Knjiga-Uspon-umreženog-društva-Manuel Castells (2)

INFORMACIJSKO DOBA: Ekonomija, drustvo i kultura Svezak I. INFORMACIJSKO DOBA Ekonomija, drustvo i kultura Svezak I. USPON UMREZENOG DRUSTVA Copynght © hrvatskoga izdanja, 2000, Golden marketing, Zagreb, Hrvatska Sva prava pndr:Z:ana Nakladnzk Golden marketing Senoma 28, Zagreb Za nakladmka Franjo Maletlc, dip!. prav. Uredmk dr. sc. Radule Knezevic Recenzenti prof. dr. sc. Vjeran Katunanc prof. dr. sc. Velimtr Srica Naslov izvornika THE INFORMATION AGE: ECONOMY, SOCIETY AND CULTURE Volume 1 THE RISE OF THE NETWORK SOCIETY Blackwell Publishers, Oxford, England Copyright © Manuel Castells 1998 USPON UMREZENOG DRUSTVA Preveo Ognjen Andric Redakcija i predgovor Vjeran Katunaric Golden marketing Zagreb, 2000. - -. a• ~~so ~s IC: 1 c ,, f SADRZAJ Castellsova panorama nove drustvene epohe (V Katunaric) 9 USPON UMREZENOG DRUSTVA 33 Zahvale 35 PREDGOVOR: MREZA I SEBSTVO 37 Tehnologija, drustvo i povijesne promjene Informacionalizam, industrijalizam, kapitalizam, etatizam: naCini razvoja i nacini proizvodnje Informacionalizam i kapitalisticka perestrojka Sebstvo u informacijskom drustvu Nekoliko rijeCi o metodi 40 1. REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE 63 Koja revolucija? Fouke industrijske revolucije Povijesni slijed revolucije informaticke tehnologije Mikroinienjering makropromjena: elektronika i informacija Tehnoloska podjela 1970-ih Tehnologije iivota Drustveni kontekst i dinamika tehnoloske promjene Modeli, sudionici i mjesta revolucije informacijske tehnologije Paradigma informaticke tehnologije 63 49 53 57 60 68 73 74 80 81 84 86 93 2. INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE 99 Uvod Produktivnost, konkurentnost i informacijska ekonomija Zagonetka produktivnosti 99 100 100 5 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA Je li produktivnost zasnovana na znanju specificna za informacijsku ekonomiju? Informacionalizam i kapitalizam, produktivnost i profitabilnost Utjecaj politike na informacijski kapitalizam Povijesna specificnost informacionalizma Globalna ekonomija: postanak, struktura i dinamika Granice globalizacije Regionalna diferencijacija globalne ekonomije Segmentacija globalne ekonomije Izvori konkurentnosti u globalnoj ekonomiji Najnovija medunarodna podjela rada Promjenljivi obrasci medunarodne podjele rada u informacijskoj I globalnoj ekonomiji: moe trojstva, uspon Pacifika i kraj trecega svijeta Izvori rasta i stagnacije u medunarodnoj podjeli rada: promjenljiva sreca Latinske Amerike Dinamika iskljucivanje iz nove globalne ekonomije: sudbina Afrike? Posljednja granica globalne ekonomije: segmentirano ukljucivanje Rusije i bivsih sovjetskih republika Arhitektura i geometrija informacijske/globalne ekonomije DODATAK: Neke metodoloske napomene o politikama prilagodbe u Mrici i njihova evaluacija 102 113 121 123 125 130 132 135 136 139 139 147 166 169 178 181 3. UMREZENO PODUZECE: KULTURA, INSTITUCIJE I ORGANIZACIJE INFORMACIJSKE EKONOMIJE 184 Uvod Organizacijske putanje restrukturacije kapitalizma i prijelaza iz industrijalizma u informacionalizam Iz masovne u fleksibilnu proizvodnju Mala poduzeca i kriza velikih korporacija: mit i stvarnost "Toyotizam": suradnja menedzmenta i radnika, visenamjenski rad, potpuni nadzor nad kvalitetom te smanjenje nesigurnosti Umrezavanje medu poduzecima Stratesko udruzivanje korporacija Horizontalna korporacija i globalne poslovne mreze Kriza modela vertikalne korporacije i uspon poslovnih mreza Informacijska tehnologija i umrezeno poduzece Kultura, institucije i ekonomska organizacija: poslovne mreze lstocne Azije 184 6 185 187 188 189 193 195 196 199 201 204 SADRZAJ Tipologija poslovnih mreza Istocne Azije Kultura, organizacije i institucije: azijske poslovne mreze i razvojna drzava Multinacionalna poduzeca, transnacionalne korporacije i medunarodne mreze Duh informacionalizma 4. TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI: RADNICI U MREZI, NEZAPOSLENI I POVREMENO ZAPOSLENI Povijesna evolucija zaposlenosti i strukture zanimanja u razvijenim kapitalistickim zemljama: G-7, 1920.-2005. Postindustrijalizam, usluzna ekonomija i informacijsko drustvo Transformacija strukture zaposlenosti, 1920.-1970. i 1970.-1990. Nova struktura zanimanja Sazrijevanje informacijskog drustva: projekcije zaposlenosti za dvadeset prvo stoljece Sazetak: razvoj strukture zaposlenosti i njezine implikacije unutar komparativne analize informacijskog drustva Postoji li globalna radna snaga? Radni proces unutar informacijske paradigme UCinci informacijske tehnologije na zaposlenost: prema drustvu bez posla? Rad i informacijska podjela: povremeno zaposleni Informacijska tehnologija i restrukturiranje odnosa izmedu kapital i rada: drustveni dualizam ili fragmentirana drustva? DODATAK A: Statisticke tablice za poglavlje 4 DODATAK B: Metodoloske na\}omene i statisticki iz.vori 5. KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI: INTEGRACIJA ELEKTRONICKE KOMUNIKACIJE, KRAJ MASOVNE PUBLIKE I USPON INTERAKTIVNIH MREZA Uvod Od Gutenbergove do McLuhanove galaktike: uspon kulture masovnih medija Novi mediji i diversifikacija masovne publike Racunalno posredovana komunikacija, institucionalna kontrola, drustvene mreze i virtualne zajednice Prica o Minitelu: l'etat et l'amour Sazvijezde Interneta 206 211 222 226 232 233 234 239 246 251 257 261 269 280 293 301 309 339 356 356 359 366 370 371 374 7 USPON UMREZENOG DRUSTVA lnteraktivno drustvo Veliko stapanje: multimediji kao simbolicki okolis Kultura stvarne virtualnosti 386 392 399 6. PROSTOR TOKOVA 403 Uvod Razvijene usluge, protok informacija i globalni grad Novi industrijski prostor Svakodnevni zivot u elektronickoj kolibi: kraj gradova? Transformacija urbanog oblika: informaticki grad Posljednja americka granica u predgradu lzblijedjeli sarm europskih gradova Urbanizacija treceg tisuCljeca: mega-gradovi Drustvena teorija prostora i teorija prostora tokova Arhitektura kraja povijesti Prostor tokova i prostor mjesta 403 405 413 420 424 425 427 429 436 443 449 7. RUB VJECNOSTI: BEZVREMENO VRIJEME 454 Uvod Vrijeme, povijest i drustvo Vrijeme kao izvor vrijednosti: globalni casino Fleksibilno vrijeme i umrezena poduzetnicka tvrtka Smanjivanje i obrtanje zivotnoga radnog vijeka Zamagljivanje zivotnog ciklusa: prema drustvenoj aritmiji? Poricanje smrti Instant ratovi Virtualno vrijeme Vrijeme, prostor i drustvo: rub vjecnosti 454 455 459 462 463 470 476 479 485 488 ZAKLJUCAK: UMREZENO DRUSTVO 493 Sazetak sadrzaja II. i III. sveska knjige 502 Bibliografija 504 Slike 558 Tablice 560 Kazalo 562 . 8 CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE Djelo za novu epohu Spoznaje o izvorima i razvojnim dometima modernoga drustva sadrzane u djelima klasicnih autora - Maxa Webera, Emila Durkheima i Karla Marxa tesko zastarijevaju. Iako se u meduvremenu pojavio niz novih teorija o modernom drustvu i njegovu razvoju, one su, prema sudu mnogih komentatora, vise dopunjavale nego zamjenjivale spoznaje klasicne teorije drustva (Alexander, 1987.; Boudon, 1993.; Dogan, 1994.; Mouzelis, 1994., 2000.). Glavni razlog tome je prilicno strog naCin na koji sociologija utvrduje razliCite tipove drustva i usvaja argumente o njihovim promjenama. Osobito je sporno pitanje je li danas nastao novi tip drustva koji gotovo i nema slicnosti s onim u proslom i pocetkom ovog stoljeca. Danasnje drustvo nije, naravno, isto kao prije stotinjak godina, ali vrijeme ne mora biti presudno. U takvoj prosudbi valja biti posebno oprezan, buduci da se govorom "epohalnih promjena" rado sluze politicke ideologije za svoje dnevne svrhe. Doduse, u dobrom dijelu 20. stoljeea Cinilo se da su socijalisticka zemlje na putu izgradnje posve novoga tipa drustva, nasuprot kapitalizmu i liberalnoj demokraciji: harem su se njihove elite rado sluzile retorikom "novoga drustva". No pri kraju stoljeea sve se to pokazalo iluzornim. Argumenti drustvene znanosti usredotoceni su, pak, na pitanje promjena u temeljima modernoga drustva. Svi teorijski pravci u sociologiji uzimaju u obzir tri temelja modernoga drustva, premda im ne pridaju jednaku vaznost. Prvi temelj Cini kapitalisticka organizacija gospodarstva i raspodjele dobara. Drugi temelj cini politicka moe i ugled, a u pozadini vojna moe kao aparat fizicke sile. Politicka moe uokvirena je pravilima, u veCini slucajeva, de- 9 USPON UMREZENOG DRUSTVA mokratske i reizborne vlasti, dok vojna moe, kao i u proslosti, i dalje poCiva na strogoj i bezuvjetnoj hijerarhiji. Treei temelj modernoga drustva Cini znanje koje proizlazi iz znanstvenoga i strucnog obrazovanja i koje se primjenjuje u gotovo svim podrucjima zivota. Ti temelji odreduju drustveni polozaj, a preko toga interese, ideje i identitet pojedinaca, skupina pa i Citavih zemalja. Je li se ijedan temelj modernoga drustva danas bitno izmijenio u usporedbi s dobom koje su poznavali klasici drustvene misli? Suvremeni sociolozi funkcionalisticke orijentacije smatraju da je do takvih promjena uistinu doslo i da dokaza ima napretek. Danas se, na primjer, proizvodi vise i kvalitetnije i u holjim uvjetima rada nego prije. Zatim, ustanove demokracije su se uevrstile i pruzaju mogucnosti za politicko sudjelovanje sve vecemu broju ljudi. Nadalje, ddava pravednije preraspodjeljuje sredstva izmedu privatnoga i javnog sektora. U tom sklopu, skolske i zdravstvene ustanove postaju dostupne najvecemu broju ljudi. Napokon, znanje koje se sve vise opredmecuje u tehnologiji, a ne vise fizicki rad, postalo je odlucujucom silom ekonomskoga razvoja. Takvu prikazu suvremene epohe ostro se suprotstavljaju autori marksisticke orijentacije. Utoliko se harem ne moze govoriti o "znanstvenom" priznavanju nove epohe. Marksisti drze da su spomenute promjene u drustvu povrsinske, a korisne i odrzive samo dok pospjesuju rad sredisnjega mehanizma, kapitalistickoga gospodarstva. Taj mehanizam, odgovoran za duboke drustvene nejednakosti u svijetu, ostao je bitno nepromijenjen. Prosvjedi koji se ovih mjeseci i godina dogadaju prilikom zasjedanja Svjetske trgovinske organizacije ili Medunarodnoga monetarnog fonda i Svjetske hanke, zorno ilustriraju takvo intelektualno suprotstavljanje. Postavlja se, medutim, pitanje je li moguc daljnji razvoj spoznaje o drustvu na tako nepomirljivim stajalistima o prirodi suvremenoga drustva. Cini se tako da je znanstvena ohjektivnost donekle moguca samo na polju empirijskih istrazivanja o drustvu i u ogranicenim okvirima uopcavanja, a da su velika pitanja kojima se have makrosocioloske teorije, kao sto je pitanje nastanka novoga tipa drustva, uvjetovana odredenom ideoloskom pristranoscu bas kao i klasicne teorije drustva. Upravo stoga nedostaje bitna karika, kao neki kompromisni okvir kojim se utvrduje da se danas rada drustvo koje, doduse, ima dosta starih karakteristika, kao sto su kapitaiisticko gospodarstvo i velike drustvene nejednakosti, ali koje je razvilo i posve nove karakteristike - zapravo mehanizme koji s jedne strane uevrscuju stara obiljezja drustva, as druge otvaraju mogucnost njihova prevladavanja. Upravo takav pristup impostira ovo djelo Manuela Castellsa. Kapitalizam po njemu doista nije izmijenio svoju profitersku cud u korist sirih drustvenih ciljeva. Pa ipak, bitno se izmijenio nacin na koji se takav sustav utjelovljuje u najrazliCitijim podrucjima drustva, od industrijske tvrtke preko parlamenta do medija i kucanstva. Kapitalizam sada svuda prodire putem nove, informaticke tehnologije i tako nanovo odreduje strukturu i razvojni smjer drustva, a time i zivot- 10 V. KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE ne §anse gotovo svih ljudi. Autor naglasava da je zadatak drustvene znanosti istraziti i objasniti uzroke i posljedice takve promjene, a nikako iscrpljivati se intelektualno ispraznim pitanjima je li danasnje drustvo bolje, losije ili isto kao i prijasnje. SudeCi po prvim odjecima djela Manuela Castellsa lnformacijsko doba: ekonomija, drustvo i kultura, cini se da je novo poglavlje drustvene znanosti konacno otvoreno i da je sociologija dobila novoga klasika. Odmah po izlasku prvoga sveska toga djela, Uspon umrezenoga drustva (1996.), vodeCi su sociolozi ocijenili da se radio epohalnu djelu. Alain Touraine tako ddi dace Informacijsko doba postati klasicnim djelom o drustvu za drustvenu znanost u iducem stoljecu (Touraine, 1998.), a Anthony Giddens stavlja ga uz bok Weberove Privrede i drustva (Giddens, 1996.). U nastavku cemo prikazati glavne dijelove sadrzaja Castellsova djela i pokusati obrazloziti zbog cega ono zasluzuje takvu pohvalu, a na kraju prikaza iznijet cemo neke od prvih kritickih ocjena o tom djelu. I sam Castells svoje djelo usporeduje s Weberovim. Dokje Weber objasnjavao nastanak i razvitak drustva industrijskoga kapitalizma, on objasnjava uspon novoga tipa drustva, informatiziranoga kapitalizma. Pri tomu kao predlozak uzima Weberovu knjigu Protestantska etika i duh kapitalizma i upozorava da to mora uCiniti svatko tko zeli shvatiti do kako velikog preobrazaja u povijesti dolazi uslijed uvodenja nove ekonomske organizacije. Weber je pronasao kljuc za razumijevanje pokretackoga duha ranoga kapitalistickog poduzeca u protestantizmu. Castells, pak, u "informacionalizmu" vidi pokretacki duh danasnjega kapitalistickog, "umrezenoga poduzeca" (Castells, 1997., 1: 195). Kao sto su protestanti od krscanstva napravili prakticnu religiju, uklopivu u etos rada i privredivanja, tako su suvremeni kapitalisti tehnologiju, Ciji izumi cesto podsjecaju na teznju k cudesnom u religiji, nacinili svojim glavnim pozivom, omogucivsi joj brz i svestrani razvoj. Naravno, kao ni Weber u protestantskom "ovozemaljskom odricanju", ni Castells u novoj, "elektronickoj religiji" ne vidi neke vise ciljeve i smisao, nego prije svega naCin kojim se pospjesuje razvitak kapitalistickoga gospodarstva. I obujam Castellsova znanja slican je Weberovu. On razmatra razvoj i suvremene oblike tehnologije, ekonomske organizacije, drustvenog identiteta i kolektivnog djelovanja, medija, umjetnosti, religije, vlasti, seksualnosti, obitelji, medicinskog aspekta umiranja, itd. Napokon, Castells pokusava slijediti i Weberov znanstveni etos sadrzan u zahtjevu za vrijednosnom neutralnoscu znanstvenika. Ipak, od tog je zahtjeva morao odustati iii, kako je nedavno priznao, "htio sam svoju analizu sto je vise moguce odvojiti od svojih vrijednosti" (Castells, 1999: 461). Zbog cega mu to nije poslo za rukom? Castells je intelektualno izrastao iz marksizma i dijelio je ideju Karla Marxa o revolucionarnoj promjeni (kapitalistickoga) drustva. Sada priznaje da je ta ideja hila pogresna. Medutim, neke Cinjenice pokazuju da se tu radio nesto kompliciranijem prijelomu. Tako se u izvornom kazalu lnformacijskog doba 11 USPON UMREZENOG DRUSTVA nije naslo mjesta za Karla nego za dva druga autora s prezimenom Marx. S druge strane, medutim, Castells prihvaca Marxa kao kritickog istrazivaca kapitaiistickoga drustva, ito bez njegova programatskoga, komunistickog dijeia. Castells i dalje poima kapitaiizam kao naCin proizvodnje kojega iskijuCivo pokrece nezasitna teznja k stjecanju profita. Stovise, pokazuje da je ta teznja danas bezobzirnije izrazena nego do prije dva desetijeca, odnosno vremena kada na Zapadu zavrsava razdoblje drzave biagostanja. No takav stav prema kapitaiizmu ne zeii vise prosiijediti u programski optimizam koji je odiikovao radikainu Ijevicu, nego ga nekako neutraiizirati na Weberov naCin. Tako on sumnja da su drugaCiji, nekapitaiisticki oblici ekonomske i drustvene organizacije, osim onih primitivnih, uopce vise moguCi. Takva mjesavina kritike kapitalizma i sumnje u mogucnosti protuteze provlaCi se Citavim djeiom. Kada razmatra uCinke primjene novih informatickih tehnoiogija, utvrduje da sadasnji razvoj opcenito koristi manjini, a ozbiijno prijeti veCini covjecanstva. Pa ipak smatra da postoje mogucnosti boljeg naCina drustvene primjene novih tehnoiogija, sto nije utopijsko obecanje nego stvarna mogucnost. Gdje vidi tu mogucnost? U doista raziiCitim uCincima primjene novih tehnologija na zaposlenost, razvoj zanimanja i kvaiitetu radnoga mjesta u pojedinim razvijenim zemijama. Dakle, tehnoiogija nije stopostotna sudbina. Medutim, takvu mogucnost ne vidi u goiemim podrucjima ostalog svijeta, koje informaticka revolucija zaobiiazi zato sto ona ispadaju iz procesa ekonomske globaiizacije iii pak u tom procesu lose prolazi veCina tamosnjega stanovnistva. Castells na slican nacin raziucuje ostvarenja i mogucnosti eiektronickih medija, drustvenih pokreta, religija, odnosa medu spolovima, obitelji, itd. Ipak, njegov optimizam spram mogucnosti boljeg razvoja nacelan je i suzdrzan, vise humanisticki obziran nego znanstveno utemeljen. Kada kaze da "nema niceg sto sene moze promijeniti svjesnom, svrhovitom drustvenom akcijom, opskrbljenom informacijama i podrzanom Iegitimnoscu" (Castells, 1998., 3: 360), to vise izgleda kao izraz pristojnosti nego konkretne spoznaje. Poucen razocaranjima iz svojih Ijevicarskih dana, Castells ostaje sumnjicav spram svih novih antikapitalistickih kao i antiliberalnih ponuda, drieCi ih nedodorasiima kako globalnoj snazi, tako i civilizacijskoj razini liberainoga kapitalizma. Opcenito, razvoj je pun proturjecja koja sene mogu jednostavno ukloniti protuakcijom. Informacijsko drustvo donosi mnoge promjene koje imaju svoje prednosti i nedostatke. N a pitanje kako povecati jedne a smanjiti druge, opet se ne moze pouzdano odgovoriti jer, kako kaze au tor, nema univerzainog rjesenja kao ni ideoiogije koja bi svuda iii svima pristajaia. Zato svoju knjigu ne vidi kao program akcije, nego progam drustvene znanosti za novi svijet koji, po uzoru na Aldousa Huxleya, rado naziva "vrlim novim svijetom". Dakie, za razliku· i od marksista i od pobornika tehnokracije, za Castellsa novo drustvo nije antikapitalisticko ni postkapitaiisticko nego upravo novi tip kapitalizma, toliko snazan i globalizirajuCi da preokrece Citav svijet sebi 12 V. KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE u korist, i pri tome iz igre izbacuje svoje protivnike kao i sve one, zapravo sve vece dijelove stanovnistva, koji mu nisu od koristi. Tko je Manuel Castells? Manuel Castells je profesor sociologije i urbanoga i regionalnog planiranja na Sveueilistu Kalifornija u Berkeleyju, SAD (taj i sljedeCi podaci uzeti su iz: Barney, 1997., 1998.; Castells, 1997., 1999.). Roden je 1942. u spanjolskoj, u Barceloni. Odatle je, kao dvadesetogodisnji student na Barcelonskom sveueilistu, izbacen intervencijom snaga reda Francova rezima protiv studentskih aktivista, te je pobjegao u Francusku. U Parizu je kod Alaina Tourainea zavrsio postdiplomski studij i doktorirao, a 1966. g., u dobi od 24 godine, postao je najmladi sveucilisni profesor na SveuCilistu Nanterre u Francuskoj. Ali je vee 1968., u doba studentskih pobuna, bio potjeran iz Francuske i otisao u Cile, gdje je radio kao profesor na Unescovu sveucilistu u Santiagu. Castells ima dva magisterija i doktorat iz sociologije te prestizni francuski ddavni doktorat (doctorat d'etat). Njegova predavanja iz sociologije tih su godina pohadali Daniel Cohn-Bendit i drugi vade studentskog bunta iz 1968. Jednomje prilikom izjavio da ih svojim predavanjima basi nije bio nadahnuo. U Berkeley je dosao 1979. g., susrevsi se s novom pojavom, revolucijom u informacijskoj tehnologiji, koja se odvijala u neposrednoj blizini, Silikonskoj dolini. Ta sredina dojmila ga se mnogo vise nego ostalih marksistickih intelektualaca, sto je na kraju prevagnulo u njegovoj viziji suvremenoga drustva i zasjenilo drustveno-politicko poimanje revolucije. Potomje predavao i istrazivao u Latinskoj Americi, Europi, Aziji, Africi, putujuCi zapravo po Citavu svijetu i us put uceci druge jezike (govori sest jezika). Bio je i savjetnikom nekoliko vlada, izmedu ostalog prve ruske postkomunisticke vlade te kineske vlade. Clan je Europske akademije i najviseg tijela europskih eksperata za informacijsko drustvo. Prije lnformacijskog doba objavio je 17 knjiga, veCinu ranijih iz podrucja sociologije grada i sociologije drustvenih pokreta. Za knjigu Grad i spontani drustveni pokreti (City and the Grassroots) dobio je 1983. nagradu C. Wright Mills. No vee dvadesetak godina intenzivno se bavi proucavanjem razvoja i drustvenih posljedica informatizacije. Knjigom lnformacijski grad (Informational City) iz 1989. Castells postaje poznat medu sociolozima kao istrazivac utjecaja informacijske revolucije na drustvo. Objavljivanjem lnformacijskoga doba, medutim, njegova vaznost u sociologiji postaje neusporediva veca. Prva knjiga ubrzo je prevedena na spanjolski, francuski i kineski. Djelo sve vise privlaei interes i izvan socioloskih pa i akademskih krugova. Promocije djela odrzavale su se i na takvim mjestima kao sto je Palaca naroda u Zenevi. 13 USPON UMREZENOG DRU~TVA Sadrzajne odrednice Informacijskoga doba lnformacijsko doba je trilogija od gotovo 1500 stranica. Prva knjiga, Uspon umrezenog drustva, obraduje utjecaj nove informacijske tehnologije na promjene u drustvu. Druga knjiga, Moe identiteta, i dio trece knjige, Kraj milenija, obraduju drustvene promjene u raznim podrucjima svijeta i drustvenoga zivota unutar i izvan kruga utjecaja nove informacijske tehnologije. Na kraju trece knjige Castells iznosi opce zakljucke o dosadasnjim posljedicama uspona informatizacije u drustvu te predvida mogucnosti razvoja u iducem stoljecu i tisuc1jecu. Djelo je enciklopedijski siroko koncipirano i krcato je novim informacijama i referencama iz literature. u interpretativnom povezivanju cinjenicne grade sa sredisnjim teorijskim okvirom nizu se brojni pojmovi o drustvu, gospodarstvu, kulturi, posebno medijima i arhitekturi, a za njima raznovrsna empirijska grada, ukljucujuCi statistike stanovnistva, radne snage, prihoda i rashoda, te karte regija, tlocrti gradova i fotografije zgrada. Obje razine izlaganja, pojmovno-teorijska i faktografska, cesto se ispreplecu. Castells postupno uopcava svoje tvrdnje, provlaceCi ih kroz mnostvo podataka s ciljem da odgovori na najvaznije pitanje: zbog cega se sve i u kakvoj medusobnoj povezanosti mijenjaju drustvo, gospodarstvo, tehnologija i kultura? lnformacijsko doba moze se Citati na vise naCina: kao nova teorija informatiziranoga drustva okruzena podupiruCim teorijama, kao osebujno empirijsko istrazivanje o novim razvojnim tendencijama u svijetu i kao pregled bitnih spoznaja o dana8njemu drustvu. U igri je i mnogo novih termina koje mladi narastaji informatickoga doba dobro poznaju: "informaticke autoceste", "linkovi", virtualne "kavane", "trznice" i sav ostali Ijecnik za navigaciju po novomu, informacijskom oceanu. U svakom slucaju, djelo povezuje i kombinira Cinjenice i znanja iz raznih podrucja, od ekonomije do kulture, zapravo sva podrucja u kojaje nova tehnologija usla ili upravo ulazi. To ujedno ukazuje na bitne promjene i siroku integraciju znanja na novim osnovama, s onu stranu starih podjela na drustveno-humanisticko i prirodoznanstveno-tehnolosko, kao i na potrebu za interdisciplinarnim obrazovanjem - da bi se s vise strana moglo rasudivati o novomu dobu, kako analiticki tako i kriticki. Tehnologija, gospodarstvo i kultura umrezenoga drustva Od kakva poimanja suvremenog drustva polazi Castells i u cemu je originalnost njegove teorijske interpretacije? Castells je osebujan eklektik moderne i postmoderne teorije drustva. Najprije upozorava na nedostatna objasnjenja razvoja drustva sto ih pruzaju velike moderne teorije drustva nastale na vrelima klasicne drustvene misli. Jednaje teorija marksisticka, koja govori o kapitalizmu kao eksploatatorsku naCinu proizvodnje i nepravednu obliku ras- 14 V KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE podjele drustvenoga bogatstva, sto bi morao skoncati u daljnjem razvitku proizvodnih snaga industrijske epohe. To je poimanje ugradeno u ideologiju boljsevickog etatizma, propalog pokusaja da se mane trzista uklone drzavnim planiranjem i nadzorom nad gospodarstvom te da se "parlamentarna brbljaonica" zamijeni sveznajuCim drzavnopartijskim rukovodstvom. Druga glavna moderna teorija drustvaje funkcionalisticka, koja govori o drustvenoj nejednakosti kao nuznoj posljedici rastuce podjele i specijalizacije rada i uloga u drustvu te ukupne razine informacija i znanja u drustvu. Ta je teorija u nekim aspektima bliska konzervativizmu, kao ideologiji koja opravdava drustvene nejednakosti i drzi ih neiskorjenjivima. Ali ponajvise odgovara tehnokratskoj ideologiji po kojoj je razvitak tehnologije odlucujuCi Cimbenik drustvenoga napretka. Na takvoj pretpostavci nastala je tipologija predindustrijsko-industrijsko-postindustrijsko drustvo. Nju je 1973. uveo sociolog Daniel Bell na osnovi jos starije tipologije ekonomista Colina Clarka koji je gospodarske djelatnosti podijelio na primarni iii poljoprivredni, sekundarni iii industrijski i tercijarni iii usluzni sektor. Iz te teorije proizlazi da ce, jednostavno receno, sve biti bolje - od rada do raspodjele, od organizacije vlasti do odnosa u drustvu - kada se radno aktivno stanovnistvo premjesti iz primarnoga i sekundarnog u tercijarni sektor uz daljnju diferencijaciju zanimanja i rast zaposljavanja u potonjemu sektoru, dakle u postindustrijskom drustvu. Castells kriticki preraduje takve premise teorije postindustrijskoga drustva, i to na tragu svog uCitelja Alaina Tourainea. Touraine je u svojoj teoriji, za razliku od Bella, postindustrijsko drustvo prikazao kao nastavak, a ne kraj, povijesti drustvenih kriza i sukoba pa i totalitarnih opasnosti. No odnos izmedu kapitala i rada vise nije osnovni odnos i ne proizvodi sredisnji drustveni sukob, vee biva nadomjesten konfliktnim odnosom izmedu tehnokracije, tj. posjednika vaznih informacija i znanja u korporacijama i drzavama, i razliCitih dijelova civilnoga drustva, tj. gradana i potrosaca. Iz toga nastaje niz novih drustvenih pokreta, od ekoloskoga do feministickog (Touraine, 1992.). Od takvih pretpostavki krenuo je i Castells, da bi izveo vlastiti pojmovni zaokret. Najprije je odbacio ideju drustvenopovijesnog napretka, kao posljedice napustanja industrijske proizvodnje i organizacije rada, sto je zajednicko marksizmu i tehnokratizmu. Medutim, zadrzao je analiticka uporista tih koncepcija koja govore o pokretackoj snazi kapitalizma, odnosno tehnologije, te ih slijepio u jedinstven pojmovni okvir. Po Castellsu, kapitalizam je nacin proizvodnje, sto odgovara marksistickom znacenju toga pojma, ali on vise nije dovoljan. Kapitalizam se razvija putem razliCitih tehnoloskih i organizacijskih modela: najprije putem industrijalizma, a potom "informacionalizma". To su nacini razvoja (kapitalistickoga) drustva, sto je novi teorijski pojam. Industrijalizamje bioi naCin razvoja socijalizma, alije ovaj propaojer nije mogao pokrenuti novi naCin razvoja putem informatizacije. Castells in- USPON UMREZENOG DRUSTVA formatizaciju naziva "kapitalistickom perestrojkom", aludirajuCi na neuspjeh Gorbacovljeve "perestrojke". Zahvaljujuci takvoj preobrazbi, kapitalizam se ponovno nametnuo kao prevladavajuCi naein proizvodnje. Kao najumjesniji u ovladavanju novim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, kapitalizam nastavlja mijenjati svijet prema svojim vlastitim potrebama. Ipak nova tehnologija nije caroban stapic u rukama privatnih poduzetnika ili drzave, niti bi ju trebalo smatrati baukom za radnike, poput luditskoga pokreta. Castells takoder pokazuje da uvodenje novih tehnologija u proizvodnju nije odmah utjecalo na produktivnost i zaposljavanje. Na vecu ili manju zaposlenost najvise su utjecali drzavna politika spram gospodarstva te odnosi u industriji izmedu poslodavaca i radnika. A na povecanu produktivnost trebalo je pricekati dok se nije uspostavila nova organizacija rada i poduzetnistvo, koji su prilagodljivi promjenljivim trzisnim uvjetima, zapravo trajnoj nestabilnosti. U tim uvjetima iz igre ispadaju hijerarhijski organizirane tvrtke, cime se stanjuje i menedzerski sloj, a prednost dobivaju vodoravni i fleksibilni oblici rada, ugovaranja i suradnje, tj. mreze. Opcenito, da bi se shvatila epohalna vaznost nove tehnologije valja najprije ukloniti mistifikacije u vezi s tehnologijom. Tehnologija je, istice Castells, sastavni dio ekonomije, drustva i kulture, iz njih proizlazi i njima sluzi, iako ne svuda i svima na isti naein. Ona, zapravo, "potvrduje vaznost postojeCih drustvenih obrazaca" (Castells, 1997., 1: 363). To znaCi da se uz pomoc racunalne komunikacije, kao sto je elektronicka pasta, rijetko uspostavljaju nove veze, vee se utvrduju stare. Ali to ipak, kako smo vidjeli, ne vrijedi i za velike, politekonomske sustave, buduei da su svi, osim kapitalizma, propali. Zbog cega nova tehnologija toliko godi kapitalizmu? Castells tu Cinjenicu objasnjava dvjema razvojnim tendencijama. Jedna se odnosi na razvoj same tehnologije, a druga na drustvenu primjenu tehnologije. Industrijsko drustvo tehnoloski se razvija zahvaljujuCi industrijskim revolucijama. Industrijske revolucije namijenjene su rastu proizvodnje i upotrebe energije. Za razliku od industrijske, informaticka revolucija usredotocena je na tehnologije obrade informacija i komunikacija (Castells, 1, 1997: 31). Takav pomak odreduje razvojni stupanj ili tip drustva. Sva drustva u povijesti obraduju zemlju, proizvode energiju i prenose informacije i znanje, aline uvijek u istoj mjeri. Jedna od tih tehnologija, kao najrazvijenija, preteze nad ostalima. No ni to nije dovoljno da bi se preokrenuli odnosi u drustvu i da bi novi odnosi prodrli u sve pore drustva. Tehnoloska revolucija zahtijeva drugaCiju upotrebu stvari. Danasnju tehnolosku revoluciju ne karakterizira toliko sredisnja vaznost znanja i informacija, koliko njihova primjena u svrhu (daljnje) proizvodnje i abrade informacija i komunikacijskih sredstava. Odatle se stvara i nagomilava povratna sprega izmedu inovacija i upotrebe inovacija. U industrijskoj epohi tehnoloska inovacija odvijala taka sto se o njoj ueilo kroz upotrebu (learning by using). Na primjer, neki aparat ukljucujemo u struju te provjeravamo sluzi li svojoj svrsi. Tu iz- 16 V. KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE medu primjene i potrosnje kao da i nema bitne razlike. U novoj informacijskoj epohi, medutim, tehnologija se razvija tako da se aktivno iskusavaju njezine razliCite mogucnosti, kroz rad (learning by doing), kako hi se neprestano poboljsavale njezine kvalitete i pronalazile nove primjene. To otvara neslucene mogucnosti i beskonacno povecava moe tehnologije (Castells, 1, 1997: 32). Laike zbunjuje Cinjenica da se tako brzo i skokovito razvijaju nove tehnologije, od biotehnologije, odnosno manipulacije genima, do telekomunikacija i naoruzanja, osobito u SAD-u, pa se mogu cuti i opskurna naklapanja o suradnji Pentagona i "malih zelenih". boduse, izumitelji, proizvodaCi i veliki korisnici novih tehnologija rade toliko brzo i sluze se jezikom koji veCina ljudi ne razumije da izgledaju "onostrano". Ipak, takav razvoj nije nedokuCiv. Na primjeru Silikonske doline u Kaliforniji Castells je pokazao kako nastaje i razvija se nova "inovacijska sredina". To je djelotvoran i retroaktivan lanac znanstvenih istrazivaca, izumitelja, financijera, proizvodaca opreme, poslovnih poduzetnika, ispitivaca proizvoda te potrosaca. Zbog siroke ukljucenosti razlicitih Cimbenika u novi razvoj, kapitalizam postaje difuzan i kooptirajuci. Vise ne postoji neka jasno izdvojena kapitalisticka klasa, nego samoobnavljajuCi sustav s "promjenljivom geometrijom", koji naizmjenicno ukljucuje i iskljucuje svoje dijelove, kako teoritorije, tako i radnike i vlasnike. Druga specificna tendencija razvoja je drustvena primjena tehnologije. Dok tehnoloski razvoj ima jednosmjernu tendenciju, rangirajuCi drustva, ustanove i tvrtke prema stupnju tehnoloske modernizacije ili opremljenosti, drustva na istom ili slicnom stupnju tehnoloske modernizacije ipak se u ekonomskim i ostalim dimenzijama razvijaju na donekle razliCit naCin. Castells pokazuje da su najrazvijenija postindustrijska kapitalisticka drustva, koja pripadaju klubu zemalja G-7, razlicita po strukturi privrednih grana, razmjerima zaposlenosti kao i ritmu razvojnih promjena. V svakom slucaju, razvijene zemlje ne razvijaju se na isti naCin kao SAD, i nije istina, kao sto je tvrdila rana (Bellova) teorija postindustrijskog drustva, da novi razvoj bitno umanjuje potrebu za industrijskom radnom snagom. Utvrdivanje te Cinjenice jedan je od najznacajnijih Castellsovih doprinosa, jer pokazuje da tehnologija u potpunosti ne kroji sudbinu drustva, da su namjere onih koji odlucuju u politici i gospodarstvu i dalje i te kako vazne. Najvaznija strukturna posljedica utjecaja nove informacijske tehnologije na gospodarstvo, ali i na sva ostala podrucja koja se razvijaju u ovisnosti o protoku informacija, od urbanog planiranja do medija, ujedno je kljucni pojam Castellsova djela. To je mreza, odnosno umrezeno drustvo. Prvi put u povijesti, osnovna jedinica ekonomske organizacije nije pojedinac, obitelj, poduzece ili drzava, nego upravo mreza. Mreze, dod use, otprije postoje u raznim podrucjima: rodbinske i poslovne mreze u drustvu, mreze putova i elektricne mreze u tehnici, itd. Nove mreze zasnivaju se, medutim, na informatickoj, racunalno posredovanoj komunikaciji. One imaju neusporedivo veCi, zapravo 17 USPON UMREZENOG DRUSTVA globalni obuhvat, a protok informacija odvija se nevjerojatnom brzinom kao i pristup informacijama za clanove mreze. Ustvari, sve znacajno za razvitak globalne ekonomije je umrezeno, kaze Castells, od Vijeca ministara Europske unije do polja gdje se uzgaja koka, odakle se isporucuje trgovcima droga i ulicnim gangovima mladih sirom svijeta, zatim od televizijskih sustava dolokalnih izvjestitelja o dogadajima, itd. (Castells, 1997., 1: 470). Mreze nisu centralizirane organizacije, ne podnose kruto i jednosmjerno vodenje poslova ni odluCivanje, ponajmanje glomaznu i trajnu strukturu. No to ne znaCi da moe nestaje ili da vise nije koncentrirana, vee da postoji na drugi nacin. Mrezu Cine veze izntedu cvorista i sredista, od kojih neki imaju funkciju prekidaca. Upravo je tu usredotocena izvanredna moe, a ponajvise u evoristimalsredistima fmancijskih protoka. Tu se donose odluke koje preokrecu sudbinu svih koji su financijski kontrolirani, ukljucujuCi multinacionalne tvrtke i medijska carstva. Zbog toga Castells mrezu financijskoga kapitala naziva "mrezom svih mreza", "metamrezom". Informaticki zasnovane mreze prikladni su instrumenti suradnje i komunikacije i za mnoga druga podrucja i aktere. Ipak u njima, kao i u financijskim mrezama, kapitalisticka ekonomija pliva kao riba u vodi. Ona zivi i razvija se u neprestanim inovacijama i promjenama, ne dopustajuCi nikome miran san, pa ni najbolje stojeCima, od izumitelja i inovatora do vodeCih burzovnih mesetara. Ali uzburkanost nije bas tolika da hi ponistila postojecu drustvenu nejednakost. Upravo obratno, raspon izmedu onih koji profitiraju od takva globalnog razvoja i onih koje takav razvoj iskljucuje sve je veCi. Kako onda izgleda drustvena piramida ugradena u novu tehnicku podjelu rada? U radnoj organizaciji zaposleni se, prema Castellsovu opisu, dijele na "zapovjednike", "istrazivace", "dizlajnere", "operatore" i "ljudske robote". Drustvo je podijeljeno na one koji uspostavljaju mreze, one koji su umrezeni te iskljucene, tj. one Ciji posao iii tvrtka nisu umrezeni. Novost u toj podjeli nije odnos prema sredstvima za proizvpdnju ili vlasnistvu- on je u osnovi ostao isti kao i u proslosti. Novost je Cin]enica da je gotovo svaki posao postao nestalan ida nestaje "radno mjesto" u doslovnom smislu rijeCi, kao nesto zajamceno i trajno u podjeli rada. Upravo je to sredisnje obiljezje nove, "globalne radne snage". Najvise se, cak i u Japanu, donedavnoj tvrdavi trajnoga zaposlenja, povecala kategorija privremenih i povremenih radnika (flextimers). Prisustvujemo, zakljucuje Castells, povijesnom preuredenju odnosa izmedu kapitala i rada, i to na stetu rada, sto su omoguCile, ali ne i uzrokovale, mocne informacijske tehnologije (Castells, 1997., 1: 278). Osim rada i zaposljavanja, novaje tehnologija utjecala na preobrazaj suvremene kulture, ukljucujuCi ljudsku predodzbu o stvarnosti. U razmatranju tih vrsta promjena jos se jasnije oCituje osebujnost Castellsove interpretacije. Novonastajucu kulturu naziva kulturom stvarne virtualnosti. Sto ona znaci i kako je nastala? Razvoj medija u ovom stoljecu Castells je, po uzoru na niz teoreticara medijske kulture, od McLuhana do Baudrilliarda, objasnio 18 V. KATUNARI<~, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE porastom vaznosti posredujuce slike stvarnosti u odnosu prema neposrednoj percepciji stvarnosti, pri cemu i evocira starije filozofsko upozorenje da je stvarnost opcenito neodredljiva bez ideje o toj stvarnosti. Sada smo preoptereceni tom pretpostavkom. Toliko smo okruzeni medijima, kao interpretatorima stvarnosti, da stvarnost koja se zbiva izvan dosega nasih osjetila, nasega zdravog razuma, ne mozemo drukeije dohvatiti nego putem onoga sto nam mediji serviraju. Zato, kako formulira autor, virtualna stvarnost postaje "stvarna virtualnost". Jezgra stvarne virtualnosti je tehnoloska i odatle vrtoglavom brzinom prodire u ostale dimenzije (dosadasnje) stvarnosti, mijenjajuCi prostorno-vremenske odnose kao i krajolike prostora velikih gradova i industrijskih regija. Danas sve vise zivimo u simbolicki izgradenoj, multimedijskoj sredini, gdje informacija ucas uCini krug oko Zemlje. To je novi povijesni fenomen, buduCi da se komunikacija na tako velikoj daljini odvija u stvarnom, odnosno jedinstvenom vremenu. N a taj naCin medusobno komuniciraju svjetske burze kapitala iz geografski razliCitih vremenskih zona. Vrijeme se sazima i u svim ostalim globalnim mrezama informacija, ponajprije u elektronickim medijima. Iako Castells katkada pravi ostru razliku izmedu masovnih medija, Ciji razvitak zavrsava s televizijom, i novih, racunalno posredovanih komunikacija koje sene odvijaju prema masovnom obrascu (od posiljatelja poruke prema pasivnom primatelju), "stvarnu virtualnost" objasnjava kao rezultat nuzne integracije tih medija u sustavu multimedija. Na osnovi racunalno posredovane komunikacije nastao je osobit sustav interakcije. On je sacinjen od elektronickih impulsa, komunikacijskih stjecista i od menedzerskih elita koje upravljaju sustavom. Taj sustav autor naziva prostorom tokova. Prostor u kojemu odvajkada zivimo naziva prostorom mjesta. Medutim, sada je prostor tokova taj koji kroji nasu sudbinu. U njemu vlada kapital, dok se u prostoru mjesta, u kojemu su se u industrijskoj epohi jedan uz drugi nalazili kapital i radna snaga, sada nalazi samo radna snaga te svi neumrezeni ili oni kojima mreza kroji sudbinu na koju ne mogu utjecati. Prostor tokova sve se vise globalno povezuje, unatoc povremenim krizama u svojim redovima, najvise uslijed financijskih spekulacija. Dotle se prostor mjesta sve vise dezintegrira i provincijalizira, od gradova do radnickog pokreta. N aCin na koji se virtualna stvarnost pretvara u stvarnu virtualnost najbolje se oCituje u medijima. Castells navodi slucaj americke televizijske serije Murphy Brown, donedavno emitirane i u Hrvatskoj. Glavni lik, uspjesna novinarka, odluCilaje ujednoj epizodi imati dijete bez supruga, odnosno postati samohranom majkom. To je 1992. bio povod za napad konzervativnoga americkog potpredsjednika Dana Quaylea, ito ne na glumicu (Candice Bergen), nego na njEizin lik. N a to su producenti i redatelj serije munjevito reagirali, montirajuCi izmisljeni intervju glavne junakinje s potpredsjednikom SAD-a. Posljedice su bile dvojake. Serija je znacajno povecala gledanost, a 19 USPON UMREZENOG DRUSTVA Quayle je, prema Castellsovu tumacenju, pridonio Bushovu porazu na sljedeCim predsjednickim izborima. Stvarna virtualnost ne pripada nijednoj kulturi pojedinacno, a opet uzima od svih kako bi, poput prostora tokova, napravila "bezvremeno vrijeme". To je pokusaj, Ciju klicu nalazimo u svim kulturama, da se iz prolaznoga pobjegne u neprolazno, iz smrtnog zivota u besmrtnost, dakle iz zbiljskoga u nezbiljsko. Kako to "vjecno i efemerno u isti mah" izgleda kada se materijalizira, pokazuje Castells na primjerima postmoderne arhitekture: nova aerodromska zgrada u Barceloni, nova zeljeznicka stanica u Madridu i ured neke tvrtke u 45. ulici u NewYorku. Stvarna virtualnost silazi iz svijeta zamisli u prostor obitavanja i preoblikuje ga. Zbog ukljuCivanja u globalnu cirkulaciju kapitala na osnovi prostora tokova, mnogi se veliki gradovi mijenjaju. U njima nastaju dva unutrasnja svijeta, globalno ukljuceni i iskljuceni dio. Stanovnici obaju svjetova nemaju medusobna doticaja. Prvu knjigu Castells zavrsava razmatranjem dalekoseznih uCinaka uspostavljanja nove zbilje. "Metamreza ... iskopcava nebitne funkcije, podredene drustvene skupine i obezvrijedene teoritorije" (Castells, 1997., 1: 477). Kako zivi ili prezivljava ostali, neumrezeni svijet? Tko se sve i kako odupire strategiji Mreze? Kakve su posljedice novoga razvoja na nerazvijena podrucja svijeta, a kakve na Europu i razvijenije azijske zemlje? Tim se pitanjem autor bavi u drugim dvama knjigama. Izgradnja drustvenoga identiteta i drama neumrezenih Dobar dio sadrzaja drugih dviju knjiga ne odnosi se izravno na teorijski okvir izlozen u prvoj knjizi. U drugoj knjizi, Moe identiteta, Castells ponajvise analizira drustveni svijet izvan Mreze, koji se konstituira na suprotnom polu, alii kao posljedica mreznog ukljuCivanja-iskljuCivanja. Tu se, po njemu, nalazi ljudsko Ja u neprestanoj potrazi za identitetom, pripadnoscu i nekim grupnim zivotom. Da bi objasnio tu dinamiku, autor polazi od drugoga, komplementarnoga pojmovno-teorijskog okvira koji objasnjava drustveni identitet ljudi, pri cemu kompilira pojmove iz radova niza autora - Bennetta, Tourainea i Gellnera - koji su proucavali vlast, nacionalizam i drustvene pokrete. Castells razlikuje tri tipa identiteta: legitimirajuci identitet, koji dolazi iz ustanova vlasti i dominantnih ideologija, identitet otpora, koji pronase oni koji su takvom dominacijom pogodeni i njoj se suprotstavljaju, i projektni identitet, Ciji protagonisti traze preuredenje drustva na novim osnovama te pokusavaju izgraditi vlastiti novi identitet (Castells, 1997., 2: 8). Ta tipologija moze se primjenjivati samo na dinamican naCin, buduCi da se identiteti cesto mijenjaju i prelaze iz jednoga u drugi tip. Castells tipologiju primjenjuje u analizi niza razlicitih pokreta i ideologija: islamskih i krscanskih fundamentalista, nacionalistickih i nacionalisticko-rasistickih, 20 V KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE meksickih seljaka zapatista, americke narodne milicije, japanske sekte aum, te ekologistickih i feministickih. Castells, medutim, ne nalazi zajednicki nazivnik svim tim pokretima u smislu socijalnoga porijekla njihovih clanova, naCina organiziranja, ideja, ciljeva, niti precizira razvojne tendencije pokreta,jer je to krajnje sarolik svijet. Neki se u svojim nastojanjima sluze najnovijim tehnologijama, ukljucujuCi Internet, neki su duboko povuceni ili ograniceni na svoj lokalni teoritorij, neki napadaju ili okrivljuju globalni kapitalizam a neki opet svoje neposredne susjede. Autor jedino zakljucuje da u svijetu pokreta danas prevladava identitet otpora, ada je legitimirajuCi identitet u krizi. Projektni identitet takoder postoji, kao snazna teznja k izgradnji novih tipova zajednica iii okupljanja u svrhu kolektivne mobilizacije. Ali on sumnja dace, zbog naCina strukturiranja umrezenoga drustva, takva teznja ikada izaCi iz lokalnih okvira. Naprotiv, zbog sve veceg utjecaja fundamentalistickih elemenata u takvim pokretima, njihov "komunalni raj" lako se moze pretvoriti u "komunalni pakao" (Castells, 1997., 2: 67). Ipak, jednoj vrsti pokreta i njihovoj tematici Castells posvecuje najvise prostora i donosi mnogo odredenije zakljucke. Radi se o feminizmu, homoseksualnosti i patrijarhatu. Kriza patrijarhata koja je, prema autoru, nesumnjivo zahvatila zapadna drustva dvostruko je uvjetovana: informacijskim kapitalizmom koji posvuda, pa i u sferi interpersonalnih odnosa, trazi fleksibilne oblike, te feministickim i seksualnim drustvenim pokretima. Krizni uCinak toga procesa najjasnije se pokazuje u temeljito izmijenjenim oblicima bracnoga i obiteljskog zivota, kao i seksualne prakse. Pod prvim misli na porast broja samackih kucanstava, brakova bez djece, obitelji bez djece i drugih kategorija neuobicajenih u patrijarhalnom drustvu. Pod promjenom seksualne prakse misli na porast broja homoseksualnih brakova te promjene seksualnog ponasanja kod zena i muskaraca u smislu ukidanja zabrana i vece tolerancije prema onom sto se u proslosti smatralo seksualno devijantnim. Takoder, naein organiziranja feministickih i seksualnih pokreta pokazuje da je u njima prevladao mrezni oblik. On sam po sebi ne podnosi cvrstu, birokratsku ili autoritarnu organizaciju, dakle onu koja pogoduje patrijarhatu. Uza sve to, ne moze se smatrati daje patrijarhalnosti zadan konacan udarac, jos manje da ce se njegova kriza prosiriti izvan Zapada. Daljnji ishodi, zakljucuje Castells, bitno ce ovisiti o odnosima izmedu antipatrijarhalnih pokreta i ddave, buduCi da je drzava "posljednje utoCiste aparata patrijarhalnosti kroz povijest" (Castells, 1997., 2: 242). Iz autorovih analiza posvecenih vlasti i politici u informacijsko doba proizlazi da se ddavi ne pise dobro, konkretnije naciji-drzavi. To se izravno ne odnosi na prethodni zakljucak o izgledima antipatrijarhalnih pokreta, nego na Cinjenicu da uslijed informacijske tehnologije, globalizacije gospodarstva i stvaranja nadnacionalnih sustava moCi opadaju moe i funkcije drzave na razini pojedine zemlje. No i tu autor upozorava na opreznost. Smatra da ce nacija-drzava opstati ne zbog veCine resursa kojima je do sada ras- 21 USPON UMREZENOG DRUSTVA polagala, od industrije do vojske, vee zhog moci identiteta. N acionalizam nije u hiti drugo nego teznja k moCi na osnovi uspostavljanja nesvodiva identiteta. Identitet, kao resurs moCi, ne moze se nadoknaditi iii zamijeniti nikakvim glohalnim rjesenjem. Dahle, ponavlja se motiv kule hahilonske. U opravdanu zahtjevu za ocuvanjem identiteta, u "politici identiteta", medutim, Castells vidi i veliku opasnost za demokraciju. Zhog napustanja drzave hlagostanja, opadanja utjecaja radnickog pokreta i istjecanja vitalnih resursa u glohalnu sferu, nacija-drzava, ne samo u siromasnijim nego i hogatijim zemljama, guhi legitimnost. Kao odgovor slijedi pokusaj da se pojam gradanstva refundira, da drzava, kako kaze Castells (a i mnogi drugi autori), "pomakne izvoriste svoje legitimacije od reprezentiranja volje naroda i osiguravanja hlagostanja k osiguravanju kolektivnog identiteta, poistovjecujuCi se sa zajednicarstvom sve do iskljucenja drugih vrijednosti i identiteta manjina" (Castells, 1997., 2: 343). Naravno, ta se opasnost ne mora ostvariti. Kao i u proslosti, pojavljuju se protutendencije, pokreti s ciljem da se demokracija rekonstruira i uCini ukljucivijom, da se poveca medusohna tolerancija i omoguci susret i ukrstanje raznolikih identiteta iii harem uskladivanje razliCitih razina identiteta: lokalnoga, regionalnoga, nacionalnoga, kontinentalnoga, itd. Druga opasnost za demokraciju jest politicka apatija. Ona se javlja kao uzrok ili posljedica preuzimanja kontrole nad politickim i javnim odluCivanjem od strane oligarhija sastavljenih od profesionalnih politicara i strucnjaka u njihovoj sluzhi. Nova informacijska tehnologija, kao sto pokazuju dosadasnja iskustva, moze samo donekle umanjiti takvo politicko otudenje, ali ga moze i jos vise povecati. Dahle, Castells i ovdje osporava stajaliste tehnoloskoga determinizma. N a osnovi uvida u druga istrazivanja, ustanovljuje da je mohilizacija javnosti, elektronickim putem ili klasicnim putem, oko pitanja koja nisu strogo politicka, od humanitarnih kriza do ekoloskih skandala, najdjelotvorniji naCin ukljuCivanja ljudi u opca, javna, a tim putem i politicka pitanja. Svrha je prave informacijske politike popuniti prazninu koju je izmedu drustva i drzave ostavila liheralna demokracija, a jos vise neliheralni ohlici politicke vladavine. U tom smislu govori o "informacijskoj demokraciji" (Castells, 1997., 2: 353). Ipak, najgore posljedice novog razvoja oCituju se izvan podrucja informacijske politike, u golemim prostranstvima hivseg Istoka i sadasnjega treceg svijeta. Ona nemaju dovoljno razvojnih resursa niti mogu, naravno, zivjeti od ponosa sto imaju vlastiti identitet. Tom prohlemu posvecena je treca knjiga, Kraj milenija. Ona zapocinje analizom raspada Sovjetskog Saveza, a nastavlja se analizom tzv. "cetvrtog svijeta", Afrike, koja je ispala iz procesa ekonomske glohalizacije, te Juzne Amerike Cije sanse jos nisu posve izguhljene. Medu slucajevima razvojnog neuspjeha, sovjetski nije najtezi, ali je najpoucniji. Prvo, taje zemlja isla u "hiperindustrijalizam", stojuje skupa s hiperhirokratiziranom drzavom onemoguCilo da se popne na informacijski stupanj razvoja. Drugo, njezina je politika identiteta hila promasena. Rezim je 22 V. KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE pokusao ovladati kulturnom i nacionalnom raznolikoscu drustva na krut nacin, na osnovi strogo teoritorijalne pripadnosti stanovnistva, premda je ono nacionalno ispremijesano na citavu teritoriju zemlje. N a taj naCin, sovjetski etatizam je skrahirao na oba pola izgradnje umrezenoga drustva, nije razvio mehanizme prelaska iz industrijske na informatiziranu ekonomiju i nije izgradio slojeviti, neiskljuCivi identitet (Castells, 1998., 3: 68). Afrika, pak, s unistenim gospodarstvom i nerazvijenom, plemenskom drustvenom strukturom, s brojnom radnom snagom od vise stotina milijuna radnosposobnih, koju nijedno trziste ne moze apsorbirati, mozda jedini tracak nade maze potraziti u razvoju donekle modernizirane i razvojno sposobne Juzne Mrike. Sto se tice Juzne Amerike, ana je, po Castellsu, dualno drustvo. N a jednoj je strani sektor strucnjaka i politicara sposobnih za ukljuCivanje u dinamican i uravnotezeni razvoj i globalizaciju. Na drugoj, mnogo vecoj strani vlada siromastvo, kriminal i drustvena iskljucenost. Tu moe ima korumpirani drzavni aparat u sprezi sa spekulantskim kapitalom. Iako su juznoamericke zemlje i dalje fmancijski prezaduzene i krhka politickog zdravlja, razvoj Cilea nakon Pinocheta u smjeru ekonomskog oporavka i politicke demokratizacije, zatim razvoj Perua pod vodstvom tehnokratsko-liberalne elite, a donekle i razvoj Brazila, pokazuju da se domaCim snagama moze izbjeCi fatalan krug vanjskoga financijskog zaduzivanja i unutarnjeg propadanja, te potaknuti ekonomski rast, zaposljavanje i za to pridobiti siroku drustvenu podrsku. Medutim, snaga svih tih primjera u cjelini je preslaba. Najjaca veza koja nerazvijena podrucja spaja s globalnom cirkulaciju dobara i usluga danas je izopacena. To je "globalna zloCinacka ekonomija". To je, uz Mriku, najsumornija tema lnformacijskoga doba. Kriminal je, napominje autor, star koliko i ljudski rod, ali ovaj kriminal je rodak umrezenoga drustva. U tom se drustvu odlicno snalazi, trgujuCi svime i svaCime: novim tehnologijama, pranjem novca, trgovinom oruzjem, ljudskim organima, bijelim robljem, drogom itd. Stovise, gospodarstva i politicke vlasti brojnih zemalja, napominje autor, od Italije, Austrije i Rusije do Burme, Hong Konga i Japana, ne mogu se razumjeti bez udjela kriminalnih mreza. Ipak, najveca prednost kriminalnih mreza jest u Cinjenici, kako prosuduje Castells, da one bolje od ikoga povezuju globalnu i lokalnu razinu, buduCi da su izvrsno ukorijenjene u lokalnim sredinama. Time pruzaju podrsku multinacionalnim korporacijama u njihovoj namjeri, koju one same ne mogu uspjesno ostvariti, da "kombiniraju kulturni identitet i globalni biznis" (Castells, 1998., 3: 204). To je intelektualno i moralno najsmjeliji dio Castellsova rada. Ipak, to nije i jedina porazavajuca konstatacija o kulturalnim "prednostima" mafije. Ukorijenjenost raznih mafija u lokalnim kulturama i drustvima presudno oblikuje duh mladih narastaja sirom trecega i cetvrtoga svijeta'. Mladi ljudi u mafijasima ne vide samo svoje uzore- junake, vade ili poslodavce - nego i evrste dokaze o tome da se drugacijim putem u takvoj drustvenoj sredini ne moze uspjeti, pa mozda ni opstati. 23 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA Dotle povijesni uzor drustvenih vrijednosti na osnovi rada, natjecanja, ulaganja i uspjeha, sto ga je izgradio razvijeni kapitalizam, prolazi kroz ozbiljna iskusenja. Nije tu rijec o nadolasku postmaterijalistickih vrijednosti, vee o azijskom Pacifiku, tj. Japanu, Juznoj Koreji, Maleziji, Tajvanu, Singapuru, Hong Kongu, u novije vrijeme juznom dijelu Kine. U tim je podrucjima kapitalisticki sustav u posljednjih tridesetak godina dozivio svoju renesansu i sto se tice motivacije ljudi za rad i uspjeh na osnovi dugorocnog ulaganja i odricanja, sto podsjeca na rani zapadni protestantizam, i sto se tice rezultata ekonomskoga rasta i tehnoloske modernizacije, koji po stopama nadmasuju zapadne. Ali, prica o uspjehu trajala je do ljeta 1997. Tad a je zapocela teska kriza koja je snazno potresla sve te zemlje i, izuzevsi Kinu, dovela u pitanje njihov daljnji razvitak. Zato je u jesen 1998., pripremajuCi novo izdanje Kraja milenija, Castells preradio poglavlje o azijskom Pacifiku, inace opsegom najvece u knjizi. U prethodnom je izdanju s pravom objasnjavao razvojni uspjeh tih' zemalja kao rezultat odnosa izmedu "razvojne drzave" i trzisnoga gospodarstva, iako se nacin tog odnosa razlikuje od zemlje do zemlje i od razdoblja do razdoblja od japanskoga tipa korporativizma do hongkonskoga tipa liberalizma. ZahvaljujuCi uspjesnu razvitku, to se podrucje ispreplelo s gospodarstvima sirom svijeta i, kao jednaki partner, povezalo s najrazvijenijim zapadnim zemljama. Pacifik je, zakljucuje autor, istinski multikulturni svijet koji pokazuje da je razvoj globalnoga kapitalizma i regionalne suradnje moguc uz ocuvanje kulturnih i nacionalnih posebnosti na koje je svaka zemlja ponosna (Castells, 1998., 3: 309). U novom izdanju Castells objasnjava krizu kao posljedicu odnosa izmedu globalizacije i drzave. Sada tvrdi da je relativna autonomija razvojne drzave u Aziji spram globalne ekonomije hila mac s dvije ostrice, da se uspjeh pretvorio u poraz. Sve veca integracija u globalnu ekonomiju onemogucila je drzavi nadzor nad financijskim tokovima, trgovinom i cjelokupnim industrijskim razvojem. S druge strane, financijske institucije slobodno su nudile sredstva i veliki vanjski ulagaCi sami su nalazili put do unutrasnjosti azijskih trzista. Tako je nastao "novi divlji Istok neobuzdanog kapitalizma", vrlo ranjiv na globalnu financijsku krizu koja se razbuktala u 1998. Jedino je Kina ostala otporna na krizu, i to zahvaljujuCi tome sto je veCi dio njezina gospodarstva ostao izvan utjecaja globalizacije. U svakom slucaju, zakljucuje Castells, razvojna ddava odigrala je svoje. Na njezino mjesto dolazi "umrezena drzava". Uzor za umrezenu drzavu autor nalazi u Europskoj uniji. Poglavlje o Europi ostalo je, naravno, neizmijenjeno u novom izdanju Kraja milenija. Smijemo li se pitati: dokle? Castells i brojni drugi autori skloni su uvjerenju da je Europska unija pouzdana tvorevina. Ona je i projektirana kao odgovor na globalizaciju a ne zbog nekih drugih ideja. Unija pozuruje europsku integraciju u sferi u kojoj je proces globalizacije najvise odmakao, a to su financije i monetarna politika. Ipak, europska umrezena drzava utjelovljuje bojazan 24 V. KATUNARIC, CASTELLSOVA PAN·IRAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE koju dosadasnje drzave, kao i sami gradani, imaju spram globalne integracije i stvaranja visih, naddrzavnih instanci. Hoce li umrezena Europa uspjeti izbjeei obnavljanje neke arbitrame vrhovne moCi i stvoriti zajednicku vlast Ciji se autoritet proteze po citavoj mrezi? Umjesto izravna odgovora Castells upozorava na opcu karakteristiku mreze. Mreza nema srediste, nego samo cvorista. Drugim rijecima, moguce su njemacka, francuska iii britanska hegemonija. Ali Europska unija je jedini moguCi oblik drzave u eri umrezenoga drustva informacijskoga doba. Ostaje jedino problem identiteta, jer Europa nije hila a niti ce, po svemu sudeCi, postati jedinstvenom kulturom iii nacijom. Ono sto ju ceka, po Castellsovu predvidanju, odgovara pojmu projektnog identiteta. To je "uzor drustvenih vrijednosti i institucionalnih ciljeva koji privlace vecinu gradana ada pri tome nikoga ne iskljucuju" (Castells, 1998., 3: 333). Da je to moguce, pokazuju svi oni Europljani koji svoj opstanak ne uvjetuju samo postivanjem svojih posebnih kulturnih i nacionalnih identiteta nego, mozda i prije svega, ocuvanjem tekovina drzave blagostanja, drustvene solidarnosti, stabilnog zaposlenja i radnickih prava. U tome Castells vidi zametke buducega europskog identiteta. Medutim, eurooptimizam je premalen, kao i Europa, da bi nesto ohrabrujuce znaCio za veliki ostatak svijeta informacijskoga doba. 1 Pitanje smisla novoga svijeta Sto sve zavrsava a sto zapocinje nadolaskom informacijske tehnoloske revolucije, ekonomskih preokreta i novim drustvenim pokretima? Castellsov prvi opCi zakljucak glasi da ukrstanjem nove tehnologije, ekonomije i drustvene dinamike nastaju tri nove stvamosti. Prvo, umrezeno poduzece s globalnom radnom snagom, Ciji ce se samo manji dio moCi nositi sa zahtjevima informacijskoga kapitalizma za fleksibilnim i samoprogramirajueim radnikom (klasicni radnik s postojanim radnim mjestom i vremenom postat ce suvisan). Drugo, kultura stvarne virtualnosti koja postaje sredisnja sfera borbe za moe. I treCi je svijet antipoda, drustveno iskljucenih. U informacijskom kapi1 Vijece Europe, koje danas okuplja 41 europsku zemlju, posljednjih godina vodi siroku kampanju za ukljuCivanje u informaticku ekonomiju kao jedinu sansu za prezivljavanje i daljnji razvoj svih sektora - komercijalnoga, privatnog i javnog, ukljucujuCi kulturni sektor (usp. Levy, 1997.). Osobita paznja posvecena je novim zanimanjima i strucnim profilima na tdistu rada, koji su razvrstani u 4 kategorije: sadrzaj i tehnologija, dizajn i tehnologija, menedzment i tehnologija i distribucija i tehnologija (Schmidt-Braul, 1999.; Council of Europe, 1999.). N a informacijski izazov SAD-a i Japana pokusava se odgovoriti maksimalnom spremnoscu da se velika vecina zaposlenih, kao najugrozenijih prodorom novih tehnologija, sto prije na razliCite naCine - a prije svega podrskom drzavnih ustanova putem skolskog sustava i povremenim izobrazbama - osposobi da dobar dio rada i zivota provede uz racunalo, kao svoj osnovni alat. 25 USPON UMREZENOG DRUSTVA talizmu glavnu rijec imaju globalna financijska trzista, a ne vise vlasnici kapitala i menedzeri. Globalna financijska trzista Cine vrhunac akumulacije kapitala i postaju "stvami kolektivni kapitalist". Tu se slijevaju svi profiterski interesi. Takav ishod odreduju tehnoloski uvjeti pod kojima djeluje informacionalizam. Dakle, kao i po Marxu, kapitalizam nije rezultat ljudske gramzivosti, nego objektivni sustav koji sebe samog proizvodi. Citajuci posljednje stranice Castellsove trilogije, stjece se dojam da takav sustav nista ne moze ugroziti a kamoli zamijeniti. On kroji sastav i sudbinu svih drustvenih klasa, zemalja, regija i kontinenata. I u iducem stoljecu nastavit ce povezivati svijet, ali selektivno, iskljucujuCi iz igre sve one koji n;m ne koriste. Je li time trajno zapecacena drustvena moe i cemu onda sluzi predstavni&a demokracija? Castells tvrdi da pitanje moCi nije konacno rijeseno, nego se pomice prema kultumoj sferi, prema mjestima gdje se informacije vezuju za uvjerenja i obrasce ponasanja ljudi i time oblikuju njihova iskustvo i spremnost na akciju. Uslijed tehnoloske revolucije, posebno u medijima, kultume ce se borbe sve vise odvijati u virtualnom prostoru. Kao i u novoj ekonomiji, i u novoj kulturi odlucujucu vaznost imat ce znanje i informiranost. Ti ce se resursi stjecati kretanjem izmedu evorova u mrezi, a ne zauzimanjem nekoga fizickog mjesta. Koliko su sanse u toj borbi za moe otvorene da bi se citav sustav promijenio? Ni tu Castells ne vidi veliki izlaz iz postojecega poretka bogatstva i moei. Parafrazirajuei Lenjinov "sto da se radi?" i Marxovu jedanaestu tezu o Feuerbachu, drzi kako su drustvena akcija i politicki projekt uvijek dobrodosli kao izvor nade u toliko potrebnu promjenu. Ali svaki takav pokusaj morao bi biti razmjemo iskusniji i razboritiji od proslih, imajuei na umu "toliko uzaludnih zrtava, tako mnogo slijepih ulica uvedenih putem ideologija, i toliko uzasa izazvanih umjetnim rajevima dogmatskih politicara" (Castells, 1998., 3: 359). Kako citati Castellsa? Dosadasnjim prikazom zeljeli smo Citateljima olakSali snalazenje u golemu sadrzaju lnformacijskoga doba. I neki vrlo pozvani komentatori naglasavaju da nije lako odabrati naCin kako Citati Castellsovo djelo, buduei da su mu putovi analize cinjenica vrlo razgranati, a interpetacije cesto viseznacne. Da bi se razumijevanje djela uklopilo u kontekst danasnjih rasprava o temama o kojima Castells pise, upozorit cemo na nekoliko novijih kritickih osvrta na njegovo djelo. Iznosenjem tih kritika zelimo ukazati na jos jednu vaznu stvar, a ta je kako se u drustvenoj znanosti odvija recepcija i kali ugled velikoga djela. U osvrtu pod naslovom "Vrli novi svijet Manuela Castellsa: sto se dogada na Zemlji (ili u eteru)?i', objavljenu u casopisu Development and Change, Peter Waterman pise o Castellsovu djelu kao bogatu i ambicioznom radu, au teorijskom smislu revolucionamom, buduci da je utvrdio karakteristike no- 26 V. KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE voga kapitalizma koji, u usporedbi sa starim, izokrece odnos izmedu drustvene haze i nadgradnje, odnosno prirode i kulture (Waterman, 1999.). Ali mu upucuje i dosta primjedaba, od kojih cemo izdvojiti najbitnije. Prvo, Castellsov opis (doduse, ne i objasnjenje) glavnih tendencija razvitka od industrijskoga k informacijskom kapitalizmu sadrzanje vee u knjizi Johna Naisbitha Megatrendovi (Naisbith, 1982.). Time Waterman, oCigledno radikalniji kriticar kapitalizma od Castellsa, aludira na Castellsovu implicitnu bliskost s Naisbithom (Castells ga u svom djelu ne spominje), inace zagovornikom velikih korporacija. Drugo, Castellsova frankenstajnovska slika kapitalizma (samorazvijajuCi sustav koji vlada i nad kapitalistima) nije uvjerljiva, uz to sto je i logicki problematicna. I trece, smatra Waterman, Castells suvise olako otpisuje stari radnicki pokret, kao sto opcenito preostro razlikuje staro i novo, buduci da i stari pokreti evoluiraju i preuzimaju teme i govor novijih pokreta. "To sto jedna nacionalna konfederacija sindikata organizira konferenciju o svojim gay, lezbijskim i biseksualnim clanovima, stvarno je nesto novo," napominje Waterman (Waterman, 1999: 367-8). S druge strane, izvor razjedinjenosti feministickog pokreta neopravdano vidi samo u logici mreze, a ne, sto je prema ovom kriticaru istinitije, u ucestalim sukobima unutar toga pokreta. 