno demantiranje koje pokušava sve opovrći priznajući sve:
»Mora da sa mnom nešto nije u redu; nikad nemam maštarije.« Slušati inteligentnu
ženu kako pokušava staviti jednu riječ ispred druge kako bi opisala što za nju znači
seksualna maštarija isto je kao gledati zdravo dijete koje je odjednom dobilo
distrofiju i pokušava staviti jednu veliku kocku na drogu.
U jednom poglavlju ove knjige spomenula sam da mislim kako ženino
razdvajanje od seksa počinje u djetinjstvu njezinim isključivanjem iz avanture i
istraživanja, i fizičkog i mentalnog. Kao da bi bio zločin da mlado žensko tijelo bude
srušeno ili izlemano u igri, kao da bi bio zločin u kontaktu bilo koga ili bilo čega s
njezinim tijelom. A osjećaj daje zločin biti dodirnut, makar dodirivala sama sebe
pojačava se u njezinim tinejdžersldm godinama, pa ako na to slučajno naiđe, teren
za krivicu već je priređen.
Ako njezine ruke oklijevaju da dodirnu ono što je očito i opipljivo njezino,
koliko šanse ima njezina svijest u istraživanju mogućnosti tog tijela? I gdje bi ona
dobila osnovnu građu koja je potrebna za izgradnju njezine mašte? Koje knjige i
časopisi nude išta više od njezinih dječjih igračaka, poticaj ili ideje za seksualne
maštarije koje se tiču toga tijela koje je izvan dopuštenih granica? Dok navrši
dvanaest godina sva su joj osjetila sputana: Pristojne Male Djevojčice ne rade »te
stvari«; Pristojne Male Djevojčice ni ne gledaju — otuda smokvin list, za slučaj da
gledaju. A kako Pristojne Male Djevojčice čak ni ne misle o »tim stvarima«, čak i
smokvim list postaje misterija.
Poslije, kad je misterija riješena i smokvin list maknut, žene gledaju (barem
neke), ali još uvijek ne govore. Urota šutnje koja počinje s njezinom majkom, i koja
od svake žene pravi njezina vlastitog zarobljenika, drži žene verbalno nijemima i isto
tako sigurno izoliranim od njihovih misli jednako kao što su njihove misli izolirane od
njihovih tijela. Za mene nije u svemu tome najtužnije što se žena u svojoj maštariji
osjeća krivom zbog onog što radi (ta krivica obično je jednako tako zapretana i
nesvjesna kao i sama maštarija), nego krivica koju žena osjeća što uopće ima
maštariju. Osjećati se kriv ne zato što si nešto učinio, nego zbog nečega o čemu si
samo mislio — to jest tužno. □
Christiana
Pretpostavljam da je moj seksualni život normalan kao i kod svake dvadeset i
osmogodišnje žene. Sretan je, postoji, i nikad se nisam osjećala frustrirano. Ted i ja
izlazimo već dvije godine i vjerojatno ćemo se vjenčati, kad i ako to budemo željeli...
i ako zbog toga neću morati napustiti posao koji volim. Puno putujem za svoju tvrtku
i Ted zna da vjerojatno ponekad spavam s nekim drugim. Ali, ljubomora nije jedan od
naših problema. Mi gotovo i nemamo problema — seksualne prirode. Rijetko kad
zaspimo a da prije toga nismo vodili ljubav. To je prirodno. Jedina stvar koja nije
prirodna jest misao koja mi se stalno ponavlja, što ćete je vi vjerojatno nazvati
maštarijom. Ako je to maštarija, onda je to jedina koju sam ikad imala, a javlja mi se
gotovo svaki put kad vodim ljubav. To je jedina neprirodna stvar u vezi sa mnom.
Obavezno, kad je muškarac na meni, u meni, ja imam želju, predodžbu da me
obljubljuje odotraga. On to ne radi, ali je to ono što ja želim — da me se jebe
odotraga, ponovno i ponovno. Stalno sanjam o tome. Kad bi se to dogodilo, samo
jednom, možda se ne bih osjećala tako krivom što o tome razmišljam. (Pismo)
Hope
Namjeravate li objaviti rezultate ovog rada? Doista se nadam da će biti tako.
Osjećala sam se tako krivom zbog svojih misli o seksu, svojih maštarija, zbog svega
što se tiče seksa, uključujući masturbaciju. Ali, nisam prestala, ni sa seksom ni s
maštarijama... nekako nisam mogla, sve je to izgledalo tako prirodno. Ali, krivnja, i
ona je izgledala prirodno, dok nisam srela svog muža. On mije puno pomogao da se
izvučem iz toga.
Prvo, dopustite da kažem da sam udana tri i pol godine. Imam dvadeset
godina. Pa, iako kažem da mi je muž mnogo pomogao da smanjim osjećaje krivice u
vezi sa seksom, moram priznati da mu nikad nisam rekla o svojim maštarijama.
Nisam nikome. Jednostavno imala sam ih i onda se osjećala grozno zbog toga.
Pričam vam to sad jer tamo duboko u sebi vjerujem da je ono što ne valja krivnja, a
ne maštarija. Evo kako teku neke od mojih misli.
Poseban podražaj daje mi pomisao da sa mnom vodi ljubav jedan od naših
prijatelja, drugi muškarac, dok to zapravo radi moj muž. Ja zapravo ne želim imati
odnos s drugom osobom, ali postižem dodatno uzbuđenje od same pomisli na to. Zar
je to tako loše? Ne pada mi ni na pamet da kažem mužu. Mi smo vrlo liberalni u
našoj seksualnoj praksi, ah ja ni za što na svijetu ne bih povrijedila njegovu muškost,
a to bi se moglo dogoditi kad bih mu rekla ove stvari.
Ponekad, kad se muž spušta na mene, zamišljam da me ta žena, koju znam
odavno, ali s kojom nisam imala fizičkog odnosa, moli da joj dopustim da mi radi
kunilingus. Zamišljam da ona to radi kad god poželim, a to je često. To povećava
moju sposobnost da daživim strašan orgazam. Onda se, nakon orgazma, moja
maštarija raspline do sljedećeg puta. Ne radi se o tome da moj muž ne radi dobro —
on je sjajan-ali kad mislim o njoj, još je bolje. Osim poslije toga. Ponekad se osjećam
kao da ga varam. Sad se sjećam jedne još ranije maštarije... gotovo sam je
zaboravila. Kad mi je bilo šest ili sedam godina sjećam se da sam masturbirala i
zamišljala da mi otac gura u mene ručku velikog odvijača i masturbira me. Nikad nije
bilo drugog kontakta osim toga. To je čudno, jer do tada nisam nikad osjetila
penetraciju, a moj otac i ja uopće se nismo slagali. Imala sam tu maštariju nekoliko
godina.
Mislim da ćete otkriti da će se svi muškarci doista uznemiriti zbog vaše knjige.
Toliko mnogo njih još uvijek misli da žene postoje samo radi njihovog užitka. Neki
neće priznati da žene (ako se s njima ispravno postupa) imaju jate seksualne želje i
osjećaje, baš kao i oni. Većina muškaraca na koje sam naišla prije braka čak nisu
znali ni što je predigra. Ako postane javno poznatije da je predigra obično nužna da
za ženu stvari krenu, kladim se da će biti više seksualno zadovoljenih žena nego što
je to sad slučaj. Seksala sam s trideset ili tako nekako muškaraca prije mog muža i
nikad nisam imala orgazam. Uvijek sam dobivala one koji bi skočili gore, onda odmah
sišli i odveli me kući i ja bi im, naravno, rekla da su krasni ljubavnici i sve to, ali
nisam osjećala ništa, osim frustracije.
Rekla sam vam da mi je muž puno pomogao da se osjećam manje krivom u
vezi sa seksom, u vezi s onim što mi stvarno radimo, što nam samo pruža užitak. Ne
znam zašto toliko oklijevam da mu kažem o svojim maštarijama; ne znam zašto se
osjećam toliko krivom što ih imam. Ne maštam uvijek dok vodimo ljubav. Često mi je
moj muž dovoljan. Ali, drugi put, kad su u meni i njegovi prsti, a ne samo kurac i kad
biste pomislili da nema više ničega što bi mogao učiniti da me stimulira, ja ipak
maštam da me jebe puno raznih penisa, da sam nimfomanka koja se ne može zasititi
različitih muškaraca. Voljela bih da se osjećam mirnije zbog svojih misli. Već se i
osjećam dok ovo pišem i čujem da nisam jedina na svijetu s tim idejama. Ponekad
mislim da bi se neke žene sramile priznati da imaju bilo kakve seksualne osjećaje.
Ne pretvaram se da znam što ljude pokreće, ali spremno bih se kladila da bi svijet bio
bolje mjesto kad bi ljudi bili otvoreniji i opustili se za vrijeme seksa, kad bi opustili i
svoje mozgove i svoja tijela. Sumnjam da bi toliko ljudi bilo agresivno i nasilno kad bi
našli prikladnog seksualnog partnera koji bi ih prihvatio. Kad bi se ljudi mogli
osloboditi duboko usađenih osjećaja krivice u vezi sa seksom proveli bismo više
vremena nastojeći postati dobri ljubavnici i ne bi imali toliko puno vremena za osvete
i ratove. Dobar seks je od mene i muža napravio mekane ljude. Tko bi mislio o mržnji
i borbi i spletkarenju da bi dobio nekog drugog ako je upravo jako zadovoljen
seksualno... bez obzira na to kakva je sredstva upotrebio da postigne taj sretni cilj?
Ne bi ih se našlo mnogo, kladim se. Dakle završavam braneći svoje »prljave« misli!
Vjerujući u njih, mislim da to želim reći. (Pismo)
Lil
Maštam samo dok masturbiram i pretpostavljam daje ono o čemu mislim
tipično. Zamišljam da muškarac vodi ljubav sa mnom, da me strasno ljubi po cijelom
tijelu, koncentrirajući većinu svog žara na moju pičku, milujući vanjske usmine, voleći
me potpuno i stručno. Ja samo ležim tamo u ekstazi, što poslije izaziva osjećaj krivice
zbog tako sebične maštarije, jer ja čak nikad ni ne zamišljam da dotaknem njega.
(Pismo)
Alison
Kad mije bilo četrnaest godina, imala sam odnos s prisnom prijateljicom
(mislim da ih većina djevojaka ima). U mojoj spavaćoj sobi ona bi se pretvarala da je
madam u javnoj kući, a ja bih bila djevica. Ona bi me obukla u neku vrstu bikinija
napravljenog od šifonskih marama. Onda bi ona bila mušterija, neotesani momar koji
bi me uzeo protiv moje volje. Ona bi ležala na meni i trljala svojom vaginom o moju.
Doživljavala sam vrlo intenzivne orgazme (intenzivnije nego s bilo kojim muškarcem).
Nakon što se ona odselila nikad više nisam imala priliku za neko drugo prijateljstvo
poput toga. Kada sada masturbiram, obično mislim da me zavodi lijepa žena.
Razgovarala sam o svojim lezbijskim maštarijama sa svojim ljubavnikom. On
zna da se zbog njih osjećam krivom. Pokušao je ući u njih razgovarajući sa mnom za
vrijeme seksa, govoreći mi da je on žena i tako dalje. To me do neke mjere
uzbuđuje, ali nisam sigurna radi li on to zbog mene ili zbog svojih homoseksualnih
osjećaja, iako kaže da ih nema. On voli da ležim na njemu (leđima na njegovim
prsima) tako da mi može milovati grudi. Iz onoga što govori, mislim da bi želio da su
njegove. Uzbudljiva mi je ta pomisao i ne razumijem zašto neće priznati ni najmanje
zanimanje za homoseksualnost — napokon, ja ga imam. Ako ne vidi razloga za sram
u mojim lezbijskim maštarijama, zašto bi trebao osjećati sram zbog svojih
homoseksualnih maštarija?
Ne spadaju sve moje maštarije u lezbijsku kategoriju. Muškarac s kojim živim
ima zgodnog bratića. Znala sam maštati da je on došao u kuću i našao me golu, i ja
bih vodila s njime ljubav, ili bi ponekad došao s prijateljima i svi oni bi me dodirivali,
pokušavajući me uzbuditi. Onda bih vodila ljubav s onim koji bi mi se najviše svidio.
Sad rijetko kad imam tu maštariju. Muškarci u mojim sadašnjim maštarijama uvijek
me uzimaju silom i stariji su od mene (obično oko trideset i pet godina). Ponekad me
moj ljubavnik potiče da mislim kako vodim ljubav s mnogo muškaraca; on me grebe,
vrlo brzo me dodiruje po cijelom tijelu, kao da su njegove ruke ruke mnogo
muškaraca. To me u tomu trenutku jako uzbuđuje, ah poslije ne mogu izbjeći osjećaj
srama. Ponekad mislim da on uživa u mojim maštarijama, da ga one uzbuđuju dok
vodimo ljubav, ali da me poslije prezire zbog njih, da me okrivljuje zbog njih.
Jesam li ja potisnuta lezbijka? Jednostavno ne znam. Možda bih mogla biti manje
dvolična u vezi sa svojim maštarijama kad bi to bio i moj ljubavnik. (Pismo)
Clare
Jako nastojim osloboditi se seksualne krivnje i frustracija. Zahvaljujući svom
mužu, nadam se da ću uskoro biti potpuno seksualno oslobođena — ali moram
priznati da se bojim pokušati ispričati mu o svojim maštarijama. Kad smo se prvi put
sreli, bio je ljubomoran na druge muškarce. (Nikad nisam koketirala s muškarcima,
samo sam ih voljela gledati, kao što muškarci vole ogledavati ženu.) Međutim, sad
smo tolerantniji i možda uopće ne bi bio ljubomoran na moje maštarije. Zapravo, ne
želim mu to stvarno teći, samo bih htjela osjećati daje u redu da mislim te stvari, da
on misli daje to u redu.
Ne mislim da bi mu se sviđalo da zna da ponekad za vrijeme snošaja s njim
mislim o nekom drugom. To je obično o drugom muškarcu koga sam upravo srela,
koji je izuzetno privlačan, i s kojim bih voljela voditi ljubav. Volim svog muža potpuno
— on je najbolji — ali, mislim da smo u stanju seksualno voljeti i druge. Ne bih mu to
rekla, samo bih željela da on to zna i da to može prihvatiti a da mu ja to ne kažem.
Međutim, mislim da bi mogao biti spreman čuti o mojim maštarijama za vrijeme
masturbacije. Većinu vremena zamišljam kako mi se netko vrlo polagano približava i
dolazi mi ljubiti genitalije. Dok zamišljam da mi se ta osoba približava, postajem sve
uzbuđenija, i kad zamislim poljubac, doživljavam orgazam. Ponekad je ta imaginarna
osoba žena — zbog čega se osjećam krivom. Ti lezbijski osjećaji me brinu, i želim biti
otvorena sa svojim mužem, ali se bojim. Jednako tako, kad vidim koje zadovoljstvo
muž postiže radeći mi kunilingus, pitam se ponekad da li bi i mene jednako tako
uzbuđivalo kad bih to radila nekoj ženi. Svi moji lezbijski osjećaji su zamišljeni;
vjerojatno bih bila zgađena da mi se u stvarnosti približi lezbijka.
Moje ostale seksualne maštarije sadrže određenu količinu voaje- rizma i
egzibicionizma. Jedna se tiče nekoga — nikakva određena osoba - tko ulazi u sobu i
promatra me kako masturbiram, i onda mi se možda pridružuje. U drugim prilikama,
dok masturbiram, u trenutku kad stižem do orgazma, zamišljam da me liže golem
pas. Dok vodimo ljubav, čak zamišljam da nas drugi ljudi gledaju, i možda daje
muškarac koji je sa mnom crn.
Čak mi i tijekom dana misli blude. Ako me neki muškarac izuzetno privlači,
mogu izmaštati čitavu aferu, kao da pišem knjigu ili dramu o nekoj vezi.
Mislim daje muž možda potaknuo te maštarije, jer nam se odnos promijenio
toliko nabolje. Ispričala sam mu da mi u djetinjstvu najranije seksualne misli nisu bile
o odnosu, nego više o golotinji, golim ljudima, mnogo ljudi koji hodaju goli uokolo na
bazenu ili u parku. Ja sam, naravno, bila jedna od nudista, i uzbuđivalo me što sam
gola i što vidim druge gole ljude. U braku smo samo tri godine. U jednom je trenutku
naš seks postao prilično dosadan. Ali, to smo prevladali jače se zaljubljujući i
odbacujući naše mnoge seksualne komplekse.
Hvala što ste željeli znati. (Pismo)
Penelope
Željela sam pridonijeti vašem radu, iako je moj seksualni život vjerojatno
nedostatan i vrlo ću malo dodati vašem istraživanju. Ali, čak vam i sama ta činjenica
nešto govori, i ja se želim osjećati više u kontaktu sa svijetom, s drugim ženama.
Kažem da mije seksualni život nedostatan iako ne znam što je normalno ili prosječno.
Sigurna sam da u seksu ima nečeg više nego što sam ja osjetila.
U braku smo sedam godina i naš se seksualni život ne razlikuje od onog kad
smo tek bili vjenčani, osim što je sada slabiji. Čovjek bi mislio, ili se mogao nadati, da
će ljudi ako žive dulje zajedno otkriti nove i zanimljive stvari jedno o drugom i da će
im one pomoći da pruže jedno drugom više sreće u seksu. Ali, samo kad zamišljam
da mi netko radi kunilingus, što moj muž ne želi, seks postaje uzbudljiv, a ja sam se
uvijek osjećala suviše krivom da bih s nekim o tome razgovarala. (Pismo)
MUŠKA TJESKOBA
□Žene toliko mnogo vremena i emocija troše na krivicu, besmislenu krivicu.
Ponekad mislim da svaka žena prolazi kroz život potajno progonjena vlastitim
demonom, koji predstavlja njezin osobni žig srama; bijes na nju, ni zbog čega
stvarnog, nego zbog svega zamišljenog. Sram i samooptuživanje rastu u mraku kao
ludi. Nadam se da ova knjiga pomaže ženama koje maštaju da se osjećaju manje
krivima, jer im daje na znanje da nisu same... one nisu jedine osobe na svijetu s tim
čudnim, često nezvanim mislima i idejama. Misliti nešto »strašno« ne znači da ste vi
strašni ili da stvarno želite nešto strašno i na kraju ni ne možete biti optuženi za ono
što mislite. (Ne, Virginia, policajci misli nisu otišli s nacistima; oni su još uvijek jako
prisutni.)
Ali, nije sva krivnja koja okružuje temu ženske maštarije izmišljena. Napetost i
tjeskoba koju tema izaziva kod muškaraca vrlo je realna, i žene ne mogu a da ih ne
pokupe; ako cm osjeća tjeskobu, kriva je ona.
Mogu razumjeti muškarca koji ne želi čuti o drugim muškarcima u životu svoje žene
— naročito da ne želi čuti kako ona misli o njima dok on vodi s njom ljubav. Također
razumijem zašto neke žene žele reći svojim muškarcima sve — ali ne mogu razumjeti
zašto to učine. Reći sve ne znači nužno i način da se prevlada osjećaj krivice;
ponekad to samo širi tjeskobu. (Iako ne mislim da se o tome može izgraditi čvrsto
pravilo; samo vi sami, poznajući muškarca, možete odlučiti koliko osjećate da bi on
doista želio znati.) Više o dijeljenju maštarija – je li to dobra ideja ili nije? — u nekoj
drugoj glavi.
Već sam spomenula da sam odustala razgovarati sa ženama o njihovim
maštarijama u prisutnosti njihovih muškaraca, jer usprkos početnom zanimanju koje
je tema kod svih izazivala, detaljniji razgovor uvijek je izazivao kod muškaraca jasnu
napetost. Zapravo, nije tajna zašto su se osjećali ugroženi.
Ženina maštarija dovodi ga do spektra nepobjedivih suparnika, s magičnim
sposobnostima i nezamislivim proporcijama, i više od svega, do suparnika koje ne
može kontrolirati. Neki muškarci ne reagiraju ljutnjom ili panikom, nego jednostavnim
poticanjem. Jednu večer sam uz piće raspravljala o problemu s prijateljem. Rekao je:
»Stvarno moraš popričati s mojim prijateljem Harryem. On će stići svakog trena.
Harry će biti fasciniran onime što radiš. Taj je čovjek posebna zvjerka. Ne postoji
seksualno iskustvo koje nije doživio, a popis žena s kojima je bio u krevetu dug je
poput telefonskog imenika.« Baš fino, pomislila sam, srest ću muškarca s tako
bogatim iskustvom, koji će biti toliko povjerljiv i tolerantan, da ću konačno moći
razgovarati o ženskim maštarijama s muškarcem, a da on ne postane nervozan. O,
tako sam se toplo nasmiješila Zvijeri kad je stigao. I on je odmah uzvratio osmijeh,
dok mu prijatelj nije počeo govoriti o mom radu. Zvijer je promijenila odnos prema
meni i povukao se u svoj puni položaj psihološkog napada i zapalio cigaretu.
»Nijedna žena koju sam ja ikad jebao«, rekao je, »nije trebala seksualne maštarije«.
Ova knjiga nije o muškarcima ili njihovim maštarijama, ali želim objaviti samo
jedno pismo od muškarca, koji ne samo da mi govori što njegova žena misli, nego i
piše pismo u njezino ime, čak je i potpisuje. □
Tinin muž
Moja plaha žena me zamolila da vam napišem pismo u njezino ime. Pa vam
ovim saopćavam da mislim da ona nema nikakve naročite maštarije.
Njezina maštarija, ako to uopće jest, a ona mi je izražava (mi smo u braku
trideset i pet godina), jest daje obuzima veliko osjećanje ljubavi kad god imamo seks.
Ona kao i svatko drugi ima pravo na svoje skrivene osjećaje i želje, o kojima iskreno
razgovaramo. Ona je povrijeđena kad čita o ženama koje mogu maštati o drugim
ženama ih životinjama. Ona mi to ne mora reći, ja to znam.
Rekla mi je da bi mogla — kao što bih i ja to mogao — biti uzbuđena da vidi
velike životinje poput konja i slonova kako obavljaju seks. Jako bismo voljeli posjetiti
farmu rasplodnih životinja i vidjeti tu vrstu seksualne aktivnosti. Ali, ja sam siguran
da joj to nije u mislima kad imamo snošaj.
Što se mene tiče, nemam maštarija za vrijeme seksa. Uživam razmišljati o svojoj ženi
kao o zdravoj, čistoj ženi, i njezina jedina obu- zetost, ih maštarija, jest da nosi
lijepu, čistu odjeću, za koju zna da mi se sviđa. Ona nije nikad masturbirala, i iako je
običavala dijeliti sobu sa svojom sestrom, siguran sam da nikad nije imala lezbijskih
primisli.
Njezina maštarija, ponavljam, jest osjećaj Ijubavi prema meni koji je obuzima za
vrijeme snošaja i ona mi pruža sve zadovoljstvo koje može.
Ja bih, međutim, volio da vidim više napisanog o maštarijama, iako ne mislim da
prosječna žena ima seksulane želje i maštarije koje muškarci očito imaju.
Hvala vam što ste mi dopustili da vam pišem u ime svoje žene. (On potpisuje njezino
ime.)
6. PRIHVAĆENA MAŠTARIJA
□Neke žene ne osjećaju nikakvu krivicu zbog svojih seksualnih maštarija. One
ih prihvaćaju, predstavljaju ih, dijele ih sa svojim ljubavnicima, čak žive s njima dan
za danom, kao što to čini Sophie. Malo ih je otišlo tako daleko samostalno: više njih
trebalo je ohrab- renje ljubavnika spremnog da pomogne. A samo rijetke su, mislim,
jednostavno sretne; rodile su se bez osjećaja krivnje.