0 opravdanosti tih primjedaba dalo hi se dosta raspravljati, a najvise hi, naravno, imao reCi Castells. Jednu slicnu priliku dobio je u casopisu New Political Economy, odgovarajuCi na kritike triju poznatih autora s podrucja drustvenih znanosti, od kojih neki iznose primjedbe slicne Watermanovima. Premda su i oni uglavnom impresionirani Castellsovim djelom, njihove cemo pohvale ovdje preskoCiti. Uostalom, u razvitku znanstvene spoznaje pohvale su cesto manje korisne od primjedaba. Tako Chris Freeman zamjera Castellsu sto je iznenadujuce malo napisao o fenomenu moCi u mrezama. Po njemu, "danasnje mreze su sutrasnji karteli", pa su tako Bill Gates i Rupert Murdoch i te kako vazne figure za objasnjenje umrezene ekonomije (Freeman, 1998: 464). Drugi kriticar, Krishan Kumar, glavni problem vidi u Castellsovu teorijskom okviru. Smatra ga neelasticnimjer poCiva na ostroj dihotomiji, kako izmedu Mreze i ldentiteta - ispada kao da je posrijedi simetrican i reciprocan odnos - tako i izmedu reaktivnih (provincijalnih, autarkicnih) i proaktivnih (otvorenih, umrezavajuCih) drustvenih pokreta (Kumar, 1998: 467). Dakle, cirri se kao da pojedini pokreti nemaju "drugo lice". Napokon, Nick Stevenson vidi u lnformacijskom dobu dva nedostatka. Prvo, kada analizira zenski pokret, a posebno kada govori 0 muskarcima, Castellsje sklon esencijalizmu. Ponasanje muskaraca opisuje kao da ono ima trajne i nepromjenljive crte, cak kada ih svrstava po razliCitim stavovima koje zauzimaju u odnosima prema zenama iii pripadnicima svoga spola. Drugo, Castells je saurzaj medijskih programa koji oblikuju javni govor okarakterizirao kao sve vise depolitizirajuci. Po Stevensonu, medutim, "ideoloske debate jos su uvijek vrlo zivahne u matici politickih snaga". Kao primjer uzi27 USPON UMREZENOG DRUSTVA rna britanski "novi radnicki pokret" ("New Labour"), Tonyja Blairea i ideju "treeega puta" izmedu klasicne socijaldemokracije i neoliberalizma (Stevenson, 1998: 4 72). U opsirnom odgovoru Castells je dio svake od primjedaba prihvatio, a dio odbacio (Castells, 1999.). Sto se tice Freemanove primjedbe 0 problemu moci, Castells i dalje tvrdi daje mreza, bilo financijska ili medijska, "kolektivni kapitalist" koji operira putem prekidaca koji bas svakoga mogu iskljuciti, te da je individualna moe tajkuna sve manja. Medijski tajkuni, poput Murdocha, moeniji su ad veCine politickih vada, ali sama dak su im mediji vjeradastojni i dok uvazavaju utjecaj konkurentskih medija, adnasna pluralizam maCi. Kaa primjer navadi slucaj Berluscanija u Italiji kajeg su uprava mediji politicki srusili bas u pakusaju da pamaeu svaga medijskog carstva (vlasnik vise od polavine medija) asvaji paliticku vlast. Slicna se dagadila u spanjalskaj (slucaj dnevnika El Mundo u pakusaju rusenja Felipea Ganzalesa), i SAD-u (slucaj Newsweeka kaji je pakusaa prikriti infarmacije a aferi s Manicam Lewinski). Kumaravu primjedbu na racun pajednastavnjenaga tearijskag okvira, Castells je u veeaj mjeri prihvatio- s jednam apeam napamenam sebi u prilag. Svaka dinamicna pajava- mreza, identitet, pakret, adnas prema prostaru, itd.- u nekamu vremenskom razdoblju pakazuje relativno cvrste karakteristike, Cime se daticna pajava razlikuje ad drugih ili slicnih pojava. ZahvaljujuCi astalim svajim karakteristikama, pak, pajava se maze pramijeniti, a time i adnas prema astalim pajavama. Isti pakreti, na primjer, magu biti najprije praaktivni a patam reaktivni, ili obratna, mreza vise lokalna takader maze pastati vise glabalnam, itd. Castells ipak priznaje da je u takvu paimanju empirijska analiza mnago vaznija ad apee tearije. N a Stevensonovu primjedbu o esencijalizmu u karakterizaciji muskaraca u razdablju krize patrijarhalnasti Castells adgavara taka sta prihvaea empirijsku relativizaciju znacenja "muska", kaa i individualnu razinu promatranja. N a i dalje tvrdi da muskarci apeenita imaju agranicen izbor maguenasti prilagodbe na navu situaciju. Takva zakljucivanje nije, medutim, lako shvatiti anda kada Castells medu moguCim opcijama muskaraca ubraja i obnavljanje patrijarhalnosti, neapatrijarhalnost, kaju drzi "slijepom ulicom" (za kaga?). Obrazlazenje koje je daa kao odgavor na Stevensonavu kritiku svoje tvrdnje a sve veeoj depalitizaciji medija i javnasti, mnoga je uvjerljivije od prethadnih dvaju, iaka je mnaga sazetije izlozena. Castells drzi da se svaka znacajna politika danas mora suaCiti s kulturam stvarne virtualnosti, adnasno medijskim hipertekstom. Pri tome je vaznije, kako je rekao McLuhan, ovladati medijem nego sadrzajem paruke. Radi ilustracije, Castells porucuje, pomala iranicno, da je veliki simpatizer Tonyja Blairea, ali da medu novim laburistima ne vidi novu ideju, vee "pragmatizam, zdravi razum i kratkorocnu navigaciju u ime veCine britanskog drustva", iznad svega "majstorsko rukovanje medijskom politikam" (Castells, 1998: 482). 28 V KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE Slicnih kritika i odgovora zacijelo ce, kao sto i sam Castells najavljuje, biti jos mnogo. Jedna od primjedaba koje se mogu uputiti, a koje nisu iznesene u spomenutim kritikama, jest da zanemaruje dvadesetak godina dugu tradiciju istrazivanja drustvenih mreza u sociologiji (usp. Katunaric, 1999.). Umjesto toga, samo usput preuzima ideju glavnoga istrazivaca na tom podrucju, Marka Granovettera, o "ukorijenjenosti" ekonomskog djelovanja u drustvenim mrezama (Castells, 1997: 151). To znaCi da su mreze tvorevine kojima ljudi prilagoduju svoje djelovanje, a ne obratno. Takav neostrukturalizam, vee dosta daleko od Weberova individualistickog poimanja drustvenog djelovanja i jos dalje od Marxova revolucionarnog poimanja, Castells je ugradio u svoje poimanje mreze, posebno umrezenoga kapitalizma. lspada da taj sustav lako mijenja svoje oblike i svoju okolinu, ali ne i vlastitu (profitersku) narav. Umjesto objasnjenja toga paradoksa, autor je pri kraju djela pribjegao prividno fundamentalnom a zapravo naivnu antropoloskom razmisljanju, napisavsi: "Izvanredno je velik jaz izmedu nase tehnoloske prerazvijenosti i nase drustvene podrazvijenosti" (Castells, 1998., 3: 359). Socioloski obrazovaniji Citatelj tesko maze nazrijeti smisao te recenice: jesu li kapitalisti i izumitelji "moralni idioti" ili je Citavo covjecanstvo ograniceno drustvenom uskogrudnoscu i ima poredak kakav zasluzuje? Taj pad misaonog napona vjerojatno nije samo uzrokovan iscrpljenoscu autora koji je u dvije godine ispisao preko tisucu stranica vrlo zahtjevnog teksta, nego i njegovim odbijanjem da pitanje smisla nove epohe, ugrozenog nepromjenljivom biti kapitalizma, podvrgne opcenitijemu, filozofskom razmatranju. Castells istice da je takvo razmatranje intelektualno jalov ostatak neuspjelih antikapitalistickih projekata. Suocen s krupnim proturjecjima novoga doba, priznaje kako je "iscrpio svoje rijeci", pa zadnje retke Kraja milenija poklanja stihovima pjesme Pabla Nerude u kojima pronalazi sliku vlastite bilance uspjeha i neuspjeha. Pjesma govori o razocaranju u prijatelje, istom okusu kruha i knjiga, bezbolnoj statistici, neugasloj ljubavi pjesnika prerna svojoj bliznjoj i daljnjemu zivotu medu istinoljupcima. Time je novi Weber obnovio patos staroga Webera. Stari je Weber pocetkom ovoga stoljeca moralno zabrinutim intelektualcima poruCio nesto slicno: suoCiti se s bezobzirnoscu realnoga svijeta i nedostatkom smisla u povijesti moze samo osoba koja je iznutra tome dorasla svojim skolovanjem i iskustvom. Vjeran Katunaric 29 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA Literatura Alexander, Jeffrey M. (1987) The Centrality of the Classics, u: Giddens, Anthony i Tumer, Jonathan H., ur., Social Theory Today. Oxford: Basil Blackwell. Barney, Cliff (1997) Bewildered New World. Upside Today. http://www. upside. com Bamey, Cliff (1998) Manuel Castells's Global World Report. Rewired. http://www. upside. com Boudon, Raymond (1993) European Sociology: The Identity Lost?, u: Nedelmann, Birgitta, Sztompka, Piotr, ur., Sociology in Europe. In Search of Identity. Berlin-New York: Walter de Gruyter. Castells, Manuel (1997 /1996/) Information Age: Economy, Society and Culture Vol. 1: The Rise of the Network Society. Oxford: Basil Blackwell. Castells, Manuel (1997) Information Age: Economy, Society and Culture Vol. II: The Power of Identity. Oxford: Basil Blackwell. Castells, Manuel (1998) Information Age: Economy, Society and Culture Vol. Ill: End of Millennium. Oxford: Basil Blackwell. Castells, Manuel (1998) A Rejoinder: On Power, Identities and Culture in the Network Society. New Political Economy, br. 3. Castells, Manuel (1999) The Millennium Symposium - Conversations with Manuel Castells, Robert Cox and Immanuel Wallerstein. New Political Economy, br. 3. Council of Europe (1999) New Information Technologies. Training, Qualifications and Professional Profiles. Strasbourg: Council for Cultural Co-operation. Dogan, Mattei (1994) Fragmentation of the social sciences and recombination of specialities around sociology. International Social Sciences Journal, br. 139. Freeman, Chris (1998) The New Weber. New Political Economy, br. 3. Giddens, Anthony (1996) Out of Place: Anthony Giddens reviews Manuel Castells' "The Rise of the Network Society". Times Higher Education Supplement, prosinac 13. Katunaric, Vjeran (1999) Informacijsko doba i homofilija: rasprava o doprinosu sociologije mreza. Revija za sociologiju, br. 1-2. Kumar, Krishan (1998) The End-of-Millennium World. New Political Economy, br. 3. Levy, Bemard (1997) Cyberculture. Strasbourg: Council of Europe. Mouzelis, Nicos (1994) The Poverty of Sociological Theory. Sociology, br.4. Mouzelis, Nicos (2000) Sociologijska teorija- sto je poslo krivo? Zagreb: N ak- 30 V. KATUNARI~. CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE lada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociolosko drustvo. Naishith, John (1982) Megatrends: Ten New Directions Transforming our Lives. New York: Warner Books. Schmidt-Braul, Ingo-Eric (1999) The Cultural Work within the Information Society. Strashourg: Council of Europe, Council for Cultural Co-operation. Stevenson, Nick (1999) Contraflows in Critical Theory. The New Political Economy, hr. 3. Touraine, Alain (1992) Critique de la Modernite. Pariz: Fayard. Touraine, Alain (1998) Preface :Manuel Castells, La societe en reseaux: l'ere de l'information, Traduit de l'angrais par Philippe Delamare, Pariz, Fayard. Waterman, Peter (1999) The Brave New World of Manuel Castells: What on Earth (or in the Ether) is Going On? Development and Change, hr. 2. 31 USPON UMREZENOG DRUSTVA Zahvale S obzirom na to da su moje istrazivanje i pisanje pokusavali sustici predmet istrazivanja koji se sirio brze od moga radnog kapaciteta, ova je knjiga radena dvanaest godina. To sto sam uspio doCi do nekog oblika dovrsenosti, koliko god on bio provizoran, mogu zahvaliti suradnji, pomoCi i podrsci brojnih osoba i institucija. Moj prvi i najdublji izraz zahvalnosti ide Emmi Kiselyovoj, Cija je suradnja hila kljucna kod pronalazenja informacija za nekoliko poglavlja, kod pomoCi pri razradi knjige, pri osiguravanju pristupa jezicima koje ne poznajem i kod komentiranja, ocjenjivanja i savjetovanja u pogledu cjelokupnoga rukopisa. Takoder bih zelio zahvaliti organizatorima cetiri izvanredna foruma odrzana 1994.-95., na kojima su glavne ideje ove knjige podrobno raspravljane i pravodobno poboljsane tijekom posljednjih stadija njezine razrade. To su: posebni skup vezan uz knjigu pri Susretu Americkog antropoloskog drustva 1994., u organizaciji Ide Susser; kolokvij Odsjeka za sociologiju pri Berkleyju, koji je organizirao Loic Wacquant; medunarodni seminar o novim svjetskim trendovima u Braziliji oko Fernanda Henriquea Cardosa koji je tada preuzimao predsjednistvo Brazila; te niz seminara o knjizi na Hitotsubashi sveucilistu u Tokiju, u organizaciji Shujiro Yazawa. Nekoliko je kolega iz razliCitih zemalja pazljivo proCitalo prvu verziju knjige, u potpunosti ili odredena poglavlja, te potrosilo znatno vrijeme komentirajuCi, sto je dovelo do znacajnih i opseznih revizija teksta. Pogreske kojih jos uvijek ima u knjizi u potpunosti su moje. Mnogi pozitivni doprinosi su njihovi. Zelio bih odati priznanje za kolegijalan trud koji su ulozili Stephen S. Cohen, Martin Carnoy, Alain Touraine, Anthony Giddens, Daniel Bell, Jesus Leal, Shujiro Yazawa, Peter Hall, Chu-joe Hsia, Youtien Hsing, Franc;ois Bar, Michael Borrus, Harley Shaiken, Claude Fischer, Nicole Woolsey-Biggart, Bennett Harrison, Anne Marie Guillemard, Richard Nelson, Loic Wacquant, Ida Susser, Fernando Calderon, Roberto Laserna, Alejandro Foxley, John Urry, Guy Benveniste, Katherine 35 USPON UMREZENOG DRUSTVA Burien, Vincente Navarro, Dieter Ernst, Padmanabha Gopinath, Franz Lehner, Julia Trilling, Robert Benson, David Lyon i Melvin Kranzberg. Tijekom posljednjih dvanaest godina brojne su institucije saCinjavale temelj ovoga rada. Prva od njih je moj intelektualni dom, Sveuciliste u Kalifomiji, u Berkleyju, posebice akademske jedinice u kojima radim: Odsjek za gradsko i regionalno planiranje, Odsjek za sociologiju, CeJ!tar za zapadnoeuropske studije, Institut za gradski i regionalni razvoj te Okrugli stol za medunarodnu ekonomiju. Pomogli su mi u istrazivanju svojim materijalima i institucionalnom podrskom, kao i dajuCi odgovarajuce okruzenje za razmisljanje, smionost, istrazivanje, diskusiju i pisanje. Kljucni su dio tog okruzenja, pa tako i mojega razumijevanja svijeta, inteligencija i otvorenost postdiplomanata s kojima sam imao srecu suradivati. Neki od njih hili sui od izrazite pomoCi kao asistenti pri istrazvanju i njihov doprinos ovoj knjizi mora se prepoznati: You-tien Hsing, Roberto Lasema, Yuko Aoyama, Chris Benner i Sandra Moog. Takoder bih zelio zahvaliti Keukei Hasegawai s Hitotsubashi sveucilista na vrijednoj pomoCi pri istrazivackom radu. Brojne su institucije u raznim drzavama takoder pruzile podrsku u provodenju istrazivanja izlozenog u ovoj knjizi. ImenujuCi ih, zahvaljujem njihovim direktorima i brojnim kolegama koji su me nauCili ono o cemu u ovoj knjizi pisem. To su: Institute de Sociologia de Nuevas Tecnologias; Universidad Aut6noma de Madrid; Medunarodni institut za studije rada; Medunarodni ured za rad u Zenevi; Sovjetska (kasnije Ruska) akademija znanosti; Universidad Mayor de San Simon, Cochabamba, Bolivija; Instituto de Investigaciones Sociales, Universidad Nacional Aut6noma de Mexico; Centar za gradske studije SveuciliSta u Hong Kongu; Centar za napredne studije N acionalnog sveuCilista u Singapuru; Institut tehnologije i medunarodne ekonomije pri drzavnom savjetu u Pekingu; Nacionalno sveuciliste u Tajvanu, Taipei; Korejski institut za istrazivanja na podrucju ljudskih naseobina, Seoul; te Fakultet drustvenih studija, Hitotsubashi sveuciliste, Tokio. Posebnu misao posvecujem Johnu Daveyju, direktoru urednistva Blackwella, Cija je intelektualna interakcija i pozitivna kritika vise od dvadeset godina hila od neprocjenjive vrijednosti za razvoj mog pisanja, pomazuCi mi da se izvucem iz cestih slijepih ulica, neprekidno me podsjecajuCi da knjige prenose ideje te da nemaju veze s tiskanim rijeCima. Konacno, zelio bih zahvaliti svom kirurgu, dr. Lawrenceu Werboffu, te svom doktoru, dr. Jamesu Davisu, obojici s Kalifomijskog sveucilista u Mount Zion bolnici u San Franciscu, Cija su mi briga i profesionalnost dali vremena i energije da zavrsim ovu knjigu, a mozda i ostale. Berkeley, Kalifoniija, ozujak 1996. 36 Autor PREDGOVOR:MREZAISEBSTVO "Smatras li me ucenim, nacitanim covjekom?" "Svakako," odgovorio je Zi-gong, "Zar nisi?" "Nikako," rekao je Konfucije. "Samo sam dosegao nit koja povezuje sue ostale. "* Potkraj drugoga tisuCljeca krscanske ere nekoliko je dogadaja od povijesnog znacenja promijenilo drustveni krajolik ljudskog zivota. Tehnoloska revolucija temeljena na informacijskim tehnologijama sve b!Ze mijenja materijalnu osnovu drustva. Ekonomije u cijelom svijetu globalno su pastale medusobno ovisne, uvodeCi novi oblik odnosa izmedu ekonomije, drzave i drustva, unutar jednog sustava varijabilne geometrije. Kolaps sovjetskog etatizma i pad medunarodnoga komunistickog pokreta kao posljedica, trenutno su narusili povijesni izazov kapitalizmu, oslobodili politicku ljevicu (i marksisticku teoriju) od kobne privlacnosti marksizma-lenjinizma, okoncali hladni rat, smanjili rizik opcega nuklearnog unistenja i promijenili globalnu geopolitiku u njezinim temeljima. Sam je kapitalizam prosao kroz proces znacajne restrukturacije Cije su karakteristike veca fleksibilnost upravljanja; decentralizacija i umrezenost poduzeca, prisutna unutar samih poduzeca i u odnosima spram drugih poduzeca; znacajan porast moCi kapitala s obzirom na radnu snagu, uz prated pad utjecaja radnickog pokreta; sve veca individualizacija i diverzifikacija radnih odnosa; masovno ukljucenje zena u placenu radnu snagu, cesto uz diskriminacijske uvjete; intervencija drzave sa svrhom selektivne deregulacije trzista i smanjivanja socijalnog osiguranja, uz razliCit intenzitet i orijentaciju, ovisno o prirodi politickih sila i institucija u svakom drus- * Prepricao Sima Qian (145.-o. 89. pr. Kr.) u "Konfucije", u Hu Shi, Razvoj logickih metoda u drevnoj Kini, Shangai: Oriental book Company, 1992.; citirano u Qianu 1985: 125. 37 USPON UMREZENOG DRUSTVA tvu; te povecana globalna ekonomska konkurencija, u kontekstu sve vece geografske i kulturne diferencijacije okvira akumulacije i upravljanja kapitalom. Kao posljedica toga opceg porasta kapitalizma, koji je jos uvijek u tijeku, svjedoci smo globalne integracije financijskih trzista, porasta azijskog Pacifika kao novoga dominantnog, globalnog centra proizvodnje, zahtjevnog ekonomskog sjedinjenja Europe, pojave regionalne ekonomije Sjeverne Amerike, diverzifikacije, pa potom dezintegracije bivsega treceg svijeta, postupne transformacije Rusije i podrucja pod utjecajem bivsega Sovjetskog Saveza u trzisne ekonomije i ukljucivanja vrijednih segmenata ekonomija sirom svijeta ujedan medusobno ovisan sustav koji djeluje kao jedinica u realnom vremenu. Zbog tih je trendova doslo do naglasavanja nejednakog razvoja, ovaj put ne samo izmedu Sjevera i Juga, vee u svim drustvima, izmedu dinamicnih i ostalih segmenata, pred koje se postavlja rizik da postanu nebitni sa stajalista logike sustava. Svjedoci smo istodobnog oslobadanja iznimnih proizvodnih snaga informacijske revolucije i stapanja crnih rupa ljudske bijede u globalnoj ekonomiji, bez obzira je li to Burkina Faso, juzni Bronx, Kamagasaki, Chiapas ili La Courneuve. lstodobno, kriminalne aktivnosti i organizacije tipa mafije sirom svijeta takoder su postale globalne i informacijske, pruzajuci sredstva za stimulaciju mentalne hiperaktivnosti i zabranjenih zelja, uz bilo koji oblik ilegalne trgovine koji zahtijevaju nasa drustva, od naprednih oruzja do ljudskoga tijela. Nadalje, novi sustav komunikacije koji govori sve univerzalnijim, digitalnim jezikom, globalno ujedinjuje proizvodnju i distribuciju rijeCi, zvukova i slika nase kulture, te ih istodobno prilagodava ukusima identiteta i raspolozenjima pojedinaca. lnteraktivne racunalne mreze eksponencijalno rastu, stvarajuci nove oblike i kanale komunikacije, istodobno oblikovane zivotom i oblikujuCi zivot. Drustvene promjene dramaticne su koliko i tehnoloski i ekonomski procesi transformacije. Zbog svih problema u procesu transformacije polozaja zena, u brojnimje drustvima patrijarhalizam napadnut i uzdrman. Tako su odnosi medu spolovima umjesto sfere reprodukcije kulture u velikom dijelu svijeta postali domena natjecanja. Iz toga slijedi temeljna redefinicija odnosa izmedu zena, muskaraca i djece, te stoga i obitelji, seksualnosti i licnosti. Ekoloska svijest probila se do drustvenih institucija i njezine su vrijednosti stekle politicku privlacnost, uz cijenu protuslovlja i manipulacije u dnevnoj praksi korporacija i birokracija. Politicki sustavi optereceni su strukturalnom krizom legitimiteta, periodicki naruseni skandalima, kljucno ovisni o medijima i osobnom vodstvu, te u sve vecoj mjeri udaljeni od gradanstva. Drustveni pokreti uglavnom su podijeljeni, lokalni, orijentirani na samo jedan problem i prolazni, ograniceni na svo- 38 PREDGOVOR:MREZAISEBSTVO je unutarnje svjetove iii bljesnu samo na trenutak uz neki simbol medija. U svijetu takve nekontrolirane, zbunjujuce promjene, ljudi se uglavnom nastoje okupiti oko primarnih identiteta: religioznih, etnickih, teritorijalnih i nacionalnih. Vjerski fundamentalizam, krscanski, islamski, zidovski, hinduski, pa cak i budisticki (sto izgleda kao proturjecnost), vjerojatno je najveca sila osobne sigurnosti i kolektivne mobilizacije u ovim problematicnim godinama. U svijetu globalnih tokova bogatstva, moCi i imidza, potraga za identitetom, kolektivnim ili individualnim, pripisanim iii konstruiranim, postaje temeljnim izvorom drustvenog smisla. To nije novi trend s obzirom nato da je identitet, a pogotovo religiozni i etnicki identitet, bio u samom korijenu smisla jos od pocetaka ljudskog drustva. lpak, identitet postaje glavni, a ponekad i jedini izvor smisla u povijesnom razdoblju koje obiljezavaju opca razgradnja organizacija, gubitak legitimiteta institucija, nestajanje glavnih drustvenih pokreta i prolazni kulturni izrazaji. Ljudi u sve vecoj mjeri organiziraju svoj smisao oko onaga sto jesu, iii misle da jesu, a ne oko onoga sto rade. U meduvremenu, s druge strane, globalne mreze instrumentalnih razmjena selektivno ukljucuju i iskljucuju pojedince, skupine, regije, pa cak i drzave, ovisno o njihovoj relevantnosti za postizanje ciljeva obradenih putem mreze, u neprekidnom toku strateskih odluka. Iz toga slijedi temeljna podijeljenost izmedu apstraktnoga, univerzalnog instrumentalizma i povijesno ukorijenjenih, partikularistickih identiteta. Nasa su drustva u sve vecoj mjeri strukturirana oko bipolarne suprotnosti Mreze i Sebstva. U takvu stanju strukturalne shizofrenije izmedu funkcije i smisla, obrasci socijalne komunikacije podnose sve veCi stres. A kad se komunikacija prekine, kada vise ne postoji, pa cak niti u obliku komunikacije sukoba (sto je slucaj kod drustvenih nemira iii politickog suprotstavljanja), drustvene skupine i pojedinci medusobno se udaljavaju te dozivljavaju drugoga kao stranca, as vremenom kao prijetnju. Tim se procesom siri drustvena podijeljenost jer identiteti u sve vecoj mjeri postaju specificni i sve tezi da ih se podijeli s drugima. Informacijsko drustvo, u svojemu globalnom iskazivanju, takoder je svijet u kojemu zive Aum Shinrikyo, Americka milicija, svijet islamskihlkrscanskih teokratskih ambicija, te reciprocni genocid Hutua!I'utsija. Uznemireni rasponom i opsegom povijesne promjene, kultura i misao nasega vremena cesto govore o novomu tisuc1jecu. Proroci tehnologije propovijedaju novo doba ekstrapolacijom jedva shvacene logike racunala i DNK na drustvene trendove i organizaciju. Postmoderna kultura i teorija slave kraj povijesti, pa u neku ruku i kraj Razuma, odricuCi se nase sposobnosti razumijevanja i pronalazenja smisla, cak i besmisla. Pri tome je presutna pretpostavka prihvacanje potpune individualizacije pona- 39 USPON UMREZENOG DRUSTVA sanja i nemoCi drustva da upravlja svojom sudbinom. Projekt oblikovan ovom knjigom pliva protiv struja razaranja i protivi se razlicitim oblicima intelektualnoga nihilizma, drustvenoga skepticizma i politickoga cinizma. Vjerujem u racionalnost i moguenost pozivanja na razum, bez stovanja njegove bozice. Vjerujem u moguenost smislenoga drustvenog djelovanja i transformativne politike, pri cemu nije neophodno otploviti prema smrtonosnim brzacima apsolutnih utopija. Vjerujem u oslobadajueu moe identiteta, bez prihvaeanja potrebe za njegovom individualizacijom ili zarobljavanjem fundamentalizmom. Predlazem hipotezu prema kojoj su svi glavni trendovi promjene koji cine nas novi, zbunjujuCi svijet povezani i smatram da mozemo odgonetnuti njihov medusobni odnos. Da, vjerujem, bez obzira na staru tradiciju ponekad tragicnih intelektualnih pogresaka, da su promatranje, analiziranje i teoretiziranje naCin na koji se moze pomoei u izgradnji drukCijega, boljeg svijeta. To se ne postize davanjem odgovora koji ee biti specificni za svako drustvo i koje ce pronaCi sami drustveni sudionici, vee postavljanjem nekih bitnih pitanja. Ova bi knjiga zeljela biti skroman doprinos neophodno kolektivnom, analitickom pothvatu, koji se vee dogada na mnogim horizontima, usmjerenom k razumijevanju nasega novog svijeta na temelju dostupnih dokaza i usmjerene istrazivacke teorije. Kako bismo napravili preliminarne korake u tom smjeru, moramo ozbiljno shvatiti tehnologiju, koristeCi se njome kao polaznom tockom ovog istrazivanja; trebali bismo locirati ovaj proces revolucionarne tehnoloske promjene u drustvenom kontekstu u kojemu se zbiva i koji ga oblikuje; i trebali bismo imati na umu pri ocrtavanju nove povijesti da je potraga za identitetom moena koliko i tehno-ekonomska promjena. Tada, nakon sto kazemo te rijeCi, uputit eemo se na nase intelektualno putovanje, prateCi plan puta koji ee nas provesti kroz brojna podrucja i koji prolazi kroz nekoliko kultura i institucionalnih konteksta, s obzirom nato da razumijevanje globalne transformacije zahtijeva globalnu perspektivu koliko je god to moguee zbog oeiglednih ogranicenja autorova iskustva i znanja. Tehnologija, drustvo i povijesna promjena Zato sto je toliko prisutna u cjelokupnom podrucju ljudske aktivnosti, revolucija informacijske tehnologije bit ee uvodna tocka prilikom analize kompleksnosti nove ekonomije, drustva i kulture u nastajanju. Taj metodoloski izbor ne znaCi da se novi drustveni oblici i procesi javljaju kao posljedica tehnoloske promjene. Naravno da tehnologija ne odre40 PREDGOVOR:MREZAISEBSTVO duje drustvo, 1 niti drustvo zacrtava put tehnoloske promjene, huduCi da se mnogohrojni faktori, ukljucujuCi individualnu inventivnost i poduzetnistvo, mijesaju u proces znanstvenog istrazivanja, tehnoloske inovacije i drustvene primjene, pa konacni rezultat ovisi o slozenu ohrascu interakcije. 2 Dapace, dilema tehnoloskoga determinizma vjerojatno je lazni prohlem, 3 jer tehnologija jest drustvo, a drustvo sene moze shvatiti niti prikazati hez svojih tehnoloskih alata. 4 Stoga, kada se 1970-ih, prvenstveno u Sjedinjenim AmeriCkim Ddavama (vidi poglavlje I.), pocela uspostavljati nova tehnoloska paradigma temeljena na informacijskoj tehnologiji, radilo se o specificnom dijelu americkoga drustva koji se u interakciji s glohalnom ekonomijom i svjetskom geopolitikom poceo materijalizirati u novom nacinu proizvodnje, komunikacije, upravljanja i zivljenja. Cinjenica da se uspostava te paradigme dogodila u SAD-u, te dohrim dijelom u Kaliforniji, i to 1970-ih, vjerojatno je imala znacajne posljedice na ohlike i evoluciju novih informacijskih tehnologija. Na primjer, hez ohzira na kljucnu ulogu vojnoga financiranja i trzista u uspostavljanju ranih faza elektronicke industrije tijekom razdohlja od 1940-ih do 1960-ih, tehnoloski procvat koji se dogodio tijekom ranih 1970-ih moze se do odredene mjere povezati s kulturom slohode, individualne inovacije i poduzetnistva koji su izrasli iz kulture americkih sveuCilista 1960-ih. To nije hilo povezano u vecoj mjeri s politikom, s ohzirom na to da je Silikonska dolina hila, i jos uvijek jest, cvrsta utvrda konzervativnih glasaca, te da je veCina inovatora hila metapoliticki orijentirana, vee se odnosilo na drustvene vrijednosti raskida s utvrdenim ohrascima ponasanja unutar drustva kao cjeline i•unutar poslovnoga svijeta. N aglasak koji se stavljao na uredaje prilagodene individualnom korisniku, na interaktivnost, na mrezne sustave te na neumornu potragu za tehnoloskim prohojima, iako se to nije Cinilo poslovno opravdanim, oeigledno je raskinuo s tadasnjim donekle opreznim tradicijama poslovnoga svijeta. Revolucija informacijske tehnologije polusvjesno5 je rasprsila sirom materijalne kulture nasih drustava liheralni duh koji je cvao u pokretima 1960-ih. Cim su se nove tehnologije prosirile i kad su ih prihvatile razlicite drzave, kulture, or1 2 Vidi zanimljivu raspravu o tome u: Smith i Marx 1994. Tehnologija ne odreduje drustvo: ona ga utjelovljuje. Ali ni drustvo ne odreduje tehnologiju: ono se njome koristi. Ta dijalekticka interakcija izmedu drustva i tehnologije prisutna je u djelima najboljih povjesnicara, poput Fernanda Braudela. 3 Klasicni povjesnicar tehnologije Melvin Kranzberg silovito se borio protiv pogreflne dileme tehnoloskoga determinizma. Vidi, na primjer, Kranzbergov (1992.) govor prigodom prihvacanja Nagrade pocasnog clanstva u NASTS-u. 4 Bijker i dr. (1987.) 41 USPON UMREZENOG DRUSTVA ganizacije i s raznim ciljevima, nastupila je prava eksplozija razliCitih vrsta aplikacija i koristi koje su jos vise ubrzale tehnolosku inovaciju, te prosirile njezin raspon i njezine izvore. 6 Jedna ilustracija pomoCi ce nam shvatiti vaznost nepredvidenih drustvenih posljedica tehnologije. 7 Kao sto je poznato, Internet je nastao unutar smionog programa koji su 1960-ih osmislili tehnoloski ratnici Agencije naprednih istrazivackih projekata americkog Ministarstva obrane (mitska DARPA) kako bi sprijecili sovjetsko preuzimanje ili unistenje americkih komunikacija u slucaju nuklearnog rata. U odredenoj mjeri to je bio elektronicki ekvivalent Maove taktike rasprsivanja sila gerile na sirokom podrucju sa svrhom suprotstavljanja neprijateljskoj sili pomocu svestranosti i poznavanja terena. Posljedica je hila mrezna arhitektura koja se, prema zamisli njezinih izumitelja, ne moze kontrolirati iz jednoga odredenog centra, a sastoji se od tisuca autonomnih racunalnih mreza koje imaju nebrojene naCine povezivanja i zaobilaze elektronicke barijere. ARPANET- mreza koju je postavilo Ministarstvo obrane Sjedinjenih Americkih Drzava, konacno je postala temeljem globalne, horizontalne komunikacijske mreze tisuca racunalnih mreza (sto je opce poznato racunalno pismenoj eliti koja je imala oko 20 milijuna korisnika sredinom 1990-ih i koja eksponencijalno raste). Tu mrezu sada koriste pojedinci i skupine sirom svijeta za razne svrhe, poprilicno udaljene od briga izumrloga hladnog rata. Tako je, na primjer, subcomandante Marcos, voda Chiapas zapatista, tijekom svoga bijega u veljaCi 1995. iz dubina 5 Tek se treba napisati fascinantna drustvena povijest vrijednosti i osobnih pogleda nekih od kljucnih inovatora revolucije racunalnih tehnologija koja se dogodila 1970-ih u Silikonskoj dolini. Medutim, nekoliko pokazatelja naizgled ukazuje na cinjenicu da su oni namjemo pokusavali ponistiti uCinke centralizirajuCih tehnologija poslovnog svijeta, iz vlastitih uvjerenja i zbog trzisne pozicije. Kao dokaz, podsjecam na cuveni reklamni spot tvrtke Apple Computers iz 1984. godine, koji je najavljivao Macintosh raeunalo i bio izravno oprecan Orwellovoj mitologiji Velikog brata kojom se koristio IBM. Sto se tice protudrustvenoga karaktera mnogih inovatora, podsjetimo se zivotne price genijalnog Stevea Wozniaka koji je razvio osobna racunala: nakon sto je napustio Apple jer mu je dosadilo sto se Apple pretvorio u jos jednu multinacionalnu kompaniju, nekoliko je godina trosio svoje bogatstvo potpomazuci rock sastave koji su muse svidali, prije nego sto je osnovao jos jedno poduzece kako bi razvijao tehnologije u skladu sa svojim ukusom. U jednom trenu, nakon sto je stvorio osobno racunalo, Wozniak je shvatio da nema nikakvo formalno obrazovanje iz podrucja racunalnih znanosti, pa se upisao na Kalifomijsko sveuciliste u Berkleyju. Kako bi izbjegao neugodan publicitet, upisao se pod drugim imenom. 6 Za odabrane dokaze u pogledu varijacija obrazaca sirenja informacijske tehnologije unutar razliCitih drustvenih i institucionalnih konteksta, vidi, izmedu ostalog, radove: Guile (1985.); Landau i Rosenberg (1986.); Wang (1994.); Watanuki (1990.); Bianchi et al. (1988.); Freeman et al. (1991.); Bertazzoni et al. (1984.); Agence de L'lnformatique (1986.); Castells i dr. (1986.). 7 Za informiranu i opreznu raspravu o odnosima izmedu drustva i tehnologije, vidi: Fischer (1985.). 42 PREDGOVOR:MREZAISEBSTVO sume Lacandon putem Interneta komunicirao sa svijetom i medijima. No, ako drustvo ne odreduje tehnologiju, ono moze, prvenstveno posredovanjem drzave, ugusiti njezin razvoj. IIi inace, opet intervencijom drzave, moze zapoceti s ubrzanim procesom tehnoloske modernizacije koja pak za samo nekoliko godina moze promijeniti sudbinu gospodarstava, vojne moCi i drustvene dobrobiti. Dapace, sposobnost ili nesposobnost drustva da ovlada tehnologijom, a pogotovo tehnologijom kojaje od strateske vaznosti za svako povijesno razdoblje, uvelike oblikuje sudbinu drustva, pa bismo cak mogli reCi da iako tehnologija sama po sebi ne odreduje povijesnu evoluciju i drustvenu promjenu, tehnologija (ili njezin nedostatak) utjelovljuje kapacitete drustva pomoeu kojih se ova mijenjaju, kao i koristi u koje drustva, uvijek u konfliktnom procesu, odluce uloziti svoj tehnoloski potencijal. 8 Tako, kadaje oko 1400. g. renesansa u Europi posijala intelektualno sjeme tehnoloske promjene koje ee tri stoljeea poslije upravljati svijetom, Kina je, prema Mokyru, 9 hila tehnoloski najnaprednija civilizacija u svijetu. Kljucni su se izumi u Kini razvili nekoliko stoljeea prije, pa cak i do tisueu i pol godina prije u slucaju visokih peei koje su u Kini omoguCile izlijevanje celika vee 200 g. pr. Kr. Nadalje, Su Sung je 1086. godine izumio prvi vodeni sat koji je nadmasivao preciznost mjerenja europskih mehanickih satova istoga doba. Celicni je plug uveden u sestom stoljeeu, a dva stoljeea poslije prilagoden uzgoju rize u mokrim poljima. Na podrucju tekstila, vreteno se pojavilo istodobno ina Zapadu, prije trinaestog stoljeea, ali je u Kini napredovalo znatno brze zbog vee uspostavljene tradicije sofisticirane opreme za tkanje: tkalacki stanovi za tkanje svile koristili su se vee u razdoblju Han. Usvajanje vodene energije dogodilo se istodobno kad i u Europi: do osmog stoljeea Kinezi su se sluzili hidraulicnim cekiCima, a 1280. godine doslo je do opeeg sirenja vertikalnoga vodenog kotaca. Kineskim je brodovima putovanje oceanom znatno prije bilo lakse nego europskim: kompasje izmisljen oko 960. godine, a njihove su dzunke potkraj cetrnaestoga stoljeea bile najnapredniji brodovi koji su omogueavali dugotrajna putovanja morem. U vojnom pogledu, osim sto su izumili barut, Kinezi su razvili i kemijsku industriju koja ih je opskrbljivala moenim eksplozivima, a samostrel i katapult u kineskoj su se vojsci koristili pet stoljeca prije nego u Europi. N a podrucju medicine su tehnike poput akupunkture postizale izvanredne rezultate koji su tek odnedavno opee prepoznati. I, naravno, prva revolucija obrade informacije hila je kineska: papir i tisak kineski su 8 9 Vidi analize predstavljene u: Castells (1988.b); takoder: Webster (1991.). Moja se rasprava o prekinutom tehnoloskom razvoju Kine prvenstveno oslanja s jedne strane na izvanredno poglavlje Joela Mokyra (1990.: 209-38); a s druge, na kontroverznu knjigu s izrazito mnogo uvida, Qian (1985.). 43 USPON UMREZENOG DRUSTVA izumi. Papir se u Kini pojavio tisucu godina prije nego na Zapadu, a tiskanje je vjerojatno zapocelo potkraj sedmoga stoljeca. Kao sto Jones pise: "Kina je dosla izrazito blizu industrijalizacije u cetrnaestom stoljecu." 10 To sto nije, promijenilo je povijest svijeta. Kada su 1842. godine opijumski ratovi doveli do kolonijalnih nameta Britanije, Kina je, prekasno, shvatila da izolacija ne moze stititi Srednje kraljevstvo od zlih posljedica tehnoloske inferiornosti. Nakon toga, Kini je trebalo Citavo stoljece da se pocne oporavljati od takvih katastrofalnih skretanja sa svoga povijesnog puta. Objasnjenja takva zacudujuceg povijesnog zbivanja brojna sui proturjecna. U ovom uvodu nema mjesta za slozenost takve rasprave. Ali natemelju istrazivanja i analiza koje su proveli Needham, 11 Qian, 12 Jones 13 i Mokyr, 14 moze se predloziti tumacenje koje ce nam nacelno pomoCi shvatiti interakciju izmedu drustva, povijesti i tehnologije. Nairne, veCina pretpostavki o kulturnim razlikama (pa cak i onih bez ocigledno rasistickih prizvuka) ne uspijeva objasniti razliku, kako istice Mokyr, ne izmedu Kine i Europe, vee izmedu Kine 1300-ih i Kine 1800-ih. Zasto su kultura i kraljevstvo koji su tisucama godina tehnoloski vodili svijet, odjednom postali tehnoloski stagnantni, i to bas u trenutku kad je Europa zakoracila u doba otkrica, te potom u doba industrijske revolucije? Needham je predlozio objasnjenje kako je kineska kultura hila sklonija skladnom odnosu izmedu covjeka i prirode nego zapadne vrijednosti, sto se moglo ugroziti brzom tehnoloskom inovacijom. N adalje, on se protivi zapadnim kriterijima kojima se koristi za mjerenje tehnoloskog razvoja. Medutim, taj kulturni naglasak stavljen na cjelovit pristup razvoju tisucama godina nije ogranicavao tehnoloski razvoj, niti zaustavio ekolosko propadanje uzrokovano sustavima navodnjavanja u juznoj Kini, kada je ocuvanje prirode bilo podredeno poljoprivrednoj proizvodnji kako bi se prehranilo rastuce stanovnistvo. Zapravo, Wen-yuan Qian u svojoj snaznoj knjizi, iako iskazuje divljenje Needhamovu kolosalnom zivotnom djelu, prigovara njegovu donekle pretjeranom entuzijazmu u pogledu postignuca tradicionalne kineske tehnologije. Qian poziva na pazljivije analiticko povezivanje razvoja kineskih znanosti i obiljezja kineske civilizacije kojom upravlja dinamika drzave. Mokyr takoder smatra da je drzava kljucni faktor pri objasnjavanju kineske tehnoloske retardacije u modernim vremenima. Objasnjenje se moze ponuditi u tri koraka: tehnoloska je 10 11 12 13 14 44 Jones (1981.), citira Mokyr (1900.: 219) Needham (1954-:88, 1969., 1981.) Qian (1985.) Jones (1988.) Mokyr (1990.) PREDGOVOR MREZA I SEBSTVO inovacija hila stoljeCima nacelno u rukama drzave; nakon 1400. godine kineska je drzava pod dinastijama Ming i Qing izguhila in teres za tehnoloskom inovacijom; a kulturna i drustvena elita, djelomicno zhog svoje predanosti sluzenja ddavi, usmjerila se na umjetnost, drustvene znanosti i vlastitu promociju vis-a-vis imperijalne hirokracije. Tako se uloga drzave i promjenljiva orijentacija drzavne politike cine kljucnima. Zasto hi ddava, koja je hila najveCi inzenjer hidraulike u povijesti i koja je jos u razdohlju Han uspostavila sustav agrikulturnog prosirenja sa svrhom unapredenja agrikulturne produktivnosti, odjednom postala ohuzdana u pogledu tehnoloske inovacije, cak zahranjujuci geografska istrazivanja i napustajuCi izgradnju velikih hrodova do 1430. godine? Ocigledni hi odgovor hio da se nije radilo o istoj drzavi; ne samo zato sto se radilo o razlicitim dinastijama, vee i zato sto je hirokratska klasa hivala sve duhlje uvucena u administraciju u vise nego dugom razdohlju neosporne dominacije. Prema Mokyru, cini se da je prevladavajuci faktor za tehnoloski konzervatizam hio strah vladara od potencijalno uznemirujuCih ucinaka tehnoloske promjene na drustvenu stahilnost. Brojne su sile onemogucavale sirenje tehnologije u Kini, kao i u drugim drustvima, a posehice gradski cehovi. Birokrati zadovoljni statusom quo hili su zahrinuti mogucnoscu pokretanja drustvenih sukoha koji hi se mogli stopiti s ostalim izvorima latentne opozicije u drustvu koje je hilo pod kontrolom nekoliko stoljeca. Cak su i prosvijetljeni Manchu despoti osamnaestog stoljeca, K'ang Chi i Ch'ien Lung, usmjerili svoje napore pacifikaciji i redu, radije nego razvoju novih dogadaja. Protivno tome, istrazivanje i kontakti sa strancima, izvan granica kontrolirane trgovine i nahave oruzja, smatrali su se u najholjem slucaju nepozeljnim, au najgorem prijeteCim, s ohzirom na neizvjesnost koju su ukljuCivali. Birokratska drzava hez vanjskih podrazaja i s unutarnjim ogranicenjima tehnoloske modernizacije izahrala je opreznu neutralnost, zaustavljajuCi na taj nacin tehnolosku putanju koju je Kina slijedila stoljeCima, ako ne i tisuCljeCima, upravo pod vodstvom drzave. Rasprava o faktorima koji su se nalazili u osnovi dinamike kineske drzave pod dinastijama Ming i Qing ocigledno je izvan dosega ove knjige. Za nase istrazivacke svrhe hitne su dvije pouke izvedene iz ovoga temeljnog iskustva prekinutoga tehnoloskog razvoja: s jedne strane, kao sto se moze vidjeti iz povijesti u Kini i drugdje, drzava moze hiti vodeca sila tehnoloske inovacije; s druge strane, upravo zhog toga, kada drzava izguhi interes za tehnoloski napredak, ili ga vise ne moze odrzavati, staticni model inovacije vodi do stagnacije zhog sterilizacije autonomne inovativne energije drustva usmjerene stvaranju i primjeni tehnologije. Cinjenica da je kineska ddava hila u stanju nekoliko sto- 45 USPON UMREZENOG DRUSTVA ljeca poslije ponovno izgraditi naprednu tehnolosku osnovu, s nuklearnom tehnologijom, raketama, lansiranjem satelita i elektronikom, 15 ponovno upucuje na prazninu pretezito kulturnoga tumacenja tehnoloskog razvoja i zaostajanja: ista kultura moze stvoriti vrlo razliCite tehnoloske putanje, ovisno o obrascu odnosa izmedu drzave i drustva. Medutim, iskljuciva ovisnost o ddavi ima svoju cijenu, a cijena je za Kinu bila retardacija, glad, epidemije, kolonijalna dominacija i gradanski rat, sve do sredine dvadesetoga stoljeca. Vrlo se slicna, moderna prica moze ispricati te ce se i ispricati u ovoj knjizi (svezak III.), o nesposobnosti sovjetskoga etatizma spram revolucije informacijske tehnologije, sto je za posljedicu imalo smanjenje proizvodnoga kapaciteta i narusavanje vojne moCi. Ipak, ne bismo smjeli ideoloski zakljuciti kako je svako mijesanje drzave kontraproduktivno u odnosu na tehnoloski razvoj, upustajuCi se u stovanje nesputanoga, pojedinacnog poduzetnistva. Naravno, Japanje upravo suprotan primjer, u usporedbi s kineskim povijesnim iskustvom i u usporedbi s nesposobnoscu sovjetske drzave da se prilagodi revoluciji informacijske tehnologije pokrenutoj u Americi. Povijesno gledano, Japan je prosao kroz povijesno razdoblje jos vece izolacije od Kine, za vrijeme sogunata Tokugawa (uspostavljenog 1603. godine), izmedu 1636. i 1853., tocno u doba kriticnog razdoblja nastajanja industrijskog sustava na zapadnoj hemisferi. Tako je 1635. godine zabranjena gradnja brodova od preko 50 tona, a sve su japanske luke osim Nagasakija zatvorene za strance, pri cemu je trgovina bila ogranicena na Kinu, Koreju i Nizozemsku, iako su pocetkom 17. stoljeca japanski trgovci trgovali sirom istocne i jugoistocne Azije koristeci se modernim brodovima koji su dostizali do 700 tona. 16 Tehnoloska inovacija nije bila posvemasnja tijekom tih dvaju stoljeca, pa je endogena inovacija omogucila Japanu da nastavi s promjenom brze od Kine. 17 No, zato stoje tehnoloska razina Japana bila niza od one u Kini, do sredine devetnaestoga stoljeca kurobune (crni brodovi) komodora Perryja mogli su nametnuti trgovinske i diplomatske odnose zemlji koja znacajno kasni za zapadnom tehnologijom. Medutim, cim je 1868. godine I shin Meiji (restauracija Meiji) stvorila politicke uvjete za odlucnu modernizaciju pod vodstvom drzave, 18 Japanje u vrlo kratkom vremenu izrazito brzo napredovao u pogledu napredne tehnologije. 19 Kao znacajne ilustracije, zbog njezine trenutne strateske vaznosti, prisjetimo se ukratko izvanrednog raz15 Wang (1993.) 16 Chida i Davies (1990.) 17 Ito (1993.) 46 PREDGOVOR·MREtAISEBSTVO voja primjene elektrotehnike i komunikacija u Japanu u posljednjoj cetvrtini devetnaestog stoljeca. 20 Prvi odjel elektrotehnike u svijetu osnovan je 1873. godine u novoosnovanom Imperial College of Engineering u Tokiju, pod vodstvom dekana koledza, Henryja Dyera, skotskog inzenjera mehanike. Izmedu 1887. i 1892. godine, vodeCi akademik na podrucju elektricnog inzenjeringa, William Ayrton, bio je pozvan da predaje na koledzu, jer je bio kljucan za sirenje znanja novoj generaciji japanskih inzenjera. Tako je do kraja stoljeca Telegrafski biro bio u stanju zamijeniti strance u svim svojim tehnickim odjelima. Prebacivanje tehnologije sa Zapada nastojalo se postiCi na vise nacina. Godine 1873. Strojarska radionica Telegrafskog biroa poslala je japanskog urara, Tanaku Seisukea, na Medunarodnu izlozbu strojeva u Becu kako bi prikupio informacije o strojevima. Otprilike deset godina poslije, svi su strojevi u Birou bilijapanske izrade. Na temelju te tehnologije, Tanaka Daikichije 1882. godine osnovao tvornicu na elektricni pogon, Shibaura Works, koja je, nakon sto ju je preuzeo Mitsui, postala Toshiba. Inzenjeri su bili poslani u Europu i Ameriku, a Western Electric je dobio dopustenje da proizvodi i prodaje svoje proizvode u Japanu 1899., u zajednickom ulaganju sjapanskim industrijalcima: ime kompanije bilo je NEC. S takvom tehnoloskom bazom Japan je punom brzinom kroeio u doba elektronike i komunikacije prije 1914. godine: do 1914. ukupna proizvodnja energije dosegla je 1.555.000 kw/sat, a 3000 telefonskih ureda prenosilo je oko milijardu poruka godisnje. Doista je simbolicno da je komodor Perry 1857. godine poklonio Shogunu set americkih telegrafskih uredaja, koji do tada nisu bili videni u Japanu: prva telegrafska linija postavljenaje 1869. godine, a deset godina poslije Japan je bio povezan s cijelim svijetom preko transkontinentalne informacijske mreze, preko Sibira. Mrezom je upravljao Great Northern Telegraph Co., pod zajednickom upravom zapadnih i japanskih inzenjera, a poruke su se slale i na engleskom i na japanskom. 18 Nekoliko uvazenih japanskih ucenih ljudi smatra, s cime bih se slozio, da je najbolje zapadnjacko tumacenje Meiji restauracije i drustvenih korijenajapanske modernizacije Normanovo (1940.). Djelo je prevedno na japanski i vrlo je Citano na japanskim sveuCilistima. lzvanrednog povjesmcara obrazovanog na Cambridgeu i Harvardu, prije nego sto se prikljuCio kanadskoJ diplomatskoj misiji, Normana je Karl Wittfogel 1950-ih prijavio kao komunista McCarthyjevu odboru pri Senatu, te ga podvrgnuo neprekidnom pritisku zapadnih obavjestajnih sluzbi. Nakon sto je postao kanadski ambasador u Egiptu, pocinio je samoubojstvo 1957. godine. Za doprinose toga vrhunskog ucenjaka razumijevanju japanske drzave, vidi: Dower (1975.); drukcije motriste mozete naCi u: Beasley (1988.) 19 Matsumoto i Sinclair (1994.); Kamatani (1988.) 20 Uchida (1991.) 47 USPON UMREZENOG DRUSTVA Danas je svima poznata prica kako je Japan postao jedan od glavnih igraca na svjetskoj sceni u podrucju industrija informacijske tehnologije u posljednjoj cetvrtini dvadesetog stoljeca, pod strateskim vodstvom drzave, pace u nasoj raspravi biti kao takva i pretpostavljena. 21 Ono sto je bitno za ovdje predstavljene ideje jest da se to dogodilo istodobno kad i industrijska i znanstvena velesila, Sovjetski Savez, nije uspjela obaviti tu temeljnu tehnolosku tranziciju. Ocigledno je, kao sto prethodni podsjetnik pokazuje, da se japanski tehnoloski razvoj od 1960. godine nije dogodio u povijesnom vakuumu, vee je bio ukorijenjen u desetljeCima staru tradiciju uspjesnoga inzenjeringa. Za potrebe ove analize potrebno je naglasiti koliko su dramaticno razliCite rezultate imale intervencija drzave (ili njezina odsutnost) u slucajevima Kine i Sovjetskog Saveza, u usporedbi s Japanom u razdoblju Meiji, kao i u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata. Karakteristike su japanske drzave u korijenima oba procesa modernizacije i razvoja poznate, kako za !shin Meiji, 22 tako i za suvremenu razvojnu drzavu, 23 a njihova bi nas prezentacija suvise uda1ji1a od sredisnje tocke ovih uvodnih razmisljanja. Za razumijevanje odnosa izmedu tehnologije i drustva mora se shvatiti da je uloga drzave, koja usporava, oslobada ili predvodi tehnolosku inovaciju, kljucan faktor u ukupnom procesu, jer izrazava i organizira drustvene i kulturne sile koje prevladavaju u odredenom vremenu i prostoru. Tehnologija dobrim dijelom izrazava sposobnost drustva da se uzdigne do tehnoloskog umijeca posredovanjem drustvenih institucija, ukljucujuci i drzavu. Povijesni proces kroz koji se zbiva takav razvoj proizvodnih snaga, oznacava obiljezja tehnologije i njezina upletanja u drustvene odnose. lsto vrijedi i za tekucu tehnolosku revoluciju. Ona nije slucajno nastala i prosirila se u povijesnom razdoblju globalne restrukturacije kapitalizma, kojemu je sluzila kao kljucni alat. Stoga, novo drustvo koje izvire iz takvog procesa promjene istodobno je kapitalisticko i informacijsko, iako u razliCitim zemljama donosi znacajne povijesne varijacije, ovisno o njihovoj povijesti, kulturi, institucijama i njihovu specificnom odnosu spram globalnoga kapitalizma i informacijske tehnologije. 21 Ito (1994.); Japanski centar za procesiranje informacija (1994.); za zapadnu perspektivu, vidi: Forester (1993.) 22 Vidi: Norman (1940.) i Dower (1975.); vidi takoder: Allen (1981.) 23 Johnson (1995.) 48 PREDGOVOR·MREZAISEBSTVO Informacionalizam, industrijalizam, kapitalizam, etatizam: naCini razvoja i naCini proizvodnje Revolucija informacijske tehnologije bila je kljucna kako bi omoguCila temeljni proces restrukturacije kapitalistickoga sustava nakon 1980. godine. U tom se procesu i oblikovala sama tehnoloska revolucija, u svom razvoju i manifestaciji, pod utjecajem logike i interesa razvijenoga kapitalizma, iako ju izrazi tih in teresa nikada nisu mogli ograniCiti. Alternativni sustav drustvene organizacije prisutan u nasemu povijesnom razdoblju, etatizam, takoder je pokusao ponovno definirati naCine postizanja svojih strukturalnih ciljeva, cuvajuCi pritom bit tih ciljeva: to je smisao restrukturacije (ili perestrojke, na ruskom). No sovjetski je etatizam propao pri pokusaju, ito do te mjere da se urusio citav sustav, uvelike zahvaljujuCi nesposobnosti etatizma da prihvati i iskoristi nacela informacionalizma utjelovljena u novim informacijskim tehnologijama, sto cu objasniti u ovoj knjizi (svezak III.) na temelju empirijske analize. Izgleda da je kineski etatizam bio uspjesan jer se prebacio s etatizma na kapitalizam kojim upravlja drzava i integraciju u globalne ekonomske mreze, time nalikujuCi vise na razvojne drzavne modele kapitalizma istocne Azije nego na "socijalizam s kineskim karakteristikama" sluzbene ideologije,24 sto cu takoder pokusati objasniti u svesku III. Ipak, vrlo je vjerojatno da ce proces transformacije u Kini proCi kroz znacajne politicke sukobe i institucionalne promjene u nadolazeCim godinama. Pad etatizma (uz rijetke iznimke, kao sto su na primjer Vijetnam, Sjeverna Koreja i Kuba, koje su, doduse, u procesu povezivanja s globalnim kapitalizmom) uspostavio je blizak odnos izmedu novoga, globalnog kapitalistickog sustava oblikovana njegovom razmjerno uspjesnom perestrojkom i pojave informacionalizma kao novoga materijala, tehnoloske asnove ekonomske aktivnosti i drustvene organizacije. No, ta su dva procesa (kapitalisticka restrukturacija i uspon informacionalizma) razliCiti, a njihova se interakcija moze shvatiti samo ako ih analiticki razdvojimo. U ovom trenu uvodne prezentacije temeljnih ideja knjige, cini mi se neophodnim predloziti neke teoretske distinkcije i definicije u pogledu kapitalizma, etatizma, industrijalizma i informacionalizma. U teorijama postindustrijalizma i informacionalizma, pocevsi od klasicnih djela Alaina Tourainea25 i Daniela Bella, 26 dobro je uspostavljena teorija koja ustanovljuje razlike izmedu razdoblja prije industrijalizma, . 24 Nolan i Furen (1990.); Hsing (1996.) 25 Touraine (1969.) 26 Bell (1973.). Svi su citati iz izdanja 1976., koje sadrZi i novi, opsezni "Uvod 1976." 49 USPON UMREZENOG DRUSTVA industrijalizma i informacionalizma (iii postindustrijalizma) na os razliCitu od one koja se suprotstavlja kapitalizmu i etatizmu (ili kolektivizmu, prema Bellovoj terminologiji). Iako se drustva mogu opisati pomoeu tih dviju osi (tako da imamo industrijski etatizam, industrijski kapitalizam, itd.), za razumijevanje drustvene dinamike neophodno je analiticki odvojiti i empirijski povezati naCin proizvodnje (kapitalizam, etatizam) i naCin razvoja (industrijalizam, informacionalizam). Kako bismo te dvije distinkcije teoretski zasnovali i time poduprli specificne analize prikazane u ovoj knjizi, neophodno je provesti Citatelja u nekoliko odlomaka kroz donekle nepristupacne domene socioloske teorije. Ova knjiga proucava pojavljivanje nove drustvene strukture, manifestirane kroz razlicite oblike, ovisno o razliCitosti kultura i institucija sirom planeta. Ta nova drustvena struktura povezana je s pojavom novoga nacina razvoja, informacionalizma, povijesno oblikovana restrukturacijom kapitalistickog naCina proizvodnje potkraj dvadesetoga stoljeea. Teoretsko glediste koje se nalazi u osnovi ovog pristupa pretpostavlja da su drustva organizirana oko ljudskih procesa strukturiranih povijesno odredenim odnosima proizvodnje, iskustva i moci. Proizvodnja je djelovanje covjecanstva na materiju (prirodu) sa svrhom izvlacenja koristi iz njezina prisvajanja i transformacije, cime se dobiva proizvod koji se djelomicno (i nejednako) konzumira, pri cemu se visak akumulira kako bi se mogao investirati, ovisno o razlicitim drustveno odredenim ciljevima. Iskustvo je djelovanje ljudi na sebe same, odredeno interakcijom izmedu njihovih bioloskih i kulturnih identiteta, u odnosu na njihovo drustveno i prirodno okruzenje. Ono je strukturirano oko beskrajne potrage za ispunjenjem ljudskih potreba i zelja. Moe je onaj odnos izmedu ljudi koji na temelju proizvodnje i iskustva nameee volju jednih ljudi drugima potencijalnom ili aktualnom primjenom fizickog ili simbolickog nasilja. Drustvene institucije izgradene su kako bi provodile odnose moCi koji postoje u svakomu povijesnom razdoblju, ukljucujuCi nadzor, ogranicenja i drustvene ugovore postignute kroz borbe za moe. Proizvodnja je organizirana kroz klasne odnose koji definiraju proces kroz koji neki ljudi, ovisno o njihovu polozaju u procesu proizvodnje, odlucuju o podjeli i upotrebi proizvoda u odnosu na potrosnju i investiciju. Iskustvo je strukturirano oko odnosa spolova i seksualnosti, povijesno organiziranih oko obitelji, a dosad obiljezenih dominacijom muskaraca nad zenama. Obiteljski odnosi i seksualnost oblikuju licnost i uokviruju simbolicku interakciju. Moe se temelji na drzavi i njezinu institucionaliziranom monopolu nasilja, iako se ono sto Foucault naziva mikrofizikom moCi, utjelovljuje u institucijama i organizacijama, rasprsuje kroz cijelo drustvo, od radnih 50 PREDGOVOR:MREZAISEBSTVO mjesta do bolnica, zatvarajuCi ljude u uzak okvir sluzbenih duznosti i neformalnih agresija. Simbolicka komunikacija izmedu ljudi, zatim odnos izmedu ljudi i prirode, kristaliziraju se kroz povijest stvarajuCi kulture i kolektivne identitete, na temelju proizvodnje (s njezinim sastavnim dijelom, potrosnjom), te iskustva i moCi. Proizvodnjaje drustveno slozen proces,jer se svaki od njezinih elemenata unutarnje razlikuje. Tako covjecanstvo kao kolektivni proizvodac ukljucuje i radnu snagu i organizatore proizvodnje, a radna je snaga pak vrlo razlicita i raslojena prema ulozi svakog radnika u procesu proizvodnje. Materija ukljucuje prirodu, prirodu koju covjek mijenja, prirodu koju covjek stvara, te samu ljudsku prirodu, pri cemu nas rad povijesti prisiljava da se odmaknemo od klasicne razlike izmedu covjecanstva i prirode, s obzirom na to da su tisuc1jeca ljudskoga djelovanja ukljucila prirodno okruzenje u drustvo, sto nas materijalno i simbolicki Cini nerazdvojnim dijelom tog okruzenja. Odnos izmedu radne snage i materije u procesu rada ukljucuje uporabu proizvodnih sredstava nad materijom natemelju energije, znanja i informacije. Tehnologijaje specifican oblik tog odnosa. Proizvod procesa proizvodnje drustveno se upotrebljava na dva naCina: kao potrosnja i kao visak. Drustvene strukture su u interakciji s proizvodnim procesom time sto odreduju pravila prisvajanja, distribucije i upotrebe viska. Ta pravila sacinjavaju nacine proizvodnje, ovi pak definiraju drustvene odnose proizvodnje, odredujuCi postojanje drustvenih klasa koje se kao takve uspostavljaju povijesnom praksom. Strukturalno nacelo prema kojemu se visak prisvaja i nadzire, obiljezava naCin proizvodnje. U dvadesetom smo stoljecu u nacelu zivjeli s dva prevladavajuca naCina proizvodnje: kapitalizmom i etatizmom. U kapitalizmu su razdvajanje proizvodaca i njihovih sredstava proizvodnje, komodifikacija pitanje identiteta kapitalisticke klase stvar drustvenog istrazivanja u svakomu pojedinom povijesnom kontekstu, a ne neka apstraktna kategorija. U etatizmu se nadzor viska nalazi izvan ekonomske sfere: u rukama onih koji imaju moe u drzavi- nazovimo ih aparatciki ili ling-dao. Kapitalizam je orijentiran na profit, tj. na povecanje viska koji kapital prisvaja na temelju privatnog nadzora nad sredstvima proizvodnje i cirkulacije. Etatizam je (bio?) orijentiran na maksimizaciju mod, tj. na povecanje vojnog i ideoloskoga kapaciteta politickog aparata sa svrhom nametanja ciljeva vecem broju ljudi, i to na dubljim razinama njihove svijesti. Drustveni odnosi proizvodnje, pa tako i nacin proizvodnje, odreduju prisvajanje i upotrebu viska. Razina tog viska je odvojeno, no ipak kljucno pitanje, a ona se odreduje produktivnoscu odredenoga proizvodnog 51 USPON UMREZENOG DRUSTVA procesa, tj. odnosom izmedu vrijednosti svake jedinice outputa i vrijednosti svake jedinice inputa. Sami proizvodni procesi ovisni su o odnosu izmedu rada i materije, u funkciji upotrebe proizvodnih sredstava pomocu primjene energije i znanja. Taj proces obiljezavaju tehnicki odnosi proizvodnje koji odreduju naein razvoja. Tako su nacini razvoja tehnoloska uredenja putem kojih rad djeluje na materiju kako bi stvorio proizvod, konacno odredujuci razinu i kvalitetu viska. Svaki nacin razvoja odreden je elementom koji je kljucan za odrzavanje produktivnosti u proizvodnom procesu. Tako u poljoprivrednom naCinu razvoja izvor povecanja viska proizlazi iz kvantitativnoga povecanja radne snage i prirodnih resursa (posebice zemlje) u proizvodnom procesu, kao i iz prirodne obdarenosti tih resursa. Kod industrijskoga naCina razvoja glavni se izvor produktivnosti nalazi u uvodenju novih izvora energije i u sposobnosti decentralizacije upotrebe energije sirom procesa proizvodnje i cirkulacije. U novome, informacijskom naCinu razvoja, izvor produktivnosti nalazi se u tehnologiji stvaranja znanja, obrade informacija i komunikacije simbola. Znanje i informacija uvijek su kljucni elementi u svim naCinima razvoja jer se proces proizvodnje uvijek temelji na odredenoj razini znanja i na obradi informacija. 27 No ono sto je posebno kod informacijskog nacina razvojajest djelovanje znanja na samo znanje kao glavni izvor produktivnosti (vidi poglavlje 2). Obrada informacija usmjerena je na poboljsanje tehnologije obrada informacija sa svrhom povecanja produktivnosti, unutar virtuoznog kruga interakcije izmedu izvora tehnologije temeljenih na znanju i primjene tehnologije na unapredivanje generiranja znanja i obrade informacija: upravo zato, priklanjajuCi se modi, taj nacin razvoja nazivam informacijskim, ciji su sastavni dijelovi pojava nove tehnoloske paradigme temeljene na informacijskoj tehnologiji (vidi poglavlje 1). Svaki nacin razvoja takoder ima strukturalno odredeno nacelo izvedbe oko kojeg se organiziraju tehnoloski procesi: industrijalizam je orijentiran na ekonomski rast, tj. na maksimizaciju proizvodnje; informacionalizamje usmjeren na tehnoloski razvoj, tj. prema sakupljanju znanja i vi27 Kako bi knjiga hila jasnija, Cini mi se neophodnim dati defmiciju znanja i informacije, iako takva intelektualno zadovoljavajuca gesta uvodi u raspravu odredenu dozu proizvoljnosti, sto dobro znaju drustveni znanstvenici koji su se hrvali s tim pitanjem. Ne mogu naCi dobar razlog za razvijanje definicije znanja koju je dao Daniel Bell (1973: 175): "Znanje: skup organiziranih izjava o Cinjenicama ili idejama koji predstavlja promisljeni sud ili rezultat eksperimenta, koji se drugima prenosi putem nekog medija komunikacije u nekom sustavnom obliku." Sto se tice informacije, neki priznati autori na tom podrucju, kao sto je Machlup, definiraju informaciju jednostavno kao komunikaciju znanja (vidi: Machlup 1962.: 15). Medutim, to je zbog toga sto se Machlupova definicija znanja Cini pretjerano sirokom, kao sto argumentira Bell. Stoga bih pridruzio i operativnu defmiciju informacije koju predlaze Porat u svojemu klasicnom djelu (1977.: 2): "Informacije su organizirani podaci preneseni komunikacijom." 52 PREDGOVOR: MREZA I SEBSTVO sim razinama slozenosti obrade informacija. Iako vise razine znanja mogu u nacelu uvjetovati vise razine outputa po temeljnoj jedinici inputa, u informacionalizmu funkciju tehnoloske proizvodnje karakterizira potraga za znanjem i informacijom. Iako su tehnologija i tehnoloski odnosi proizvodnje organizirani u obrascima koji potjecu od dominantnih sfera drustva (na primjer, proizvodni proces, vojno-industrijski kompleks, itd.), oni se sire kroz citavo polje drustvenih odnosa i struktura, na taj nacin djelujuCi na moe i iskustvo te mijenjajuCi ih. 28 Tako naCini razvoja oblikuju cjelokupno podrucje drustvenoga ponasanja, sto naravno ukljucuje i simbolicku komunikaciju. Kako se informacionalizam temelji na tehnologiji znanja i informacije, u informacijskom nacinu razvoja postoji posebna povezanost izmedu kulture i proizvodnih sila, izmedu duha i materije. Iz toga se moze zakljuciti da mozemo ocekivati pojavu povijesno novih oblika drustvene interakcije, drustvene kontrole i drustvene promjene. lnformacionalizam i kapitalisticka perestrojka Prebacujuci se s teoretskih kategorija na povijesnu promjenu, bitno jereCi da je kod drustvenih procesa i oblika koji utjelovljuju sama drustva od kljucnog znacenja stvarna interakcija izmedu nacina proizvodnje i nacina razvoja, koju provode i za koju se bore drustveni sudionici, na nepredvidive naCine, te unutar ogranicavajuceg okvira povijesne proslosti i sadasnjih uvjeta tehnoloskoga i ekonomskog razvoja. Tako hi svijet i drustva hili znacajno drukCiji daje Gorbacov uspio sa svojomperestrojkom, ciljem koji je bio politicki tezak za ostvarenje, iako dostizan. Ili da azijski Pacifik nije uspio stopiti svoj oblik ekonomske organizacije, tradicionalnu poslovnu umrezenost, s alatima koje pruza informacijska tehnologija. lpak, najutjecajniji povijesni faktor koji ubrzava, kanalizira i oblikuje paradigmu informacijske tehnologije, te uvjetuje s njom povezane drustvene oblike, bio je i jos uvijek jest proces kapitalisticke restrukturacije koji se zbiva od 1980-ih godina, tako da se novi tehno-ekonomski sustav moze adekvatno nazvati informacijskim kapitalizmom. Keynesov model kapitalistickoga rasta koji je uspostavio dote.rj. revide28 Kad se tehnoloska inovacija ne siri kroz drustvo zbog institucionalnih prepreka, slijedi tehnolosko ~aostajanje, zbog odsutnosti neophodne drustvenolkulturne povratne informacije institucijama inovacije i samim inovatorima. To je temeljna pouka koja se moze izvuCi iz vaznih iskustva kao sto su Qingova Kina ili Sovjetski Savez. Sto se tice Sovjetskog Saveza, vidi svezak IlL Sto se tice Kine, vidi: Qian (1985.) i Mokyr (1990.). 53 USPON UMRE::\ENOG DRUSTVA ni ekonomski prosperitet i drustvenu stabilnost u veCini trzisno usmjerenih ekonomija u trajanju od gotovo trideset godina nakon Drugoga svjetskog rata, ranih 1970-ih godina nasao se pred zidom ugradenih ogranicenja i njegova se kriza oCitovala u obliku vrtoglave inflacije. 29 Kadje porast cijena nafte 1974. i 1979. godine prijetio povecanjem inflacije izvan granica kontrole, vlade i poduzeca zapoceli su s procesom restrukturacije na pragmatican naCin pokusaja i pogreske. Taj se proces jos uvijek odvija sredinom 1990-ih, ali s jos vise napora usmjerenih k deregulaciji, privatizaciji i raskidanju drustvenog ugovora izmedu kapitala i rada koji se nalazio u osnovi stabilnosti prethodnoga modela rasta. Ukratko, niz reformi, na razini institucija i razini upravljanja poduzecem, tezio je k cetiri glavna cilja: produbljivanju kapitalisticke logike trazenja dobiti u odnosima izmedu kapitala i rada; povecanju produktivnosti radne snage i kapitala; globalizaciji proizvodnje, cirkulacije i tr:lista sa svrhom stvaranja uvjeta koji nose najvece prednosti i najveCi profit; te uprezanju drzavne podrske za proizvodne prihode i konkurentnost nacionalnih ekonomija, koja je cesto skodila drustvenoj zastiti i regulaciji javnih interesa. Tehnoloska inovacija i organizacijska promjena, usmjeravanje paznje na fleksibilnost i prilagodljivost, hili su kljucni da hi se postigla brzina i uCinkovitost restrukturacije. Moze se reCi da hi globalni kapitalizam bez nove informacijske tehnologije bio znatno ogranicenija stvarnost; fleksibilni menedzment sveo hi se na smanjivanje radne snage; a novi krug potrosnje na kapitalna dobra i nova potrosna dobra ne hi bio dostatan da nadoknadi smanjenje drzavne potrosnje. Tako je informacionalizam povezan sa sirenjem i pomladivanjem kapitalizma, kao sto je i industrijalizam bio kljucan prilikom uspostavljanja kapitalizma kao nacina proizvodnje. Proces restrukturacije imao je, naravno, vrlo razliCite manifestacije u podrucjima i drustvima sirom svijeta, sto cu ukratko razmotriti u poglavlju 2: suprotno svojoj logici, a u skladu s vojnim keynezijanizmom Reaganove administracije, proces je zastranio od svoje temeljne logike, stvarajuci jos vece teskoce americkoj ekonomiji na kraju euforije uzrokovane umjetnom stimulacijom. U Zapadnoj Europi restrukturacija nije hila toliko prisutnajer se drustvo protivilo demontiranju drzave blagostanja i jednostranoj fleksibilnosti trzista radne snage. Posljedica toga hila je povecana nezaposlenost u Europskoj uniji. Japan je restruktu29 Ima vee vise godina kako sam prezentirao svoju interpretaciju uzroka svjetske krize 1970-ih, kao i provizornu prognozu moguCih smjerova kapitalisticke restrukturacije. Usprkos pretjerano krutom teoretskom okviru koji sam pridruzio empirijskoj analizi, mislim da su glavne ideje koje sam iznio u toj knjizi (pisanoj 1977.-8. godine), ukljucujuCi i predvidanje reaganomike pod tim imenom, jos uvijek korisne kod shvacanja kvalitativnih promjena u kapitalizmu tijekom posljednja dva desetljeca (vidi: Castells 1980.). 54 PREDGOVOR:MREZAISEBSTVO raciju prihvatio hez dramaticnih promjena, naglasavajuCi produktivnost i konkurentost zasnovane na tehnologiji i suradnji, a ne na povecanoj eksploataciji, sve dok ga medunarodni pritisci nisu primorali na off-shore proizvodnju i na prosirenje uloge nezastiCenoga, sekundarnog trzista radne snage. Isti je Japan krajem 80-ih nametnuo jaku recesiju ekonomijama Mrike (s iznimkama Juznoafricke Republike i Bocvane) i Latinske Amerike (s iznimkama Cilea i Kolumhije), kadje politika Medunarodnoga monetarnog fonda prekinula dotok novca, te smanjila place i uvoz, kako hi postigla vecu homogenost uvjeta glohalne akumulacije kapitala sirom svijeta. Restrukturiranje se nastavilo temeljeno na politickom porazu organiziranih radnika u glavnim kapitalistickim zemljama i prihvacanjem zajednicke ekonomske discipline zemalja OECD-a. Takva je disciplina, iako su je prema potrebi nametnuli Bundesbank, Upravni odbor Americkih federalnih rezervi i Medunarodni monetarni fond, zapravo bila upisana u integraciju glohalnih financijskih trzista koja se odvijala tijekom ranih 1980-ih godina koristeCi se novim informacijskim tehnologijama. Zhog uvjeta koje je nametala globalna financijska integracija, autnomne, nacionalne monetarne politike postale su doslovno neostvarive, sto je ujednacavalo osnovne ekonomske parametre procesa restrukturacije sirom planeta. Dok su restrukturacija kapitalizma i sirenje informacionalizma hili nerazdvojivi procesi na globalnoj razini, drustva su na razliCite naCine djelovala i reagirala na te procese, vee prema specificnosti svoje povijesti, kulture i institucija. Stoga je donekle neprimjereno govoriti o informacijskom drustvu koje bi podrazumijevalo homogenost svih drustvenih ohlika unutar novoga sustava. Ta je pretpostavka ocigledno pogresna, empirijski i teoretski. Ipak, o informacijskom drustvu mozemo govoriti na isti nacin na koji su sociolozi govorili o postojanju industrijskog drustva, navodeCi ista temeljna ohiljezja svojih socio-tehnoloskih sustava, kao na primjer u formulaciji Raymonda Arona. 30 Ali ovdje postoje dvije vazne karakteristike: s jedne strane, informacijska su drustva, kakva trenutno postoje, kapitalisticka (za razliku od industrijskih drustava od kojih su neka hila etatisticka); s druge strane, moramo naglasiti kulturnu i institucionalnu razliCitost informacijskih drustava. Tako japanska unikatnost31 ili spanjolska razlicitost 32 nece izhlijedjeti u procesu kulturne dediferencijacije, ponovno se prihlizavajuCi univerzalnoj moden1izaciji, ovaj put mjerenoj stopama rasirenosti racunala; niti ce se Kina ili Brazil rastopi30 Aron (1963.) • 31 Za japansku unikatnost u socioloskoj perspektivi, vidi: Shoji (1990.). 32 Za drustvene korijene spanjolskih razlicitosti i slicnosti, vis-a-vis ostalih zemalja, vidi: Zaldivar i Castells (1992.). 55 USPON UMRE~ENOG DRU~TVA ti u globalnoj kasi informacijskoga kapitalizma ako nastave svojim ·putem brzoga razvoja. Ali i Japan i Spanjolska, Kina, Brazil, pa i Sjedinjene Americke Drzave, jesu informacijska drustva, te ee to jos vise biti u buduenosti, u smislu da su kljucni procesi generacije znanja, ekonomske produktivnosti, politicke/vojne moCi i komunikacije putem medija vee sada duboko transformirani informacijskom paradigmom i spojeni na globalne mreze bogatstva, moei i simbola koji djeluju po informacijskoj logici. Tako su sva drustva pod utjecajem kapitalizma i informacionalizma, a mnoga su drustva (zasigurno sva glavna drustva) vee informacijska, 33 iako na razliCite naCine, uz drukCija okruzenja, te unutar specificnih kulturno/institucijskih izraza. Teorija informacijskoga drustva kao razliCitog od globalnolinformacijske ekonomije uvijek ee morati pratiti i povijes33 Zelio bih napraviti analiticku razliku izmedu pojmova "drustvo informacija" (information society) i "informacijsko drustvo" (informational society), koji imaju slicne implikacije u odnosu na ekonomiju informacija/informaticku ekonomiju. Pojam drustvo informacija naglasava ulogu informacije u drustvu. Ali ja tvrdim da je informacija, u svome najsirem smislu, tj. kao komunikacija znanja, bila kljucna u svim drustvima, ukljucujuCi i srednjovjekovnu Europu koja je bila kulturno strukturirana i u dobroj mjeri ujedinjena oko skolastike, koja je pak dobrim dijelom intelektualni okvir (vidi: Southern 1995.). Za razliku od toga, pojam informacijski ukazuje na obiljezje specificnog oblika drustvene organizacije u kojemu generiranje informacija, njihova obrada i prenosenje postaju osnovni izvori produktivnosti i moCi, zbog novih tehnoloskih uvjeta koji se pojavljuju u ovomu povijesnom razdoblju. Moja terminologija nastoji povuCi paralelu s razlikom izmedu industrije i industrijskoga. Industrijsko drustvo (uobicajeni pojam u socioloskoj tradiciji) nije samo drustvo u kojemu postoji industrija, vee drustvo u kojemu drustveni i tehnoloski oblici industrijske organizacije prozimaju sve sfere aktivnosti, pocevsi od dominatnih aktivnosti, smjestenih unutar ekonomskog sustava i vojne tehnologije, te dosezuCi ciljeve i navike svakodnevnog Zivota. Moja upotreba pojma informacijskog drustva i informacijske ekonomije pokusaj je da se na precizniji naCin opisu trenutni preobrazaji, na razini iznad zdravorazumskog shvacanja da su informacija i znanje bitni za nase drustvo. Medutim, stvaran sadrzaj "informacijskog drustva" mora se odrediti promatranjem i analizom. Upravo je to cilj ove knjige. N a primjer, jedna od kljucnih karakteristika informacijskog drustva jest mrezna logika njegove osnovne strukture, sto objasnjava upotrebu koncepta "umrezenog drustva", kakvo je definirano i opisano u zakljucku ovoga sveska. Medutim, i druge komponente "informacijskog drustva", poput drustvenih pokreta ili drzave, pokazuju karakteristike koje nadilaze logiku umrezenosti, iako ta logika, karakteristicna za novu drustvenu strukturu, na njih znatno utjece. Tako "umrezeno drustvo" ne iscrpljuje sva znacenja "informacijskog drustva". Konacno, zasto sam, nakon svih ovih preciziranja zadrzao Informacijsko doba kao glavni naslov knjige, bez ukljucivanja srednjovjekovne Europe u svoje istrazivanje? N aslovi su sredstva za komunikaciju. Oni bi trebali biti pristupacni korisniku (user friendly, op. prev.), dovoljno jasni da citatelj nasluti o cemu se u knjizi doista radi, te oblikovani na nacin koji se ne udaljava pretjerano od semantickog, referentnog okvira. Stoga, u svijetu gradenom oko informacijske tehnologije, informacijskoga drustva, informatizacije, informacijske autoceste, te slicnog (svi su termini nastali u Japanu sredinom 1960-ih - Johoka Shakai, na japanskom - te su ih na Zapad 1978. godine prenijeli Simon Nora i Alain Mine, prepustajuCi se egzoticnom), naslov lnformacijsko doba izravno upozorava na pitanja koja se trebaju postaviti, a da se unaprijed ne donose zakljucci. 56 PREDGOVOR: MREZA I SEBSTVO no/kulturne pojedinosti koliko i strukturalne slicnosti povezane s rasprostranjenom zajednickom tehno-ekonomskom paradigmom. Sto se tice konkretnoga sadrzaja te zajednicke drustvene strukture za koju hi se moglo reCi da je bit informacijskoga drustva, bojim se da nisam u stanju dati sazetak unutar jednoga paragrafa: struktura i procesi koji karakteriziraju informacijska drustva predmet su koji se obraduje u ovom radu. Sebstvo u informacijskom drustvu Nove informacijske tehnologije povezuju svijet u globalne mreze instrumentalnosti. Komunikacija putem racunala stvara sirok niz virtualnih zajednica. No ipak, osobiti drustveni i politicki trend 1990-ihjest izgradnja drustvenog djelovanja i politike oko primarnih identiteta, bez obzira jesu li oni pripisani, ukorijenjeni u povijest i geografiju, ili novoizgradeni prilikom neizvjesne potrage za smislom i duhovnoscu. Prvi povijesni koraci informacijskih drustava daju sliku drustva u kojemu identitet prevladava kao nacelo organizacije. Pod identitetom podrazumijevam proces kojim se drustveni sudionik reorganizira i izgraduje smisao prvenstveno na temelju zadanoga kulturnog atributa ili seta atributa, pri cemu se iskljucuje iz sireg odnosa prema ostalim drustvenim strukturama. Potvrdivanje identiteta ne mora nuzno podrazumijevati nesposobnost odnosa s drugim identitetima (npr. zene jos uvijek imaju odnos s muskarcima), ili prihvacanja cijeloga drustva pod tim identitetom (na primjer, vjerski fundamentalizam tezi preobratiti svakog). Ali drustveni se odnosi definiraju vis-a-vis ostalih na temelju onih kulturnih vrijednosti koje definiraju identitet. Na primjer, Yoshino u svojoj studiji o nihonjironu (idejama japanske unikatnosti), izricito definira kulturni nacionalizam kao "teznju k regeneraciji nacionalne zajednice stvaranjem, ocuvanjem i jacanjem kulturnoga identiteta ljudi u trenucima kad on nedostaje ili kad je ugrozen. Kulturni nacionalist smatra naciju proizvodom njezine unikatne povijesti i kulture, te kao kolektivnu solidarnost obdarenu jedinstvenim vrijednostima."34 Iako odbacuje povijesnu novost fenomena, Calhoun takoder naglasava kljucnu ulogu identiteta kod definiranja politike u suvremenom americkom drustvu, posebno u pokretu za prava zena, prava homoseksualaca, u pokretu za gradanska prava - "u pokretima koji nisu samo tezili raznim i~strumentalnim ciljevima vee afirmaciji iskljucenih identi34 Yoshino (1992.: 1) 57 USPON UMREZENOG DRlffiTVA teta kao javno dobrih i politicki bitnih."35 Alain Touraine ide i dalje, tvrdeCi da "u postindustrijskom drustvu, u kojemu su kultume usluge zamijenile materijalna dobra na samom izvoru proizvodnje, obrana licnosti i kulture subjekta od logike sustava i trzista zamjenjuje ideju klasne borbe."36 Kako navode Calderon i Lasema, tada se u svijetu koji obiljezavaju simultana globalizacija i fragmentacija, namece kljucno pitanje "kako spojiti nove tehnologije i kolektivno pamcenje, univerzalnu znanost i komunitarne kulture, strast i razum."37 Kako, doista! I zasto u svijetu zamjecujemo suprotni trend- sve vecu udaljenost izmedu globalizacije i identiteta, izmedu Mreze i Sebstva? Raymond Barglow u svom poucnom eseju o ovom pitanju, sa socio-psihoanalitickoga gledista ukazuje na paradoks prema kojemu informacijski sustavi i umrezenost povecavaju ljudske sposobnosti organizacije i integracije, istodobno potkopavajuCi tradicionalni zapadnjacki koncept odvojenoga, nezavisnog subjekta: "Povijesna promjena od mehanickih do informacijskih tehnologija pomaze pri potkopavanju ideja o suverenitetu i samodostatnosti koje su pruzale ideolosko sidriste pojedinacnom identitetu jos otkad su grcki filozofi postavili taj koncept prije vise od dva tisucljeca. Ukratko, tehnologija pomaze kod rastavljanja vizije svijeta koju je u proslosti njegovala." 38 Barglow nastavlja ocaravajucom usporedbom klasicnih snova opisanih u djelima Freuda i snova koje su imali njegovi pacijenti, u tehnoloski naprednom okruzenju San Francisca 1990-ih: "Slika glave ... iza koje u zraku visi tipkovnica racunala ... ja sam ta isprogramirana glava!"39 Taj osjecaj apsolutne samoce novi je u odnosu na klasicna freudovska tumacenja: "Sanjaci... izrazavaju zdravu samocu dozivljenu kao stvamu i neizbjeznu, ugradenu u strukturu svijeta ... U potpunosti izolirano, Cini se da se sebstvo nepovratno gubi u sebi." 40 To objasnjava potragu za novom povezanoscu preko zajednickoga, rekonstruiranog identiteta. Bez obzira nato koliko nam uvida davala, taje pretpostavka mozda samo dio objasnjenja. S jedne strane, ona podrazumijeva krizu sebstva ogranicenog na zapadnjacko individualisticko stajaliste, uzdrmano nekontroliranom povezanoscu. No potraga za novim identitetom i novom duhovnoscu zbiva se takoder ina Istoku, usprkos sve jacemu dozivljaju kolektivnog identiteta i tradicionalnome, kultumom podredivanju pojedinca obitelji. 35 36 37 38 39 40 58 Calhoun (1994.: 4) Touraine (1994.: 168; moj prijevod, njegov kurziv) Calderon i Lasema (1994.: 90; moj prijevod) Barglow (1994.: 6) Ibid.: 53 Ibid.: 185 PREDGOVOR:MRE~ISEBSTVO Odjek koji je Aum Shinrikyo imao u Japanu 1995. godine, posebno medu mladim, visokoobrazovanim generacijama, mogao bi se smatrati simptomom krize uspostavljenih obrazaca identiteta, pomijesanim s ocajnickom potrebom za izgradnjom novoga, kolektivnog sebstva, koje u vecoj mjeri ukljucuje i mijesa duhovnost, napredne tehnologije (kemikalije, biologija, laseri), globalne poslovne veze i kulturu milenaristicke propasti. 41 S druge strane, moraju se pronaci elementi interpretativnog okvira, na siroj razini, kako bi se objasnila sve veca moe identiteta u odnosu na makroprocese institucionalne promjene, koji su u vecoj mjeri povezani s pojavom novoga globalnog sustava. Tako se siroko rasprostranjene struje rasizma i ksenofobije u Zapadnoj Europi mogu povezati, kao sto predlazu Alain Touraine42 i Michel Wieviorka, 43 s krizom identiteta uvjetovanom njihovim nestajanjem. To se dogada istodobno kad i europska drustva, primjecujuCi da se njihov nacionalni identitet gubi, otkrivaju unutar sebe trajno postojanje etnickih manjina (demografska Cinjenica harem od 1960-ih). Jednako tako u Rusiji i bivsemu Sovjetskom Savezu, jak se razvoj nacionalizma u postkomunistickom razdoblju moze povezati, sto cu i obrazloziti u III. svesku, s kulturnom prazninom stvorenom tijekom 70 godina nametanjem jednoga iskljueivog ideoloskog identiteta, zajedno s povratkom prvotnim, povijesnim identitetima (ruskim, gruzijskim), kao jedinom izvoru smisla nakon sto se raspao povijesno krhki souetskii narod (sovjetski narod). lzgleda da je i pojava vjerskoga fundamentalizma povezana i s globalnim trendom i s institucionalnom krizom. Iz povijesti znamo da uvijek ima ideja i vjerovanja svih vrsta koje samo cekaju prave okolnosti kako bi planule. 44 Znacajno je da se fundamentalizam, bio on islamski ili krscanski, prosirio, te ce se siriti cijelim svijetom, u povijesnom trenutku kad globalne mreze bogatstva i moCi povezuju cvorisne tocke i cijenjene pojedince sirom planeta, istodobno razdvajajuCi i iskljucujuCi velike segmente drustva, regije, pa cak i citave drzave. Zasto se je Alzir, jedno od najmodernijih muslimanskih drustava, odjednom okrenuo ka fundamentalistickim spasiteljima, koji su postali teroristi (kao i njihovi antikolonijalni prethodnici), u trenutku kad su uskraceni - pobjeda na izborima i demokratski izbori? Zasto su tradicionalna ucenja pape Ivana Pavla II. naisla na nepobitni odjek medu siromasnim masama treceg svijeta, sto je 41 Za nove oblike revolta povezane s identiteom u izricitoj opoziciji globalizaciji, vidi istrazivacke analize Castellsa, Yazawe i Kiselyova (1996.b). 42 Touraine (1991.) 43 Wieviorka (1993.) 44 Vidi, na primjer, Kepel (1993.); Colas (1992.) 59 USPON UMREZENOG DRUSTVA Vatikanu omogucilo da ignorira proteste feministickih manjina u nekoliko razvijenih zemalja gdje upravo napredak reproduktivnih prava pridonosi smanjenju broja dusa koje treba spasiti? Cini se da postoji logika koja iskljucuje one koji iskljucuju, logika redefiniranja kriterija vrijednosti i smisla u svijetu u kojemu ima sve manje mjesta za racunalno nepismene, za skupine koje se ne ubrajaju u potrosace i za teritorije s nerazvijenom komunikacijom. Kada Mreza iskljuCi Sebstvo, Sebstvo, pojedinacno ili kolektivno, gradi svoj smisao bez globalne, instrumentalne reference: proces prekidanja veze postaje reciprocan, nakon sto iskljuceni odbiju jednostranu logiku strukturalne dominacije i drustvenog iskljuCivanja. Takav je teren koji treba istraziti, a ne samo objaviti. Nekoliko ovdje izlozenih ideja o paradoksalnoj manifestaciji sebstva u informacijskom drustvu namijenjeno je kako bi se Citatelju skicirao put mog istrazivanja, a ne da bi se prijevremeno donosili zakljucci. Nekoliko rijeci o metodi Ovo nije knjiga o knjigama. Iako se oslanja na razlicite dokaze, analize i izvjestaje iz visestrukih izvora, nema namjeru raspravljati o postojeCim teorijama postindustrijalizma ili informacijskog drustva. Nekoliko jetemeljitih, uravnotezenih prikaza tih teorija, 45 kao i razliCite kritike, 46 ukljucujuCi i moju vlastitu. 47 Slicno tome, necu pridonositi kucnoj radinosti stvorenoj 1980-ih oko postmodernisticke teorije, 48 osim kad to bude potrebno zbog argumenta. Osobno sam u potpunosti zadovoljan izvrsnom kritikom Davida Harveyja u pogledu drustvenih i ideoloskih temelja "postmodernizma",49 kao i pomnom socioloskom rasclambom postmodernistickih teorija koju provodi Scott Lash. 5° Mnoge misli svakako dugujem brojnim autorima, a posebice prethodnicima informacionalizma, Alainu Touraineu i Danielu Bellu, kao ijedinome marksistickom teoreticaru, Ni45 Koristan pregled socioloskih teorija o postindustrijalizmu i informacionalizmu dao je Lyon (1988.). Za intelektualne i terminoloske izvore pojma "drustvo informacija", vidi: Ito (1991.a), te Nora i Mine (1978.). Vidi takoder: Beniger (1986.); Katz (1988.); Salvaggio (1989.); Williams (1988.). 46 Za kriticka motrista o postindustrijalizmu, vidi, izmedu ostalih: Lyon (1988.); Touraine (1992.); Shoji (1990.); Woodward (1980.); Roszak (1986.). Za kultumu kritiku naglaska koje nase drustvo stavlja na informacijsku tehnologiju, vidi: Postman (1992.). 47 Za moju kritiku postindustrijalizma, vidi: Cas tells (1994., 1995., 1996). 48 Vidi: Lyon (1993.); takoder: Seidman i Wagner (1992.) 49 Harvey (1990.) 50 Lash (1990.) 60 PREDGOVOR:MREZAISEBSTVO cosu Poulantzasu51 koji je naslutio nova, bitna pitanja neposredno prije svoje smrti 1979. Posudene koncepte kojima se koristim kao alatima u svojim specificnim analizama, takoder propisno navodim. Ipak, nastojao sam izgraditi u sto veeoj mjeri autonomnu i neoptereeenu raspravu, integrirajuCi materijale i zapazanja iz razlicitih izvora, bez primoravanja citatelja na bolno, neprekidno posjeCivanje bibliografske dzungle u kojoj sam zivio proteklih 12 godina (na sreeu, uz ostale aktivnosti). Ravnajuei se prema istom nacelu, iako se sluzim znacajnom koliCinom statistickih podataka i empirijskih istrazivanja, pokusao sam minimalizirati obradu podataka kako bih pojednostavnio vee ionako nezgrapnu knjigu. Stoga nastojim koristiti izvore podataka koji su siroko prihvaeeni medu drustvenim znanstvenicima (npr. OECD, Ujedinjeni narodi, Svjetska banka, sluzbene vladine statistike, autoritativne istrazivacke monografije, opeenito pouzdane akademske ili poslovne izvore), s iznimkom takvih izvora koji se Cine pogresni (poput sovjetskih statistika BNP-a ili izvjestaja Svjetske banke o politikama prilagodbe u Africi). Svjestan sam da posudivanje vjerodostojnosti informacija koje nisu uvijek najtocnije, donosi sa sobom ogranicenja, ali citatelj ee shvatiti da u ovom tekstu postoje mnoge mjere predostroznosti Cija je svrha donosenje zakljucaka na temelju konvergentnih trendova iz nekoliko izvora, prema metodi triangulacije koja ima cvrsto uspostavljenu, uspjesnu tradiciju medu povjesnicarima, policijom i novinarima koji se have istrazivanjem. Nadalje, podaci, zapazanja i reference predocene u ovoj knjizi zapravo ne teze demonstraciji, vee predlaganju pretpostavke, ogranicavajuCi ideje unutar okvira zapazanja. Te su ideje zasigurno odabrane prema istrazivackim pitanjima koja imam na umu, a nisu izgradene na temelju mojih unaprijed pretpostavljenih odgovora. Metodologija koje se ova knjiga drzi, Cije ee posebne implikacije biti razmotrene u svakom poglavlju, sluzi glavnoj svrsi intelektualnoga pothvata ovog djela: predloziti neke elemente za jednu istrazivacku multikulturalnu teoriju ekonomije i drustva u informacijskom dobu, s posebnim naglaskom na pojavi nove drustvene strukture. Siroko polje moje analize potrebno je zbog rasprostranjenosti predmeta takve analize (informacionalizma) sirom drustvenih domena i kulturnih izrazaja. U svakom slucaju, ne namjeravam dotaknuti cjelokupni opseg tema i pitanja suvremenih drustava, jer pisanje enciklopedija nije moj posao. Knjiga je podijeljena u tri dijela, koje je izdavac mudro podijelio u tri sveska, predvidena za objavljivanje tijekom razdoblja od otprilike godinu dana. Oni su analiticki medusobno povezani, ali su organizirani na naCin 51 Poulantzas (1978.: posebno 160-9) 61 USPON UMRErnNOG DRU~A koji omogucuje da se svaki Cita zasebno. Jedina iznimka ovog pravila odnosi se na OpCi zakljucak, u III. svesku, koji je sveukupni zakljucak knjige i daje sinteticku interpretaciju njezinih otkrica i ideja. Iako podjela na tri sveska olaksava objavljivanje i citanje knjige, ona uvodi neke probleme u pogledu komuniciranja s mojom ukupnom teorijom. Neke kriticne teme koje se provlace kroz sve obradene predmete, prezentirane su u drugom svesku. To se posebno odnosi na analize zena i patrijarhalizma, te na odnose moCi i drzavu. Upozoravam Citatelja da se ne slazem s tradicionalnim nazorom o drustvu koje se sastoji od naslaganih razina, pri cemu se tehnologija i ekonomija smjestaju u temelje, moe u sredinu, a kultura na vrh. Ipak, zbog jasnoce sam prisiljen na sustavnu i donekle linearnu prezentaciju predmeta koji, iako su medusobno povezani, ne mogu u potpunosti integrirati sve elemente dok ih se podrobno ne raspravi tijekom intelektualnoga puta na koji se poziva citatelja ove knjige. Prvi svezak, koji se nalazi u rukama citatelja, bavi se prvenstveno logikom onoga sto ja nazivam Mrezom. Drugi svezak (Moe identiteta) analizira formiranje Sebstva tijekom krize dviju centralnih institucija drustva: patrijarhalne obitelji i nacionalne drzave. TreCi svezak (Kraj milenija) pokusava tumaCiti trenutne povijesne promjene kao posljedicu dinamickih procesa proucavanih u prva dva sveska. Opca integracija izmedu teorije i promatranja koja povezuje analize razliCitih domena, bit ce predlozena tek na kraju trecega sveska, iako svaki svezak zavrsava s pokusajem sinteze glavnih otkrica i ideja prezentiranih unutar sveska. Dok se III. svezak izravnije bavi specificnim procesima povijesne promjene u razliCitim kontekstima, u I. sam knjizi pokusao postiCi dva cilja: temeljiti analizu na promatranju, bez ogranicavanja teorije na komentar te kulturno prosiriti svoje izvore promatranja i ideja, koliko god je to moguce. Takav pristup proizlazi iz mog uvjerenja da smo usli u multikulturalni, meduovisan svijet koji se moze shvatiti i promijeniti jedino sa stajalista mnozine koja spaja kulturni identitet, globalnu umrezenost i multidimenzionalnu politiku. 62 1 REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE Koja revolucija? "Postupnost", pisao je paleontolog Stephen J. Gould, "ideja prema kojoj sva promjena mora biti glatka, spora i stabilna, nikada nije hila proCitana s kamena. Ona je predstavljala zajednicku kulturnu pristranost, djelomicno kao reakcija liberalizma devetnaestog stoljeca na svijet u revoluciji. Ali ona i dalje boji nase naizgled objektivno Citanje povijesti zivota ... Povijest zivota, kakvu ja citam, serija je stabilnih stanja, isprekidana rijetkim intervalima glavnih dogadaja koji se zbivaju iznimno brzo i pomazu kod uspostavljanja iducega stabilnog razdoblja." 1 Moje polaziste, koje dijelim s drugima, 2 jest dana kraju dvadesetoga stoljeca zivimo ujednom od takvih rijetkih intervala u povijesti. To je interval u kojemu nasu "materijalnu kulturu" 3 preobrazavaju djela nove tehnoloske paradigme, organizirane oko informacijskih tehnologija. 1 2 3 Gould (1980: 226) Melvin Kranz berg, jedan od vodecih povjesnicara tehnologije, napisao je: "Informacijsko doba je doista revolucioniralo tehnicke elemente industrijskog drustva" (1985: 42). Sto se tice posljedica informacijskog doba na drustvo: "Iako bi moglo biti evolutivno, u smislu da se sve promjene i prednosti nece pojaviti preko noCi, posljedice koje bude imalo na nase drustvo bit ce revolucionarne" (ibid. 52). Za slicne argumente, vidi takoder, Perez (1983.); Forester (1985.); Dizard (1982.); Nora i Mine (1978.); Stourdze (1987.); Negroponte (1995.); Ministarstvo poste i telekomunikacije (Japana) (1995.); Bishop i Waldholz (1990.); Darbon i Robin (1987.); Salomon (1992.); Dosi i dr. (1988.b); Petrella (1993.). Za definiciju tehnologije kao "materijalne kulture" koju smatram prikladnim socioloskim gledistem, vidi raspravu u: Fischer (1992: 1-32, posebno): "Ovdjeje tehnologija slicna ideji materijalne kulture." 63 USPON UMRE~ENOG DRU!§TVA Pod tehnologijom podrazumijevam, sukladno Harveyju Brooksu i Danielu Bellu, "upotrebu znanstvenog znanja sa svrhom odredivanja naCina za obavljanje stvari na nacin koji se moie reproducirati." 4 Pod informacijske tehnologije ubrajam, kao i svi ostali, konvergentni set tehnologija s podrucja mikroelektronike, racunalstva (strojevi i softver), telekomunikacija/emitiranja, te optoelektronike. 5 Nadalje, za razliku od nekih analiticara, u podrucje informacijske tehnologije takoder ubrajam genetski inzenjering i njegov sve siri skup razvoja i primjena. 6 Prvo, to je zato sto se genetski inzenjering usmjerava na dekodiranje, manipulaciju te eventualno programiranje informacijskih sifri zive materije. Osim toga, izgleda da se 1990-ih godina biologija, elektronika i informatika spajaju i medusobno djeluju jedna na drugu na podrucju njihove primjene, materijala, te jos bitnije, unutar njihova konceptualnog pristupa, o cemu ce se vise govoriti kasnije u ovom poglavlju. 7 Oko te jezgre informacijskih tehnologija, tako definirane u sirem smislu, u posljednje dvije dekade dvadesetoga stoljeca javlja se sazvijeZde glavnih tehnoloskih otkrica, izmedu ostalog i na podrucju naprednih materijala, izvora energije, medicinskih primjena, proizvodnih tehnologija (trenutno postojeCih iii potencijalnih, poput nanotehnologije), te tehnologije transporta. 8 Nadalje, trenutni proces tehnoloske transformacije siri se eksponencijalno zbog svoje sposobnosti povezivanja tehnoloskih podrucja zajednickim digitalnim jezikom koji se koristi za stvaranje, pohranjivanje, citanje, obradivanje i odasiljanje informacije. Zivimo u svijetu koji je, prema rijeCima Nicholasa Negropantea, postao digitalan. 9 Trend proricanja i ideoloskoga manipuliranja koji odlikuje veCinu rasprava o revoluciji informacijske tehnologije ne bi nas trebao zavesti da podcjenjujemo njezinu istinsku vaznost. Kao sto ce ova knjiga nastojati pokazati, radi se o povijesnom dogadaju barem podjednako vaznom koliko je bila i industrijska revolucija osamnaestog stoljeca, uvodeci obrazac diskontinuiteta u materijalne temelje ekonomije, drustva i kulture. Povijesni zapis o tehnoloskim revolucijama, koji su sastavili Melvin Kranzberg 4 Brooks (1971: 13) iz neobjavljenog teksta, citirano s naglaskom kojije dodao Bell (1976: 5 6 7 Saxby (1990.); Mulgan (1991.) Marx (1989.); Hall (1987.) Za stimulirajucu i informiranu, iako namjerno kontroverznu verziju konvergencije izmedu bioloske revolucije i revolucije informacijske tehnologije u sirem smislu, vidi: Kelly (1995.). Forester (198ff.); Herman (1990.); Lyon i Gomer (1995.); Lincoln i Essin (1993.); Edquist i Jacobsson (1989.); Drexler i Peterson (1991.); Lovins i Lovins (1995.); Dondero (1995.) Negroponte (1995.) 29). 8 9 64 REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE i Caroll Pursell, 10 pokazuje da ih sve obiljezavaju njihovaprosirenost, njihova prodiranje u sve domene ljudske aktivnosti, ne kao vanjski izvor utjecaja, vee kao materijal od kojega se takva aktivnost plete. Drugim rijecima, osim sto stvaraju nove proizvode, one su procesno orijentirane. S druge strane, za razliku od svih ostalih revolucija, jezgra transformacije koju dozivljavamo kroz sadasnju revoluciju odnosi se na tehnologije abrade i komuniciranja informacija. 11 Informacijska je tehnologija za tu revoluciju ono sto su novi izvori energije bili za svaku industrijsku revoluciju, od parnog motora i elektriciteta, do fosilnih goriva, pa cak i nuklearne energije, s obzirom na to da su proizvodnja i distribucija energije bili kljucni elementi, temelji industrijskoga drustva. Medutim, ova izjava o vrhunskoj vaznosti informacijske tehnologije cesto se krivo dozivljava kad se trenutna revolucija promatra u ovisnosti o novim znanjima i informacijama. To je slucaj u sadasnjemu procesu tehnoloske promjene, kao sto je bilo i tijekom prethodnih tehnoloskih revolucija, sto pokazuju vodeei povjesnicari tehnologije kao sto su Melvin Kranzberg i Joel Mokyr. 12 Prva se industrijska revolucija, iako nije bila zasnovana na znanosti, oslanjala na znacajnu upotrebu informacija, primjenjujuCi i razvijajuei vee postojeee znanje. Druga industrijska revolucija, nakon 1850. godine, bila je obiljezena kljucnom ulogom znanosti koja je njegovala inovaciju. Labo10 Kranzberg i Pursell (1967.) 11 Potpuno razumijevanje tekuce tehnoloske revolucije zahtijevalo bi raspravu o specificnostima novih informacijskih tehnologija vis-a-vis njihovih povijesnih predaka podjednako revolucionarnog karaktera. Dobar primjer bilo bi otkrice tiska u Kini u sedmom, te u Europi u petnaestom stoljecu- klasicna tema literature koja se bavi komunikacijama. S obzirom da ne mogu naceti to pitanje unutar ogranicenja ove knjige, dopustite mi da paznji Citatelja predlozim nekoliko tema. Informacijske tehnologije zasnovane na elektronici (ukljucujuCi elektronicki tisak) pruzaju neusporediv kapacitet pohranjivanja memorije, te brzinu kombinacije i prenosenja dijelova. Elektronicki tekst omogucuje znatno fleksibilniju povratnu informaciju, interakciju i rekonfiguraciju teksta, sto ce potvrditi svatko tko radi u nekoj racunalnoj obradi teksta (word-processor). Time se mijenja sam proces komunikacije. On-line komunikacija, udruzena s fleksibilnoscu teksta, omogucuje sveprisutno, asinkrono programiranje vremena/prostora. Sto se tice utjecaja informacijskih tehnologija na drustvo, predlazem pretpostavku da je dubina posljedica funkcija rasirenosti informacije u drustvenoj strukturi. Stoga, iako je tisak znacajno utjecao na europska drustva u modemom dobu, kao i na srednjovjekovnu Kinu u manjoj mjeri, njegovi su uCinci hili donekle ograniceni opcom nepismenoscu populacije i niskim intenzitetom informacija u proizvodnoj strukturi. Stoga je industrijsko drustvo, obrazujuCi gradane i postupno organizirajuCi ekonomiju oko znanja i informacije, pripremilo temelje za opunomocenje ljudskog uma u trenutku kad su informacijske tehnologije postale dostupne. Za povijesni komentar o toj ranijoj revoluciji informacijske tehnologije, vidi: Boureau i dr. (1989.). Za neke elemente debate o tehnoloskoj speciilcnosti elektronicke komunikacije, ukljucujuCi McLuhanovo glediste, vidi poglavlje 5. 12 M. Kranz berg, Uvjeti za industrijalizaciju, u: Kranzberg i Pursell (1967: I. pog. 13); Mokyr (1990.). 65 USPON UMREZENOG DRUSTVA ratoriji za istrazivanje i razvoj pojavili su se prvi put u njemackoj kemijskoj industriji u posljednjim dekadama devetnaestoga stoljeea. 13 Sadasnju tehnolosku revoluciju ne obiljezava centralizacija znanja i informacija, vee primjena tih znanja i informacija sa svrhom generiranja znanja i izrade naprava za obradu/komunikaciju informacija, u jednome kumulativnom slijedu povratnih informacija izmedu inovacije i nacina upotrebe inovacije. 14 Ilustracija bi mogla pojasniti tu analizu. Upotreba novih telekomunikacijskih tehnologija tijekom proteklih dvadeset godina prosla je kroz tri zasebne faze: automatizacija zadataka, eksperimentiranje sa svrhom otkrivanja novih naCina upotrebe, te rekonfiguracija aplikacija.15 U prve dvije faze, prema Rosenbergovoj terminologiji, tehnoloska je inovacija napredovala ucenjem kroz upotrebu. 16 U treeoj fazi, korisnici su upoznali tehnologiju radeCi, sto je za posljedicu imalo rekonfiguraciju mreza i pronalazenje novih aplikacija. Slijed povratnih informacija izmedu uvodenja nove tehnologije, njezine upotrebe, te njezina razvijanja u novim podrucjima, unutar nove tehnoloske paradigme postaje znatno brzi. Kao posljedica toga, kako korisnici prihvaeaju i redefiniraju tehnologiju, sirenje tehnologije beskonacno poveeava njezinu moe. Nove informacijske tehnologije nisu samo alati koje treba primijeniti, vee procesi koje treba razviti. Korisnici bi mogli postati oni koji razvijaju tehnologiju. Tako ee korisnici imati kontrolu nad tehnologijom, kao sto je slucaj s Internetom (vidi poglavlje 5). Tu se slijedi bliska veza izmedu drustvenih procesa stvaranja simbola i njihove manipulacije (kultura drustva) i sposobnosti proizvodnje i distribucije dobara i usluga (proizvodne snage). Prvi put u povijesti ljudski je urn izravna proizvodna snaga, a ne samo odlucujuei element u proizvodnom sustavu. Tako su racunala, komunikacijski sustavi, te genetsko dekodiranje i programiranje, pojacala i produzeci ljudskog uma. Ono sto mislimo i kako mislimo, izrazava se u proizvodima, uslugama, materijalima i intelektualnom proizvodu, bez obzira radi li se o hrani, sklonistu, transportu i komunikacijskim sustavima, racunalima, raketama, zdravlju, obrazovanju ili pojmovima. Sve veea integracija izmedu umova i strojeva, ukljucujuei DNK stroj, ponistava ono sto Bruce Mazlish naziva "cetvrtim diskontinuitetom"17 (onaj izmedu ljudi i strojeva), te iz temelja mijenja naCin na koji smo rodeni, zivimo, ucimo, radimo, stvaramo, konzumiramo, sanja13 14 15 16 17 66 Ashton (1984.): Landes (1969.); Mokyr (1990: 112); Clow i Clow (1952.) Hall i Preston (i988.); Saxby (1990.); Dizard (1982.); Forester (1985.) Bar (1990.) Rosenberg (1982.); Bar (1992.) Mazlish (1993.) REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE mo, borimo se iii umiremo. Naravno, kultumilinstitucijski konteksti i osmisljeno drustveno djelovanje svakako djeluju na novi tehnoloski sustav, ali taj sustav ima svoju vlastitu, ugradenu logiku. Tu logiku obiljezava sposobnost prevodenja svih inputa na zajednicki informacijski sustav, te obrade takvih informacija, uza sve vecu brzinu i moe, a uza sve manji trosak, sto potencijalno vodi do svuda prisutne mreze prikupljanja i distribucije. Postoji jos jedna dodatna osobina koja odlikuje revoluciju informacijske tehnologije u usporedbi s njezinim povijesnim prethodnicima. Mokyr18 je pokazao da su se tehnoloske revolucije zbivale u samo nekoliko drustava, te sirile na razmjerno ograniceno geografsko podrucje, cesto ziveCi u izoliranom vremenu i prostoru, vis-a-vis ostalih regija planeta. Stoga, dok su Europljani posudivali neka otkriCa od Kine, Kina i Japan su tijekom mnogih stoljeca usvajali europsku tehnologiju ali na vrlo uskoj osnovi, ogranicavajuCi se uglavnom na vojnu primjenu. Kontakt izmedu civilizacija na razliCitim tehnoloskim stupnjevima cesto je poprimao oblik razaranja najmanje razvijene civilizacije, ili onih koje svoje znanje nisu primjenjivale na vojnu tehnologiju. To je bio slucaj kad su spanjol~ki osvajaci unistili americke civilizacije, ponekad cak i slucajnim bioloskim ratom. 19 Industrijska se revolucija od svojih izvornih zapadnoeuropskih obala tijekom dva stoljeca prosirila planetom. Ali njezino je sirenje bilo izrazito selektivno, a tempo sirenja je u usporedbi s danasnjim standardima sirenja tehnologije bio vrlo spor. Tako i u Britaniji do sredine devetnaestoga stoljeca citavi sektori, koji su drzali veCinu radne snage i Cinili harem pola bruto nacionalnog proizvoda, nisu bili pod utjecajem novih industrijskih tehnologija. 20 Nadalje, planetarni doseg revolucije u veCini je slucajeva poprimao oblik kolonijalne dominacije, bez obzira na to je li se radilo o lndiji pod Britanskim carstvom; o Latinskoj Americi koja komercijalno/industrijski ovisi o Britaniji i Sjedinjenim Drzavama; o rasclanjivanju Mrike prema Berlinskom paktu; ili Japanu i Kini koje su se otvorile medunarodnoj trgovini pod topovima zapadnjackih brodova. Za razliku od toga, izmedu sredine 1970-ih i sredine 1990-ih, u samo dva desetljeca, nove su se informacijske tehnologije prosirile planetom brzinom svjetlosti, demonstrirajuci logiku koju vidim kao karakteristicnu za ovu tehnolosku revoluciju: neposrednu primjenu na vlastiti razvoj novih tehnologija koje stvara, povezujuCi svijet informacijskom tehnologijom. 21 18 19 20 21 Mokyr (1990: 293, 209 ff) Vidi, na primjer, Thomas (1993.) Mokyr(1990:83) Pool (1990.); Mulgan (1991.) 67 USPON UMREZENOG DRUSTVA Svakako da postoje velika podrucja svijeta i znal!ajni segmenti populacije koji su iskljuceni iz novoga tehnoloskog sustava: upravo je to jedan od kljucnih argumenata ove knjige. Nadalje, hrzina sirenja tehnologije socijalno je i funkcionalno selektivna. RazliCito vrijeme pristupa do moci tehnologije za ljude, drzave i regije, kriticni je izvor nejednakosti nasega drustva. Iskljucena podrucja su kulturno i prostorno isprekidana: to su gradovi u unutrasnjosti Amerike, ili francuski banlieus, podjednako kao i naselja stracara u Africi ili siromasna ruralna podrucja Kine ili Indije. Ipak, vee sredinom 1990-ih dominatne su funkcije, drustvene skupine i teritoriji sirom planeta hili povezani unutar novoga tehnoloskog sustava koji se kao takav poceo ohlikovati tek 1970-ih. Kako se ta temeljna promjena dogodila unutar vremena koje s povijesne strane Cini jedan trenutak? Zasto se planetom siri toliko uhrzano, jako neujednaceno? Zasto je to "revolucija"? S ohzirom na to da je nase iskustvo novoga ohlikovano hlizom prosloscu, mislim da se odgovori na ta osnovna pitanja mogu potraziti u kracemu prisjecanju povijesnog zapisa industrijske revolucije, jos uvijek prisutne u nasim institucijama, pa tako i u nasem umu. Pouke industrijske revolucije Povjesnicari su pokazali da su postojale harem dvije industrijske revolucije: prva je pocela u posljednjoj trecini osamnaestoga stoljeca i karakterizirale su je nove tehnologije kao sto su parni motor, "spinning jenny", Cortov proces u metalurgiji, te u sirem smislu, zamjena rucnih alata strojevima. Druga je revolucija pocela oko 100 godina poslije i donijela je sa sohom razvoj elektriciteta, motora na unutarnje sagorijevanje, kemikalije temeljene na znanosti, uCinkovito lijevanje celika, te pocetke komunikacijskih tehnologija sa sirenjem telegrafa i izumom telefona. Izmedu tih dviju revolucija postoje temeljni kontinuiteti, ali i kljucne razlike, od kojih je najznacajnija uloga koju je znanstveno znanje imalo prilikom odrzavanja i vodenja tehnoloskog razvoja nakon 1850. godine. 22 Upravo nam 22 Singer i dr. (1958.); Mokyr (1985.). Medutim, kako Mokyr sam istice, u prvoj industrijskoj revoluciji u Britaniji postojalo je korisnicko okruzenje izmedu znanosti i tehnologije. Stoga se Wattovo presudno unapredenje parnog motora koji je dizajnirao Newcomen dogodilo u interakciji s prijateljem i zastitnikom Josephom Blackom, profesorom kemije na SveuCilistu u Glasgowu, gdje je Watt 1757. godine bio postavljen za "izradivaca matematickih instrumenata za potrebe SveuCilista," i gdje je sam provodio vlastite eksperimente na modelu Newcomenova motora (vidi: Dickinson 1958.). Ubbelohde 68 REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE zbog postojeCih razlika njihove zajednicke karakteristike mogu dati dragocjene uvide neophodne za shvacanje logike tehnoloskih revolucija. Prvo, u oba slucaja mozemo zamijetiti ono sto Mokyr, prema povijesnim standardima, opisuje kao razdoblje "sve brze i dotad nevidene tehnoloske promjene."23 Skupina makroizuma pripremilaje teren za cvat mikroizuma u podrucjima poljoprivrede, industrije i komunikacija. Temeljni povijesni diskontinuitet, koji je nemoguce promijeniti, uveden je u materijalnu osnovu ljudske vrste, u procesu ovisnom o prijedenom putu, ciju je unutarnju logiku istrazivao Paul David i o kojoj je teoretizirao Brian Arthur. 24 Doista se radilo o revolucijama, u smislu da je nagli i neocekivani porast tehnoloskih aplikacija promijenio proces proizvodnje i distribucije, stvorio pomutnju novih proizvoda i definitivno pomaknuo lokaciju bogatstva i moci na planetu koji se odjednom nasao unutar dosega onih drzava i elita koje su bile u stanju ovladati novim tehnoloski]#l sustavom. Tamnaje strana te tehnoloske avanture da je bila neodvojivo povezana s imperijalistickim ambicijama i meduimperijalistickim sukobima. No upravo je to potvrda revolucionarnoga karaktera novih industrijskih tehnologija. Povijesni uspon takozvanoga Zapada, zapravo ogranicen na Britaniju i nekolicinu nacija zapadne Europe, kao ina njihove sjevernoamericke i australske izdanke, u temeljima je povezan s tehnoloskom superiornoscu postignutom tijekom dviju industrijskih revolucija. 25 Nista u kulturnoj, znanstvenoj, politickoj iii vojnoj povijesti svijeta prije industrijske revolucije ne moze objasniti takvu nepobitnu "zapadnu" nadmoc (anglosaksonsku/njemacku, uz trunku francuske) izmedu 1750-ih i 1940-ih. Kinaje tijekom veCine predrenesansne povijesti bila znatno nadmocnija kultura; muslimanska je civilizacija (ako mi dopustite da upotrijebim taj pojam) dominirala velikim dijelom Sredozemlja te je imala znacajan utjecaj na Afriku i Aziju tijekom modernog doba; Azija i Afrika uglavnom su ostale organizirane na temelju autonomnih kulturnih i politickih centara; Rusija je vladala u izvanrednoj izolaciji velikim teritorijem koji se protezao od istocne Europe do Azije; a spanjolsko je Carstvo, troma europska kultura industrijske revolucije, bilo vodeca svjetska sila vise od dva stoljeca nakon 1492. Tehnologija je, izrazavajuCi specificne drustvene uvjete, uvela novi povijesni put u drugoj polovini osamnaestog stoljeca. (1958: 673) izvjestava kako je ''Wattov razvoj zgusnjivaca za paru, odvojenog od cilindra u kojemu se krecu klipovi, bio usko povezan i inspiriran znanstvenim istrazivanjima Josepha Blacka (1728.-99.), profesora kemije na Glasgowskom sveuCilistu." 23 Mokyr (1990.: 82) 24 David (1975.); David i Bunn (1988.); Arthur (1989.) 25 Rosenberg i Birdzell (1986.) 69 USPON UMREZENOG DRUSTVA Taj je put nastao u Britaniji, iako se njegovi intelektualni korijeni mogu pratiti unatrag sirom Citave Europe, sve do renesansnoga duha otkrica.26 Neki povjesnicari cak inzistiraju na tome da je znanstveno znanje neophodno za prvu industrijsku revoluciju bilo dostupno 100 godina prije, spremno za upotrebu unutar zrelih drustvenih uvjeta. Ili, kako drugi tvrde, cekalo je tehnicku genijalnost samoukih izumitelja poput Newcomena, Watta, Cromptona ili Arkwrighta, koji su bili u stanju prevesti dostupno znanje i zdruziti ga s iskustvom zanata u kljucne, nove industrijske tehnologije. 27 Medutim, drugaje industrijska revolucija, u vecoj mjeri ovisna o novim znanstvenim saznanjima, pomaknula svoj centar gravitacije prema Njemackoj i Sjedinjenim Drzavama gdje se odvijao glavni razvoj na podrucju kemikalija, elektriciteta i telefonije. 28 Povjesnicari su uz mnogo muke rasclanili drustvene uvjete promjenljive geografije tehnicke inovacije, cesto se usmjeravajuci na obiljezja obrazovanja i znanstvene sustave, ili na institucionalizaciju vlasnick¥1 prava. Medutim, kontekstualno obrazlozenje neujednacene putanje tehnoloske inovacije izgleda presiroko i suvise otvoreno za alternativna tumacenja. Hall i Preston u svojim analizama promjenljive geografije tehnoloske inovacije u razdoblju izmedu 1846. i 2003., pokazuju vaznost lokalnih lijeha inovacije. Medu njima su izmedu 1880. i 1914. godine Berlin, New York i Boston okrunjeni kao "svjetski industrijski centri visoke tehnologije", dok je "London u tom razdoblju bio samo blijeda sjenka Berlina". 29 Razlog se krije u teritorijalnoj osnovi interakcije sustava tehnoloskih otkrica i aplikacija, posebice u sinergetskim svojstvima onoga sto se u literaturi naziva "miljeom inovacije". 30 Doista, tehnoloska su otkrica dolazila u skupinama, medusobno djelujucijedno na drugo unutar procesa rastuCih prihoda. Koji god daje od uvjeta prouzrocio takvo svrstavanje, kljucna pouka koja se mora upamtiti jest da tehnoloska inovacija nije izolirana pojava. 31 Ona odrazava trenut26 Singer i dr. (1957.) 27 Rostow (1975.); za argument, vidi: Jewkes i dr. (1969.), te Singer i dr. (1958.) za povijesne dokaze. 28 Mokyr (1990.) 29 Hall i Preston (1988: 123) 30 Izvor koncepta o "miljeu inovacije" moze se pratiti unatrag do Aydalota (1985.). Isti se koncept moze vrlo jasno vidjeti u radovima Andersona (1985.); te u elaboraciji Arthura (1985.). Negdje istodobno smo Peter Hall ija na Berkleyju, Roberto Camagni u Milanu, te Denis Maillat u Lausannei, zajedno, neko krace vrijeme s pokojnim Philippom Aydalotom, poceli razvijati empirijske analize o miljeu inovacije, temi koja je s punim pravom 1990-ih postala predmetom bezbrojnih istrazivanja. 31 Specificna rasprava o povijesnim uvjetima grupacije tehnoloskih inovacija ne moze se poduzeti u granicama ovog poglavlja. Korisna se razmatranja o toj temi mogu naCi u: Mokyr (1990.); te u Gille (1978.). Vidi takoder: Mokyr (1990: 298). 70 REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE no stanje znanja, odredeno institucionalno i industrijsko okruzenje, odredenu dostupnost sposobnosti potrebnih za definiranje tehnickog problema i za njegovo rjesavanje, ekonomski mentalitet koji ce takvu aplikaciju uCiniti isplativom, te mrezu proizvodaca i korisnika koji mogu svoje iskustvo kumulativno komunicirati, uceCi kroz upotrebu i rad. Elite uce radeCi, time modificirajuci primjene tehnologije, dok veeina ljudi uci kroz upotrebu, ostajuCi unutar ogranicenja ambalaze tehnologije. Interaktivnost sustava tehnoloske inovacije i njihova ovisnost o odredenim "okruzenjima" razmjene ideja, problema i rjesenja, kljucna su obiljezja koja se mogu generalizirati iz iskustva od proteklih revolucija do sadasnje. 32 U povijesnim zapisima pozitivni uCinci novih industrijskih tehnologi- • ja na ekonomski rast, zivotni standard i ljudsko ovladavanje neprijateljskom Prirodom (izrazavaju se u dramaticnom produzenju ocekivanoga zivotrwg vijeka koje se prije 18. stoljeca nije ravnomjerno poboljsavalo) nisu, na dugi rok, prijeporni. Medutim, bez obzira na sirenje upotrebe parnog stroja i nove masinerije, pojavili su se kasno. Mokyr nas podsjeca da su se "potrosnja per capita i zivotni standard [na kraju 18. stoljeca] malo povecali, medutim, proizvodne tehnologije u mnogim su se industrijskim granama i sektorima dramaticno promijenile, stvarajuCi, u drugoj polovini 19. stoljeca, teren za odrzivi schumpeterijanski razvoj jer se tehnoloski napredak prosirio i na prethodno nezahvacene industrije." 33 To je kriticka procjena koja nas prisiljava da stvarne ucinke veeih promjena vrednujemo u svjetlu vremenskog zaostajanja jako ovisnog o posebnim uvjetima svakoga drustva. Izgleda da povijesni podaci, opcenito govoreCi, pokazuju da sto je blizi odnos izmedu mjesta inovacija, proizvodnje i upotreba novih tehnologija, to je brza transformacija drustava te veCi pozitivni povratni ucinak drustvenih uvjeta na opce uvjete za daljnje inovacije. Tako se u Spanjolskoj krajem osamnaestoga stoljeca industrijska revolucija brzo sirila u Kataloniji, medutim, u drugim dijelovima Spanjolske, osobito u Madridu i na jugu, proces je tekao sporije; Baskija i Asturias pridruzili su se procesu industrijalizacije tek krajem devetnaestoga stoljeca.34 Granice industrijske inovacije u velikoj se mjeri podudaraju s podrucjima kojima je dva stoljeca bilo zabranjeno trgovati sa spanjolskim americkim kolonijama: dok su andaluzijska i kastiljanska elita, kao i Kruna, mogli zivjeti od svojih americkih renti, Katalonci su se morali 32 Rosenberg (1976., 1982.); Dosi (1988.) 33 U ovome poglavlju ne moze se iznijeti posebna rasprava povijesnih uvjeta za dogadanje tehnoloskih inovacija. Korisna razmatranja ove teme mogu se pronaCi u Mokyru (1990.); i Gilleu (1978.). Vidi takoder: Mokyr (1990.; 298). 34 Fontana (1988.); Nadal i Carreras (1990.) 71 USPON UMREZENOG DRUSTVA odrzavati uz pomoc trgovine i dosjetljivosti, dok su hili podvrgnuti pritisku centralisticke drzave. Djelomice kao rezultat te povijesne putanje, Katalonija i Baskija su jedina dva potpuno industrijalizirana podrucja sve do 1950-ih godina, i glavni rasadnici poduzetnistva i inovacija, u ostroj suprotnosti s trendovima u ostatku Spanjolske. Stoga, osobiti drustveni uvjeti poticu tehnoloske inovacije koje vode prema gospodarskomu razvoju i daljnjim inovacijama. Usprkos tome, reprodukcija takvih uvjeta je kulturalna i institucionalna jednako kao i gospodarska i tehnoloska. Transformacija drustvenoga i institucionalnog okolisa moze promijeniti ritam i geografiju tehnoloskog razvoja (na primjer, Japan nakon Meiji ob. nove, ili Rusija nakon kratkog razdoblja pod Stoljipinom), iako povijest sama po sebi uvjetuje znacajnu inerciju. Posljednja i osnovna pouka industrijskih revolucija koju smatram znacajnom za ovu analizu kontroverznaje: iako su obje donijele citav niz novih tehnologija koje su zapravo oblikovale i preoblikovale industrijski sustav u sukcesivnim stupnjevima, u njihovu sredistu hila je temeljna inovacija u proizvodnji i distribuciji energije. R. J. Forbes, klasicni historicar tehnologije, potvrduje da je "izum parnoga stroja sredisnja cinjenica industrijske revolucije", koju slijedi uvodenje novih posonskih snaga s pokretnom pogonskom snagom pod kojom "snaga parnog stroja moze biti stvorena tamo gdje ju trebaju, i to u mjeri u kojoj je potrebna."35 I iako Mokyr ustrajava na visedimenzionalnom karakteru industrijske revolucije, on takoder misli da "usprkos prigovorima nekih povjesnicara ekonomije, parni stroj se jos uvijek smatra temeljem industrijske revolucije."36 Unatoc drugim izvanrednim pronalascima u kemiji, metalurgiji, strojevima s unutarnjim izgaranjem, telegrafiji i telefoniji - elektricna energija sredisnja je sila druge revolucije. To je taka jer su se samo uz pomoc proizvodnje i distribucije elektricne energije sva ostala podrucja mogla razvijati i njihove se primjene mogle povezivati jedne s drugima. Tipican primjer je elektricni telegraf koji se najprije eksperimentalno koristio 1790-ih, a u sirokoj upotrebi je od 1837. godine. Kada je mogao koristiti siroku upotrebu elektricne energije, prerastao je u komunikacijsku mrezu koja u velikoj mjeri povezuje svijet. Siroko rasprostranjena upotreba elektricne energije od 1870-ih naovamo, promijenila je promet, telegrafiju, osvjetljenje i, ne na posljednjem mjestu, tvornicki rad - sirenjem energije u obliku elektricnoga stroja. Doista, iako su se s prvom industrijskom revolucijom povezivale tvornice, one gotovo Citavo 35 Forbes (1958.: 150) 36 Mokyr (1990.: 84) 72 REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE stoljece nisu rabile parni stroj koji se pak uvelike koristio u obrtnickim radionicama, dok su mnoge velike tvornice nastavile upotrebljavati poboljsane izvore vodene snage (i po njima su ih dugo vremena nazivali mlinovima). Elektricna energija omogucila je oboje i potaknula siroku organizaciju rada u industrijskim tvornicama. 37 Kao sto je napisao R. J. Forbes (1958.): U posljednjih 250 godina pet velikih pokretackih snaga stvorilo je razdoblje koje se cesto naziva dobom stroja. Osamnaesto stoljece donijelo je parni stroj; devetnaesto vodenu turbinu, stroj s unutarnjim sagorijevanjem i parnu turbinu; a dvadeseto plinsku turbinu. Povjesnicari su cesto smisljali sintagme koje bi odredivale pokrete iii tokove u povijesti. Takva je "industrijska revolucija"naziv za razvoj Ciji se pocetak cesto smjesta u rano osamnaesto stoljece a tece veCim dijelom devetnaestoga. To je bio spori pokret koji je svejedno, povezujuCi materijalni napredak i drustvenu dislokaciju, donio temeljite promjene koje se zajednicki mogu opisati kao revolucionarne- uzmemo li u obzir ove krajnje vremenske tocke. 38 Dakle, djelujuCi na proces u srcu svih procesa- sto znaCi na snazi potrebnoj za proizvodnju, distribuciju i komunikaciju - dvije su se industrijske revolucije sirile kroz cijeli gospodarski su~tav i prodirale kroz cijelo tkivo drustva. Jeftini, dostupni, pokretljivi izvori energije sirili su i podupirali snagu ljudskoga tijela stvarajuCi materijalnu osnovu za povijesni nastavak slicnoga pokreta prema sirenju ljudskoga uma. Povijesni slijed revolucije informaticke tehnologije Posljednjih se godina o kratkoj, ali intenzivnoj, povijesti revolucije informaticke tehnologije toliko govorilo da je nepotrebno podastrijeti jos jedan 37 Hall i Preston (1988.); Canby (1962.); Jarvis (1958.). Jedna od prvih detaljnih specifikacija za elektricni telegrafnalazi se u pismu kojeje potpisao C. M. a tiskanoje u Scots Magazinu 1753. godine. Jedan od prvih prakticnih eksperimenata s elektricnim sustavom predlozio je Katalonac Francisco de Salva 1795. godine. Postoje nepotvrdeni izvjestaji da je 1798. godine, prema Salvinoj shemi, izmedu Madrida i Aranjueza (26 milja) bio postavljenjednozK:ani telegraf. No, tekje 1830-ih utemeljen elektricni telegraf (William Cooke u Engleskoj, Samuel Morse uAmerici), dokje 1851. polozen prvi podmorski kabel izmedu Dovera i Calaisa (Garratt 1958.); vidi takoder: Mokyr (1990.); Sharlin (1967.). 38 Forbes (1958.: 148) 73 USPON UMREZENOG DRU~TVA potpuni izvjestaj. 39 Uzgred, uzmemo li u obzir ubrzanje njezina ritma, svaki takav izvjestaj odmah ce biti zastario - tako su za vrijeme izmedu pisanja i izdanja ove knjige (recimo, 18 mjeseci), prema opceprihvacenom "Mooreovu zakonu", 40 mikroCipovi za istu cijenu udvostruCili svoju uCinkovitost. Bez obzira na to, smatram analiticki korisnim prizvati glavne osi tehnoloske transformacije u stvaranju/obradilprijenosu informacija te ih smjestiti u slijed koji ce voditi prema stvaranju nove drustveno-tehnicke paradigme. 41 Ovaj kratki sazetak poslije ce mi omoguCiti da preskoCim pozivanje na tehnoloska obiljezja- kada u intelektualnom itinereru ove knjige budem raspravljao o njihovoj osobitoj interakciji s gospodarstvom, kulturom, i drustvom, osim kada budu potrebni novi elementi informacije. Mikroinzenjering makropromjena: elektronika i informacija lako se znanstveni i industrijski prethodnici elektronicki temeljenih informatickih tehnologija mogu pronaCi desetke godina prije 1940-ih42 (Bellov izum telefona 1876., Marconijev radija 1898. i De Forestov vakuumske cijevi 1906. nisu posljednji), tijekom Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njega dogodili su se najveCi tehnoloski proboji u elektronici: prvo racunalo koje se moglo programirati i tranzistor, izvor mikroelektronike, pravo srce revolucije informaticke tehnologije u dvadesetom stoljecu.43 Pa ipak, tvrdim da su se tek 1970-ih nove informaticke tehnologije 39 Dobra povijest pocetaka revolucije informatiCke tehnologije koju su, prirodno, prerasla dostignuca nakon 1980-ih, jest Braunova i Macdonald ova (1982.). Tom Forester je u nizu knjiga (1980., 1985., 1987., 1989., 1993.) na najsustavniji nacin obuhvatio razvitak revolucije informaticke tehnologije. Za do bar izvjestaj o pocecima genetskog inzenjeringa, vidi: Russell (1988.) i Elkington (1985.). 40 Prihvacen "zakon" u elektronickoj industriji, koji je smislio Gordon Moore, predsjednik Intela, legendarne kompanije koja je pokrenula Silikonsku dolinu, a danas je najveca tvrtka u mikroelektronici i ujedno jedna od najprofitabilnijih. 41 Informacije koje se iznose u ovome poglavlju dostupne su iz novina i magazina. VeCi dio sam pronasao u ovima: Business Week, The Economist, Wired, Scientific American, the New York Times, El Pais i San Francisco Chronicle, koji su moji glavni dnevni!tjedni izvori informacija. One takoder dolaze i iz povremenih razgovora o tehnoloskim pitanjima s kolegama i prijateljima oko Berkeleyja i Stanforda, poznavatelja elektronike i biologije i hliskih industrijskim izvorima. Ne smatram potrehnim osigurati detaljne reference na podatke tako opcenitog karaktera, osim u slucajevima kada hi danu hrojku ili citat hilo tesko pronaci. 42 Vidi: Hall i Preston (1988.); Mazlish (1993.) 