Kao što ste pročitali, većina žena surađivala je u ovoj knjizi s osjećajem
tjeskobe, gotovo u tonu samopredbacivanja ili čak gađenja. Unatoč tome mnoge su
završile bilješkom olakšanja: »Dakle, hvala Bogu, napokon sam rekla nekome tko
razumije. Mislila sam da sam ja jedina čudakinja s tim mislima...«
To olakšanje nakon tjeskobnog osjećaja da ste sami sa svojim mislima, i veća
objektivnost koju može donijeti činjenica da ste ih s nekim podijelili, ponekad je bio
tako snažan seksualni poticaj da su neke moje suradnice prekinule pisati pisma da bi
masturbirale. Ponesene euforijom opuštanja, čak su mi to i rekle. Dakle, više
terapeutsko oslobađanje od krivnje. Primjerice: □
Molim vas, ispričajte me ako je ovo malo nepovezano, ali sigurno ćete
razumjeti da ovo nisam mogla pisati a da ne masturbiram, što ovog trenutka i
radim...
Jedine maštarije koje glasno izgovaram jesu one koje izmišljam da bih ugodila
svom mužu. Svoje prave maštarije uvijek držim zabravljene u svojim mislima. Pomalo
mi je bilo uzbudljivo pričati vam o svojim maštarijama i nekoliko sam puta prekidala i
prstima gnječila bradavice dok sam tipkala ovo pismo. (Što sam to više radila, to sam
se bolje osjećala što vam pričam ove stvari.) Zapravo, dok jednom rukom tipkam ovu
rečenicu, palcem i kažiprstom druge obrađujem svoje bradavice.
Oprostite, prilično sam se zanijela, pa moram otići i rasteretiti se, ako mogu...
Nakon što sam pročitala ovo pismo ovlažila sam gaćice...
Ovo je pismo bilo teško napisati. Moja prisjećanja bila su tako uzbuđujuća da
sam dva puta morala prekinuti i masturbirati »phallocryptom«, koji mi je napravio
moj pomoćnik na imanju. Tu zamjenu upotrebljavaju neke domorotkinje da bi se
zadovoljile u odsutnosti svojih muškaraca. Ovaj moj napravljen je točno prema
dimenzijama koje ima moj muž u erekciji. Kad ga upotrebljavam, zamišljam da sam s
mladim,domorocem koji ga je napravio, a ne s mužem. Ali, to nema značenja kad
zatvorim oči i ne mogu vidjeti mladića, samo osjećam ugodan alat kako radi točno
onako kako radi moj muž. Kad bi samo mogao uštrcati spermu ili pjenu u mene...
upravo sad. (Od suradnice s Pacifika)
».NARAVNO DA MAŠTAM, ZAR TO NE RADE SVI?«
□Manjina koja ne osjeća krivicu izgleda da nikad ne oklijeva govoriti o temi.
One surađuju spremno kao da sam ih pozvala na zabavu na kojoj znaju da će se
dobro provesti, jer već poznaju goste. »Maštarije? Naravno da imam maštarije, zar ih
nemaju svi?« Zapravo, Gloria (slijedi) uvjerena je da nijedna antologija maštarija ne
može biti potpuna bez njezinih, koje ona svakodnevno upotrebljava u svom poslu
fotomodela. Za žene poput nje ne postoji zid između maštarije i stvarnosti; ono što
mislite i ono što radite ne mora biti isto, ali ne mora biti odijeljeno kao da su u ratu
jedno s drugim. Žena koja živi tako blizu svoje maštarije ne izvlači prijavo rublje s
dna provalije dok razgovara s vama; materijal joj je lako dostupan. Ono što je važno
nije da li stvarni i izmaštani život koegzistiraju, ili čak da li ona ostvaruje svoje
maštarije, nego da oba postoje i da su prihvaćeni. Njezine su maštarije dio njezine
samosvijesti; nema prijetnje, nema tjeskobe. Ona je takva.
Za žene poput Hannah, nema tajni ili srama u maštariji. Ona čuva sliku svog
ljubavnika iz maštarije u svom ogledalu kao što bi čuvala i sliku pravog ljubavnika, i
uživa skliznuti u svoju rutinu s maštarijom svake noći kad je sama i raspoložena. Za
Sophie njezina maštarija jedva jest maštarija — to je samo poželjan način života, i
ona nastavlja bez ikakva oklijevanja u praksi ostvarivati svoju želju da živi s dva
različita, jednako uzbudljiva muškarca. Kao što sam rekla, neki ljudi žive tako blizu
svojim maštarijama, da žive u njima.
Ne znam koliko je važno to što su četiri žene u sljedećim maštarijama mlade,
ali mi se čini da jest. Uključila sam ovdje i svoju najmlađu suradnicu —
petnaestogodišnju i tehnički još djevicu — zbog njezine prostodušnosti i prihvaćanja
sebe. Možda to govori nešto o budućnosti maštarije. □
Gloria
Doista ne mislim da bi ijedna antologija seksualnih maštarija bila potpuna bez
moje maštarije. Morala bi biti najbolja tamo.
Moram vam reći da je upotrebljavam profesionalno, kad poziram. Recimo da
sam u studiju, stojim tamo čekajući da fotograf završi motanje sa svjetlima i ostalim.
Izgledam kao da mi je dosadno jer i jest tako. Onda kad je on gotov i kad počinjemo,
ja namjerno »idem na tržnicu« — tako mislim o tome. I kako sam sve više i više u
svojoj maštariji, iako slijedim njegove upute (i u tome sam prava profesionalka)
postaje sve zanimljivije i zanimljivije pogledati me. Svaki fotograf s kojim sam ikad
radila to je opazio. Ne kažem im kako to radim (to je moja stvar), ali sam s time
postigla velik komercijalni uspjeh. Naravno, jaje sve vrijeme proširujem i mijenjam,
ali evo kako to u osnovi izgleda:
Lutam sa svojim slugama po tržnici, golemom prostoru zasvođenom visokim
staklenim stropovima, duž jedne pa druge dvorane i pregledavam robu da odlučim
što želim. A roba izložena na svim prodajnim mjestima jednostavno su goli mladi
muškarci, različitih tipova i svi snažni. Ja sam jedini kupac na ttžnici i oko mene plešu
prodavači raznih vrsta ili preprodavači ili agenti za tisak, svi mi pokušavaju prodati
jednog od tih pastuha. Ponekad, ako mi se da, slušam ih dok mi pričaju fantastične
priče što ti muškarci sve mogu, i to je samo po sebi uzbudljivo; drugom prilikom
otresem ih i nastavljam lutati. U jednom trenutku pozornost mi privlači određeni
mladić, zatim druga dvojica ili trojica, fli više njih, ovisno o tome kako se osjećam.
Kad imam nekoliko kandidata sluge ih skupe na jednan podij, dok ostali sluge
priređuju ekran. Ekran je vrlo velik, prekriva čitavu jednu stranu dvorane, pedeset
puta je veći od običnog filmskog platna. Svi drugi na ttžnici, osim mojih ljudi, sad su
privremeno udaljeni, i onda počinje film. Film je o meni, u prekrasnom Technicoloru,
skinutoj i ispruženoj, s kamera je smještena u podnožje kreveta. Kad se moja
koljena, koja su u početku skupljena, razdvajaju, počinjem se previjati na krevetu i
kamera ulazi. Glava se u daljini baca ovamo-onamo po jastuku, grudi se na srednjem
planu njišu s jedne na drugu stranu dok se bedra tresu, a kamera zumira — ali
polako — na pukotinu, koja postaje sve veća i veća dok se butine sasvim ne rašire i
stopala ne odu u zrak. Dok se sve to prikazuje na platnu, pastusi gledaju, a ja
promatram njih. Hodam uokolo da svakog od njih pogledam iz raznih uglova, gore na
podiju iznad mene, i kako im eiekcije postaju veće i veće, ja pravim izbor.
Onda mahnem sviti da će ovaj biti dobar, i dok oni pripremaju kamere za
snimanje, ja vodim tog dosad već divlje uzbuđenog pastuha do velikog kreveta
postavljenog u zaslonjenom studiju u uglu tižnice, tu je sve pripremljeno. Skidam
odjeću, koje ionako nema mnogo, poliježem pastuha na leđa i postavljam se gore. S
koljenima sa svake strane njegova struka dižem stražnjicu visoko u zrak i balansiram
na samom vthu njegova kurca, i malo ga dražim. Jadni kopilan dahće i sav nabrekne,
ali mi trebamo dobiti kamere pod pravim uglom: jedna kamera je iza mene, jedna
iznad, ostale uokolo. Kad je sve u redu, a uz sve moje draženje njegova je erekcija
postala još veća i tvrđa, počinjemo. Najprije se polako spuštam na njegovu batinu,
onda opet gore, opet dolje, opet gore, onda s malo okretanja, onda to kreće brže i
grublje dok ga ne jašem kao kauboj, a on se propinje i mi se stvarno gromovito
jebemo. Dok to radimo, na velikom platnu je višestruka slika, na podijeljenom
ekranu, onoga što radimo, ili što smo radili prije sekundu dvije, i svi su se sad vratili
na ttžnicu, svi gledaju divovsko platno, i mi to vidimo, uglovima očiju, i to također
pridonosi klimaksu, kad on dođe, i publika onda plješće. Ponekad to jako
odugovlačimo, ponekad odmah svršimo i onda se spuštamo jedno na drugo da bismo
opet počeli. Ali, u svakom slučaju, to se razvija i razvija, s varijacijama, dok, kako mi
jedno drugo tjeramo u fantastičan finiš, pljesak postaje jači i na kraju čitava dvorana
vrišti glasnije čak i od mene. (Zapisano na zahtjev)
Hannah
□Upoznala sam Hannah preko pisma u kojem je opisala ono za što je smatrala
da su najvažniji podaci o njoj. »Imam dvadeset i tri godine, udana sam (razdvojeni
smo), imam malu kćerku, biseksualna sam—volim i muškarce i žene!«
Kad smo se stele, doznala sam ostalo. Iz Walesa je, kao i njezin muž; očevi su
im oboma rudari. Sreli su se u Londonu i odlučili se vjenčati kad je Hannah shvatila
da je ttudna. Ona je napola željela napraviti abortus, ali je Harry bio odlučno protiv
toga. »On nije imao pojma da sam biseksualna prije nego što smo se vjenčali«, priča
Hannah. »Zapravo nisam ni ja znala, osim što sam znala da tu i tamo imam zbrkane
misli. O drugim djevojkama.« Nakon što su se vjenčali, Hannah i Harry su upali u
skupinu mladih Londončana koji su redovito išli na zabave na kojima su se mijenjali
seksualni partneri.
»Na jednoj od tih zabava otkrila sam da sam biseksualna«, rekla je Hahhah.
»Harry bi se obično samo uzbudio kad bismo došli kući i prisilio me da mu kažem
kakvi su bili drugi muškarci, ali kad je jednom otvorio vrata spavaonice i našao me s
drugom djevojkom, eksplodirao je. Ideja o drugim muškarcima nikad ga nije činila
ljubomornim, samo uzbuđenim. Ali, ideja da je konkurent ženi ga je izludila«. Ona
gaje ostavila, i razdvojeni su nekoliko mjeseci.□
Uglavnom imam te maštarije kad sam sama. Ometa me čak i kad je beba u sobi sa
mnom. Otkrila sam to kad sam je ostavljala kod mame, jer sam željela otputovati
nekud za vikend. Kad sam došla natrag kući, odjednom je moj mali stan bio drukčiji.
Sama činjenica da sam sama u njemu učinila je da djeluje tako seksi. To je čudno,
zar ne? Napokon, što može beba od nekoliko mjeseci znati ili vidjeti? One još ništa ne
razumiju. Ah, tako je bilo. Kad sam sama u stanu to je gotovo moje najmilije vrijeme
na svijetu. Ponekad mislim da to tako jako volim da nikad više ne želim opet živjeti s
muškarcem. Ni sa kime.
Ono što volim raditi kad dođem noću s posla jest navući zavjese tako da se
osjećam stvarno sama. Upalim radio na Radio 101 — i zamišljam da je u drugoj sobi
muškarac, koji mi priča dok postavlja razne CD u moj player. Inače, izrezivala sam
fotografije najzgodnijih disko-džokeja iz časopisa, i stavljala ih u rub ogledala. To mi
pomaže da zamislim muškarca u drugoj sobi.
Onda se počinjem skidati. Čak odgovaram muškarcu u drugoj sobi. Oblačim
haltere, cme čarape, pahuljaste podvezice, prozirnu bluzu ili bluzu s volančićima ih
prozirni negliže, bez suknje, i plavu periku. Najprije, volim staviti unutra Tampax. To
je uvijek uzbudljivo, ali postižem specijalno uzbuđenje, pa ga i ne trebam.
Volim hodati naokolo po sobi dok se tako oblačim, i zamišljati muškarca u
drugoj sobi. On zvuči vrlo hladno, samo stavlja te ploče i brblja sa mnom kroz
poluotvorena vrata, kao da nema ništa drugo na umu osim Baetlesa ili Blood, Sweat
and Tearsa. Ali, ja cijelo vrijeme znam da je on tamo, da mašta o meni koja se ovdje
pripremam za njega. Volim pomisao da mu glas zvuči tako mirno i prijateljski, tako
opušteno, dok sve vrijeme znam da mu pod hlačama nastaje erekcija poput ratnog
broda, za mene. Volim mu zamišljati lice — tada volim gledati u fotografiju — kako
hoda po drugoj sobi pokušavajući se svladati. Volim zamišljati da mu po licu izbijaju
male graške znoja i da mu cure niz obraze — tako je nestrpljiv, znate. Ali, on zna da
mi ne smije pokazati kako se pali čekajući me, jer ću ja u tome toliko uživati da ću ga
pustiti da još dulje čeka. Samo posegnem dolje i gurnem Tampax malo više dok
mislim o njegovu oznojenom licu.
Drugu vrstu zadovoljstva pruža mi određena vrsta hoda kad sam sama i tako
obučena. Nasmijava me kad odem u kino i vidim kako prisiljavaju djevojke da hodaju
u onim seksi filmovima. Djevojke tako ne hodaju. Ali, uzbuđuje me da to vidim, čak i
u filmovima — pretpostavljam da to zato i rade. Pa kad sam sama, ja vježbam. Znate
li kako je običavao hodati Maurice Chevalier — ono dupe samo malko izbočeno? To
vježbam. Zamišljam da sam tinejdžerka koja tako hoda — piljim u sebe u ogledalu;
tada se najviše volim vidjeti u bluzi s vo- lančićima, kao da sam na ulici, ne kod kuće.
Mislim da sam mlada djevojka koja prolazi kraj mene, samo da me izludi. I zamišljam
da dovodim tu djevojku kući. Prvo joj skidam gaćice. (Izvodim to, dok o tome
mislim.) I otkrivam da je tamo svježe obrijana. (Tako ja volim biti — bijela skroz). To
me jako uzbuđuje, i zamišljam se kako je ljubim u njezin malecni bijeli trokut.
Djevojka u tom sanjarenju uvijek je mlađa od mene, i ona napola ne razumije što
radi. Ona samo voh hodati okolo sa svojom guzom tako istaknutom, jer zna da to
uzbuđuje druge ljude, a uzbuđuje i nju. Ali, ona ne zna što učiniti s uzbuđenjem,
razumijete, dok je ja ne naučim. Pa, njezina mala stvar tako je krhka, tako ranjiva. Ja
sam tamna, znate, i mogu zamisliti svoju tamnu ruku na tom ranjivom komadu
kože... moji tamni prsti polagano nestaju u tom bijelom mesu... samo nestaju u njoj
kao u bijeloj šlag pjeni. Naježim se kad mislim o tome.
Kad je posljednji put moj muž bio ovdje, ostavio je nešto odjeće i sljedeća
stvar koju volim raditi jest obući je. Naročito volim oblačiti njegovo donje rublje.
Očarava me šlic. Tad volim staviti još jedan Tampax, kroz pukotinu i pokušavam
postići da visi van... ne potpuno unutra, znate? Ali, kut je krivi, zar ne? Mislim,
muškarcima izlazi naprijed, ali Tampax je uperen prema dolje i ne mažete normalno
gesti. Ali, jako je uzbudljivo, i zamišljam da sam Harry, obučen samo u te gaćice s
otvorenom prednjicom, i sa mnom je crni muškarac. Volim ideju o kontrastu boja.
Crni muškarac doista je crn i pokriven je znojem, tako da se gotovo sjaji. To čini moju
kožu čak bjeljom. Volim zamišljati da crni muškarac ima golem pimpek, i da potajno
čeka da se umorim hodajući okolo tim naročitim načinom. On ima vlastitu maštariju,
kužite, da metne taj divovski pimpek u moju malu bijelu guzu, ali ja ga osjećam, i
prilazim mu straga dok hodam naokolo i guram moj Tampax ravno u njega, i zgrabim
ga oko stmka, za jaja, tako da se ne može pomaknuti a da ga ne povrijedim. Svaki
put ted pokuša izmigoljiti, ja mu stisnem jaja, i napokon se mora predati, i ovaj veliki
bijeli pimpek koji imam ide unutra, i u polovici mu se počinje sviđati, i pada na ruke i
koljena tako da lakše mogu ući. »Tresi!« vičem na njega i on počinje kretati guzu
malim kružnim pokretima da ga bolje osjeti.
Uvijek najviše uživam u tim malim igrama jer znam da pred sobom imam još
čitavu večer i noć. Ne postižem u stvari orgazam dok to mislim, ali se jako uzbudim i
drukčije dišem. Onda se obično okupam i upalim televizor. To me tako smiruje. Reći
ću vam nešto — sva ta priča o orgazmu mora biti velite glupost. Imala sam orgazme
s muškarcima — i s djevojkama. Ali, oni me uvijek ostavljaju malo razdraženu, u
svakom slučaju. Možda iscrpljenu, ali još spremnu za novu rundu. Ali, nakon mojih
maštarija i kad se nakon njih okupam, mogu utonuti u najmirniji san u životu. Pa
tako one izgleda zadovoljavaju bolje nego prava stvar. U najmanju ruku, to meni
ponekad tako izgleda. (Snimljeni razgovor)
Sophie
□Sophie ima osamnaest godina, ali već ima potpun i raznovrsan seksualni
život. Kad joj je bflo šesnaest, njezini su roditelji to otkrili i ona je napustila kuću
nakon svađe koja je uslijedila. Otputovala ja autobusom u Chicago i sada tamo živi u
Near North Sideu, što je čikaški ekvivalent, manje-više, za njujorški Greenwich
Village. Nema stalnog zaposlenja, ali pronalazi razne poslove kad je ona — ih
prijatelji s kojima živi — bez novca. Trenutačno je pomoćnica u pomodnom novom
frizeraju, u koji dolaze i mladići i djevojke na šišanje i friziranje, u kojem svira glasna
glazba, služi se kava, a mušterije dok čekaju mogu čak i plesati. Ona voli taj posao i
kaže da ga zasad ne kani napuštati.
Sophie živi u komuni, kako to ona zove. Starija generacija bi to zvala živjeti s
dvojicom muškaraca. Također je tipično za Sophienu generaciju, rekla bih, da je vrlo
svjesna svojih maštarija, i ne samo daje ne zbunjuje priznati ih ili razgovarati o njima,
nego ih, dapače, pokušava ostvariti. □
Nikad nisam imala nikakvih kompleksa u vezi sa seksom. To je bilo nešto što
ljudi rade ted im se to svidi, i tako mi se nije svidjelo ted su me u obitelji zbog toga
grubo napali. Rekla sam im da oni imaju svoj način, ja imam svoj i da se ne trebamo
svađati. Ah, oni su in- zistirali da ja živim samo na njihov način — dvoje-po-dvoje, u
braku — pa sam otišla.
Nije seks bio moja fiks-ideja, nego vrsta muškarca s kojim sam to željela. Koja
cura želi biti sama? Ali, cijeli svoj život trzala sam na dva različita tipa dečki. Prvi je
uvijek bio visok i tamnoput i nikad nisam bila sigurna da mu se stvarno sviđam. Ni
bilo kome drugom, ako stanete i razmislite o tome. Težak tip frajera koji ne podnosi
nikakva preseravanja. Naravno, čim je frajer takav, sve cure jure za njim. Praktički
svaka cura koja nije strašilo mogla ga je pokupiti na noć dvije, ali nakon što je sve
bilo gotovo, a ona bi plakala ili mu rekla da ga voh, bio je odvratan, samo bi se
nasmijao i nestao.
Moj drugi tip, Tip B, sasvim je drukčiji. On je pretežno malen, i možda ima
ispranu plavu kosu. Ali, zgodan i tužan, kao da ima TBC i neće dugo živjeti. Tip A,
grubijan, izbačen je iz škole, ali Tip B jako upućen u knjige i čita i ima svakakve
teorije o filozofiji... o tome kakav je svijet. On ima onu privlačnost, kužite, maže vam
pričati, i objasniti zašto se određene stvari događaju. On vas smiruje. Ali, naravno,
njegova glavna privlačnost je u tome što želite brinuti o njemu.
Tako, otkako sam počela izlaziti s dečkima nalikujem na starinski sat, njišem se tiktak između ta dva suprotna tipa, misleći o jednom tipu dok sam s drugim. Ali, to mi
nije uvijek bilo baš jasno, sve dok jedna filmska kuća nije prikazala festival filmova
Clarka Gablea i odmah sam ukapirala da ona mačka u filmu Prohujalo s vihorom, da
je i ona razapeta između Tipa A i Tipa B. Clark Gable i Leslie Hovvard. Leslie
Hovvard, Isuse, koji je on Tip B bio, perfektan. Tako kad pitate
o maštariji, odmah sam znala da moja maštarija nije neka priča koju sam smislila
samo da to bolje odradim s nekim dečkom. Neki dečki koje znam, stalno ti čitaju iz
onih knjiga, o lezbijkama, o osmero ljudi koji se ševe skupa. Ah, to je sve u mislima,
to me ne dira puno. U svakom slučaju, to me ne popaljuje onako kako popaljuje
muškarce. Ne znam kako ćete nazvati moju priču. To je jednostavno način na koji
živim i mislim da je to ono stoje uzbudljivo za mene u krevetu.
A kakve scene imamo! Kao, kad sam u krevatu s Tipom A, on traži da Tip B donese
bliže veliko portabl ogledalo tako da se možemo bolje vidjeti. Ili, kaže mu da nam
zavije malo trave dok mi svršimo i onda nas troje zapalimo i prijateljski popušimo
poslije toga. Ali, cijelo vrijeme dok vodim ljubav s A, znam da je B tamo u sobi, i da
misli o meni, pazi na mene, kuži da uživam u tome, i ja kužim da i B isto u tome
uživa.
Puno puta to, naravno, radim i s B, ah s njim je to uvijek drukčije.
On nije tako otkačen kao A. On voli kad ja preuzmem inicijativu, ponekad s njim, čini
mi se kao da je sa mnom u krevetu dijete. Jednom je A pobjesnio zbog nečega što
sam učinila, i tako me jako ošamario da sam pala. Onda je A uzeo svu lovu koju smo
imali u kući tog trenutka i nestao. Ali, B je ostao sa mnom i bio je tako nježan, čak je
pokušavao da mi objasni način na koji A razmišlja, da ga ne bih tako jako mrzila. On
je tako cool da kuži da sam duboko u sebi stvarno toliko voljela A, da bi bilo loše za
mene da ga mrzim.