43 Smatram da ce; poput industrijskih revolucija, hiti vise revolucija informa:ticke tehnologije, od kojih je ona 1970-ih hila prva. Vjerojatno ce druga na pocetku 21. stoljeca dati vazniju ulogu hioloskoj revoluciji, u hliskoj interakciji s novim kompjutorskim tehnologijama. 74 REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE siroko rasprostranile, ubrzavajuCi svoj sinergijski razvoj i konvergirajuCi novoj paradigmi. Prijedimo stupnjeve inovacija u tri glavna tehnoloska polja koja, iako vrlo povezana, cine povijest tehnologija zasnovanih na elektronici: mikroelektronika, racunala i telekomunikacije. Tranzistor, koji su 1947. godine u Bellovim laboratorijima na Murray Hillu u New Jerseyju, izumila trojica fizicara- Bardeen, Brattain i Shockley (dobitnici Nobelove nagrade za to otkrice), omoguCili su stvaranje elektricnih impulsa u brzome ritmu binarnoga koda prekida i pojacavanja, sto je omoguCilo kodiranje logike i komunikaciju sa strojevima i izmedu njih: te sprave za obradu zovemo poluvodiCi i poznate su pod imenom Cipovi (koji se sada zapravo rade od milijuna tranzistora). Prvi korak u sirenju tranzistora bio je Schokleyjev izum spojnog tranzistora 1951. g. Njegova proizvodnja i siroka upotreba zahtijevala je nove proizvodne tehnologije i uporabu prikladnog materijala. Prelazak na silikon doslovno je stvorio novu revoluciju na pijesku, koju su najprije postigli Texas Instruments (u Dallasu) 1954. g. (potez koji je omogucen zaposljavanjem Gordona Teala, drugoga vodeceg znanstvenika iz Bellovih laboratorija). Otkrice planarnog procesa 1959. g. u Fairchild poluvodiCima (u Silikonskoj dolini) otvorilo je mogucnosti za ujedinjavanje minijaturnih dijelova i precizne proizvodnje. Odlucni korak u mikroelektronici dogodio se 1957. g.: tada su Jack Kilby, inzenjer Texas Instrumenta (koji ga je patentirao), i Bob Noyce, jedan od osnivaca Fairchildea, otkrili integrirani krug. No, Noyce je prvi proizveo IK (integrirane krugove, op. prev.) koristeCi planarni proces. To je potaklo tehnolosku eksploziju: u samo tri godine, od 1959. do 1962., cijene poluvodica pale su za 85%, dok se u sljedeeih deset godina proizvodnja povecala 20 puta, od cega je 50% bilo za vojnu upotrebu. 44 Napravimo povijesnu usporedbu: trebalo je 70 godina (1780.-1850.) da se cijena pamucne tkanine u Britaniji, za vrijeme industrijske revolucije, snizi za 85%. 45 Pokret se tijekom 1960-ih ubrzao: kako se usavrsavala proizvodna tehnologija te racunala s brzim i jaCim mikroelektronickim izumima, omogucen je bolji dizajn Cipova - tako je prosjecna cijena integriranoga kruga s 50$ u 1962. godini pala na 1$ 1971. Golem korak naprijed u razvoju mikroelektronike u svim strojevima dogodio se 1971. godine, kada je lntelov inzenjer Ted Hoff (takoder u Silikonskoj dolini) izumio mikroprocesor, koji je racunalo na Cipu. Dakle, snaga obrade informacija moze se uspostaviti svuda. Zapocela je utrka u sve vecoj integraciji kapaciteta krugova na jednome cipu, a tehnologija dizaj44 Braun i Macdonald (1982.) 45 Mokyr (1990.: 111) 75 USPON UMREZENOG DRUSTVA na i proizvodnje neprestano je prekoraCivala granice integracije za koje se prethodno smatralo da, bez napustanja upotrebe silikonskog materijala, nece fizicki biti moguce. Sredinom 1990-ih godina, tehnicke procjene daju krugovima na silikonskim materijalima 10-20 godina, iako napreduju istrazivanja alternativnih materijala. Posljednja dva desetljeca razina integracije skokovito napreduje. Iako u ovoj knjizi nema mjesta tehnickim detaljima, analiticki je opravdano naznaciti brzinu i stupanj tehnoloske promjene. Kao sto je poznato, snaga cipova moze se vrednovati kombinacijom triju karakteristika: njihove sposobnosti integracije, koja se oznacava najmanjom crtom u Cipu koja se mjeri mikronima (1 mikron = 1 milijunti dio inca [1 inc= 2,5 em]); sposobnosti memorije, koja se mjeri u bitovima: tisuce (k) i milijuni (megabitovi); i brzini mikroprocesora koja se mjeri megahercima. Prvi procesor iz 1971. g. imao je 6,5 mikrona; dok je 1980. g. dosegao 4 mikrona; 1987. g. 1 mikron; Intelov Pentium Cip imao je 1995. g. 0,35 mikrona; a dok pisem ovu knjigu, za 1999. g. predvida se dostizanje 0,25 mikrona. Tako se 1971. g. na Cip veliCine crtace pribadace moglo sloziti 2300 tranzistora, a 1993. g. 35 milijuna. Velicina memorije, prema DRAM-u (dynamic random access memory) 1971. g. bila je 1024 bita; 1980. g. 64 000; 1987. g. 1 024 000; 1993. g. 16 384 000; a predvidanja za 1999. g. su 256 000 000 bita. Pogledamo li brzinu, sadasnji su 64-bitni mikroprocesori 550 puta brzi od prvog Intelova Cipa iz 1972. g.; i maksimalna provodljivost po jedinici (MPU) svakih se 18 mjeseci udvostrucuje. Procjene za 2002. predvidaju ubrzanje u mikroelektronickoj tehnologiji integracije (0,18-mikronski Cipovi), u DRAM velicini (1024 megabita) i brzini mikroprocesora (500+ megaherca u usporedbi sa 150 iz 1993. g.). Zajedno s dramaticnim razvitkom u paralelnoj obradi upotrebom visestrukih mikroprocesora (ukljucujuCi buduci povezujuCi visestruki mikroprocesor na jednome cipu), izgleda da snaga mikroelektronike jos nije uzela maha, iako nemilosrdno povecava racunalni kapacitet. Nadalje, sve veca minijaturizacija, daljnja specijalizacija i snizavanje cijene Cipova pojacane snage omogucavaju njihovo smjestanje u svaki stroj iz nasega svakodnevnog zivota- od strojeva za pranje suda do mikrovalnih pecnica i automobila, Cija je elektronicka komponenta, u modelima iz 1990-ih bila vrednija od celicnih dijelova. Racunala je zacela majka svekolike elektronike - Drugi svjetski rat, no zapravo su se rodila tek 1946. g. u Philadelphiji, izuzmemo li ratno orude kojim se 1943. g. britanski Colossus* koristio za razbijanje neprija- * 76 Colossus, prvo ral:unalo napravljeno u Post Office Research Laboratory u sjevernom Londonu 1943. radi desifriranja njemackih sifriranih telegrafskih poruka (op. ur.). REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEI- NOLOGIJE teljskih sifri, i njemacke Z-3 koje su proizvodili 1941. g. kao pomoc izracunima zracnih snaga. 46 No, veCina saveznickih pokusaja u elektronici koncentrirala se u istrazivackim programima na MIT-u, a stvarna istrazivanja snage kalkulatora sponzorirana od americke vojske, dogadala su se na Pennsylvanijskom sveucilistu gdje su Mauchly i Eckert stvorili prvo racunalo opce namjene- ENIAC (Electronic Numerical Integrator and Calculator). Povjesnicari ce se sjetiti da je prvo elektronicko racunalo imalo 30 tona, bilo izgradeno na metalnim modulima visokim oko dva metra, imalo 70 000 otpornika i 18 000 vakuumskih cijevi i zauzimalo povrsinu gimnasticke dvorane. Kad se ukljucilo, njegova potrosnja energije hila je tako velika da je philadelphijska rasvjeta treperila. 47 Prvu komercijalnu inacicu toga primitivnog stroja, UNIVAC-1, napravio je isti tim 1951. g., pod imenom Remington Rand, i onaje vrlo uspjesno obradila americki popis stanovnistva 1950. godine. IBM je, takoder poddan vojnim ugovorima i djelomicno oviseCi o istrazivanju MIT-a, prevladao prijasnju zadrsku o racunalnom dobu i 1953. g. usao u utrku sa svojim strojem sa 701 vakuumskom cijevi. Sperry Rand je 1958. g. uveo racunalo druge generacije mainframe machine, a IBMje odmah slijedio s modelom 7090. IBM je 1964. g. s mainframe racunalom 360/370 zavladao racunalnom industrijom u kojoj su djelovale nove (Control data, Digital) i stare (Sperry, Honeywell, Burroughs, NCR) tvrtke za poslovne strojeve. VeCina tih tvrtki do 1990-ih zivotari ili je nestala: tako se schumpeterijansko "stvaralacko razaranje" brzo odvijalo u elektronickoj industriji. U to davno doba, 30 godina prije nastanka ove knjige, industrija se organizirala u dobro odredenu hijerarhiju mainframea, miniracunala (zapravo, prilicno velikih strojeva) i terminala, ostavivsi neke posebne dijelove informatike ezotericnom svijetu superracunala (unakrsno oplodivanje vremenske prognoze i ratnih igara) u kojima je neko vrijeme vladala izvanredna genijalnost Seymoura Craya, usprkos tome sto mu je nedostajala tehnoloska vizija. Sve je to promijenila mikroelektronika, poticuCi "revoluciju u revoluciji". Izum mikroprocesora 1971. g. s mogucnoscu da se racunalo stavi na Cip, preokrenula je naglavce elektronicki i ostali svijet. Inzenjer Ed Roberts, osnivac male racunalne tvrtke MITS, napravio je 1975. g. u Albuquerqueu, u Novom Meksiku, kompjutorsku kutiju nevjerojatnog imena- Oltar, prema liku iz televizijske serije Star Track (Zvjezdane staze), kojuje obozavala izumiteljeva mlada kci. Stroj je bio primitivan, alije bio 46 Hall i Preston (1988.) 47 Vidi Foresterov opis (1987.). 77 USPON UMRErnNOG DRUi!lTVA napravljen kao malo racunalo oko mikroprocesora. Taj stroj bio je osnova za Apple 1, i poslije Apple 2, prvo komercijalno uspjesno mikroracunalo. Njega su u garazi obiteljske kuce, u Manlo Parku u Silikonskoj dolini, napravila dvojica mladica koja su napustila skolu: Steve Wozniak i Steve Jobs. To je stvarno izvanredna saga koja je postala osnivacka legenda informatickog doba. Kompjutorska tvrtka Apple, pokrenuta 1976. g., s tri vlasnika i kapitalom od 91 000 $, 1982. dosegnula je prodaju od 583 milijuna $, najavljujuCi doba sirenja racunalne moCi. IBM je reagirao brzo i 1981. g. napravio svoju inaCicu mikroracunala, imenujuci ga sjajno: osobno racunalo (PC, personal computer), i toje zapravo postalo ime za mikroracunala. Medutim, kako nije bilo zasnovano na IBM-ovoj tehnologiji, nego su ga razvili drugi izvori, bilo je osjetljivo na kloniranje, sto se uskoro, osobito u Aziji, u sirokim razmjerima i dogodilo. Ta cinjenica upropastila je IBM-ovu poslovnu prevlast u PC-ima, alii prosirila upotrebu IBM-ovih klonova diljem svijeta, sired uobicajeni standard, bez obzira na superiornost Appleovih strojeva. Appleov Macintosh, izbacen 1984. g., bio je prvi korak prema racunalstvu koje je usmjereno na korisnike, jer je uvelo korisnicku interface tehnologiju temeljenu na ikonama, izvorno razvijenima u Xeroxovu istrazivackom centru u Palo Altu. Temeljni uvjet za sirenje mikroracunala ispunjen je s razvojem novoga softvera prilagodenog za njihova djelovanje. 48 PC softver pojavio setakoder sredinom 70-ih godina, potekavsi iz zanosa stvorenog Altairom: dva bivsa studenta Harvarda - Bill Gates i Paul Allen, 1976. g. prilagodili su BASIC za rad na stroju Altair. Shvativsi njegove mogucnosti, osnovali su Microsoft (najprije u Albuqurequeu, a dvije godine poslije preselili su ga u Seattle, u kucu Gatesovih roditelja), danasnjega softverskoga diva koji je prevlast u operativnom sustavu prosirio ina prevlast u softveru za eksponencijalno rastuce trziste mikroracunala u cjelini. U posljednjih 15 godina porast snage cipa uzrokovao je dramatican napredak u snazi mikroracunala, smanjujuCi funkciju veCih racunala. Pocetkom 1990-ih godina mikrokompjutori s jednim Cipom imali su snagu koju je IBM imao prije samo pet godina. Umrezeni sustavi temeljeni na mikroprocesorima, sastavljeni od manjih desktop strojeva (korisnika) koje posluzuju jaCi za to namijenjeni posluzitelji, mogli bi istisnuti specijaliziranija racunala za obradu informacija, poput tradicionalnih mainframeova i superracunala. Zaista, napretku mikroelektronike i softvera trebamo dodati nekoliko velikih koraka naprijed u sposobnostima umrezavanja. Od sredine 1980-ih mikroracunala se ne mogu shvatiti odvojeno: 48 Egan (1995.) 78 REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE ona djeluju u mrezama s povecanom pokretljivoscu na temelju prijenosnih racunala. Ta izvanredna svestranost i mogucnost dodavanja memorije i sposohnosti ohrade podataka te sudjelovanje racunalne snage u elektronickoj mrezi, odlucno su racunalno doha u 1990-ima skrenuli od centralizirane pohrane i ohrade podataka prema umrezenom, interaktivnom sudjelovanju racunalne snage. Nije se samo promijenio cijeli tehnoloski sustav nego i njegove drustvene i organizacijske interakcije. Tako je prosjecna cijena ohrade podataka s oko 75$ za milijun operacija 1960., u 1990. godini pala na manje od stotog dijela centa. Ta sposohnost umrezavanja postala je moguca samo zhog vaznih otkrica u telekomunikacijama i tehnologiji racunalnog umrezavanja tijekom 1970ih godina. Medutim, u isto doha, takve promjene omogucile su nove mikroelektronicke naprave i povecane racunalne sposohnosti, kao izvanredna ilustracija sinergistickih odnosa u revoluciji informaticke tehnologije. Telekomunikacije su takoder revolucionirane i komhinacijom tehnologija "prekidaca" (e1ektronicki prekidaCi i routeri) i novim vezama (tehnologije prijenosa). Prvi industrijski proizvedeni elektronicki prekidac, ESS-1, uvedenje u Bellovim lahoratorijima 1969. godine. Sredinom 1970ih napredak u tehnologijama integriranoga kruga omoguCio je digitalni prekidac, povecanje hrzine, snage i fleksihilnosti uz istodohnu ustedu vremena, energije i radne snage - vis-a-vis analognim strojevima. ATT, sestrinska tvrtka Bellovih lahoratorija, na pocetku nije hila sklona toj novosti, jer je trehala amortizirati investiciju u analognu opremu. Medutim, 1977. godine, kadaje kanadski Northern Telecom osvojio dio americkoga trzista digitalnih prekidaca, Bellove tvrtke su se ukljucile u utrku i potaknule slican pokret sirom svijeta. VeCi napredak u optickoj elektronici (opticka vlakna i laserski prijenos) i tehnologiji prijenosa digitalnih paketa dramaticno je prosirio sposohnost prijenosnih veza. Integrirane visokopropusne mreze (integrated broadband networks- IBN) iz 1990-ih mogle su znacajno nadmasiti revolucionarne prijedloge digitalne mreze integriranih usluga (Integrated Services Digital network -ISDN) iz 1970-ih: dok je nosivost ISDN-a na hakrenoj zici hila procijenjena na 144 000 hita, IBN iz 1990-ih na optickom vlaknu, ako hi i kada mogla biti ostvarena, iako uz vrlo visoku cijenu, nosila hi kvadrilijun hita. Da izmjerimo ritam promjene, podsjetimo se daje 1956. godine prvi prekoatlantski telefonski kahel nosio 50 stlacenih glasovnih krugova; a 1995. g. opticka vlakna mogu nositi 85 000 takvih krugova. Ta sposohnost opticko-elektronicki temeljenog prijenosa s naprednom arhitekturom prekidaca i vodova poput asinkronog prijenosa (ATM) i TCPIIP, osnova je za takozvanu informaticku superautocestu, o cijim cemo karakteristikama raspravljati u 5. poglavlju. 79 USPON UMREZENOG DRU~TVA Razliciti oblici primjene radijskog spektra (tradicionalno emitiranje, izravno satelitsko emitiranje, mikrovalovi, digitalna celularna telefonija), koaksijalni vod i opticka vlakna nude raznolikost i mnogostranost tehnologija prijenosa koje su prilagodene razliCitim upotrebama i omogucuju komunikaciju izmedu pokretnih korisnika s bilo kojega mjesta. Celularna telefonija je 1990-ih uvelike prosirena po svijetu, te je doslovce preplavila Aziju nesofisticiranim pagerima, a Latinsku Ameriku celularnim telefonom - statusnim simbolom, oslanjajuci se na obecanje (na primjer, Motorolino) o nadolazecoj sveopcoj pokrivenosti osobnim komunikacijskim napravama prije godine 2000. Svaki korak u odredenom tehnoloskom polju pojacava uCinke u povezanoj informatickoj tehnologiji. Pokretna telefonija oslanja se na racunalnu moe prenosenja poruka i istodobno daje osnovu za posvudasnje racunalstvo i stvarnu, nesputanu interaktivnu elektronicku komunikaciju. ' Tehnoloska podjela 1970-ih Tehnoloski sustav u koji smo u 90-ima potpuno uronjeni, pojavio se 1970ih godina. Zbog znacenja osobitog povijesnog konteksta tehnoloskih putanja, i odredenog oblika interakcije izmedu tehnologije i drustva, vazno je prisjetiti se nekih datuma vezanih za bitna otkrica u informatickoj tehnologiji. Sva ona imaju nesto zajednicko: uglavnom su se oslanjala na prethodna znanja i razvijala produljavanjem kljucnih tehnologija, a zbog svojih niskih troskova i povecane kvalitete, bila su kvalitativan korak naprijed u masovnom sirenju tehnologije u komercijalne svrhe i za osobne primjene. Mikroprocesor, kljucna naprava u sirenju mikroracunalstva, izmisljenje 1971. godine i poceo se siriti sredinom 70-ih godina. Mikroracunalo je stvoreno 1975. godine, a prvi uspjesni komercijalni proizvod, Apple II, uveden je u travnju 1977., otprilike u vrijeme kada je Microsoft poceo proizvoditi operativne sustave za mikroracunala. Xerox Alto, matrica mnogih softverskih tehnologija za osobna racunala 90-ih, razvijenje u PARC laboratorijima u Palo Altu 1973. g. Prvi industrijski elektronicki prekidac pojavio se 1969. g., a digitalni prekidac razvijenje sredinom 70ih i komercijalno se poceo upotrebljavati 1977. g. Opticko vlakno industrijski je proizvedeno pocetkom 70-ih u Corning Glassu. Sredinom 70-ih Sony je poceo komercijalno proizvoditi VCR strojeve temeljeCi ih na otkriCima iz Amerike i Engleske iz sezdesetih, koji nikada nisu dospjeli do masovne proi:tvodnje. I na kraju, ali ne najmanje vazno, americka Agencija za napredne istrazivacke projekte Ministarstva obrane (ARPA) postavila je novu, revolucionarnu elektronicku komunikacijsku mrezu koja 80 REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE ce sedamdesetih godina rasti i postati danasnji Internet. Internet je u velikoj mjeri potpomognut otkriCima Cerfa i Kahna iz 1974.- TCPIIP-omzapisnikom medupovezanosti mreze koji je najavio "gateway" tehnologiju omogucavajuCi povezivanje razliCitih vrsta mreza. 49 Smatram kako bez pretjerivanja mozemo reCi da je revolucija informaticke tehnologije, kao revolucija rodena 1970-ih, osobito ako u nju ukljuCimo i usporedno pojavljivanje te sirenje genetickog inzenjeringa, u isto vrijeme i na istim mjestima- razvitak koji, u najmanju ruku, zasluzuje nekoliko redaka paznje. Tehnologije zivota Iako pojavu biotehnologije mozemo pratiti od babilonskih ploCica o pravljenju piva iz 6000. g. pr. Kr. i revolucije u mikrobiologiji do znanstvenog otkrica osnovne strukture zivota, dvostruke spirale DNK, koju su pronasli Francis Crick i James Watson sa SveuCilista Cambridge 1953. godinetek su pocetkom 70-ih prepletanje gena i ponovno spajanje DNA, kao tehnoloski temelji genetickog inzenjeringa, omogucili primjenu sakupljenog znanja. Za otkrice postupaka kloniranja gena 1973. godine, opcenito zasluznima smatraju se Stanley Cohen sa Stanforda i Herbert Boyer s Kalifornijskog sveuCilista u San Franciscu, iako se njihov rad temeljio na istrazivanjima Paula Berga sa Stanforda, dobitnika Nobelove nagrade. Istrazivaei na Harvardu su 1975. godine iz zecjega hemoglobina izdvojili prvi gen sisavca; a 1977. godine kloniran je prvi ljudski gen. Slijedila je utrka u pokretanju komercijalnih tvrtki, od kojih je vecina bila nusproizvod vaznijih sveucilista i bolnickih istrazivackih centara. Grozdovi takvih tvrtki pojavili su se u sjevernoj Kaliforniji, Novoj Engleskoj i Marylandu. Novinari, ulagaCi i aktivisti bili su zapanjeni zastrasujuCim mogucnostima koje su se otvorile mogucom sposobnoscu umjetnoga stvaranja zivota, ukljucujuci i ljudskog. Genentech ujuznom San Franciscu, Cetus u Berkeleyu i Biogen u Cambridgeu, Massachusetts, medu prvim su tvrtkama, organiziranim oko dobitnika Nobelovih nagrada, koje su uporabile novu genetsku tehnologiju za medicinske primjene. Slijedio je agrobiznis; tako su mikroorganizmi, od kojih su neki geneticki izmijenjeni, dobili povecani broj zadataka, pa izmedu ostalog i da Ciste zagadenje koje su u velikom broju slucajeva stvorile iste tvrtke i agencije koje prodaju te "superbube". Medutim, znanstvene teskoce, tehnicki problemi i vece zakonske prepreke izvedene iz opravdanih etickih i sigurnos49 Hart i dr. (1992.) 81 USPON UMREZENOG DRUSTVA nih razloga usporile su vrlo hvaljenu biotehnolosku revoluciju tijekom 80-ih godina. Znacajan iznos poduzetnickoga ulagackog kapitala izgubljen je, a neke od najinovativnijih tvrtki, ukljucujuCi Genentech, apsorbirali su farmaceutski divovi (Roffman-La Roche, Merck). Oni su bolje od drugih razumjeli da ne smiju ponoviti skupu bahatost sto su je etablirane racunalne tvrtke iskazale prema inovativnim pocetnicima: kupnja malih, inovativnih tvrtki s uslugama njihovih znanstvenika, za farmaceutske i kemijske multinacionalke postala je najbolje osiguranje kojim su internalizirali komercijalnu korist bioloske revolucije i kontrolirali njezin ritam. Slijedilo je usporavanje njezina ritma- u najmanju ruku u sirenju primjene. Medutim, veliki znanstveni pomak i nova generacija drskih poduzetnih znanstvenika s glavnim zaristem na genetskom inzenjeringu, krajem 80-ih i pocetkom 90-ih, ozivjela je biotehnologiju - pravu revolucionarnu tehnologiju na tom polju. Kada je, 1988. godine, na Harvardu, formalno patentiran genetski proizveden mis, ina taj naCin od Boga i Prirode oduzeto pravo stvaranja zivota, genetsko kloniranje uslo je u novo razdoblje. SljedeCih sedam godina patentirano jejos sedam novostvorenih oblika zivota, sedam miseva, identificiranih kao vlasnistvo njihovih tvoraca inzenjera. U kolovozu 1989. istrazivaci sa Sveucilista u Michiganu i Torontu otkrili su gen kojije odgovoran za cisticnu fibrozu i otvorili put prema genetickoj terapiji. U ozracju ocekivanja stvorenih tim otkricem, americka je vlada 1990. godine odluCila s 3 milijarde dolara podrzati 15-godisnji zajednicki program koji je vodio James Watson. On je povezao neke od najnaprednijih mikrobioloskih istrazivackih timova da hi iscrtali ljudski genom, sto znaCi da identificiraju i lociraju 60 000 do 80 000 gena koji Cine abecedu ljudske vrste. 50 Uz pomoc tih i drugih napora, otkriven je neprekinuti slijed ljudskih gena povezanih s razliCitim bolestima. Sredinom 90-ih locirano je oko 7% ljudskih gena i shvacena je njihova funkcija. To, naravno, otvara mogucnost djelovanja na tim genima i na onima sto ce se identificirati u buducnosti, te covjecanstvu omogucuje ne samo kontroliranje nekih bolesti nego i otkrivanje bioloskih predispozicija i interveniranje u njih, i tako potencijalno mijenjanje genetske sudbine. Svoje uravnotezeno istrazivanje razvoja u ljudskom genetickom inzenjeringu Lyon i Gorner zakljucuju predvidajuCi i upozoravajuCi: 50 Za razvoj biotehnologije i genetskog inzenjeringa vidi, na primjer, Teitelman (1989.); Hall (1987.); US Congress, Office of Technology Assessment (Ured za procjenu tehnologije) (1991.); Bishop i Waldholz (1990.). 82 REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE Mozda za nekoliko generacija mozemo ukinuti neke mentalne bolesti, dijabetes, visoki tlak iii bilo koju drugu odabranu bolest. Vazno je imati na umu da kvaliteta donosenja odluka odreduje hoce li izbor biti mudar i pravedan ... NaCin na koji znanstvena i administrativna elita rukuje najranijim plodovima genske terapije zlokoban je i prilicno neslavan ... Mi ljudi intelektualno smo napredovali do stupnja u kojemu prilicno brzo mozemo razumjeti sastav, funkciju i dinamiku genoma u vecem dijelu njegove zastrasujuce slozenosti. Medutim, emocionalno smo jos uvijek majmuni- sa svom prtljagom ponasanja koju nosi to pitanje. Mozda ce za nasu vrstu krajnji oblik genske terapije biti uzdizanje iznad nasega necasnog nasljeda i ucenje primjene svojega novog znanja na mudar i bezopasan naCin. 51 Dok znanstvenici, regulatori i eticari razmatraju humanisticke implikacije genetskoga inzenjeringa, istrazivaei-poduzetnici okrenuti biznisu idu kraCim putem, postavljajuCi mehanizme za zakonsku i financijsku kontrolu ljudskoga genoma. Najsmioniji pothvat u tome smislu projektje sto su ga u Rockvillu, Maryland, 1990. g. pokrenuli znanstvenici J. Craig Venter iz Nacionalnoga zdravstvenog instituta i William Haseltine s Harvarda. KoristeCi se snagom superracunala, oni su u saroo pet godina nanizali oko 85% svih ljudskih gena stvarajuCi divovsku genetsku bazu podataka. 52 Problem je u tome da oni niti znaju niti ce uskoro znati koji je dio gena za sto iii gdje se nalazi: njihova baza podataka ima stotine tisuca dijelova gena s nepoznatim funkcijama. U cemu je onda interes? S jedne strane, usredotoceno istrazivanje na posebnim genima moze se koristiti (i zaista se koristi) za vlastiti napredak u podacima koje takvi nizovi sadrze. Medutim, vazniji je glavni razlog cijelog projekta: Craig i Haseltine vrijedno su patentirali sve svoje podatke, pa doslovce, jednoga dana, mogu imati zakonska prava za velik dio znanja manipulacije ljudskoga genoma. Prijetnja koju je takav razvoj postavio bilaje toliko ozbiljna da su sjedne strane privukli desetke milijuna dolara od ulagaca, a s druge strane velika farmaceutska tvrtka Merck je 1994. g. dala veliku svotu Sveucilistu Washington da napravi isti slijepi niz i objavi dobivene podatke, da bi se sprijecila privatna kontrola nad dijelovima znanja koje moze zaustaviti razvoj proizvoda zasnovanih na buducem sustavnom razumijevanju ljudskoga genoma. 51 Lyon i Gomer (1995.: 567) 52 Vidi: Business Week (1995.e) 83 USPON UMREZENOG DRU~TVA Pouka s kojom se sociolog u tak.vu poslu suocava ne ukazuje samo na jos jedan primjer ljudske pohlepe. Ona signalizira ubrzani ritam u sirenju i produbljavanju genetske revolucije. Zbog svoje znanstvene i drustvene osobitosti, sirenje genetskoga inzenjeringa odvijalo se u razdoblju izmedu 1970. i 1990. sporije nego u elektronici. Medutim, otvorenija trzista 90-ih, bolje obrazovanje i istrazivacke mogucnosti sirom svijeta ubrzale su biotehnolosku revoluciju. Svi indikatori upucuju na eksploziju njezine primjene krajem tisuc1jeca, sto potice najtemeljitiju raspravu na sada nejasnoj granici izmedu prirode i drustva. Drustveni kontekst i dinamika tehnoloske promjene Zasto su otkrica novih informatickih tehnologija zbijena u 70-ima, ito uglavnom u Sjedinjenim Ddavama? I kakve su posljedice takva vremenskog/prostornog zbijanja za njihov daljnji razvoj i njihovu interakciju s drustvima? Bilo bi privlacno izravno povezati stvaranje te tehnoloske paradigme s karakteristikama njezina drustvenog konteksta; osobito ako se sjetimo da su Sjedinjene Drzave i kapitalisticki svijet sredinom 70-ih hili uzdrmani velikom ekonomskom krizom, koja je sazeto izrazena (ali nije uzrokovana) naftnim sokom 1973.-74. g.: kriza koja je zahtijevala dramaticno restrukturiranje kapitalistickoga sustava na globalnoj razini, i zapravo potaknula novi model akumulacije koji je u povijesnom diskontinuitetu s kapitalizmom nakon Drugoga svjetskog rata, kao sto sam naveo u Uvodu ove knjige. Je li nova tehnoloska paradigma odgovor kapitalistickoga sustava i prevladavanje njegovih unutrasnjih proturjecnosti? Ili je, s druge strane, to bio naCin osiguranja vojne prevlasti nad sovjetskim neprijateljima, odgovor na njihov tehnoloski izazov u svemirskoj utrci i nuklearnom naoruzanju? Niti jedno objasnjenje ne izgleda uvjerljivo. Postoji povijesna podudarnost izmedu mnostva novih tehnologija i ekonomske krize u sedamdesetima; vremenski su preblizu, "tehnoloski skripac" bio bi prebrz i previse mehanicki; naime iz industrijske revolucije i drugih povijesnih procesa tehnoloske promjene znamo da su gospodarska, industrijska i tehnoloska kretanja, stoga sto su povezana, spora i nesavrseno se podudaraju u svojoj interakciji. U pogledu vojnog obrazlozenja, na Sputnikov sok iz 1957.-60. godine odgovoreno je na isti naCin, masovnim tehnoloskim napretkom sezdesetih, ne sedamdesetih; a novi glavni americki vojni proboj lansiran je 1983. g. oko programa "Ratova zvijezda", zapravo koristeCi i nastavljajuCi tehnologije razvijene prethodnoga, zapanjujuceg desetljeca. Ustvari, izgleda da se pojava novih tehnoloskih sustava 70-ih mora pripisati autonomnome razvoju i sirenju teh84 REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE noloskih otkrica, ukljucujuCi sinergisticke uCinke razliCitih kljucnih tehnologija. Dakle, mikroprocesor je omoguCio mikroracunalo, napredak u telekomunikacijama i, kako je gore navedeno, omoguCio da mikroracunala rade umrezeno i tako pojacavaju svoju snagu i prilagodljivost. Primjene tih tehnologija u proizvodnji elektronike poholjsale su mogucnosti novoga dizajna i proizvodnih tehnologija u proizvodnji poluvodica. Novi softver potaknut je hrzorastuCim tdistem mikroracunala, a ono je pak eksplodiralo na temelju novih primjena i tehnologije hliske korisniku sto su je smislili umovi tvoraca softvera. I tako dalje. Jaki tehnoloski prohoj sezdesetih, potaknut vojnim potrehama, gurnuo je americku tehnologiju za jedan korak naprijed. Medutim, otkrice mikroprocesora Teda Hoffa, dok je pokusavao ohaviti narudzhu za japansku tvrtku rucnih racunala 1971. godine, proizaslo je iz znanja i domisljatosti sakupljene u Intelu, hlisko povezane s inovativnim miljeom stvorenim u Silikonskoj dolini od 1950-ih. Drugim rijecima, prva revolucija informaticke tehnologije zhila se u Americi i do odredene mjere u Kaliforniji sedamdesetih godina. Gradena je na razvoju iz prethodna dva desetljeca i pod utjecajem razlicitih institucionalnih, ekonomskih i kulturalnih Cimhenika. Nije se razvila iz neke prethodno uspostavljene nuznosti: hila je vise potaknuta tehnoloski nego sto je hila drustveno odredena. Medutim, kada je uspostavljena kao sustav, na osnovi zhijanja koje sam opisao, njezin razvoj i primjena te konacno sadrzaj, odlucno su ohlikovani povijesnim kontekstom u kojemu se sirila. Doista, kapitalizam osamdesetih (osohito: vaznije korporacije i vlade zemalja G-7) poduzeo je znatne procese gospodarskoga i organizacijskog preohlikovanja, u kojima je nova informaticka tehnologija igrala temeljnu ulogu i bila njome odlucno oblikovana. N a primjer, pokret za deregulaciju i liberalizaciju koji je osamdesetih pokrenuo hiznis, hio je odlucan u reorganizaciji i razvoju telekomunikacija, osobito nakon oduzimanja ATT-a 1984. godine. Nadalje, dostupnost novih telekomunikacijskih mreza i informacijskih sustava pripremila je tlo za globalno povezivanje financijskih trzista i trgovine sirom svijeta, sto cu razmotriti u sljedecem poglavlju. Dakle, do odredene mjere dostupnost novih tehnologija postavljenih kao sustav sedamdesetih, bila je temeljna za proces drustveno-ekonomskoga restrukturiranja osamdesetih. I primjena takvih tehnologija u osamdesetima u velikoj je mjeri odredila njihovu upotrebu i putanju devedesetih. Uspon umrezenoga drustva koje cu nastojati razmotriti u sljedeCim poglavljima ove knjige, ne moze se razumjeti hez interakcije izmedu ova dva relativno neovisna trenda: razvoja novih informacijskih tehnologija i pokusaja starog drustva da se opskrbi orudem koristeCi moe tehnologije u sluzhi tehnologije moCi. Medutim, povijesni rezultat takve 85 USPON UMRE~ENOG DRUtlTVA napola svjesne strategije u velikoj je mjeri neodreden,jer interakcija tehnologije i drustva ovisi o stohastickim odosima izmedu pretjeranoga broja kvazineovisnih varijabli. Bez nepotrebnog predavanja povijesnom relativizmu, moze se reCi da je revolucija informaticke tehnologije kulturalno, povijesno i prostorno povezana s vrlo osobitim setom okolnosti Cije osobine oznacavaju njezin daljnji razvoj. Modeli, sudionici i mjesta revolucije informacijske tehnologije Ako smo prvu industrijsku revoluciju nazvali britanskom, onda je prva revolucija informacijske tehnologije americka, tocnije kalifornijska. U oba slucaja znanstvenici i industrijalci iz drugih zemalja imali su vaznu ulogu kako u otkrivanju, tako i u sirenju novih tehnologija. Francuska i Njemacka bile su kljucni izvori talenata i primjene u industrijskoj revoluciji. Engleska, francuska, njemacka i talijanska znanstvena otkrica u korijenima su novih tehnologija u elektronici i biologiji. Dosjetljivost japanskih tvrtki bila je kljucna za unaprjedenje proizvodnih procesa u elektronici, te prodor informacijske tehnologije u svakodnevni zivot sirom svijeta, i to preko lavine inovativnih proizvoda - od VCR-a i faksova do videoigara i pager a. 53 Zaista, do sredine devedesetih, kada su americke tvrtke preuzele vodstvo, japanske tvrtke vladale su proizvodnjom poluvodica na svjetskom tdistu. Citava industrija zasnivala se na prozimanju, strateskim savezima i umrezavanju tvrtki iz razlicitih zemalja, sto cu razmotriti u 3. poglavlju. Razlikovanje prema nacionalnom podrijetlu bilo je manje vazno. Americki inovatori, tvrtke i institucije bile su na izvorima revolucije sedamdesetih, i nastavile su igrati vodecu ulogu u njezinoj ekspanziji, sto ce se vjerojatno odrzati i u dvadeset prvom stoljecu; iako cemo nesumnjivo biti svjedocima povecane prisutnosti japanskih, korejskih i indijskih tvrtki te znacajnih europskih doprinosa biotehnologiji i telekomunikacijama. Kako bismo razumjeli drustvene korijene revolucije informaticke tehnologije u Americi, s onu stranu mita koji ju okruzuje, prisjetit cemo se ukratko procesa stvaranja njezina opcepoznatog rasadnika inovacija: Silikonske doline. Kao sto smo vee spomenuli, u Silikonskoj dolini, osim drugih kljucnih tehnologija, razvijeni su integrirani krug, mikroprocesor i mikroracunalo. Srce elektronickih izuma kucalo je cetiri desetljeca, a 53 Forester (1993.) 86 REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE podrzavalo ga je otprilike cetvrt milijuna radnika u informacijskoj tehnologiji.54 Osim toga, sire podrucje zaljeva San Francisco (ukljucujuCi druga sredista inovacija poput Berkeleyja, Emerywillea, Marin Countyja i samog San Francisca) bilo je takoder medu zacetnicima genetickoga inzenjeringa i jos je uvijek jedno od svjetskih sredista naprednoga softvera, genetickoga inzenjeringa i multimedijalnoga racunalnoga dizajna. Silikonska dolina (Santa Clara County, 70 km juzno od San Francisca, izmedu Stanforda i San Josea) oblikovala se kao inovacijska sredina stjecanjem novoga tehnoloskog znanja na jednome mjestu; imala je velik broj vjestih inzenjera i znanstvenika iz tog podrucja; darezljive novcane potpore i osigurano trziste Ministarstva obrane; i pocetno institucionalno vodstvo SveuCilista Stanford. Zaista nevjerojatni smjestaj elektronicke industrije u poluseoskom podrucju sjeverne Kalifornije moze se pratiti od utemeljenja Stanfordskoga industrijskog parka koji je 1951. pokrenuo vizionar Frederick Terman, dekan Inzenjerstva i rektor Stanfordskog sveueilista. On je osobno, 1938. godine, podrzao svoje diplomante- Williama Hewletta i Davida Packarda kada su stvarali elektronicku tvrtku. Drugi svjetski rat bio je bogati rudnik za Hewlett-Packard i druge elektronicke tvrtke u nastajanju. Tako su, prirodno, one bili prvi korisnici novoga, povlastenog smjestaja jer su se samo tvrtke koje je Stanford procijenio inovativnima, mogle okoristiti zamisljenim zakupom. Kad je Park uskoro popunjen, nove elektronicke tvrtke pocele su se smjestati uz autocestu 101, prema San Joseu. Zaposljavanje izumitelja tranzistora Williama Shockleyja u Stanfordu 1956. godine bilo je kljucno. Ono se dogodilo slucajno, sto pokazuje povijesnu nemoc etabliranih elektronickih tvrtki u osvajanju revolucionarne mikroelektronicke tehnologije. N aime, Shockley je za razvoj svojega otkrica za industrijsku proizvodnju trazio podrsku velikih tvrtki na lstocnoj obali, poput RCA ili Raytheona. Kada su ga one odbile, prihvatio je ponudu Stanforda, najvise zbog toga sto mu je majka zivjela u Palo Altu, pa je uz podrsku Beckman Instrumentsa odlueio stvoriti vlastitu tvrtku - Shockley Transistors. Odabrao je osam briljantnih mladih inzenjera, uglavnom iz Bellovih laboratorija, koje je privukla mogucnost rada sa Shockleyjem; jedan od njih, iako zapravo nije bio iz Bell Laba, bio je Bob Noyce. MladiCi su se uskoro razocarali. lako su od Shockleya ucili osnove vrhunske mikrolektronike, odbijali su ih njegova autoritarnost i tvrdoglavost koja je tvrtku dovodila u slijepu ulicu. Oni su, protiv njegove volje, osobito zeljeli raditi na silikonu kao najperspektivnijemu nacinu veceg povezivanja tranzistora. Nakon godinu dana napustili su Shock54 0 povijesti stvaranja Silikonske doline, pogledajte dvije korisne i lagane knjige: Rogers i Larsen (1984.) i Malone (1985.). 87 USPON UMREZENOG DRUSTVA leya (Cija je tvrtka propala) i (uz pomoc Fairchild Cameras) stvorili Fairchild Semiconductors, gdje su u sljedece dvije godine izumili planarni proces i integrirani krug. Shvativsi tehnoloske i poslovne mogucnosti svojega znanja, ti su sjajni inzenjeri napustili Fairchild i svaki je od njih osnovao vlastitu tvrtku. Tako je, nakon nekoga vremena, bilo i s drugim zaposlenicima, pa je polovina od 85 najveCih americkih proizvodaca poluvodica, ukljucujuCi danasnje vodece proizvodace kao sto su Intel, Advanced Micro Devices, National Semiconductors, Signetics, i tako dalje, zapravo potekla iz Fairchilda. Transfer tehnologije iz Shockleya u Fairchild, i onda u mrezu podruznica, bio je pocetni izvor inovacija na osnovi kojih je izgradena Silikonska dolina i revolucija mikroelektronike. Zaista, sredinom pedesetih Stanford i Berkeley vise nisu hili vodeca sredista elektronike: srediste je bio MIT, ito se odrazavalo na izvorni smjestaj elektronicke industrije u Novoj Engleskoj. Kada je znanje bilo dostupno u Silikonskoj dolini, dinamizam njegove industrijske strukture i neprestano stvaranje pocetnih tvrtki usidrilo je Silikonsku dolinu kao svjetsko srediste mikroelektronike pocetkom sedamdesetih. Anna Saxenian usporedila je razvoj elektronickih kompleksa u dva podrucja (Bostonska cesta 128 i Silikonska dolina) i zakljuCila da je drustvena i industrijska organizacija tvrtki imala odlucnu ulogu u poticanju ili onemogucavanju inovacija. 55 Dok su velike, etablirane tvrtke na Istoku bile previse krute (i previse arogantne) da se neprestano prilagodavaju prema novim tehnoloskim granicama, Silikonska dolina je uporno stvarala nove tvrtke i provodila uzajamno oplodivanje i sirenje znanja putem podruznica i razmjene poslova. Mali nocni razgovori u Walkerovu Wagon Wheel Baru i Grillu u Mountain Viewu uCinili su vise za sirenje tehnoloskih inovacija nego veCina seminara na Stanfordu. Slican proces odvijao se i u razvoju mikroracunala koja su uvela povijesno razvode u upotrebi informacijske tehnologije. 56 Sredinom sedamdesetih Silikonska dolina privukla je desetke tisuca bistrih mladih umova iz cijeloga svijeta koji su dosli u uzbudenje nove tehnoloske Meke u potrazi za talismanom invencije i novcem. Susretali su se u opustenoj atmosferi klubova kako bi razmijenili ideje i informacije o posljednjim otkricima. Jedno od takvih druzenja odvijalo se u Home Brew Computer Clubu, kamo su zalazili mladi vizionari (ukljucujuCi Billa Gatesa, Stevea Jobsa i Stevea Wozniaka) i sljedeCih godina osnovali 22 tvrtke medu kojima sui Microsoft, Apple, Comenco i North Star. Klupsko Citanje clanka koji je izvjestavao o stroju Altair Eda Robertsa u casopisu Popular 55 Saxenian (1994.) 56 Levy (1984.); Egan (1995.) 88 REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE Electronics, nadahnulo je Wozniaka da oblikuje mikroracunalo, Apple I, u svojoj garazi u Menlo Parku u ljeto 1976. Steve Jobs vidio je mogucnost i posudivsi 91 000 $ od Intelova direktora Mikea Markkule, koji je usao kao partner, osnovao je Apple. U otprilike isto doba Bill Gates je osnovao Microsoft kako bi napravio operativni sustav za mikroracunala. A 1978. godine tvrtku je preselio u Seattle kako bi iskoristio drustvene veze svoje obitelji. Slicna se prica maze ispricati i o razvoju genetickog inzenjeringa. VodeCi znanstvenici sa Stanforda, Kalifornijskog sveucilista u San Franciscui Berkeleyja, povezali su se u tvrtke najprije smjestene u Zaljevu. I oni su cesto prolazili kroz procese stvaranja podruznica i istodobno ostajali u dobrim odnosima sa svojim maticama. 57 Slicni su se procesi zbivali u Bostonu/Cambridgeu oko Harvarda-MIT-a, u Istrazivackom trokutu oko Sveucilista Duke i Sveucilista Sjeverne Karoline, i jos vaznije, u Marylandu - oko vaznijih bolnica, nacionalnih zdravstvenih istrazivackih instituta i Sveucilista Johns Hopkins. Temeljna pouka iz ovih slikovitih prica dvostruka je: razvoj revolucije informacijske tehnologije pridonio je stvaranju inovacijske sredine u kojoj su otkrica i njihove primjene medusobno djelovali i provjeravali se u stalnom procesu pokusaja i pogresaka te ucenja kroz rad; te sredine trazile su (i to jos uvijek rade, usprkos on-line povezanosti) prostornu koncentraciju istrazivackih centara, visokoskolskih institucija, naprednih tehnoloskih tvrtki, mrezu pomocnih opskrbljivaca dobrima i uslugama te poslovne mreze poduzetnickoga kapitala za financiranje pocetnih tvrtki. Jednom kad je sredina konsolidirana, kao sto je to Silikonska dolina bila sedamdesetih, ona tezi stvaranju svoje vlastite dinamike i privlaci znanje, investicije i talent iz citavog svijeta. Doista, Silikonska dolina devedesetih godina dozivljava razmnozavanje japanskih, tajvanskih, korejskih, indijskih i europskih tvrtki za koje je aktivna prisutnost u Dolini Cinila najproduktivniju povezanost s izvorima nove tehnologije i donosila vrijedne poslovne informacije. Nadalje, zbog svojeg postavljanja u mreze tehnoloskih inovacija, podrucje zaljeva San Francisco moglo je uskoCiti u bilo koji novi razvoj. Na primjer, dolazak multimedija sredinom devedesetih stvorio je mrezu tehnoloskih i poslovnih veza izmedu tvrtki iz Silikonske doline koje su oblikovale racunala i hollywoodskih studija koji proizvode slike, sto je odmah nazvano "siliwood" industrija. I u zapusteni kutak San Francisca, takozvani "Multimedia Gulch" dolaze umjetnici, graficki dizajneri i strucnjaci za 57 Blakely i dr. (1988.); Hall i dr. (1988.) 89 USPON UMREZENOG DRU~TVA softver i prijete da ce nase dnevne sobe preplaviti slikama iz svojih uspaljenih umova. Moze li se ovaj drustveni, kulturalni i prostorni obrazac inovacije prenijeti na svijet? Kako bismo odgovorili nato pitanje, 1988. godine moj kolega Peter Hall i ja krenuli smo na put oko svijeta, pa smo posjetili i analizirali neke od glavnih znanstvenih/tehnickih sredista na ovom planetu - od Kalifornije do Japana, od Nove do Stare Engleske, juznog Pariza do Hsinchu-Taiwana, Sofije-Antipolisa do Akademgorodoka, Szelenograda do Daeducka, Munchena do Seoula. Nasi zakljucci58 potvrduju vaznu ulogu koju su inovacijske sredine odigrale za razvoj revolucije informacijske tehnologije: velika kolicina znanstvenog/tehnickog znanja, institucije, tvrtke i obrazovana radna snaga plamenici su inovacije u informatickom dobu. Ne treba reproducirati kulturni, prostorni, institucionalni ili industrijski model Silikonske doline ili drugih americkih centara tehnoloske inovacije, poput juzne Kalifornije, Bostona, Seattla iliAus tina. N ajvise nas je iznenadilo otkrice da su izvan Sjedinjenih Drzava najveca, stara metropolitanska podrucja industrijaliziranoga svijeta glavna sredista inovacije i proizvodnje informaticke tehnologije. U Europi, juzni Pariz je najveca koncentracija proizvodnje i istrazivanja visoke tehnologije; londonski koridor M4 jos je uvijek istaknuto mjesto elektronike, u povijesnom kontinuitetu s artiljerijskim tvornicama koje su radile za Krunu od devetnaestoga stoljeca. Izmjestanje Berlina u Munchen ocigledno je povezano s njemackim porazom u Drugome svjetskom ratu, kada je zbog predvidanja americke okupacije toga dijela Siemens namjerno preseljen iz Berlina u Bavarsku. Tokio-Yokohama i nadalje je tehnolosko srediste japanske informaticke industrije, usprkos decentralizaciji dijela tvornica koje djeluju unutar Programa tehnopolis. Moskva-Zelenograd i St. Peterburg hili su, nakon propasti Hruscovljeva sibirskog sna, i jos su uvijek, sredista sovjetskoga i ruskoga tehnoloskog znanja i proizvodnje. Hsinchu je zapravo satelit Taipeia; Daeduck nikad nije igrao znacajnu ulogu u odnosu na Seoul-Inchon, usprkos tome sto tamo zivi diktator Park; a Peking i Sangaj jesu i bit ce srediste kineskoga tehnoloskog razvoja. Taka je i s Mexico Cityjem u Meksiku, Sao Paulo-Campinas u Brazilu i Buenos Airesu u Argentini. U tome smislu, tehnolosko nestajanje starih americkih metropolizacija (New York- New Jersey, usprkos njihove vazne uloge do sezdesetih godina; Chicaga; Detroita; Philadelphije) iznimka je na medunarodnoj razini, povezana s americkom izvanrednoscu osvajackog duha i beskrajnim bijegom od proturjecnosti gradova i stvore58 Castells i Hall (1994.) 90 REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE nih drustava. S druge strane, bilo bi zanimljivo istraziti odnos izmedu te americke izvanrednosti i njezina neospornog prvenstva u tehnoloskoj revoluciji koju karakterizira potreba za razbijanjem mentalnih okvira kako bi se osokolilo stvaralastvo. Metropolsko obiljezje veCine mjesta revolucije informacijske tehnologije diljem svijeta izgleda da znaci kako odlucni cinitelj u njihovu razvoju nije novina institucionalnoga i kulturnog okvira, nego sposobnost stvaranja sinergije na osnovi znanja i informacija, sto je izravno povezano sindustrijskom proizvodnjom i komercijalnim primjenama. Kulturna i poslovna snaga metropole (stare ili nove-na kraju krajeva, zaljev San Francisca metropola je od oko 6 milijuna ljudi) Cini povlastenu okolinu za novu tehnolosku revoluciju i zapravo demistificira ideju obesprostorenosti inovacija u informacijskom dobu. . Slicno, izgleda da je poduzetnicki model revolucije informacijske tehnologije zasjenjen ideologijom. Ne samo da se japanski, europski i kineski modeli tehnoloskih inovacija razlikuju od americkog iskustva nego se i americko vodece iskustvo pogresno shvaca. Kao sto potvrduje Michael Barrus,59 u Japanu je priznata odlucna uloga dr:Zave. Tamo je dugi niz godina, pa i tijekom osamdesetih, kroz niz smionih tehnoloskih programa od kojih su neki propali (na primjer, racunala pete generacije), MITI vodio i podrzavao velike korporacije. To je pomoglo da se Japan u samo 20 godina pretvori u tehnolosku supersilu. U japanskom iskustvu nema inovativnih pokretackih tvrtki niti znacajne uloge sveucilista. Glavni Cimbenicijapanske hrabrosti kojaje porazila Europu i Sjedinjenim Drzavama oduzela dio industrije informacijske tehnologije jesu MITI-jevo stratesko planiranje i neprestano prozimanje izmedu keiretsua i vlade. Slicno se moze reCi i za Juznu Koreju i Tajvan, iako su u posljednjem primjeru multinacionalne korporacije igrale vecu ulogu. Snazna indijska i kineska tehnoloska osnova izravno je povezana s vojno-industrijskim kompleksom koji vodi i financira drzava. Slicno je i s veCim dijelom britanske i francuske elektronicke industrije, koje su do osamdesetih godina bile usmjerene na telekomunikacije i obranu. 60 U posljednjoj cetvrtini dvadesetoga stoljeca Europska unija je poduzela niz tehnoloskih programa kojima je neuspjesno nastojala drzati korak s medunarodnom konkurencijom, sustavno podrzavajuCi "nacionalne prvake", cak i s gubitkom. Jedina mogucnost tehnoloskoga prezivljavanja europskih informatickih kompanija bila je upotreba znacajnih sredstava (od kojihje velik dio iz vLJinih fondova) i udruzivanje sja59 Barrus (1988.) 60 Hall i dr. (1987.) 91 USPON UMREZENOG DRUSTVA panskim i americkim tvrtkama koje su glavni izvor know-howa u naprednoj informacijskoj tehnologiji. 61 I u Sjedinjenim Drzavama dobra je poznata cinjenica da su vojni ugovori i tehnoloske inicijative Ministarstva obrane igrale kljucnu ulogu u pocetnom stupnju revolucije informaticke tehnologije, i to izmedu 1940ih i 1960-ih godina. Cak je i glavni izvor elektronickih otkrica, Bellovi laboratoriji, zapravo imao ulogu nacionalnog laboratorija. Njegova roditeljska tvrtka (ATT) imala je monopol na telekomunikacije koji je potpomagala drzava; znacajan dio njegovih istrazivackih sredstava dolazio je od vlade Sjedinjenih Drzava; i vladaje zapravo 1956. godine prisilila ATT da svoja tehnoloska otkrica izlozi javnosti- kao protuuslugu za monopol na javne komunikacije. 62 MIT, Harvard, Stanford, Berkeley, UCLA, Chicago, Johns Hopkins te nacionalni laboratoriji za oruzje - poput Livermora, Los Alamosa, Sandie i Lincolna - suradivali su s odjelima Ministarstva obrane na programima koji su doveli do temeljnih proboja, od stvaranja racunala 1940-ih do optoelektronike i tehnologija umjetne inteligencije u programima "Ratova zvijezda" iz osamdesetih. Iznimno inovativna Istrazivacka agencija Ministarstva obrane- DARPA- imala je u Sjedinjenim Drzavama ulogu koja se nije jako razlikovala od uloge MITI-ja u japanskarn razvoju, ukljucujuCi oblikovanje i pocetna sredstva za Internet. 63 Osamdesetihje godina Reaganova krajnje laissez-faire administracija osjetila ubod japanske konkurencije, i Ministarstvo obrane je zbog nacionalne sigurnosti novcano potpomoglo SEMATECH, konzorcij americkih elektronickih tvrtki koje su podrzavale skupe istrazivacke i razvojne programe u proizvodnji elektronike. I federalna vlada poduprla je zajednicki napor vaznijih tvrtki u suradnji na mikroelektronickom podrucju i stvorila MCC, koji je kao i SEMATECH bio smjesten u Austinu, u Teksasu.64 Takoder, tijekom odlucnih pedesetih i sezdesetih godina, vojni ugovori i svemirski program hili su vazno trziste za elektronicku industriju - kako za goleme potpisnike vojnih ugovora iz Juzne Kalifornije, tako i za pocetnike inovatore u Silikonskoj dolini i N ovoj Engleskoj. 65 Oni ne hi mogli prezivjeti bez darezljive novcane potpore vlade Sjedinjenih Drzava i zasticenih trzista, potaknutih nervozom za obnavljanjem tehnoloske nadmoCi nad Sovjetskim Savezom- strategije koja se na kraju krajeva isplatila. Genetski inzenjering potekao je s glavnih istrazivackih sveucilista, bolnica i instituta za istrazivanje zdravlja koji su uglavnom novcano 61 62 63 64 65 92 Freeman i dr.; Castells i dr. (1991.) Bar (1990.) · Tirman (1984.); Broad (1985.); Stowsky (1992.) Borrus (1988); Gibson i Rogers (1994.) Roberts (1991.) REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE potpomognuti vladinim sredstvima. 66 Tako je drzava, a ne inovativni poduzetnik iz garaze- i u Americi i diljem svijeta- zacetnik revolucije informaticke tehnologije. 67 Medutim, bez inovativnih poduzetnika, poput onih s pocetaka Silikonske doline iii tajvanskoga kloniranja PC-ja, revolucija informacijske tehnologije imala bi sasvim druge osobine i ne bi razvijala decentralizirane, fleksibilne naprave koje se sire u svim podrucjima ljudske aktivnosti. Doista, od pocetka sedamdesetih, tehnoloske su inovacije potaknute trzistem: 68 i inovatori koji sujos uvijek zaposleni u glavnim tvrtkama, osobito u Japanu i Europi, i dalje pokrecu svoje poslove u Americi i - sve vise - u svijetu. To potpomaze ubrzanje tehnoloskih inovacija i njihovo bde sirenje, jer genijalni umovi, vodeni strascu i pohlepom, neprestano skeniraju industriju za trzisne nise za proizvode i procese. Razvoj informacijskih tehnologija omogucio je s jedne strane interakciju makroistrazivackih programa i velikih tr:lista koja je razvila dr:lava, a s druge strane, decentralizirane inovacije sto ih potice kultura tehnoloskog stvaralastva i model brzog osobnog uspjeha. Na taj su se naCin oni zbili oko mreza tvrtki, organizacija i institucija te stvorili novu drustveno-tehnicku paradigmu. Paradigma informaticke tehnologije Christopher Freeman pH\e: Tehnolosko-gospodarska paradigma skupina je medusobno povezanih tehnickih, organizacijskih i menedzerskih inovacija cije prednosti nisu samo u novim proizvodima i sustavima nego, najvise, u strukturi relativnog troska svih mogucih inputa u proizvodnju. U svakoj novo} paradigmi odredeni input ili niz inputa mogu se opisati kao "kljucni cimbenik" te paradigme koji karakterizira padanje relativnog troska i univerzalna dostupnost. Suvremena promjena paradigme moze izgledati kao prelazak s tehnologije temeljene prvenstveno na jeftinom inputu energije na tehnologiju koja se temelji najeftinim inputima informacija dobivenih napretkom u mikroelektronici i tehnologiji telekomunikacija. 69 66 67 68 69 Kenney (1986.) Pogledaj analize prikupljene u: Castells (1988.b). Banegas (1993.) C. Freeman, "Predgovor drugom dijelu" u: Dosi i drugi (1988.b). 93 USPON UMRE~NOG DRU~TVA Pojam tehnoloske paradigme sto su ga obradili Carlota Perez, Christopher Freeman i Giovanni Dosi, prilagodivsi klasicnu Kuhnovu analizu znanstvenih revolucija, pomaze organiziranju biti sadasnje tehnoloske transformacije i njezine interakcije s gospodarstvom i drustvom. 70 Mislim da bi, kao vodic po stazama drustvene preobrazbe koji nam predstoji, bilo korisnije naglasiti znacajke koje cine srce paradigme informacijske tehnologije nego prociscavati definiciju i u nju ukljuCiti drustvene procese iza ekonomije. Uzmemo li ih zajedno, te znacajke su materijalna osnova informacijskoga drustva. Prva znacajka nove paradigme jest Cinjenica da je informacija njezina sirovina: ne samo sto informacija djeluje na tehnologiju, kao sto je bio slucaj u prethodnim tehnoloskim revolucijama, nego tehnologije djeluju na informaciju. Druga znacajka odnosi se na prosirenost ucinaka nouih tehnologija. BuduCi da je informacija sastavni dio svake ljudske aktivnosti, novi tehnoloski medij izravno oblikuje (iako sigurno ne determinira) sve procese nasega individualnog i kolektivnog postojanja. Treca znacajka odnosi se na logiku umreiauanja bilo kojeg sustava ili skupa odnosa koji upotrebljavaju nove informaticke tehnologije. Morfologija mreze se, izgleda, dobro prilagodava povecanoj slozenosti interakcija i nepredvidivim obrascima razvoja koji proizlaze iz stvaralacke snage takve interakcije. 71 Ta topoloska konfiguracija, mreza, moze se uz pomoc novih informatickih tehnologija materijalno primijeniti u svim procesima i organizacijama. Bez njih bi primjena logike umrezavanja bila nespretna. Logika umrezavanja potrebna je za stukturiranje nestrukturiranog i ocuvanje fleksibilnosti, jer je nestrukturirano pokretacka snaga inovacija ljudskih aktivnosti. Cetvrta znacajka odnosi se na umrezavanje kao jasno odredenu osobinu- paradigma informaticke tehnologije temelji se na fleksibilnosti. Ne 70 Perez (1983.); Dosi i dr. (1988. b); Kuhn (1962.) 71 Kelly (1995.:25-7) izlaze osobine logike umrezavanja u nekoliko odlomaka: Atoin je pros lost. Simbol znanosti sljedeceg stoljeca je dinamicka Mreza ... Dok Atom predstavlja cistu jednostavnost, Mreza kanalizira neurednu snagu slozenosti. .. Jedina organizacija sposobna za rast bez predrasuda ili ucenje bez vodstva -jest mreza. Sve druge topologije ogranicavaju ono sto se moze dogoditi. Mreza se grana na svim rubovima i tako je na svim krajevima otvorena- bilo kojim putem joj prisli. Mreza je stvarno najmanje strukturirana organizacija za koju se uopce moze reCi da ima strukturu ... Zapravo pluralnost stvamo razlicitih dijelova moze ostati koherentna jedino u mrezi. Niti jedan drugi oblik -lanac, piramida, drvo, krug, kotac- ne moze kao cjelina sadrzavati pravu razlicitost. Iako fizicari i matematicari mogu naCi izuzetke nekima od ovih tvrdnji, zanimljiva je Kellyjeva osnovna poruka: konvergencija izmedu evolucijske topologije zive tvari, otvorena priroda sve slozenijeg drustva, i interaktivna logika novih informacijskih tehnologija. 94 REVOLUCIJA INFORMA~ TEHNOLOGIJE samo sto su procesi reverzibilni, nego se organizacije i institucije mogu izmijeniti i cak temeljito promijeniti preslagivanjem sastavnih dijelova. Za konfiguraciju nove tehnoloske paradigme odlucna je njezina sposobnost preslagivanja, kljucno svojstvo u drustvu koje oznacava stalna promjena i organizacijska fluidnost. Postala je moguca potpuna promjena pravila bez unistavanja organizacije, jer materijalna osnova organizacije moze biti reprogramirana i prilagodena. Medutim, moramo izbjeCi vrijednosni sud vezan za to tehnolosko svojstvo. I to zato sto fleksibilnost moze biti oslobadajuca snaga, ali i represivna tendencija, ako su oni koji postavljaju nova pravila uvijek autoriteti. Mulgan je napisao: "Mreze se stvaraju ne samo za komunikaciju nego i za postizanje polozaja, za iskljuCivanje iz komunikacije." 72 Stoga je bitno odrzavati udaljenost izmedu procjene pojave novih drustvenih oblika i procesa koje poticu i omogucavaju nove tehnologije, te ekstrapolacije moguCih posljedica takva razvoja za drustvo i ljude: samo specificna analiza i empirijsko promatranje moze odrediti rezultat interakcije izmedu novih tehnologija i drustvenih oblika koji se pojavljuju. Takoder je bitno identificirati logiku nove tehnoloske paradigme. N adalje, peta znacajka ove tehnoloske revolucije rastuce je priblizavanje specificnih tehnologija u visoko povezani sustav, unutar kojeg se stare, odvojene tehnoloske putanje doslovce ne mogu razabrati. Mikroelektronika, telekomunikacije, optoelektronika i racunala danas su povezani u informaticki sustav. Jos uvijek postoji i jos ce neko vrijeme postojati poslovna razlika izmedu proizvodaca Cipova i osoba koje stvaraju softver. No, porast povezanosti poslovnih tvrtki u strateske saveze i zajednicke projekte, kao i upisivanje softverskih programa u cipovski hardver, zamutit ce cak i tu razliku. Nadalje, govoreCi o tehnoloskom sustavu, jedan se element ne moze zamisliti bez drugoga: mikroracunala uvelike odreduje snaga Cipa, dok oblikovanje i paralelno procesiranje mikroprocesora ovise o arhitekturi racunala. Telekomunikacije su danas oblik obrade informacija; prijenos i tehnologije veza istodobno se sve vise razlikuju ali i povezuju u istu mrezu kojom upravljaju racunala. 73 Tehnolosko priblizavanje sve se vise materijalno i metodoloski proteze na rastucu meduovisnost bioloskih i mikroelektronickih revolucija. Sarno se zbog goleme snage racunala moze ostvarivati odlucni napredak u bioloskom istrazivanju, kao sto je identifikacija ljudskih gena ili dijelova ljudske DNK. 74 S druge strane, iako uporaba bioloskih rna- . 72 Mulgan (1991: 21) 73 Williams (1991.-) 74 Business Week (1995.e); Bishop i Waldholz (1990.) 95 USPON UMREZENOG DRUSTVA terijala u mikroelektronici dugo nece biti u sirokoj primjeni, vee J€ 1995. godine hila na eksperimentalnoj razini. Racunalni znanstvenik na SveuCilistu Juzne Kalifornije, Leonard Adleman, rabio je sinteticke molekule DNK koje su uz pomoc kemijske reakcije djelovale prema logici kombiniranja DNK koja je pak posluzila kao materijalna osnova za racunanje. 75 Iako ce istrazivanja morati prevaliti dugacak put da bi se priblizila materijalnom povezivanju biologije i elektronike, bioloska logika (sposobnost samostvaranja neprogramiranih, skladnih sljedova) sve se vise uvodi u elektronicke strojeve. 76 Vrhunska elektronika je polje poducavanja robota uporabom teorije zivcanih mreza. U laboratoriju za zivcane mreze u Zajednickom istrazivackom centru Europske unije u Ispri, u ltaliji, racunalni znanstvenik Jose Millan godinama strpljivo poducava nekoliko robota samostalnom ucenju, s vjerom da ce u bliskoj buducnosti roboti raditi na nadzoru i rukovanju materijalom u nuklearnim postrojenjima. 77 Medusobno priblizavanje razlicitih tehnoloskih polja u informatickoj paradigmi proizlazi iz zajednicke logike stvaranja informacija. Ta je logika najvidljivija u radu DNK i prirodnoj evoluciji koja se u najnaprednijim informatickim sustavima sve vise kopira, a Cipovi, racunala i softver dosizu nove granice brzine, kapaciteta pohrane i fleksibilnu obradu informacija iz razlicitih izvora. Iako reproduciranje ljudskoga mozga, njegovih milijardi mogucnosti i nenadmasne sposobnosti ponovnoga kombiniranja strogo spada u podrucje znanstvene fantastike, granice informaticke snage danasnjih racunala svakog se mjeseca pomicu. 78 Promatranjem tih izvanrednih promjena nasih strojeva i znanja o zivotu, a uz pomoc koju pruzaju ti strojevi i to znanje, tece dublji tehnoloski preobrazaj: preobrazaj kategorija u kojima mislimo sve procese. Povjesnicar tehnologije Bruce Mazlish predlaze ideju neophodnog priznanja da ljudska bioloska evolucija, koju danas najbolje razumijemo uz pomoc kulture, prisiljava covjecanstvo - nas - da shvatimo da su oruda i strojevi neodvojivi od evoluirajuce ljudske prirode. Ona od nas takoder zahtijeva da shvatimo kako razvoj strojeva, koji kulminira u racunalu, donosi neizbjeznu svjesnost o Cinjenici da su teorije korisne pri objasnjenju rada mehanickih naprava takoder primjenljive pri razumijevanju ljudske zivotinje - i 75 Allen (1995.) 76 Za analizu trendova vidi: Kelly (1995.); za historijsku perspektivu konvergencije izmedu uma i strojeva, vidi: Mazlish (1994.); za teoretsko razmisljanje vidi: Levy (1994.). 77 Millan (1996.); i Kaiser i dr. (1995.). 78 Vidi Gelernternovu sjajnu analizu daljnjeg razvoja (1991.). 96 REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE obratno, jer razumijevanje ljudskoga mozga osvjetljava prirodu umjetne inteligencije.7 9 S drukcijeg stajalista, na temelju modernih rasprava o "teoriji kaosa" iz 1980-ih godina, tijekom devedesetih mreza znanstvenika i istrazivaca tezi prema zajednickomu epistemoloskom pristupu, koji oznacava kljucna rijec "slozenost". Taj intelektualni krug, organiziran oko seminara sto se odrzavaju u Institutu Santa Feu Novom Meksiku (izvorno je to bio klub fizicara iz Laboratorija Los Alamos kojima se uskoro pridruzila odabrana mreza dobitnika Nobelove nagrade i njihovih prijatelja), nastoji iznijeti znanstvenu misao (ukljucujuci drustvene znanosti) pod novom paradigmom. Usredotocen je na razumijevanje pojave samoorganizirajuCih oblika koji iz jednostavnosti stvaraju slozenost, a iz kaosa nadmocni red koristeCi se s nekoliko pravila o interakciji osnovnih cimbenika na pocetku procesa. 80 Iako glavna struja znanosti taj projekt cesto odbacuje kao neprovjerljiv, on je jedan od napora na razlicitim mjestima koji se poduzimaju zbog pronalazenja zajednickog polazista za intelektualnu oplodnju znanosti i tehnologije u informatickom dobu. Izgleda da taj pristup zabranjuje bilo koji integrirajuCi, sustavni okvir. Razmisljanje o slozenosti treba smatrati nacinom razumijevanja razlieitosti prije nego ujedinjenu metateoriju. Njezina epistemoloska vrijednost mogla bi proiziCi iz priznavanja sposobnosti slucajnog otkrivanja naravi Prirode i drustva. Ne znaci dane postoje pravila, nego se pravila stvaraju i mijenjaju u nemilosrdnu procesu namjernih akcija i jedinstvenih interakcija. Paradigma informaticke tehnologije ne krece se prema zatvaranju u sustav, nego prema otvorenosti - poput mreze s vise zavrsetaka. Ona je mocna i namece se u svojoj materijalnosti, prilagodljiva je i otvorena u svojemu povijesnom razvoju. Njezine bitne znacajke su obuhvatnost, slozenost i umrezavanje. Drustvena dimenzija revolucije informaticke tehnologije izgleda mora slijediti zakon odnosa izmedu tehnologije i drustva o kojemuje nedavno govorio Melvin Kranzberg: "Kranzbergov prvi zakon glasi: Tehnologija nije niti dobra niti losa, niti je neutralna."81 Ona je zaista sila koja u uvjetima sadasnje tehnoloske paradigme prodire u srediste zivota i uma. 82 79 Mazlish (1993.: 233) 80 Za predstavljanje teorije kaosa siroj publici zasluzan je Gleickov bestseller (1987.); vidi i Hall (1991.). Za jasno napisanu, zanimljivu povijest skole "slozenosti", vidi: Waldrop (1992.). 81 Kranzberg (1985.: 50) 82 Za informativnu, neobaveznu raspravu nedavnog razvoja na razmedima znanosti i ljudskoga uma, vidi Baumgartner i Payr (1995.). Za snazniju i kontroverzniju interpretaciju jednoga od osnivaca genetske revolucije, vidi: Crick (1994.). 97 USPON UMREZENOG DRUSTVA No njezin stvami razvoj u okvirima svjesne drustvene akcije i slozene matrice interakcije tehnoloskih snaga koje je nasa vrsta "pustila s lanca" i same vrste, predmetje podlozan ispitivanju, a ne sudbini. Nastavit cu s takvim ispitivanjem. 98 2 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE Uvod Novaje ekonomija nastala u posljednja dva desetljeca na svjetskoj razini. Nazivam ju informacijskom i globalnom kako bih ustanovio njezina temeljna razlikovna obiljezja te kako bih istaknuo njihova prozimanje. Ona je informacijska zato sto produktivnost i konkurentnost jedinica iii faktora u ovoj ekonomiji (bilo da se radi o tvrtkama, regijama iii nacijama) u osnovi ovise o njihovoj sposobnosti da ueinkovito stvaraju, obraduju i primjenjuju informaciju zasnovanu na znanju. Ona je globalna zato sto je srz aktivnosti proizvodnje, potrosnje i cirkulacije, kao i njihove komponente (kapital, radna snaga, sirovine, menedzment, informacije, tehnologija, tdista), organizirana na globalnoj razini, bilo izravno iii kroz mrezu veza izmedu ekonomskih faktora. Ona je informacijska i globalna zato sto se, u novim povijesnim uvjetima, produktivnost stvara i konkurencija iskoristava u globalnoj mrezi interakcije. A nova je ekonomija nastala u posljednjoj cetvrti dvadesetoga stoljeca jer revolucija informacijske tehnologije stvara neophodnu, materijalnu osnovu za takvu novu vrstu ekonomije. Ona je povijesni spoj izmedu ekonomije zasnovane na znanju i informaciji, njezina globalnog dosega i revolucije informacijske tehnologije koja rada novi, osobit ekonomski sustav ciju cu strukturu i dinamiku istraziti U OVOID poglavlju. Bez sumnje, informacija i znanje oduvijek su bile kriticne komponente gospodarskoga rasta, a evolucija tehnologije doista je u velikoj mjeri odredila proizvodni kapacitet drustva i zivotne standarde, kao i drustve- 99 USPON UMREZENOG DRU!'!TVA ne oblike ekonomske organizacije. 1 Medutim, kao sto je pokazano u prvom poglavlju, svjedoci smo tocke povijesnoga diskontinuiteta. Nastanak nove tehnoloske paradigme organizirane oko novih, mocnijih i fleksibilnijih informacijskih tehnologija omogucuje da sama informacija postane proizvod proizvodnog procesa. Preciznije: proizvodi novih industrija informacijske tehnologije sprave su za obradu informacija ili informacija koja obraduje sebe samu. 2 Nove informacijske tehnologije, transformiranjem procesa obrade informacija, djeluju u svim domenama ljudske djelatnosti, te omogucuju uspostavu beskonacnih veza izmedu razliCitih domena, kao i izmedu elemenata i agensa takvih djelatnosti. Umrezena, duboko meduovisna ekonomija postaje sve sposobnija primjenjivati svoj napredak u tehnologiji, znanju i menedzmentu na samu tehnologiju, znanje i menedzment. Takav virtuozan krug trebao bi dovesti do vece produktivnosti i ucinkovitosti, uzimajuCi u obzir prave uvjete jednako dramaticnih organizacijskih i institucijskih promjena. 3 U ovom cu poglavlju pokusati odrediti povijesne odrednice nove informacijske, giobaine ekonomije, okvirno prikazati njezine glavne karakteristike i istraziti strukturu i dinamiku svjetskoga gospodarskog sustava kao prijelaznog oblika prema informacijskom naCinu razvoja koji ce najvjerojatnije obiljeziti nadolazeca desetljeca. Produktivnost, konkurentnost i informacijska ekonomija Zagonetka produktivnosti Produktivnost potice ekonomski napredak. Povecanjem dobitka od prihoda (outputa) po jedinici rashoda (inputa) kroz vrijeme ljudskaje vrsta konacno ovladala snagama prirode i u tom procesu oblikovala sebe kao kulturu. Nije cudno sto je rasprava o izvorima produktivnosti temelj klasicne politicke ekonomije, od fiziokrata do Marxa, preko Ricarda, te sto prednjaci u toj struji ekonomske teorije u nestajanju koja se jos uvijek bavi stvarnom ekonomijom. 4 Doista, specificni nacini povecanja produktivnosti odreduju strukturu i dinamiku danoga gopodarskog sustava. Ako 1 2 3 4 Rosenberg i Birdzell (1986.); Mokyr (1990.) Monk (1989.); Freeman (1982.) Machlup (1980., 1982. i 1984.); Dosi i dr. (1988.a) Nelson (1994.); Boyer (ur.) (1986.); Arthur (1989.); Krugman (1990.); Nelson i Winter (1982.); Dosi i dr. (1988.a) 100 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE postoji nova, informacijska ekonomija, trebali bismo moCi precizno utvrditi povijesno nove izvore produktivnosti koji tu ekonomiju Cine osobitom. Ali Cim dolazimo do toga temeljnog pitanja, osjecamo slozenost i nesigurnost odgovora. Nema mnogo ekonomskih pitanja koja se toliko cesto postavljaju i na koja je toliko tesko odgovoriti kao sto je pitanje izvora produktivnosti i njezina porasta. 5 Akademske rasprave o produktivnosti u razvijenim gospodarstvima ritualno pocinju pozivanjem na pionirski rad Roberta Solowa 1956.-7. i funkciju agregatne proizvodnje koju je predlozio unutar strogoga neoklasicnog okvira kako bi objasnio izvore i evoluciju porasta produktivnosti u americkom gospodarstvu. N a osnovi proracuna zakljuCio je da se ukupni prihod po covjeku udvostruCio u americkome privatnom neagrarnom sektoru izmedu 1909. i 1949. godine, "s 87,5% porasta koji se moze pripisati tehnickim promjenama, te ostalih 12,5% koji se odnose na povecano koristenje kapitala." 6 Usporedan Kendrickov rad priblizio se slicnim rezultatima. 7 Medutim, iako je Solow protumaCio svoja otkrica kao odraz utjecaja tehnicke promjene na produktivnost, u statistickern je smislu pokazao da porast prihoda po satu rada nije bio rezultat dodavanja vise radne snage, te samo manjeg dodatka kapitala, vee je proizisao iz nekoga drugog izvora, koji je izrazen kao statisticki ostatak u njegovoj jednadzbi proizvodne funkcije. Najekonometricnije istrazivanje porasta produktivnosti u dva desetljeca nakon Solowljeva prijelomnog rada, usredotocilo se na objasnjavanje "ostatka", nalazenjem ad hoc faktora koji bi trebali odgovarati promjeni u evoluciji produktivnosti, kao sto su zalihe energije, vladini propisi, obrazovanje radne snage itd. Medutim, ono bas i nije uspjelo u objasnjavanju toga zagonetnog "ostatka".8 Ekonomisti, sociolozi i ekonomski povjesnicari koji su podrzavali Solowljevu intuiciju nisu oklijevali u tumacenju "ostatka" kao ekvivalenta tehnickoj promjeni. U najrazradenijim elaboratima "znanost i tehnologija" su se podrazumijevali u sirem smislu, odnosno kao znanje i informacija, pa se tehnologija menedzmenta smatrala jednako vaznom kao menedzment tehnologije. 9 Jedan od najostroumnijih i najsustavnijih pokusaja istrazivanja produktivnosti, pokusaj Richarda N elsona, 10 polazi od siroke pretpostavke sredisnje uloge tehnoloske promjene u porastu 5 6 7 8 Nelson (1981.) Solow (1957: 32), vidi takoder: Solow (1956.) Kendrick (1961.) Vidi, za SAD, Denison (1974., 1979.); Kendrick (1973.); Jorgenson i Griliches (1967.); Mansfield (1969.); Baumol i dr. (1989.). Za Francusku, Carre i dr. (1984.); Sautter (1978.); Dubois (1985.). Za medunarodnu usporedbu, vidi: Denison (1967.) i Maddison (1984.). 9 Bell (1976.); Nelson (1981.); Rosenberg (1982.); Stonier (1983.); Freeman (1982.) 10 Nelson (1980., 1981., 1988., 1994.) te Nelson i Winter (1982.) 101 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA produktivnosti, postavljajuci pitanje o izvorima produktivnosti kako bi premjestio naglasak na podrijetlo te promjene. Drugim rijeCima, ekonomika tehnologije hila bi objasnjiv okvir za analizu izvora porasta. Medutim, ta bi analiticka intelektualna perspektiva mogla zakomplicirati problem jos vise. Razlog tome je sto je tijek istrazivanja, osobito onaj ekonomista Jedinice za istrazivanje znanosti i politike Sveucilista u Sussexu, 11 pokazao temeljnu ulogu institucionalne okoline i povijesnih putanja u poticanju i provodenju tehnoloskih promjena, sto na kraju uzrokuje porast produktivnosti. Stoga se dokazivanje da produktivnost stvara gospodarski rast, te da je produktivnost funkcija tehnoloske promjene, svodi na tvrdnju da su odlike drustva kljucni faktor koji cini pozadinu gospodarskoga rasta svojim utjecajem na tehnoloske inovacije. Taj schumpeterijanski pristup gospodarskom rastu 12 podizejos temeljnija pitanja u pogledu strukture i dinamike informacijske ekonomije. Nairne, sto je povijesno novo u nasoj ekonomiji? Sto je u njoj osobito u usporedbi s ostalim ekonomskim sustavima, posebice u usporedbi s industrijskom ekonomijom? Je li produktivnost zasnovana na znanju specificna za informacijsku ekonomiju? Ekonomski povjesnicari ukazali su na temeljnu ulogu koju tehnologija igra u gospodarskom rastu, preko povecanja produktivnosti, kroz povijest a posebice u industrijskoj eri.1 3 Pretpostavka o kljucnoj ulozi tehnologije kao izvoru produktivnosti u naprednim gospodarstvima mogla bi dobrim dijelom objasnjavati prosla iskustva gospodarskoga rasta, presijecajuCi razliCite intelektualne tradicije u ekonomskoj teoriji. Nadalje, Solowljeva analiza, stalno upotrebljavana kao polazna tocka rasprave u korist nastanka postindustrijske ekonomije Bella i drugih, zasnouana je na podacima za razdoblje od 1909. do 1949. u americkom gospodarstuu, to jest za urhunac americkog industrijskoga gospodarstua. Doista, 1950. godine razmjer proizvodnog zaposljavanja u SAD-u bio je gotovo na vrhuncu (najvisa tocka dostignutaje 1960.), tako da su se s najcesCim pokazateljem "industrijalizma" Solowljevi proracuni odnosili na proces ekspanzije industrijske ekonomije. Koje je analiticko znacenje te primjedbe? Ako objasnjenje porasta produktivnosti uvedenog skolom 11 Dosi i dr. (1988.a) 12 Schumpeter (1939.) 13 Basalla (1988.); Mokyr (1990.); David (1975.); Rosenberg (1976.); Arthur (1986.) 102 INFORMACIJSKA EKONOMIJA 1 PROCES GLOBALIZACIJE funkcije agregatne proizvodnje nije stvarno razlicito od rezultata povijesne analize veza izmedu tehnologije i ekonomskog rasta kroz duze vremenske periode, barem za industrijsku ekonomiju, znaCi li to da "informacijska" ekonomija ne donosi nista novo? Promatramo li mi samo zreli stupanj industrijskoga gospodarskog sustava Cije stalno akumuliranje proizvodnoga kapaciteta oslobada radnu snagu od izravne materijalne proizvodnje za dobra bit aktivnosti abrade podataka, kao sto je to pretpostavljao pionirski rad Marca Porata? 14 Tablica 2, 1, Stope produktivnosti: stopa porasta outputa po radniku; prosjecna godisnja promjena po periodu Dr :lava Kanada Francuskaa Njemackab ltalijaa japanc Velika Britanija SAOd 1870.-1913. 1913.-29. 1929.-50. 1950.-60. 1960.-9. 1,7 1,4 1,6 0,8 0,7 2,0 -0,2 1,5 2,0 1,0 1,9 0,4 1,5 1,1 1,7 2,1 5,4 6,0 4,5 6,7 1,9 2,1 2,2 5,0 4,6 6,4 9,5 2,5 2,6 0,3 1,2 1,0 a Pocetna godina za razdoblje 1950.-60. je 1954. b Pocetna godina za 1870.-1913. je 1871. c Pocetna godina za 1950.-60. je 1953. d Pocetna godina za razdoblje 1870.-1913. je 1871. Historical Statistics of the United States: Colonial Ttmes to 1970, Dio 1., Serija F1 0-16. Kako bismo odgovorili na to pitanje, promotrimo dugorocan razvoj porasta produktivnosti u razvijenim trzisnim ekonomijama (vidi tablice 2.1. za tzv. zemlje skupine G-7 i 2.2. za zemlje OECD-a). Za moju analizu relevantnaje promjena trendova u cetiri perioda: 1870.-1950., 1950.-73., 1973.-9,, te 1979.-93. BuduCi da se koristimo dvama razlicitim statistickim izvorima, ne mozemo usporediti razine stopa porasta produktivnosti u razdobljima prije i nakon 1969., ali mozemo suditi o razvoju stopa porasta unutar razdoblja i izmedu njih za svaki izvor. Gledano u cjelini, postojala je umjerena stopa porasta produktivnosti za razdoblje od 1870. do 1950. (koja nikada nije prelazila 2% za bilo koju ddavu ili podrazdoblje, osim za Kanadu), visoka stopa porasta tijekom razdoblja 1950.-73. (uvijek preko 2% 1 osim kod Velike Britanije), s Japanom na vodecem mjestu; 14 Porat (1977.) 103 Tablica 2.2. Produktivnost u poslovnom sektoru: promjene postotka u godisnjim stopama 1-' ..,.. 0 Ukupan faktor produktivnosti• 1960.c-73. 1973.-79. 1919.-93.d Produktivnost radne snag£! 1960.C-73. 1973.-19. 1979.-93.d Produktivnost kapitala 1960.C-73. 1973.-79. 1979.-93.d SAD japan Njemack:a Francuska ltalija Velika Britanija Kanada 1,6 5,6 2,6 3,7 4,4 2,6 1,9 -0,4 1,3 1,8 1,6 2,0 0,6 0,6 0,4 1,4 1,0 1,2 1,0 1,4 -0,3 2,2 8,3 4,5 5,3 6,3 3,9 2,9 0 2,9 3,1 2,9 2,9 1,5 1,5 0,8 2,5 1,7 2,2 1,8 2,0 1,0 0,2 -2,6 -1,4 0,6 0,4 -0,3 0,1 -1,3 -3,4 -1,0 -1,0 0,3 -1,5 -1,1 -0,5 -1,9 -0,6 -0,7 -0,7 0,2 -2,8 Ukupno za gore navedene zemlje1 2,9 0,6 0,8 4,3 1,4 1,5 -0,5 -1,5 -0,8 Australija Austrija Belgija Danska Finska Grcka lrska Nizozemska Novi Zeland Norveskag Portugal Spanjolska Svedska Svicarska 2,3 3,3 3,8 2,3 4,0 3,1 3,6 3,5 0,7 2,3 5,4 3,2 2,0 2,0 1,0 1,2 1,4 0,9 1,9 0,9 3,0 1,8 -2,1 1,4 -0,2 0,9 0 -0,4 0,5 0,7 1,4 1,3 2,1 -0,2 3,3 0,8 0,4 0 1,6 1,6 0,8 0,4 3,4 5,8 5,2 3,9 5,0 9,1 4,8 4,8 1,6 3,8 7,4 6,0 3,7 3,2 2,3 3,2 2,7 2,4 3,2 3,4 4,1 2,8 -1,4 2,5 0,5 3,2 1,4 0,8 1,2 1,7 2,3 2,3 3,2 0,7 4,1 1,3 1,6 1,3 2,4 2,9 1,7 1,0 0,2 -2,0 0,6 -1,4 1,4 -8,8 -0,9 0,8 -0,7 0 -0,7 -3,6 -2,2 -1,4 -1,5 -3,1 -1,9 -2,6 -1,6 -4,2 -1,2 0 -3,2 -0,3 -2,5 -5,0 -3,2 -3,5 -0,7 -1,5 -0,7 -0,8 -0,8 -2,1 0,2 -0,2 -1,4 -1,9 -0,8 -1,5 -1,4 -1,3 ----~ Ukupan faktor produktivnosti• 1960.<-73. Ukupno za gore navedene manje zemlje1 Ukupno za navedene zem!je Sj. Amerike1 Ukupno za navedene europske zemlje1 Ukupno za navedene zemlje OECD-a1 1973.-79. 1979.-93.d Produktivnost radne snag<!' 1960.<-73. 1973.-79. 1979.-93.d Produktivnost kapitala 1960.<-73. 1973.-79. 1979.-9J.d 3,0 0,9 1,1 5,0 2,5 2,0 -1,5 -2,8 -1,1 1,6 -0,4 0,4 2,3 0,1 0,9 0,2 -1,3 -0,7 3,3 1,4 1,2 5,1 2,6 2,0 -0,7 -1,4 -0,7 2,9 0,6 0,9 4,4 1,6 1,6 -0,7 -1,7 -0,9 • Porast ukupnog faktora produktivnosti jednak je ponderiranom prosjeku porasta u produktivnosti radne snage i kapitala. Prosjeci uzorka-perioda za udio kapitala i radne snage koristeni su kao ponderi. b Prihod po zaposleniku c Iii najranija dostupna godina, tj. 1961. za Australiju, Grcku i lrsku; 1962. za Japan, Veliku Britaniju i Novi Zeland; 1964. za Spanjolsku; 1965. za Francusku i Svedsku; 1966. za Kanadu i Norvesku te 1970. za BelgiJU i N1zozemsku. d Iii najkasnija dostupna godina, tj. 1991. za Norvesku i Svicarsku; 1992. za ltaliju, Australiju, Austriju, Belgiju, lrsku, Novi Zeland, Portugal i Svedsku te 1994. za SAD, Zapadnu Njemacku i Dansku. • Zapadna Njemacka 1 Agregati su izracunati na osnovi ukupnoga domaceg proizvoda 1992. godine za poslovni sektor izrazeno u paritetima kupovne moci u 1992. godini. g Kopneni poslovni sektor (tj. iskljuCivsi brodarstvo, kao i vadenje sirove nafte i plina). lzvor: OECD Economic Outlook, lipanj 1995 . ....... 0 01 USPON UMREZENOG DRUSTVA te niska stopa porasta od 1973. do 1979. (vrlo niska za SAD i Kanadu), uvijek ispod 2% u ukupnom faktoru produktivnosti, osim u Italiji 1970ih godina. Cak i ako uzmemo u obzir osobitosti nekih zemalja, postaje nam jasno da promatramo silazni trend porasta produktivnosti koji pocinje otprilike u isto doba kad je revolucija informacijske tehnologije poprimila oblik u ranim 1970-ima. Najvise stope porasta dogodile su se tijekom razdoblja 1950.-73., kad su industrijske tehnoloske inovacije, koje su se sakupile kao sustav tijekom Drugoga svjetskog rata, spojene u dinamicki model ekonomskoga rasta. Ali izgleda da se u ranim 1970-im potencijal produktivnosti tih tehnologija iscrpio, a nove informacijske tehnologije nisu promijenile smjer usporavanja produktivnosti za sljedeca dva desetljeca. 15 Doista, u SAD-u, slavni "ostatak", nakon uzimanja u obzir 1,5 bodova godisnjeg porasta produktivnosti tijekom 1960-ih, nije nikako pridonio u razdoblju 1972.-92. 16 Gledajuci u usporedbi, proracuni koje je proveo pouzdan Centre d'Etudes Prospectives et d'Informations Internationales 17 pokazuju opce smanjenje ukupnoga faktora porasta proizvodnje za glavne trzisne ekonomije tijekom 1970-ih i 1980-ih. Cak i za Japan, uloga kapitala u porastu produktivnosti bila je vaznija od uloge multifaktorske produktivnosti za razdoblje 1973.-90. Taj pad bio je osobito zabiljezen u svim zemljama na podrucju usluznih djelatnosti, gdje se moze smatrati da su nova sredstva obrade informacija povecala produktivnost, u slucaju da je veza izmedu tehnologije i produktivnosti jednostavna i izravna. No, ona to oCito nije. Prema tome, u duzem vremenskom razdoblju 18 postojao je stabilan, umjeren porast produktivnosti, s nekoliko padova u vremenu oblikovanja industrijskoga gospodarstva u razdoblju od kasnoga devetnaestog stoljeca do Drugoga svjetskog rata; snazno ubrzanje porasta produktivnosti u zrelom razdoblju industrijalizma (1950.-73.), te usporavanje stopa poras15 Maddison (1984.); Krugman (1994.a) 16 Vidi: Vijece gospodarskih savjetnika (1995.) 17 Centre d' Etudes Prospectives et d' Informations Internationales (CEPII), 1992. Oslonio sam se na kljucne informacije u izvjescu iz 1992. o svjetskom gospodarstvu koje je pripremila organizacija CEPII na osnovi MIMOSA modela svjetskoga gospodarstva koji su razradili istrazivaCi ovog vodeceg ekonomskog istrazivackog centra povezanog s Uredom premijera Francuske. Iako je bazu podataka proizveo taj istrazivacki centar, te se stoga ona u potpunosti ne poklapa u periodizaciji i procjenama s razliCitim medunarodnim izvorima (OECD, statistika Vlade SAD- a, itd.), to je pouzdan model koji omogucuje da usporedim vrlo razlicite gospodarske trendove u cijelom svijetu, i za sama razdoblja, a da ne mijenjam bazu podataka, sto pomaze dosljednosti i usporedivosti. Medutim, takoder sam osjetio potrebu oslanjanja na dodatne izvore iz standardnih statistickih publikacija, koje sam naveo tamo gdje je bilo potrebno. Za predstavljanje karakteristika tog modela, vidi CEPII-OFCE (1990.). 18 Kindleberger (1964.); Maddison (1984.); Freeman (ur.) (1986.); Dosi i dr. (1988.a) 106 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE ta produktivnosti u razdoblju 1973.-93., usprko8 velikom porastu tehnoloskih inputa i ubrzanju tempa tehnoloske promjene. Prema tome, 8 jedne bi8mo 8trane trebali prosiriti dokazivanje sredisnje uloge tehnologije u gospodar8kom rastu u odno8u na prosla povijesna razdoblja, harem za go8podarstva Zapada u industrijskoj eri. S druge strane, izgleda da tempo porasta produktivnosti u posljednja dva desetljeca ne odgovara vremenskim intervalima tehnoloskih promjena. To bi moglo ukazati na izostanak temeljnih razlika izmedu "indu8trijskoga" i "informacijskog'' rezima gospodarskoga rasta, harem sto se tice njihova razliCitog utjecaja na porast produktivnosti, a to na8 8toga navodi na ponovno razmatranje teoretske relevantnosti sveukupne razlike. Medutim, prije nego sto 8e predamo zagonetki ne8tajucega porasta produktivnosti usred jedne od najbr:lih i najobuhvatnijih tehnoloskih revolucija u povijesti, povecat cu broj pretpostavki koje bi mogle pomoCi otkrivanju te misterije. Prvo, ekonomski povjesnicari tvrde da je znacajan vremenski razmak izmedu tehnoloskih inovacija i gospodarske produktivno8ti karakteristican za prosle tehnoloske revolucije. Na primjer, Paul David je pokazao, analizirajuci difuziju elektricnog motora, da, iako je on bio uveden 1880ih godina, njegov znacajan utjecaj na produktivnost morao je cekati do 1920-ih. 19 Da bi 8e nova tehnoloska otkriea mogla raspro8traniti kroz cjelokupno gospodar8tvo, i na taj nacin znatno povecati pora8t produktivnosti, kultura i drustvene institucije, poslovne tvrtke te faktori koji 8Udjeluju u proizvodnom procesu moraju proCi kroz znacajne promjene. Ova opca tvrdnja je osobito prikladna u slucaju tehnoloske revolucije okruzene znanjem i informacijama, utjelovljene u operacijama obrade 8imbola koje 8U obvezno povezane 8 kulturom drustva i 8 obrazovanjem/ vjestinama ljudi. Ako vremenski smjestimo nastanak novog tehnoloskog obrasca u 8redinu 1970-ih, a njegovu kon8olidaciju u devede8ete, izgleda da je drustvo kao cjelina (poslovne tvrtke, institucije, organizacije i ljudi) imalo vrlo malo vremena za obradu tehnoloske promjene i odluCivanje o mogucno8tima njezine namjene. Kao rezultat, novi tehno-ekonom8ki 8ustav jos nije obiljezio citava nacionalna go8podarstva u 1970-ima i 1980-ima, te 8e nije mogao odraziti u takvoj sintetickoj, agregatnoj mjeri kao stopa porasta produktivnosti za cijelo gospodarstvo. Medutim, ova mudra, povijesna perspektiva zahtijeva drustvenu specifikaciju. Nairne, zasto sui kako ove nove tehnologije morale cekati kako bi ispunile svoje obecanje u povecanju produktivnosti? Koji 8U uvjeti tog povecanja} Na koji se naCin razlikuju ovisno o karakteristikama teh19 David (1989.) 107 USPON UMRE~ENOG DRU~TVA nologije? Koliko je razliCit stupanj rasprostranjenosti tehnologije i stoga njezin utjecaj na produktivnost, u razliCitim industrijama? Cine li ovakve razlike cjelokupnu produktivnost ovisnu o industrijskom spletu (mixu) svake zemlje? Prema tome, moze li se proces gospodarskoga sazrijevanja novih tehnologija ubrzati ili ograniCiti u razliCitim zemljama, ili pomocu razliCitih propisa? Drugim rijeCima, vremenski razmak izmedu tehnologije i produktivnosti ne moze se svesti na crnu kutiju. Mora biti specificiran. Pogledajmo izbliza razliCitu evoluciju produktivnosti po zemljama i industrijama kroz prosla dva desetljeca, ogranicavajuCi nase promatranje na vodeca trzisna gospodarstva, kako ne bismo izgubili nit rasprave u pretjeranim empirijskim detaljima (vidi tablice 2.3. i 2.4.). Temeljno razmatranje tice se Cinjenice da se usporavanje produktivnosti dogodilo uglavnom u usluznim industrijama. A kako te industrije odgovaraju vecini zaposlenja i ukupnomu nacionalnom proizvodu, njezin se utjecaj statisticki odrazava u cjelokupnom stupnju porasta produktivnosti. Ovajednostavna opaska namece dva temeljna problema. Prvi se tice teskoce mjerenja produktivnosti u mnogim usluznim industrijama, 20 osobito onima koje se ticu veCine zaposlenja u sektorima obrazovanja, zdravstva i vlade. Postoje nebrojeni paradoksi i trenuci ekonomske besmislice, u mnogim indeksima koristenim za mjerenje produktivnosti u tim uslugama. Ali cak i kada uzmemo u obzir samo poslovni sektor, problemi mjerenja su znacajni. Na primjer, 1990-ih bankarska je industrija u SAD-u, prema Uredu za statistiku radne snage (Bureau of Labor Statistics), povecala svoju produktivnost za otprilike 2% na godinu. Ali njezin proracun izgledao je kao podcijenjenost, jer se pretpostavlja da je porast u stvarnom prihodu u bankarstvu i drugim financijskim uslugama jednak porastu broja radnih sati u toj industriji, pa se stoga produktivnost radne snage uklanja pretpostavkom. 21 Dok god ne razvijemo precizniju gospodarsku analizu usluga, s njezinim odgovarajuCim statistickim aparatom, mjerenje produktivnosti u velikom broju usluga podlozno je znacajnoj mogucnosti pogreske. Drugo, pod pojmom usluga zajedno se nalaze mjesovite djelatnosti s malo toga zajednickog osim Cinjenice da nisu niti poljoprivreda, ni ekstraktivna industrija, ni roba siroke potrosnje, ni izgradnja, a niti proizvodnja. Kategorija "usluge" je rezidualan, negativan pojam, koji uvodi analiticku zbrku, kao sto cu pokazati na nekim detaljima (4. poglavlje). 20 Vidi zanimljiv- pokusaj mjerenja produktivnosti usluga McKinsey Global Instituta (1992). Medutim, oni su se usredotocili na samo pet usluznih industrija kojeje bilo razmjerno lako izmjeriti. 21 Vijece gospodarskih savjetnika (1995.: 110) 108 Tablica 2.3. Razvoj produktivnosti poslovnih sektora (% prosjecne stope godisnjeg porasta) Driava 1973.160! 1979./73. 1989./79.b 1985./79. 1989./BS.b Ukupan faktor produktivnosti SAD japan Zap. Njemacka Francuska Velika Britanija< 2,2 3,2 3,2 3,3 2,2 0,4 1,5 2,2 2,0 0,5 0,9 1,6 1,2 2,1 1,8 0,6 1,5 0,9 2,1 1,6 1,4 1,6 1,7 2,0 2,2 -1,1 -0,5 -2,6 -0,9 0,3 -1,0 -2,3 -1,8 -1,8 -0,7 0,7 -3,0 0,0 0,4 1,9 1,5 3,2 2,4 3,3 2,5 1,3 3,0 2,3 3,7 2,6 1,8 3,4 2,5 2,7 2,4 Produktivnost kapitala SAD Japan Zap. Njemacka Francuska Velika Britanija< 0,6 -6,0 -1,5 -1,9 -0,8 -4,1 -1,3 -2,5 -1,7 -1,1 ?roduktivnost radne snage (prihod po osobi!satu) SAD japan Zap. Njemacka Francuska Velika Britanija< 0 CD 1,1 3,7 4,1 3,9 1,5 ' Period pocinje 1970. u Japanu, 1971. u Francuskoj, a 1966. u Velikoj Britaniji. Period zavrsava 1988. u SAD-u. c Za Veliku Britaniju faktor rada mjeren je u broju radnika a ne u radnim satima b ...... 2,9 6,9 5,6 5,6 3,5 lzvor: CEPII-OFCE, baza podataka modela MIMOSA. Tablica 2.4. Razvoj produktivnosti u sektorima koji nisu otvoreni slobodnoj trgovini (% prosjecne stope godisnjeg porasta) ....... ....... 0 Driava 1989./79.b 1973./60! 1979./73. 1985./79. 1,9 0,1 1,4 2,4 1,3 0,6 0,3 0,9 0,6 -0,3 -0,1 -0,2 0,7 1,6 1,2 -0,1 -0,1 0,0 1,6 0,5 0,0 -0,4 1,6 1,7 2,3 0,4 -7,9 -2,4 -1,7 -1 11 -0,6 -4,5 -2,2 -3,2 -2,6 -1,2 -5,3 -1,6 -0,6 -0,1 -1,4 -4,3 -2,7 -1,6 -0,9 -0,7 -6,7 0,1 0,9 1,1 2,5 4,0 4,3 4,7 2,2 1,1 2,6 3,2 2,7 0,5 0,4 2,1 2,4 2,8 1,5 0,4 1,8 2,1 3,3 1,0 0,3 2,6 2,8 2,1 2,3 1989./BS.b Ukupan faktor produktivnosti SAD Japan Zap. Njemacka Francuska Velika Britanijac Produktivnost kapitala SAD Japan Zap. Njemacka Francuska Velika Britanijac Produktivnost po osobi! satu SAD Japan Zap. Njemacka Francuska Velika Britanijac • Period poCinje 1970. u japanu, 1971. u Francuskoj, a 1966. u Velikoj Britaniji. Period zavrsava 1988. u SAD. c Za Veliku Britaniju faktor rada mjeren je u broju radnika a ne u radnim satima. lzvor: CEPII-OFCE, baza podataka modela MIMOSA. b INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE Stoga, kada analiziramo specificne usluzne djelatnosti, primijetit cemo veliku nejednakost u razvoju njihove produktivnosti u posljednja dva desetljeca. Jedan od vodeCih strucnjaka na tom polju, Quinn, tvrdi da "pocetne analize [sredinom 1980-ih) pokazuju da je mjerena dodana vrijednost u usluznom sektoru u najmanju ruku na istoj razini s proizvodnjom."22 Neke usluzne djelatnosti u SAD-u, kao sto su telekomunikacije, zracni prijevoz i zeljeznica, upozorile su na znacajne poraste u produktivnosti, izmedu 4,5% i 6,8% na godinu za razdoblje 1970.-83. Na usporednoj osnovi razvoj produktivnosti rada u uslugama kao cjelini pokazuje veliku nejednakost medu zemljama, buduci da raste puno brze u Francuskoj i Njemackoj nego u SAD-u i Velikoj Britaniji, s Japanom u sredini. 23 To pokazuje da je razvoj produktivnosti u usluznim djelatnostima uvelike ovisan o stvarnoj strukturi usluzih djelatnosti u svakoj drzavi (na primjer, znatno manja vaznost zaposlenosti u trgovini na malo u Francuskoj i Njemackoj nego u SAD-u i Japanu u 1970-ima i 1980-ima). U cijelosti, promatranje stagnirajuce produktivnosti u usluznim djelatnostima kao cjelini suprotno je intuiciji promatraca i poslovnih menedzera, koji vee vise od deset godina dozivljavaju nepostojane promjene u tehnologiji i proceduri uredskoga rada. 24 Doista, iscrpna analiza racunovodstvenih metoda za gospodarsku produktivnost otkriva znacajne izvore pogresaka u mjerenju. Jedno od najvaznijih odstupanja u postupcima proracuna u SAD-u tice se teskoce mjerenja ulaganja u softver i istrazivanje i razvoj (R&D), sto cini jedan od glavnih predmeta investicijskih dobara u novom gospodarstvu, iako jos uvijek potpada pod "intermedijarna dobra i usluge", te sene prikazuje u konacnoj potraznji, cime se umanjuje stvaran stupanj porasta prihoda i produktivnosti. Jos veCi izvor pogresnog tumacenja je teskoca u mjerenju cijena za velik broj usluga u gospodarstvu koje je postalo toliko raznoliko i podvrglo se brzoj promjeni u proizvedenim dobrima i uslugama. 25 Ukratko, mozda znacajan omjer zagonetnog usporenja produktivnosti proizlazi iz sve vece nesposobnosti ekonomskih statistika da obuhvate kretanja nove informacijske ekonomije, upravo zbog sirokog opsega njezine transformacije pod utjecajem informacijske tehnologije i odgovarajuce organizacijske promjene. Ako je to slucaj, proizvodna produktivnost, koju je razmjerno lakse mjeriti uza sve njezine probleme, trebala bi prikazati drukCiju sliku. A to je ono sto mi ustvari promatramo. Koristeci CEPII bazu podataka, za 22 23 24 25 Quinn (1987.:.22) CEPII (1992.: 61) Business Week (1995f: 86-96) Vijece gospodarskih savjetnika (1995.: 110) 111 USPON UMREZENOG DRUSTVA americku i japansku multifaktorsku produktivnost u proizvodnji, u razdoblju 1979.-89. porast je imao godisnji prosjek od 3% i 4,1 %, pri cemu je dramaticno povecavano ostvarenje za razdoblje 1973.-79., te poveeavana produktivnost briim tempom nego tijekom 1960-ih. Velika Britanija pokazuje isti trend, iako malo slabijim tempom od porasta produktivnosti u 1960-ima. S druge su strane Njemacka i Francuska nastavile svoje usporavanje u porastu proizvodne produktivnosti, s godisnjim porastima od 1,5% i 2,4% u razdoblju 1979.-89., stoje znatno ispod njihovih proslih ostvarenja. Stoga, umjesto efekta sustizanja produktivnosti europskih zemalja nasuprot vecoj produktivnosti SAD-a, uocavamo suprotno, sto mazda ukazuje na njihova tehnolosko zaostajanje u odnosu na SAD i Japan. Ostvarenje za koje se mislilo da je bolje od uobicajenog u SAD-u u 1980ima takoder je potkrijepilo americko Ministarstvo rada (US Department of Labor), iako odabrana razdoblja i koristene metode pokazuju nizu procjenu od baze podataka CEPII. Prema proracunima tog ministarstva, prihod po satu u proizvodnom sektoru opao je s 3,3% godisnjeg porasta u razdoblju 1963.-72. na 2,6% u razdoblju 1972.-78., te opet na 2,6% od 1978. do 1987., sto basi nije spektakularan pad. Porasti produktivnosti u proizvodnji znacajniji su u SAD-u i Japanu u sektorima koji ukljucuju proizvodnju elektronike. Prema bazi podataka CEPII u tim sektorima produktivnostje porasla za 1% na godinu u razdoblju 1973.-79., alije eksplodirala na 11% na godinu u razdoblju 1979.-87., sto odgovara najvecem udjelu ukupnog porasta u proizvodnoj produktivnosti. 26 Dok Japan pokazuje slicne trendove, Francuska i Njemacka su dozivjele opadanje produktivnosti u elektronickoj industriji, sto je opet vjerojatno odraz nagomilana tehnoloskog zaostatka u informacijskoj tehnologiji u odnosu prema Americi i Japanu. N apokon, mazda produktivnost ustvari ne nestaje, nego raste kroz djelomicno skrivene putove, u sireeim krugovima. Tehnologija i menedzment tehnologije koji ukljucuje organizacijske promjene, mogli bi se iz proizvodnje informacijske tehnologije, telekomunikacija i financijskih usluga (sto su izvorna podrucja tehnoloske revolucije) prosiriti na proizvodnju na veliko, zatim na poslovne usluge, te postupno dostiei mjesovite usluzne djelatnosti, gdje je prisutna niza stimulacija za sirenje tehnologije, a 26 Izvor: CEPII (1992.); vidi tablice 2.3. i 2.4. u ovom poglavlju, te CEPII (1992.: 58-9). Podaci o proizvodnoj produktivnosti ne poklapaju se s podacima Ureda za statistiku rada SAD-a (US Bureau of Labor Statistics) zbog razliCite periodizacije i postupaka proracuna. M&dutim, trendovi u oba izvora se poklapaju u tome sto ne ukazuju na usporavanje porasta produktivnosti tijekom 1980-ih: prema podacima Ureda postojala je stabilizacija stopa porasta; prema podacima CEPII-ja stope porasta su se povecale. 112 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE veci otpor organizacijskim promjenama. To se tumacenje cini vjerojatnim s obzirom na razvoj produktivnosti u SAD-u u ranim 1990-ima. Prema nekim izvorima, 1993. i 1994. tvornicka produktivnost porasla je na godinu 5,4% (dok su stvarne zarade tvornica opale za 2,7%), u cemu elektronika opet vodi trend. 27 Osim toga, zajedno sa sirenjem tehnologije i novim metodama menedzmenta u uslugama, ovaj porast u proizvodnoj produktivnosti potaknuo je produktivnost cjelokupnoga gospodarstva izmedu 1991. i 1994. na razinu rasta za oko 2% na godinu, sto je vise nego dvostruki iznos rasta prosloga desetljeca. 28 Na taj bi naCin dividenda produktivnosti tehnoloske revolucije mogla biti na putu da postane isplativa. Ipakje slikajos uvijek zbunjujuca, buduCi da su podaci u vrijeme pisanja knjige hili nedovoljni da bi se ustanovio trend. 29 Izgleda da bi komentar podataka mogao biti osnova nasem razumijevanju informacijske ekonomije, ali ne bi mogao ispricati stvarnu pricu prije nego sto uvedemo neka analiticka pomagala koja bi prosirila cilj analize preko granica nesigurnih statistika produktivnosti. lnformacionalizam i kapitalizam, produktivnost i profitabilnost Dakako, dugorocno gledano produktivnost je izvor bogatstva nacije. A tehnologija je, ukljucujuCi organizacijsku i menedzersku tehnologiju, najveCi faktor poticanja produktivnosti. Ali s gledista ekonomskih faktora, produktivnost nije sama sebi svrhom. Niti se ulaze u tehnologiju radi tehnoloske inovacije. Zato Richard Nelson u nedavnom radu o tom pitanju smatra da bi novi dnevni red u teoretiziranju o formalnom rastu trebao biti izgraden oko veza izmedu tehnickih promjena, sposobnosti tvrtki i nacionalnih institucija. 30 Tvrtke i nacije (ili politicki entiteti na razliCitim razinama, kao sto su pokrajine ili Europska unija) stvarni su Cimbenici gospodarskoga rasta. Oni ne trebaju tehnologiju zbog tehnologije same ili povecanje produktivnosti za dobrobit covjecanstva. Oni se ponasaju u danom povijesnom kontekstu, unutar pravila gospodarskoga susta27 Cooper (ur.) (1994.: 62), koristeCi podatke iz Odjela za rad SAD-a. 28 Vijece gospodarskih savjetnika (1995.: 108) 29 Trendovi usmjereni porastu stopa produktivnosti do sredine 1990-ih u SAD-u trebali bi jos uvijek biti uzeti u obzir s odredenom rezervom. Kako je Vijece gospodarskih savjetnika u izvjeSj,aju Predsjedniku (1995) napisalo: "Dok su dokazi u prilog slabog napretka u trendu porasta produktivnosti ohrabrujuCi, oni jos uvijek nisu odlucujuci. Iskustvo sljedeCih nekoliko godina bit ce znakovito za ovo pitanje." Doista. 30 Nelson (1994.: 41) 113 USPON UMRE~NOG DRUSTVA va (informacijskog kapitalizma, kao sto je prethodno predlozeno), koji ce na kraju nagraditi ili kazniti njihovo ponasanje. Prema tome, produktivnost nece motivirati tvrtke, vee profitabilnost, u kojoj produktivnost i tehnologija mogu biti vazna, ali sigurno ne i jedina sredstva. A politicke institucije, oblikovane sirim rasponom vrijednosti i interesa, bit ce usmjerene, u gospodarskom podrucju, na povecanje konkurentnosti gospodarstava u svom sastavu. Profitabilnost i konkurentnost stvarne su odrednice tehnoloske inovacije i porasta produktivnosti. U njihovoj konkretnoj, povijesnoj dinamici mozemo pronaCi osnove za razumijevanje promjena u produktivnosti. Vjerojatno su sedamdesete u isto doba bile vrijeme rodenja revolucije informacijske tehnologije i razvode u razvoju kapitalizma, kao sto sam vee prethodno pokazao. U svim su zemljama tvrke reagirale na stvaran ili buduCi pad profitabilnosti primjenjujuCi nove strategije. 31 BuduCi da su neke od tih strategija, kao sto su tehnoloska inovacija i organizacijska decentralizacija, bile bitne zbog svoga potencijalnog utjecaja, bile su orijentirane razmjerno dugorocno. Ali su tvrtke trazile kratkorocne rezultate koji ce se pokazati u njihovu knjigovodstvu i, za americke tvrtke, u njihovim tromjesecnim izvjestajima. cetiri su glavna nacina kako povecati profit, za danu financijsku okolinu is trzisno utvrdenim cijenama: smanjiti troskove proizvodnje (pocevsi od troskova radne snage), povecati produktivnost, prosiriti trziste, ubrzati promet kapitala. S razliCitim naglaskom, ovisno o tvrkama i zemljama, sva su cetiri naCina rabljena u posljednjem desetljecu. U svima su njima nove informacijske tehnologije bile neophodno pomagalo. Ali iznosim pretpostavku da je jedna strategija bila ugradena prije i s neposrednijim rezultatima: prosirenje trzista i borba za udio u tdistu. To je zato sto je s ulagacke tocke gledista prevelik rizik povecati produktivnost, ada se prije ne prosiri potraznja, ili potencijal potraznje. Zato je americka elektronicka industrija ocajnicki trebala vojna trzista u svojim ranim godinama dok se ulaganja u tehnoloske inovacije nisu isplatila na velikom broju trzista. Zato su ijapanske tvrtke, a nakon njih i korejske, koristile zasticeno trziste i pametno usmjeravanje industrija i segmenata industrija na globalnoj razini kao naCine izgradnje gospodarstava razmjera, kako bi dostigle gospodarstva cilja. Stvarna kriza u 1970-ima nije bio sok cijena nafte. Radilo se o nesposobnosti javnoga sektora da nastavi prosirivati svoja trzista, i na taj nacin zaposlenost koja ostvaruje prihod, ada ne poveca poreze na kapital ili ne napuse inflaciju kroz dodatne zalihe novca i javna dugova31 Boyer (ur.) (1986.); Boyer (1988.a); Boyer i Raile (1986.a); Aglietta (1976.) 114 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE 1,400 1,200 1,000 800 600 .. ........ --· .....--·- 400 200 100 ............... •••• •••••••• -~ --······ ..· robni prihod 0+---~----r----r--~----T----r--~~--~~--- 1950 55 60 65 70 75 80 85 90 1993 Stika 2.1. Dugorocni trendovi svjetske robne trgovine i prihoda, 1950.-93. (indeksi i postoci) lzvor: GATT (1994.) nja. 32 Iako su se neki kratkorocni odgovori na krizu profitabilnosti usmjerili na smanjivanje radne snage i smanjivanje placa, stvarni izazov za pojedine tvrtke i za kapitalizam kao cjelinu bio je nad nova trzista koja ce biti sposobna prihvatiti rastud proizvodni kapacitet dobara i usluga. 33 To se nalazi u korijenu stvarnog sirenja trgovine koja se tice prihoda i, poslije, izravnog stranog ulaganja u posljednja dva desetljeca (vidi sliku 2.1. i tablicu 2.5.). Oni su postali pokretaCi gospodarskoga rasta u cijelom svijetu.34 Istina je da je svjetska trgovina u tim godinama rasla za stopu nizu nego tijekom 1960-ih (zbog sveukupno nize stope gospodarskog rasta), ali je kljucna osobina veza izmedu sirenja trgovine i porasta ukupnoga domaceg proizvoda u razdoblju od 1970. do 1980., dok je svjetski ukupni domad proizvod rastao za 3,4% na godinu, a izvoz robne trgovine za 4% na godinu. U razdoblju 1980.-92. odgovarajuce su brojke bile 3% i 4,9%. 32 Kritika monetaristicke skole o izvorima inflacije u americkom gospodarstvu izgleda pohvalno. Vidi Milton Friedman (1968.). Medutim, izostavljena je Cinjenica da su ekspanzivne monetame politike takoder bile odgovome za stabilan gospodarski porast bez presedana u 1950-ima i 1960-ima. 0 ovom pitanju vidi moju analizu (Castells 1980.). 33 Stara teorija nedovoljne potrosnje, usadena duboko u marksistickoj ekonomici, ali takoder i keynezijanskoj politici, jos uvijek ima vaznost kada se smjesti u novi kontekst globalnog kapitalizma. 0 ovom pitanju vidi: Castells i Tyson (1988.). 34 Upucujem citatelja na izvrstan pregled globalnih gospodarskih promjena koji je napisao Chesnais (1994.). 115 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA Tablica 2.5. Svjetsko izravno ulaganje i birani gospodarski indikatori 1991., te stope porasta za 1981.-85., 1986.-90. lndikator Vrijednost po tekuCim cijenama, 1991. (US$ mlrd) Godisnji porast %• 1981.-5. 1986.-90. Sve zemljeb Odljev izravnoga stranog ulaganja Zaliha izravnoga stranog ulaganja Prodaja transnacionalnih korporacija Ukupan domaCi proizvod po trzisnim cijenama Ukupno domace ulaganje lzvoz dobara i nefaktorskih usluga Dohodak od najamnina i pristojba Razvijene zemlje Odljev izravnoga stranog ulaganja Ukupan domaCi proizvod po trzisnim cijenama Ukupno domace ulaganje lzvoz dobara i nefaktorskih usluga Dohodak od najamnina i pristojba Gospodarstva u razvoju Priljev izravnoga stranog ulaganja Ukupan domaCi proizvod po trzisnim cijenama Ukupno domace ulaganje lzvoz dobara i nefaktorskih usluga Dohodak od najamnina i pristojba 180 1.800 5.500 c 21.500 4.900 4.000 34 177 17.200 3.800 3.000 33 39 3.400 800 930 2 4 7 2d 24 16 15 2 0,5 -0,2 0,1 9 10 12 19 3 24 3 2 2 0,2 10 11 12 19 -4 0,2 -3 17 8 9 -3 13 -1 23 • Stope porasta izracunate su na mjesovitoj godisnjoj bazi, koja proistjece iz polulogaritamske jednadzbe regresije. b Podaci o razvijenim i gospodarstvima u razvoju nisu jednaki iznosu za sve zemlje zbog ukljuCivanja Srednje i !stocne Europe u kategoriju "zemlje". c Za 1990. d Za 1982.-85. lzvori: UNCTAD, Programme on Transnational Corporations, zasnovana na traci balans placanja Medunarodnoga monetarnog fonda (MMFa), povucenoj u veljaci 1993.; neobjavljeni podaci Svjetske banke, Odjela za medunarodnu ekonomiju. 116 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE Tablica 2.6. Porast u vrijednosti svjetskog izvoza za glavne grupe proizvoda, 1985.-93. {milijarde dolara i postotak) Vrijednost u US$ mlrd. 1993. Svjetski izvoz robea Poljoprivredni proizvodi Rudarski proizvodi Tvornicki proizvodi 3.640 438 433 2.668 Svjetski izvoz komercijalnih usluga 1.020 Prosjecna godisnja promjena (%) 1985.-90. 1991. 1992. 1993. 12,3 10,1 2,5 15,5 1,5 1,1 -5,0 3,0 6,3 6,8 -1,8 7,9 -0,4 -2,1 -2,7 0,1 5,5 12,5 0,5 a UkljucujuCi nespecificirane proizvode Napomena: Statisticki podaci za trgovinske usluge i za robnu trgovinu nisu izravno usporedivi zato sto je (I) pokrivanje dostupnih podataka zemalja o trgovini komercijalnim uslugama manje razumljivo od podataka o robnoj trgovini, a (II) podaci o komercijalnim uslugama su predmet drugih izvora o (prvobitno silaznoj) putanji. lzvor: GAIT (1994.) Tahlica 2.6. pokazuje znacajno uhrzanje svjetske trgovine kad je mjerena u vrijednosti, u drugoj polovini 1980-ih: prosjecan godisnji porast od 12,3%. Pa iako je 1993. svjetska trgovina imala pad, u razdohlju 1993.-95. ona ponovno raste za preko 4%. 35 Za 9 velikih proizvodnih sektora spomenutih u CEPII modelu svjetskoga gospodarstva, 36 razmjer proizvedenih dohara u medunarodnoj trgovini u ukupnoj svjetskoj proizvodnji hio je 1973. godine 15,3%, 1980. g. 19,7%, 1988. g. 22,2%, a 2000. hi trehao dostiCi 24,8%. Izravno ulaganje, koje pretrazuje svijet u potrazi za holjim uvjetima proizvodnje i prohoja na tdiste, prema UNCTAD-ovu izvjestaju o svjetskom ulaganju, poraslo je u godisnjim hrojkama za 4% u razdohlju 1981.-85., te za iznenadujuCih 24% na godinu u razdohlju 1986.-90. Udio izravnoga stranog ulaganja dostigao je 2 hilijuna $ u 1992. Preko 170000 podruznica od oko 37000 glavnih tvrtki stvorile su oko 5,5 hilijuna $ svjetske prodaje 1990. godine. Ta hrojka dohiva na tezini kad ju usporedimo s 4 hilijuna $ ukupnoga svjetskog izvoza i nefaktorskih usluga u 1992. 37 Kako hi se otvorila nova trzista, hilo je potrehno povezivanje vrijednih trzisnih segmenata svake zemlje u glohalnu mrezu, kapital je trehao hiti vrlo mohilan, a tvrtke su trehale dramaticno povecanje komunikacijskih 35 Svjetska banka (1995.); GATI' (1994.) 36 CEPII (1992.: MIMOSA model) 37 UNCTAD (1993.: 13fD 117 USPON UMREZENOG DRUijTVA sposobnosti. Deregulacija trzista i nove informacijske tehnologije bliskim su medusobnim djelovanjem ostvarili takve uvjete. Najraniji i najizravniji korisnici ovakvog restrukturiranja hili su sami provoditelji tehno-ekonomske transformacije: tvrtke visoke tehnologije i financijske korporacije. Od ranih 1980-ih globalna integracija financijskih trzista, koju su omoguCile nove informacijske tehnologije, imala je dramatican utjecaj na rastuce razdruzenje tokova kapitala iz nacionalnih gospodarstava. Stoga Chesnais mjeri kretanja internacionalizacije kapitala izracunavanjem postotka preko ukupnoga domaceg proizvoda prekogranicnih operacija u dionicama i obveznicama: 38 1980. g. taj postotak nije iznosio preko 10% u bilo kojoj vecoj zemlji; 1992. kretao se izmedu 72,2% ukupnoga domaceg proizvoda (Japan) i 122,2% (Francuska), a u SAD-u bio je 109,3%. U posljednjem desetljecu, a osobito u 1990-ima, kapital, kapitalisti i kapitalisticke tvrtke kao cjelina znacajno su povecali svoju profitabilnost, na taj naCin da su prosirili svoj globalni doseg, uspostavili trzista i povecali usporedne prednosti lokacije, postavljajuCi pod takvim okolnostima preduvjete za ulaganje o kojemu ovisi kapitalisticko gospodarstvo. 39 Ta rekapitalizacija kapitalizma moze donekle objasniti nejednak napredak produktivnosti. Tijekom 1980-ih masovno je tehnolosko ulaganje u komunikacijsku/informacijsku infrastrukturu omogucilo dvojako kretanje deregulacije trzista i globalizacije kapitala. Tvrtke i industrije koje su bile izravno pogodene takvim dramaticnim preobrazajima (kao mikroelektronika, mikroracunala, telekomunikacije, financijske institucije) dozivjele su krah u produktivnosti i profitabilnosti. 40 Oko te jezgre novih, dinamicnih i globalnih kapitalistickih tvrtki i pomocnih mreza, sljedeCi su slojevi tvrtki i industrija ili integrirani u novi tehnoloski sustav ili su postupno ukinuti. Prema tome, sporo kretanje produktivnosti u nacionalnim gospodarstvima uzeto kao cjelina moze prikrivati proturjecne trendove eksplozivnoga porasta produktivnosti u vodecim industrijama, pad zastarjelih tvrtki, i postojanost nisko produktivnih usluznih djelatnosti. 38 Chesnais (1994.: 209) 39 Za SAD dobra mjera profitabilnosti za nefinancijske korporacije jest profit nakon poreza po jedinici prihoda (sto je viSi omjer, visi je profit, naravno). Omjer je stajao na 0,024 1959.g; pao je na 0,020 1970.g. te na 0,017 1974.; poskocio je ponovno na 0,040 1978., ponovo pao na 0,027 1980.g. Zatim, od 1983.g. (0,048) nastavlja trend prema gore koji se znacajno ubrzao tijekom 1990-ih: 1991., 0,061; 1992., 0,067; 1993. 0,073; tri cetvrtine 1994. 0,080. Vidi: Vijece gospodarskih savjetnika (1995: 291; tablica B-14). 40 Izvor: CEPII (1992.). Profitabilnost je hila visoka od 1980-ih u elektronici, telekomunikacijama i fmancijama kao cjelini. Medutim, astra konkurencija i riskantni fmancijski poslovi uzrokovali su brojna nazadovanja i bankrote. Doista, da vlada SAD-a nije izvukla brojne udruge za stednju i zajmove, veliki fmacijski krah mogao se pojaviti kao vrlo ozbiljna mogucnost. 118 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE Osim toga, kako ovaj dinamican sektor izgraden oko visoko profitabilnih tvrtki postaje sve globaliziraniji, tako ima sve manje svrhe izracunavati produktivnost "nacionalnih gospodarstava" ili industrija unutar nacionalnih granica. Iako najveei dio ukupnoga domaceg proizvoda i zaposlenosti veeine zemalja i dalje ovisi o djelatnostima usmjerenim na domace gospodarstvo, umjesto na globalno trziste, ono sto se dogada s konkurencijom na globalnom tr:listu, u proizvodnji kao i u financijama, telekomunikacijama ili zabavi, doista odreduje udio bogatstva koje posjeduju tvrtke, i koje na kraju imaju ljudi svake zemlje. 41 Zato informacijsku ekonomiju takoder, osim potrage za profitabilnoscu kao pokretackom motivacijom tvrtke, oblikuju interesi politickih institucija za poticanje konkurentnosti gospodarstava koja bi trebali predstavljati. Uzmemo 1i konkurentnost, ona je varljiv i doista kontroverzan pojam koji je postao zajednicka zastava za vlade i bojno polje za ekonomiste stvarnog zivota nasuprot akademskim stvarateljima modela. 42 Konkurentnost je osobina gospodarskih kolektiva, kao sto su zemlje i pokrajine, prije nego tvrtke za koje se Cini primjerenijim tradicionalan i prilicno slozen pojam "konkurentskog polozaja". Jedna razborita definicija Stephena Cohena i dr. kaze: Konkurentnost ima razlicita znacenja za tvrtku i za nacionalno gospodarstvo. Konkurentnost je jedne nacije stupanj do kojeg ona moze, u uvjetima slobodnoga i fer tr:lista, proizvesti dobra i usluge koje zadovoljavaju zahtjeve medunarodnih trzista, pri cemu istodobno povecava stvarne prihode svojih gradana. Konkurentnost na nacionalnoj razini zasnovanaje na visoj izvedbi produktivnosti gospodarstva i gospodarskoj sposobnosti da preusmjeri prihod na dje41 Odlucujuca uloga koju je odigrala globalna konkurencija u gospodarskom napretku ovog naroda siroko je prihvacena u cijelom svijetu, osim u SAD- u, gdje u nekim krugovima ekonomista te u sektorimajavnog mnijenjajos uvijek vlada uvjerenje kako buduCi da izvoz odgovara samo 10% ukupnog domaceg proizvoda u ranim 1990-ima, gospodarsko zdravlje u biti ovisi o domacem trzistu (vidi Krugman 1994a). Iako velicina i produktivnost americkoga gospodarstva njega cine samostalnijim od bilo koje druge zemlje u svijetu, ideja o toboznjem oslanjanju na sebe same je opasna tlapnja s kojom sene slazu niti poslovna niti vladina elita. Za dokaze i podatke koji se ticu kriticne uloge globalne konkurencije za americko gospodarstvo, kao i za sva ostala gospodarstva na svijetu, vidi: Cohen i Zysman (1987.); Castells i Tyson (1989.); Reich (1991.); Thurow (1992.); Camoy i dr. (1993.b). 42 Rasprava o produktivnosti protiv konkurentnosti kao kljucnima za obnovljen gospodarski rast hila je vrlo rasprostranjena u americkim akademskim i politickim krugovima u 1990-ima. Paul Krugman, jedan od najsjajnijih akademskih ekonomista u Americi moze zahvaliti za poticanje potrebne rasprave zbog njegove odlucne kritike pojma konkurentnosti, koji je nazalost izazvan i ocrnjen naCinom neprikladnim za skolovane ljude. Za uzorak rasprave, vidi: Krugman (1994.b). Za odgovor, Cohen (1994.). 119 USPON UMREZENOG DRU~TVA latnosti visoke produktivnosti koje zauzvrat mogu ostvariti visoke razine stvarnih zarada. 43 Naravno, buduei da "slobodni i fer tdisni uvjeti" pripadaju nestvarnom svijetu, politicke agencije koje djeluju u medunarodnoj ekonomiji pokusavaju protumaCiti to nacelo na taj naCin da ono uvecava konkurencijsku prednost tvrtkama pod njihovom nadleznosti. Tu je naglasak na relativnom poloiaju nacionalnih gospodarstava u odnosu na druge zemlje, kao glavnoj legitimizirajucoj snazi za drzave. 44 Strateska vaznost konkurentnosti, kako za gospodarsku politiku tako i za politicke ideologije, proizlazi iz dva faktora. S jedne strane, sve veca meduovisnost gospodarstava, osobito trzista kapitala i valuta, sve vise otezava postojanje izvorno nacionalnih gospodarskih politika. Gotovo sve zemlje moraju upravljati svojim gospodarstvima kako u suradnji, tako i u konkurenciji s drugima, iako tempo njihovih drustava i drzava vjerojatno nece biti uskladen s njihovim gospodarskim potezima. Prema tome, konkurirati znaCi ojacati relativan polozaj kako bi se postigla veca moe pogadanja u potrebnom postupku pregovaranja u kojemu sve politickejedinice moraju prilagoditi svoje strategije u meduovisnom sustavu. S druge strane, konkurentnost je dosla u prvi plan poslova, uprava, medija, politickih znanstvenika, au posljednje vrijeme takoder i ekonomista, sto proizlazi iz izazova koje su pokrenule nacionalisticke politike u azijskom Pacifiku spram prethodno neosporene dominacije americkih kompanija na medunarodnom bojistu. Saznanje da prvo Japan, zatim "azijski tigrovi", i konacno mozda golema Kina, mogu doei en force globalne konkurencije i zauzeti znacajan udio u trzistu, ada pritom dugo vremena stite vlastita trzista, stiglo je kao ruzno budenje za americki biznis i vladu. 45 Smjesta je pokrenuta zbunjujuca mobilizacija koja je ubrzo naisla na slican odjek u Europi, ali ovaj put i protiv americke i protiv japanske konkurencije. Nove tehnologije i nove industrije povezane s njima bile su pravilno shvacene kao glavno sredstvo za globalnu konkurenciju i dobar pokazatelj konkurentnosti. Stoga su tehnoloske inovacije i restrukturiranje menedzmenta uvele ili podrzale vlade, prvo zemalja azijskog Pacifika, zatim Europe, pa tek nekako na kraju u SAD-u, pod imenom politike konkurentnosti. 46 Njihovo razliCito sirenje, promjenljiva ispravnost i raznoliko biljezenje uspjeha potakli su razliCite tehnoloske pu43 44 45 46 Cohen i dr. (1985.: 4) Tyson i Zysman (1983.) Cohen (1993.) Tyson(1992.); Borrus i Zysman (1992.) 120 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE tanje s jednako razlicitim posljedicama na produktivnost usprkos velikim dijelom zajednickomu tehnoloskom podrijetlu. Na kraju, proces globalizacije rezultira porastom produktivnosti, buduci da tvrtke moraju usavrsiti svoja postignuca kada su suocene s jacom konkurencijom iz cijeloga svijeta, ili kad se natjecu za medunarodnu prevlast u udjelu na trzistu. Stoga je 1993. studija proizvodne produktivnosti u SAD-u, Japanu i Njemackoj, koju je izradio McKinsey Global Institute, dosla do zakljucka o visokoj povezanosti izmedu indeksa globalizacije, na taj nacin da je mjerila polozaj u odnosu na medunarodnu konkurenciju, i relativne produktivnosti devet industrija analiziranih u te tri zemlje. 47 Prema tome, put povezanosti izmedu informacijske tehnologije, organizacijske promjene i porasta produktivnosti prolazi u velikoj mjeri kroz globalnu konkurenciju. Na taj nacin tvrtke traze profitabilnost, a mobilizacija nacija prema konkurentnosti uvela je razlicite mehanizme u novoj povijesnoj jednadzbi izmedu tehnologije i produktivnosti. U tom procesu one su stvorile i oblikovale novu, globalnu ekonomiju koja je mozda najkarakteristicnija i najvaznija osobina informacijskoga kapitalizma. Utjecaj politike na informacijski kapitalizam Postoji dodatni, kriticni element u ekonomiji, star i nov: drzava. Nakon ukljucivanja zemalja u globalnu ekonomiju, specificni politicki interesi drzave svake nacije postaju izravno povezani sa sudbinom gospodarske konkurencije za tvrtke koje su ili nacionalne ili se nalaze na teritoriju te zemlje. 48 U kljucnim trenucima razvoja vlade se koriste gospodarskom konkurencijom pomocu svojih drzavnih tvrtki kao sredstvom ostvarivanja svojih nacionalnih in teresa, kao sto su G. C. Allen i Chalmers Johnson pokazali za Japan, a Amsdem za Tajvan i Juznu Koreju, te kao sto sam ja pokusao pokazati za cetiri "azijska tigra sa zmajevom glavom", ili kako je Peter Evans pokazao opcenito, na osnovi svoje komparativne analize Brazila, Indije i Juzne Koreje. 49 Novi oblik drzavne intervencije u otvorenoj strategiji u gospodarstvu povezuje konkurentnost, produktivnost i tehnologiju. Nova razvojna driava daje potporu tehnoloskom razvoju u industrijama svojih zemalja i u svojoj proizvodnoj infrastrukturi kao na47 McKinsey Global Institute (1993.) 48 Carnoy i dr. (1993.b) 49 Allen (1981.a); Johnson (1982., 1995.); Amsdem (1979., 1989.); Castells (1992.); Evans (1995.) 121 USPON UMREZENOG DRUSTVA cin poticanja produktivnosti i pomaganja "svojim" tvrtkama u konkuriranju na svjetskom trzistu. Istodobno neke su vlade ograniCile, sto su vise mogle, prodiranje strane konkurencije na svoje trziste, ostvarujuCi na taj naCin prednost za posebne industrije u razdoblju njihova razvoja. U analizi Johnsona, Tysona i Zysmana, politika i produktivnost kao kljucna sredstva za konkurentnost postale su isprepletene. 50 S druge strane, od sredine 1980-ih drzave cijeloga svijeta takoder su se ukljucile u deregulirana trzista i privatizirane javne kompanije, a osobito u strateske, profitabilne sektore, kao sto su energija, telekomunikacije, mediji i financije. 51 U vise slucajeva, osobito u Latinskoj Americi, moze se pokazati da su liberalizacija i privatizacija otvorile mogucnosti ulaganja, povecale produktivnost u privatiziranim kompanijama, uvele modernizaciju tehnologije i, na kraju, potaknule sveukupan gospodarski porast, kao sto su pokazali slucajevi Cilea u 1980-ima, te Brazila, Argentine i Perua u 1990-ima.52 Medutim, deregulacija per se ili privatizacija per se nisu razvojni mehanizmi. U uvjetima globalizirane kapitalisticke ekonomije one su cesto preduvjeti za gospodarski rast. Ali nestalni financijski tokovi i tehnoloska ovisnost Cine krajnje ranjivima zemlje koje su prepustene iskljuCivo poticajima trzisnih snaga, u svijetu gdje uspostavljene mocne veze vlada i multinacionalnih korporacija savijaju i oblikuju trendove. 53 Nakon sto se neposredna dobit od liberalizacije (npr., masovni priljev svjezeg kapitala u potrazi za novim mogucnostima na trzistima u nastajanju) rasprsi u stvarnom gospodarstvu zemlje, gospodarska sokterapija pokusava zamijeniti potrosacku euforiju, kao sto je Spanjolska shvatila nakon "gozbe" 1992., te kao sto su Meksiko i Argentina otkrili 1994.-95. Prema tome, koliko god da se isticanje gospodarske uloge ddava u vrijeme deregulacije Cini iznenadujuCim, upravo zbog meduovisnosti i otvorenosti medunarodne ekonomije, drzave se moraju ukljuciti u ovladavanje razvojnim strategijama u ime svojih gospodarskih sastavnica. Tradicionalne gospodarske politike vodene unutar granica reguliranih nacionalnih gospodarstava sve su neucinkovitije, buduci da su kljucni cimbenici, kao monetarna politika, kamatne stope ili tehnoloske inovacije, vrlo ovisni o globalnim kretanjima. Ako drzave zele povecati bogatstvo i moe svojih nacija u novomu, globalnom gospodarstvu, moraju izaci na popriste 50 Tyson (1992.); Johnson i dr. (ur.) (1989.) 51 Haggard i Kaufman (ur.) (1992.) 52 Calderon i DosSantos (1995.); Frankel i dr. (1990.); Gereffi i Wyman (ur.) (1990.); Massad i Eyzaguirre (1990.); Economist (1995.c) 53 Stallings (1993.) 122 INFORMACIJSKA EKONOM!JA I PROCES GLOBALIZACIJE medunarodne konkurencije usmjeravanjem svoje politike k povecanju kolektivne konkurentnosti tvrtki pod njihovom nadleznosti, kao i kvalitete faktora proizvodnje na svojemu teritoriju. Deregulacija i privatizacija mogu biti elementi drzavne razvojne strategije, ali ce njihov utjecaj na gospodarski rast ovisiti o stvarnom sadrzaju tih mjera i o njihovoj povezanosti sa strategijama pozitivne intervencije, kao sto je tehnoloska i obrazovna politika koje ce povecati drzavnu dotaciju u cimbenicima informacijske proizvodnje. 54 Usprkos ustrajnosti ekonomske ideologije izvan ovog svijeta, ideologije neobuzdanog trzista, povoljna iskustva gospodarskog rasta u posljednja su dva desetljeca cesto hila povezivana s aktivnim razvojnim strategijama drzave unutar konteksta trzisne ekonomije, osobito u azijskom Pacifiku, a u manjoj mjeri u Europskoj uniji (vidi III. svezak). Suprotan primjer je oCito potkopavanje americke konkurentnosti, masovno dugovanje SAD-a, i pogorsanje zivotnog standarda za veCinu Amerikanaca, nepravednom, kratkovidnom i ideoloskom laissez-faire politikom 1980-ih, kao sto su dokumentirali Stephen Cohen i Lester Thurow.55 Informacijska, globalna ekonomija doista je visoko politizirana ekonomija. Narasla trzisna konkurencija koja se odigrava na globalnoj razini zbiva se pod uvjetima upravljane trgovine. Brza tehnoloska promjena uskladuje poduzetnicku inovaciju s namjernim vladinim strategijama u podrsci istrazivanjima i ciljajuCi na tehnologiju. Zemlje koje postanu zrtvama vlastite ideologije uocavaju da se njihov tehnoloski i gospodarski polozaj ubrzano pogorsava u odnosu na druge. Prema tome, nova ekonomija zasnovana na socio-ekonomskom restrukturiranju i tehnoloskoj revoluciji bit ce donekle oblikovana u skladu s politickim procesima koji se odigravaju u odredenoj ddavi i koje ta drzava vodi. Povijesna specificnost informacionalizma Slozena slika nastaje u svezi s procesom povijesnoga razvoja nove informacijske ekonomije. Ta slozenost objasnjava zasto visoko agregirani statisticki podaci ne mogu izravno odrazavati domet i tempo gospodarske preobrazbe pod utjecajem tehnoloske promjene. Informacijska ekonomija osobiti je socio-ekonomski sustav u vezi s industrijskom ekonomijom, ali ne zbog izvora rasta njihove produktivnosti. U oba slucaja, znanje i obrada informacija kriticni su elementi u gospodarskom porastu, kao sto to 54 Sagasti i Araoz (ur.) (1988.); Castells i Laserna (1989.) 55 Cohen (1993.); Thurow (1992.) 123 USPON UMREZENOG DRUSTVA moze prikazati povijest znanstveno zasnovane kemijske industrije56 iii menedzerska revolucija koja je stvorila fordizamY Ono sto je osobito konacna je realizacija potencijala produktivnosti sadrzanog u zreloj industrijskoj ekonomiji zbog promjene prema tehnoloskoj paradigmi zasnovanoj na informacijskim tehnologijama. Nova tehnoloska paradigma promijenila je prvo djelokrug i dinamiku industrijske ekonomije, kreirajuCi globalnu ekonomiju i stvarajuci novi val konkurencije izmedu postojeCih ekonomskih faktora, kao i izmedu njih i mnostva pridoslica. Ta nova konkurencija, koju Cine tvrtke, ali uvjetuje drzava, dovela je do bitnih tehnoloskih promjena u procesima i proizvodima koje su ueinile produktivnijim neke tvrtke, neke sektore, i neka podrucja. Pa ipak, u isto doba stvaralacko se razaranje dogodilo u mnogo segmenata ekonomije, takoder nejednakim razmjerom utjecuCi na tvrtke, sektore, pokrajine i zemlje. Stogaje neto rezultat u prvom stadiju informacijske revolucije bio mjesovit blagoslov za gospodarski napredak. Osim toga, poopcavanje proizvodnje zasnovane na znanju i menedzmentu na cjelokupnom podrucju gospodarskih procesa u globalnim razmjerima, zahtijeva temeljne drustvene, kulturne i institucijske preobrazbe koje ce, uzmu li se u obzir povijesni zapisi drugih tehnoloskih revolucija, trebati neko vrijeme. Ta je ekonomija informacijska, a ne samo zasnovana na informaciji, zato sto kulturno-institucijska svojstva cijeloga drustvenog sustava moraju biti ukljucena u sirenje i ugradnju nove tehnoloske paradigme. Moramo imati na umu da industrijska ekonomija nije bila samo zasnovana na uporabi novih izvora energije za proizvodnju nego i na nastanku industrijske kulture obiljezene novom drustvenom i tehnickom podjelom rada. Prema tome, iako se informacijska/globalna ekonomija razlikuje odindustrijske ekonomije, ona se ne suprotstavlja njezinoj logici. Ona ju sadrzava putem tehnoloskog produbljenja, ukljucujuCi znanje i informaciju u sve procese materijalne proizvodnje i raspodjele, ueinivsi gigantski skok naprijed prema dosegu i djelokrugu cirkulacijske sfere. Drugim rijeCima: industrijska ekonomija je morala ili postati globalna i informacijska, ili bi dozivjela propast. Tipican primjer je dramatican slom hiperindustrijskoga drustva, Sovjetskog Saveza, zbog njegove strukturalne nesposobnosti da se prebaci na informacijsku paradigmu i postigne rast u relativnoj izolaciji od medunarodne ekonomije (vidi III. svezak). Dodatni dokaz koji potvrduje to tumacenje odnosi se na sve razlicitije razvojne putove u trecem svijetu, ustvari na sam kraj pojma "treci svijet", 58 na osnovi razlieitih mo56 Hohenberg (1967.) 