Ponekad imam osjećaj da je B zaljubljen u A. Možda i A isto to misli. On ga
često zove »dušice« ili »srce« ili neki dtugi pederski naziv. Zapravo, mislim da je
razlog zbog kojeg se B toliko uzbuđuje kad seja ševim s A, taj što ne zna s kim bi se
on sam radije jebao, s A ili sa mnom. Ili s oboje. Ustvari, pokušali smo i to, nekoliko
puta. Ali, ne radimo to često, jer je nakon jedne od tih scena A pobjesnio i nestao na
dan-dva i čujem daje negdje ševio neku drugu mačku.
Dakle, kao što vidite, ne moram izmišljati priče da bih se uzbudila. Živim u
jednoj od njih. Ne volim riječ »maštarija«. Zvuči kao nešto neurotično što vam se
događa, i sljedeća je stvar da dolaze po vas s psihijatrijskim mrežama. Pa tako ne bih
rekla da imam maštariju o seksu. Ili ako imam, to je moj kompletni život. (Pismo)
Bobbie
Imam samo petnaest godina, pa vam neću reći svoje ime da bih bila sigurna
da mi roditelji ništa od ovog neće doznati. Vidjela sam vaš upitnik u jednom od
časopisa mog starijeg brata i osjetila sam da bih rado odgovorila, jer mi se čini da
dosta vremena mislim o seksu. Puno se mazim s dečkima, ali jedini dečko s kojim
sam ikad probala ići do kraja svršio je prije nego što je uspio ugurati kurac u mene.
Mislim da to trebate znati, jer će vam to pomoći da bolje razumijete moje odgovore.
Većina dečki s kojima sam seksala ne bi bili oduševljeni kad bi znah da sam
mislila o nekome drugom dok sam seksala s njima. Sigurna sam da seksi mačke koje
ih pale dolaze i njima u misli. Osim toga, tip nema pravo ljutiti se zbog onoga o čemu
ja mislim sve dok mu pružam ono što želi.
Masturbiram gotovo svaki dan, i gotovo uvijek maštam dok to radim. Jedna od
mojih omiljenih maštarija jest da mislim kako je dečko koji me pali zavezan.
Bespomoćan je, i skidam mu hlače i igram se njegovim polisom. Kad je spreman
svršiti, ja prestajem i gledam ga kako pati. Onda mu došuštam da mi radi ono za što
mislim da se zove kuniingus dok se konačno ne pozabavim njegovim kurcem dok ne
svrši.
Dok radim peting s dečkima, volim da mi rade kunilingus (ja to zovem da mi jedu
pitu), a kad masturbiram, volim misliti da mi to rade.
Ponekad dok masturbiram, diram bradavice i onda volim zamišljati da ih dečko
siše.
Mnogo puta jednostavno zamišljam da me dečko jebe i da je moj prst njegov
penis koji ulazi i izlazi iz mene. Nastavljam to raditi dok se ne iscrpim od svršavanja.
Jedna od mojih najšašavijih maštarija jest o tome kako me pljeskaju po guzici.
Zamišljam kako me neki dečko koji me zaista privlači zgrabi, diže mi suknju, skida mi
gaćice i pljeska me po stražnjici dok me stvarno ne zaboli. Onda kad se rasplačem,
on mi ljubi cijelu stražnjicu i radi mi kunilingus.
Nekim dečkima sam sisala penise dok sam radila peting s njima, i svako malo
mislim o tome dok masturbiram. Ponekad sišem palac dok pokušavam to zamisliti.
Mislim da je najuobičajenija stvar u svim mojim maštarijama kad mislim da
imam dečka pod svojom kontrolom i da ga mogu natjerati da radi što god poželim da
bi mi ugodio. Mislim da sjedim u velikoj stolici nalik na prijestolje, sa zadignutom
suknjom i skinutim gaćicama i dečkom koji kleči između mojih nogu i radi mi
kunilingus. Ponekad, ako se stvarno osjećam vražje, zamišljam da mu mokrim u usta
i on to mora gutati. U maštarijama poput ove dečkove su ruke zavezane tako da me
ne može dodirivati osim ustima. Obično je gol, a ponekad zamišljam da ga bičujem
dok tako kleči preda mnom. Obično dodajem pojedinosti koje poželim ovisno o tome
kako se osjećam u tom trenutku.
Imam i drugih maštarija, ah ovo su mi trenutačne ljubimice.
Prije nekoliko godina smo ja ijedna odraslija djevojčica običavale zajedno praviti frku.
Uglavnom smo jedna drugu masturbirale i ja sam ponešto sisala njezine bradavice.
Ona me je prva i naučila o kuni- lingusu. Dok sam tada masturbirala, mislila bih o
stvarima koje smo zajedno radile, a i sad ponekad mislim o njima dok masturbiram.
Uglavnom mislim kako se ona jako uzbuđivala i svršavala dok sam je ja dodirivala.
Ponekad mislim kako bi to bilo kad bih te iste stvari radila s mlađom djevojčicom. Isto
tako volim razmišljati o tome kako bi to bilo imati penis i imati seksualni odnos s
djevojkom.
Kad vidim dečka koji mi se sviđa, pokušavam zamisliti kako bi izgledao da stoji
tu preda mnom gol s dignutim penisom. Misao o njegovu dignutom penisu javlja mi
se u svijesti. Ako me takav dečko gleda, zamišljam da i on mene maže vidjeti golu.
Ponekad imam iste misli i o nekoj djevojci. Ponekad dok prolazim u školi kraj muškog
toaleta, zamišljam da dečki tamo stoje s penisima koji im vise iz hlača. To me natjera
da se nasmijem sama sebi, umjesto da se osjećam seksi.
Dečki s kojima seksam ne znaju o mojim maštarijama, ah ponekad ih a da oni
to ne znaju navedem da rade stvari o kojima sam prije toga maštala. Uživam ih
navesti da kleknu ispred mene i rade mi kunilingus prije nego što ja bilo što učinim za
njih.
Volim zamišljati da idem do kraja s nekim dečkom na koga se stvarno palim, a
da nas sve moje prijateljice gledaju. Zamišljam da se one tako popale da počnu
masturbirati i preklinjati ga da seksa s njima, ah on ostaje sa mnom. Također volim
masturbirati dok slušam rok-muziku. Ponekad zamišljam kako neki od pjevača seksa
sa mnom pred velikim gledalištem.
Volim konje i ponekad maštam da sam gola i jašem neosedlanog divnog
čistokrvnog konja. Loše se osjećam kad mislim takve stvari, ali jednom sam pokušala
zamisliti kako bi to bilo pokušati ugurati veliki konjski penis u sebe. To je ipak bilo
više kao vražja znatiželja.
Jedini put kad sam progovorila o svojim maštarijama bilo je s tom starijom djevojkom
koju sam vam spomenula. Tad bi nas to više uzbuđivalo.
Sigurna sam da ima još stvari koje bih vam mogla reći kad bi ih se sjetila, ali
nadam se da će vam i ovoliko biti od neke koristi. Mir. (Pismo)
Paula
□Paula je zgodna cma Haićanka koju sam srela u Rimu. Aktualni ljubavnik,
Tony, jest bijelac Englez. Rekla bih da je ona u ranim dvadesetim. Ostavila sam svoj
razgovor s njom neredigiran da bih ilustrirala kako su se ti razgovori obično kretali i
kakav su oblik imali. Kao što vidite, Paula što se seksa tiče nije baš stidljiva osoba, ali
je na početku odbila da surađuje u knjizi, govoreći da nema nikakvih seksualnih
maštarija. Tek kad sam joj dala da pročita nekoliko primjera, uzviknula je: »O, to je
seksualna maštarija! Nešto što ti pomaže da se dobro osjećaš.«
Također je zanimljivo i tipično za žene da kad počnu pričati o svojim
maštarijama, otkriju da imaju mnogo više za reći nego što su mislile. Kako se Paula
zagrijavala za temu, počela je davati informacije koje su i za nju samu bile novost,
kao da prvi put verbalno dolazi u dodir s do-ovog-trenutka netaknutim područjima
svoje osobnosti. Ne mislim da je namjerno zadržavala informacije na početku
razgovora — kad je odlučila govoriti bila je iskreno voljna da kaže sve, i zapravo, inzistirala je da upotrebim njezino pravo ime — nego mislim da je govoreći o njima,
postala svjesnija njihove dubine i njihove povezanosti s njezinim stvarnim životom.
Sto se mene tiče,' tek kad sam se oko polovice razgovora počela zbunjivati što je tu
maštarija a što činjenica, shvatila sam u kolikoj se mjeri Paulina maštarija i stvarni
svijet preklapaju. Shvatila sam daje ona, zapravo, potpuno i sretno prihvatila svoje
maštarije i da ih živi. □
P: Jeste li više razmišljah o svojim maštarijama od našeg posljednjeg
razgovora?
O: Mogu li pročitati neke maštarije drugih ljudi, samo da vidim kakve su? Ono
o čemu mislim možda uopće nije maštarija.
P: Sjećate li se one o curi koja zamišlja da joj tip to radi u restoranu?
O: Kad vodim ljubav volim zamišljati da tip jebe drugu mačku, ne mene.
P: Gdje ste vi, jeste li i vi u maštariji?
O: Ja jesam u svijesti, mislim znam da mene jebu, ali volim misliti da tip jebe
nekog drugog.
P: Nekoga određenog, prijateljicu...?
O: Ne. Ponekad djevojke s kojima sam išla u školu, zatim su tu druge
djevojke, i meni se to tako sviđa, to što se događa, a znam da se i njima
sviđa.
P: One se jebu s tipom s kojim ste zapravo vi? To vas uzbuđuje?
O: To je zapanjujuće, znate? Misliti dok vodite ljubav, da to dobiva netko drugi,
ne vi. Ponekad volim imati u krevetu drugu djevojku, volim da to dobivamo
zajedno, sa mnom i mojim dečkom, i da on vodi ljubav s njom, i vodi ljubav sa
mnom. Postajem strašno ljubomorna, ali to me ludo pali. Ljubomora me pali...
kako se to radi, samo gledati to je fantastično, gledati ga kako jebe nekog
drugog.
P: U vašoj mašti ili u stvarnosti?
O: Ne, u mojoj mašti. Ja to stvarno volim. Mislim o tome dok vodim ljubav.
Događa se da imam otkačen osjećaj da znam što ona dobiva. Stvarno se
uzbudim, misleći o svim stvarima o kojima i ona isto može misliti... kao, oh,
kakav je on sjajan jebač... čak ako njoj nije sjajna jebačina, mislim, Oh, hej, to
je stvarno... jaka stvar.
P: Vidite li u svojoj mašti sebe kako ih promatrate?
O: O, da. Dok vodim ljubav, oči moram imati otvorene, iako stvarno ni u što ne
gledam. Moja mašta je tako snažna, da moram gledati, moram imati oči
stvarno otvorene. Ako su mi oči zatvorene, nije dobio.
P: Većina ljudi jebe se zatvorenih očiju.
O: Ja ne. Moje oči moraju biti otvorene, buljiti u onaj objekt tamo. On je
doista stvaran, to je začuđujuće.
P: Osjećate li u stvarnosti ikad ljubomora?
O: Postajem ljubomorna kad pomislim da bih bila tamo i samo gledala... ali ne,
u osnovi nisam ljubomorna. Jer znam da ja stvarno dobivam ono što ona
dobiva u mojim mislima, i to je takav užitak da pomaže zaustaviti veliku
ljubomornu stvar. Ja sam ljubomorna, ah sretno, jer mi je tako uzbudljivo znati
da ju jebu i da ludi; to je tako snažno.
P: Zgodna je stvar da su vam oči otvorene. To pokazuje koliko ste blizu cijeloj
stvari.
O: I ja to stvarno mogu vidjeti. Žena može biti bilo tko. Na pa- met mi pada
bilo tko koga znam. Dolaze i nestaju. Zamišljam da su sve jebene, sve koje
znam... poznanice, prijateljice...
P: A muškarci... mislite h ponekad o Tonyu s dragim muškarcima?
O: Da. Kad vodim ljubav, volim vidjeti dragog muškarca kako s njim vodi
ljubav.
P: Smeta li to Tonyu?
O: Ne, ne smeta ga. Mrzim kad mi tipovi kažu da im se ne sviđa da to mislim.
Znam da mnogi dečki kažu da ne bi stvarno išli s dragim dečkom. Ali, da kažu
da mrze pomisao o tome, mišljenje o tome... Mrzim kad su tipovi takvi. »Oh«,
treba reći tip, »to je luda ideja, to me rajca ko ludo.« Tip vas ne bi trebao
kritizirati zbog onog što mislite.
P: Mislim da se mnogi tipovi osjećaju ugroženi ako pričate o tome da oni to
rade s dragim tipom; oni kažu: »Za žene je to jedna stvar, a za muškarce je
sasvim drukčija«, da uđemo u neku homoseksualnu vezu.
O: Znam. Ah ako to kažete nekome tko je stvarno gala — da mislite o njemu s
dragim muškarcem — to će mu se svidjeti, neće vas ismijati. To je zgodno.
Volim to reći tipu na koga se stvarno palim. »Oh, lutko, voljela bih te vidjeti s
drugim mladićem.« Ja to uvijek kažem ako uistinu uživam dok vodimo ljubav.
Čak ako se to nikad ne dogodi, on i drugi mladić, ipak je zgodno to reći, a ako
se dogodi...
P: Ako mislite o tome to ne znači da želite da se to dogodi, ih da se to mora
dogoditi. Radi se samo o tome da misao da bi se to moglo dogoditi...
O: Tako je. Kad god vodimo ljubav, volim misliti da se sve može dogoditi, bez
obzira na to kako to bilo prijavo ili nižno. Zanosi me pomisao da je moguće
učiniti sve. Primjerice, ne bi mi smetalo jebati se na konju. Volim misliti da bi
se to moglo dogoditi... da sam ja naprijed, a netko tko mi se doista sviđa iza
mene, i da ga može samo uvući dok jašemo, uvlačiti i izvlačiti. To je nešto što
bih voljela pokušati. Znam da zvuči smiješno.
P: Ništa ne zvuči smiješno.
O: Ah, te mi misli prolaze kroz glavu. Kad idem na polo-terene gledati kako
Tony igra, ja mislim: »Oh, Bože, stvarno bi bilo gala poševiti se na licu mjesta,
na tom konju.«
P: Muškarci na konjima, to je jako seksi prizor.
O: Jako. Jednom sam ga pitala da li ponekad svrši dok jaše. I rekao je:
»Skoro.«
P: Maštate li ikad o grupnim scenama... mislim da vas je više od, recimo, samo
troje?
O: Zapravo ne. Uglavnom zamišljam tu drugu djevojku, djevojku u mojeg
maštariji, i kad će ona svršiti. Ta mi je slika uvijek u mislima dok vodim ljubav.
Nije važno koji je to muškarac, to ne mora biti Tony, ali ja samo volim osjećati
da ta druga djevojka osjeća ono što ja osjećam, da dobiva ono što ja dobivam.
P: Zašto mislite da vas to više uzbuđuje?
O: Jer je uzbuđenje nešto što želim dijeliti, jer znam da bi neke djevojke
voljele tu vrstu uzbuđenja, i volim misliti da ga imaju u isto vrijeme. Čak i kad
sam uistinu umorna, samo trebam otvoriti oči i gledati što se događa u mojim
mislima. To je kao da gledate u vlastitu maštu.
P: Kad sretnete privlačnog tipa, počinje li vam mašta raditi?
O: Oh, da. Ali, ja bih mislila da je najprirodnije pomisliti: je h dobar u krevetu.
Čak ako se to i ne dogodi, ili se ne bi moglo dogoditi, ja to mislim. Poslije,
možda te noći dok sam s Tonyem, mislit ću o tom tipu, da se to s njime
jebem. Ali, to je prirodno. Sigurna sam da dečki to rade čitavo vrijeme,
maštaju o drugim mačkama dok to rade sa svojom ženskom.
P: Jesu li djevojke o kojima mislite uvijek osobe koje poznate?
O: Puno je uzbudljivije ako znam mačku. Recimo, nisam je vidjela nekoliko
dana, i onda kad mislim o njoj, vau, sve se vraća, čitava predstava. To se
danima vrti u mojoj svijesti.
P: Sjećate se scene s tom djevojkom, stvarne scene?
O: Točno.
P: Pretpostavljam da se te maštarije o drugim djevojkama događaju naročito
kad vam je tip dolje.
O: O, da. Jer, onda mogu otvoriti oči i vidjeti mu glavu, zamisliti sve,
predstaviti sve. Gledajući mu glavu tamo, mogu mu vidjeti usta, sve... i
zamišljam da to radi nekoj drugoj sretnoj ženskoj, kao i meni.
P: Vi ste vrlo velikodušna djevojka, Paula.
O: Ja jednostavno nikad ne mislim o sebi kad maštam. Volim misliti o mnogo
ljudi koji dobivaju ono što ja dobivam, volim zamišljati punu sobu ljudi, mnogo
boja, i glasova...
P: Toliko ljudi voli voditi ljubav s ugašenim svjedima, ispod pokrivača...
O: O, ne. Volim upaljena svjeda, otvorene oči. Dok vozim imam neke od
najdivljijih maštarija.
P: Dakle, zato toliko volite vožnju.
O: Osjećam se seksi uvijek dok vozim auto.
P: Mislim da se mnoge žene tako osjećaju. Što mislite, zašto žene dok voze
dobivaju taj osjećaj?
O: Ponekad dok vozim, kao da se odvija čitava scena. To se sve događa.
Većina ženski dok vozi... pogledajte im lica sljedeći put kad vidite neku od njih.
Izgledaju jako... ponosno. Nikad ne izgledaju kao da im je dosadno, nikad.
Izgledaju kao onda kad vode ljubav, kad misle o seksu.
P: Voli li Tony čuti o tim maštarijama? Pričate li mu?
O: O, da. Dok se jebemo on voli znati o čemu mislim, pita me i kaže: »Oh, to
je lijepo; nastavi, još mi pričaj.«
P: Čini se da se mnogo ljudi jebe u tišini. Toliko puno žena kaže mi da bi
voljele da tipovi više razgovaraju s njima.
O: Divno je kad imate nekoga tko razgovara s vama. Volim to. Fantastično je.
Doista mogu izgubiti pamet. Samo je napola jebanje kad to radite tiho, to je
kao da ste sami. Ali, kad je tip unutra i kad kaže »Oh, lutko, volim te ovako
jebati«, i priča vam kako se osjeća, a onda ja njemu pričam kako se osjećam i
što mislim. Kad on to čuje, uh, on me samo još divljije jebe. Oh, da, volim
čavrljati dok se jebem. To me ohrabruje, navodi me da poželim raditi još luđe
stvari. Ako tip ne razgovara s vama dok vas jebe, ne usuđujete se raditi neke
stvari. Kad govori, to je kao da vas hrabri. Frajeri troše mnogo vremena
razmišljajući o čemu mačke misle dok ih oni jebu... mislim da to neke od njih
brine. Ali, jedini način na koji jebanje može postati bolje jest kad im kažete, i
oni to vole. I morate to reći otvoreno, morate upotrijebiti uzbudljive riječi,
morate biti vulgarni, inače to ne znači ništa. Jer dok se jebete, trebate
upotrebljavati jebačke riječi. Morate biti vulgarni, doista vulgarni.
P: Jebanje nije o vaginama i drugim medicinskim terminima, nego o pičkama i
kurcima...
O: Niste kod doktora, zar ne? Vas jebu. Volim reći: »Oh, htjela bih biti
nepristojna, dragi, mislim o tako nepristojnim stvarima...«
P: Kad mislite kako on jebe drugog muškarca, gdje ste vi u svojim
maštarijama? Promatrate? Jebete li se i vi?
O: Omiljena mi je maštarija da cm jebe mene, dok drugi tip jebe njega. Na taj
način ja mogu osjećati isto što i on osjeća. To je kao da sudjelujem u onome
što on osjeća, kao da kurac koji ulazi u njega ulazi i u mene, kao daje odozgo
dodatni pritisak. Dobivam dva kurca.
P: Kad mislite o drugim djevojkama jeste li vi u aktivnoj ih u pasivnoj ulozi?
O: Volim biti ona koja je agresivna. Možda zato što sam na taj način poput
frajera koji jebe žensku. Volim moći misliti što on osjeća, jer je tako dobro ono
što on radi meni. Tako mislim o sebi kako radim lude stvari s tim drugim
curama.
P: Većina žena s kojima sam razgovarala kažu da misle o drugim ženama.
Izgleda da to prihvaćaju; ne osjećaju se krive zbog toga.
O: Kad vidim golu žensku, obično se uzbudim. Onda mislim, hej.
P: Hej, voljela bih je jebati, ili vidjeti kako je jebu?
O: Pretežno da bih je voljela vidjeti raširenih nogu, vidjeti kako je jebe neki
muškarac.
P: Vaš muškarac?
O: Bilo koji muškarac, uglavnom moj muškarac. To je uzbudljivo. Uzbuđuje me
način na koji većina žena reagira na jebanje. Jer mije svijest tako... mogu to
tako intenzivno zamisliti, da to gotovo mogu osjetiti umjesto njih. Mislim, hej,
one stvarno uživaju u tome.
P: I nema nikakva osjećaja krivnje?
O: Oh, ne. Kad vodim ljubav, ničega se ne sramim. Ako se sramite, onda vam
misli nisu slobodne za kreiranje, a ni tijelo vam nije slobodno. Mislim da možda
ne bih radila stvari koje radim dok vodim ljubav da mi misli doista nisu
slobodne da kreiraju.
P: Ne mislim da žene uvijek maštaju za vrijeme seksa, ali poricati da se to
ikada događa, znači poricati u potpunosti...
O: Oh, morate maštati kad je pravo vrijeme. Kad se jebem, ne maštam o tipu
s kojim sam. Znam da on to radi. Hoću reći da mi se tip ne sviđa, ne bih ga
jebala, ali u mojoj je mašti uvijek drugi frajer. Ja znam da je on u meni, ali
raditi to u mašti istodobno s drugim tipom, to je fantastično.
P: Recite mi što je prije, činjenica ili maštarija?
O: Maštarije su uvijek bile tamo, vrlo jake. Tako sam znala da će mi te stvari
zaista biti gala. Sve otkad sam imala... jedanaest ili dvanaest.
P: Ovo je svakako Čarobno doba. Jesu li se maštarije promijenile, recimo, one
o vama i drugoj djevojci, nakon što ste to stvarno počeli raditi?
O: Ne. Kad sam bila mala ponekad sam vidjela ljude kako vode ljubav, i tada
sam se vrlo dobro osjećala. Nisam bila uključena, bila sam previše mlada.
Dobro, tamo gdje sam odrasla, ljudi su ponekad bezbrižni, zaboravljaju
zatvoriti prozor ili vrata, a ja bih prolazila pokraj.
P: Iiii. Ja bih voljela da sam odrasla na takvom mjestu! Kada sad pričate Tonyu
svoje maštarije, mislite li vas dvoje ponekad o tome da ih ostvarite? Kao da
drugi mladić jebe njega dok on jebe vas?
O: Da. Sve što mu ispričam, svoje maštarije, to su sve stvari za koje bih doista
voljela da se dogode. Recimo, nalazimo se na zabavi i osjećamo se jako dobro.
Odjednom oboje počinjemo misliti da je to noć koju ćemo provesti zajedno.