57 Coriat (1990.) 58 Harris (1987.) 124 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE gucnosti zemalja i gospodarskih faktora da se povezu s informacijskim procesima i natjecu u globalnoj ekonomiji. 59 Prema tome, prijelaz s industrijalizma na informacionalizam nije povijesni ekvivalent prijelaza s poljoprivrednih na industrijska gospodarstva, i ne moze se izjednaCiti s nastankom usluzne ekonomije. Postoji informacijska poljoprivreda, informacijska proizvodnja i informacijske usluzne djelatnosti koje proizvode i provode distribuciju na osnovi informacija i znanja ukljucenih u radni proces sve vecom snagom informacijskih tehnologija. Nije se promijenila vrsta djelatnosti u koje je covjecanstvo ukljuceno, nego njegova tehnoloska sposobnost da koristi kao izravnu proizvodnu snagu ono sto nas Cini posebnima kao bioloske jedinke: nadmocnu sposobnost obrade simbola. Globalna ekonomija: postanak, struktura i dinamika Informacijskaje ekonomija globalna. Globalna ekonomijaje povijesno nova stvarnost, razliCita od svjetske ekonomije. Svjetska ekonomija, to jest ekonomija u kojoj akumulacija kapitala napreduje po cijelom svijetu, postojala je na Zapadu najmanje od sesnaestog stoljeca, kao sto su nas naucili Fernand Braude! i Immanuel Wallerstein. 60 Globalna ekonomija nesto je razlicito: to je ekonomija koja ima sposobnost da radi kao jedinica stvarnog vremena na planetarnoj razini. Iako kapitalisticki nacin proizvodnje obiljezava njegovo nemilosrdno sirenje, koje uvijek pokusava prijeCi granice vremena i prostora, tek u kasnom dvadesetom stoljecu svjetska je ekonomija bila u mogucnosti uistinu postati globalnom na osnovi nove infrastrukture koju su ostvarile informacijske i komunikacijske tehnologije. Ta se globalnost tice procesa i elemenata jezgre ekonomskoga sustava. Kapitalom se danonocno upravlja na globalno integriranim financijskim trzistima koja prvi put u povijesti rade u stvarnom vremenu: 61 transakcije vrijedne milijarde dolara zbivaju se u sekundi elektronickim putovima kroz cijeli svijet. Tablica 2.7. daje nam sliku fenomenalnog porasta i dimenziju izvangranicnih financijskih tokova velikih trzisnih ekono59 Castells i Tyson (1988.); Kincaid i Partes (ur.) (1994.); Katz (ur.) (1987.); Fajnzylber (1990.) 60 Braude! (1967.); Wallerstein (1974.) 61 Chesnais (1994.: 204-48); Shirref (1994.); Heavey (1994.); Economist (1995.b); Khoury i Ghosh (1987.) 125 Tablica 2.7. lzvangranicni financijski optjecaj 1980.-92. (% ukupnoga domaceg proizvoda)• Driava SAD Japan Njemacka Francuska ltalija Velika Britanija Kanada 1980. 1981. 1982. 1983. 1984. 9,3 n.a. 7,5 n.a. 1,1 n.a. 9,6 9,4 n.a. 7,8 n.a. 1,4 n.a. 8,0 11,8 n.a. 12,5 8,4 1,0 n.a. 7,4 15,9 n.a. 16,0 13,8 1,4 n.a. 10,5 20,8 25,0 20,7 14,0 1,9 n.a. 15,8 1985. 36,4 62,8 33,9 21,4 4,0 366,1 26,7 1986. 71,7 163,7 45,6 28,0 6,9 648,9 40,5 1987. 86,1 147,3 55,2 37,3 8,1 830,1 58,9 1988. 85,3 128,5 60,7 34,6 10,3 642,6 39,1 1989. 104,3 156,7 67,3 51,6 17,6 766,6 54,5 • Procijenjene kupnje i raspon zaliha izmedu drzavljana i nedrzavfjana n.a. = not available (nije dostupan) lzvor: Bank for International Settlements (Banka za medunarodna poravnanja), 62. godisnji izvjestaj, 15. lipnja 1992. 1990. 1991. 92,1 98,8 120,7 92,9 59,2 61 '1 78,9 53,6 60,4 26,6 689,0 1.016,6 64,1 81,4 1992. 109,3 72,2 90,8 122,2 118,4 n.a. 111,2 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE mija: udio njihova ukupnog domaceg proizvoda porastao je otprilike za faktor 10 u 1980.-92. Nove tehnologije omogucuju kapitalu da se prebacuje medu gospodarstvima u vrlo kratkom vremenskom roku, tako da su kapital, pa prema tome i stednja i ulaganje sirom svijeta medusobno povezani, od banaka do mirovinskih fondova, burzi i deviznog tecaja. BuduCi da su tecajevi meduovisni, takoder su i gospodarstva. Iako veliki korporacijski centri stvaraju ljudske resurse i pogodnosti koje su potrebne za upravljanje sve slozenijim financijskim mrezama, 62 stvarne operacije kapitala zbivaju se u informacijskim mrezama koje povezuju te centre. Kapitalni tokovi su istodobno globalni i sve samostalniji u odnosu na stvarno postignuce gospodarstava. 63 Trzista radne snage nisu uistinu globalna, osim malog, ali rastucega segmenta profesionalaca i znanstvenika (vidi 4. poglavlje), ali je radna snaga globalni resurs na najmanje tri nacina: 64 tvrtke se mogu smjestiti na bilo kojemu mjestu u svijetu kako bi naSle radnu snagu koju trebaju, bilo da se radi o vjestinama, troskovima ili drustvenoj kontroli; tvrtke iz bilo kojega dijela svijeta mogu takoder traziti visoko obucenu radnu snagu iz cijeloga svijeta, i dobit ce ju pod uvjetom da ponude odgovarajucu naknadu i radne uvjete; i radna ce snaga uCi na bilo koje trziste na vlastitu inicijativu, dolazeCi od bilo kuda, kada bijeda i rat otjeraju ljude iz njihovih domova ili ih nada dace njihovoj djeci biti bolje povuce k boljem zivotu. Imigrantska radna snaga iz cijeloga svijeta moze prispjeti gdje god ima posla, ali je njezina pokretljivost sve vise ogranicena ksenofobicnim pokretima, sto vodi strozem nadzoru imigracije. Doista, Cini se da su gradani i politicari drustava s priljevom stanovnistva vrlo odlucni u zadrzavanju barbara iz osiromasenih dijelova izvan njihova svijeta, zasticeni iza zidova imigracijskih vlasti. 65 Znanost, tehnologija i informacija takoder su organizirane u globalnim tokovima, iako u asimetricnoj strukturi. Patentom zasticena tehnoloska informacija igra veliku ulogu u stvaranju konkurencijske prednosti, a centri za istrazivanje i razvoj cvrsto su smjesteni u odredenim podrucjima i u nekim poduzeCima i ustanovama. 66 Medutim, odlike novoga proizvodnog znanja poticu njegovo sirenje. Inovacijski centri ne mogu zivjeti u tajnosti, a da ne istrose svoju inovacijsku sposobnost. U globalnoj mrezi interakcije, komunikacija znanja je istodobno uvjet pod kojim se 62 63 64 65 66 Sassen (1991.) Lee i dr. (1994.); Chesnais (1994.: 206-48) Sengenberger i Campbell (ur.) (1994.) Baldwin-Evans i Schain (ur.) (1995.); Portes i Rumbault (1990.); Soysal (1994.) Sagasti i Alberto (1988.); Soete (1994.); Johnston i Sasson (1986.) 127 USPON UMREZENOG DRUSTVA drzi korak s brzim napredovanjem znanja i prepreka njegovu vlastitom nadzoru. 67 Osim toga, sposobnost inovacije u osnovi se nalazi u ljudskome mozgu, sto omogucuje sirenje inovacije kretanjem znanstvenika, inzenjera i menedzera izmedu organizacija i proizvodnih sustava. Usprkos postojanju protekcionizma i ogranicenja slobodnoj trgovini, trzista dobara i usluga sve su globaliziranija. 68 To ne znaci da sve tvrtke prodaju sirom svijeta, nego da je strateski cilj tvrtki, malih i velikih, prodati gdje god mogu po cijelom svijetu, bilo izravno ili preko povezivanja s mrezama koje rade na svjetskom tdistu. A njih doista ima mnogo, zahvaljujuCi novim komunikacijskim i transportnim tehnologijama, kanalima i mogucnostima prodaje na bilo kojemu mjestu u svijetu. Medutim, tu tvrdnju odlikuje cinjenica da domaca trzista odgovaraju najvecemu dijelu ukupnoga domaceg proizvoda u veCini zemalja, ada u zemljama u razvoju neformalne ekonomije, uglavnom usmjerene na lokalna trzista, Cine veCi dio urbane zaposlenosti. Takoder neka velika gospodarstva, kao npr. Japan, imaju vazne segmente (na primjer, javni radovi, trgovina na malo) zasticene od svjetske konkurencije vladinom zastitom i kulturnom/institucijskom izolacijom. 69 Ajavne usluge i vladine ustanove sirom svijeta, odgovorne u svakoj zemlji za poslove koji obuhvacaju izmedu jedne treCine i vise od polovine poslova, jesu i bit ce u cijelosti uklonjene iz medunarodne konkurencije. lpak, prevladavajuci segmenti i tvrtke, strateske jezgre svih gospodarstava duboko su povezani sa svjetskim tdistem, a njihova sudbinaje njihova realizacija na tom tdistu. Konacno, dinamicnost domaCih trzista ovisi o sposobnosti domaCih tvrtki i mreza tvrtki da globalno konkuriraju.70 I opet je globalizacija trzista hila omogucena tek u kasnomu dvadesetom stoljecu dramaticnim promjenama u transportnim i komunikacijskim tehnologijama, za informaciju, ljude, dobra i usluge. Medutim, najvaznija preobrazba koja se nalazi u pozadini nastanka globalne ekonomije odnosi se na menedzment proizvodnje i distribucije, i samog proizvodnog procesa. 71 Dominantni segmenti veCine gospodarskih sektora (bilo za dobra ili za usluge) organizirani su sirom svijeta u stvarne operativne postupke, oblikujuCi na taj naCin ono sto je Robert Reich nazvao "globalnom mrezom". Proizvodni proces ukljucuje komponente koje je proizvelo vise poduzeca na vise razlicitih lokacija, i koje se sklapaju u posebne svrhe i za specificna tdista u novi oblik proizvodnje 67 68 69 70 71 Castells i Hall (1994.); Arthur (1985.); Hall i Preston (1988.); Soete (1991.) Andrieu i dr. (ur.) (1992.); Daniels (1993.); Chesnais (1994.: 181-206) Tyson (1992.) Chesnais (1994.); UNCTAD (1993.); Reich (1991.); Stallings (1993.); Porter (1990.) BRIE (1992.); Dicken (1992.); Reich (1991.); Gereffi (1993.); Imai (1990.b) 128 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE i komercijalizacije: vrlo masovna, fleksibilna, prilagodena proizvodnja. Takva mreza ne odgovara samo videnju globalne korporacije koja ostvaruje svoje zalihe iz razliCitih jedinica sirom svijeta. Novi proizvodni sustav oslanja se na kombinaciju strategijskih sporazuma i ad hoc projekata suradnje izmedu korporacija, decentraliziranih jedinica svake vece korporacije, i mreza malih i srednjih poduzeca koje se medusobno povezuju i/ili s velikim korporacijama ili mrezama korporacija. Te izvangranicne proizvodne mreze funkcioniraju u dva glavna oblika: prema Gereffijevoj terminologiji, prvi je oblik lanac trgovina koje pokrece proizvodac (u industrijama kao sto su automobilska, racunalna, zrakoplovna i industrija elektricnih strojeva), a drugi je oblik lanac potrosne robe koji pokrece kupac (u industrijama kao sto su odjeca, obuca, igracke i kucne potrepstine). Temeljna odlika te mreze kao industrijske strukture jest da jeteritorijalno rasirena po cijelom svijetu, a njezina se geometrija i dalje mijenja i kao cjelina i za svaku pojedinujedinicu. U takvoj strukturi najvazniji element uspjesne menedzerske strategije jest smjestiti tvrtku (ili industrijski projekt) u mrezu na taj naCin da se osvoji konkurencijska prednost za njezin relativan polozaj. Prema tome, struktura tezi k reproduciranju i stalnom sirenju u skladu s napredovanjem konkurencije, na taj nacin produbljujuci globalno obiljezje gospodarstva. Da bi tvrtka mogla funkcionirati u tako promjenljivoj geometriji proizvodnje i distribucije, potreban je vrlo fleksibilan oblik menedzmenta, oblik koji ovisi o samoj tvrtki i o pristupu komunikacijskim i proizvodnim tehnologijama koje odgovaraju toj fleksibilnosti (vidi poglavlje 3). Na primjer, da bi se sklopili dijelovi proizvedeni na vrlo udaljenim mjestima, potrebno je s jedne strane imati kvalitetu zasnovanu na mikroelektronickoj preciznosti u procesu proizvodnje, kako bi dijelovi bili kompatibilni do najmanjeg detalja specifikacije;72 s druge je strane potrebna fleksibilnost zasnovana na racunalu, koja omogucuje tvornici da programira tokove proizvodnje prema. opsegu i utvrdenim osobinama koje se traze svakom narudzbom. 73 Osim toga, menedzment inventara ovisit ce o postojanju odgovarajuce mreze obucenih nabavljaca, cijaje obiljezja u posljednjem desetljecu unaprijedila nova tehnoloska sposobnost prilagodbe potraznje ion-line nabave. 74 72 Henderson (1989.) 73 Coriat (1990.) 74 Gereffi i Wyman (ur.) (1990.); Tetsuro i Steven (ur.) (1994.) 129 USPON UMREZENOG DRUSTVA Granice globalizacije Nakon ispitivanja djelovanja tekuCih gospodarskih procesa, izgleda da je nova, informacijska ekonomija djelotvorna na globalnoj razini. Medutim, pojam globalizacije pretrpio je zestok napad, osobito od strane Stephena Cohena. 75 Neke su kritike tog pojma zasnovane na uobicajenoj, cesto zaboravljenoj primjedbi: medunarodna ekonomija jos uvijek nije globalna. Cak i za strateske industrije i velike tvrtke, tdista su jos uvijek vrlo daleko od potpune integracije; optjecaj kapitala je ogranicen tecajem i bankarskim propisima (iako offshore poslovi financijskih sredista i transakcije pretezno putem racunala sve vise pokusavaju zaobiCi takve propise);76 pokretljivost radne snage potkopava imigracijska kontrola i ljudska ksenofobija, a multinacionalne kompanije jos uvijek drze vecinu svojih osnovnih sredstava i strateske upravljacke centre u svojim povijesno odredenim "domovinama". 77 Medutim, to je vrlo bitna primjedba samo kad je rijec o pitanjima gospodarske politike, a marginalna briga za spoznajnu svrhu ove knjige. Ako je argument taj da trendovi ka globalizaciji jos nisu potpuno ostvareni, tada bi promatrati izgled nove, globalne ekonomije bilo samo pitanje duzine vremena povijesnog slijeda. Ali postoji jos nesto u kritickom ocjenjivanju pojma globalizacije: pojam globalizacije u svojoj pojednostavnjujucoj verzijF8 ne priznaje postojanje nacionalne drzave i kljucne uloge vlade u utjecaju na strukturu i dinamiku nove ekonomije (posebno vidi sjajnu kritiku Stephena Cohena i istrazivanja grupe BRIE o istom problemu; 79 takoder, vidi raspravu Martina Carnoya glede uloge nacionalne drzave). 80 Dokazi pokazuju da vladini propisi i politika utjecu na medunarodne granice i strukturu globalne ekonomije. 81 Ne postoji i nece postojati u predvidivoj buducnosti, potpuno integrirano, otvoreno svjetsko trziste radne snage, tehnologija, dobara i usluga, dok god postoje nacionalne drzave (ili udruge nacionalnih drzava, kao sto je Europska unija), i dok god su drzave tu da nadgledaju interese svojih gradana i tvrtki na teritoriju pod njihovom nadleznoscu. Osim toga, nacionalnost korporacije nije nebitna za njezino ponasanje, kao sto je vee pokazao niz istrazivanja Centra Ujedinjenih naroda za transnacionalne korporacije. To je prilicno ocito promatraCima iz zemalja u razvoju, 75 76 77 78 79 80 81 Cohen (1990.) Bertrand i Noyelle (1988.) Carnoy i dr. (1993.) Ohmae (1990.) · Cohen (1990.); BRIE (1992.); Sandholtz i dr. (1992.) Carnoy i dr. (1993.) Johnson i dr. (1989.); Evans (1995.) 130 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE ali to je takoder i zakljucak do kojeg je dosao Martin Carnoy nakon proucavanja literature o ovom pitanju glede multinacionalnih korporacija u razvijenim gospodarstvima. Japanskim multinacionalnim korporacijama japanska vlada daje punu potporu, a one drze glavni dio financijskih i tehnoloskih osnovnih sredstava kod kuce. Europske multinacionalne korporacije bile su podlozne sustavnoj podrsci vlastitih vlada, kao i Europske unije, kako u tehnologiji, tako i u zastiti trzista. Njemacke multinacionalne korporacije (kao Volkswagen) smanjile su ulaganja u zemlje zapadne Europe kako bi poduzele financijski rizicna ulaganja u Istocnu Njemacku te na taj nacin ostvarile ideju njemackog ujedinjenja. 82 Americke multinacionalne korporacije (kao na primjer IBM) slijedile su, ponekad nerado, upute svoje vlade kad se radilo o zadrzavanju tehnologija ili ogranicavanju trgovine sa zemljama koje su u zavadi s americkom vanjskom politikom. U skladu s tim, americka je vlada podrzavala tehnoloske projekte za americke korporacije ili se umijesala u poslovne transakcije u ime interesa drzavne sigurnosti. Doista, neki su analiticari naglasili potrebu zastite americke industrije mikroelektronike od nepravedne japanske konkurencije kako bi se sprijecilo da Japan kontrolira strateski vojni input. 83 Ministarstvo obrane SAD-a u nekim se podrucjima danas suocava s nekom vrstom vojne tehnoloske ovisnosti koju su zemlje sirom svijeta, ukljucujuCi zapadnoeuropske drzave, desetljeCima dozivljavale s obzirom na kljucnu tehnologiju koja je bila u rukama americkih korporacija. Osim toga, s pravom se tvrdi da prodor na trziste nije reciprocan. Dok su americko i, u manjoj mjeri, europska gospodarstva razmjerno otvorena trzista (za trgovinu i za izravno strano ulaganje), japansko, kao i kinesko, korejsko, tajvansko, indijsko iii rusko gospodarstvo ostaju vrlo zasticena. Na primjer, u razdoblju 1989.-91. izravno strano ulaganje Japana u SAD iznosilo je 46% ukupnoga inozemnog japanskog ulaganja, a 23% u Europsku uniju. Medutim, i americko i europsko izravno ulaganje u Japan iznosilo je tek 1% njihova ukupnog ulaganja u inozemstvu. 84 BuduCi da su spomenuta azijska gospodarstva Cinila preko jedne petine svjetskih tr:lista u ranim 1990-ima, ta "iznimka" u oblikovanju svjetskog trzista vrlo je znacajna. 85 Medutim, sveukupan, prevladavajuci trend pokazuje sve vece medusobno prozimanje trzista, osobito nakon razmjerno uspjesnoga Urugvaj82 UNCTAD (1993.); Carnoy i dr. (1993.); Okimoto (1984.); Johnson i dr. (1989.); Abbeglen i Stalk (1985:); Van Tulder i Junne (1988.); Dunning (ur.) (1985.); Cohen (1990.) 83 Reich (1991.); Borrus (1988.) 84 Stallings (1993.) 85 CEPII (1992.) 131 USPON UMREZENOG DRUSTVA skog kruga pregovora zemalja potpisnica GATT-a, kada je osnovana Svjetska trgovinska organizacija, nakon sporoga ali stabilnog napretka u ujedinjenju Europe, potpisivanja Sjevernoamerickog sporazuma o slobodnoj trgovini, nakon pojacavanja gospodarskih razmjena u Aziji, postupnog ukljucivanja Istocne Europe i Rusije u globalnu ekonomiju, te sve vece uloge koju igra trgovina i strano ulaganje u gospodarskom rastu bilo gdje u svijetu. Osim toga, gotovo cjelokupno ukljucivanje trzista kapitala Cini sve ekonomije globalno meduovisnima. Medutim, zbog postojanja nacija i nacionalnih drzava te zbog uloge drzave u upotrebi gospodarske konkurencije kao sredstva politicke strategije, granice i raskol izmedu velikih gospodarskih regija najvjerojatnije ce se zadrzati tijekom duzeg vremenskog razdoblja, uspostavljajuCi regionalnu diferencijaciju globalne ekonomije. Regionalna diferencijacija globalne ekonomije Globalnaje ekonomija iznutra razgranata u tri velike regije i njihova podrucja utjecaja: Sjeverna Amerika (ukljucujuCi Kanadu i Meksiko, nakon potpisivanja sporazuma organizacije NAFTA); Europska unija (osobito nakon ponesto revidirane verzije Sporazuma u Maastrichtu vodi do stvaranja politike); te regija azijskog Pacifika sa sredistem u Japanu, ali sa sve vecom vaznoscu Juzne Koreje, Indonezije, Tajvana, Singapura, Prekomorske Kine, i najvaznije, same Kine u gospodarskom potencijalu regije. Barbara Stallings predocila je ostroumnu analizu istodobne koncentracije i regionalizacije globalne ekonomije, pokazujuCi da postojeCi podaci pokazuju kako trgovina i ulaganje rastu unutar takozvanog podrucja trojstva (SAD, Japan i Europa) i unutar tri bloka. Druga su podrucja marginalizirana tijekom procesa ... [Koncept je] nehegemonijska meduovisnost. Razliciti tipovi kapitalizma koji postoje u te tri regije doveli su do razlicite gospodarske izvedbe. Ishod su sukob i suradnja, divergencija i konvergencija. 86 Gledano iz drugoga kuta, Lester Thurow dolazi do slicnog zakljucka, iako istice proces rastuce konkurencije izmedu tri regije i potkopavanje americke hegemonije prvo od strane Japana i, u buducnosti, od strane Europske unije. 87 Oko toga trokuta bogatstva, moCi i tehnologije, ostatak 86 Stallings (1993.: 21) 87 Thurow (1992.) 132 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE ly Latinska Amerika EZ " 3 EZ 49 ~ ,,'' ,., 3 ------------------------~ 17 Afrika • Azija Afrika Azija I : 6 t 35 ' Slika 2.2. Struktura svjetske trgovine 1991. godine lznosi su postoci ukupne trgovine (izvoz plus uvoz). Punoca pravaca izmedu trgovackih partnera pokazuje intenzitet razmjene. lzvor: Medunarodni monetarni fond, Direction of Trade Statistics Yearbook, 7992, Washington DC: MMF, 1992.; razradila B. Stallings (1993.). svijeta biva organiziran u hijerarhicnu i asimetricno meduovisnu mrezu, buduci da razliCite mreze i regije konkuriraju kako hi na svoj teritorij privukle kapital, ljudske vjestine i tehnologiju. Barbara Stallings prikazuje problem slikovnim prikazom tokova trgovine i stranih ulaganja izmedu tri sredista, te izmedu svakog od njih i njihovih podrucja utjecaja, kao sto je prikazano na slikama 2.2. i 2.3. 133 USPON UMRE~NOG DRUS'rVA '- latinska Amerika 16 (5$) l 5 (1, 5 $) 15 (1$) "" Kanada -----~ SAD ....~ 15 (1$) ~ \ \ \ EZ \ \ 60(6~ ,,,' J{ Afrika \ \ \ 1 (0,4$) \ \ \ \ \ \ \ EZ ------------------------~ 23 (13$) 1 (1 $) Japan \ 3 (17$) t Azija 50 (4$) Azija 5/ika 2.3. Struktura stranoga svjetskog ulaganja 1989.-91. (prosjek) lznosi su postoci ukupnoga izravnog ulaganja; oni u zagradama apsolutne su vrijednosti u milijardama americkih dolara. Vrijednost pravaca izmedu trgovinskih partnera pokazuje intenzitet razmjene. lzvori: za SAD: Survey of Current Business (lstraiivanje tekuCih pas/ova), kolovoz 1992 .; za Japan: Ministarstvo financija, neobjavljeni podaci; za Europu: UNTNC: World Investment Report, 1992, Survey of Current Business (priljev u SAD) te MMF, Balance of Payments Yearbook, 1992. Ostali iznosi su procjene. Podatke razradila B. Stallings (1993.). lzraz regionalizirana, globalna ekonomija nije proturjecan. Doista postoji globalna ekonomija jer gospodarski cimbenici djeluju u globalnoj mrezi interakcije koja prelazi nacionalne i zemljopisne granice. Ali takva ekonomija nije politicki ujednacena, te nacionalne vlade igraju veliku ulogu u utjecaju na gospodarske procese. Pa ipak je gospodarska racunovodstvenajedinica globalna ekonomija, buduCi da se na tako globalnoj ra- 134 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE zini odvijaju strateska proizvodnja i trgovinske djelatnosti, kao i gomilanje kapitala, stvaranje znanja, te informacijski menedzment. Politicka diferencijacija toga globalnog sustava definira gospodarske procese i oblikuje strategije konkurenata. U tom smislu, smatram unutarnju regionalizaciju sistemskim obiljezjem informacijske/globalne ekonomije. Stoga su drzave izrazi drustva, a ne gospodarstva. Ono sto je kljucno u informacijskoj ekonomiji jest slozeno medusobno djelovanje izmedu povijesno ukorijenjenih politickih institucija i sve globaliziranijih gospodarskih cimbenika. Segmentacija globalne ekonomije Dodatno je ogranicenje bitno u odredivanju obiljezja globalne ekonomije: ona nije planetarna ekonomija. Drugim rijeCima, globalna ekonomija ne obuhvaca sve gospodarske procese na planetu, ne ukljucuje sve teritorije i ne ukljucuje sve ljude na svojim poslovima, iako izravno ili neizravno utjece na zivljenje cijeloga covjecanstva. Iako njezini utjecaji dostizu razmjere cijelog planeta, njezino stvarno djelovanje i struktura odnose se samona segmente gospodarskih struktura, drzava i regija, u razmjerima koji se krecu u sldadu s posebnim polozajem dr:Zave ili regije u medunarodnoj podjeli rada. 88 Osim toga, takav se polozaj s vremenom moze promijeniti, stalno stavljajuCi drzave, regije i stanovnistva u pokret, sto se svodi na strukturalno uzrokovanu nestabilnost. Prema tome, nov, globalni gospodarski sustav u svojim je granicama istodobno vrlo dinamican, vrlo iskljuciv, i vrlo nestabilan. Iako su prevladavajuCi segmenti svih nacionalnih gospodarstava povezani u globalnu mrezu, segmenti drzava, regija, gospodarskih sektora i lokalnih drustava iskljuceni su iz procesa akumulacije i potrosnje koji obiljezavaju informacijsku/globalnu ekonomiju. N e tvrdim da ti "marginalni" sektori nisu drustveno povezani s ostatkam sustava, buduci da ne postoji drustveni vakuum. Ali njihova drustvena i gospodarska logika zasnovanaje na mehanizmima koji su oCito razliciti od onih koji pripadaju informacijskoj ekonomiji.89 Prema tome, iako informacijska ekonomija oblikuje cijeli planet, i u tom je smislu doista globalna, veCina ljudi na planetu ne radi za informacijsku/globalnu ekonomiju ili ne kupuje od nje. Pa ipak, svi gospodarski i drustveni procesi povezani su sa strukturalno prevladavajucom logikom te ekonomije. Kako i zasto 88 Sengenberger i Campbell (ur.); UNCTAD (1993); Fortes i dr. (ur.) (1989); Carnoy i dr. (1993); Sassen (1988); Mingione (1991). 89 Razradio sam temu novih procesa dualizma u usporednoj perspektivi u: Castells (1990). 135 USPON UMRE~NOG DRU~TVA takva povezanost djeluje, te tko se i sto s vremenom povezuje i razdvaja, temeljna je osobina nasih drustava koja zahtijeva pazljivu specificnu analizu (vidi "Uspon Cetvrtog svijeta" u III. svesku). Izvori konkurentnosti u globalnoj ekonomiji Strukturu globalne ekonomije stvara dinamika konkurencije izmedu gospodarskih cimbenika te izmedu lokaliteta (drzava, regija, gospodarskih podrucja) u kojima se nalaze. Takva se konkurencija zbiva na osnovi faktora koji su osobiti za novu, informacijsku ekonomiju, u globalnom sustavu koji sastavlja mreza zasnovana na informacijskim tehnologijama. Cetiri glavna procesa odreduju oblik i ishod konkurencije. Prvi je tehnoloski kapacitet. U taj pojam valjalo bi ukljuciti znanstvenu osnovu proizvodnje i proces menedzmenta, snagu istrazivanja i razvoja, ljudske resurse potrebne za tehnoloske inovacije, prikladnu primjenu novih tehnologija te razinu njihova sirenja u cijeloj mrezi gospodarske interakcije. Drugim rijecima, tehnoloski kapacitet nije samo ono sto proizlazi iz zbroja razliCitih elemenata, nego je on osobina sustava: ono sto zovem sustav znanosti-tehnologije-industrije-drustva (sustav STIS). 90 On se odnosi na odgovarajuce spajanje menedzmenta znanosti i tehnologije s proizvodnjom u sustavu komplementarnih dobara, gdje je svaki stupanj putem obrazovnog sustava opskrbljen potrebnim ljudskim resursima u vjestinama i koliCini. Vrsnoca danog elementa u danoj gospodarskoj jedinici, kao na primjer jaka znanstvena osnova iii duga tradicija proizvodnje u drzavi, nije dovoljna da bi se osiguralo uspjesno prihvacanje novoga tehnoloskog obrasca zasnovanog na informacijskim tehnologijama. Ono sto je kljucno u tehnoloskom kapacitetu jest spajanje razliCitih elemenata. Zato tehnoloski kapacitet basi nije obiljezje pojedinacnih tvrtki (cak ni velikih globalnih tvrtki kao sto je IBM). Srodno je proizvodnim kompleksima da teze k posjedovanju teritorijalne baze, iako se medusobno povezuju nakon sto se ucvrste na danom teritoriju, a sire se i medusobno djeluju na globalnom planu putem telekomunikacijskih!transportnih mreza. 91 Operativni izraz tog oblika proizvodnje u naprednim tehnoloskim sustavima ono je sto BRIE istrazivanja zovu "osnova ponude": Pod osnovom ponude u ekonomiji podrazumijevamo raspolozive dijelove, komponente, podsustave, materijale i tehnologije opremanja 90 Castells i dr. (1986.) 91 Castells i Hall (1994.) 136 INFORMACIJSKA 'EKONOMIJA I PROCES' GLOBALIZACIJE potrebne za razvoj novoga proizvoda i procesa, kao i strukturu veza izmedu tvrtki koje nabavljaju i upotrebljavaju te elemente. 92 Medutim, tehnoloski napredna "osnova ponude" treba se nalaziti u potpuno pokrivenom STIS sustavu koji se ponasa kao nabavljac komponenata osnove ponude te kao primatelj povratnih uCinaka koji proizlaze iz tehnoloskog ucenja u proizvodnom procesu. Raspolozivi dokazi pokazuju da je konkurentnost industrijskih sektora u zemljama OECD-a uvelike odredena tehnoloskom razinom svakoga sektora. Takoder, sposobnost zemalja da konkuriraju u medunarodnoj ekonomiji izravno je povezana s njihovim tehnoloskim potencijalom. 93 Drugi veliki faktor koji utjece na konkurentnost jest pristup uelikom, integriranom, bogatom trzistu, kao sto je Europska unija, SAD/Sjevernoamericka trgovinska zona ili, u manjoj mjeri, Japan. N ajbolji konkurentni polozaj jest onaj koji tvrtkama omogucuje da neometano djeluju unutar jednoga od tih velikih trzista, a da jos uvijek imaju mogucnost pristupa drugim trzistima sa sto manje moguCih ogranicenja. 94 Prema tome, sto je veca i dublja integracija danoga gospodarskog podrucja, vece su mogucnosti poticanja produktivnosti i profitabilnosti za tvrtke smjestene u tom podrucju. 95 Stoga, dinamika trgovine i strano ulaganje izmedu drzava i makroregija odlucujuce utjecu na izvedbu pojedinacnih tvrtki ili mreza tvrtki. TreCi faktor koji objasnjava konkurentnu izvedbu na globalnom trzistu jest diferencijal izmedu troskoua proizvodnje na mjestu proizuodnje i cijena na trzistu odredista- sto je prikladnija racunica ad pajednastavnjujuce formule kaja je usmjerena sama na traskave rada, buduci da astali faktari traskava magu biti jednaka vazni (na primjer, troskovi zemlje, parezi, propisi za zastitu okolisa itd.). 96 Medutim, taj faktor maze utjecati na kankurentnast sama ako su dva prethodna pozitivno integrirana u tvrtkinu komercijalnu strategiju. To jest, potencijalni profit ukljucen u nize troskove praizvadnje moze biti ostvaren samo ako postoji pristup velikomu, bogatom trzistu. Takoder, diferencijali izmedu troskova i cijene nisu zamjena za tehnoloski kapacitet. Nakon sto je razina tehnoloske di92 Barrus i Zysman (1992.: 25) 93 Dosi i dr. (1988a); Dosi i Soete (1983.); OECD (1992.); Soete (1991.); Castells i Tyson (1988.); Tyson (1992.) 94 Lafay i Herzog (1989.) 95 Cecchini (1988.); Spence i Hazard (1988.) 96 Cohen i dr.. (1985.); Krugman (ur.) (1986.). Za analizu izvora konkurentnosti u novoj globalnoj ekonomiji na osnovi iskustava u azijskom Paciflku, vidi moju monograflju i gospodarske analize na koje sam se oslonio, vecina njih od azijskih znanstvenika, o izvorima gospodarskog razvoja Hong Konga i Singapura: Castells i dr. (1990.). 137 USPON UMRE~NOG DRUS'l'VA fuzije poznata u cijelom svijetu, konkurentna strategija zasnovana na malim troskovima jos uvijek mora djelovati unutar paradigme informacijske tehnologije. Formula za uspjeh jesu dodavanje tehnoloske/menedzerske vrsnoce i troskovi proizvodnje nizi od onih konkurenata, s time da se pod nizim troskovima i tehnoloskom vrsnocom podrazumijevaju osohine svakog proizvoda. 97 To je zapazanje osohito vazno: ustvari, unaprijed se iskljucuje mogucnost da zemlje u razvoju konkuriraju na osnovi niskih troskova ako istodobno nisu sposohne prilagoditi svoj proizvodni sustav zahtjevima informacijskoga doba. Konacno, izgleda da je konkurentnost u novoj glohalnoj ekonomiji, kao sto je vee prethodno utvrdeno, vrlo ovisna o politickoj sposobnosti nacionalnih i nadnacionalnih institucija da upravljaju strategijom rasta u onim drzavama ili regijama koje su pod njihovom nadleznosti, ukljucujuCi stvaranje konkurentske prednosti na svjetskom trzistu za one tvrtke za koje se smatra da sluze interesima stanovnistva na njihovu teritoriju, otvaranjem novih radnih mjesta i ostvarenjem prihoda. Vladine djelatnosti nisu ogranicene na upravljanje trgovinom: one takoder omogucuju potrehnu podrsku za tehnoloski razvoj i obucavanje ljudskih resursa, sto je najdublja osnova za djelovanje informacijske ekonomije. Osim toga, vladina trzista (na primjer ohrana, telekomunikacije), te vladina novcana pomoc i povoljni zajmovi (za istrazivanje i razvoj, ohucavanje, izvoz) hili su kljucni za dovodenje tvrtki u glohalnu konkurenciju. 98 Prema tome, aktivna intervencija japanske i juznokorejske vlade hila je odlucujuca u poticanju konkurentnosti njihovih tvrtki. Europska neovisnost u kljucnoj komercijalnoj avijacijskoj industriji ne hi se nikada postigla hez odlucujuce pomoCi francuske, njemacke, hritanske i spanjolske vlade u lansiranju i prodaji airhusa. Ideologiju pozitivne neintervencije, koju su u 1980-ima primjenjivale administracije R. Reagana i M. Thatcher, usred svjetskih nemira unistile su proizvodne i trgovinske osnove i americke i hritanske ekonomije. S druge strane, mjesovitost intervencionisticke politike Europske unije u tako razliCitim sektorima kao sto su elektronika, automohili i poljoprivreda pokazuje da postoji granica vladine sposobnosti da preusmjeri tehnoloski ili gospodarski pad (na primjer, produktivnost francuskih zemljoradnika; europska proizvodnja mikroelektronike). No, takvi vladini napori pomogli su europskoj konkurentnosti u nekim kljucnim trzisnim segmentima (potrosacka elektronika, telekomunikaci97 Katz (ur.) (1987.); Dahlman i dr. (1987.) 98 Freeman (ur.) (1990.); Johnson (1982.); Deyo (ur.) (1987.); Tyson i Zysman (1983.); Castells (1989a); Evans (1995.); Reich (1991.); Amsdem (1989.); Johnson i dr. (1988.); Cohen (1993.) 138 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE je, zracni prostor, farmacija, nuklearna energija itd.), dok su kupovali vrijeme za restrukturiranje u drugim sektorima (automobili, celik). Gore spomenuti faktori zajednicki odreduju dinamiku i oblike konkurencije izmedu tvrtki, regija i ddava u novoj globalnoj ekonomiji, na taj nacin uvodeCi novu medunarodnu podjelu rada. · Najnovija medunarodna podjela rada Globalnu ekonomiju, koja nastaje iz proizvodnje i konkurencije zasnovanih na informaciji, obiljezavaju njezina meduovisnost, njezina asimetrija, njezina regionalizacija, sue veca razlicitost unutar svake regije, selektivno ukljucivanje, iskljucujuca segmentacija i, kao rezultat svih tih svojstava, izvanredno varirajuca geometrija koja tezi ponistenju povijesne, gospodarske geografije. Pokusat cu procijeniti ovaj najnoviji model medunarodne podjele rada u kasnomu dvadesetom stoljecu99 dosljednim koncentriranjem na svako od tih obiljezja. Za obranu argumenata koristit cu, osim ako nije drukcije napomenuto, iste izvore podataka kako bih izbjegao probleme statisticke usporedivosti izmedu zemalja i vremenskih razdoblja. Prema tome, kada se odnose na siroka podrucja globalne ekonomije, podaci su navedeni iz modela svjetske ekonomije za 1990.-2000., a izradio ihje 1992. Centre d'Etudes Prospectives et d'Information Internationales (CEPII), istrazivacka ustanova povezana s Uredom predsjednika Vlade Francuske, koja radi u suradnji s tehnickim osobljem Comissariat du Plan 100 pri vladi Francuske. Naravno, podaci za 2000. projekcije su iz modela. lzvori za ostale globalne podatke su Izvjestaji Svjetske banke o razvoju. Promjenljivi obrasci medunarodne podjele rada u informacijskoj I globalnoj ekonomiji: moe trojstva, uspon Pacifika i kraj trecega svijeta Kao sto je vee prije spomenuto, globalnaje ekonomijajos uvijek daleko od toga da postane jedan jedini i homogen sustav. lpak, meduovisnost njezi99 Koristim se nazivom "najnovija medunarodna podjela rada" kako hi se moja analiza razlikovala od donekle simplicisticke perspektive koju su uveli teoreticari "nove medunarodne podjele rada" u 1970-ima snaznom knjigom Froebela i dr. (1980.). 100 CEPII (1992.) 139 USPON UMRE~ENOG DRUfflA nih procesa i faktora napredovala je brzim tempom u kratkom vremenskom roku. Za devet najveCih proizvodnih industrijskih sektora spomenutih u CEPII-jevu modelu MIMOSA, omjer medunarodno razmijenjenih proizvodnih dobara u cjelokupnoj svjetskoj proizvodnji za iste proizvodne sektore u 1973. iznosio je 15,3%, 1980. g. 19,7%, 1988. g. 22,2%, a 2000. godine trebao hi dostiCi 28,5%. Ako uzmemo u obzir porast stranog ulaganja u istim sektorima, omjer proizvodnje pod stranim nadzorom za cijeli svijet iznosio je 13,2% u 1973., 14,7% u 1980., 16,5% u 1988., a trebao hi dostiCi 24,8% u 2000. godini, odnosno gotovo dvostruku vrijednost u posljednjoj cetvrtini stoljeea. Meduovisnost je osobito jaka izmedu Zapadne Europe i SAD-a. Godine 2000. zapadnoeuropske hi kompanije prema predvidanjima trebale imati nadzor nad 14% americke tvornicke proizvodnje, a americke kompanije nad 16% zapadnoeuropske proizvodnje. Kako je vee prije navedeno, Japan je takoder duboko ugraden u mreze trgovine i ulaganja i u Zapadnoj Europi i u Sjevernoj Americi, 101 ali u ovom slucaju razina prodiranja nije uzajamna, buduCi da je Japan trenutno manje otvoren izvozu i gotovo zatvoren izravnom stranom ulaganju (manje od 1% ukupnog ulaganja). Medunarodna trgovina usmjerena je na razmjene izmedu Zapadne Europe, SAD-a i azijskog Pacifika, s oCitom prednoseu potonje regije. Kao primjer isprepletanja trgovinskih tokova navest eu daje 1992. Europska unija izvezla u SAD dobara i usluga vrijednih 95 milijardi dolara, a uvezla iz Amerike u vrijednosti 111 milijardi dolara; izvezlaje 96 milijardi dolara azijskom Pacifiku, a uvezla je 153 milijarde. SAD su pak Pacifickom krugu izvezle dobara i usluga vrijednih 128 milijardi dolara, a iz te regije uvezle iznenadujueih 215 milijardi dolara. 102 Dodamo li financijsku meduovisnost, prijenos tehnologije, te sklapanje saveza, medusobno spajanje i zajednicko ulaganje izmedu tvrtki, oCito je da je jezgra globalne ekonomije cvrsto meduovisna mreza izmedu SAD-a, Japana i Zapadne Europe koja postaje sve povezanija te tvori ono sto je Ohmae prije mnogo godina nazvao "moe trojstva" .103 Oko te jezgre, kao sto je vee pokazala Barbara Stallings, 104 sva ostala podrucja svijeta organiziraju svoja gospodarstva u veze visestruke ovisnosti. Medutim, modeli se mijenjaju. Japan je u najnovije doba znatno poveeao svoja ulaganja u Aziju, kao i otvaranje svojih trzista u veeoj mjeri azijskom izvozu, iako veCina japanskog 101 Glickman i Woodward (1987.); Humbert (ur.) (1990.) 102 Izvori za E8ropu, Ministarstvo gospodarstva Njemacke; za SAD, Odjel za trgovinu SAD-a. 103 Ohmae (1985.) 104 Stallings (1993.) 140 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE uvoza iz Azije jos uvijek potjece od japanskih offshore kompanija. 105 Japan takoder mnogo ulaze u Latinsku Ameriku, osohito u Meksiko. Ajuznoamericki izvoz sredinom 1990-ih usmjereniji je na Europsku uniju i azijski Pacifik nego na SAD. Glohalna je ekonomija duhoko asimetricna. Ali ne u jednostavnom ohliku sredista, poluperiferije i periferije, iii slijedeCi izravnu suprotnost izmedu Sjevera i Juga; stoga sto postoji nekoliko "sredista" i nekoliko "periferija", te stoga sto sui Sjever i Jug iznutra toliko raznoliki da nema analitickoga smisla koristiti se tim kategorijama. 106 Ipak, skupina zemalja koja otprilike odgovara clanstvu Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD-u), drzi golem dio tehnoloskoga kapaciteta, kapitala, trzista i industrijske proizvodnje. Dodamo 1i OECD-u cetiri nedavno industrijalizirane zemlje u Aziji, godine 1988. tri su velike gospodarske regije Cinile 72,8% svjetske tvornicke proizvodnje, a 2000. hi godine njihov udio jos uvijek trebao iznositi do 69,5%, dok ce stanovnistvo tih triju regija 2000. Ciniti samo 15,7% svjetskoga stanovnistva. Koncentracija resursa jos je veca u jezgri toga sustava, u drzavama sku pine G-7, osobito glede tehnologije, vjestina i informacijske infrastrukture, kljucnih odrednica konkurentnosti. Tako su 1990. zemlje skupine G-7 drzale 90,5% proizvodnje visoke tehnologije u svijetu, te 80,4% glohalne racunalne moci.1° 7 Razlika u ljudskim resursima kriticna je: dok je svjetski prosjek znanstvene i tehnicke radne snage 1985 .. iznosio 23 442 na milijun stanovnika, trenutna hrojka za zemlje u razvoju hila je 8 263; za razvijene zemlje 70 152, a za Sjevernu Ameriku 126 200, to jest vise od 15 puta od razine zemalja u razvoju. U ukupnim svjetskim troskovima za istrazivanje i razvoj 1990. Sjeverna je Amerika imala udio od 42,8%, a Latinska Amerika i Afrika zajedno imale su manje od 1% udjela.los Prema tome, novi konkurencijski ohrazac zasnovan na tehnoloskom kapacitetu 109 pri uvodenju meduovisnosti u novu globalnu ekonomiju takoder je pojacao ovisnost u asimetricnoj povezanosti koja je u cijelosti ucvrstila modele dominacije, koje su kroz povijest stvorili prethodni oblici ovisnosti. Medutim, taj ociti povijesni kontinuitet mora biti ispravljen razmatranjem procesa promjene koji se odvija i na tzv. Sjeveru i na tzv. Jugu 105 106 107 108 109 Doherty (ur.) (1995.); Cohen i Barrus (1995.b) Coutrot i Husson (1993.); Harris (1987.) US National Science Board (Americki nacionalni odbor za znanost) (1991.) UNESCO (1990.) Foray i Freeman (1992.) 141 USPON UMRE~NOG DRU~TVA pod utjecajem vee prethodno navedenih faktora konkurentnosti. Kao prvo, dramatican preustroj u raspodjeli kapitala, tehnologije i proizvodnog kapaciteta dogodio se u tri dominantne regije u posljednjoj treCini stoljeca, u korist regije azijskog Pacifika (vidi sliku 2.4.). Ako Japanu dodamo nedavno industrijalizirane azijske zemlje kako bi se stvorila regija "razvijene Azije", takva regija ima sklonosti postati najveca industrijska regija svijeta, s 26,9% proizvodnje 2000. godine, u odnosu prema 24,6% Zapadne Europe i 18% Sjeverne Amerike. A radi se o procjenama ne uzimajuCi u obzir Kinu, Ciji ce brz rast i tehnoloska modernizacija od nje ubrzo stvoriti veliku gospodarsku silu. Osim toga, ekstrapoliramo li sadasnje tendencije, vaznost proizvodnje u razvijenoj Aziji hila bi osobito znacajna u elektronici, kljucnom sektoru za informacijsku ekonomiju, a takoder bi mogla preuzeti vodstvo u proizvodnji automobila.11° Ako u sliku ukljuCimo sve vecu povezanost Japana i "cetiri tigra" sKinom i regijom Jugoistocne Azije, ono sto izgleda da nastaje na pragu novoga stoljeca snaznaje, poluintegrirana ekonomija azijskoga Pacifika koja je postala veliko srediste akumuliranja kapitala u svijetu. 111 Ekonomija azijskoga Pacifika iznutra je razdijeljena u najmanje pet razlicitih mreza gospodarske moCi: japanske korporacije; korejske korporacije; americke multinacionalne korporacije, osobito u elektronici i financijama, smjestene u tom podrucju dugi niz godina; mocne mreze etnickoga ki·neskog kapitala, spajajuCi Hong Kong, Taipeh, Singapur i "prekomorske" kineske poslovne skupine (cesto djeluju preko Hong Konga), sve s izravnim vezama s Kinom, stvarajuCi ono sto promatraCi nazivaju "kineski krug"; kineska vlada i kineske pokrajinske i lokalne uprave, sa svojim razlicitim financijskim i industrijskim udjelima. 112 Doista, brzo ukljuCivanje nove kineske trzisne ekonomije u globalni sustav gospodarsko je cudo posljednjega desetljeca. Kineski ukupan domad proizvod porastao je na prosjecnu stopu od 9,4% u razdoblju od 1980. do 1991., na stopu od 12,8% 1992., te na 13,4% 1993. 113 Tijekom istog razdoblja kineski je izvoz rastao u prosjeku preko 11% na godinu. Izravno strano ulaganje u Kini poraslo je s manje od 1 milijarde dolara 1983. na 26 milijardi dolara 1993. Time je Kina postala druga najveca zemlja ulaganja na svijetu nakon SAD-a. Od tih ulaganja 70% je doslo iz 110 CEPII (1992.); Guerrieri (1991.); Mortimore (1992.); Bergsten i Noland (ur.) (1993.) 111 Urata, u Bergsten i Noland (1993.); Soesastro i Pangestu (ur.) (1990.); Ernst (1994.b); Business Week (1994.c); Bergsten i Noland (1993.); Ernst i O'Connor (1992.); Ernst, u Doherty (ur.) (1995.) 112 Sung (1994.); Naughton (1994.); Hsing (1994.) 113 Jia (1994.) 142 INFORMACUSKAEKONOMITJAIPROCESGL~ALnACUE 1988. lstocna Europa 17,6 Afrika i Srednji istok Sjeverna Amerika 1,7 23,4 Ostale azijske i drzave Oceanije 4,9 Razvijena Azija 22,1 2000. lstocna Europa 17,6 Sjeverna Amerika 23,4 Afrika i Srednji istok 1,7 Ostale azijske i drzave Oceanije 3,0 4,9 Razvijena Azija 22,1 5/ika 2.4. Udio u svjetskoj proizvodnji po regijama: prognoze za 2000. g. (%) /zvor: CEPII proracuni iz modela lndustrie 2000 te baze podataka CHELEM i PIM. 143 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA Hong Konga i Tajvana, dajuCi time vaznost pojmu ''kineski krug". Youtien Hsing je analizirao drustvene i politicke veze stvorene izmedu tajvanskih i hongkonskih ulagaca te lokalnih i pokrajinskih uprava u juznoj Kini: to je pravo lice novoga kineskog kapitalizma. 114 Iznenadujuea je gospodarska moe sakupljena u regiji azijskog Pacifika, cak i ne uzmemo li u obzir Japan. Godine 1993. istocnoazijske vlade imale su rezerve stranih valuta od 250 milijardi dolara, tri puta vise od Japana. Osim toga, privatne korporacije izvan Japana drzale su u rezervi dodatnih 600 milijardi dolara gotovine. Rast stednje procijenjen je na 550 milijardi dolara po godini tijekom 1990-ih, tako da bi do 2000. godine istocnoazijski ukupni domaCi proizvod (ukljucujuei Kinu) mogao dostiCi 2 bilijuna dolara, i prestiCi Japan. 115 Prema drugim proracunima, uzevsi zajedno Kinu, Hong Kong i Tajvan (sto bi odgovaralo strozoj definiciji "kineskoga kruga"), godine 1993. ta su gospodarstva zajedno dostizala dvije treeine japanskoga ukupnog domaeeg proizvoda.U6 Neizravan i bitan utjecaj na ulazak Kine u gospodarstvo Azije bila je reakcija zemalja jugoistocne Azije, osobito Indonezije i Tajlanda, da se potice njihov rast i otvore njihova gospodarstva kako bi se ponudila alternativa stranom ulaganju. 117 Vijetnam i Filipini slijede taj primjer. 118 Prema tome, ako zajedno uzmemo u obzir trajnu tehnolosku i gospodarsku snagu Japana, neprekidan proces gospodarskoga rasta i medunarodne integracije Kine, eksploziju ulaganjajapanskih, etnickih kineskih i korejskih tvrtki u regiju Istocne i Jugoistocne Azije, znacenje "Sjevera" u novoj globalnoj ekonomiji potpuno je nejasno. Nastanak brzorastucega kapitalizma azijskog Pacifika jedna je od najvaznijih strukturalnih promjena koje su se dogodile u svijetu na pragu novoga stoljeca, uz raspad sovjetskoga carstva i proces ujedinjenja Europe. Iako cu analizirati povijesne korijene i drustvene posljedice tog procesa u nekoliko pojedinosti (vidi "Prema eri Pacifika?", svezak III.), vazno je iznaCi trag moguenosti toga fenomena u strukturalnim trendovima koji, prema mojoj pretpostavci, tvore izvor konkurentnosti u novoj globalnoj ekonomiji. Medu njima je i sposobnost tih zemalja da se sluze novim informacijskim tehnologijama, u procesima i u proizvodima, kako bi preusmjerile vee uspostavljen model medunarodne podjele rada, ito uglavnom zahva114 115 116 117 118 144 Hsing (1996.) Business Week (1993.) Procjene izradio Jia (1994.: 3) Tan Kong Yam (1994.) Economist (1995d.) INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE ljujuCi domaCim snagama, buduci da su ameri~ke multinacionalne kompanije odigrale manju ulogu u tom procesu, osim u slucaju Malezije i Singapura. Otvorenost globalne ekonomije, koja omogucuje pristup velikim trzistima, te uloga vlada, koje usmjeravaju konkurentnost svojih zemalja, u globalnoj, kapitalistickoj ekonomiji; dakle sveukupno, premjestanje sredista akumuliranja kapitala i proizvodnje visoke tehnologije u azijski Pacifik, proces je povijesnih razmjera ciji se odjek u ostatku svijeta, a osobito u Zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi, poceo osjecati u ranim 1990-ima.119 Taj proces krajnje diverzifikacije razvojnih putova takoder se vidi na drugom kraju globalne ekonomije, takozvanom "Jugu", tako da je Nigel Harris bio posve u pravu kad je najavio "propast treceg svijeta". 120 Naravno, postoji siromastvo i ljudska patnja rasprostranjena po cijelom planetu, a tako ce nazalost biti i dalje u predvidivoj buducnosti. 121 Doista, dolazi do rastuce polarizacije dohotka na svjetskoj razini, kao sto je prikazano u proracunima CEPII modela za razvoj ukupnoga domaceg proizvoda po stanovniku prema svjetskim zonama u razdoblju od 1960. do 2000. Ipak, takoder postoji sve veca diferencijacija gospodarskoga rasta, tehnoloskoga kapaciteta i drustvenih uvjeta izmedu razlicitih svjetskih podrucja, izmedu ddava, unutar drzava, te cak izmedu regija. Stoga je Juzna Azija, a osobito neka podrucja Indije, 1990-ih zapocela proces brzoga gospodarskog rasta i ukljucivanja u globalnu ekonomiju, nadmasujuCi svoja umjerena postignuca iz prethodnoga desetljeca: u 1980-ima juznoazijski ukupni domaci proizvod po glavi stanovnika porastao je na prosjecnu godisnju stopu od 3,2% (5,5% porasta ukupnoga domaceg proizvoda), nasuprot skromnih 0,6% porasta po stanovniku tijekom 1970-ih. N akon gospodarske krize 1990., Indija je usla u novu politiku internacionalizacije i liberalizacije svojega gospodarstva, uvodeCi gospodarski razvoj u zonama kao sto su Ahmedabad, Bombay, Bangalore (novo sjeciste svjetske industrije elektronike) i New Delhi. Medutim, stanje blisko gospodarskoj stagnaciji nastavlja se u najruralnijim podrucjima, kao i u nekim velikim gradskim sredistima kao sto je Calcutta. Osim toga, veCi dio indijskoga stanovnistva, ukljucujuCi najdinamicnija urbana sredista, nalazi se u bijednim uvjetima zivljenja zbog drustvene nejednakosti i nove vrste neobuzdanoga kapitalizma. Predvida se dace 119 Za pregled procesa, vidi: Appelbaum i Henderson (ur.) (1992.); te Fouquin i dr. (1992.), Martin (1987.); Wade (1990.); Amsdem (1992.) 120 Harris (1987.) 121 Rodgers (ur.) (1995.); Nayyar (1994.); Baghwati i Srinivasan (1993.); ILO-ARTEP (1993.); Lachaud (1994.); Lustig (1995.); Tchernina (1993.); Islam (1995.) 145 USPON UMRE~NOG DRUSTVA 06£ S8£ v8£ £8£ o-\ co 0"> zgr l8£ ZL£ LL£ 69£ Z9£ l9£ S9£ SS£ vS£ £S£ ZS£ lS£ Zv£ lt£ Z££ L££ tz£ £Z£ ZZ£ ll£ tl£ tl£ • D • ll£ 0 0 0 0 0 0 l.!"l 0 0 0 0 0 0 0 N N 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 l.!"l l.!"l l.!"l 4!ua1sodez foJq 146 0 "' I'-. 0"> M ~ 0"> ~' E :~ 0 00 ~ ~ ~ ~ --:- l/) Lf) 0"> 0"> E ::::- ·.;=; "' ~ .:X c ~ E ~ ~ ·~ ·;:: 0 c N e ..;&. ~ 0N u ~ ~ - -0 00 ~ n:l ~ :::l 0 -c ~ ' ..a :=.._ 0 c -c 0 0 > N ·c; '- c... :::l ·.;=; "'c0 ~ Vi 0 c... ~ N ~ .:X ....., "' ~ ·;;;:- "' ·a > N ~ c.:: Lt) <'i ~ Vi z ::) i...: ~ !::! INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE supsaharska Mrika nastaviti zivjeti u neljudskim uvjetima. Latinska Amerika kao cjelina jedva se oporavila od drustvenih gubitaka koje je nanijelo takozvano "izgubljeno desetljece" 1980-ih, usprkos njezinu dinamicnom ukljucenju u globalnu ekonomiju sredinom 1990-ih. VeCina zemalja bivseg SSSR-a provest ce ostatak godina ovoga stoljeca u sustizanju svoga zivotnog standarda iz 1960-ih. A cak i Azija kao cjelina, iako biljezi znacajan porast (oko 6% u prosjeku po godini tijekom 1980-ih, a najvjerojatnije ce napredovati i u 1990-ima), jos uvijek ce biti vrlo daleko od zivotnih standarda razvijenih regija, s oeitom iznimkom Japana i cetiri azijska tigra. No, bitan je proces razvoja za milijune ljudi u nekim podrucjima, osobito u Kini, domovini petine svjetskoga stanovnistva, ali takoder i u velikim zemljama Latinske Amerike. U svrhu ove analize pod razvojem podrazumijevam istodobni proces poboljsanja zivotng standarda, strukturalnu promjenu u proizvodnom sustavu, i rastucu konkurentnost u globalnoj ekonomiji. I dok iznosimo teorije o postindustrijalizmu, pri kraju dvadesetoga stoljeca dozivljavamo jedan od najveCih pa i rastuCih valova industrijalizacije u povijesti, ako nam kao jednostavan pokazatelj sluzi apsolutan broj radnika u proizvodnji na svom vrhuncu 1990. g. (vidi sliku 2.5.): u posljednjem desetljecu samo u delti Biserne rijeke otvoreno je najmanje 6 milijuna novih radnih mjesta u proizvodnji. S druge strane, unovome modelu medunarodne podjele rada neke ruralne regije Kine, Indije i Latinske Amerike, zemlje kao cjeline po Citavu svijetu, kao i veliki dijelovi stanovnistva, postaju nevazni (s gledista prevladavajucih gospodarskih interesa), pa ih se prema tome drustveno iskljucuje. 122 Kako bih usao u slozenost tog procesa razvoja, slijedom cu istraziti proturjecne trendove kojeje dozivjela Latinska Amerika u posljednja dva desetljeca, i strukturalnu logiku koja prijeti iskljucenjem veceg dijela Mrike iz globalne ekonomije. lzvori rasta i stagnacije u medunarodnoj podjeli rada: promjenljiva sreca Latinske Amerike Latinska Amerika, Cija je gospodarska stagnacija u 1980-ima hila vise puta u opreci sa sagom123 o razvoju Istocne Azije, znatno je razlieitija i dinamicnija stvarnost od slike koju prikazuje dogmatska verzija teorije 122 Rodgers i dr. (ur.) (1995.) 123 Gereffi (1989.); Evans (1987.) 147 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA ovisnosti.124 Doista, do sredine 1970-ih stope rasta velikih zemalja Latinske Amerike nisu bile daleko od stopa rasta Istocne Azije (vidi tablicu 2.8.). "Izgubljeno desetljece", osamdesetih, kao posljedica krize dugovanja i pogorsanja glede trgovine, unazadilo je Latinsku Ameriku. 125 Cak i zemlje s velikim izvozom, kao sto je Brazil, morale su koristiti svoju zaradu za pokrivanje svojih financijskih obveza, te s obzirom na to smanjiti uvoz ijavnu potrosnju u kljucnom trenutku kad su medunarodna konkurencija i tehnoloska revolucija zahtijevale modernizaciju proizvodne strukture. Dugorocno gledano, moze se reCi da se Latinska Amerika u pola stoljeca nakon Drugoga svjetskog rata borila provesti tranziciju preko tri razlicita, iako preklapajuca modela razvoja. 126 Prvi je model bio zasnovan na izvozu sirovina i poljoprivrednih proizvoda unutar tradicionalnoga obrasca nejednake razmjene, trgujuCi primarnom potrosnom robom za proizvodna dobra i know-how iz najrazvijenijih regija u svijetu. Drugi je model bio zasnovan na uvozno supstitutivnoj industrijalizaciji, kroz politiku za koju su izradili nacrt i koju su ugradili ekonomisti Ujedinjenih naroda - CEPAL (najistaknutiji Raul Prebisch i Anibal Pinto), racunajuCi na prosirenje zasticenih domaCih trzista. TreCi je model bio zasnovan na razvojnoj strategiji usmjerenoj prema van, koristeCi se prednostima usporednih troskova kako bi se pridobilo trzisni udio u globalnoj ekonomiji, pokusavajuCi tako oponasati uspjesan put nedavno industrijaliziranih zemalja Azije. Radi jednostavnosti tvrdim da je prvi model propao u 1960-ima, drugi je iscrpljen do kraja 1970-ih, a treCi je u cijelosti zakazao u 1980-ima (s iznimkom Cilea, koji cemo poslije razmotriti), ostavljajuCi devedesete kao kriticno razdoblje restrukturiranja u povezivanju Latinske Amerike s novom, globalnom ekonomijom. Takoder sam misljenja da su ti neuspjesi odredeni mjesovitim uCinkom preobrazbi koje se zbivaju u informacijskoj/globalnoj ekonomi124 Teorija ovisnosti odigrala je odlucujucu ulogu u proucavanju razvoja preobrazbom i mijenjanjem teoretskog obrasca koji je dominirao do 1960-ih teorijom modernizacije, zasnovanom na etnocentricnom pristupu, kojije cesto bio nevazan za povijesnu stvarnost zemalja u razvoju. Fernando Henrique Cardoso i Enzo Faletto (1969.) hili su intelektualni izvor najproduktivnijeg, osjetljivog pristupa analizi odnosa izmedu ovisnosti i razvoja. Medutim, u otprilike isto vrijeme, dogmatska grana teorije ovisnosti prosirila se po cijelom svijetu, a osobito u Latinskoj Americi, pretjerano pojednostavnjujuCi probleme i smanjujuCi slozenost razvojnog procesa na puku dinamiku strane dominacije. N ajpoznatiji au tor onog sto smatram dogmatskom skolom ovisnosti jeAndre Gunder Frank (1967.), najugledniji znanstvenik, koji se medutim zanio ideoloskom predano~cu. Za inteligentnu, suvremenu raspravu o teoriji ovisnosti, vidi: Lidia Goldenstein (1994.). 125 Sainz i Calcagno (1992.); Frischtak (1989.) 126 Bradford (ur.) (1992.); Fajnzylber (1988.); Kuwayama (1992.); Castells i Laserna (1989.) 148 Tablca 2.8. la\inska Amerika: ukupan domaCi proizvod, po tipu izdatka, u konstantnim djenama 19BQ. Godisnje stope porasta• 1950.-65. 7965.-74. 1974.-80. 1980.-85. 7985.-90. 1950.-90. 5,3 4,7 4,7 5,0 6,3 3,1 6,2 6,5 7,0 8,9 3,7 8,7 5,1 5,5 5,2 4,7 4,7 5,7 0,3 -0,4 1,9 -8,7 5,5 -9,5 1,8 1,8 1,7 -0,2 5,8 6,0 4.8 4.7 4.9 4.7 4.5 4.3 Ukupan domaci proizvod Privatna potrosnja Opca vladina potrosnja Ukupno domace ulaganje lzvoz Uvoz • lzracunato regresijom tzvor: ECLAC, na osnovi s!uzbenih podataka USPON UMRE~NOG DRU~A ji te ueinkom institucionalne nesposobnosti vecega dijela latinskoamerickih zemalja da se prilagode takvim preobrazbama. 127 Reakcije na strukturalno opadanje u 1990-ima, u razlicito doba za razlieite zemlje, dovele su do sve vece razlike izmedu latinskoamerickih gospodarstava, buduCi da je svako drustvo trazilo poseban oblik ukljucenja u sve nametljiviju globalnu ekonomiju. Buduci da je ova analiza kljucna za razumijevanje raznolike dinamike nove globalne ekonomije, nesto cu podrobnije reCi o promjenljivu latinskoamerickom obrascu ovisnosti i razvoja u posljednja tri desetljeca. Prvi razvojni model, najtradicionalniji oblik trgovinske ovisnosti, iscrpljen je od 1960-ih nadalje kao ishod strukturalne preobrazbe svjetske trgovine i proizvodnje. Za svijet kao cjelinu, dio neenergetskih primarnih proizvoda u ukupnoj trgovini 1970-ih iznosio je samo 16%, dok je za Latinsku Ameriku bio preko 48%. Doista, sve do 1980-ih za sve latinskoamericke zemlje, s glavnom iznimkom Brazila, primarni proizvodi Cinili su vise od 50% njihova izvoza. Ta ovisnost o primarnom izvozu stavila je Latinsku Ameriku u nepovoljan polozaj u svjetskoj ekonomiji zbog tri glavna razloga: stalna deterioracija u smislu trgovine primarnim proizvodima u odnosu na industrijski proizvedena dobra; rastuca produktivnost u poljoprivrednoj proizvodnji u veCini razvijenih gospodarstava, sto je dovelo do nizih cijena i smanjenja potraznje na svjetskim trzistima; tehnoloska promjena koja je uzrokovala postupnu zamjenu tradicionalnih sirovina sintetickim proizvodima i naprednim materijalima, takoder smanjujuCi sirovinsku potrosnju putem recikliranja upotrijebljenih materijala. Slabost gospodarstava koja su ovisila o izvozu primarnih proizvoda hila je kljucni razlog sto su vlade strateski podrzale industrijalizaciju u zamjenu za uvoz u zasticenim domaCim trzistima. Doista, tradicionalni su se izvori prihoda smanjivali, a konkurencija u otvorenoj ekonomiji smatrala se beznadnom nasuprot tehnoloskoj i financijskoj moCi tvrtki u najutjecajnijim zemljama. Iako je ta politika zapoceta u 1930-ima i 1940ima kao odgovor na krizu 1930-ih, ona se u velikoj mjeri prosirila u 1960ima sa znacajnim pritokom izravnoga stranog ulaganja, uglavnom od strane SAD-a, koje je bilo usmjereno na domaca trzista. U slucaju tri velike latinskoamericke zemlje (Brazila, Meksika i Argentine) uz uvozno supstitutivnu industrijalizaciju, izvoz je takoder znatno porastao u 1960ima i 1970-ima, osobito u sektorima vezanim uz primarne resurse. Te su mjere bile dosta uspjesne u Latinskoj Americi sve do sredine 1970-ih, ia127 Fajnzylber (1983.); Touraine (1987.); Stallings i Kaufman (ur.) (1989.); Calderon i Dos Santos (1989., 1995.) 150 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE ko po cijenu stvaranja velike (aline hiper) inflacije: ukupan domaCi proizvod za cijelu regiju porastao je na prosjecnu godisnju stopu od 5,3% u razdoblju 1950.-65., te na 6,2% 1965.-74. Prosjecni godisnji porast proizvodnje izvoza 1970.-80. iznosio je jakih 11%, sto je manje, ali ne daleko od 15,95% cetiri "azijska tigra" u istom vremenskom razdoblju. 128 Iscrpljenje modela uvozno supstitutivne industrijalizacije bilo je posljedica razliCitih faktora, a u pozadini tehnoloskog i gospodarskog restrukturiranja do kojeg je doslo u svjetskoj ekonomiji od sredine sedamdesetih nadalje. Bit ce lakse prisjetiti se tog procesa u povijesnom slijedu. Pad modela izvoza primarnih proizvoda, s iznimkom zemalja izvoznica nafte, iscrpio je drzavne rezerve o kojima je ovisio uvoz za gospodarstvo. Dva naftna soka (1974., 1979.) potakla su na preustroj u vanjskom sektoru. Nagrizena neobuzdanom inflacijom, domaca potraznja pocela je opadati, smanjujuci osnovu za uvoznu supstituciju kao akumulacijsku strategiju. Proizlazece drustvene napetosti kasnih 1960-ih donijele su kraj veCine drustvenih saveznistava koja su hila u korijenu latinskoamerickih populistickih drzava, te su otvorile put raznim militaristickim rezimima. Oni su, osim uvodenja politicke represije i drustvene nejednakosti, vrlo cesto imali rasprostranjenu korupciju i neueinkovitost. Ipak, gospodarske teskoce koje je dozivio model uvozne supstitucije mogle su se svladati u doglednom vremenu, osim intervencije vanjskih faktora izravno povezanih s dinamikom nove globalne ekonomije. Napokon, zemlje azijskog Pacifika, ukljucujuCi Japan, Tajvan i Juznu Koreju, u 1950-ima i 1960-ima prosle su kroz produzeno razdoblje politike uvozne supstitucije na visoko zasticenim trzistima, sve dok njihove industrije nisu bile spremne za postupan napad na svjetsku ekonomiju. Ono sto je odlucujuce preokrenulo razvojni proces u Latinskoj Americi hila su masovna, neodgovorna dugovanja kasnih 1970-ih te monetarne politike izradene za svladavanje krize duga u 1980-ima. Brojni se radovi have podrijetlom i procesima koji su doveli do duznicke krize u Latinskoj Americi i u ostalim podrucjima u svijetu, a veCinom se radi o izrieito ideoloskim radovima, bilo od strane dogmatskih ljevicarskih kriticara, 129 bilo od strane ortodoksnih neoklasicnih ekonomista.130 Pa ipak je prica donekle jednostavna. 131 Ukratko, postojao je vi128 129 130 131 Svjetska banka (1994.) Payer (1974.) Feldstein i dr. (1987.) Interpretacija duznicke krize kojaje ovdje predstavljenaje, naravno, samo moja odgovornost. Medutim, oslonio sam se na analize i informacije iz nekoliko izvora, medu kojima: Stallings (1992.); French-Davis (ur.) (1983.); Arancibia (1988.); Schatan (1987.); Griffith-Jones (1988.); Calderon i Dos Santos (1995.); Sunkel (ur.) (1993.). 