Kažem: »Oh, Tony, voljela bih imati seansu s onom mačkom.« On će
automatski reći: »Zašto to ne napravite?« Nedavno je kod mene bila ona
Amerikanka,i Tony i ja smo jedne noći došli vrlo kasno kući. Nikad prije s tom
djevojkom nisam imala nikakvu seansu, a Tonyu se zaista nije sviđala. Ali,
uživao je u našoj seansi, svojoj i mojoj, jako, rekla sam: »Hajdemo, dragi,
napravimo to skupa«, i pozvala sam mačku da nam se pridruži. On je te noći
uživao kao lud. Mislim da ona nikad prije nije bila u takvoj situaciji, ali je zaista
uživala, i nije prestajala pričati o tome. Poslije toga željela je svaki dan. Ali,
Tony to nije htio ponoviti. Ona mu se uistinu nije sviđala, radilo se samo o
tome da je one noći već bio uzbuđen i tako se popalio slušajući me kako
pričam o svojim maštarijama.
P: A što je s drugim muškarcem?
O: Tek nedavno. Jednom sam ga tako uzbudila pričajući o tome, daje sljedeće
noći, bio je tamo tip koji gaje stalno pokušavao dobiti, pristao da imamo s
njime seansu. Mislim da Tony na kraju nije bio jako zadovoljan, jer to nije
njegova atmosfera, on previše voli ženske. Ali rekao je da sam ga toliko
zapalila time, da je mislio da treba probati.
P: Da li vas više uzbuđuju dečki?
O: Oh, da. Više dečki nago ženske... ali to sve ovisi.
P: Općenito, mislim da žene mogu upravljati s obje seksualne situacije, čak
ako samo misle o njima, s mnogo manje tjeskobe nego muškarci. One čini se
nisu ugrožene svojim maštarijama o drugim ženama.
O: Ne, mislim da se ženske ne osjećaju time ugrožene. Djevojke... postoji
nešto pomalo nevino i lijepo za njih u takvoj sceni. One o tome misle više kao
o ljepoti, nego kao o nečem vulgarnom, odvratnom. I ako one stvarno uđu u
seksualnu seansu, vrlo su prirodne u tome.
P: Da li još uvijek maštate o Tonyu i tom drugom muškarcu s kojim je to
radio?
O: Oh, da, ali ne govorim mu o tome, jer stvarno znam da to ne želi ponoviti.
Ah, mislim o tome. Prisjećam se nedavnih scena sve vrijeme dok vodimo
ljubav, čak i ako on nije bio sa mnom u nekoj seansi. Volim se vraćati na
pojedinosti neke seanse čak i dok sam u novoj situaciji. Sve postaje tako
fantastično. Maštam čak i kad sam sama u krevetu. Volim to. Sva se ponovno
uzbudim.
P: Da h vas je ijedan muškarac ikad ismijao zbog vaših maštarija, zbog toga
što ste mu rekli?
O: Oh, ne. Nikad nisam naišla na nekog mladića koji ne voli nekoga tko je
nepristojan kao ja. Način na koji ja to kažem, pričam svoje maštarije, one su
tako lijepe, nitko pri zdravoj pameti me ne bi zbog toga ismijao.
P: Kad ste govorili o ljubomori, rekli ste da vas to uzbuđuje. Što ste time
mislili?
O: Primjerice, ako je u sobi djevojka za koju mislim da bi Tony volio voditi
ljubav s njom, djevojka na koju sam ljubomorna, počnem misliti da to radim s
njom. Voljela bih mu sljedećeg dana reći: »Pojeba- la sam onu djevojku.« To
bi ga naljutilo, ali mene bi zadovoljilo. Čak ako bi poslije toga i otišao s njom,
ne bih se previše loše osjećala, jer bih ja počela natjecanje. Ali to je samo
zbog ljubomore; da je on nije želio jebati, ne bi mi palo na pamet.
P: Želite li ponekad da se te ljubomorne maštarije o vođenju lju- bavi s
drugom djevojkom ostvare?
O: Oh, da. Ponekad ću sve sastaviti, sebe, drugu djevojku, tu na koju sam
ljubomorna, i Tonya. Te scene, stvarno uživam u njima, ah se čak i za vrijeme
njih osjećam ljubomorno. Ali, i ljubomora me uzbuđuje. Hoću reći, ako sam
prije tijekom večeri bila ljubomorna, i onda smo Tony i ja u krevetu, uzbudim
se zbog ljubomore... čak iako mrzim biti ljubomorna. Možda ću maštati da je i
mačka s nama. Znam da mnoge mačke, normalan svijet, postaju jako
agresivne kad su ljubomorne, ali ja, ja se samo umirim, postajem gotovo
pasivna, i divlje seksi.
P: Ako znate da Tony jebe neku drugu djevojku, a vi niste u to uključeni, niste
tamo, kako se osjećate?
O: Maštam što se događa. Ako jako dobro znate osobu, možete sve zamisliti.
Gotovo postižem zadovoljstvo misleći o njihovim pokretima, to me uzbuđuje i
mislim, oh, oh. Ljubomorna sam, ali znam da bi on volio da sam i ja tamo... i
zamišljam se s njima. Zamišljam da misli o meni dok je jebe i na stanovit način
sam tamo. Mažete h to razumjeti?
P: Jesu li vaše maštarije o crnim djevojkama isto kao i o bijelima?
O: Ne, nikad ne maštam o crnim djevojkama. One mi uopće ne padaju na
pamet. Ako kanite maštati, to je uvijek suprotno onome o čemu mislite. Osim
kad sam bila kod kuće, naravno, jer tamo ne postoje bijele djevojke.
P: Oblače li se ljudi u vašim maštarijama čudno, nose li maske, ili se maštarije
događaju u čudnim ambijentima?
O: Ne, ja ih uvijek zamišljam gole. I to je uvijek u krevetu. U krevetu koji mi je
poznat. I maštarije su mi uvijek u boji, nikad cmo-bijele.
P: Neki ljudi, ako žele učiniti nešto doista divlje dok se jebu, oni najprije o
tome trebaju maštati.
O: Ponekad, ne uvijek, ja stvarno trebam svoje maštarije da me uzbude, ne
mogu se zapaliti bez njih. Možda neki ljudi, njih samo treba dodirnuti i oni se
osjećaju seksi. Ali, stvarno sumnjam da se većina ljudi može osjetiti seksi a da
ne misli baš ni o čemu.
P: Ako je netko potpuno nov, možda onda postajete stalno uzbuđeni.
O: Ali, čak ako je to netko s kim ste se puno jebali, čak ako je on najbolji
jebač na svijetu, ipak mislim da maštarija pomaže... na početku, kužite, samo
da se pokrenete. Ponekad se uzbudim na pomisao o ludim stvarima o kojima
on mora misliti dok me jebe.
P: Mislite li da muškarci maštaju isto toliko koliko i žene, naročito u krevetu?
O: Ne, mislim da muškarci često ovise o tome da žena pokrene stvari. Ako se
žena primjerice maže samo opustiti i povjeriti svom muškarcu i reći mu o
svojim maštarijama, to ga stvarno pali. Neke noći, bili smo u krevetu, i ja sam
znala da još razmišlja o svom poslu, da se želi jebati, ali mu je svijest
zaokupljena. Čak je rekao: »Preumoan sam.« Ja sam rekla: »Nisi umoran.« I
samo je trebao pogledati u mene da bi znao što mi se mota po glavi, jer mu
toliko često pričam svoje maštarije. Mogao je po pogledu znati da sam u
jednoj od njih i odjednom je i on bio u njoj. Zbog toga bi žene stvarno morale
reći svojim muškarcima što se događa u njihovim mislima. To bi im moglo
promijeniti živote. (Snimljeni razgovor)
MAŠTARIJE KOJE BI TREBALE BITI STVARNOST
□Sadržaj maštarije, ono što se događa, ne raziješava dilemu treba h maštarija
ili ne treba biti ostvarena. (Uvijek isključujući, naravno, očito opasne ili fizički
pogubne ideje kao što je igranje ruskog ruleta u krevetu i slično.) Ono što vama ili
meni može zvučati gadno, čak užasno, može značiti seksualnu zadovoljštinu ženi koja
je to izmislila. Napokon, ona je jedina koja ma treba h maštarija ostati tamo gdje jest
— u njezinoj svijesti — ili bi njezin ostvaraj u život dodao nešto njezinom životu. Žene
se zbunjuju na onom mjestu kad misle đa prihvatiti maštarije znači istodobno i
aktivirati ih, a ako to ne učine, (me su seksualni hipokriti.
Ali, prihvaćanje vaših maštarija može značiti samo prihvaćanje, i završiti na
tome; ništa ne govori da ste stali na pola puta ako ih ne ostvarite. Maštarije nemaju
Hoyleovu Knjigu pravila.
Međutim, ono što mora biti jasno svakome tko čita ovu knjigu jest koliko
maštarija u njoj treba biti dio ženina stvarnog života. Koliko maštarija jesu seksualne
želje za onim stvarima na koje svaka žena ima prirodno pravo. A to pravo može
prelaziti zadovoljstva koja se obično podrazumijevaju kad se kaže daje žena udana, ili
da ima ljubavnika, ili čak daje seksualno zadovoljena. Jer, napokon, ono što ona želi
tako je jednostavno da je za mene tajna zašto se žena boji to tražiti. To znači,
pretpostavljam, da žene jednostavno ne govore čak ni svojim ljubavnicima, ne
izražavaju svoje želje, bilo zbog sramežljivosti ili zbog straha. Ova maštarija je
tipična, osim što je njezin iznenađujući završetak čini još uzbudljivijom.□
Martha
Udana sam žena od tideset i četiri godine. Htjela bih vam ispričati svoju
seksualnu maštariju. Ona ima istinit temelj. Prije jedno jedanaest godina, prije nego
što sam se udala ali dok sam bila zaručena, izišla sam nekoliko puta s oženjenim
muškarcem s kojim sam radila. To nije bila »ljubavna« veza. Bilo je to isključivo zbog
seksa.
Iako sam to regularno radila sa svojim zaručnikom, taj me je muškarac
uzbuđivao. Imali smo sreće da nam je bila na raspolaganju soba u koju smo mogli
otići, tako da to nismo morali raditi na stražnjem sjedalu automobila. Prvo bismo se
potpuno skinuli. On bi uvijek imao najnevjerojatniju erekciju. On bi milovao, ljubio i
sisao moje gradi. Dragao mi je stražnjicu i cmakao je. Onda bi mi sisao Idi toris i
gurao jezik u mene. Za sve to vrijeme ja ne bih dotaknula njegov penis. On bi se
potpuno koncentrirao na mene, tjerajući me da plačem od uzbuđenja, i pričao bi mi
jezikom požude: »Oh, ti ljepoto, ti lijepa pičkice, ove krasne mekane dlačice u koje ću
zakopati svoj kurac, ravno u tvoju pičku. Kanim te jebati, jebati, jebati, jebati, i kanim
smočiti sve ove dlačice svojom spermom, a onda ćeš mi ga ti sisati, cijelog.«
Onda bi mi gurnuo prste u stražnjicu i sisao me do orgazma. Dok bih još
vrištala od zadovoljstva, on bi gurnuo u mene svoj golem penis i s mojim nogama
oko vrata jebao me do barem dva orgazma. On još ne bi svršio i erekcija bi mu bOa
poput željezne motke. Gurnuo bi ga prema mojim usnicama dok ne bih otvorila usta i
primila ga i sisala. Mogao je zadržavati ejakulaciju onoliko dugo koliko je želio. Još ne
bi svršio, nego bi ga izvadio iz mojih usta i ja bih ga milovala rakom obuhvativši ga
prstima. Onda bi on iznenada zgrabio moje noge, stavio ih sebi na ramena i ugurao
opet kurac u mene radeći čvrsto i brzo. Onda bi svršio i osjećala bih kako šiklja
njegova topla sperma.
To je dakle moja maštarija. To se nikad nije zaista dogodilo. Ja jesam imala
vezu s onim oženjenim muškarcem, ah većina ostalog samo je sanjarija. (Pismo)
OSTVARENJE MAŠTARIJA, ZA I PROTIV
□Dok sama žena zna hoće li joj ostvarenje njezine maštarije obogatiti život,
čak ni poznavanje same sebe ne jamči da će ono što je funkcioniralo u maštariji
jednako tako funkcionirati i u stvarnosti. To je kocka. Neke su mi žene rekle da je i
samo pričanje o njihovim tajnim željama — da se ne govori o njihovu provođenju u
život — bilo ne samo razočaravajuće, nego je zauvijek uništilo efikasnost maštarije.
Neke od maštarija koje izazivaju trnce po kralježnici u već opisanim Sobama
boli i ponižavanja u Kući maštarija dovoljne su da svakoga odvrate od zamisli da
pokuša ostvariti svoje »snove«. Na svu sreću, žene koje imaju te užasavajuće
seksualne predodžbe ne žele uistinu »Oh!« tretman i bježale bi kilometrima da
izbjegnu bol. Njihove krvave maštarije sličile bi užasavajućim, ali blagotvornim
noćnim morama koje sanjamo. (Ali, ako vaše maštarije tipa noćnih mora ne djeluju
tera- peutski — ako vas ne straše, ugodnim srsima filmova o Drakuli, nego vas
umjesto toga navode da nađete svog monstruma u stvarnom životu—možda biste
trebah potražiti malo stručne pomoći.)
Žene koje ne vide nikakav sukob u svojim maštarijama, koje im se žele
približiti a ne pobjeći od njih, okreću se oko sebe i vide da se sve mijenja i daje sve
isprobano; u filmovima, časopisima, na reklamnim panoima, čini se da je sam život
pun maštarije, da se jedno drugom danomice približava; zašto da svoj život i svoju
maštariju ne stope ujedno? Sljede neki razgovori i pisma žena koje su u raznim
stupnjevima upravo u tome uspjele.□
Sylvia
Udana sam dvadeset godina, imam dvoje djece, i upravo sam proslavila svoj
četrdeset i drugi rođendan. I moj suprug novinar i ja imamo fakultetske diplome;
spadamo u srednju klasu.
Prije mnogo godina, kad smo muž i ja razgovarah o snovima i maštarijama,
priznali smo jedno drugom da doista mislimo o drugim osobama za vrijeme seksa.
Dalje, kao većina mojih prijateljica, opuštala bih se tijekom grozničavih dana,
masturbirajući i maštajući o crvenokosom producentu i TV-piscu koji je naš susjed.
Ali, pokušaji da u stvarnosti iskušam svoje maštarije su razočaravajući. Obje su se
nekako ostvarile. U prvom se slučaju radi o lezbijskoj, maglovitoj maštariji. To su,
zapravo, samo slučajne mish o tome kako bi to bilo... napokon, tko bolje od druge
žene pozna ženine vitalne seksualne zone? Dakle, prije nekoliko godina iznenada me
rano ujutro posjetila bliska prijateljica. Kako se nisam stigla obući, zatekla me u
kućnoj haljini. Dok smo sjedile na divanu i pile kavu, ona mi se polako približavala. U
tom sam trenutku počela misliti o svojoj maštariji i pitati se da lije to to. Ali, prije
nego što sam se mogla odlučiti da li bih to uopće željela, ona je poput groma iz
vedrog neba iznenada ispružila ruku i počela mi milovati grudi. Počela sam je koriti
zbog takva ponašanja, ali ona se nije dala smesti i spustila je lice u moje krilo.
Moram priznati, iako je to u prvom trenutku bio šok za mene, počela sam se pitati
hoće li biti tako dobra s jezikom kao što je to moj muž (i nekoliko drugih muškaraca
koje znam) ili tako uzbudljiva kao neke od čestih lezbijskih scena u današnjim
filmovima. Jeste li vidjeli Konformista!
Dakle, nažalost, nije bila. Dovela me do klimaksa, mastuibirajući me rukom.
Još se mogu prisjetiti kako to radi. Sva sreća, odselila je. Stvarno se nikad ne bih
mogla prisiliti daje ponovno vidim.
Sljedeći slučaj ima veze s nečim za što sam siguma da mora biti najčešća
ženska maštarija: cmi muškarac i njegova poznata veličina i talent. Ovo se dogodilo
za vrijeme prošle predsjedničke kampanje. Muž mi je bio pozvan u Washington da
izvještava s nekih sjednica Senata. Za njegove odsutnosti bila sam pozvana na
večeru organiziranu u čast dvojce predsjedničih kandidata i skupine
pseudointelektualaca (oprostite mi). Jedan mladi cmac, dobro odgojen i s diplomom
iz političkih znanosti, veći dio večeri razgovarao je sa mnom o svemu, od rasprodaja
do seksa. Ponudio se da me odveze kući. Do tada se maštarija već počela vrtjeti u
mojoj svijesti i pitala sam se kakav je u seksu. Počela sam se pitati želim li to doznati.
Za vožnje skrenuo je na parkiralište i nastavio mi udvarati. Naravno, znate što se
dogodilo: izvadio je iz hlača svoj vrlo tvrd i pulsirajući kurac i stavio mi ga u ruku.
Stvarno sam ga držala, tu stvar o kojoj sam tako često maštala. Molio me da ga
pustim da »legne na mene«, i prije nego što sam shvatila, skidala sam gaćice. Grizao
je kao da mu je to posljednji obrok. Na svu sreću, djeca su bila u školi, pa sam
pomislila da je najbolje da se odve- zemo kući i tamo završimo posao. Nisam od onih
koji se mogu opustiti u sjedalu.
Ne znam je li Charlie neki predstavnik svoje rase, ali bio je loš jebač. To mi je
bilo prvo i posljednje iskustvo s drugom rasom. Ah, nikad neću zaboraviti to iskustvo.
Mislila sam da će to biti i kraj maštarije o cmom muškarcu, ali sam otkrila da
maštarija nije prestala, promijenila se. Ja to možda više neću učiniti, ali ću se toga
uvijek sjećati... na određeni način. Još nešto: on me molio da ga sišem do vrhunca —
što sam ja u maštariji radila - ali sam u stvarnosti odbila to raditi. Priznajem da mu je
alat bio strašno zgodan za vidjeti i držati, ali to je bilo sve — njegovi su seksualni
talenti bili ravni nuli. Slučajno je i moja prijateljica imala odnos s crncem i ona se,
također, složila da su njihovi seksualni podvizi takva glupost. Bojim se da je to
statusni simbol. Žene bi trebale biti pametne i držati se svojih maštarija.
Dakle, to je moja priča. Nadam se da je bila informativna. Naravno da mi
smrtnici sanjarimo... o tome se u životu i radi. (Pismo)
Babs
Moje su maštarije toliko osobne, i užitak koji dobivam od njih potječe, mislim,
od činjenice da su one privatne i zaključane u mojoj imaginaciji, da mi ne bi palo na
pamet da ih pokušam ostvariti. Mnogo sam razmišljala o tome, naročito kad sam
napisala ovo pismo. Gotovo ga nisam napisala iz straha da si ne umanjim taj užitak;
bojala sam se da će stavljanje na papir smanjiti njihovu učinkovitost. Na sreću nije,
možda zato što vas ne poznam. Mislim, da me netko, makar i bliski prijatelj, tražio da
ih izgovorim glasio tako da riječi doista zvuče, da bi ih netko mogao čuti, ne bih to
mogla učiniti. A kad bih to učinila, moje bi maštarije bile upropaštene, naročito one
koje se tiču ljubavi. A izvesti moje maštarije? Ostvariti ih? Ne, apsolutno ne. One se
ne tiču mog stvarnog života; ne želim da mi se te stvari uistinu i dogode, ja samo
želim zamišljati kako bi to bilo. Tako će one ostati tamo gdje jesu. (Pismo)
Elizabeth
Imam dvadeset i pet godina i provela sam većinu svog života u Kansas Cityu.
Muž i ja smo u braku gotovo pet godina i imamo četverogodišnjeg sina. Završila sam
koledž, zanima me slikarstvo i glazba, i nakon diplome kratko sam vrijeme radila kao
glumica u ljetnom kampu. Sada sam odvjetnik u telefonskoj tvrtki. Puno sreće u
vašim istraživanjima. Krećem. Obično se za vrijeme seksa koncentriram na ono što
radim i na onoga s kim sam. Međutim, ponekad maštam da sam sa starim dečkom ili
s potpunim strancem, da još jedan muškarac, osim mog muža, vodi ljubav sa mnom.
Postoji mužev prijatelj s kojim sam jednom imala seksualni sudar (na inzistiranje
muža) i često ga zamišljam kao dodatnog muškarca. To se događa kad muž i ja
imamo analni snošaj. Dok stimuliram klitoris, ih dok mi ga muž stimulira, pretvaram
se da drugi muškarac i ja uživamo u vaginalnom snošaju dok s mužem istodobno
imam analni odnos.
Ponekad mislim o drugim ženama s kojima je bio moj muž i pitam seje li i
njima radio iste stvari i kako su reagirale. Dok uzbuđujem muža, pokušavam zamisliti
kakav je osjećaj imati penis i da ti ga netko siše i škaklja jezikom. Gotovo mogu
osjetiti isisavanje sperme kad bih (kad on postiže) postigla otgazam. Jako uživam u
svojim maštarijama i osjećam da pričanje o njima povećava moje uzbuđenje.
Muž me potiče da maštam i da mu pričam svoje maštarije. On se, primjerice,
jako uzbudi ako mu kažem da sam tog dana masturbirala i pričam mu o čemu sam
tada mislila. Ponekad sam mu čak govorila o svojim maštarijama dok smo vodili
ljubav. Svaka takva verbalizacija povećava njegovo uzbuđenje. Znao me tražiti da se
pretvaram da je on bivši ljubavnik i da mu opišem svoje osjećaje i reakcije. I ja sam
od njega tražila da se pretvara da sam ja netko drugi dok vodi ljubav sa mnom.
Jedanput ili dva puta pretvarala sam se da sam dečko i tražila da i on zamišlja isto
dok me tucao analno. Ali, iako ga uzbuđuje da mu pričam svoje maštarije za vrijeme
snošaja, poslije ga deprimira pomisao o čemu sam ja razmišljala. Traži da čuje moje
maštarije, ali se bojim da ga one poslije odbijaju; gadi se sam sebi što su ga takve
stvari uzbuđivale. Ukratko, mislim da sam odlučila ubuduće svoje vrlo ugodne
maštarije dižati za sebe. (Pismo)
Winnie
Okej, evo... (Možda ću morati otići masturbirati prije nego što ovo budem
mogla završiti, jer imam potpuni zastoj u glavi.)
Često sam mislila da bi bilo fino (i sad kad o tome mislim, također i vrlo
neuredno) kad bi netko mokrio u mene (ovisi o tome tko pere plahte). Nikad se to
nije doista dogodilo, ah često sam o tome mislila i govorila muškarcima koji izgleda
misle da to nije moguće. To nije moguće — zašto? Mislim — zato što oni ne mogu
mokriti i biti tvrdi istodobno? Pretpostavljam daje ovo osuđeno da ostane maštarija,
osim ako ne pronađem nekog tjelesnog čarobnjaka.
Također mislila sam o nečemu i ne mogu se sjetiti jesam li vam pričala o tome
kad smo se srele: nedavno sam razmišljala nije li nelagodno kad su vam sve
maštarije izigrane i više nemate nijednu. Razumijete što mislim? Kao... ako ženska
napravi sve te stvari za koje misli da bi ih voljela napraviti, gdje će doći do još
maštarija? Samo pomisao. (Pismo od prijateljice)
Loretta
Najznačajnija stvar koju sam otkrila o svojim maštarijama jest da su mnogo
uzbudljivije kao maštarije nego kao realnost. Govorim iz iskustva. Njihova provedba u
djelo bila je razočaravajuća. Maštarija je, istini za volju, bila uzbudljivija nego to raditi
u stvarnosti. Neću reći ništa više, osim daje moja maštarija bila o dominaciji, o tome
da sam zavezana. (Pismo)
Sheila
Nakon razvoda ostala sam s dvoje djece. Imala sam dvadeset i četiri godine i
nakon kratkog vremena sam počela maštati o mladim dečkima. Običavala sam ih
zamišljati u krevetu sa mnom, kako me oblače i skidaju i rade razne neobične stvari,
kao što je ljubljenje vaginal- nih usmina. To me navelo na masturbiranje i nošenje
seksi donjeg rublja.
Znala sam zamišljati da prodavač koji je raznosio novine ima ljubavnu vezu sa
mnom. Onda se jednog dana jedna od mojih kćeri izgubila i prodavač novina ju je
slučajno našao, i tako je među nama počelo prijateljstvo. Ponekad kad bi nas došao
posjetiti, sjedio bi na stolici nasuprot meni. Buljeći u njega »tamo« — jer sam mu
bila licem okrenuta—razmišljala bih kako mu izgleda penis. Jedne noći, nakon što
smo svi bili u kinu a djevojčice su otišle spavati, nas dvoje sjedili smo na otomanu.
Odjednom sam osjetila poticaj i upitala ga da li mu se sviđam. Osjetila sam kako mu
se ruka kreće ispod moje haljine i ubrzo je jedna od mojih maštarija ostvarena i
otkrila sam da njegov penis premašuje ono što sam zamišljala. Nakon dvije godine
smo se vjenčali, iako sam ja starija dvanaest godina. Vrlo smo sretni i imamo troje
djece, od kojih je jedno rezultat one noći kad smo se vratili iz kina.
Maštarije pokreću čovjeka. Ja stvarno uživam u njima, ah prava stvar je još
uzbudljivija. (Pismo)
Claudine
Moja najegzotičnija i najprijatnija masturbacijsko/kopulativna maštarija ostala
je konstanta tijekom mog seksualnog života, i to od doba kad mi je bilo otprilike
sedamnaest ih osamnaest godina, kad je masturbacija uspjela pronaći put u moj
život manje-više redovno svakog dana već otprilike dvije godine. Još uvijek je
misterija otkud dolazi ta maštarija, ah je ona vrlo često utjecala na moj izbor
ljubavnika i unutar okvira koje je društvo postavilo onim odnosima u kojima se
maštarija ostvaruje, zaista sam nekoliko puta »živjela« svoj san.
Moguće je da je Škorpion/Sado-mazohističko/Florence Nightin- gale
supeijebanje koje si zamišljam u tim divnim prilikama veliki mit, ali moja sposobnost
da učinim da to izgleda stvarno jako je ne- mistična, i ja se na taj način uspijevam
prepustiti njegovoj slatkoj glazbi svaki put kad podigne svoju lijepu glavu.
Kad je zastranjenje objašnjeno, mogla bih sad objasniti maštariju lucidnošću koju ona
zahtijeva.
Volim gangstere. Kad sam bila tinejdžerka, masturbacijske priče koje sam si
pričala morale su biti u vezi s nekom vrstom debelog mafijaškog bosa koji je za svoje
zadovoljstvo iznajmio djevojke ili su ih njegove sluge oteli. Kako je sva masturbacija
koju radim ih sam radila bila klitoralna i tada sam smatrala da je to očito abnormalno,
slijed moje maštarije je prilično važan.
Sluge bi me držali na stolu i nikad ne bih imala previše prilike za priču.
Masturbirali bi me na taj umjetni iditoralni način do vrhunca uzbuđenja koje je bilo
tako zamišljeno da popali gangstera kad on stvarno gurne glavu kroz vrata i naglo se
jako ukruti kad me ugleda spremnu da svršim. Ne treba ni reći, on je uvijek imao
velik kurac. Bio je obučen, ali bi mi pokazao svog tvrdog, jer su mu dečki relkli da
volim velke kurce. On bi im onda rekao da želi da me otpreme, jer on ne želi ući u
»nespremnu« pičku. To bi mi dalo ispriku da postignem orgazam, i to bi obično bio
kraj priče i zaspala bih.
Dobro... postoje i varijacije te teme kojima sam se morala baviti tijekom
godina. Taj opasni tip od koga je cijeli svijet očito bio usran od straha ponekad ulazi
na vrata sobe u kojoj me »dečki« masturbiraju do spremnosti, pa kad me on vidi i
popriča sa mnom, on skuži da sam najgala mačka koju je ikad sreo ili vidio, i da
imam najslađu mačkicu u okolini, pa kaže dečkima da ispare i jebe me dobro i kako
treba i uživa u tome i kaže mi da ću biti njegova stalna ženska i da ću ga imati
svakog četvrtka, za što ću biti pristojno nagrađena. Dečki su time jako iznenađeni, jer
se veliki gazda nikada ne pali na mačke i ne prestaju mi govoriti da sam najsretnija
cura na svijetu.
Osim te varijante, postoje i druge stvari koje povremeno uplove na scenu.
Ponekad me on dovoljno voli da izbjegava ući u mene jer mu je kurac tako golem da
su ga zapravo odbile mnoge, mnoge dame, a on je pomalo nervozan jer se boji da
ne povrijedi tako sladak kolačić kao što sam ja. Ja ga jako ohrabrujem i kažem mu
daje zapravo sjajno ako mi želi ući prije nego što svršim jer ja to mogu podnijeti. (Ja
sam prava kompa.) On obično oklijeva, i kaže mi da će probati odmah nakon što
svršim i opustim se i budem dovoljno vlažna da ga primim, ah da će možda sljedećeg
četvrtka ako ustanovimo da je prvi put bilo ugodno...to mi je opet izlika koja mije
potrebna da se sredim rukom i ne uvodim nepotrebne predmete u vaginu.
Ipak... taj gangsterski tip mije prijatelj i nikad me ne bi povrijedio, ah povređuje
mnoge druge ljude jer on je stvarno ubilački zao. Ali... ja sam zgodna mačka i nitko
ne bi ni pomislio da naškodi tako poželjnom komadu. Obično ga zovem »Joe« ali sad
ga ponekad zovem imenom bilo kojeg aktualnog ljubavnika koji je trenutačno
odsutan sa scene i koga pokušavam dozvati u pamćenje.
U svom stvarnom životu imala sam tri ljubavnika gangstera, i svi su oni bili
sjajni ljubavnici i jako zgodno su se uklopili u moju unaprijed stvorenu sliku pravog
gangstera, to jest oni mogu inače biti ubojice, ali mene nikad ne bi povrijedili. Nikad
se nisam potrudila da ijednom od njih ispričam ovu maštariju jer su svi oni tako
dobro igrali svoje uloge i bez scenarija.
U posljednje vrijeme sam odbacila gangstere i u stvarnom životu i u mašti, i
ušla u period oživljavanja druge maštarije koja dovoljno raspali moj um u periodima
krajnjeg stresa da mi to omogućuje da sama svršavam: zamišljam da se u nekakvom
amfiteatru nalazi deset ih dvanaest muškaraca koje se podučava kako da dovedu
djevojku do orgazma. Svi oni moraju pažljivo slušati zgodnog muškarca koji je
zadužen za poduku i koji im pokazuje kako će postići da ih cure više vole. Treba me
ševiti jedan od tih neiskusnih tipova (nakon što sam svršila) koji me najbolje
zadovoljava i čiji je kurac najtvrđi.
Čovječe, ovo stvarno izgleda gluplje ovako na papiru nego u mojoj glavi, ali
pretpostavljam da je to tako sa svim maštarijama. Osim dviju maštarija koje sam
spomenula, imam vječitog doktora koji me pregledava, ginekologa, baš otkačenu
točku, i vrlo rijetko točku s konjem ili psom. Ali uglavnom ipak mogu bez doktora i
konja. Općenito govoreći, ne zanima me previše da ostvarim svoje maštarije, jer je
uglavnom uvijek kad sam pokušala to bflo razočaranje; moralno i društveno
gledajući, ne mogu se motati okolo s gangsterima cijeli život. (Pismo)
Jocelyn
Moje su se maštarije uvijek ticale životinja, i ničeg drugog. Još od tinejdžerskih
godina strahovito me uzbuđivalo kad bih vidjela pse kako kopuliraju ili konja u polju s
obješenim penisom. Sad sam razvedena, ali imam ljubavnika, i većinom dok vodimo
ljubav zamišljam da to penis velikog psa ih konja ulazi u mene, ili da me to pas liže i
da se čopori pasa ludo ševe. To me stvarno pali. Ne znam zašto je to tako i zašto su
to samo psi i konji. Moj ljubavnik zna za to i voli razgovarati o tome, ali ni on ne
razumije. Dok vodimo ljubav, on kaže: »Želiš li da sam ja veliki alzaški pas ili da ti je
ovo pastuhov penis među nogama?« Kad sam nedavno posjetila prijatelje, kraj mene
je na sofi sjedio njihov vrlo veliki njemački vučjak i kad se počeo pojavljivati ružičasti
vrh njegova penisa, toliko sam se uzbudila da sam odmah morala otići. Sanjala sam o
tome psu tjednima poslije toga. Nikad nisam imala psa i koliko god bih to voljela,
bojim se što bi se moglo dogoditi da ga nabavim. Sigurna sam da ga ne bih mogla
ostaviti na miru, pa više volim ostati na svojim maštarijama, u kojima iskreno uživam,
pa tako nikad neću kupiti psa.
Druga maštarija koju imam, ah koja me ne uzbuđuje toliko kao ona o
životinjama, odnosi se na obojenu djevojku. Dok me stimulira, ljubavnik mi govori da
zamislim da je on mlada, vitka, crna djevojka i da me ona liže, ili da ja ližem nju i da
mi se njezini pjenušavi sokovi slijevaju u usta. Iako nikad nisam imala nikakva
homoseksualna iskustva, jednom sam u časopisu vidjela fotografiju dviju djevojaka,
jedne bijele i jedne crne, kako se stimuliraju. Opet je to bio mali ružičasti vrh klitorisa
crne djevojke koji me je uzbudio, i kad maštam o obojenoj djevojci, mislim na to.
(Pismo)
DIJELJENJE MAŠTARIJA
□Seksualna maštarija podijeljena s partnerom koji vas prihvaća i ohrabruje.
Što još mogu dodati? Kao i sam seks, to je više radosti za oboje. □
Lynn
Moje maštarije za vrijeme seksa obično uključuju jednog ili više muškaraca.
Što god radili, obavezno je prisutna skupina promatrača. I u maštariji i u stvarnom
životu ja sam egzibicionistkinja. Uživam kad muškarci gledaju u raskorak mojih hlača,
kupaćeg kositima, ili šorca. Muž zna za moje maštarije i potiče ih. On zna i za moju
masturbaciju, za koju smatra da povećava moju seksualnost. Za vrijeme masturbacije
maštarije su mi obično egzibicionističke. Prije nego što sam se udala imala sam
ponekad lezbijske maštarije, ali ih više nemam.
Ako u stvarnom životu sjedim raširenih nogu tako da mi se vidi među noge, u
mojeg maštariji to se mijenja u situaciju u kojoj nosim mini haljinu bez ičega ispod, i
sjedim raširenih nogu pokazujući genitalije. Muž ima razumijevanja za moje potrebe i
ohrabruje me i pomaže u mojim maštarijama. Tako mu više pružam. Primjerice, on
će ljubiti i sisati moje genitalije jako dugo tako da mogu maštati o drugom muškarcu,
a da me on ne prekine govorom. Kad sam spremna, dam mu znak i on se podigne i
ugura penis. Reći će: »Jesi h danas jebana?«, a ja ću odgovoriti: »Da, tri muškarca
su me jebah u uredu«, a on će me pitati jesam li pokazivala pičku na putu do ureda, i
ispričat ću mu da sam u vlaku sjedila raširenih nogu da bi muškarci mogli gledati. To
je igra koju igramo i oboje imamo od toga veći provod.
Ovo je moja omiljena maštarija:
Večer je. Idemo na zabavu i oblačim se u spavaćoj sobi. Stavljam grudnjak i
odozgo kratku tuniku, i ništa više, osim cipela (imam lijep ten). Stojim ispred
ogledala i dižem ruke, tako da se haljina podiže dobro iznad pičke. Stižemo na
zabavu, gdje je otprilike šest parova, svi zgodni i lijepi, muškarci u tijesnim hlačama,
djevojke su potpuno obučene, barem što se tiče njihovih sisa i donjih dijelova.
Sjedam i uživam znajući da mi muškarci gledaju pod suknju. Ustajem i saginjem se
da dignem nešto s poda. Osjetim ruke na bedrima. Ostajem u tom položaju i osjećam
kako veliki penis ulazi u mene. Ne okrećem se, i on nastavlja dok ne svrši. Onda me
uzima drugi muškarac, stavlja me na kauč i jebe me. Svi se redaju u raznim
položajima, a ostali promatraju. Ali, nijedan drugi par ne seksa. Konačno odlazimo.
Večer je topla i šetamo dok mi muž diži ruku oko struka. To mi podiže suknju
dovoljno da muškarci koji prolaze mogu vidjeti moju pičku. Dolazimo do travnate
površine kraj ceste i ja povlačim muža dolje i on leži na leđima. Uzimam mu penis u
usta i onda se penjem na njega i mi se jebemo naočigled prolaznika. Ako se muž i ja
jebemo za vrijeme ove maštarije, sad smo stigli do točke kad mu ja pričam što se
događa u mojoj maštariji i da je on muškarac koji to radi tako da možemo odraditi do
prekrasnog finiša. (Pismo)
Jacqueline
Bilo mi je potrebno neko vrijeme da vam napišem, čak i nakon što sam se
posavjetovala s mužem, koji je bio za to čim smo pročitali vaše pismo. Razlog što
vam već nisam pisala jesu rezultati mojih maštarija, a ne to što sam ih prakticirala.
Hoćete li ih smatrati iznenađujućima ih šokantnima, na vama je, naravno, da kažete.
Imam četrdeset i dvije gdine, udana sam dvadeset i pet godina i imam četvero sad
već odrasle djece. Naš je seksualni život, mislimo, bio prilično zadovoljavajući, osim
što ja već dugo smatram da nešto nedostaje, i daje često prilično monoton.
Prije otprilike godinu dana to je muž očito pretpostavio — vjerojatno zbog mog
ponašanja za vrijeme seksa, a također (što je mnogo vjerojatnije, mislim) zbog toga
što je sve više i više shvaćao da mi ne može pružiti dovoljno da bi me zadovoljio.
Često me pitao je li mi bilo dovoljno, i ja bih obično rekla da - djelomice zato što
nisam htjela da se osjeća nedostatnim, a također, gledano unatrag, ako bih doista
počela razmišljati o drugom muškarcu koji mi pruža više, to bi se tako očito vidjelo po
mojim reakcijama da bi muž opazio, i mogao ozbiljno prigovoriti da me jebe drugi
muškarac, pa makar to bila samo moja mašta. Ali, jedne noći dok me pokušavao
jebati, odjednom je rekao da nema koristi, i da sam postala prevelika da bi on uspio
bilo što učiniti; da bi on sve što ima mogao ugurati u mene, a da je ne osjetim i da je
ono što ja sad želim muškarac koji je sposoban pružiti mi deblji penis.
Iznenadila sam samu sebe reakcijom na to, i on je to očito osjetio, jer je
nastavio pričati o tome i imali smo prekrasno jebanje. Priznala sam mu da sam često
zamišljala druge muškarce na sebi, i čak sam mu rekla koje sam muškarce zamišljala
da to rade. Jako se uzbudio zbog mojih maštarija, i počeo nabrajati naše poznanike,
registrirajući varijacije u mojim reakcijama dok je spominjao njihova imena. Znao je
da su mi barem dvojica od njih slaba točka — njegov bratić i bivši muž moje sestre —
i oboje smo zajednički postigli fantastičan klimaks, zamišljajući da me jebe njegov
bratić. Čak me prisilio da ga zovem imenom njegova bratića.
Poslije smo to sve više i više ponavljali, i nakon otprilike dva tjedna, tijekom
kojih me jebao više nego ikad prije, bih smo u krevetu. Bila je nedjelja poslije podne,
otprilike tjedan dana prije nego što smo krenuli na odmor s njegovim bratićem i
njegovom ženom. To poslije podne muž nije poduzeo nikakve zaštitne mjere, što je
inače radio. Želio ga je staviti unutra golog, a rekao mi je zašto tek kad je bio unutra.
Ovaj put, rekao je, kad budemo na odmoru, on želi da to bude, kako ga je nazvao,
»odmor jebanja«, sad kad je otkrio koliko je sve ljepše, i da on želi da pustim da me
jebe njegov bratić ako iskrsne takva prilika. Ideja mu je bila — ako mi ugura gol
kurac, to će biti razumno, jer ako poslušam njegov prijedlog i pustim da me jebe
njegov bratić, u slučaju trudnoće moći ću reći da je dijete muževo. Želio je da na to
pristanem i da se izložim njegovu bratiću, da bih otkrila što drugi muškarac može za
mene učiniti. Budući da ćemo biti kilometrima daleko od kuće, nitko neće znati, i ako
mi se bude svidjelo, bit će to velika prilika da se uživa potpuno i koliko često budem
željela.
Do tog trenutka bila sam tako uzbuđena da sam ga držala čvrsto uza se
nogama oko njegovih leđa i prvi put u mnogo godina osjetila kako mu sperma štrca
ravno u mene, dok sam obećala da ću uraditi ono što je predložio. Tijekom tog
tjedna prije našeg odlaska, jahao me nekoliko puta svake noći i svaki sam put primila
njegovu spermu, pa u slučaju trudnoće ne bi mogao reći da dijete nije njegovo.
Provjerio je jesam li dobro obrijana prije nego što smo krenuli na odmor, i sad
sam se počela doista osjećati kao i on. Bila sam spremnija nositi još kraće suknje bez
gaćica, i nisam imala problema da to činim kad smo stigli u Italiju. Eksperimentirali
smo kako da se izložim, a da ne budem previše nametljiva, iako sam u duši znala da
njegova bratića neće trebati puno ohrabrivati. Otkrili smo da mi je lako pokazati što
imam — jer mi je pica bila potpuno gola, pa će mi se pukotina jasno vidjeti. I čim
sam otkrila da njegov bratić pokazuje više zanimanja za mene i daje slobodniji nego
obično, brzo smo mogli kliznuti u našu sobu i mogla sam otkriti kakav može biti drugi
muškarac.
Iskustvo je bilo izvanzemaljsko, i puno bolje i lakše nego što sam zamišljala.
Također sam otkrila da postoje muškarci s alatom koji još može širiti ženu, čak i kad
je ona imala nekoliko poroda, i bila sam zadovoljna ležeći tamo satima, gledajući se
kako me šire i stvarno jebu. Iako je bio prilično veći od mog muža nije mi samo to
pružalo veliko zadovoljstvo, bile su to varijacije i različiti načini na koje smo to radili
—uglavnom sam bila podignuta na jastuke ali je bilo i odotraga - položaj za koji sam
mislila da ne volim. Ali, s tim čovjekom je to imalo drugo značenje.
Priča je takva da sam taj odmor redovno uživala u obojici muškaraca i to do te
mjere da sam vjerojatno u ta dva tjedna jebana više nego bilo koje ranije godine. I
muž mije uživao u svakom trenutku, i što me iznenadilo, iako je on to predložio, jako
je volio pričati o tome. Priča o tome kako sam imala njegova bratića, i činjenica da je
drugi alat bio među mojim usnama dodala je začin, tako da sam mu morala obećati
da ću nastaviti naš eksperiment. Sad je uključen bivši muž moje sestre i morala sam
obećati da ću ga uzeti, ako pokaže zanimanje kad se vratimo kući. Otkako se razveo
s mojom sestrom živio je sam u svojoj kući, i muž je predložio da ga pozovemo da
živi s nama.
Pozvali smo ga kad smo se vratili iz Italije, i smjestili ga u spavaću sobu kroz
koju smo morali proći da bismo došli u našu. Muž je predložio da će, ako stvari
krenu, on otići ranije u krevet i da ja onda mogu otići u krevet sa svojim šogorom na
putu u našu sobu. Tada muž može ući u mene odmah nakon što sam primila svoga
šogora.
I to je prošlo onako kako smo zamislili, a ja sam otkrila zašto se šogor rastao sa
sestrom. Bio je dovoljno velik da zbuni većinu žena, naročito one koje nisu rađale,
što je slučaj s mojom sestrom, i bilo mi je veliko zadovoljstvo kad sam imala teškoća
da ga primim, i kad me širio nakon što mi se godinama pričalo da sam prevelika. Kad
sam poslije toga došla u krevet mužu, bilo mu je jasno što sam primila, i naravno još
više zadovoljstva pružilo mu je da ugura svoj alat samo minutu ili dvije nakon što je
na istom mjestu bio onaj veći alat.
Shvaćam da ovo pismo možda nije točno ono što ste tražili, jer je to uglavnom
opis događaja koji su slijedili maštarije, a ne onoga što se zbilo za vrijeme njih. Ali,
htjela bih se nadati da ćete moći iz toga izvući neke informacije. Ono što bih htjela
istaknuti jest da je to pomoglo i mužu i meni. Njemu, jer je sad mnogo bolji ljubavnik
nego prije, i sasvim iskreno, ja ne žalim niti imam osjećaj krivnje. (Pismo)
Doris
Moj zaručnik piše pismo onako kako ga ja diktiram. To bi vam trebalo pokazati
koliko smo otvoreni jedno prema drugom. Imam devetnaest godina i uskoro bismo se
trebah vjenčati.
Moje maštarije za vrijeme snošaja i masturbacije su uvijek o njemu; on je
uvijek u njima. Samo za vrijeme predigre ponekad mislim o drugom muškarcu,
naročito o muškarcu s kojim radim. Zamišljam razne situacije u kojima sam bila s
njime, ali te misli prestaju za vrijeme odnosa, vjerojatno zato što s njime nikad nisam
imala odnos.
Čak i kad mislim o drugoj ženi, moj je zaručnik prisutan u mojim maštarijama.
On obično promatra dok me žena ljubi ih dok ja ljubim nju. U stvarnosti bi nam to
oboma pružilo veliko zadovoljstvo. Zapravo, čini se da ga uzbuđuje sve o čemu
mislim u vezi seksa. Ne pričamo puno tijekom seksanja, ali volim kad mi na početku
kaže da me kani »jebati«. Takve riječi mogu dodati mnogo atmosfere.
Kad mi je bilo otprilike jedanaest godina, bio je u susjedstvu prilično zgodan mladić
od dvadesetak godina. Neke vikende je k njemu dolazila djevojka. Navečer bi ih
mogla čuti u spavaćoj sobi — očito zidovi između naših kuća nisu bili baš debeli. Nije
trebalo puno mašte da bi se pogodilo što rade, čak ni jedanaestogodišnjakinji. Moja
je maštarija bila vilo jednostavna. Jednostavno sam zamišljala da on to radi, ma što
to bilo, meni umjesto njoj. Ležala bih tamo satima slušajući kroz zid i želeći da sam
na njezinu mjestu. Nikad ne bih zaspala dok u susjedstvu ne bi nastala tišina. Do
danas se sjećam zvukova njihova vođenja ljubavi.