151 USPON UMREZENOG DRUSTVA sak petrodolara koji su trebali hiti reciklirani na glohalnim financijskim tr:listima istog trenutka kada su razvijena gospodarstva hila u najgoroj recesiji od 1930-ih, a niske kamatne stope su u stvarnim uvjetima donosile negativne povrate. Privatne medunarodne hanke, osohito u SAD-u, vidjele su mogucnost posudivanja latinskoamerickim vladama, osohito onima koje su bile hogate naftom, te time i potencijalno solventne. Ali one nisu bile osobito izbirljive: svaka vlada koja je trebala velik zajam mogla ga je dobiti, jer su banke racunale na mogucnost primjene politickog pritiska na latinskoamericke vlade ako bi one zakazale, sto se na kraju i dogodilo. Vlade su se koristile zajmovima na razliCite, cesto neproduktivne, a ponekad i neohicne naCine: argentinski vojni diktatori upotrijebili su novae za kupnju vojne zeljezarije kako bi pokusali preuzeti Falklande od Britanije, usput pomazuCi politickoj karijeri M. Thatcher; u slucaju Meksika, Lopez Portillo i brojna meksicka drzavna poduzeca zagrezli su u korupciju vise od uobicajenog, uspijevajuCi na taj naCin stvoriti najveci dug u povijesti Meksika upravo tijekom godina skoka u cijenama nafte, proizvodnji i izvozu; Venezuela je utopila velik dio novaca u neprofitabilnim javnim korporacijama, osobito u celiku i petrokemiji, ostecujuCi na taj naCin zemlju u korist tehnokrata koji su vodili te korporacije; Banzerova je Bolivija rabila javni novae za prosirenje javnih izdataka s malim proizvodnim ucinkom, te za podrsku na izvoz usmjerenom privatnom ulaganju u nizinama, pripremajuCi podrucja za uzgoj koke i protuzakonitu proizvodnju kokaina; mozda je samo Brazil pokusao investirati harem dio zajmova u ponovnu izgradnju drzavne industrijske i komunikacijske infrastrukture, iako usred rasipnicke prakse u menedzmentu od strane zbrkanoga vojnog rezima. Prema tome, medusobno priblizavanje interesa neodgovornih davanja zajmova privatnih financijskih tvrtki, uglavnom iz SAD-a, te zloporabe zajmova latinskoamerickih vlada, stvorili su financijsku tempiranu bombu koja je eksplodirala 1982. kada se Meksiko odrekao placanja svojeg duga. Pozornica je spremna za drugi cin drame: na scenu do laze medunarodne ustanove za davanje zajma, koje predvodi Medunarodni monetarni fond (MMF). 132 S gospodarstvima u financijskom bankrotu, veCina latinskoamerickih zemalja bila je suocena s izhorom: ili prekinuti svoje vee ostecene odnose i veze s globalnom ekonomijom ili prihvatiti duboko restrukturiranje svojih gospodarstava, strogo slijedeCi politiku za koju je MMF izradio nacrt za svaku zemlju u ime kluba vjerovnika. Malo se ze132 Stallings (1992.); Siddell (1987.); Gwin i Feinberg (1989.); Haggard i Kaufman (ur.) (1992.) 152 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE malja usudilo to odbiti. 133 A one koje su pokusale, to su ucinile s tako slabog polozaja, oslanjajuCi se na nerealisticne demagogije bez stvarne politicke podrske, da su vrlo brzo pale u nemilost, pri cemu je Alan Garcia iz Perua najjasniji primjer takve strategije osudene na propast. Prema tome, uz pristanak vlada uhvacenih u zamku, ekonomisti potaknuti od strane MMF-a poceli su 1980-ih raditi na restrukturiranju Latinske Amerike. Dok su nemilosrdno proglasena nacela neoklasicne ortodoksije slobodne trgovine (ne obaziruci se na raznolikost ekonomskih teorija i iskustava, pa time i na bezobrazluk bilo koje ortodoksije), dvije su mjere postale srediste svih novih politika, i jedan je jednostavan cilj prevladavao nad cjelokupnom strategijom. Te su dvije mjere bile: (a) kontrola inflacije, osobito ostrim smanjenjem troskova vlade, nametanjem fiskalne krutosti, suzavanjem zalihe kredita i novca kao i snizavanjem placate (b) privatizacija sto vecega moguceg dijela javnog sektora, osobito najprofitabilnijih poduzeca, nudeCi im sve do ponude na drazbi stranog kapitala. Temeljni cilj postignut kroz te mjere hila je homogenizacija makroekonomskih obiljezja Latinske Amerike, izjednacavajuCi ih s obiljezjima otvorene, globalne ekonomije. Prema tome, ulaganje je moglo dod iz bilo kojega dijela svijeta i otiCi prema bilo kojemu dijelu, slobodna trgovinaje mogla uslijediti, a proizvodnja biti premjestena na bilo koju lokaciju u regiji. U tom procesu sve konkurentnija gospodarstva mogla su platiti kamate na izvanredno velik dug. Iako je neposredni cilj tih politika bio izbjeCi masovno zakazivanje u medunarodnim zajmovima, i na taj nacin izbjeCi velike krize medunarodnoga bankarstva, krajnja svrha dugom potaknutog restrukturiranja Latinske Amerike hila je ukljuCiti taj kontinent u novu, globalnu ekonomiju, ili harem najproduktivnije, potencijalno dinamicne segmente gospodarstva svake zemlje. Prema tome, tijek dogadaja kretao se od neodgovorne posudbe do neodgovornog trosenja, a zatim do monetaristickog diktata MMF-a i kluba vjerovnika, sto je palo u zadatak sposobnom i dobronamjernom udruzivanju demokrata i tehnokrata kako hi odveli svoje zemlje na otvoreno more globalne ekonomije. 133 Brazil je pokazao svijetu 1993. da se o placanju medunarodnog duga moze pregovarati izravno s kreditnim bankama, bez intervencije MMF-a. Tadasnji ministar financija Fernando Henrique Cardoso postigao je dogovor u New Yorku s glavnim kreditorima Brazila a da nije umijesao MMF u pregovore, pri cemu je izbjegao gubitak slobode u gospodarskoj politici. Mislim da ova sloboda manevriranja i nacrta politike, imajuCi na umu specificno stanje u toj zemlji, nije nepovezana sa spektakulamim uspjehom Cardosova Plan Real u nadziranju inflacije 1994. Naravno, nisu sve zemlje bile toliko vazne kao Brazil da bi im se pomoglo da izbjegnu diktat MMF-a. Medutim, zapanjujuCi slucaj podredenosti Rusije politici MMF-a (u zamjenu za bijednu pomoc), usprkos njenoj moCi kao nacije, pokazuje daje vladina samopouzdanost veliki faktor u upravljackim procesima u novoj globalnoj ekonomiji. 153 USPON UMREZENOG DRUSTVA Ustvari, usprkos cijelom prevelikom publicitetu oko Latinske Amerike u trenutku pisanja, nije se zapravo sve rijesilo onako kako je trebalo. Strateski cilj programa restrukturiranja bio je uCiniti latinskoamericka gospodarstva konkurentnima u novoj svjetskoj ekonomiji, sto je podrazumijevalo njihovu sposobnost konkuriranja u izvozu proizvodnje. Medutim, preduvjet za takvu konkurentnost bila je tehnoloska modernizacija proizvodne osnove. 134 Bez toga tehnoloskog kapaciteta, izvoz regije mogao je porasti uz strategiju smanjivanja troskova proizvodnih dobara nize kvalitete, ali se nije nikada mogao uzdiCi do konkurentnog izvoza proizvodnih dobara visoke vrijednosti. Pa ipak, modernizacija tehnoloske infrastrukture (od telekomunikacija do istrazivanja i razvoja te obucavanja ljudskih resursa) zahtijevala je masovno javno i privatno ulaganje u isto doba kad su krutost politike i smanjivanje potrosnje ostavili latinskoamericke vlade i poduzeca bez resursa. 135 Osim toga, poduzeca i bogati pojedinci brinuli su se za vlastito prezivljavanje, stavljajuCi svoju stednju u medunarodne financijske mreze, pa je u 1980-ima Cisti prijenos privatnog kapitala izvan Latinske Amerike bio veCi od ukupnoga dugovanja te regije. 136 Kad je rijec o razvoju trgovine, slijedeCi pazljivu statisticku analizu Brazila, Meksika i Argentine koju je izradio Paolo Guerrieri, 137 tijekom 1970-ih pa sve do duznicke krize ranih 1980-ih, izvoz je rastao brze od svjetskog prosjeka, a udio u svjetskom izvozu za te tri zemlje porastao je za 76%. Medutim, tijekom 1980-ih cijela je regija dozivjela industrijsku stagnaciju, a udio u svjetskom izvozu tih triju zemalja opao je za 39%. Prerna Guerrieriju i brojnim latinskoamerickim ekonomistima, u korijenu opadajuce konkurentnosti gospodarstava Latinske Amerike lezi nesposobnost zemalja i tvrtki da promijene svoje tehnoloske osnove tako da proizvodni izvoz postane kljucan za gospodarski rast. Prema tome, s jedne strane, za te tri zemlje udio proizvodnje u izvozu porastao je s 25,6% u cjelokupnom izvozu u ranim 1970-ima na otprilike 55% u kasnim 1980ima. Ali slika postaje uznemirujuca kada analiziramo diferencijalni rast izvoza proizvodnje po sektorima. SlijedeCi Guerrierijevu tipologiju te razmatrajuCi njegove podatke za Meksiko, Brazil i Argentinu (vidi tablicu 2.9.), porast izvoza proizvodnje uglavnom se odnosio na proizvode temeljne na primarnim resursima i industriji prehrane (u primjeru Brazila, ta134 Bradford (ur.) (1994.); Fajnzylber (1990.); Katz (1994.); Katz (ur.) (1987.); Castells i Laserna (1989.) 135 Massad (1991.) 136 Sainz i Calcagno (1992.) 137 Guerrieri (1994.) 154 Tablica 2.9. Udio latinskoamerickih novoindustrijaliziranih gospodarstava u svjetskom izvozu 1970.-90.• Ukupna trgovina Poljoprivredni proizvodi Goriva Druge sirovine Prehrambena industrija Tradicionalni proizvodi Proizvodi temeljeni na primarnim resursima Proizvodi temeljeni na razmjeru proizvodnje Proizvodi specijaliziranih dobavljaca Proizvodi zasnovani na znanosti Ostali 1970. 1976. 1979. 1982. 1984. 1986. 1988. 1990. 1,99 5,84 1,94 5,62 2,89 4,91 3,51 5,63 0156 7157 5170 6134 9118 8165 8,89 2,69 5,02 4115 5101 8103 1193 2,94 1,76 1141 1,94 1,87 2,41 4118 3198 5117 7198 1152 3,52 2112 1100 1117 0,46 2,13 0104 4150 6163 2,10 5,21 1170 6138 7,14 1153 0,75 1'12 0183 0,65 7,59 1102 0,61 0,60 0132 0143 10,32 6187 1,40 0,57 0,76 0158 0156 10,31 7100 1134 1,99 1,43 0190 0,80 6,66 2109 3,28 2106 1132 1,40 7,61 • Omjer izvoza latinskoamerickih novoindustrijaliziranih gospodarstava u svjetskom izvozu u svakoj skupini proizvoda; postotak lzvor: Baza podataka SIE-World Trade; obradio Guerrieri (1994.). 5123 3194 9180 5162 1118 2,58 1184 0,92 0,97 0,67 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA koder i na proizvodima temeljenim na proizvodnji velikih razmjera, kao sto su automobili). S druge strane, znanstveno zasnovani proizvodi (na primjer elektronika, osobito kemikalije) i proizvodi specijaliziranih dobavljaca (kao sto je mehanicki inzenjering), odnosno sektori s vecom dodanom vrijednosti is najvisom stopom porasta u svjetskoj trgovini, ne samo da su imali skromnu ulogu u ukupnom izvozu nego je i znatno opala njihova konkurentnost u drugoj polovini 1980-ih. Politike 1980-ih preokrenule su smjer smanjvanja tehnoloske ovisnosti koje je dostigla Latinska Amerika u 1970-ima. 138 OpadajuCi tehnoloski kapacitet negativno je utjecao na cijelu proizvodnu strukturu, potkopavajuci na taj naCin produktivnost i konkurentnost u strateskim sektorima zbog meduovisnosti tehnoloskih veza u informacijskoj ekonomiji. Prema Guerrieriju: U primjeru latinskoamerickih novoindustrijaliziranih gospodarstava, ovih tehnoloskih veza medu tvrtkama i sektorima ili nije bilo ili su bile vrlo slabe, osobito tijekom proslog desetljeca (osamdesetih). Ta slaba tehnoloska meduovisnost uvelikeje pridonijela znacajnom pogorsanju dugorocnoga konkurentskog polozaja tih triju latinskoamerickih gospodarstava. 139 Cisti ishod restrukturirajuCih politika za Latinsku Ameriku 1980-ih bio je gospodarsko zaostajanje i bolna drustvena kriza. 140 U ostroj opreci s proslim iskustvom u ovom stoljecu, obiljezenim stabilnim gospodarskim rastom, u razdoblju 1980.-91. ukupan domaCi proizvod Latinske Amerike po glavi stanovnika imao je negativnu godisnju stopu porasta (-0,3%). Dakako, s velikom iznimkom Brazila, inflacijaje postupno dosla pod kontrolu: mrtvi se ne micu. A gospodarstva velikih zemalja, kada su mjerena po stanovniku, bila su gotovo mrtva tijekom 1980-ih (iako se Brazil, dosljedan svom karakteru, jos uvijek uspinjao i padao): po stanovniku ukupan domaCi proizvod u 1990-ima u veCim zemljama bio je ispod razine ili jedva na razini 1982., osim Kolumbije i Cilea. Te se iznimke moraju razmotriti. Kolumbija je imala vrlo dobro postignuce tijekom 1980-ih, i glede porasta i glede nadziranja inflacije. Objasnjenjeje, usprkos neslaganju sluzbenih ekonomista Kolumbije, vrlo jednostavno: upravo tijekom 1980ih ona je postala kljucno srediste akumulacije kapitala i menedzmenta trgovine za jednu od najnaprednijih industrija, za proizvodnju i distribu138 Guerrieri (1994.); Katz (1994.) 139 Guerrieri (1994.: 198) 140 Sainz i Calcagno (1992.); CEPAL (1990.b); za primjer povecanja siromastva u dinamicnim podrucjima metropola Latinske Amerike, vidi analizu Sao Paola u SEADE fondaciji (1995.). lzvori za podatke o porastu su lzvjestaji Svjetske banke o razvoju . 156 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE ciju kokaina.l41 Taj novi oblik ukljucivanja u globalnu ekonomiju analizirat cu iscrpnije (vidi III. svezak). Cile, najCisCi model ideologa slobodne trgovine (pocetno savjetovan u 1970-ima od strane tzv. "Chicago decki" i podrzan od strane MMF-a pod Pinochetovom diktaturom), doista je uspjesan slucaj prijelaza na novu strategiju porasta putem izvoza.l42 Ipakje cesto pogresno shvacenjer, gledano iz perspektive 1990-ih, cileanski razvoj je pomijesao slijed dvaju velikih modela rasta: 143 prvi, pod diktaturom generala Pinocheta (1974.-89.), prosao je krizu u razdoblju 1980.-82., te se suoCio s ozbiljnim teskocama do kraja 1980-ih. Drugi model, u uvjetima politicke demokracije u 1990ima, moze biti prilika za stalan gospodarski rast u novoj globalnoj ekonomiji. Ta dva cileanska modela ustvari su primjeri razlicitih putanja za buducnost Latinske Amerike. Zbog pometnje stvorene u medunarodnim krugovima, koji su od Cilea zeljeli stvoriti primjer latinskoamerickoga gospodarskog razvoja mijesanjem vrlo razliCitih gospodarskih politika, smatram da je potrebno prisjetiti se nekih obiljezja toga jedinstvenog iskustva. Gospodarsko postignuce Cilea tijekom 1980-ih bilo je preuvelicano samoopravdavajuCim diskursima MMF -a i drugih zastupnika slobodnoga trzista. Razmotrite podatke: godisnja stopa porasta ukupnoga nacionalnog proizvoda Cilea po stanovniku u razdoblju 1980.-89. bila je 1,0%. Za cijelo razdoblje diktature, izmedu 1974. i 1989., Cileanski ukupni domaCi proizvod porastao je na prosjecnu godisnju stopu od 3%, zasigurno poboljsavajuCi latinskoamericka slaba postignuca u 1980-ima, alijedva usporediva s istocnoazijskim stopama porasta. Godisnja inflacija u 1980-ima hila je u prosjeku preko 20%, sto je povoljno usporedujuCi sa susjedima bolesnim od hiperinflacije, ali jos uvijek uznemirujuce za medunarodne standarde. Izvoz je, iako je u 1970-ima porastao na visoku stopu (10,4% na godinu), prepolovljen u razdoblju 1980.-91. (na 5,2% godisnjeg prosjeka). Nadalje, Guerrrieri je iz svoje baze svjetskih podataka izracunao podatke u tablici 2.10. koja daje iznenadujuca saznanja: udio Cilea u svjetskom izvozu u razdoblju 1987.-90., nakon jednog i pol desetljeca rasta, bio je nizi od njegova udjela za vrijeme vladanja Allendea u razdoblju 1970.-73. Prvi razlog takve cinjenice vrlo je ocit: ukupna svjetska trgovina rasla je brze od one u Cileu. Drugi je razlog manje ocit ali je vazniji: odnosi se na strukturu cileanske trgovine. Kao sto je prikazano u tablici 2.10., iako je 141 Handinghaus (1989.); Garcia-Sayan (ur.) (1989.); Arrieta i dr. (1991.) 142 Fontaine (1988.); CEPAL (1986., 1994.); Sainz i Calcagno (1992.) 143 Foxley (1995.). Za podatke o Cileu, vidi MIDEPLAN (1994.). 157 Tablica 2.10. Udio velikih latinskoamerickih zemalja u svjetskom izvozu 1970.-90. Meksiko 1970. -3. Ukupna trgovina Poljoprivredni proizvodi Goriva Druge sirovine Prehrambena industrija Tradicionalni proizvodi Proizvodi temeljeni na primarnim resursima Proizvodi temeljeni na proizvodnji vec:ih razmjera Proizvodi specijaliziranih nabavljaca Proizvodi zasnovani na znanosti Ostali 1979. 1987. -82. -90. Argentina 1970. 1979. 1987. -3. -82. -90. 1970. -3. 0,330 1,495 0,033 0,080 2,030 0,190 0,300 0,108 0,005 1,698 0,123 0,023 0,455 0,943 1,260 1'143 0,018 3,603 1'193 1,523 0,853 0,338 0,430 0,223 0,815 1,345 4,173 1,753 0,538 0,350 1,023 1,850 0,050 3,600 3,408 0,673 1'143 1,223 0,043 6,073 4,973 0,938 1,135 1,770 0,000 5,385 4,190 0,838 0,573 2,290 0,000 0,078 3,178 0,228 0,475 2,815 0,000 0,080 2,158 0,288 0,503 0,450 0,725 0,160 0,805 1,925 0,043 0,288 0,255 0,650 0,225 0,855 1'115 0,058 0,138 0,298 0,205 0,663 0,208 0,858 0,113 1'193 0,535 0,175 0,140 0,523 8,590 5,658 lzvori: Baza podataka SIE-World Trade; obradio Guerrieri (1994.). Cile Brazil 1970. 1979. 1987. -3. -82. -90. 1979. 1987. -82. -90. 0,238 0,318 0,000 1,730 0,340 0,063 0,255 0,668 0,000 2,823 0,498 0,078 0,313 0,285 2,500 1,483 1,553 0,168 0,198 0,195 0,033 0,048 0,043 0,583 0,133 0,148 0,088 0,003 0,013 0,008 0,503 0,350 0,130 0,093 0,073 0,085 0,033 0,013 0,005 0,015 0,003 0,030 0,005 0,295 lNFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE 9 proizvodnja srednje i visoke tehnologije 8 proizvodnja niske tehnologije 7 6 proizvodnja na veliko iz prirodnih resursa 5 4 3 2 prehrambeni proizvodi i sirovine 0 1970 1980 1989 Stika 2.6. Cile: razvoj izvoza 1970., 1980. i 1989. (mlrd US$) Klasifikacija je zasnovana na Standardnoj medunarodnoj trgovinskoj klasifikaciji {SMTK) u troznamenkastim brojkama u skladu s kriterijima organizacije ECLAC (Ekonomska komisija za Latinsku Ameriku) u El comercio de manufacturas de America Latina: Evoluci6n y structura 1962-1989. (LC/R. 1056, Santiago, Cile, rujan 1991.) i u Interindustry Trade: A Comparison between Latin America and some industrial countries (LC/R. 11 01, Santiago, Cile, studeni 1991.). lzvor: Procjene na osnovi primarnih podataka iz Latin American and Caribbean External Trade Data Bank (BADECEL); Statistics and Projections Division, ECLAC. cileanski izvoz imao vrlo dobre rezultate u poljoprivrednim proizvodima i prehrambenoj industriji, i dalje je stagnirao u znanstveno zasnovanim proizvodima visoke dodane vrijednosti i proizvodima specijaliziranih dobavljaca. Najvise se izvozilo dvije kategorije: prehrambene proizvode i sirovine (bakar, drvni proizvodi, zemaljske plodine, vino itd.) te proizvode na osnovi prirodnih resursa (kao riblji obroci, konzervirana morska hrana, papirna pulpa, uzgojena riba) (vidi sliku 2.6.). Udio proizvodnih dobara u izvozu bio je vrlo malen: doista, Cile je, za razliku od zemalja azijskog Pacifika koje je sklon oponasati, pretrpio ostar proces deindustrijalizacije, osobito tijekom 1970-ih: godine 1982. proizvodnja ukupnoga do159 USPON UMREZENOG DRU~TVA maceg proizvoda po stanovniku palaje na 69% razine iz 1972., a porasla na 93% u 1990. Ukupan nacionalni proizvod po stanovniku 1990. bio je jos uvijek ispod 2000 $. Sto se tice prednosti gospodarskog rasta za Cileance, postotak ukupnoga domaceg proizvoda koji je odlazio u place pao je s 42,7% u 1970. na 33% u 1985.godini, pa su izmedu 1982. i 1989. stvarne place neznatno opale, a kupovna moe minimalnih placa znatno pala. Kao rezultat, 1987. je godine 44,7% stanovnistva zivjelo ispod razine siromastva, od cega je 17% zivjelo u uvjetima krajnje bijede. 144 u sprkos svim ovim napomenama, Cile je imao bolji uCinak od ostatka Latinske Amerike tijekom "izgubljenoga desetljeca" 1980-ih. Zasto? Kljucni element u poticanju gospodarskoga rasta bio je porast izvoza: s 12% ukupnoga domaceg proizvoda 1974. godine na 32% u 1989. Uvjeti takva ostvarenj a hili su povezani s pet glavnih faktora: (a) (b) (c) (d) (e) do kraja 1980-ih okrutna autoritarna je drzava odobrila vrlo nisku cijenu radne snage i, najbitnije, gospodarstvo na stetu prirodnih resursa te apsolutan nedostatak nadzora zastite okolisa, koji su Cile uCinili vrlo konkurentnim u sektorima u kojima je ispunjenje pravila za zastitu okolisa najveca zapreka brzom profitu 145 (na primjer, cileanska obrada ribljih obroka olaksana je na taj naCin da se tvrtkama dopustilo da zauzmu cijela mrjestilista ribe na obali i salju ih na preradu bez ikakve daljnje procedure); postojanje vrlo jake cileanske poljoprivredne burzoazije, koja s kapitalom i poduzetnickim vjestinama zauzima svjetsko trziste na osnovi vlastitog ucenja tehnologije; dobar primjer te strategije je razvoj cileanskog uzgoja ribe, izvoznog sektora u ekspanziji, zasnovanog na oponasanju norveske tehnologije; velika podrska medunarodnih kreditinih ustanova, a osobito MMFa, koje su se obvezale uCiniti od Cilea skolski primjer razvoja vodenog trgovinom u novoj otvorenoj svjetskoj ekonomiji; znacajno izravno strano ulaganje (gotovo 1 milijarda dolara na godinu 1983.-90.), ohrabreno cileanskom vjerodostojnoscu kod medunarodnih ustanova; i takoder, ironicno, postojanje jakoga javnog sektora za stvaranje dohotka pod Pinochetom omogucilo je Cileanskoj drzavi da i dalje prima potreban prihod kako bi nastavila s projektima infrastrukturnog razvoja, usprkos ogranicenjima uvoza povezanih sa stedljivom monetarnom politikom. CODELCO, monopol proizvodnje bak- 144 Sainz i Calcagno (1992.); Foxley (1995.) 145 Collado (1995.); Quiroga Martinez (ur.) (1994.) 160 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE ra u Cileu, nacionaliziran za vrijeme Allendea, nije bio privatiziran pod Pinochetom te je nastavio uzdrzavati cileansku drzavu i preko nje Cileanski biznis. U zagrizenu slobodnotrzisnom Cileu, ulaganje javnog sektora prema udjelu u ukupnom domacem proizvodu poraslo je s 4, 7% u 1982. na 8% u 1987. godini. 146 Medutim, do kraja 1980-ih "neoliberalni" cileanski model dostizao je svoje granice. S jedne strane, rasprostranjeno siromastvo i stagnacija prosjeka stvarnih placa ograniCili su domace trziste na rastucu, ali razmjerno malu bogatu srednju klasu. S druge strane, gospodarska usmjerenost prema van zahtijevala je povecanje tehnoloskoga kapaciteta, ukljucujuCi trgovacko i informacijsko umrezivanje na vanjskim trzistima, kako bi se osigurao prijelaz na trzista s visom dodanom vrijednosti. Osim toga, rastuca opozicija tradicionalno demokratskoga cileanskog drustva prema diktatoru Pinochetu dovela je do politicke nestabilnosti, sto je stvorilo potencijalni rizik za znacajno strano ulaganje. U posljednjem razdoblju Pinochetova rezima gospodarski rast smanjen je na 3%, stopa ulaganja pala je na manje od 18% ukupnoga domaceg proizvoda, a inflacija je dostigla godisnju stopu od 30% na kraju 1989. Nova, demokratski izabrana vlada koja je preuzela Cile u ozujku 1990., postavila je kao cilj jacanje rasta u otvorenoj ekonomiji, upustaju6 se u preraspodjelu dohotka i poticuCi drustvene programe kako bi poboljsala uvjete zivljenja, osigurala drustvenu stabilnost i prosirila domace trziste. Cetiri godine administracije predsjednika Aylwina bile su dosta uspjesne na vecini podrucja. Ukupni domaCi proizvod porastao je na prosjecnu godisnju stopu od 7% u razdoblju 1990.-93., opet voden izvozom, koji je povecao svoj udio u ukupnomu domacem proizvodu s 32% na 35%. Ali kljucna razlika u usporedbi s proslom politikomjest da su stvarne place porasle za 4% na godinu, minimalna placa je porasla za 24%, preraspodjela dohotka znatno se poboljsala, a postotak stanovnistva ispod razine siromastva smanjio se na 32,7% ukupnog, pri cemu se vlada ukljucila u opsezan program izgradnje stambenih prostora. Do 1993. inflacija je smanjena na oko 12% na godinu. Dvije su politike bile kljucne u ovom dostizanju klimavoga cileanskog cuda: s jedne strane drustveni pakt izmedu vladinih, poslovnih i radnickih udruzenja, sto je vladi dalo prostora i vremena za djelovanje; s druge strane fiskalna reforma koja je znatno povecala porezne prihode, sto je pribavilo resurse za naraslu drustvenu potrosnju i pocetak modernizacije tehnoloske infrastrukture. Nazalost, mjere za zastitu okolisa, iako ovog puta pisane na politicki korek146 Sainz i Calcagno (1992.: 22, br .6) 161 USPON UMREZENOG DRUSTVA tnomjeziku sluzhenih izjava, i dalje su se podredile profitahilnosti gospodarstva zasnovanog na prirodnim resursima. Cile je jos uvijek suocen sa strukturalnim prohlemom vezanim uz njegovu slahu tehnolosku osnovu, koja hi trehala poholjsanje kako hi se prehacila na izvoz vece dodane vrijednosti, osohito ako se Cile pridruzi organizaciji NAFTA. Pa ipak, on je mozda sposohan uCiniti potpuni prijelaz na novi model konkurencije u otvorenoj ekonomiji zahvaljujuCi njegovoj privlacnosti za strana ulaganja. Doista, strucan gospodarski menedzment, oporavak demokratske stahilnosti i njegova poduzetnicka klasa ueinili su Cile povoljnim odredistem za strano ulaganje. Prednost Cilea u novom modelu razvoja tijekom 1990-ih mogla hi se pripisati njegovu ukljucenju u glohalne gospodarske mreze u pravo vrijeme kako hi se uhlazili ucinci iscrpljenja toga modela izvoza zasnovanog na opseznom i donekle razornom iskoristavanju prirodnih resursa. Iz iskustva Cilea moze se izvuci kljucna pouka. N akon raspada modela uvozne supstitucije, pod pritiskom glohalne ekonomije nametnute od strane medunarodnih privatnih hanaka i MMF-a, latinskoamericka gospodarstva mogla su prezivjeti samo u novom ohliku ukljucivanja u glohalnu ekonomiju u kojoj su izvozni kapacitet gospodarstva te sposohnost privlacenja stranog ulaganja kljucni Cimhenici. Cile je u dva stadija pokazao provedivost takve strategije, ali i njezine drustvene troskove i troskove za zastitu okolisa. S druge strane, Meksiko je zemlja koja je poduzela najsmjeliji korak u smjeru novoga modela usmjerenoga prema van, potpuno se ukljucujuci u sjevernoamericku ekonomiju. 147 Kao ishod, cak i prije potpisivanja sporazuma udruge NAFTA, Meksiko je primio preko 28 milijardi dolara u razdohlju 1990.-91., te dodatnih 35 milijardi dolara stranog ulaganja 1992., sto odgovara svoti od preko polovice ukupnoga stranog ulaganja u Latinsku Ameriku. Sireca proizvodna osnova, s onu stranu maquiladoras enklava, pretvara Meksiko u industrijsku platformu za prodaju na integrirano sjevernoamericko trziste industrijskih dohara proizvedenih u Meksiku, u usporedhi sa SAD-om po nizim cijenama, ana vrlo slicnoj razini produktivnosti. 148 Izvoz iz Meksika u 1992. odgovarao je gotovo cetvrtini njegova ukupnoga domaceg proizvoda. Medutim, trgovinski deficit Meksika, njegova krajnja ovisnost o glohalnim tokovima kapitala te osjetljivost financijskih tokova na politicki kontekst u zemlji, gurnuli su Meksiko u razarajucu financijsku krizu 1994. Ta je kriza oslahila dolar kada je 147 Martinez i Farber (1994.); Skezely (1993.); Pozas (1993.); Rogozinski (1993.); Randall (ur.) (1992.); Cook, Middlebrook i Molinar (ur.) (1994.) 148 Shaiken (1990.) 162 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE 1988 1989 1990 1991 1992 1993 1994 5/ika 2.7. Peru: promjena postotka u ukupnomu domacem proizvodu 1988.-94. /zvor: Banco Central de Reserva (Centralna banka za rezerve) SAD priskocio u pomoc meksickom gospodarstvu, sada nerazdvojno povezanom s gospodarstvom svojega mocnog susjeda. 149 Latinska Amerika, sa svim osobitostima tako raznolikog kontinenta, bila je u 1990-ima u procesu ukljuCivanja u novu globalnu ekonomiju, iako u podredenu polozaju. Ne racunajuCi Cile i Meksiko, izvoz za cijelu regiju koji je Cinio oko 15% ukupnoga domaceg proizvoda 1980., odgovarao je iznosu od 20,6% ukupnoga domaceg proizvoda 1992. Strano ulaganje pritjecalo je u neke zemlje, osobito Meksiko, Cile, Brazil i Argentinu od ranih 1990-ih. 15° Cakje i Peru, kojije tijekom 1980-ih doslovno bio u tijeku gospodarske dezintegracije, spektakularno preusmjerio svoj pad u razdoblju 1993.-95. (vidi sliku 2.7.), pod utjecajem tokova masovnoga stranog ulaganja i trgovine koja se brzo sirila. To je bilo nakon sto je predsjednik Fujimori uspostavio neku vrst politicke stabilnosti i nametnuo "Fuji- sok"kako bi ponovno stekao dobar glas kod MMF-a, kojije ta zemlja izgubila u vrijeme Alana Garcije. 151 Oko 60% peruanskog stanovnistva koje ostaje ispod razine siromastva, ne umanjuje vaznost cinjenice da je 149 Business Week (1995b) 150 Bradford (ur.) (1994.) 151 Chion (1995.) 163 USPON UMREZENOG DRU~TVA zemlja, koja je 1992. hila 30% ispod razine svoga ukupnog domaceg proizvoda po stanovniku od prethodnog desetljeca, 1994. postala zemlja s najvisom stopom rasta u svijetu (12%). Medutim, buduCi daje masovno strano ulaganje, i u dionicama i u efektivi u nekretninama, vazan dio novoga gospodarskog dinamizma u Argentini, Peruu, Boliviji i Meksiku, i u odredenoj mjeri u Brazilu, mozemo uoCiti umjetan porast bogatstva u tim gospodarstvima, oznacavajuCi kao ulaganje ono sto je u osnovi prijenos u vlasnistvu postojece efektive, osobito u privatiziranim drzavnim poduzeCima u strateskim sektorima. Prema tome, dio novog napretka te regije mogao bi se smatrati financijskom utvarom, podloznom reverzibilnim kapitalnim tokovima koji nemilosrdno i pomno promatraju planet radi kratkorocne profitabilnosti, kao i u svrhu ubacivanja u strateske sektore (kao sto su telekomunikacije). Konkurentnost gospodarstava orijentiranih na izvoz, ukljucujuCi Brazil, sprijecena je zbog tehnoloskog jaza koji Latinska Amerika jos uvijek trpi. Nadalje, politike unistenja drustva i okolisa koje je potaknuo MMF 1980-ih152 nisu bile ukinute novim modelom gospodarskoga rasta koji daje prednost fiskalnoj krutosti i vanjskoj konkurentnosti pred bilo kojim drugim kriterijima. Stoga rasprostranjeno siromastvo suzava potencijalno domace trziste, prisiljavajuCi gospodarstva da prezivljavaju u globalnoj konkurenciji smanjenjem troskova radne snage, socijalne pomoci i zastite okolisa. Pa ipak, ukupno gledano, nakon napornog restrukturiranja u 1980ima, Latinska Amerika je u 1990-ima hila ukljucena u novu globalnu ekonomiju, s dinamicnim segmentima u svim zemljama koje su ukljucene u medunarodnu konkurenciju za prodavanje dobara i privlacenje kapitala. Cijena tog ukljuCivanja hila je vrlo visoka: 153 velik dio latinskoamerickog stanovnistva bio je iskljucen iz ovih dinamicnih sektora, kako kao proizvodaCi, tako i kao potrosaci. U nekim slucajevima ljudi, gradovi i regije ponovno su povezani preko lokalnoga nesluzbenoga gospodarstva i kriminalnoga gospodarstva usmjerenog prema van (vidi "Globalna ekonomija kriminala" u svesku III.). Zata ce buducnast Latinske Amerike i njezin stva-. ran ablik ukljucenja u infarmacijsku/glabalnu ekanamiju avisiti a relativnaj vaznasti dvaju aprecnih madela razvoja: prvi je blizi Pinachetovu Cileu, zasnavan na apsolutnom iskoristavanju stanavnistva i unistenju akalisa, kaka bi se izdrzala nemilasrdna kankurencija na vanjskom trzistu; iii 152 Nelson (ur.) (1990.,1992.); vidi pregled literature o siromastvu u Latinskoj Americi 1980-ih i 1990-ih, u: Faria (1995.); za procese unistenja okolisa povezane s novim modelom rasta kojije zastupao MMF, vidi: Vaquero (ur.) (1994.). 153 Za zajednicko videnje istaknutih latinskoamerickih intelektualaca novog povijesnog toka razvoja, vidi tri sveska simpozija odrzanog u Meksiku 1991.: Coloquio de Invierno (1992.). 164 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCESGLOBALIZACIJE drukciji model, hlizi demokratskom Cileu 1990-ih, koji povezuje vanjsku konkurentnost, drustveno hlagostanje i prosirenje unutarnjeg trzista, na osnovi preraspodjele hogatstva i porasle tehnoloske i menedzerske modernizacije. Doista, ovaj potonji model odrazava stvarnost iskustva istocnoazijskoga razvoja koji se cesto predlaze Latinskoj Americi kao uzor. Dva procesa gospodarskog restrukturiranja tijekom sredine 1990-ih odluCit ce o sudhini Latinske Amerike u ranom dvadeset i prvom stoljecu. Prvi je uspjesno ukljucenje Meksika, ali i Cilea, a poslije i drugih gospodarstava u udruzenje NAFTA. Za sve holne posljedice koje to ukljucenje podrazumijeva i za americke radnike i za meksicke seljake, mohilnost kapitala, rad i tehnologija unutar takva velikog, dinamicnog i integriranoga gospodarskog podrucja potaknut ce ulaganje, premostiti neke rastrosne prostore vladine korupcije, otvoriti nova tr:lista i potaknuti tehnolosku rasprostranjenost. N adalje, jednostrana ovisnost teze ce djelovati u slozenosti koju je stvorila nova glohalna ekonomija. Provedivost udruzenja NAFTA ce, medutim, ovisiti o sposohnosti Meksika da demokratizira drzavu i provede preraspodjelu hogatstva medu cijelim stanovnistvom. Drugi proces je projekt gospodarskoga restrukturiranja i drustvene reforme koji je pokrenuo predsjednik Cardoso u Brazilu 1995. Brazil je gospodarska i tehnoloska centrala Latinske Amerike, te deseto po velicini gospodarstvo u svijetu. Ali je takoder i jedna od najraslojenijih zemalja na planetu te div oslahljen nepismenoscu i nedostatkom ohrazovanja velikog dijela stanovnistva.l54 S radnickom aristokracijom i populistickim politicarima koji sprecavaju reforme, te poslovnom elitom naviknutom na tradiciju vladine potpore i profit od ilegalnog izvoza, mogucnosti za uspjeh nisu sigurne. Medutim, ako do pocetka dvadeset prvog stoljeca Brazil nastavi s tehnoloskim usavrsavanjem svoje proizvodne strukture, uz neka poholjsanja u raspodjeli prihoda te s opseznim programom javnog ulaganja u ohrazovanje i zdravstvo, mogao hi postati znacajna sastavnica glohalne ekonomije i povuCi za sohom na razvojni put veCi dio Latinske Amerike. Pa ipak, niti u Brazilu niti u Meksiku uspjesno ukljucenje u novu, informacijsku ekonomiju nece jamCiti ukljucenje njihova naroda. Za veci dio naroda moglo hi se poceti smatrati, kao sto je to moj koautor Fernando Henrique Cardoso u svojoj hivsoj inkarnaciji napisao 1992., "da cak nije niti vrijedan truda iskoristavanja; postat ce nevazan i ni od kakve koristi glohaliziranoj ekonomiji u razvoju." 155 154 SEADE (1995.); Economist (1995.) 155 Cardoso (1993.: 156) 165 USPON UMRE~NOG DRUSTVA Dinamika iskljucivanja iz nove globalne ekonomije: sudbina Afrike? Dinamika drustvenog iskljuCivanja znacajnog dijela stanovnistva kao rezultat novih oblika ukljucenja zemalja u globalnu ekonomiju djeluje u velikoj mjeri u slucaju Afrike. 156 Zbog vaznosti tog pitanja, sto se tice ljudi i radi razumijevanja neujednacene logike nove ekonomije, analizirat cu taj proces podrobnije u drugom svesku; smatram da je to jedno od najbitnijih poglavlja u ovoj knjizi (vidi "Uspon cetvrtoga svijeta" u III. svesku). Medutim, potrebno je ukljuciti pregled skorasnjega razvoja africkoga gospodarstva kako bi se mogla razumjeti nova globalna ekonomija. Upravo je osobina te nove ekonomije da utjece na cijeli planet bilo ukljucenjem ili iskljucenjem iz procesa proizvodnje, cirkulacije i potrosnje, koji su u isto doba postali globalizirani i informatizirani. Prema tome, iscrpljenje modela proizvodnje primarnih proizvoda, zbog pogorsanja trgovine, dovelo je veCinu africkih zemalja, a osobito zemlje supsaharske Afrike do pravoga gospodarskog bankrota u 1970-ima. 157 Godine 1970. udio primarne proizvodnje u ukupnom izvozu iznosio je preko 52% za supsaharsku Afriku te preko 70% za sjevernu Afriku. Svjetsko restruktriranje, zasnovano na proizvodnoj trgovini i izravnom stranom ulaganju tijekom 1970-ih ucinilo je sve tezim nastavljanje modela tradicionalne trgovine po kojemuje radila veCina africkih gospodarstava. Africke vlade, kao i u slucaju Latinske Amerike, pokusale su prijelaz na industrijalizaciju i trgovinski orijentiranu poljoprivredu. Da bi to ucinile, obilno su se zaduzile kod medunarodnih banaka koje su olako davale zajmove. 158 Ali uvjeti konkurentnosti u novoj informacijskoj, globalnoj ekonomiji bili su predaleko od onoga sto bi u kratkom roku mogla postiCi prilicno primitivna gospodarstva koja su se u cijelosti sluzila trgovinskim kanalima starih i novih (SSSR) kolonijalnih sila. Kada su naftni sok iz 1979. te porast kamatnih stopa uzrokovali njihov bankrot, veCina africkih gospodarstava potpalaje pod izravan nadzor politika medunarodnih financijskih ustanova. Te su ustanove nametnule liberalizacijske mjere navodno usmjerene na stvaranje trgovine i ulaganja. Krhka se africka gospodarstva nisu uspjela oduprijeti soku. Cak je i dragulj bivse francuske kolonijalne krune, Obala Bjelokosti, potonula u gospodarsku dezintegraciju: 159 nakon sto je 156 CEPII (1992.); Lachaud (1994.); Sandbrook (1985.); Illiffe (1987.); Ungar (1985.); Jamal (1995.) 157 Leys (1987., 1994.); Ghai i Rodwan (ur.) (1983.) 158 Brown (1992.) 159 Glewwe i de Tray (1988.) 166 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE porasla na snaznih 6,6% na godinu u 1970-ima, imala je negativan rast (godisnja prosjecna stopa od -0,5%) u razdoblju 1980.-91.; ustvari, mjereno po glavi stanovnika, njezin ukupan domaCi proizvod vratio se na stopu od -4,6% na godinu tijekom 1980-ih. Konkurentni polozaj africkih zemalja u medunarodnoj trgovini nije bio sjajan u 1960-ima, ali se dramaticno pogorsao nakon intervencije medunarodnih financijskih ustanova u africkim gospodarskim politikama (vidi dodatak ovom poglavlju): udio supsaharske Afrike u svjetskoj trgovini proizvodnih dobara godine 1970. iznosio je 1,2% ali je pao na 0,5% u 1980. te na 0,4% u 1989. 160 N adalje, trgovina primarnim proizvodima takoder je opala: sa 7,2% svjetske trgovine primarnih dobara 1970., palaje na 5,5% u 1980., te na 3,7% u 1989. Osim toga, steta poCinjena poljoprivrednoj proizvodnji Afrike bila je jos i veca nego sto pokazuju podaci. Dok politike liberalizacije nisu mogle privuCi ulaganje ili poboljsati konkurentnost, unistile su velike sektore naturalne poljoprivredne proizvodnje. 161 Kao rezultat toga, africke su zemlje ostale bez obrane protiv utjecaja loseg uroda. Kada je susa zahvatila srednju i istocnu Afriku, rasprostranila se glad (Sahel, Etiopija, Sudan), koju su pogorsali gradanski ratovi i razbojnistvo koje potjece od namjesnickih vojnih sukoba izmedu velikih sila (Etiopija, Somalija, Angola, Mozambik). BuduCi da su drzavne uprave, kao posrednice izmedu vlastitih zemalja i bijednih resursa prebacenih iz inozemstva, bile glavni izvor prihoda, nadzor nad drzavnom upravom postao je pitanje opstanka. 162 A kako su plemenske i etnicke mreze bile najsigurniji ulog za pridobivanje podrske naroda, borba za nadzor nad drzavnom upravom (cesto izjednacena s nadzorom nad vojskom) bila je organizirana oko etnickih raskola. N a taj se nacin ozivljavala stoljetna mrznja i predrasude: genocidne teznje i rasprostranjeno razbojnistvo u korijenu su politicke ekonomije africke iskljucenosti iz nove, globalne ekonomije. Gospodarstva sjeverne Afrike, zbog svoje geografske, demografske i gospodarske blizine Europi nisu tijekom procesa restrukturiranja toliko trpjela kao ostatak Afrike. Ona su pronasla nove oblike ukljucenja u europsku ekonomiju kroz izvoz radnika (novcane posiljke emigranata u maticnu zemljujedna su od najvaznijih tocaka u njihovoj bilanci placanja), 163 i pocetak strategije izvoza jeftinih proizvodnih dobara, osobito u slucaju Maroka (4,2% godisnjeg porasta proizvodnje u 1980-ima). Ipak, proces in160 CEPII (1992.) 161 Durufle (1988.); Africka banka za razvoj (1990.) 162 Bayart (1992.); Rothchild i Chazan (ur.) (1988.); Wilson (1991.); Davidson (1992.); Leys (1994.) 163 Choucri (1986.) 167 USPON UMREmNOG DRtfflTVA dustrijalizacije Alzira po uzorn na sovjetski propao je zbog ogranicenja domaceg trzista. Egipat je pak uocio da se njegov jak porast iz 1970-ih prepolovio tijekom 1980-ih, a Tunis (modernizirani primjer regije u oCima medunarodnih ustanova) porastao je za bijednih 1,1% godisnjega ukupnog domaceg proizvoda po glavi stanovnika u razdoblju 1980.-91. U 1990ima rasprostranjeno siromastvo i mehanizmi drnstvenog iskljuCivanja prevladavali su u vecem dijelu zemalja Magreba i Mahreka. 164 Opcenito, sistemska logika nove globalne ekonomije nema bas neku veliku ulogu za veCi dio africkog stanovnistva u najnovijoj medunarodnoj podjeli rada. VeCina primarnih proizvoda ili su beskorisni ili jeftini, trzista su preuska, ulaganja prerizicna, radna snaga nedovoljno strucna, komunikacijska i telekomunikacijska infrastruktura oCigledno neodgovarajuca, politika suvise nepredvidljiva, a drzavna birokracija neuCinkovito korumpirana (buduCi da nije bilo nikakvih sluzbenih medunarodnih kritika drugih birokracija koje su bile jednako korumpirane, ali ipak uCinkovite, kao na primjer u Juznoj Koreji do predsjednistva Kim Young Sarna). U takvim uvjetima, jedina stvarna briga "Sjevera" (osobito Zapadne Europe) bio je strah od invazije milijuna seljaka i radnika prisiljenih da napuste svoje domove zbog nemogucnosti prezivljavanja u vlastitoj domovini. Stoga je medunarodna pomoc hila poslana africkim zemljama u nadi dace jos uvijek moci iskoristiti neki od vrijednih prirodnih resursa te sa svrhom da se sprijeCi masovna glad koja bi mogla potaknuti migracije velikih razmjera. Medutim, ono sto se moze red o iskustvu prijelaza Mrike u novu globalnu ekonomiju jest da je strukturalna nevainost (iz tocke gledista sustava), stanje koje je kudikamo opasnije od ovisnosti. Takva se strukturalna nevaznost otkrila kada se Africi tijekom 1980-ih po uzoru na duznicku krizu nametnula politika prilagodbe, primjenom apstraktnih formula u jedinstvenim povijesnim uvjetima: pod dominacijom uvjeta slobodnog tdista, medunarodnoga i domaceg, veCi dio Mrike prestao je postojati kao cjelina gospodarski sposobna za zivot u informacijskoj/globalnoj ekonomiji. Stoga najvjerojatniji izgledi za buduCi razvoj u Mrici proizlaze iz potencijalne uloge koju bi mogla igrati nova, demokratska Juzna Mrika crnacke vecine, s jakim gospodarskim i tehnoloskim vezama s globalnom ekonomijom. Stabilnost i napredak Juzne Afrike, te njezina volja i sposobnost da vodi svoje susjede kao primus inter pares, nudi najbolju sansu da se izbjegne ljudski holokaust koji prijeti Mrici, te kroz Mriku, osjecaju covjecnosti u svima nama. 164 Bedoui (1995.) 168 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE Posljednja granica globalne ekonomije: segmentirand ukljucivanje Rusije i bivsih sovjetskih republika Restrukturiranje medunarodne ekonomije bilo je jos slozenije dezintegracijom sovjetskoga carstva, te konacnim ukljucivanjem slomljenih komadica bivsih komandnih gospodarstava u globalnu trzisnu ekonomiju. Propast komunizma i Sovjetskog Saveza vazni su povijesni dogadaji za koje drzim da su izravno povezani sa strukturalnim teskocama drzavnog nacina proizvodnje u prelazenju na informacijski naCin napretka (vidi III. svezak). Ali koje god daje podrijetlo toga fenomena, ukljucenje preostalih gospodarskih rusevina posljednja je granica za prosirenje kapitalizma. Ta gospodarstva mogu jedva prezivjeti bez veza sa svjetskim sustavom kruzenja kapitala, proizvoda i tehnologije. Doista, njihovim se prijelazom na trzisnu ekonomiju upravljalo uz podrsku (ali ne preveliku pomoc) razvijenih kapitalistickih zemalja i medunarodnih financijskih ustanova, u smislu ugradnje makroekonomske politike, sto je omogucilo stranom kapitalu i trgovini da djeluju u bivsim komandnim gospodarstvima. Prava veliCina tih gospodarstava, njihova obrazovano stanovnistvo, njihova jaka znanstvena osnova i goleme rezerve energije znacajno ce utjecati na svjetski gospodarski sustav. Dugorocno gledano, kljucan doprinos tog podrucja globalnoj ekonomiji mogao bi biti u pridodavanju 400 milijuna potrosaca dinamicnom trzistu, a to otvara triiste za preobilan kapacitet akumuliran u proizvodnim strukturama visoke tehnologije Zapada, osobito u Zapadnoj Europi. No, takav dugorocan pogled zahtijevao bi proces gospodarskoga rasta koji bi te potrosace ucinio dovoljno solventnima da plate svoju potrosnju na razini dovoljno velikoj da njihova triiste uCine znacajnim. Od kasnih 1980-ih bivsa komandna gospodarstva biljeze negativne stope porasta, a procjena glasi da, u najboljem alii najmanje vjerojatnom slucaju, ona do 2000. mogu dostiCi tek svoje skromne zivotne standarde iz 1980. 165 Ustvari, izgleda da se za Rusiju i bivse sovjetske republike pogorsanje moze nastaviti sve do u kasno dvadest prvo stoljece. 166 Stoga je proces ukljucivanja bivsega sovjetskog carstva u globalnu ekonomiju vrlo slozen te zahtijeva pazljivo razmatranje. BuduCi da nisam u mogucnosti potpuno se posvetiti tom pitanju u ovom poglavlja, ukratko cu skicirati ono sto bi trebali biti glavni trendovi koji se razvijaju u 1990-ima.l67 165 CEPll (1992.) 166 Khanin (1994.) 167 Ovaj dio je uglavnom zasnovan na mojem tadasnjem terenskom istrazivanju o krizi Sovjetskog Saveza i procesu drustvene pretvorbe u Rusiji, od 1989. do sada. Specificno, najnovije informacije dolaze od terenskog rada i intervjua vodenih zajedno s Emmom Kiselyovom u lipnju i srpnju 1995. u Habarovsku, Sahalinu, Novosibirsku i Mos- 169 USPON UMREtEN'OG DRU~TVA Zemlje istocne Europe pripojene su, komadic po komadic, u podrucje utjecaja Europske unije, osohito putem njemackog ulaganja i trgovine (vidi "Ujedinjenje Europe" u svesku Ill.). Balticke zemlje razvijaju hlisku vezu sa skandinavskim zemljama, a njihova mala veliCina i visoka razina obrazovanja mogla hi ih uciniti potencijalnim podugovornim mjestima za zapadnoeuropske industrije visoke tehnologije, uz to sto trenutno imaju ulogu polazista za uvoz i izvoz ruske trgovine. Sto se tice drugih sovjetskih repuhlika, a osohito Ukrajine, njihov ohlik ukljucenja u glohalnu ekonomiju uvelike ce slijediti put nove, kapitalisticke Rusije. Strahovi i nade Zapada o trenutnom gospodarskom uCinku postsovjetske Rusije nikad se nisu ostvarili. Dvadeset pet milijuna Rusa koji su, prema izvestaju za Komisiju Europske unije, trehali preplaviti Europu nakon propasti njihova gospodarstva te dohivanja slohode putovanja u inozemstvo, ostali su u domovini. Emigracija je u cijelosti hila ogranicena na Zidove (ali znatno manje od ocekivanog), te na stotine i tisuce, ne milijune (tijekom 1995.), uglavnom znanstvenika i strucnih profesionalaca. Ukupno izravno strano ulaganje u razdohlju 1990.-94. zahiljezilo je skroman iznos od 3 ili 5 milijardi dolara, ovisno o procjenama. Ta se hrojka moze usporediti s 26 milijardi dolara stranog ulaganja u Kinu samo u 1993., ili sa 63 milijarde dolara stranog ulaganja u Meksiko u razdohlju 1990.-92. Strana trgovina smanjila se u razdohlju 1991.-93. (izvoz je 1993. iznosio 86% njezine razine iz 1991., a uvoz je pao na 61% razine iz 1991.), iako su i izvoz i uvoz porasli 1994. (porast od 9,4% u izvozu te 5,1% u uvozu tijekom 1993. do studenog 1994.) te su hili na putu slicnog porasta 1995. u doba pisanja ove knjige. Medutim, ispunilo se predvidanje o brzoj internacionalizaciji ruskoga gospodarstva: u studenom 1994. izvoz je iznosio 25% ruskoga ukupnog domaceg proizvoda, a uvoz oko 17%, a to je oko dvostruko veCi omjer vanjskog sektora u odnosu prema ukupnom domacem proizvodu nego u SAD-u. 168 Razlog je toga ocitog paradoksa (hrza internacionalizacija gospodarstva usprkos opadajucem izvozu i uvozu te oskudnom stranom ulagakvi. Kljufue ideje i informacije dobivene su iz intervjua i razgovora s nekoliko vodecih ekonomista Ruske akademije znanosti, ukljucujuCi Valerija Kuleshova, Gregorija Khanina, Galinu Kovalyovu i Valerija Kryukova s Instituta ekonomike i industrijskog inzenjerstva u Novosibirsku, te Aleksandera Granberga, direktora SOPS instituta u Moskvi. N aravno, odgovornost za ovdje predstavljenu analizu iskljuCivo je moja, buduCi da sam interpretirao vlastitim rijeCima bit nasih razgovora. Za drukCiji pogled ruskoga gospoaarskog prijelaza, viden iz obavijestene, ortodoksne ekonomske perspektive, vidi Aslund (1995.). 168 Izvor: podaci iz razliCitih ruskih izvora, sakupio i naveo Kur'yerov (1994., 1995.a, 1995.b). Vidi takoder: Economist Intelligence Unit. 170 INFORMACIJSKA EKONOMIJA 1 PROCES GLOBALIZACIJE 1994 Stika 2.8. Promjene u industrijskoj proizvodnji u Rusiji od 1986. do druge polovine 1994. (aproksimativna liestvica) Osnovna razina za usporedbu: rane sedamdesete. lzvor: Kuleshov (1994.) nju) zalosno jednostavan: kolaps ruskoga gospodarstva, sa zapanjujuCim negativnim stopama u porastu ukupnoga domaceg proizvoda (vidi sliku 2.8.). 169 Takoje ukupan domaCi proizvod opao za 29% u 1992./1991., te za 12% u 1993./92. Materijalna proizvodnja pala je za 63% izmedu 1989. i 1993. Ukupno ulaganje u gospodarstvo palo je za 15 posto 1991., za 49 posto 1992., te za 16 posto 1993. Pad u ulaganju bio je mnogo veCi u proizvodnji. Do 1994. bilo je procijenjeno da je 60% industrijskih strojeva istroseno, buduCi daje, prema istrazivanju, 1993. samo cetvrtina menedzera poduzeca bila spremna ulagati u novu opremu. U poljo169 Kuleshov (1994.). Prikaz 2.8. razradio je Kuleshov na razliCi.toj statistickoj osnovi Kur'yerovih podataka navedenih u tekstu. Medutim, oba izvora i oba autora poklapaju se u odredivanju pretjerano velikog pada ruske proizvodnje od prve polovine 1990-ih. 171 USPON UMREmNOG DRUS'I'VA privredi ulaganje je opalo za faktor 7 izmedu 1991. i 1993. Ukupna stopa akumuliranja u gospodarstvu (dolya nakoplenya osnovnykh fondov) palaje za 33,8% 1989., za 32% 1992. te za 25,8% 1993.17° Usprkos sluzbenom optimizmu 1995., neovisni akademski ekonomisti zabiljezili su nastavak opadanja u proizvodnji, poljoprivredi i gradevinskoj industriji.171 Dodatan pad u proizvodnji vjerojatno je uslijedio zbog nedostatka trzista, zastarjelosti opnime te visoke razine dugovanja vecine poduzeca.172 Do sredine 1990-ih srce sovjetske industrije, vojno-industrijski sektor, bio je znatno unisten; ustanove za znanost i tehnologiju bile su u neredu; proizvodnja nafte i plina u nekim vaznim podrucjima, osobito u Tyumenu, hila je neorganizirana i jos uvijek u opadanju; a infrastrukture transporta i telekomunikacija ocajnicki su trebale opremu i popravke. 173 Sto se tice ruske financijske situacije, strani dug Rusije 1993. cinio je 64% ruskoga ukupnog domaceg proizvoda te 262% godisnjeg izvoza. Predvideno je dace do kraja 1995. dostiCi 130 milijardi dolara.l74 Dakle, buduCi da je rusko gospodarstvo kao cjelina u procesu dezintegracije i opadanja, njegov vanjski sektor postaje razmjerno svijetla tocka. N ajdinamicniji su mali dijelovi gospodarstva. Oni se povezuju s globalnim procesima i trzistima te hrane bogatstvo koje se akumulira u jednako malom dijelu stanovnistva, a cine ga vode nomenklature koji su postali kapitalisti, poslovi povezani s mafijom te rastuca skupina profesionalaca s vjestinama za odrzavanje veze izmedu Rusije i globalne ekonomije. Dakle, nakon godina pada, izvoz je u usponu, ali je sve vise koncentriran u sektoru goriva i energije (oko 50% ukupnog izvoza), prirodnih resursa te sirovina 175 (vidi tablicu 2.11.). Udio strojeva i opreme u izvozu vee na niskih 6, 7% od ukupnog izvoza 1993., pao je u 1994. na 5,2%. Kao rezultat, Rusija je postala sve ovisnija o Sibiru i Dalekom istoku: gotovo dvije treCine njezina izvoza dolaze iz tog podrucja. Sto se tice strukture uvoza, ona takoder pokazuje trendove pogorsanja u gospodarstvu koje je sve usmjerenije na vlastiti opstanak: 1994. udio strojeva u uvozu pao je s 33% na 30%, dok je udio hrane (usprkos dobrom urodu) porastao s 23% 170 171 172 173 Kur'yerov (1994.) Profesor Valerij Kuleshov, intervju, Novosibirsk, srpanj 1995. Profesor Gregorij Khanin, intervju, Novosibirsk, srpanj 1995. Cas tells i N atalushko (1993.); N atalushko, osobni razgovori, Moskva, srpanj 1995.; Schwitzer (1995.); Kryukov (1994.) 174 Kur'yerov (1994.) 175 Kovalyova (1995.); Kur'yerov (1995a i b); Castells, Granberg i Kiselyova (1996a, u pripremi). 172 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE Tablica 2.11. Strana trgovina Rusije (ukljucujuci trgovinu sa zemljama CIS-a), 1995. KoliCinab Vrijednost % razine u istom (US$ m) lzvoz glavnih dobara, sijecanj-lipanj 1995. Kruta naha (milijuni tona) 58,9 Nahni proizvodi (milijuni tona) Prirodni plin (milijarde m3) Ugljen Koks Zeljezne rude i koncentrati Lijevano zeljezo Zeljezne legure Bakar Neobradeni aluminij Nikal Drveni trupci (tisuca m3) Drvena grada (tisuca m 3 ) Sperploca (tisuca m3) Celuloza Rotopapir Amonijak Metanol Dusicna gnojiva Kalijeva gnojiva Gumena sintetika Smrznuta riba Strojevi, oprema 19,4 98,4 12,4 527 6.965 1.307 197 187 986 60,7 6.841 1.839 287 631 488 1.880 491 3.714 2.379 191 588 6.259 1.939 6.625 404 27,6 129 162 191 457 1.430 515 457 284 82,5 439 242 230 160 420 165 219 486 1.756 razd. 1994! 99 92 1OS 121 73 118 73 76 147 88 137 101 73 88 154 161 97 86 111 149 122 88 82 Uvoz glavnih dobara, sijecanj-svibanj 1995. Zito Secer, ukljucujuci sirovi Smrznuto meso Smrznuta piletina Maslac Suncokretovo ulje Agrumi Kava 1.027 321 262 126 111 281 10,8 Caj Lijekovi Odjeca, pletena i teksti Ina Kozne cipele (milijuni pari) Nezeljezni metali Cijevi Strojevi i oprema 12,1 455 151 422 455 224 223 107 155 53,4 133 386 269 88,1 234 243 6.111 55 109 127 147 135 336 84 92 123 86 62 64 85 85 137 • Usporedba se odnosi na kolicinu osim kada nema dostupnih podataka; u suprotnom, na vrijednost b Kolicina je u tisucama tona, osim ako nije navedeno suprotno Jzvor: Kur'yerov (1995.b) 173 USPON UMRE~ENOG DRU~TVA na 33%. Uvoz peradi iz Amerike, ukljucujuci slavne "Bushove noge", 176 Cinio je znacajan udio u uvozu hrane. Druga velika veza koja se razvija izmedu Rusije i globalne ekonomije jest portfolio ulaganje stranog kapitala. Smatra se da na strano ulaganje otpada oko 80% transakcija na ruskoj burzi. Glavni razlog za takvo zanimanje jest taj da su dionice ruskih poduzeca bile uvelike podcijenjene tijekom faze ubrzane privatizacije koju je provela Vlada Rusije u razdoblju 1992.-95. 177 Prema nekim izvorima, tijekom 1994. oko 11 milijardi dolara bilo je vezano (iako dosad jos ne i investirano) u dionicama poduzeca u sektorima kao sto su nafta i plin, elektronika i telekomunikacije, odmor i hoteli, oprema za transport i spediciju, te nekretnine. Ta ulaganja ne samo da se u buducnosti mogu isplatiti, kada i ako divovsko rusko trziste pocne raditi, nego su vee povratila vrijednost odredenim efektivama za tri do deset puta. 178 Tipican slucaj je Gazprom, gigantski plinski konzorcij, koji upravlja s 40% svjetskih rezervi prirodnog plina, te koji je privatiziran, ali jos uvijek pod nadzorom ruskih drzavnih holding poduzeca. Godine 1994. burza je procijenila svoje rezerve na tri desetine jednog dolara po barelu naftnog ekvivalenta, sto se maze usporediti s 10,30$ za British Gas: 179 tko god da je kupio dionice Gazproma, moze biti siguran da ce ostvariti velik profit u ne tako dugom vremenskom razdoblju. Dakle, veCi dio portfolio ulaganja usmjeren je vise na financijske spekulacije nego na restrukturiranje ruskoga gospodarstva. Ruski poslovni krugovi, a osobito menedzeri poduzeca i vladini aparatciki koji su nadgledali proces provatizacije, zaddali su najvrednije vlasnistvo pod svojim nadzorom. No devalorizirali su dionice privatiziranih poduzeca kako bi ponudili znacajan profit stranim partnerima u zamjenu za trenutnu gotovinu, koja se najcesce drzala na bankovnim racunima u inozemstvu. Izravno strano ulaganje u proizvodnju nastavlja se s izvanrednim mjerama opreznosti u situaciji zakonske nepouzdanosti, birokratske arbitramosti i briga za sigumost, glavnih obiljezja divljega ruskog kapitalizma. Cak i u potencijalno profitabilnom sektoru nafte i plina, opreznost je osnovno pravilo. Nase vlastito istrazivanje ulaganja americkih ijapanskih poduzeca u prekomorsku busotinu nafte i plina na Sahalinu, 180 koja je najvise obecavala, 176 U ranim 1990-ima, kao izraz americke podrske, predsjednik Bush pojacao je subvencioniran izvoz smrznute hrane i piletine u Rusiju. Stoga su pileci bataci u puno ruskih domova hili jedino meso koje se mjesecima vidjelo, a ljudi su ga ubrzo nazvali "Bushove noge", sto je u biti bio znak zahvalnosti, s malom ironijom. 1995. ruska je vlada tvrdila da je dio uvozne peradi opasan za zdravlje. 177 Denisova (1995.); Stevenson (1994.) 178 Economist (1994.b); Denisova (1995.) 179 Stevenson (1994.) 180 Castells, Granberg i Kiselyova (1996a, u pripremi) 174 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE pokazuje da, iako bi znacajno ulaganje moglo doci iz tih poduzeca (oko 25 milijardi dolara u 25 godina), cvrsto vezivanje ceka da se prihvate posebni zakoni koji bi trebali stranim poduzeCima jamCiti potpunu slobodu kretanja kapitala i upravljanja proizvodnjom. Medutim, za razliku od Sahalina, velike rezerve plina u zapadnom Sibiru cine se manje privlacnima izravnom stranom ulaganju zbog nuzde oslanjanja na ruski nadzor proizvodnje i prijevoza plina. Drugim rijecima: dolazak stranog kapitala Rusiji usmjeren je na iskoristavanje energije i prirodnih resursa, kao i dobrih financijskih sporazuma, pri cemu se tezi sto manjoj umijesanosti u rusko gospodarstvo i postavljanju vlastite infrastrukture. S druge strane, izgleda da ruska vlada i ruska poslovna strategija privlace strani kapital sporazumima u paketu, a da se pri tome ne odricu nadzora osim kada nema drugog Ijesenja (na primjer, nedostatak tehnologije i opreme za prekomorske busotine). Medutim, razumijevanje dinamike ruskog prijelaza na trzisnu ekonomiju, ukljucujuCi njezino povezivanje s globalnom ekonomijom, lezi u onome sto je u osnovi na kocki u tom prijelazu: primitivno akumuliranje kapitala u gigantskim razmjerima. Ili, manje analiticki receno, nagomilavanje ruskog bogatstva, buduCi da stara klasa aparatcika nastoji postati punopravni partner u globalnom kapitalizmu, koristeCi se ponekad nepropisnim metodama. Doista, dijelovi nove poslovne elite koji nisu zanemarivi, ponekad su povezani s razliCitim mrezama kriminalnoga gospodarstva, najvjerojatnije najvise internacionaliziranim sektorom ruskoga gospodarstva. Jurij Sukhotin je, na osnovi razliCitih izvora, procijenio da je 1992. prihod od kriminalnih poslova u Rusiji odgovarao otprilike 14,5% ruskoga ukupnog domaceg proizvoda. Od tada se udio vjerojatno povecao. 181 I dok se proces primitivnog akumuliranja nastavlja, te dok god se nastavlja borba izmedu razlicitih grupa i osoba za individualno vlasnistvo steceno kroz proces vrlo pristrane privatizacije onoga sto je bilo drzavno, sto su odobrile svjetske financijske ustanove, nista se nece moCi urediti, ulaganjajedva da se mogu nastaviti, a stvarna ekonomija i dalje propada. Kvazineformalna "kiosk ekonomija" kao osnova trgovine te uzgoj pri dacama za vlastite potrebe, stvarni su potpornji ruskog prijelaza na trzisnu ekonomiju. 182 Ogranicene veze s medunarodnom ekonomijom, pretezno koncentrirane u Moskvi i Sankt Peterburgu te povezane s nekoliko cvorova od Nizneg Novgoroda do Habarovska, preko Ekaterinburga, Omska i Novosibirska, saCinjavaju dinamican pol nove ekonomije, stvarajuCi nekoliko stotina milijunasa (u dolarima) i nekoliko tisuca milijardera (u rubljama) kao zivi dokaz uspjeha na najdivljijoj granici kapitalizma. 181 Handelman (1995.); Voshchanov (1995.); Commersant Weekly (1995.); Sukhotin (1994.) 182 Kuleshov (1994.) 175 USPON UMREZENOG DRUSTVA U meduvremenu, zivotni standard za veliku veCinu stanovnistva i dalje pada. To je, zajedno s katastrofalnim nasljedstvom okolisa, potaknulo spektakularan uspon stope mortaliteta u Rusiji, sto je prvi put preokrenulo smjer povijesnog trenda produzenja zivotne dobi. 183 Postoji rastuca polarizacija izmedu malih segmenata Rusije koji se potpuno globaliziraju te vecine stanovnistva koje je uvuceno u sve primitivniju domacu ekonomiju, cesto podvrgnuto organiziranom teroru i nasilju. Takvo stanje moglo bi potaknuti nepredvidljive odgovore drustva te poduprijeti politicke sanse populistickoga, ultranacionalistickog pokreta. Godine 1995. slavna sala u ruskim intelektualnim krugovima pripisala je perestrojku genijalnom nacrtu Andropova da uCini komunizam ponovno privlacnim u ruskom narodu nakon nekoliko godina zivota u kapitalizmu. Sumnjam da je pamcenje u Rusiji tako kratkorocno. Medutim, takoder ne mislim da se drustveno raslojavanje i drustveno iskljucenje svojstveno logici nove globalne ekonomije mogu dalje nastaviti u Rusiji, ada ne budu dovedeni u pitanje. U travnju 1992. Savjetodavni odbor za drustvene probleme prijelaza pri Vladi Rusije, kojemu sam predsjedao, izruCio je povjerljivo izvjesce v. d. premijeru te zamjenicima premijera, 184 u kojemu smo napisali: Trzisno gospodarstvo ne djeluje izvan institucionalnoga konteksta. Kljucni zadatak za pokret reforme u Rusiji danas je izgraditi institucionalni kontekst kako bi se stvorili uvjeti potrebni za trzisnu ekonomiju. Bez takvih struktura trzisno se gospodarstvo ne moze razviti vise od sitne spekulacije i jednokratne pljacke. To znaCi da se djelotvorno, proizvodno trzisno gospodarstvo u osnovi razlikuje od jednostavnog prijenosa efektive od drzave i stare nomenklature k njihovim nasljednicima ... Ta drustvena, politicka i institucional183 Muska zivotna doh u Rusiji hila je 64 godine, usporedena sa 72 godine za ameriCke muskarce. Ali opala je na 57 godina 1994., smjestajuCi Rusiju na nizu razinu od Egipta i Bolivije. Djecja stopa mortaliteta poraslaje za 15% na godinu 1992.-1994. U 1994. stopa smrtnosti u Rusiji dosegla je 15,6%o, sto je porast za oko 30% od 1992. (stopa smrtnosti u SAD-u hila je 9o/oo). Vidi: Specter (1995.). 184 U sijeenju 1992., ured premijera prve demokratske vlade postsovjetske Rusije zamolio me da organiziram medunarodni savjetodavni odhor vodeCih znanstvenika drustvenih znanosti kako hi pomogli Vladi Rusije da ovlada drustvenim prohlemima u prijelaznom razdohlju. Prihvatio sam zadatak, a Odhor koji su sacinjavali Fernando Henrique Cardoso, Martin Carnoy, Stephen S. Cohen, Alain Touraine i ja poceo je raditi na prohlemu. Tijekom 1992. mil ja smo imali nekoliko sastanaka s ruskim vodama u Moskvi (ukljueujuCi sastanak iza zatvorenih vrata, kojije trajao dva puna dana, a vodio se u sastavu cijelog Odbora s Gaidarom, Burhulisom, Shokhinom i njihovim osobljem u ozujku 1992.). Napisali smo izvjestaj, te nekoliko radnih napomena, sve vrlo povjerljivo, iako sam ja odlucio da kratak odlomak navedem u ovoj knjizi jer ne ugrozava nacionalnu sigurnost. Za novinske izvjestaje o djelatnostima tog odhora, koji je raspusten pri kraju 1992. nakon Gaidarove ostavke, vidi Izvestia, 1. travnja 1992.: 2. i 9. srpnja 1992.: 1. 