Jedina maštarija koju sam mogla ostvariti jest ona koja uključuje moje
egzibicionističke sklonosti. Uz ohrabrenje mog zaručnika, ponekad kad nosim crne
čarape i haltere, izostavljam gaćice. S mojim mini suknjama nije teško neupadljivo se
otkriti na javnim mjestima. Poslije sve to vrlo detaljno ponavljam zaručniku. Ne bih ni
pomislila da ga izostavim iz svojih maštarija; to što je on uključen ih što mu o njima
mogu pričati, povećava moje zadovoljstvo. Čak dok se naslađujem svojim omiljenim
lezbijskim maštarijama volim da on promatra, ili da mi se stvarno obraća. (Pismo)
Bonnie
Tek sam nedavno postala svjesna svojih maštarija. Mnogo više maštam o
crnim muškarcima nego o bijelim; oni me seksualno više privlače. Ali, to nije samo
maštarija; moj muž je cm. Jedini dragi muškarac s kojim sam seksala više nego
jedanput bio je bijel, i rijetko sam se s njime osjećala zadovoljeno. Budući da sam
vrlo zadovoljna svojim mužem, mislim da zbog toga dajem prednost crnim
muškarcima u svojim maštarijama. Trebala bih dodati da su do prošle noći muškarciu
mojim maštarijama uvijek bili anonimni.
U mojoj maštariji prošle večeri - nikad nisam imala takvu prije—osoba o kojoj
sam maštala bio je jedan od trojice pastora u crkvi u koju idemo ja i muž. Moj muž je
pripravnik u toj crkvi i taj mu je muškarac mentor. Fizički on uopće nije moj ideal. Moj
je tip visok i tanak muškarac (moja bi najbolja prijateljica to nazvala »koščat«), dok
pastor nije viši od mene, možda niži i čvrst. Srednjih je godina, što me prije također
nije privlačilo. Ali, prošle je noći prvi put anonimni ljubavnik u mojoj maštariji dobio
identitet.
Imam još jednu čudnu maštariju u kojoj ulazim u trgovinu koja diži samo
seksualni pribor — vibratore, lažne grudi, aparate za sisanje, itd. Moja je želja da
kupim »usta«, iako nikad stvarno nemam predodžbu kako bi to izgledalo, samo kako
bi se to osjećalo. (Pismo)
Jessie
Muž i ja razgovaramo za vijeme seksa, naročito dok me miluje. Ali, najbolje su
nam seanse kad oboje zamišljamo da organiziramo izložbu svega što ima veze sa
seksom. Obično se skidam dok muž leži na krevetu i opisuje svaki detalj na mom
tijelu. Stojim ispred našeg velikog ogledala i moram raditi što on kaže. Rječnik koji
tada upotrebljavamo stvano me uzbuđuje. Završavam milujući gradi i masturbirajući.
Onda se on skida, razdvajam mu noge i uzimam penis u usta. Imamo oralni seks,
onda utrljamo ulje u kožu i prolazimo najrazličitije položaje. Prilaz odotraga pred
ogledalom je najbolji. Tada možemo vidjeti kako to izgleda našoj zamišljenoj publici i
ja ga mogu vidjeti u sebi i mogu se igrati svojim klitorisom, koji je do tog trenutka
stvarno pri kraju. (Pismo)
Esther
Imam pedeset godina, a moj muž ima četrdeset i pet. Imamo dvoje djece,
oboje su u braku. Oboje smo završili koledž, a moj muž ima natprosječna primanja,
pa možemo dosta putovati. Od moje dvadeset i osme godine uživamo u vrlo
aktivnom i raznovrsnom seksualnom životu. Moj muž (upotrijebit ću ime Bili)
odobrava sve moje seksualne aktivnosti, bilo da sudjeluje, asistira ili samo promatra.
On nikad ne bi bio ljubomoran, ili ljut zbog nečega što bih mu mogla reći, samo ako
to poboljšava moj seksualni osjećaj. On inzistira da spomenem da mi je tijelo čvrsto i
gipko, s otprilike istom težinom i mjerama koje sam imala u tridesetoj. Oboje
vjerujemo da mnogo seksa najbolje održava ženinu dobru liniju.
Ne maštam često za vrijeme koitusa s Billom, ah se ponekad događa. Mnogo
vokaliziramo, dajemo jedno drugom upute, govorimo kako što osjećamo i slično.
Dok masturbiram, konstantno maštam. Predočavam si mnoge slike u razno
vrijeme, ovisno o tome kako to radim. Najčešće zamišljam da me ševi moj bokser (to
se doista i događa otprilike svaki drugi dan). Ponekad maštam o seksu s dvojicom
muškarca. Radim to stavljajući zamjene za penis u vaginu i usta, zamišljajući da me
jedan jebe, a da ja sređujem drugog na francuski način. Ponekad idem tako daleko
da zamišljam trojicu muškaraca pa stavljam mali umjetni penis u anus. Manje
razrađene maštarije uključivale su mog brata, sestrina muža, ujaka, i brojne privlačne
muškarce koje poznam.
Kad mi Bili ili bokser rade kunilingus, ja samo ležim zatvorenih očiju i
zamišljam razne oralne situacije. One su često lezbijske, i većinom se odnose na
prekrasnu prijateljicu s kojom sam između petnaeste i sedamnaeste godine mnogo
puta vodila ljubav. Nažalost, moja se obitelj preselila i tako je naš odnos prekinut.
Imala sam odnos s drugim djevojkama, ali nijedna nije bila tako ljupka i vješta kao
moja prva prijateljica. Rekla sam Billu da ću, ako nam se putevi ikad ukrste, otići s
njom u krevet ako ona bude voljna, a sigurna sam da bi bila.
Počela sam vrlo rano maštati; mislim s osam godina. U to mi je doba moj ujak,
kojem je tada bilo oko četrnaest godina, pokazao svoj penis u erekciji i pokazao mi je
kuda bi on trebao ići. Demonstrirao je prstom, u čemu sam jako uživala, i trljao je
vrhom penisa moju rupicu. Mnogo puta smo igrah slične igre i ja sam počela redovno
masturbirati. Uvijek je to bilo praćeno mislima kako me ševi njegov prst, ili kako
njgov penis miluje unutrašnje usmine i klitoris. Kad mije bilo trinaest, počela sam
seksati s bratom i to je neredovno trajalo do otprilike šesnaeste godine.
Uživam razmišljati da sam na izložbi. Tako sam često predstavljala Billu, da
sam navikla na publiku, makar me promatra samo jedna osoba. Na našim smo
putovanjima imali nekoliko prilika da budemo na seksi izložbama, i možda čudno,
uvijek sam se identificirala s djevojkama, i mislila kako i do koje mjere bih mogla
poboljšati predstave. Sigurna sam da imam izraženu crtu egzibicionizma. Volim
pozirati za slike; što više seksi, to bolje. U blagom obliku (uz Billov pristanak) ja sam
egzibicionistkinja. Primjerice, mnogo godina nisam nosila gaćice, osim (časna riječ) u
situacijama kad se očekuje da ih skinem; kod liječnika ili krojačice. Mnoštvu
nepoznatih muškaraca priuštila sam pogled na moju mačkicu, dok smo Bili i ja
promatrah njihove iznenađene i zadovoljne reakcije. Obično se to događa za vožnje
autom, i tada usmine namažem ružem da bih bila sigurna da su nepogrešivo vidljive
na pozadini tamnih dlačica. Budući da je prilično vlažna i nabubrena, ona je još
uočljivija. Na izletima uvijek imamo pri ruci umjetni penis, i naravno, boksera. Pustila
sam ga da me ševi mnogo puta za vrijeme vožnje, sigurna sam na veliko čuđenje
vozača kamiona s kojima smo se mimoilazili putem i koji su se morali pitati što taj
veliki pas radi sa šapama na naslonu prednjeg sjedala.
Ako izgovorimo naše maštarije, prirodno, u nekoj mjeri smanjuje se novost
određene situacije. Ali, malo smo maštarija, gotovo nijednu, odbacili. Zapravo, proveli
smo u djelo mnoge naše najbolje maštarije, ali čak i tada one su ostale efikasni
seksualni sdmulatori. Najefikasnija, najdraža, i ona koja je izdržala test jest ona koja
se tiče životinja. Počela je prije dvadeset godina, i ostvarila se prije tri godine. Naš
sadašiji pas je treći i trebao bi biti dobar pet-šest godina. Prva dva su bili njemački
ovčari, i mi smo ih sve dresirali. Dok djeca nisu otišla u koledž, pseća ševa je bila
uglavnom rezervirana za specijalne prilike, iako sam često imala kunilingus.
Održavala sam pse zadovoljenima masturbacijom i, kad bi Bili bio prisutan i stražario
da ne budemo iznenađeni, ja sam im radila felaciju. Znam, to mora grozno zvučati,
ah je doista vrlo ugodno, naročito zato što tu zonu uvijek operem blagim alkoholnim
antiseptikom koji se može naći u bilo kojoj samoposluzi. Oprez sad nije potreban, ali
ja ga još uvijek ponekad sišem.
Nadam se da ništa od ovog što sam napisala nije bilo uvredljivo. Molim vas,
upotrijebite to kako god želite, ako ima kakvu vrijednost. (Pismo)
Posie
Imam četrdeset i sedam godina i za svog sadašnjeg muža udana sam samo
dvije i pol godine. S bivšim mužem bila sam u braku dvadeset i četiri godine; on je
bio nasilan čovjek i seks s njim bio je nešto grozno. Ali, moj sadašnji muž vrlo je
dobar i nježan ljubavnik i naučio me daje seks divna stvar u kojoj se može uživati. S
njim sam otkrila da razgovor o našim maštarijama potiče da one, kad se sljedeći put
pojave, budu još uzbudljivije.
Uvijek volim zamišljati za vrijeme seksa s mužem da to radim s nekim tko mi
ne pripada. Taj »netko dugi« nije nitko posebno, i nije uvijek muškarac. Daleko od
toga da bude ljubomoran ili ljut, moj mi ljubavnik kaže da mu pričam i detaljno
objašnjavam ono što se zbiva u mojim mislima, i to Čini naše vođenje ljubavi
prekrasnim
Najradije zamišljam da me netko promatra, to postaje toliko realno da mi poboljšava
klimaks. Imam lezbijske maštarije, koje nisu nešto naročito, jer sam ja u biti žena za
muškarce, ali ponekad se pitam kako bih reagirala kad bih vidjela da druga žena mazi
svoje grudi i pičku, da se masturbira. Ja ne želim to raditi, samo želim gledati nju.
Mi često zajedno izvodimo maštarije, glumeći male komade kao da smo se upravo
sreli i on nikad prije nije imao ženu. Ja ga zavodim, učim ga što da radi. hi
zamijenimo uloge i on postaje instruktor. U oba slučaja je zabavno. (Pismo)
Mara
U stvarnosti sam odradila jednu od svojih maštarija, onu o seksu s obojenim
muškarcem. Kad to opisujem svom mužu, to ga stvarno pali. Kad na tu predodžbu
dodam još ideju da sam na izložbi, to me tako uzbudi da čak mogu vidjeti izraze na
licima promatrača.
Kad muž i ja razgovaramo o tim stvarima, lakše je objasniti što doista mislimo i
osjećamo; ali naravno mnogi ljudi, naročito žene, ne žele pričati o tabu temama. Ako
pokrenete temu, oni bi pomislili da ste opsjednuti seksom, dok je to doista
najzanimljivija moguća stvar, i razgovorom i samo razgovorom možete otkriti što
ljude čini različitima. (Pismo)
Joan
Mislim da su moje maštarije počele dok sam bila sasvim mlada, ali uvijek sam
se sjećala stvari koja me doista pokrenula. Još me uzbuđuje da mislim o tome. Bilo
mi je dvanaest godina i o seksu sam znala koliko i svaka druga djevojčica,
pretpostavljam. Jednog smo dana dvije djevojčice i ja bile u parku s nekoliko dječaka
starih otprilike šesnaest-sedamnaest godina. Prisilili su najmlađeg od njih da nam se
pokaže. To je očito očaralo nas sve tri i sljedeće što se dogodilo bila je intenzivna
peting seansa između nas i starijih dječaka. Može zvučati čudno, ah ja se stvarno ne
mogu sjetiti da li je neki od tih dječaka skroz ušao u mene ih nije. Ah, kroz sve to,
sve do danas, sjećam se kako onaj mali crveni gumb dolazi kroz kožicu, i sjećam se
kako sam mislila da što god bila ta mala crvena stvar, da izlazi prema meni.
To prvo pokazivanje navelo me na maštarije i na seks. Imam četrdeset i pet
godina i sve donedavno držala sam u tajnosti svoje maštarije o pokazivanju. U mojim
maštarijama ja pokazujem svoju svježe obrijanu pičku mlađim muškarcima, čak
dječacima, tako da mogu vidjeti kao izgleda prava ženina pička. Uvijek sam
razmišljala o veličini drugih muškaraca, jer sam nakon trećeg djeteta osjećala
supruga kao prst u meni. Tada sam doista počela promatrati muškarce i tražiti od
muža da mi kaže kakvi su drugi muškarci. Nisam mogla vjerovati da su neki muškarci
tako veliki kao što je on to opisivao, i u svojim sam ih maštarijama zamišljala
narajcane nakon što su mi vidjeli obrijanu pičku, kako se penju na mene. Mislila bih o
abmormalno velikom muškarcu s toliko velikim alatom da bi mi trebalo puno vremena
da ga smjestim. U maštariji bih promatrala svoju golu pukotinu kako se sve više i više
širi, dok me golem penis penetrira do kraja. (Čak sam zamišljala kako uzimam
odjednom dvojicu muškaraca — jer znam da se to maže dogoditi.) I budući da mi je
pukotina, potpuno obrijana, potpuno vidljiva, muškarac u mojoj maštariji također me
može promatrati, kretanje, reakciju moje pičke. Vidim ga kako udara, širi me, bode i
onda ga potpuno izvlači da pregledamo zajedno crveni blistavi gumb, preko kojega je
kožica povučena koliko god je to moguće a da nije previše bolno, što gumb povećava
do krajnjih mogućih granica prije nego što ga opet ugura.
Konačno, naravno, kad je vidio kakve reakcije izazivaju njegove priče o većim
muškarcima, moj muž je počeo sumnjati da maštam. Ispočetka mu baš nisam htjela
priznati maštarije. Nisam mu htjela odgovarati za vrijeme snošaja; željela sam ostati
sa svojim maštarijama. Ah, uskoro sam shvatila kako se on uzbudi kad podijelim
maštariju s njim, čak kad mu kažem da se u njoj pokazujem drugim muškarcima.
Poticao me da mu kažem više i naše vođenje ljubavi odjednom je posta lo ponovno
uzbudljivo. Počeo me poticati da mislim o drugim muškarcima. Muž je ljubomoran na
mene, ali ga definitivno uzbuđuje taj »gotovo pokušaj« da se njegova žena pokaže
drugim muškarcima, makar samo u maštariji.
Međutim, to se konačno razvilo do točke kad me je, doista, potaknuo da imam
druge muškarce. Ponekad bismo se tako uzbudili da smo zajedno maštali o incestu,
što nas je dovelo do divnog orgazma.
Moj muž me za vrijeme seksa — sad kad zna da imam druge muškarce, i to s
njegovim dopuštenjem — pita različite stvari o drugim kurcima, i to ga dovodi u takvo
stanje da, makar jako dobro zna da me on ne može jebati tako kako oni mogu, to
mu pruža zadovoljstvo da barem pokuša. On sad potiče i moje pokazivanje drugim
muškarcima; zapravo, voli me brijati. Ta pokazivanja poslije mnogo pomažu našem
seksu. Dok zajedno maštamo, raspravljamo kako bi to bilo da sam doista uzela
muškarca kojem sam se pokazivala, primjerice tako da jednostavno širim malo noge
ako sjedim u sobi nasuprot muškarcu. Drugi put, naravno, ja doista i uzmem dnigog
muškarca... i onda pričam mužu sve o tome. Sada me muž gotovo uvjerava da
redovni odnos s drugim muškarcima — i dijeljenje iskustva s njim — čini od mene
bolju jebačicu, mnogo opušteniju i sposobnu pružiti sve od sebe u krevetu. (Pismo)
Adelin muž
Čitao sam ponovno i ponovno vaš članak i kad sam zaključio da ozbiljno radite,
naposlijetku sam vam odlučio pisati.
Ja sam heteroseksualni muškarac, udovac, zapravo, ah mislim da biste
smatrali prilično zanimljivim da pročitate o seksualnim maštarijama moje drage
pokojne žene, koja je nažalost umrla prije pet dugih godina.
Vjenčali smo se u drugoj polovici prošlog rata, i kad sam demobiliziran, bile su
mi dvadeset i tri godine, a ona je imala dvadeset i jednu. Jednom riječju, naš je
bračni život bio divan, seksualno i u svakom drugom smislu.
Da pređem na temu koja vas zanima. Na njezin poticaj otišli smo vidjeti film s
Alanom Laddom, jer je uvijek govorila da joj se jako sviđa. Koliko jako, nisam znao.
Film je trajao samo deset minuta kad me ona počela strasno ljubiti i, naravno, stavio
sam joj ruku pod bluzu, otkopčao grudnjak i otkrio da su joj grudi tvrde, a bradavice
uzdignute. Normalno, drugom sam rukom ušao pod njezinu suknju, prebacivši mantil
preko naših koljena. Ona je nosila one svilene gaćice, bez gumice oko nogavica —
vrlo zgodno — pa sam gurnuo ruku ispod i našao je potpono mokru. Već je svršila i
čim sam joj dodirnuo klitoris, svršila je opet. Konačno sam stavio unutra dva prsta i
ona je podivljala. Jedva da sam vidio film, jer mi je izvadila kurac i polako me
izmasturbirala.
Kad smo došli kući, pitao sam je da li joj se to uvijek dogodi kad vidi Alana
Ladda, i ona je tekla da je to istina i da je često maštala o njemu dok smo vodili
ljubav. Ali, tekla je da to nije isto kao kad ga vidi na filmu, jer ja nisam s njom
dovoljno grub. Zapravo, mislila je da sam previše nježan s njom, pa sam je tada i
tamo srušio na otoman, skinuo njezinu i svoju odjeću, isključio svjetlo i rekao joj da
me zove Alan i da radi sa mnom što želi ili da mi kaže što ona želi da joj Alan radi. To
je bilo fantastično! Rekla je da je uvijek željela da je on jebe dok je na konju, a ona
sjedi raširenih nogu okrenuta prema njemu. Odglumili smo to, ja sam sjedio na
otomanu dok je ona igrala džokeja na meni. Nažalost, taj prvi put nije trajalo dugo,
kao što možete pretpostaviti. Sad razumijem koliko smo mi bili potpuno neinhibirani
za tako mlad par, jer je ona čitavo vrijeme vikala: »Jebi me jače, Alan—kakav divan
veliki kurac imaš«, i tako dalje i tako dalje. Nikavo čudo da sam brzo svršio. Čim sam
svtšio, ona je kleknula ispred mene i tekla: »Uvijek sam željela da te isisam, Alane, i
sad to radim.« I, moj Bože, učinila je to! Otišli smo u krevet i ona je bila nezasitna.
Zapravo, bilo je toliko divno, da sam sljedećeg dana otišao u dućan vojne opreme i
kupio oficirsku kabanicu i šešir s klapavim obodom kakav je on nosio. Otišao sam u
tome kući iz ureda i kad sam ušao u kuću, ona je briznula u plač. Očito se bojala što
sam ja mogao misliti o njezinu ponašanju i da ću prigovarati zbog onog što se
dogodilo prošle noći. Mogu li spomenuti da sam ja muškarac koji nikad nije
prigovorio svojoj ženi — trebao bih teći, pokojnoj ženi — zbog maštarija o Alanu
Laddu. I mora da sam vidio više njegovih filmova od bilo kojeg muškarca na svijetu.
To, međutim, nije bio kraj. Kad je Sean Connery debitirao kao James Bond u
filmovima snimljenim prema knjigama lana Fleminga, ona je otkrila da je »on pali«,
kao što kaže modema fraza, i opet smo krenuli. Naravno, postali smo sofisticiraniji
kako smo starih i izgledali bismo blesavo da smo se gnjavili u kinu. Ah, čim bismo
izišli iz kina i ja bih vozio kući, ona bi mi otvorila hlače i sisala ga, dok bih ja vozio
auto jednom tukom i drogom je zadovoljavao. To se, usput rečeno, ne pteporačuje
na auto-cesti, ali kako sam uvijek vozio kola s automatskim upravljačem, nije bilo
ručne kočnice ni ručice gasa koji bi smetah.
Vjerujem da ne zamjerate što sam vam pisao i mislim da biste se mogli iznenaditi da
postoje muškarci koji ohrabruju svoje žene da maštaju dok vode ljubav. To je sigurno
obogatilo moj život, i kako je ovih posljednjih pet godina samotno. (Pismo)
7. CRTICE
□Neke su žene otišle ovoliko daleko u pričanju svojih maštarija... samo
lepršava misao ili dvije s površine njihove svijesti.□
... zamišljam da sam na obali, voda teče ispod mojih stopala. Omamljenost i osjećaj
letenja neodoljivi su. More me usisava. To je nevjerojatno...
... siluje me harlemska banda, ili me zavodi cimer mog dečka, ili ja zavodim djevicu,
ili snimam za pomo spot, ili me roditelji ili mlađi brat iznenađuju u krevetu, ili sam u
krevetu s drugim parovima (to čini čuda!)...
... mislim o svom ljubavniku kao o luđaku... ili obrnuto kao o djevcu...
... pretvaram se daje moj ljubavnik dečko kojeg sam voljela i željela se udati za njega
kad mi je bilo šesnaest godina, ali razdvojili su nas...
... sama činjenica da taj ljubavnik kontrolira moj život, jer je ponovna trudnoća nešto
na što mi je liječnik rekao da ni ne pomišljam...
... u svojim maštarijama uvijek sam obučena. Sigurna sam da to ima veze sa
silovanjem, jer zašto bih inače bila obučena? To što sam obučena zahtijeva brzinu —
nema vremena za uvode, čak ni za razmišljanje. Ali, to je najuzbudljivija seksualna
predodžba koju imam... obučena sam i potpuno me i fantastično siluje neznanac, koji
će onda nestati u noći ostavljajući me divno zadovoljenu i da, obučenu.
... maštam vrlo tipične stvari... trčimo kroz polja, vodimo ljubav na plaži, šapćemo u
krevetu, on me moli da se udam za njega...
... postojanje seksa sam otkrila kad sam slučajno gledala parenje zamoičića i onda
mije ljudske pojedinosti dodala djevojčica tri zbunju- juče godine mlađa od mene.
Kad sam jednom znala da čin postoji, učinila sam sve da ga pokušam vizualizirati:
gurajući Kleenex u vaginu, sjedila sam onda satima pred televizorom i razmišljala je li
to takav osjećaj. Zamišljala sam nekog kratko ošišanog dječaka da me promatra golu
(vjerojatno bi bio odbijen mojim gotovo nepostojećim grudima) i pitala se što bismo
dalje učinili. Pokušavala sam zamisliti stvarnu penetracju — bolnu? odvratnu?
radosnu? Jednostavno nisam mogla zamisliti: Kad sam pokušala, činilo se toliko
intimno da to možeš raditi s nekim do koga ti je doista... stalo. Ali, ako ti je doista
stalo do nekog, kako možeš uraditi tako groznu stvar? To je bila dvojba, i gotovo je
prekinula sve moje seksualne maštarije... dok se u šesnaestoj nisam zaljubila...
... zamišljam da sam ljubavnica svome mužu dok vodimo ljubav. Zamišljam da ga
pokušavam zavesti i oteti njegovoj pretjerano stidljivoj ženi. Ili, mislim o sebi kao o
call-girl ili prostitutki. Nakon što smo muž i ja jednom otišli u nudistički bar, otprilike
tjedan dana zamišljala sam da sam jedna od djevojaka koju smo vidjeli. Čudno, dok
vodimo ljubav nikad ne zamišljam daje on netko drugi. Uvijek sam ja ona koja je
drukčija...
... kad sam bfla u pubertetu, običavala sam imati seksi snove; sve se vrtilo oko
penetracije. Bila sam očarana kako to divno izgleda u mojim snovima i mislila sam da
ću jednostavno umrijeti ili otići u nebo kad jednog dana doista okusim seks. San je
bio tako snažan da bih počela s bajoslovnom masturbacijom, što sam voljela,
zamišljajući da će pravi seks između muškarca i žene biti još bolji. Poslije sam imala
problema sa svećenicima koji su rekli da je masturbiranje »prijavo« i »smrtni grijeh«.
Neko vrijeme onda nisam masturbirala, a ako jesam, osjećala sam krivnju. I konačno
to više nisam radila...
... Zamišljam kakvi bi u krevetu bili različiti muškarci. Jako sretno sam udana, i nikad
s njima ne bih otišla u krevet, ali je prijatelj moga muža tako privlačan, da maštam
kako nas dvoje vodimo ljubav. Dok sjedimo jedno nasuprot drugom na koktelima itd.,
ja ga zamišljam bez odjeće. Došla sam do točke kad se doista fizički uzbudim na tu
pomisao...
... upravo sam prekinula s ljubavnikom i u svojim masturbacij- skim maštarijama
zamišljam da vodim ljubav sa ženom, jednom od mojih najboljih prijateljica i jako
privlačnom djevojkom. U mojim maštarijama moj bivši ljubavnik nas otkriva i jako je
povrijeđen...
... razmišljam kako bi bilo masturbirati umjetnim penisom i uvijek me uzbuđivalo kad
sam vidjela u knjigama o seksu slike tih uređaja u upotrebi. Precizna knjige o seksu
(znate, slike u boji muškaraca i žena u svim onim položajima) stvarno me pale. Muž i
ja imamo dvije takve knjige i svako malo ih gledamo. Ako poslije toga nismo vodili
ljubav, ja bih morala masturbirati! Međutim, nikad ne maštam o perverznim
seksualnim odnosima, kao raditi to s konjem. To me koči...
... počela sam imati seksualne snove s četiri godine. U seoskom klubu mog djeda je
na subotnjim plesovima u orkestru svirao muškarac crne kose i misterioznog izgleda.
Svirao je bas i ja bih od nedjelje cijelog tjedna sanjarila da će on doći jedne noći u
sumrak i oteti me u kutiji za bas. I danas me privlače muzičari cme kose, naročito
basisti, i često sam dopustila da me odnesu (ne u kutiji za bas), samo da bih otkrila
da njihovo vođenje ljubavi, ma koliko divlje bilo, nikad ne može konkurirati mojim sad
sasvim odraslim maštarijama o onome što bih doista voljela da mi rade...
... ne zanimaju me mišićavi, mačo tipovi. Seksualne orgije imam s intelektualnim,
gotovo sramežljivim muškarcima za koje mislite da ne bi znah što treba raditi u
krevetu. Ali, ja ih zamišljam kao eksperte ispod nevještog izgleda. Ja sam jedina koja
zna njihove pothvate...
... vezana sam, tučena, prisiljena da vodim ljubav protiv svoje volje. To me
iznenađuje, jer nikad nisam dopustila muškarcu da spusti ruku na mene... pa ipak se
vraćam na tu situaciju...
... imala sam erotske snove, koji su dovodili do orgazma. Vodim ljubav s crnim
muškarcem, misterioznim neznancem, tinejdžerom, jednom, da sve kažem, čak sa
ženom, a bilo je jednom s pastuhom koji je izgledao kao muškarac koga poznam, ali
je ipak bio konj...
... dok masturbiram, zamišljam da me siluje muškarac koji me upravo kidnapirao, jer
nije mogao odoljeti mojoj neopisivoj ljepoti... ih zamišljam da vodim ljubav sa starim
dečkom iz srednje škole. On je bio izluđujuće seksi, ali s njim nikad nisam otišla u
krevet jer sam bila previše čista (moj je muž stvarno jedini muškarac s kojim sam
ikad bila u krevetu!)...
... pretpostavljam daje to maštarija o podložnosti, jer mije volja svladana seksualnim
uzbuđenjem. Muškarac, moj partner nema identiteta, depersonaliziran je. On nikad
ne postaje druga stvarna osoba, kao glumac ili moja prva ljubav. Nije sadist, ali nije
ni nježan — više kao hladan bezosjećajan stroj. Ponekad se postavljaju ograničenja
mom klimaksu koji se približava... ne smijem proizvoditi nikakvu buku ih se micati ili
nešto takvo. Ponekad zamišlam dvojicu muškaraca... ili više. Pretpostavljam da bi se
moglo reći da su mi maštarije negdje između silovanja, žrtve i prostitutke, pola-pola.
Nikad ne zamišljam da me tuku ih na bilo koji način ozljeđuju, i ja nikad sama ništa
ne radim, na meni se radi. Muškarac je bezličan rukovalac. Ne postoji određeni
ugođaj za te maštarije, nikakav pribor ih posebna odjeća. Seksualne maštarije imam
tek odnedavno. Nikad ih nisam imala dok sam bila mlađa. Sad nemam maštarije ako
muškarca ne znam dobro i ako mi seksualna rutina nije poznata i komorna poput
starih cipela.
... ja sam kraljica Elizabeta (Prva), udobno smještena u dvorcu s Hanibalom, Rhettom
Butlerom i Elke Sommer. Nas četvero radimo razne prijave stvari zajedno. To je
maštarija-serija, i uvijek nastavljam tamo gdje sam se zaustavila. U svojim
maštarijama u djetinjstvu mučila sam razne žene; ah sad sam odrasla i nemam više
takve maštarije...
... razapeta sam na veliki pokretni kotač koji visi na zidu. Kad me moj partner
penetrira, kotač se okreće brže i brže i brže...
... napada me čopor njemačkih ovčara (seksualno, zna se)...
... prokrijumčarena sam u muški zatvor i predaju me od ćelije do ćelije. To je odjel
»dugogodišnjih« (oni su izgladnjeli!)...
... potpuno sam pasivna, a to mi rade protiv moje volje. To zapravo nije silovanje, ja
se ne opirem, ja uživam, ah protiv svoje volje. Ponekad čujem glas, kao na razglasu,
koji opisuje što mi se radi i moje reakcije...
... na ulici sam bez donjeg tublja. Prilazim dvojici muškaraca koji idu zajedno, dižem
suknju i nudim da učinim sve što od mene traže...
... često posuđujem neke od živahnijih scena iz Priče o O, poput one u kojoj ona čitav
dan ne nosi donje rublje i stalno je zove njezin ljubavnik te zahtijeva da ona vodi
ljubav s drugim muškarcima dok on promatra. I one izluđujuće scene, kao što je dio
iz iste knjige, gdje je ona u luksuznom kozmetičkom salonu, sjedi gola u stolici dok
se razni zanimljivi dijelovi njezina tijela pripremaju za seks. Za oigije se jako oslanjam
na Moj tajni život...
... nisam previše inventivna. Jednostavno zamišljam scene koje su se doista dogodile
između mene i mog ljubavnika i koje sam smatrala naročito poticajnim...
... ja sam striptizeta, skidam se na pozornici. Onda ulazim u publiku i seksam s
raznim muškarcima...
... da, sramim se reći, ali maštam o ljubavi i seksu još od školskih dana. Moja
upraviteljica nije nikad sumnjala, ah ja sam često bila njezina ljubavnica u
najromantičnijim okolnostima. Ponekad se bojim da sam nimfomanka, ali samo u
mom »Walter Mitty« svijetu. Moj omiljeni »izlet«, dok klipsam duž naše lokalne
Glavne ulice, jest u harem nekog živahnog vladara. Kad se osvijestim, nosim... hrpu
kupljenih stvari.
... muškarci u mom životu bili su svi malo bezbojni. Moje su maštarije uvijek o
pravom muškarcu, koji zna kako udariti šakom po stolu. U mojoj maštariji on me
stavlja preko koljena i mlati po goloj stražnjici. Onda vodimo ljubav.
... sanjarim o debeloj hrpi muških mišića koju vidim kako prolazi svaki dan ulicom
ispred naše kuće. Ima veliku cmu bradu i divne svjetlucave oči. Dobro, sanjarenje je
dopušteno, zar ne?
... moja erotska maštarija jest da hodam potpuno gola kroz proljetnu livadu jednog
toplog dana. Veliki spolno potentni grmalj (isto potpuno gol) zgrabi me i bez ijedne
riječi divlje vodi sa mnom ljubav. (Mislim da bi bilo dobro da napišete samo moje
inicijale.)
... moja ljubav iz maštarije vodi me na razgledanje Empire State Buildinga. On zna za
moju ljubav prema glazbi i za strah od visina. Dok letimo nebu pod oblake, on me
mimo uzima u zagrljaj, najprije jako osjećajno, onda posesivnije, dok ne postane vdo
zahtjevan. Kad stignemo na vrh, vodimo ljubav, prati nas glazba iz »Tisuću i jedne
noći«. Divlja, strasna scena, konglomerat zvukova i osjećaja, sve divlje veselo. (Kako
sam uživala pišući ovo!)
... moje tajne maštarije tiču se seksa u zraku ili na moru. Ako dobijem na lutriji,
unajmit ću avion ih brod, samo da otkrijem koje je njišuće kretanje bolje u
kombinaciji sa seksom.
... zašto ako sam sretno udana majka četvero krasne djece i imam dragog muža,
zašto uvijek padam u trans kad ponedjeljkom i srijedom ujutro vidim našeg zgodnog
dostavljača kako hoda stazom? Srce mi preskače dok otvaram vrata. Dok čekam da
spusti pakete, stojim tamo ukočena, razmišljam kakav bi to osjećaj bio voditi ljubav s
tim visokim balvanom od čovjeka. Sigurna sam da bih umrla da on zna o čemu
mislim, jer ja sam jako niska.
... u mojoj maštariji plivam u bazenu punom šampanjca, u društvu s dvojicom
zgodnih muškaraca, jednim plavim, drugim crnim. Penjem se iz bazena i liježem na
stol dok me oni nježno ah posesivno masiraju, skroz. Onda sve troje opet zaronimo i
vodim ljubav, tamo u šampanjcu s jednim pa s drugim; žestoko s crnim i sporo s
plavim.
... idem liječniku i nalazim predivnog doktora Kildarea umjesto mog stalnog liječnika.
Traži da odem iza paravana i da se skinem. Radim tako, i kad sam u grudnjaku i
gaćicama, on dolazi iza paravana, gleda me od glave do pete i divi se mom tijelu.
Najprije sam zbunjena, ali mi to poslije godi. Traži da se potpuno skinem. Učinim to.
Kad me pregleda stetoskopom, ponovi koliko mi se divi. Kad kaže da bi volio voditi sa
mnom ljubav, ja spremno pristajem. Onda se on skida i vodimo ljubav na kauču za
preglede. Poslije se oblačim i odlazim kao da sam obavila normalan liječnički pregled.
Muž, naravno, ne zna ništa o mojim malim maštarijama, i naš je brak sretan.
... ležim na niskom, velikom krevetu, obučena u dugu, blještavo crvenu, prozirnu,
antičku rimsku togu koja bi pristajala mojoj plavoj kosi. Kraj mene su dvije ljubimice,
zmija i mačka. Okolo se kreću osmorica visokih, vitkih, dugokosih muškaraca u
kratkim rimskim togama, potpuno bijelima. Oni me služe i razgovaraju sa mnom o
seksu. U međuvremenu drugih osam seksi tipova, koji imaju ljubičaste ih crvene
zvonolike hlače od samta, crne remene i cvjetaste košulje, pjevaju i plešu uz
stereofbnsku, psihodeličnu muziku. Mogu izabrati u svakom trenutku bilo kojeg od
njih da vodi sa mnom ljubav (nisam maloljetna).
... hura za ova ugodna prijava sanjarenja. Često maštam kakvi bi partneri u krevetu
mogli biti neki muškarci, i moj je mali mozak nedavno podivljao kad su nam oni
zgodni muškarci instalirah centralno grijanje. Kuća nam je tog tjedna možda bila
hladna, ali su me moje misli zagrijale.
... kad je seks postao malo prizemljen, zatekla sam se kako jedne noći zamišljam da
sam Jane u kolibi u džungli, gdje vodim ljubav. Uzviknula sam: »Tarzane!« i povukla
ljubavnika za kosu. Maštarija je završila jadno kad je nekoliko muževljevih posljednjih
dlaka ostalo u mojim šakama.
... imam samo jednu romantičnu maštariju o muškarcima — da bih voljela izići
ubitačno obučena sa svoje troje djece, koja izgledaju kao djeca — manekeni na TV.
Dok prolazim, svaki me muškarac gleda i želi me, misleći kako se divno dižim i
izgledam za ženu s troje djece.
... iako imam više od šezdeset, još sam u srcu romantična i vilo sretno udana žena.
Moram priznati da često gledam privlačnog muškarca u socijalnoj službi, ili dok
čekam autobus, i razmišljam kakav bi ljubavnik bio na ukradenom vikendu. Mislim da
svi snažni tipovi nisu najbolji ljubavnici! To je uzbudljiva maštarija, i zahvalna sam što
nitko ne može čitati moje misli, naročito ne moj dragi muž.
... visoka sam, elegantna i inteligentna. Uvijek sam na maskiranom balu, gdje vodim
ljubav sa svakim muškarcem koga poželim. Nikad ne skidam masku. Naravno, u
stvarnosti sam mala, mršava, ne previše inteligentna, i sredovječna. Ah, sretno sam
udana.
... ubijajući svakodnevnu dosadu putovanja, misli mi uvijek bježe u džunglu. Tarzan
me diži zarobljenu u svojoj kućici u krošnji drveta. Divlji je, strastven, ljubav vodi kao
primitivac, što on i jest. Ali, ja uživam u svakom grubom, nasilnom trenutku, tako
dalekom od civiliziranih nježnosti. Ne znam koliko me puta Tarzan prisilio da
sudjelujem u njegovim životinjskim seksualnim užicima, ali sve su bolji.
Sedma sam žena Henrya Tudora,
Svaku noć svraća do mog budoara.
Danju sam engleska kraljica stara,
Noću se drukčija scena stvara.
Ima Ijubavi, strasti, pomame,
Subotom su orgije zamamne.
Znam da neću u Kulu poć,
Seksom ostvarujem veliku moć.
Od svih njegovih sedam lena,
Samo ga ja nosim do sedmoga neba.
... razvedena sam i živim sama, ah nikad nisam usamljena, iako ne skitam previše
okolo. Moj ljubavnik iz maštarije uvijek je sa mnom, danju i noću, i mislim da je moja
maštarija vrlo uzbudljiva. Ona je žena »muževna« izgleda obučena u transvestitsku
odjeću. Vrlo je draga i izvodi me svake subote i nedjelje navečer. Radi kao vozačica
ambulantnih kola. Kad idemo u krevet, ona je vilo nježna i puna razumijevanja i
sjajna ljubavnica — puno bolja od muškarca. Nikad je ne bih zamijenila muškarcem.
Svaki put kad vodimo ljubav, uzbudljivije je nego prethodnog puta, i uspijevamo
često voditi ljubav (po dvanaest puta na noć — kad sam zapaljena). Svaka je radnja
kratka, brza, ali zadovoljavajuća. Naravno, to je samo maštarija ili sanjarenje, ali,
žena postoji; ne u mom životu (sretan je vrag koji je ima). Vidjela sam je samo u
prolazu. Patim zbog nesretne Ijubavi prema njoj već gotovo šest godina.
... tu je ta golema stonoga ili škamp, ili križanac između to dvoje, koji puže u mene
glavom naprijed, noge su mi jako raširene da mu pomognem. Dok puže u mene,
tisuće njegovih pahuljičavih nogu otpadaju oko mene na plahte. On me škaklja i
uzbuđuje dok se giba i migolji sjedne strane na drugu ulazeći sve dublje i dublje
unutra, i sav je promočen mojim nektarom, koji liže i koji ga diži u snazi. Ide sve više
i više. To traje satima, jer je dugačak tri kilometra, ali ja mu volim svaki centimetar.
Sljedećeg jutra, ugodno iscrpljena počinjem ritual pažljivog skupljanja tisuća
narančastih pahuljastih nožica koje me okružuju, i nosim ih u kuhinju u pletenoj
košari. Tamo ih istovarim u plavi emajlirani lonac za kuhanje pekmeza, dodajem
šećer, narančinu i limunovu koricu, muškatni oraščić, strugotine bananine kore, i malo
haša, ako ga ima (po izbom). Kad je ohlađeno, izlijevam narančastu masu u kalupe u
obliku penisa (možete kupiti u najbližoj seks tigovini), i ostavljam da se ohlade i
stvrdnu. Poslije ih mogu lizati kad poželim, ah ja moje dajem prijateljicama, jer je
kalup u obliku penisa mnogo bolji i njega ne dijelim ni sa kim. Iznenadili biste se da
znate koliko mojih prijateljica navraća po svoj liz.
Kao što možete pogoditi, o ovim stvarima ne razmišljam dok se jebem. To nisu čak ni
maštarije uz masturbaciju, nego samo sanjarenja kojima se predajem nakon kupanja,
dok ležim sat ili dva, napola budna, napola usnula, čekajući da dođe vrijeme da se
obučem i iziđem u večernji provod
.
... jednom u svaka tri ili četiri mjeseca muž brije dlačice s mog pubisa. Najprije koristi
škarice, a onda mali damski električni brijač. Uvijek volim da je gol dok to radi. Ja sve
to vrijeme dižim u ruci njegov penis i nježnim ga pokretima održavam u stanju
erekcije. Kad znam da je uskoro gotov, osjećam kako mi u svijesti raste osjećaj da
želim okrenuti njegov penis poput ručice na motorkotaču da bi se pojačala buka
brijača. To me toliko uzbuđuje da gotovo svršavam i tako još jače okrećem ručicu da
pojačam buku motorkotača da ne bih muža preplavila vriscima strasti.
... tuširajući se zajedno, obično imamo snošaj okrenuti jedno prema drugom. Volim
se nagnuti prema natrag i promatrati kako gura u mene samo vrh svog penisa. Onda,
dok voda u kaskadama pada između naših tijela, zamišljam da mogu osjetiti golemu
količinu njegove sperme kako teče iz tuša i onda u moj stomak i oblast pubisa. To mi
tako izoštrava osjetila da stvarno osjećam kao da pumpa u mene galone sperme i
uvijek imam produženi orgazam, čak i bez ikakvih pokreta naših tijela. Tu maštariju
imam dok on diži samo glavu penisa u meni. Moram moći pogledati dolje i vidjeti dio
njegovog penisa između naših tijela... ako je preduboko unutra i ne mogu ga vidjeti,
ne mogu izazvati maštariju.
... seksam s dvojicom muškaraca istovremeno, ni me seksanje uz upaljen televizor
inspirira na maštariju da TV-izvođači gledaju, hi masturbiram pred gomilom i sve ih
popaljujem. ni maštarija o tome kako posegnem u muškarčeve hlače u pretrpanom
autobusu i izmasturbiram ga. ni da me siluje snažan, zgodan neznanac koji govore
prostote: »Kurac mi je u tvojoj pički i gori«, »Želim svršiti svuda po tebi, po očima,
stražnjici, itd.«, »Jebi me«.
POGOVOR
»U OBRANU NANCY FRIDAY«
dr. Martin Shepard, psihijatar
I.
Kad potcjenjujemo, kritiziramo, ismijavamo ili umanjujemo osobine drugih, mi često
ne prihvaćamo iste osobine kod sebe. »Ne podnosim da je tako ovisna« često znači
»Sramim se svojih osjećaja ovisnosti«. »Mislim da je njegova grubost grozna« može
se prevesti kao »Ne želim prihvatiti svoje trenutke grubosti«. Slično, »Mislim da su
njezine maštarije rezultat bolesne psihe« znači »Nikad ne bih dopustio/ la da takve
misli uđu u moju svijest jer da uđu to bi bilo ili bolesno ih odvratno.«
S drage strane, najdublje zadovoljstvo javlja se u onim trenucima kad se
potpuno prihvaćamo. U takvim trenucima prihvaćamo svoje radnje, osjećaje, tijela,
misli. Nemogućnost da prihvatimo bilo koji od tih aspekata naše osobnosti sinonim je
za samootuđenje.
Jedno od najviših stanja svijesti koja se mogu postići jest stanje promatrača
koji ne donosi sudove. U takvom stanju, oslobođen iskrivljavanja potreba i
vrijednosnih sudova (»Da džepar ugleda Svetog čovjeka, on bi vidio samo njegove
džepove«), promatrač će početi gledati ŠTO SE NALAZI u svijetu oko njega i u
njemu samom. Guidje- jev, ruski filozof-mistik, pokušao je naučiti ljude da razviju
»Svjedoka« u sebi. »Svjedok« bi mogao odvojiti sebe od svjedoka koji ne donosi
sudove i na taj način prihvatiti i vanjski i unutrašnji svijet. Majstori zena i joge
pokušavaju učiti svoje studente sličnom prihvaćanju. Svi ti mislioci procjenjuju da vi
ne mislite svoje misli, nego da vaše misli misle kroz vas. Oni smatraju da niste
odgovorniji za svoje misli nego što ste odgovorni za svoju probavu, disanje, za sam
život. Možete snositi određeni stupanj odgovornosti za ono što radite sa svojim
mislima, ali sigurno nemate nikakvu odgovornost zbog činjenice da ih imate.
Moj tajni vrt jest kompilacija necenzuriranih podataka o najtajnijim seksualnim
mislima žena. To je nešto što se u naše doba nije radilo. Kao psihijatar koji je slušao
takve maštarije, smatram knjigu poštenim izvještajem. To je i korisna knjiga, jer
može pomoći drugim ženama da svjedoče i prihvate svoje maštarije i sebe same. A
ipak, siguran sam da će mnogi ljudi u našem društvu napasti ovaj rad. Pokušat će ga
ignorirati, potejenjivati, zabraniti, ismijati ga, intelektualno ga otpisa- ti, ili ga
psihoanalizirati. I radeći to, takvi će kritičari samo pojačati svoju otuđenost i
otuđenost drugih ljudi.
Napadi na Moj tajni vrt doći će iz tri smjera. Najprimitivnija optužba bit će da
su žene koje je intervjuirala gospođa Friday deformirane ili na neki način abnormalne
i da nisu prosječne žene. Drugi i profinjeniji napad bit će intelektualno/psihoanalitički
pristup, koji će pokušati objasniti zašto neke maštarije nisu »zdrave«. Napokon tu je
napad koji treba odbiti, a stiže od anti-eros snaga — od onih koji iskrenu seksualnu
raspravu poput ove smatraju ih pornografijom ili perverzijom. I priroda tih napada i
propast takvih optužbi teme su koje bih volio potpunije objasniti.
1.
INTERVJUIRANE ŽENE NISU REPREZENTATIVAN UZORAK
Moglo bi se raspravljati đa korespodentice gospođe Friday ne predstavljaju
prosječnu ženu; da su one koje mogu pričati o svojim maštarijama po prirodi
egzibicionistkinje ili opsjednute seksom; da su otisnute samo »najsenzacionalnije«
maštarije; da uzorak izostavlja žene koje ne maštaju i tako daje netočnu sliku ženskih
snatrenja.
S ovim argumentom postoje dva osnovna problema. Prvi se odnosi na
nemogućnost da se dobije reprezentativni uzorak u bilo kojoj studiji o bilo čemu.
Međutim, u fizici postoji aksiom — Heisenbergovo načelo nesigurnosti — koje otkriva
da sam čin mjerenja iskrivljuje ono što promatrate. A što je točno za atomske čestice
još je točnije za mjere u oblasti ljudskih događaja.
Freud je, primjerice, napisao knjige o razvoju ljudske psihe. Ipak se njegovi uzorci
nisu sastojali od »prosječnih ljudi«, nego od pacijenata koje je liječio. Prikazuju se
studije o bračnim problemima — pa ipak takve studije, po svojoj prirodi, izostavljaju
brakove koji nemaju takvih problema. Ipak, opservacije koje takvi radovi sadrže,
imaju određeno značenje za sve nas. Da mu se daju heterogene kulture Amerike i
Engleske — cmi/bijeli, bogati/siromašni, obrazovani/nekulturni, urbani/ruralni,
kršćanski/židovski, stari/mladi — samo bi se opsežan kompjutorski program mogao
usuditi početi tražiti »reprezentativni uzorak«. Čak i tada nastaje problem pristranosti
osoba koje programiraju kompjutor.
Sljedeća slabost argumenta da »prosječna žena« neće naći sebe u toj knjizi jest
da takva osoba ne postoji. »Prosječna žena« je apstrakcija, statistička fikcija, a ne
realnost. Ona ima 2,3 djece, 11,6 godina školovanja, udala se kad je imala dvadeset i
jednu godinu, tri mjeseca i dva dana, sad ima trideset dvije i pol godine, ima
seksualni odnos 2,7 puta na tjedan i umrijet će sa 67 godina.
Dakle, optužbe da osobe koje je intervjuirala Nancy Friday nisu reprezentativne,
pogrešne su. Mjesto toga moglo bi se pitati: »Može li razumna žena naći u ovoj knjizi
maštarije koje se odnose na nju?« I tu, mislim, odgovor mora biti »Da«. U svojim
ulogama terapeuta/muža/ društvenog bića/ljubavnika, čuo sam slične priče od
»običnih« ljudi. Dr Seymour Fisher, autor Ženskog orgazma, knjige koja se bazira na
znanstvenijoj studiji nego što je ova gđe Friday, našao je iste prevladavajuće teme u
maštarijama svojih ispitanica. I ne samo to. Nije pronašao korelaciju između neke
određene maštarije i stila života, obrazovanja, oigastičnosti, bolesti, zdravlja ih bilo
koje druge životne funkcije svojih ispitanica.
2.
TO NIJE ZDRAVO
Unatoč svoj svojoj oslobađajućoj vrijednosti, psihoanalitički način mišljenja
također je upotrijebljen (zloupotrijebljen, po mom mišljenju) u službi sputavanja i/ili
negiranja zdravog eroticizma. Siguran sam da će stanoviti neopravdani prigovori ovoj
knjizi stići i iz tog smjera.
Pa kako bi i moglo biti drukčije? Jer, Freud je, kao i svi veliki učitelji, najbolje
druge učio ono što je i on sam morao naučiti. Bit njegove poruke bila je da su naše
seksualne pobude naša osnovna motivacija i da to tako treba biti. Učio je da su
seksualni apetiti i znatiželje u redu. Doista, njegovo životno djelo okrenulo se i
zadovoljilo njegovu vlastitu profinjenu seksualnu znatiželju.
Ipak, toliko dugo dok se poruka propovijeda, možete biti sigurni daje
propovjednik sam još nije savladao. I takav je bio Freudov slučaj. Pokazao je
izuzetno strpljenje (inhibiciju?) izgubivši nevinost (nakon što se oženio u tridesetoj) i,
koliko znaju njegovi biografi, prestao sa seksualnom aktivnošću nekih desetak godina
poslije.
Freudovo ambivalentno stajalište prema vlastitoj seksualnosti prirodno se odrazilo
i na njegov život i teorije i prema njegovim sljedbenicima. Odao je počast golemoj
motiviraj ućoj snazi požude, pa ipak je čini se oslabio vlastitu požudu. Propovijedao je
da je seksualni apetit (Id) prirodan, a radio je na učvršćivanju barijere (Ego) između
požude i zadovoljenja. Upozoravao je na prepuštanje ugodnim impulsima
(»izvođenje«, kako je to nazvao) i, umjesto toga, zauzimao se za analiziranje tih sila.
Zašto očekivati više? Za bečkog intelektualca sa zavodljivom majkom, misaone igre
mogle su biti stimulativnije i proizvodile su manje tjeskobe nego neinteligentni užici
tijela.
Među njegovim sljedbenicima priča nije mnogo drukčija. Nekoliko analitičara živi u
skladu sa svojim učenjem. Koliko ste u posljednje vrijeme sreli izrazito seksi
psihijatara? Koliko bi se frojdijanskih analitičara usudilo makar i toplo zagrliti
pacijenta? Kako netko može iskreno učiti da je etos u redu, ako se boji biti erotičan?
Ipak, argumenti analitičara (i oštroumnih nestručnih ljudi i profesionalaca)
upotrebljava! će se da se potcijene i obezvrijede mnoge maštarije iz ove knjige. Reći
će nam da nije zdravo maštati. Ih da je maštarija zamjena za stvarnost; da ako
postoji »stvarna satisfakcija« nema »potrebe« za maštarijom.
Ipak termin psihoanaliza ne znači ništa više od analize psihološke građe, kao što kaže
riječ i djelo. Mi možemo samo pravedno psihoana- liziiati te analitičko-kritičke
primjedbe.
Trebalo bi postaviti pitanje: Tko su ti arbitri onoga što čini »zdravlje« i »pravu
satisfakciju«? Jesu h zadovoljstva analitičara jedina »zdrava«? Ako on ne mašta, a vi
to radite, da li to njega čini zdravim a vas bolesnim? Više bih volio jednostavno reći
da ste tek različiti. »Prava satisfakcija« za jednu osobu nije nužno »prava
satisfakcija« za drugu osobu. Potrebna je vrlo tašta i arogantna osoba da odredi što
treba za druge biti »iskreno zadovoljstvo« ili »pravi užitak«.
Kako može kritičar zaključiti da je maštarija zamjena za stvarnost? Nije li
maštarija jednako tako stvarna kao bilo što drugo? Ona je jednako tako stvarna
misao kao i misli i riječi koje kritičar upotrebljava da je odbaci. I ako vam kritičar kaže
da on sa svojim »stvarnim« i »zdravim« satisfakcijama nema »potrebe« za
maštanjem, tko će biti onaj koji će odrediti sprečavaju li vlastite inhibicije kritičara da
doda ugodnu maštariju svojim aktualnim zadovoljstvima ili vas vaša »inferiorna«
zadovoljstva tjeraju da maštate?
Na to pitanje trebaju odgovoriti bogovi, ne ljudi, i neizbježno ostaje bez
odgovora. Moj razlog za pokretanje tog pitanja jest da istaknem proizvoljnost i
vještinu igranja koja je uključena kad se radi s intelektualnije orijentiranim
kritičarima.
Tradicionalnije primjedbe analitičara obavezno se vrte oko teme podložnosti,
koja se provlači kroz mnoge maštarije u ovoj knjizi. Reći će nam da su to primjeri
»mazohizma« — etiketa koja izaziva slike mentalne bolesti i perverzije. Što s tom
optužbom? Da li žena koja mašta da trpi dominaciju, daje vežu, prisiljavaju da se
pokori, pokazuje znakove mentalnog poremećaja? Da li to »zaista znači« (ma što to
značilo) da ona uz svoje zadovoljstvo želi i bol? Ili da treba bol da bi osjetila
zadovoljstvo?
Pišući u časopisu »Medicinski aspekti ljudske seksualnosti«, kali- fomijski
psiholog dr. Andrevv Barclay, izvješćuje o sličnoj temi takozvanih mazohističkih
»mene-eksploatiraju-za-vrijeme-odnosa« maštarija kod žena. Ah, Barclay manje
otrcano interpretira taj fenomen. On sugerira da takve maštarije duže ženi da bi se
uvjerila daje ona prije seksualno pasivna nego agresivna — na taj se način pokorava
seksualnom stereotipu naše kulture.
Mogao bih sugerirati drugu interpretaciju te teme o podložnosti. Mnoge su
žene u djetinjstvu snažno uvjetovane da kažu »Ne« seksu. Učilo ih se da je taj čin
izrabljivački, prljav, nepristojan. Za njih nije prihvatljivo da dobrovoljno uđu u tako
bludnu transakciju potpuno se predajući i odričući. Ali, ako netko drugi, silom,
preuzme potpunu odgovornost za vođenje Ijubavi prisiljavajući ih na to, one konačno
mogu leći i uživati.
Ni Barclayeva ni moja »ne-patološka« interpretacija tog submi- sivnog
elementa nije korektnija od tradicionalne patološki orijentirane psihoanalitičke
interpretacije. Tvrdim da su one jednako vjerojatne. Osim toga, važno je imati na
umu da su psihoanalitičari, po vokaciji, izvježbani da svuda traže patologiju. Da
parafraziramo Hari Dass Babu: »Ako analitičar sretne Svetog čovjeka, on će vidjeti
samo njegov Edipov problem.«
Isto rezoniranje može se primijeniti na drugu stranu novčića sub- misije —
stranu dominatora. Da li maštarija o dominaciji znači da ju je žena koja mašta
namijenila muškarcima? Da ih ona želi ponižavati, po- robljavati ili mučiti? Da h je to
znak neriješenog neprijateljstva?
Ne bi li to jednako tako logično mogao biti pokušaj da se mentalno isprobaju
preuveličani muški kulturni stereotipi? ni izražavanje njezine vlastite strasne
seksualne želje (»'Riko sam zapaljena da moram uhvatiti i držati svog uplašenog
pastuha koji koleba«), ih način da potvrdi svoju odgovornost za započinjanje
seksualnog čina (»Natjerala sam ga na to«).
Analitički orijentiran kritičar mogao bi dići veliku galamu »dokazujući«
nenormalnost u slučaju Stephanie (četvrto poglavlje, Gledanje i čitanje) jer je
zaokupljena plemenskim seksualnim kaznama, nacističkim torturama i sakaćenjem
seksualnih organa. Slučaj vjerojatno jest takav. Ipak, ako kritičar prihvaća realnost
njezine maštarije, može li biti pravedan ako izostavi ili negira realnost njezine izjave:
»Iako sam možda negdje dolje duboko pervetirana sadistkinja, čini se da se to ne
očituje u mom svakodnevnom životu. Zapravo, ja sam nježna osoba, pa bih si mogla
dopustiti smijeh, osjećajući se sigurnom u činjenici da sam disciplinirala taj dio
sebe?«
Tako opet imamo ta pitanja na koja se ne može odgovoriti. Da li je nježna
žena koja ima sadističke maštarije poremećena? Ne bi li to mogla biti mudrost
prirode da joj omogući da svlada i odbaci negativne osjećaje u snovima i
maštarijama, umjesto da to radi u svojim odnosima s ljudima? Da li bi ona bila
»zdravija« da je kao osoba neugod- nija, a da su joj maštarije manje nasilne?
Tvrdim da analitičari kritizirajući te maštarije čine ljudima medvjeđu uslugu.
Izjavljujući da su neke maštarije »No-No« oni pojačavaju samoodbacivanje. (Vaša
mašarija jednako je toliko vi kao i svaki drugi dio vas.) To je direktno suprotno
terapeutskom cilju. Što ima loše u mislima koje poboljšavaju vaš seksualni život?
Prava mazohistkinja je ona koja izbjegava misliti »mazohističke misli« jednom kad je
otkrila, slučajno ili namjerno, daje takve misli uzbuđuju.
Kad se vrednuju analitički orijentirane kritike tih maštarija treba imati na umu
tradicionalne faktore. Važna je činjenica da su psihoanali- tičarske teorije pretežno
formulirali muškarci. Freud, Sullivan, Adler, Jung, Reich... postali su arbitri i tumači
onoga što bi trebala biti »normalna« ženska reakcija. Pa ipak, budući da oni nisu
žene, kako bi uopće na biološkoj razini mogli znati o čemu pričaju? Da li je doista
vjerojatno da su ti ljudi bili kadri shvatiti išta više od bivšeg ljubavnika i bivšeg
nakladnika, koje Nancy Friday spominje u svom predgovoru.
Druga teškoća u analitičkom interpretiranju tih maštarija jest da sam čin
analize — etiketiranja (»sadist, mazohist, kastrator, edipski, sa- modestruktivan,
egzibicionistički«) — stvara samokritičnost koja je an- tietična kao i seksualni misterij.
Jedan od učinaka seksa jest nadmašivanje sebe, koje se postiže gubljenjem nečijeg
»ja« — nečijeg ega—u zagrljaju. Biti nesiguran u sebe (samokritičan) i istodobno
nadmašiti sebe nije moguće. Žao mi je što se tako mnogo tih podvrgnutih analizi
nalazi u škripcu tražeći seksualne slobode, dok ih njihovi analitičari potiču da budu
sumnjičavi i analitički se odnose prema svojim erotskim impulsima.
Jedini proces »etiketiranja« koji me impresionirao posljednjih godina dala je
žena koju sam sreo i koja je tek nedavno počela uživati svoj život. Bolno samokritična
tijekom svojih prvih trideset i osam godina, crna se jednog dana probudila »i odlučila
prestati kritizirati samu sebe. Umjesto toga odlučila sam da sve što učinim etiketiram
kao ’dobto’. Otad radim samo ono što želim i uživam u svakoj minuti.« Samokritične
maštateljice trebaju više naučiti iz procesa etiketiranja ove žene, nego od
mnogobrojnih sljedbenika Sigmunda Freuda.
Najveća slabost u analitičnom vrednovanju ovih maštarija jest, međutim, da
takva intelektualna seciranja predstavljaju racionalan pristup nečemu što je u biti
iracionalan proces. Jer, maštarije, kao i snovi niču u zoni sumraka starih iskustava,
budućih očekivanja, društvenog kondickmiranja, nedovršenih poslova, i kompleksnih
bioloških i biokemijskih procesa. Dijeljenje tih elemenata moguće je ako netko
razumije da te procjene radimo kao intelektualni izazov — isto kao što netko može
naći zadovoljstvo rješavajući križaljku. Ali, sugerirati da takve procjene donose
»istinu« jest ili pretencioznost ili glupost.
3.
MOJ TAJNI VKTNUE NIŠTA DRUGO NEGO PROZIRNO PRIKRIVENA
PORNOGRAFIJA
Paul Krassner je u svojim satiričnim novinama »Realist« jednom napisao priču o
slučaju pornografije koji se pojavio pred Vthovnim sudom. Ako suci dobiju erekciju
dok čitaju materijal, to se okarakerizira- lo kao pornografija. To je pokrenulo vilo
škakljivo pitanje. Ne bi li sljedeći put Sud mogao biti pozvan da presudi je li vazelin
pornografija ih nije?
Krassnerovo pretjerivanje bilo je smiješio. Ah, realnost situacije je očita. Društvo
često smatra da je loše ono što vas uzbuđuje. Ako ne postoji »ublažavajuća
društvena funkcija«, na takve se uzročnike uzbuđenja gleda kao na prijetnje moralu i
samom tkivu našeg društva.
Dok ovo pišem, osjećam se pomalo kao u prostotu za optuženika. Mislim da Moj
tajni vrt obavlja korisnu uslugu time što to otvoreno dijeljenje različitih seksualnih
maštarija može mnogim čitateljima omogućiti da bez srama, osjećaja krivnje ili
tjeskobe prihvate različite vlastite maštarije. Pa ipak, ako se ne radi o tome — čak
ako svaki kupac ovu knjigu kupi isključivo zato da bi se uzbuđivao — ja bih opet
tekao »Lijepo i dobro«.
Što je loše u zdravim erotskim reakcijama? Zašto bi itko trebao opravdavati želju
za »uzbuđenjem«? Ako vjerujete da se imate pravo uzbuđivati vlastitim maštarijama,
nemate li jednako tako pravo uzbuđivati se maštarijama drugih? Da li je uzbuđivanje
neko zlo koje zahtijeva »ublažavajuću društvenu funkciju« da ga opravda? Vidim više
moralne štete koju rade ne autori i izdavači »seksi« materijala, nego oni cenzori i
kritičari koji pokušavaju drugima podvaliti i nametnuti svoje vrijednosti.
Bemardo Bertolucci je, braneći svoj film Posljednji tango u Parizu od optužbi za
pornografiju, dobro postavio stvari kad je rekao: »Pornografija nisu ruke djeteta koje
su otkrile seksualnost masturbiranjem, nego ruke odraslog koji ga šamara zbog
toga.«
Zahtjev za »ublažavajućim« aspektom iskrenog seksualnog materijala stavlja one
koji bi željeli jednostavno uživati u erotskim zadovoljstvima, u defenzivu. Jer, onda
moramo opravdavati ono što bi trebalo biti naše pravo po rođenju. Govore nam da bi
nepostojanje erotske cenzure dovelo do društvenog i kulturnog propadanja. Ako je
tome tako, kako onda tako mnogo pripadnika naše kulturne aristokracije može
reagirati i reagira na neublažen erotski materijal?
Aktualno ludilo oko filma Duboko grlo, koji se sastoji od slabašne priče na temu
beskrajnih scena felacije ne naglašava samo apsurdnost naših antierotskih kritičara,
nego i apsurdne uvjete koje moraju trpjeti oni koji uživaju u filmu. Grlo je »in«
pogledati, i kao takvo su ga recenzirali i komentirali ozbiljni kritičari. Liječnici,
odvjetnici, članovi Mayor Lindsayeve administracije, pripadnici visokog društva i
biznismeni mjesecima su se uzbuđivali zbog tog filma. Pa ipak, ostali su produktivni
članovi društva. A kako oni opravdavaju svoje gledanje Grkd Pretvarajući se daje film
ozbiljan društveni događaj — da on komentira moral današnjice i/ili ismijava naše
seksualne mane. Ozbiljni filmski kritičari su išli to dokazivati na sudu. Čini se da nitko
nije voljan da ga izravno citiraju kad kaže najjednostavniju istinu: »Išao sam se
uzbuditi.«
Preko komentara Nancy Friday šalje se blaga poruka da se ove maštarije prihvate
kao ono što jesu — poetska/erotska snatrenja koja pružaju užitak maštateljici. Kao
pravilo mentalnog zdravlja, takva poruka ima izrazitog smisla.
Isto tako Nancy Friday pripisuje maštariji funkciju predigre, uzbuđenja, i
ublažavanja tjeskobe — omogućavanja rasta uzbuđenja. Maštarije se također mogu
upotrijebiti, kako ona ističe, kao proba - situacija se odradi u mašti prije nego što se
doista proživi. Jednako je tako istina da se maštarija može upotrijebiti kao
kompenzacija za najtu- robniju egzistenciju ili kao izlaz — način da se odgodi ili
izbjegne preuzimanje jasnije akcije u vanjskom svijetu. Monica (treće poglavlje, Soba
transformacije) tipičan je slučaj. Opisana kao niska, neuredna, predebela
devetnaestogodišnjakinja koja se poigrala s idejom o samoubojstvu, Monika će se
radije zamišljati u ulozi svoje lijepe sestre, nego se pobrinuti da se uljepša.
Pa čak i sada netko može reći »Zašto ne?« Napokon, kakva je alternativa
moguća? Ionako ne možete učiniti da nečije maštarije nestanu. Čak i kad biste mogli,
da li bi to navelo Monicu da se potrudi da izgleda privlačnije? ni bi je oduzimanje
dragocjene maštarije učinilo još malodušnijom i raščupanijom? Radije bih je vidio da
proživljava svoju maštariju, nego daje obeshrabrujem da mašta.
II.
Postoje tipovi maštarija koje sam razmijenio s drugim ljudima, a koje nisu
objavljene. To nije kritika knjizi, jer ona ne tvrdi daje definitivna enciklopedija ženskih
seksualnih maštarija, nego prije pokušaj da se pokaže domet i varijacije te građe.
Jedna uobičajena maštarija koja je izostavljena jest ona u kojoj maštateljica misli o
sebi kao o dijelu stroja, o životinji, o tome da ima tijelo muškarca, kao o biću s
drugog svijeta, kukcu, Ui kao o Bogu, dijelu Budhe, ih latici na lotosu.
Mnoge maštarije tog tipa javljaju se pod utjecajem psihodeličkih agenasa
(marihuana, hašiš, meska]in, psylocybin) i prati ih izuzetno seksualno zadovoljstvo.
Te su maštarije toliko »stvarne« da osoba iskreno postaje predmet maštarije — nije
dovoljno svjesna »sebe« da bi shvatila da se maštarija javlja nakon orgazma, koji je
često eksplozivan i osjeća se kao da je u svakoj stanici tijela.
III.
Dok sasvim ozbiljno mislim da bi maštateljice trebale sebi dopustiti
prihvaćanje, uživanje i potpuno predavanje svom snatrenju, isto tako mislim da je
riječ o tome da se ne-maštateljice ne bi trebale osjećati smeteno zbog nedostatka
maštarija. One se ne bi trebale ništa više osjećati prisiljenima da proizvedu maštarije
nego što bi trebale biti ohrabrivane da ih izbjegavaju.
Primjerice, potpuno je moguće i »normalno« biti potpuno bez maštarija dok se
vodi ljubav. Postoje stanja u kojima su muškarac i žena toliko izgubljeni u tjelesnim
senzacijama da nisu isključena samo sanjarenja, nego vam takvi ljudi u tom trenutku
ne bi mogli reći niti gdje su niti tko su. To ne znači da su takva seksualna iskustva
bolja ili lošija — samo da su drukčija.
Konačno, vjerujem da je naše zanimanje u stvarima koje se tiču seksa — bilo
kao kritičara bilo kao branitelja — povezano s nečim daleko temeljnijim nego što je
odlučivanje jesu li stimulansi »pristojno erotični«, »pornografski«, »znanstveni« i tako
dalje. Bez obzira na to što nas je privuklo, mi uvijek gledamo, istražujemo, mislimo.
To su konstante.
I te tri konstante moraju, mislim, imati veze s beskrajnim, nerješivim, i zbog toga
uvijek intrigantnim pitanjima kreacije i ego trans- cendencije. Kako to da gibanje i
trljanje na malom dijelu tijela može ljudima donijeti zaborav sebe, može izazvati —
kako Francuzi govore o orgazmu le petit mort (malu smrt)?
Zanimaju nas seksualni dodaci svijeta, što može biti prirodnije? Svi smo
potomci ejakuliranog penisa, odrasli u maternici, prošli kroz vaginalni otvor, provirili
između usmina, othranjeni na grudima, i najvjerojatnije ćemo opet rekreirati kad
sami izvedemo obred rađanja. Činjenica da su misterije života, smrti (ego
transcedencije) i intenzivan užitak tako čvrsto povezani s našim seksualnim organima
jest razlog, po mom mišljenju, što su crni objekt vječne znatiželje.
Moj tajni vrt omogućava da važan aspekt te prirodne znatiželje iziđe iz zaključanog
ormara. Veća »tajna«, međutim, ostaje.
Nancy Friday:
Urednik:
Izdavać:
Za izdavača:
Priprema za tisak:
Tisak:
Moj Tajni Vrt
Jadranka Petričević
MLADINSKA KNJIGA Zagreb
Željko Kovač
Mladen Majdak
GRAFIČKI ZAVOD HRVATSKE, Zagreb,
1992
S engleskog prevela Adriana BARTOLIĆ
Svjesna sam da će ovo čitati uglavnom muška publika. Probajte nagovoriti svoju partnericu da pročiita. Jer to sam napravila za
ŽENE i DJEVOJKE.. :)
Ugodno čitanje
Pozdrav!
Svoju maštariju možete poslati na mail:
thea.hrv@gmail.com