176 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZA JIJE na infrastruktura ukljucuje mnogo elemenata, kao: zakone, pravila, kodekse i postupke za ljesavanje sukoha, odredivanje odgovornosti, za definiranje vlasnistva, za definiranje i ogranicavanje vlasnickih prava. Takoder je potrehno hrzo rasprostraniti uvjerenje da su ta pravila doista pravila za upravljanje gospodarskim zivotom, a ne samo mrtva slova na papiru. Da hi se to dogodilo, potrehna je djelotvorna javna administracija. Trziste nije zamjena za ddavu: ono je dopuna. Bez trzista drzava ne moze funkcionirati. Izvjesce su pohvalili ondasnji ruski vode, ali ono ipak nije imalo utjecaja u stvaranju politike. Nekoliko mjeseci poslije, nasi na vrijeme upozoreni sugovornici, Gaidar i Burhulis, sluzheno su otpusteni iz vlade. Godinu poslije, hili su potrehni tenkovi da hi se proglasio novi ustav. Dvije godine poslije, Zirinovski i komunisti osvojili su velik dio glasova na parlamentarnim izhorima. Tri godine poslije, 1995., komunisti su pohijedili na parlamentarnim izhorima. Godine 1994. produbljena ocjena ruskoga gospodarstva objavljena u listuEKO, prestiznom gospodarskom casopisu Sihirske akademije znanosti, zavrsava zakljuckom da postoji ocit i oCigledno konacan neuspjeh vladine gospodarske politike, s jednostranim naglaskom na financijsku stabilizaciju, hez obzira na interese materijalne proizvodnje, s pretjerano pojednostavnjenim i politiziranim pristupom problemima razvoja trzista, te s primitivnim razumijevanjem uloge i funkcija ddave u trzisnoj ekonomiji.185 Medutim, ociti nemar prema jasnim upozorenjima moze se lako ohjasniti drustvenim interesima kojima se sluzila ta gospodarska politika. Segmentirano ukljucenje Rusije u globalnu ekonomiju, temeljno pitanje za buducu strukturu i dinamiku toga gospodarstva, dogada se ali ne prerna nepovijesnoj logici trzista, nego prema povijesno odredenim procesima koji su, kao i u korijenima kapitalizma u drugim podrucjima, hili motivirani pohlepom i nametnuti silom. 185 Kur'yerov (1994.: 7, prevela E. Kiselyova). Za drukciji pogled na taj ruski gospodarski zapis, s kojim sene slazem, vidi Aslundovu knjigu (1995.). 177 USPON UMRE~NOG DRUSTVA Arhitektura i geometrija informacijske/globalne ekonomije Sada mogu sazeti strukturu i dinamiku nove globalne ekonomije koja nastaje iz povijesne interakcije izmedu uspona informacionalizma irestrukturiranj a ka pitalizma. Strukturu te ekonomije obiljezava kombinacija cvrste arhitekture i promjenljive geometrije. Arhitektura globalne ekonomije pokazuje asimetricno meduovisan svijet, organiziran oko tri velike gospodarske regije te sve vise polariziran duz osovine opreke izmedu produktivnih, bogatih podrucja koja obiluju informacijama i osiromasenih podrucja koja su gospodarski obezvrijedena i drustveno iskljucena. Izmedu tri dominantne regije, Europe, Sjeverne Amerike i azijskog Pacifika, ova potonja izgleda najdinamicnija, a ipak najranjivija zbog ovisnosti o otvorenosti trzista drugih regija. Medutim, isprepletanje gospodarskih procesa izmedu tri regije Cini gotovo nerazdvojnom njihovu sudbinu. Oko svake regije stvoreno je gospodarsko zalede, u kojemu se neke zemlje postupno ukljucuju u globalnu ekonomiju, obicno kroz dominantne regije koje su njihovi geografski susjedi: Sjeverna Amerika za Latinsku Ameriku; Europska zajednica za istocnu Europu, Rusiju i juzni Mediteran; Japan i azijski Pacifik za ostatak Azije, kao i za Australiju i Novi Zeland, te mozda za ruski Pacifik, istocni Sibiri Kazahstan; Afrika, iako je jos uvijek ovisna o bivsim kolonijalnim gospodarskim mrezama, izgleda da je sve vise marginalizirana u globalnoj ekonomiji; Srednji istok je u cijelosti ukljucen u globalne mreze financija i opskrbe energijom, iako vrlo ovisan o avatarima svjetske geopolitike. Naravno, ne postoji nista automatsko u nastanku takva gospodarskog poretka: Rusija ce vjerojatno narasti kao samostalna sila i mogla bi se povezati s Japanom, sto bi mu dalo vrlo potrebnu energiju i prirodne resurse, cimjapanski nacionalizam bude spreman rijesiti raspravu o Kurilima; Kazahstan ima jake veze s americkim naftnim kompanijama te s juznokorejskim chaebolom; MERCOSUR 186 izvozi vise u Europu nego u Sjevernu Ameriku, a cileanska je trgovina sve vise na azijskom Pacifiku. Kinase povezuje s etnickim kineskim mrezama naPacifiku radije nego s Japanom, sto ce u buducnosti najvjerojatnije saci186 MERCOSUR je trgovinsko udruzenje izmedu Argentine, Brazila, Urugvaja i Paragvaja, koje je zametak buducega zajednickog tdista Juzne Amerike. Godine 1995. najveCi udio izvoza MERCOSUR-a odlazio je u Europsku uniju. 178 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE njavati golemu gospodarsku podregiju s vise kapitala i radne snage nego podrucje s Japanom kao sredistem. Juzna Koreja nije ni u kom slucaju privjesak Japanu nego postaje veliki svjetski igrac u industriji visake tehnologije. "Jug'' je sve vise iznutra diferenciran, a neki od njegovih dijelova s vremenom se ukljucuju u "Sjever"; na primjer, Indonezija je uvucena u dinamicne vode gospodarstva azijskog Pacifika i kroz japanska i kroz etnicka kineska ulaganja. Cak ni Afrika nije obvezatno osudena na siromastvo: kao sto je vee prije spomenuto, Juzna Afrika kojom upravlja crnacka vecina mogla bi biti industrijski, financijski i tehnoloski magnet juznoafrickog potkontinenta, mozda se povezujuCi sAngolom, Namibijom, Bocvanom i Zimbabveom, kako bi tvorili podregionalnu cjelinu sposobnu za zivot. Ipak, usprkos slozenosti tog modela, postoji osnovna, povijesno naslijedena arhitektura koja Cini okvir razvoja globalne ekonomije. No, to nije cijela prica. Unutar vidljive arhitekture postoje dinamicni procesi konkurencije i promjena koji uvode promjenljivu geometriju u globalni sustav gospodarskih procesa. Doista, razvojni put koji sam donekle shematicno opisao na prethodnim stranicama pokazuje nastanak novog modela medunarodne podjele rada, osobitog za globalnu ekonomiju. Ono sto nazivam najnovijom medunarodnom podjelom rada, sagradeno je oko cetiri razlicita polozaja u informacijskoj/globalnoj ekonomiji: proizvodaei visoke vrijednosti, zasnovani na informacijskom radu; proizvodaCi velikih razmjera, zasnovani na jeftinijoj radnoj snazi; proizvodaci sirovina, zasnovani na darovima prirode; te suvisni proizvodaCi, svedeni na devaloriziranu radnu snagu. Razlicit polozaj tih razlicitih tipova rada takoder odreduje bogatstvo trzista, buduci dace ostvarenje prihoda ovisiti o sposobnosti stvaranja vrijednosti ukljucene u svaki segment globalne ekonomije. Kriticna tocka je ta da se ti razliciti polozaji ne poklapaju s drzavama. Organizirani su u mreie i tokove, jer se koriste tehnoloskom infrastrukturom informacijske ekonomije. Geografski se koncentriraju u nekim podrucjima planeta, pa stoga globalna ekonomija nije geografski homogena. Medutim, najnovija medunarodna podjela rada ne zbiva se izmedu drzava nego izmedu gospodarskih faktora smjestenih na spomenuta cetiri polozaja duz globalne strukture mreza i tokova. U tom smislu sve su zemlje prozete s ta cetiri polozaja buduci da su sve mreze globalne po karakteru i cilju. Cak sui upravljacke funkcije marginaliziranih gospodarstava malim dijelom povezane s mrezom proizvodaca visoke vrijednosti, kako bi se harem osigurao prijenos bilo kakva kapitala ili informacije koja se jos uvijek nalazi u toj zemlji. A naravno, najmocnija gospodarstva imaju marginalne dijelove stanovnistva smjestene na 179 USPON UMREZENOG DRUSTVA polozajima devalorizirane radne snage, bilo u New Yorku, 187 Osaki, 188 Londonu 189 ili Madridu. 190 BuduCi da polozaj u medunarodnoj podjeli rada u osnovi ne ovisi o obiljezjima zemlje nego o obiljezjima njezine radne snage (ukljucujuCi znanje) te o njezinu ukljucivanju u globalnu ekonomiju, moguce su promjene, a one se uistinu i dogadaju u kratkom vremenu. U tom pogledu kljucne su akcije drzava i poduzetnickih sektora drustava. Najnovija medunarodna podjela rada organizirana je na osnovi radne snage i tehnologije, ali ju ozakonjuju i oblikuju vlade i poduzetnici. Nemilosrdno promjenljiva geometrija koja proizlazi iz takvih procesa inovacije i konkurencije bori se s povijesno proizvedenom arhitekturom svjetskoga gospodarskog poretka, sto uvodi stvaralacki kaos koji odlikuje novu ekonomiju. 187 188 189 190 180 Mollenkopf i Gas tells (ur.) (1991.) Sugihara i dr. (1988.) Lee i Townsend (1993.) Leal (1993.) INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE DODATAK: N eke metodoloske napomene o politikama prilagodbe u Africi i njihova evaluacija Godine 1993. potpredsjednistvo Svjetske banke zaduzeno za razvoj nacinilo je studiju koja je namjeravala odgovoriti na kritike njihove politike prilagodavanja u Africi. Doista, zapis je, rijeCima potpredsjednika i glavnog ekonomista Svjetske banke za razvoj, "pokrenuo uznemirujuca pitanja o opsegu i uCinkovitosti politike reformskih pokusaja" (Svjetska banka 1994a xi). Studija, objavljena 1994. g., namjeravala je pribaviti dokaze o gospodarskoj koristi politika prilagodbe koje je preporucila Banka. Dobilaje velik publicitet u medijima i forumima za razvoj, kao dokaz pravilnog stava medunarodnih ustanova u zastupanju makroekonomskih politika prilagodbe usprkos drustvenim i politickim troskovima tih politika. Zbog vaznosti toga pitanja i tog izvjesca, vjerujem da bi do rasprave o razvoju i nerazvijenosti u novoj globalnoj ekonomiji, moglo biti od pomoCi preispitivanje empirijskih dokaza prikazanih u tom izvjestaju, po cijenu ulaska u neke sitne pojedinosti glede uporabe statistike u ispravljanju neuspjesnih politika. U ovoj cu biljesci jednostavno upozoriti na pogresne postupke, pozivajuCi citatelja da sudi provjerom izvjesca. Kako bih pojednostavnio stvar, necu prikazati razliCite izvore podataka, nego cu podatke uzeti doslovno kako su izneseni (neoCigledan pristup). Ukratko, postupak koji su slijedili autori izvjesca trebao je 26 supsaharskih zemalja, prema njihovu dobrom ili losem ponasanju u makroekonomskoj politici, klasificirati u tri skupine: velik napredak u makroekonomskoj politici, mali napredak te pogorsanje. Terminologija, naravno, zeli reCi da bi se gospodarski napredak, mjeren stopama varijacije u ukupnomu domacem proizvodu po glavi stanovnika, opcenito trebao drzati unutar istih skupina. Tada se za svaku zemlju i skupinu zemalja njihov postotak godisnjeg porasta ukupnoga domaceg proizvoda usporeduje za dva razdoblja: 1981.-86. (prije politike prilagodavanja) te 1987.-91. (nakon politike prilagodavanja). Iako zemlje uzete pojedinacno nisu postigle neki velik napredak (0,5 postotnih bodova razlike izmedu razdoblja), razlika u bodovima po skupinama pokazuje da su "zemlje s dobrom politikom" stajale donekle bolje nego "zemlje s malim napretkom u poli181 USPON UMREZENOG DRUSTVA tici" (srednja vrijednost od 1,8 bodova razlike nasuprot 1,5), te mnogo bolje od "zemalja s pogorsanom politikom (srednja vrijednost od -2,6) (vidi, Svjetska banka 1994a: 138, tablica 5.1.). Tvrdim da je zakljucak kako "postoje nagrade za prilagodbu, buduCi da su zemlje koje su napredovale u primjenjivanju dobrih politika, osobito dobrih makroekonomskih politika, uzivale procvat rasta" (potpredsjednikov uvodni govor, str. xi) netocan i da navodi na krivo misljenje, te je opcenito zasnovan na statistickim izmisljotinama. Netocan je zato sto su dvije od sest "zemalja s dobrom politikom" prema kriterijima Svjetske banke zabiljezile pad u stopama porasta izmedu dva razdoblja: Burkina Faso za 1,7 bodova te Gambija za 0,8 bodova. Navodi na krive zakljucke zato sto je zemlja s najboljom provedbom od svih 26, Mozambik, koji je poboljsao svoju stopu porasta za 7,6 bodova, u izvjescu rangiran duboko u skupini "zemalja s losom politikom". Takoder navodi na krivo misljenje buduci da su tri zemlje s najboljom izvedbom, Nigerija, Gana i Tanzanija, poboljsale svoje stope u velikoj mjeri zato sto su u prethodnom razdoblju imale vrlo negativne stope porasta (-4,6%, -2,4%, -1,7%), a to je bio slucaj i s Mozambikom. Radi se o statistickoj izmisljotini zato sto su izracunate vrijednosti po skupini (medijan i aritmeticka sredina) pogresno dane za skupine s uvelike razliCitim pojedinacnim veliCinama (sest zemalja s dobrom politikom, devet zemalja sa srednjom politikom tejedanaest zemalja s losom politikom). Stvari stoje ovako: ako imate 26 zemalja u opcenito losoj situaciji, te svrstate jedanaest pod "losu" a sest pod "dobru politku", bit ce teze jedanaesteroclanoj nego sesteroclanoj skupini pokazati dobru prosjecnu vrijednost, jednostavno zato sto ce jednostavnom statistickom vjerojatnoscu vise "niskih vrijednosti" otiCi u jedanaesteroclanu skupinu. Promijenimo postupak i svrstajmo zemlje po njihovoj stvarnoj izvedbi u poboljsavanju stope porasta. Sada uzmimo prvu treCinu iz te podjele, to jest osam zemalja (presjekom, po prirodnoj prijelomnoj tocki krivulje, izmedu 2,2 i 1,6). Kakve zemlje nalazimo u toj skupini "gospodarske izvedbe"? Sluzeci se kategorijama Svjetske banke: tri "zemlje s dobrom politikom" (Nigerija, Gana i Tanzanija), tri "zemlje s malim napretkom" i dvije zemlje s "pogorsanjem" (Mozambik i Siera Leone, obje medu prvih sest). To basi nije osnova za znacajnu korelaciju, a kamoli za izvlacenje zakljucaka o razvojnim politikama. Doista, ako rangiramo 26 zemalja u dvije ljestvice, gdje je jedna za napredak u ukupnomu domacem proizvodu po stanovniku, a druga za pokornost politici prilagodbe, te se dvije ljestvice znacajno razlikuju. Izvjesce izracunava linearnu regresiju izmedu politike i porasta ukupnoga domaceg proizvoda. To se pokazalo vrlo znacajnim, ali tek nakon 182 INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE provjere jednadzhe kako hi se uklonio uCinak stope porasta prije prilagodhe, buduCi da autori priznaju da zemlje koje su imale osobito losu izvedbu imaju vecu vjerojatnost za napredak (str. 140), sto ponistava bit ovog racuna. Uklonimo li zemlje koje su u prvom razdoblju imale losu provedbu (Nigerija, Gana i Tanzanija) iz skupine "dobrih sest", cijela skupina nestaje, buduCi da je, kako je vee navedeno, stopa porasta drugih dviju ustvari pala, pa bi jedina zvijezda na kraju hila Zimbabve, koji pokazuje iznenadujuce postignuce s 0,3% na 1,0% porasta. U konacnoj analizi, tesko je razumjeti zasto autori izvjesca prolaze kroz tolike muke kako bi dokazali svoju tvrdnju, brzajuCi do konacnog cilja politike poboljsanja rezultata izvoza kao sredstva razvoja u globalnoj ekonomiji, da bi na kraju u svojoj analizi regresije samo nasli da "trgovinski ucinak nije znacajan i opcenito ima los znak (poboljsani uvjeti trgovine usporavaju rast)" (str. 140). Nista zato, autori i za to imaju odgovor: "!shod odrazava osobitosti kratkoga vremenskog razdoblja u kojemu je provedena studija i ne bi se trebali uzeti u ohzir kako hi se proturjecilo evrsto uspostavljenoj pozitivnoj dugorocnoj vezi izmedu rasta i trgovinskih uvjeta" (str. 140). Ali "osobitosti kratkoga vremenskog razdoblja u kojemu je provedena studija" ne odvracaju au tore od uzimanja manje negativnih trendova porasta kao dokaza dobre kvalitete politika prilagodbe. Tako se donose odluke, i uCine ex post pravovaljanima, u zemlji cudesa medunarodnih financijskih ustanova. 183 3 UMREZENO PODUZECE: KULTURA, INSTITUCIJE I ORGANIZACIJE INFORMACIJSKE EKONOMIJE Uvod Informacijska ekonomija, sa svim povijesno razlikovnim oblicima proizvodnje, obiljezena je specificnom kulturom i ustanovama. No pod kulturom se u ovom analitickom okviru ne bi trebao podrazumijevati niz vrijednosti i uvjerenja vezanih uz posebno drustvo. Ono sto odlikuje razvoj informacijske, globalne ekonomije upravo je njezin nastanak u vrlo razliCitim kulturnim/nacionalnim kontekstima (u Sjevernoj Americi, u Zapadnoj Europi, u Japanu, u "kineskom krugu", u Rusiji, Latinskoj Americi), kao i njezin planetarni doseg, koji utjece na sve zemlje i dovodi do multikulturalnoga referentnog okvira. Doista, pokusaji da se postavi teorija "kulturne ekonomike" koja bi odgovarala novim razvojnim procesima na osnovi filozofija i mentaliteta (kao sto je konfucijanizam), osobito u azijskom Pacifiku,I nisu izdrzali provjeru putem pazljivoga empirijskog istrazivanja.2 Ali raznolikost kulturnih konteksta, u kojima informacijska ekonomija nastaje i razvija se, ne iskljucuje mogucnost postojanja zajednicke matrice organizacijskih oblika u procesima proizvodnje, potrosnje i raspodjele. Bez takvih organizacijskih aranzmana niti tehnoloska promjena, niti drzavna politika, ni strategije tvrtki ne bi se mogle okupiti uno1 2 Berger (1987.); Berger i Hsiao (ur.) (1988.) Hamilton i Biggart (1988.); Biggart (1991.); Clegg (1990.); Whitley (1993.); Janelli (1993.) 184 UMRE~ENO PODUZEdE vi gospodarski sustav. Tvrdim da se, uza sve veCi broj znanstvenika, kulture u osnovi oCituju kroz svoju ukorijenjenost u institucijama i organizacijama.3 Pod organizacijama podrazumijevam specificne sustave sredstava usmjerenih na izvedbu specificnih ciljeva. Pod institucijama podrazumijevam organizacije s autoritetom potrebnim za obavljanje posebnih zadataka u ime drustva kao cjeline. Kultura koja sacinjava ustroj i razvoj danoga gospodarskog sustava ostvaruje se u organizacijskoj logici. Citiram Nicole Biggart: "Pod organizacijskom logikom podrazumijevam legitimirajuce nacelo razradeno u nizu deriviranih drustvenih praksi. Drugim rijecima, organizacijska logika je idejna osnova institucionaliziranih odnosa u vlasti." 4 Moja je teza da je uspon informacijske ekonomije obiljezen razvojem nove organizacijske logike koja je vezana uz tekuCi proces tehnoloske promjene, ali ne ovisi o njemu. Priblizavanje i interakcija izmedu nove tehnoloske paradigme i nove organizacijske logike cine povijesnu okosnicu informacijske ekonomije. Medutim, ta se organizacijska logika oCituje u razliCitim oblicima u razliCitim kulturnim i institucionalnim kontekstima. Stoga cu u ovom poglavlju pokusati istodobno objasniti zajednicke osobine organizacijskih oblika u informacijskoj ekonomiji i njihovu kontekstualnu raznolikost. Osim toga cu istraziti nastajanje toga novog organizacijskog oblika i uvjete njegove interakcije s novom tehnoloskom paradigmom. Organizacijske putanje restrukturacije kapitalizma i prijelaza iz industrijalizma u informacionalizam Gospodarska restrukturacija u 1980-ima potakla je brojne strategije reorganizacije u poslovnim tvrtkama. 5 Neki analiticari, osobito Fiore i Sabel, tvrde da je gospodarska kriza 1970-ih proizasla iz iscrpljenja sustava masovne proizvodnje, sto Cini "drugu industrijsku podjelu" u povijesti kapitalizma. 6 Za druge, kao sto su Harrison i Storper/ difuzija novih organizacijskih oblika, od kojih se u nekim zemljama ili tvrtkama neki primjenjuju vee dugi niz godina, bilaje odgovor na krizu profitabilnosti u 3 4 5 6 7 Granovett:'er (1985.); Clegg (1992.); Evans (1995.) Biggart (19Q2: 49.) Harrison (1994.); Sengenberger i Campbell (ur.) (1992.); Williamson (1985.) Piore iSabel (1984.) Harrison (1994.) 185 USPON UMREZENOG DRUilTVA procesu akumulacije kapitala. Drugi, kao Coriat, 8 predlazu dugorocan razvojni put iz "fordizma" u "postfordizam", kao izraz "velikog prijelaza", povijesne promjene odnosa izmedu, s jedne strane, proizvodnje i produktivnosti, a s druge strane potrosnje i konkurencije. Ali iako se radi o razliCitim pristupima, oni se poklapaju u cetiri temeljne tocke analize: (a) koji god da su uzroci i postanak organizacijske preobrazbe, od sredine1970-ih naovamo postojalaje u globalnoj ekonomiji velika podjela (industrijska iii drukCija) u organizaciji proizvodnje i trzista, (b) organizacijske promjene stupile su u interakciju sa sirenjem informacijske tehnologije, ali su pri tome bile u cijelosti neovisne, te su uglavnom prethodile sirenju informacijskih tehnologija u poslovnim tvrtkama, (c) temeljni cilj organizacijskih promjena, u razlicitim oblicima, bio je savladati nesigurnost kojuje uzrokovao brzi tempo promjene u gospodarskoj, institucionalnoj i tehnoloskoj okolini tvrtke, pomocu povecanja fleksibilnosti u proizvodnji, menedzmentu i marketingu, (d) veCi dio organizacijskih promjena bio je usmjeren na redefiniciju radnih procesa i prakse zaposljavanja, uvodenjem modela "proizvodnje bez zaliha" u svrhu ustede na radnoj snazi automatizacijom poslova, uklanjanjem zadataka i stanjivanjem upravljackih slojeva. Ove opsezne interpretacije velikih organizacijskih promjena koje su se dogodile u posljednja dva desetljeca upucuju na pretjeranu sklonost spajanju razliCitih procesa promjene u jednom jedinom razvojnom trendu. Ti procesi su, iako medusobno povezani, ustvari razliciti. U usporednoj analizi pojma tehnoloskih putanja9 predlazem razmatranje razvoja razliCitih organizacijskih putanja, odnosno specificnih aranzmana sustava sredstava usmjerenih na povecanje produktivnosti i konkurentnosti u novoj tehnoloskoj paradigmi i u novoj globalnoj ekonomiji. U veCini su se slucajeva te putanje razvile iz industrijskih organizacijskih oblika, kao sto je okomito integrirana korporacija i neovisna mala poslovna tvrtka. One su postale nesposobne izvrsavati svoje zadatke u novim strukturalnim uvjetima proizvodnje i trzista, trendu koji je potpuno izisao na vidjelo u doba krize 1970-ih. U drugim kulturalnim kontekstima novi organizacijski oblici nastali su iz prethodnih, koje je klasicni model industrijske organizacije gurnuo u stranu kako bi pronasao novi zivot u zahtjevima nove ekonomije i u mogucnostima koje su nudile nove tehnologije. Nekoliko organizacijskih trendova razvilo se iz procesa kapitalistickog restrukturi8 9 Coriat (1990.) Dosi (1988.) 186 UMRE~ENO PODUZECE ranja i industrijskog prijelaza. Oni se moraju odvojeno razmotriti prije nego sto se pretpostavi njihova potencijalna konvergencija u novu vrstu organizacijske paradigme. Iz masovne u fleksibilnu proizvodnju Prvi i siri trend organizacijske evolucije koji je utvrden, osobito u pionirskom radu Piorea i Sabela, jest prijelaz iz masovne proizvodnje u fleksibilnu, odnosno, prema Coriatu, iz "fordizma" u "postfordizam". Model masovne proizvodnje bio je zasnovan na porastu produktivnosti. Postizale su ga ekonomije razmjera u mehaniziranom procesu proizvodnje standardiziranog proizvoda zasnovanom na pokretnoj traci, a u uvjetima nadzora velikog trzista pomocu specificnoga organizacijskog oblika: velike korporacije sastavljene na nacelima vertikalne integracije, te institucionalizirane drustvene i tehnicke podjele rada. Ta su nacela ugradena u metode menedzmenta poznate kao "taylorizam" i "znanstvena organizacija rada", metode koje su kao smjernice prihvatili i Henry Ford i Lenjin. Kadaje potraznja postala nepredvidljiva u koliCini i kvaliteti, kada su se trzista diljem svijeta promijenila pa ih je stoga postalo tesko nadzirati, te kada je tempo tehnoloske promjene ucinio jednonamjensku opremu u proizvodnji zastarjelom, sustav masovne proizvodnje postao je prekrut i preskup za odlike nove ekonomije. Probni odgovor na savladavanje takve krutosti bio je sustav fleksibilne proizvodnje. Primjenjivao se i o njemu se teoretiziralo u dva razliCita oblika: prvi, prema Pioreu i Sabelu, kao fleksibilna specijalizacija, na osnovi iskustva industrijskih podrucja sjeverne Italije, kada se "proizvodnja prilagoduje neprestanoj promjeni, a da ju se ne pokusava nadzirati" 10 , prema modelu industrijskog obrta ili prilagodene proizvodnje. Slicnu primjenu zapazili su istrazivaCi u tvrtkama koje su obavljale napredne usluge, kao sto je bankarstvo. 11 Medutim, primjena u industrijskom menedzmentu u posljednjihje nekoliko godina uvela drugi oblik fleksibilnosti: dinamicnu fleksibilnost, kako ju je nazvao Coriat, ili fleksibilnu proizvodnju velike koliCine prema formulaciji koju su predlozili Cohen i Zysman, a takoder je pokazao i Baran kako bi oznacio preobrazbu industrije osiguranja. 12 Sustavi fleksibilne proizvodnje velike kolicine, obicno povezani sa situacijom povecane potraznje danog proizvoda, spajaju proizvodnju velike koliCine koju omo10 Piore i Sabel (1984.: 17) 11 Hirschhorn (1985.); Bettinger (1991.); Daniels (1993.) 12 Coriat (1990.: 165); Cohen i Zysman (1987.); Baran (1985.) 187 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA gucavaju ekonomije razmjera te sustave prilagodene proizvodnje koji se mogu reprogramirati, koji obuhvacaju ekonomije cilja. Nove tehnologije omogucavaju promjenu tekuCih vrpci, koje su karakteristicne za velike korporacije, u jedinice lako programirajuce proizvodnje koje mogu biti osjetljive na promjene na trzistu (fleksibilnost proizvoda) te na promjene u tehnoloskim izdacima (fleksibilnost procesa). Mala poduzeca i kriza velikih korporacija: mit i stvarnost Drugi, razlicit trend koji su istakli analiticari posljednjih godina jest kriza velike korporacije, te oporavak malih i srednjih poduzeca kao faktora inovacije i izvora otvaranja radnih mjesta. 13 Za neke je promatrace kriza korporacije neophodna posljedica krize standardizirane masovne proizvodnje, dok je ozivljavanje prilagodene, obrtnicke proizvodnje i fleksibilne specijalizacije bolje provedeno u malim poduzeCima. 14 Bennett Harrison napisao je izvrsnu empirijsku kritiku te postavke. 15 Prema njegovoj analizi, zasnovanoj na podacima iz SAD- a, Zapadne Europe i Japana, velike su korporacije nastavile koncentrirati sve vecu kolicinu kapitala i trgovine u svim velikim gospodarstvima; njihov udio u zaposlenosti nije se promijenio u posljednjem desetljecu, osim u Velikoj Britaniji; mala i srednja poduzeca ostaju u cijelosti pod financijskim, trgovinskim i tehnoloskim nadzorom velikih korporacija; on takoder tvrdi da su mala poduzeca tehnoloski manje napredna, te manje sposobna za tehnoloske inovacije u procesu i proizvodu od vecih tvrtki. N adalje, na osnovi rada brojnih talijanskih istrazivaca (osobito Bianchija i Belussija), on pokazuje kako je prototip fleksibilne specijalizacije, talijanskih tvrtki u industrijskom podrucju pokrajine Emilia Romagna tijekom ranih 1990-ih, prosao kroz niz spajanja; tvrtke su ili potpale pod nadzor velikih korporacija, iii su same postale velike korporacije (na primjer, Benetton), iii su pak bile nesposobne odrzati korak s konkurencijom ako su ostale male i rascjepkane, kao sto se dogodilo u okrugu Prato. Neke su od tih postavki proturjecne. Rad drugih istrazivaca daje donekle razlicite zakljucke. 16 Na primjer, studija Schiatarelle o malim talijanskim poduzeCima pokazuje da su mala poduzeca pretekla velike tvrtke, i to u otvaranju radnih mjesta, profitnim marginama, ulaganju po 13 14 15 16 Weiss (1988.); Stmgenberger i dr. (ur.) (1990.); Clegg (1990.) Piore iSabel (1984.); Lorenz (1988.); Birch (1987.) Harrison (1994.) Weiss (1988., 1992.) 188 UMREZENO PODUZECE glavi stanovnika, tehnoloskoj promjeni, produktivnosti i dodanoj vrijednosti. Friedmanova studija japanske industrijske strukture tvrdi da je upravo ta gusta mreza malih i srednjih podugovornih poduzeca u korijenu japanske konkurentnosti. Takoder su prije mnogo godina proracuni Michaela Teitza i suradnika o malom kalifornijskom biznisu upozorili na trajnu vitalnost i kljucnu gospodarsku ulogu malog biznisa. 17 Ustvari, moramo razdvojiti pitanja koja se ticu prebacivanja gospodarske moCi i tehnoloske sposobnosti iz velikih korporacija u male tvrtke (trend koji, kako tvrdi Harrison, izgleda da nije poduprt empirijskim dokazima) od pitanja koja se ticu propadanja velike, okomito integrirane korporacije kao organizacijskog modela. Doista, Piore i Sabel predvidjeli su mogucnost opstanka korporacijskog modela kroz ono sto su nazvali "multinacionalnim keynezijanizmom". To je sirenje i osvajanje svjetskih trzista od strane korporacijskih konglomerata, racunajuCi na rastucu potraznju brzoindustrijalizirajuceg svijeta. Ali da bi se to ostvarilo, korporacije su morale promijeniti svoje organizacijske strukture. Neke od promjena podrazumijevale su sve vecu primjenu podugovora s malim i srednjim poduzeCima, cija je vitalnost i fleksibilnost omogucavala zaradu u produktivnosti i ucinkovitosti za velike korporacije, kao i za gospodarstvo kao cjelinu. 18 Stoga je istina da se mala i srednja poduzeca pojavljuju u informacijskoj ekonomiji kao oblici organizacije dobra prilagodene sustavu fleksibilne proizvodnje. Takoder je istina da njihov obnovljen dinamizam potpada pod nadzor velikih korporacija koje ostaju u sredistu strukture gospodarske moCi u novoj globalnoj ekonomiji. Nismo svjedoci unistenja mocnih, velikih korporacija, ali uistinu uocavamo krizu tradicionalnoga korporacijskog modela organizacije zasnovanog na okomitom ukljucivanju te na hijerarhijskom, funkcionalnom menedzmentu: sustavu "osoblja i trake" stroge tehnicke i drustvene podjele rada unutar tvrtke. "Toyotizam": suradnja menedzmenta i radnika, visenamjenski rad, potpuni nadzor nad kvalitetom te smanjenje nesigurnosti TreCi razvoj odnosi se na nove metode menedzmenta. VeCina ih potjece iz japanskih tvrtki, 19 iako se u nekim slucajevima s njima eksperimentiralo i u drugim kontekstima, kao na primjer u Volvovu Kalmar kompleksu 17 Schiatarella (1984.); Friedman (1988.); Teitz i dr. (1984.) 18 Gereffi (1993.) 19 Nonaka (1990.); Coriat (1990.); Durlabhji i Marks (ur.) (1993.) 189 USPON UMREZENOG DRUSTVA u Svedskoj. 20 Znacajan napredak u produktivnosti i konkurentnosti koji su postigle japanske automobilske tvrtke u velikoj je mjeri pripisan ovoj menedzerskoj revoluciji, pa je u poslovnoj literaturi "toyotizam" suprotstavljen "fordizmu" kao nova pobjednicka formula prilagodena globalnoj ekonomiji i sustavu fleksibilne proizvodnje. 21 Izvoran japanski model uvelike su oponasale druge kompanije, kao sto su ih i japanske tvrtke presadivale na svoje lokacije u inozemstvu. To je cesto dovodilo do znacajnog napretka u rezultatima tih tvrtki u usporedbi s tradicionalnim industrijskim sustavom. 22 Neki elementi tog modela dobro su poznati: 23 kan-ban (ili "bas na vrijeme") sustav nabave, kojim se inventar u znatnoj mjeri uklanja ili smanjuje kroz dostavu dobavljaca na mjesto proizvodnje u tocno trazeno vrijeme, te sa specificiranim obiljezjima za odredenu proizvodnu liniju; "potpuni nadzor nad kvalitetom" proizvoda u procesu proizvodnje, ciji su cilj proizvodi gotovo bez ikakve pogreske te optimalno iskoristavanje resursa; ukljucenost radnika u proces proizvodnje putem timskog rada, decentralizirane inicijative, vece autonomije odluke na operativnoj razini, nagrade za timski rad te spljostena hijerarhija menedzmenta sa svega nekoliko statusnih simbola u svakodnevnom zivotu tvrtke. Kulturaje mozda hila vazna u stvaranju "toyotizma" (osobito kooperativnog modela timskog rada gdje se do zakljucaka dolazi konsenzusom). No ona zasigurno nije odrednica za njegovu primjenu. Model jednako dobro djeluje i u japanskim tvrtkama u Europi i u SAD-u, a nekoliko njegovih elemenata uspjesno su usvojile americke (GM-Saturn) ili njemacke tvornice (Volkswagen). Uistinu, model su usavrsili Toyotini inzenjeri u razdoblju od 20 godina, nakon isprva ogranicenog uvodenja 1948. godine. Kako bi mogli metodu primijeniti na cjelokupni tvomicki sustav, japanski su inzenjeri prouCili postupke nadzora primjenjivane u americkim supermarketima za odredivanje zaliha na policama, pa bi se moglo tvrditi daje "bas na vrijeme" u odredenoj mjeri metoda americke masovne proizvodnje, koja je prilagodena primjenom osobitosti japanskih tvrtki, posebno odnosa suradnje izmedu menedzmenta i radnika. Stabilnost i komplementamost odnosa izmedu sredisnje tvrtke i mreze dobavljaca vrlo su vazne za primjenu tog modela: Toyota u Japanu drzi troslojnu mrezu dobavljaca pri cemu obuhvaca tisuce tvrtki razliCitih veliCina. 24 Vecina trzista za vecinu tvrtki jesu trzista osvojena za Toyotu, 20 21 22 23 24 Sandkull (1992.) Cusumano (1985.); McMillan (1984.) Wilkinson i dr. (1992.) Coriat (1990.); Aoki (1988.); Dohse i dr. (1985.) Friedman (1988.); Weiss (1992.) 190 UMREZENO PODUZECE a isto se moze reCi i za ostale velike tvrtke. Koliko seta struktura razlikuje od strukture odjela i odsjeka u okomito integriranoj korporaciji? Vecinu kljucnih dobavljaca ustvari nadziru ili na nju utjecu financijski, trgovinski i tehnoloski pothvati, koji pripadaju iii maticnoj tvrtki ili keiretsu pod cijim se okriljem nalaze. Zar u takvim uvjetima ne uocavamo sustav planirane proizvodnje pod pretpostavkom da velika korporacija obavlja relativni nadzor trzista? Stoga, ono sto je vazno u ovom modelu jest okomita dezintegracija proizvodnje duz mreze poduzeca. To je proces koji zamjenjuje okomitu integraciju odsjeka unutar same korporacijske strukture. Mreza dopusta vecu diferencijaciju radne snage i kapitala u proizvodnoj jedinici te vjerojatno ugraduje vece poticaje i povecanu odgovornost, a da pri tome nuzno ne mijenja obrazac koncentracije industrijske moCi i tehnoloske inovacije. Izvedba modela takoder je moguca zahvaljujuci nepostojanju veCih prekida u cjelokupnom procesu proizvodnje i distribucije. IIi, drugim rijeCima, zasnovana je na pretpostavci "pet nula": nula pogresaka na dijelovima, nula kvarova na strojevima, nula inventara, nula odgoda, nula papirologije. Takve izvedbe mogu se uspostaviti samo na osnovi nepostojanja zastoja u radu i potpunog nadzora nad radnom snagom, na potpuno pouzdanim dobavljacima te na ispravnom predvidanju trzista. "Toyotizam" je sustav menedzmenta izraden u svrhu smanjenja neizvjesnosti umjesto poticanja prilagodljivosti. Fleksibilnost je u procesu, ne u proizvodu. Stoga su neke analize pokazale da bi se on mogao smatrati produzetkom "fordizma", 25 buduCi da se drzi istih nacela masovne proizvodnje, a ipak organizira proizvodni proces na osnovi ljudske inicijative i sposobnosti povratne sprege kako bi uklonio trosak (vremena, rada i resursa), pri cemu zadr2ava prihod blizak poslovnom planu. Je li to doista sustav menedzmenta koji je dobro prilagoden globalnoj ekonomiji u stalnom previranju? Ili, kako Stephen Cohen cesto kaze, "Je li prekasno za 'bas na vrijeme'?" Zapravo, prava osobina koja toyotizam razlikuje od fordizma ne odnosi se na veze i odnose izmedu tvrtki, nego izmedu menedzmenta i radnika. Kako je Coriat ustvrdio na medunarodnom seminaru u Tokiju o temi "Je li japanski menedzment postfordizam?", on zapravo "niti je predfordisticki niti je postfordisticki, nego je originalan i nov naCin upravljanja radnim procesom: sredisnja i razlikovna osobina japanskog puta bila je despecijalizirati profesionalne radnike te, umjesto da budu otpusteni, pretvoreni su u visenamjenske specijaliste."26 Poznati japanski ekono25 Tetsuro i Steven (ur.) (1994.) 26 Coriat (1994.: 182) 191 USPON UMREZENOG DRUSTVA mist, Aoki, takoder naglasava organizaciju rada kao kljuc uspjehajapanskih tvrtki: Glavna razlika izmedu americke i japanske tvrtke moze se sazeti ovako: americka se tvrtka istice djelotvornoscu postignutom kroz finu specijalizaciju i ostro razgranicenje poslova, dok se japanska tvrtka istice sposobnoscu skupine radnika da samostalno svladaju lokalni problem, a ta se sposobnost razvija ucenjem putem djelovanja i dijeljenja znanja na razini radionice. 27 Doista, izgleda da su zapadnjacki strucnjaci za menedzment previdjeli neke od najvaznijih organizacijskih mehanizama koji su u pozadini porasta produktivnosti japanskih poduzeca. Stoga je Ikujiro Nonaka 28 na osnovi svojih studija velikihjapanskih kompanija predlozio jednostavan, elegantan model koji bi odgovarao stvaranju znanja u tvrtki. Ono sto on naziva "poduzece koje stvara znanje" zasnovano je na organizacijskom djelovanju izmedu "vidljivog znanja" i "presutnog znanja" u izvoru inovacije. On tvrdi da je velik dio znanja sakupljenog u odredenom poduzecu sacinjen od iskustva, a radnici ga ne mogu proslijediti u pretjerano formaliziranim postupcima menedzmenta. Medutim, izvori inovacije bujaju onda kada su organizacije sposobne uspostaviti mostove, kako bi prenijeli presutno u vidljivo znanje, vidljivo u presutno, presutno u presutno te vidljivo u vidljivo. Takvim postupkom ne samo da se radnikovo iskustvo prosljeduje i prosiruje, kako bi se povecalo formalnu kolicinu znanja u poduzecu, nego se takoder znanje stvoreno u vanjskom svijetu moze ukljuciti u presutne navike radnika. To im omogucuje uvjezbavanje vlastitih navika i poboljsanje standardnih postupaka. U gospodarskom sustavu gdje je inovacija kljucna, organizacijska sposobnost povecanja svojih izvora znanja iz svih oblika znanja postaje osnova inovacijske tvrtke. Medutim, taj organizacijski proces zahtijeva potpuno sudjelovanje radnika u procesu inovacije, pa oni ne zadrzavaju svoje presutno znanje samo za svoju korist. Takoder zahtijeva stabilnost radne snage u poduzecu, zato sto samo tada pojedincu postaje razumno prenijeti svoje znanje na poduzece, a poduzecu siriti vidljivo znanje medu svojim radnicima. Stoga ovaj oCito jednostavan mehanizam, Ciji su dramaticni uCinci porasta produktivnosti i kvalitete prikazani u brojnim studijama, zapravo uvodi duboku promjenu odnosa menedzment-radna snaga. Iako informacijska tehnologija ne igra istaknutu ulogu u Nonakinoj "eksplicitnoj analizi", u nasim osobnim razgovorima dijelili smo misljenje da su on-line komunikacija i 27 Aoki (1988: 16) 28 Nonaka (1991.); Nonaka i Takeuchi (1994.) 192 UMREZENO PODUZECE kapacitet kompjutorizirane pohrane postali mocno orude u razvijanju slozenosti organizacijskih veza izmedu presutnoga i vidljivog znanja. Pa ipak je taj oblik inovacije prethodio razvoju informacijskih tehnologija i bio je, ustvari, u posljednja dva desetljeca "presutno znanje" japanskog menedzmenta, sklonjen od oCiju stranih menedzerskih strucnjaka, ali uistinu odlucujuci u poboljsanju postignuca japanskih tvrtki. Umrezavanje medu poduzecima Sada se okrenimo razmatranju drugih dvaju oblika organizacijske fleksibilnosti u medunarodnom iskustvu, koje odlikuje povezanost medu poduzecima. To su visesmjerni model mreie koji rabe mala i srednja poduzeca i model licencirane podugovorne proizvodnje pod okriljem korporacije. Ukratko cu opisati ta dva razliCita organizacijska modela koji su odigrali znacajnu ulogu u posljednja dva desetljeca. Kako sam napisao, u skladu s tvrdnjom Bennetta Harrisona, mala i srednja poduzeca cesto su pod nadzorom podugovornih aranzmana ili financijskom/tehnoloskom vlascu velikih korporacija. Ali ona takoder cesto preuzimaju inicijativu u uspostavi mreznih veza s nekoliko velikih poduzeca i/ili s drugim malim i srednjim poduzeCima. Tako pronalaze prikladan polozaj na trzistu i mogucnosti suradnje. Osim klasicnog primjera talijanskih industrijskih podrucja, dobar tipican primjer su proizvodne tvrtke u Hong Kongu. Kako sam vee pokazao u svojoj knjizi o Hong Kongu, na osnovi rada Victora Sita i drugih istrazivaca hongkonske scene, 29 tijekom dugog razdoblja izmedu 1950-ih i ranih 1980-ih njegov je uspjeh u izvozu bio zasnovan na mrezama malih domaCih poduzeca koje su konkurirale u svjetskoj ekonomiji. Vise od 85% proizvodnog izvoza Hong Konga do ranih je 1980-ih potjecalo je iz kineskih obiteljskih poduzeca, medu kojima su 41% cinila mala poduzeca s manje od 50 radnika. U veCini slucajeva ta poduzeca nisu imala podugovor s vecim tvrtkama, nego su izvozila kroz mrezu hongkonskih tvrtki za uvoz-izvoz- takoder malih, takoder kineskih i takoder obiteljskih, a bilo ih je 14.000 u kasnim 1970ima. Mreze proizvodnje i distribucije oblikovale su se, nestale i ponovno oblikovale na osnovi promjena na svjetskom trzistu, kroz signale koje su slali fleksibilni posrednici cesto se koristeCi mrezom "trgovinskih spijuna" na glavnim svjetskim trzistima. Vrlo bi cesto ista osoba bila poduzetnik ili placeni radnik u razliCitim vremenskim razdobljima, ovisno o okolnostima poslovnog ciklusa i vlastitim obiteljskim potrebama. 29 Castells i dr. (1990.); Sit i dr. (1979.); Sit i Wong (1988.) 193 USPON UMRE~NOG DRUSTVA Tajvanski izvoz tijekom 1960-ih takoder je proizlazio iz slicnog sustava malih i srednjih poduzeca, iako su u ovom slucaju glavni posrednici bili tradicionalna japanska trgovacka poduzeca. 30 Naravno, kako se Hong Kong razvijao, mnogo se malih tvrtki stapalo, refinanciralo i raslo, ponekad se povezujuCi s velikim robnim kucama ili proizvodacima u Europi i Americi, kako bi postali njihovi surogat proizvodaci. Medutim, do tada su srednje velika poduzeca napravila podugovore za veci dio svoje proizvodnje s poduzeCima (malim, srednjim i velikim) duz kineske granice na delti Biserne rijeke. Do sredine 1990-ih je izmedu sest i i deset milijuna radnika, ovisno o procjenama, bilo ukljuceno u te mreze podugovorne proizvodnje u provinciji Guandong. Tajvanska poduzeca stvorila su jos slozeniji lanac. Kako bi proizvodila u Kini, iskoristavajuCi male troskove radne snage, socijalni nadzor te kineske izvozne kvote, postavila su posrednicke tvrtke u Hong Kongu. Te su se tvrtke povezale s lokalnim upravama u provincijama Guandong i Fujian, pri cemu su uspostavljale proizvodne podruznice u Kini. 31 Te su podruznice davale posao malim radionicama i obiteljima u obliznjim selima. Fleksibilnost takva sustava omogucila je osvajanje troskovnih prednosti na razliCitim mjestima, sirenje tehnologije kroz sustav, korist od raznih potpora razlicitih dr2avnih uprava te uporabu nekoliko zemalja kao platformi za izvoz. U vrlo razliCitom kontekstu, Ybarra je pronasao slican obrazac umrezene proizvodnje u malim i srednjim poduzeCima koja su proizvodila obucu, tekstilnu odjecu i igracke u spanjolskoj regiji Valenciji. 32 Brojni su primjeri takvih vodoravnih mreza poduzeca u drugim zemljama i industrijama, kao sto je izlozeno u specijaliziranoj literaturi. 33 DrukCija vrsta mreza proizvodnje jest ona kojoj je primjer takozvani "Benetton model", predmet mnogobrojnih komentara u poslovnom svijetu, kao i nekih ogranicenih ali razotkrivajuCih istrazivanja, osobito onog koje su proveli Fiorenza Belussi i Bennett Harrison. 34 Talijanska tvrtka trikotaze, multinacionalno poduzece koje je izraslo iz maloga obiteljskog poduzeca u regiji Veneto, djeluje na osnovi licenciranja fransiza. Licenciranje je dostiglo oko 5000 ducana u cijelom svijetu za ekskluzivnu distribuciju vlastitih proizvoda pod najstrozim nadzorom sredisnje tvrtke. Srediste prima on-line povratnu informaciju sa svih distribucijskih tocaka; to potice ponovnu nabavu zaliha, kao i odredivanje trzisnih trendova u 30 31 32 33 34 Gold (1986.) Hsing (1996.) Ybarra (1989.) Powell (1990.) Belussi (1992.); Harrison (1994.) 194 UMREZENO PODUZECE modelima i bojama. Ovaj model mreze takoder je uCinkovit na razini proizvodnje delegiranjem posla malim poduzecima i obiteljima u Italiji i drugim zemljama Mediterana, kao sto je Turska. Taj tip mrezne organizacije karika je izmedu okomite dezintegracije kroz podugovorne aranzmane velike tvrtke i vodoravne mreze, koja je zasnovana na nizu odnosa srediSte-periferija, kako na razini nabave, tako ina razini potraznje. Pokazalo se da slicne oblike vodoravnih poslovnih mreza koje su okomito integrirane financijskim nadzorom, odlikuju operacije izravne prodaje u Americi, kako je istrazila Nicole Biggart. One tvore decentraliziranu strukturu velikog broja poslovnih konzalting tvrtki u Francuskoj, organiziranih u znaku nadzora kvalitete. 35 Stratesko udruzivanje korporacija Sesti obrazac organizacije koji je nastao nedavnih godina odnosi se na isprepletanje velikih korporacija u onome sto je poznato kao stratesko udruzivanje.36 Takva su udruzivanja vrlo razlicita od tradicionalnih oblika kartela i drugih oligopolistickih sporazuma buduCi da se odnose na specificno vrijeme, tdista, proizvode i procese, te ne iskljucuju konkurenciju u svim podrucjima (vecina) koja sporazumi ne pokrivaju. 37 Oni su bili osobito vazni u industrijama visoke tehnologije, buduCi da su troskovi za istrazivanje i razvoj porasli vrtoglavom brzinom, a pristup privilegiranoj informaciji postao je sve tezi u industriji gdje je inovacija glavno konkurentsko oruzje. 38 Pristup trzistima i resursima kapitala cesto se razmjenjuje za tehnologiju iii proizvodne vjestine; u drugim slucajevima dvije ili vise kompanija poduzimaju zajednicke napore kako hi razvile novi proizvod ili razradile novu tehnologiju, cesto pod pokroviteljstvom vlada ili javnih agencija. U Europi je Europska unija cak prisilila poduzeca iz razlicitih zemalja da suraduju, sto im je bio uvjet za primanje novcane pomoCi, kao sto je bio slucaj s tvrtkama Philips, Thomson-SGS te Siemens u programu mikroelektronike JESSI. Mala i srednja poduzeca primaju potporu Europske unije i EUREKA programa za istrazivanje i razvoj na osnovi zajednickog ulaganja tvrtki iz vise odjedne zemlje. 39 Struktura industrije visoke tehnologije u svijetu sve je slozenija mreza udruzenja, 35 36 37 38 39 Biggart (1990.b); Leo i Philippe (1989.) Imai (1980.); Gerlach (1992.); Ernst (1995.); Cohen i Borrus (1995.b) Dunning (1993.) Van Tulder i Junne (1988.); Ernst i O'Connor (1992.); Ernst (1995.) Baranano (1994.) 195 USPON UMREZE:NOG DRUI3TVA sporazuma i zajednickih ulaganja u kojima je veCina velikih korporacija medusobno povezana. Takve veze ne iskljucuju sve vecu konkurenciju. Stovise, strateska su udruzenja odlucujuca u toj konkurenciji u kojoj danasnji partneri postaju sutrasnji neprijatelji, dok je suradnja na danom trzistu u ostroj suprotnosti s okrutnom borbom za udio u trzistu u nekoj drugoj regiji na svijetu. 40 Nadalje, buduCi da su velike korporacije vrh piramide goleme mreze podugovornih aranzmana, njihovi modeli udruzivanja i konkurencije takoder ukljucuju njihove podugovorne partnere. Cesto se tvrtke sluze konkurencijskim oruzjem kao sto je osiguravanje nabave od podugovornih tvrtki ili sprecavanje pristupa u mrezu. Zauzvrat se podugovorni partneri koriste krajnjom granicom slobode koju imaju kako bi povecali broj klijenata i zastitili svoje uloge, pri cemu upijaju tehnologiju i informacije za vlastitu korist. Zato su zasticena informacija i tehnoloska autorska prava toliko kljucni u globalnoj ekonomiji. Ukratko, velika korporacija u ovakvoj ekonomiji nije i vise nece biti zatvorena i neovisna. Arogancija IBM-ova, Philipsa i Mitsuija ovog svijeta postala je predmet kulturne povijesti. 41 Njihove stvarne operacije vode se kod drugih tvrtki: ne samo kod stotina i tisuca podugovornih i podredenih poduzeca nego i kod tuceta razmjerno ravnopravnih partnera s kojima suraduju i u isto doba konkuriraju u ovomu novomu vrlom gospodarskom svijetu gdje su prijatelji i neprijatelji isti. Horizontalna korporacija i globalne poslovne mreze Korporacija je sama promijenila svoj organizacijski model kako bi se prilagodila uvjetima nepredvidljivosti koje su nastupile s brzim gospodarskim i tehnoloskim promjenama. 42 Glavna se promjena moie opisati kao promjena iz vertikalnih birokracija u horizontalnu korporaciju. Izgleda da horizontalnu korporaciju obiljezava sedam glavnih trendova: organizacija oko procesa, ne zadatka; spljostena hijerarhija; timski menedzment; mjerenje postignuca zadovoljstvom musterije; nagrade zasnovane na ekipnoj izvedbi; povecanje kontakata s dobavljacima i kupcima; informacije, obucavanje i ponovno obucavanje zaposlenika na svim razinama. 43 Ta preobrazba korporacijskog modela, osobito vidljiva u 1990-ima u nekim vodecim americkim tvrtkama (kao ATT), slijedi realizaciju granica 40 41 42 43 Mowery (ur.) (1988.) Bennett (1990.) Drucker (1988.) Business Week (1993.); Business Week (1995.) 196 UMREZENO PODUZECE "proizvodnje bez zaliha" koja se pokusala ostvariti u osamdesetima. Taj "model bez zaliha" (opravdano prozvan od strane svojih kriticara "vitak i opak") bio je u osnovi smisljen kako bi se uporabom kombinacije automatizacije, kompjutoriziranoga nadzora nad radnicima, "dodjelom" rada i smanjenjem troskova proizvodnje, ustedjelo na radnoj snazi. U svomu krajnjem oCitovanju stvorio je ono sto se prozvalo "suplja korporacija", to jest poduzece specijalizirano za posrednistvo izmedu financiranja, proizvodnje i tdisne prodaje, na osnovi uspostavljena zastitnog znaka ili industrijskog imidza. Izravan izraz kapitalisticke restrukturacije kako bi se savladala kriza profitabilnosti u 1970-ima, model "proizvodnje bez zaliha" smanjio je troskove, ali i uzrokovao zastarijevanja organizacijskih struktura koje su u korijenu logike modela masovne proizvodnje u uvjetima nadzora oligopolistickog trzista. Kako bi mogle djelovati u novoj globalnoj ekonomiji, koju odlikuju beskrajni naleti novih konkurenata koji se koriste novim tehnologijama i sposobnostima smanjivanja troskova, velike su korporacije morale prije postati uCinkovitije nego stedljive. Strategije umrezenja unijele su fleksibilnost u sustav, ali za korporaciju nisu rijesile problem prilagodljivosti. Kako bi mogla uklopiti pogodnosti fleksibilnosti mreze, korporacija je sama morala postati mreza i dinamizirati svaki element svoje unutarnje strukture. To je u biti smisao i svrha modela "horizontalne korporacije". On je cesto prosiren decentralizacijom njezinih jedinica i sve vecom samostalnoscu svake jedinice. To im cak omogucuje da konkuriraju jedna drugoj, iako unutar zajednicke ukupne strategije.44 Ken'ichi Imai je organizacijski analiticar koji je vjerojatno otisao najdalje u predlaganju i potkrepljivanju dokazima postavke o pretvaranju korporacija u mreze. 45 Na osnovi vlastitih studijajapanskih i americkih multinacionalnih korporacija, on tvrdi da se proces internacionalizacije poslovne djelatnosti za tvrtke odvijao prema trima razlicitim strategijama. Prva, i najtradicionalnija, odnosi se na visestruku domacu strategiju trzista za poduzeca koja ulazu u inozemstvo sa svoje nacionalne platforme. Druga cilja na globalno trziste, te s razliCitih polozaja organizira razliCite djelatnosti poduzeca, koje su uklopljene unutar jasno odredene, globalne strategije. Treca strategija obiljezava najnapredniji gospodarski i tehnoloski stupanj i zasnovana je na prekogranicnim mrezama. Tom strategijom poduzeca se povezuju s mnostvom domaCih trzista ali takoder postoji razmjena informacija izmedu tih razlicitih tdista. Umjesto nadziranja trzista izvana, kompanije pokusavaju integrirati svoje tr44 Goodman, Sproull i sur. (1990.) 45 Imai (1990.a) 197 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA zisne dionice i informacije preko granica. Stoga je u staroj strategiji izravno strano ulaganje bilo usmjereno na preuzimanje nadzora. U najnovijoj strategiji, ulaganje je usko povezano s izgradnjom niza veza izmedu kompanija u razliCitim institucionalnim okolinama. Globalnu konkurenciju uvelike potpomazu "informacije na lieu mjesta" sa svakog trzista, pace planirana strategija u "top down" (odozgo prema dolje) pristupu izazivati propast u stalno promjenljivoj okolini i s vrlo razlicitom dinamikom trzista. Kljucni faktor je informacija koja dolazi u specificnom vremenu i prostoru. Informacijska tehnologija istodobno omogucuje decentralizirano ubacivanje tih informacija i njihovo ukljucivanje u fleksibilan sustav stvaranja strategije. Prekogranicna struktura omogucuje malim i srednjim poduzeCima da se povezu s velikim korporacijama, pri cemu stvaraju mreze koje su sposobne za inovaciju i neprestano prilagodivanje. Stoga, stvarna operacijska jedinica postaje poslovni projekt, koji izvodi mreza, umjesto pojedinacnih poduzeca ili formalnih skupina poduzeca. Poslovni se projekti provode u poljima djelatnosti, koje mogu biti proizvodne linije, organizacijski zadaci ili teritorijalna podrucja. Primjerena je informacija kljucno postignuce poduzeca. A u novim gospodarskim uvjetima najvaznija informacija je ona koja je obradena medu poduzeCima na osnovi iskustva iz svakog polja. Informacija kruzi kroz mreze: mreze izmedu poduzeca, mreze unutar poduzeca, osobne mreze te kompjutorske mreze. Nove informacijske tehnologije odlucujuce omogucuju djelovanje takva fleksibilnog, prilagodljivog modela. Prerna Imaiju, prekogranicni se mrezni model nalazi u korijenu konkurentnosti japanskih tvrtki, jer je blizi iskustvu japanskih korporacija nego onome americkih kompanija, koje se uglavnom drze starog modela ujedinjene globalne strategije. Ako velika korporacija moze sama sebe preoblikovati, pretvaranjem svoje organizacije u rasclanjenu mrezu visenamjenskih sredista koja donose odluku, ona bi ustvari mogla postati visi oblik menedzmenta u novoj ekonomiji. Razlog ovome je da najvazniji problem menedzmenta u vrlo decentraliziranoj i krajnje fleksibilnoj strukturi jest ispraviti ono sto teoreticar organizacije Guy Benveniste zove "pogreska u rasclanjivanju". Slazem se s njegovom definicijom: "Pogreske u rasclanjivanju su djelomican ili potpun nedostatak uskladivanja izmedu onog sto se zeli i onoga sto je na raspolaganju." 46 S povecanom medusobnom povezanoscu i krajnjom decentralizacijom procesa u globalnoj ekonomiji, pogreske .u rasclanjivanju sve se teze mogu izbjeci, a njihov je 46 Benveniste (1994.: 74) 198 UMRE~ENO PODUZECE mikroekonomski i makroekonomski utjecaj sve jaci. Model fleksibilne proizvodnje, u svojim razliCitim oblicima, maksimalno povecava odgovor gospodarskih faktora i jedinica na brzo promjenljivu okolinu. Ali taj model takoder otezava nadziranje i ispravljanje pogresaka u rasclanjivanju. Velike korporacije, s odgovarajuCim razinama informacija i resursa, mogle bi savladati takve pogreske bolje od rascjepkanih, decentraliziranih mreza, pod uvjetom da rabe prilagodljivost ispred fleksibilnosti. To podrazumijeva da je korporacija sposobna samu sebe restrukturirati, ne na jednostavan naCin uklanjanja viskova nego tako da sve svoje senzore osposobi za reprogramiranje. Istodobno se nadsvodujuca logika korporacijskog sustava reintegrira u srediste odluCivanja, pri cemu djeluje putem on-line veza s umrezenim jedinicama u stvarnom vremenu. Velik dio rasprava i pokusa glede preobrazbe velikih organizacija, bilo privatnih ili javnih, usmjerenih na posao iii na misiju, pokusaji su kombiniranja fleksibilnosti i sposobnosti koordinacije, kako bi se omogueila i inovacija i kontinuitet u brzo promjenljivoj okolini. "Horizontalna korporacija" je dinamicna i strateski planirana mreza samoprogramiranih, samousmjerenih jedinica zasnovanih na decentralizaciji, sudjelovanju i koordinaciji. Kriza modela vertikalne korporacije i uspon poslovnih mreza Navedeni razliciti trendovi u organizacijskoj preobrazbi informacijske ekonomije razmjerno su neovisni jedan o drugome. Stvaranje podugovornih mreza sa sredistem u velikim poduzecima fenomen je koji se razlikuje od stvaranja horizontalnih mreza malih i srednjih poduzeca. Mrezasta struktura strateskih saveza izmedu velikih korporacija razlikuje se od pomicanja prema horizontalnoj korporaciji. Ukljucenost radnika u proizvodni proces nije nuzno ista kao u japanskom modelu zasnovanom na kan-banu i potpunom nadzoru kvalitete. Ti razliciti trendovi medusobno se prozimaju, utjecu jedan na drugi, ali su svi razliCite dimenzije jednoga temeljnog procesa: procesa dezintegracije organizacijskog modela vertikalnih, racionalnih birokracija, svojstvenih velikim korporacijama u uvjetima standardizirane masovne proizvodnje i oligopolistickih tdista. 47 Povijesno prilagodavanje tih razliCitih trendova takoder je razliCito, a vremenski slijed njihova sirenja vrlo je vazan za razumijevanje njihova drustvenog i gospodarskog znacenja. N a primjer, kan-ban je nas47 Vaill (1990.) 199 USPON UMRE~ENOG DRUI§TVA tao u Japanu 1948., a osmislio ga je Ono Taiichi, bivsi clan osoblja radnickog sindikata, koji je postao menedzer Toyote. 48 "Toyotizam" su postupno prihvatile japanske automobilske tvrtke u povijesnom trenutku (u 1960-ima) kadajos nisu bile kokurencijska prijetnja ostatku svijeta; 49 razvio se iskoristavajuCi dva specificna mehanizma koji su Toyoti hili povijesno dostupni: nadzor nad radnom snagom i potpuni nadzor velike mreze dobavljaca koji su hili vanjski s obzirom na tvrtku, ali unutarnji s obzirom na keiretsu. Kadaje 1990-ih Toyota morala premjestiti dio svoje proizvodnje u inozemstvo, nije uvijek bilo moguee primijeniti model kan-ban (kao u simbolicnom tvornickom pogonu NUMMI tvrtke Toyota - GM u Fremontu, Kalifornija). Stoga je "toyotizam" prijelazni model izmedu standardizirane masovne proizvodnje i ucinkovitije organizacije rada koju odlikuje uvodenje zanatske prakse, kao i ukljuCivanje radnika i dobavljaca, a sve to u sklopu industrijskog modela zasnovanog na tekueoj vrpci. Prema tome, ono sto nastaje iz promatranja velikih organizacijskih promjena u posljednja dva desetljeea ovog stoljeea nije novi, "jedini najbolji naCin" proizvodnje, vee kriza starog i moenog, ali pretjerano krutog modela povezanog s velikom, vertikalnom korporacijom te s oligopolistickim nadzorom nad trzistima. Iz te krize nastalo je mnostvo modela i organizacijskih aranzmana koji su napredovali ili propadali, u skladu s njihovom prilagodljivoseu razlicitim institucionalnim kontekstima i konkurencijskim strukturama. Kako Piore i Sabel zakljucuju u svojoj knjizi: Je li gospodarstvo zasnovano na masovnoj proizvodnji ili fleksibilnoj specijalizaciji, otvorena su pitanja. Odgovori ee djelomicno ovisiti o sposobnosti nacija i drustvenih klasa da zamisle kakvu buduenost zele. 50 Nedavno povijesno iskustvo vee je dalo neke odgovore koji se ticu novih organizacijskih oblika informacijske ekonomije. U razliCitim organizacijskim aranzmanima te kroz razliCite kulturne izraze svi oni imaju osnovu u mrezama. Mreze su temeljni materijal od kojega se organizacije stvaraju i od kojih ce se u buducnosti stvarati. A one su sposobne oblikovati se i siriti po svim glavnim ulicama i sporednim ulicicama globalne ekonomije zbog svoga oslonca na informacijsku moe koju stvara nova tehnoloska paradigma. 48 Cusumano (1985.) 49 McMillan (1984.) 50 Piore i Sabel (1984: 308) 200 UMREZENO PODUZECE Informacijska tehnologija i umrezeno poduzece Nove organizacijske putanje koje sam opisao nisu bile mehanicka posljedica tehnoloske promjene. Neke od njih prethodile su usponu novih informacijskih tehnologija. Na primjer, kakoje vee spomenuto, kan-ban sustav bio je prvo uveden u Toyoti 1948., a njegova ugradnja nije zahtijevala on-line elektronicke veze. Upute i informacije bile su napisane na standardiziranim karticama zalijepljenim na razliCitim radnim tockama, te su ih razmjenjivali dobavljaci i tvornicki radnici. 51 VeCina metoda ukljucivanja radnika koje su iskusale japanske, svedske i americke kompanije, prije su zahtijevale promjenu u mentalitetu nego promjenu strojeva. 52 Najvaznija prepreka u prilagodivanju vertikalne korporacije zahtjevima fleksibilnosti globalne ekonomije bila je krutost tradicionalnih korporacijskih struktura. Nadalje, u 1980-ima, u trenutku njezina masovnog sirenja, informacijskaje tehnologija trebala biti carobni stapic za reformu i promjenu industrijske korporacije.53 Ali njezino uvodenje u odsutnosti temeljne organizacijske promjene, ustvari je otezalo probleme birokratizacije i krutosti. Kompjutorizani nadzori jos su vise kruti nego tradicionalni lanci narudzbe "licem u lice" u kojima je jos uvijek bilo mjesta za neki oblik implicitnog cjenkanja.54 U 1980-ima u Americi je nova tehnologija vrlo cesto bila videna kao sredstvo za ustedu na radnoj snazi te kao mogucnost preuzimanja kontrole nad radnom snagom, a ne kao sredstvo organizacijske promjene. 55 Prema tome, neovisno o tehnoloskoj promjeni, organizacijske su se promjene dogodile kao odgovor na potrebu da se savlada stalno promjenljiva operativna okolina. 56 No, Cimje do toga doslo, provedivost ili organizacijska promjena bila je izvanredno uvecana novim informacijskim tehnologijama. Kako Boyett i Conn pisu: Sposobnost velikih americkih poduzeca da se sama preoblikuju kako bi izgledala i ponasala se kao mala poduzeca, moze se, harem dijelom, pripisati razvoju nove tehnologije koja cini nepotrebnima citave slojeve menedzera i njihovo osoblje. 57 51 52 53 54 55 56 57 McMillan (1984.); Cusumano (1985.) Dodgson (ur.) (1989.) Kotter i Heskett (1992.); Harrington (1991.) Hirschhorn (1985.); Mowshowitz (1986.) Shaiken (1985.) Cohendet i Llerena (1989.) Boyett i Conn (1991: 23) 201 USPON UMREZENOG DRU~TVA Sposobnost malih i srednjih poduzeca da se medusobno, te s velikim korporacijama, povezu u mreze, takoder je postala ovisna o dostupnosti novih tehnologija, kada je obzor mreza (ili njihovih dnevnih operacija) postao globalan. 58 Doista, kineska su poduzeca stoljeCima hila zasnovana na mrezama povjerenja i suradnje. Ali kada su se 1980-ih prosirila preko Pacifika, od Tachunga do Fukiena, od Hong Konga do Guandonga, od Jakarte do Bangkoka, od Hsinchua do Mountain Viewa, od Singapura do Sangaja, od Hong Konga do Vancouvera te, prije svega, od Taipeha i Hong Konga do Guangzhoua i Sangaja, samo oslanjanje na nove komunikacijske i informacijske tehnologije omoguCilo im je trajan rad. Tada su ohiteljski, regionalni i osohni kodeksi uspostavili osnovu za pravila igre kojih se trehaju dr:lati u racunalima. Bez razvoja racunalnih mreza hilo hi jednostavno nemoguce upravljati slozenim mrezama strateskih udruzivanja, podugovornih sporazuma te decentraliziranog donosenja odluka za velike tvrtke; 59 preciznije, sve hi to bilo nemoguce bez mocnih mikroprocesora instaliranih u desktop racunalima povezanim preko digitalnih telekomunikacijskih mreza. Ovo je slucaj u kojemu su organizacijske promjene u odredenoj mjeri potakle tehnoloske putanje. Da su velike, vertikalne korporacije bile sposohne uspjesno djelovati u novoj ekonomiji, mozda se ne hi niti dogodila kriza IBM-a, Digitala, Fujitsua, i glavne racunalne industrije opcenito. A zhog potreba mreze za novim, velikim i malim organizacijama, osohna racunala i racunalno umrezivanje dozivjeli su eksplozivno sirenje. A zbog masovne potrehe za fleksibilnom, interaktivnom manipulacijom racunalima, softver je postao najdinamicniji segment industrije i djelatnosti proizvodnje informacija koji hi trehao oblikovati procese proizvodnje i menedzmenta u buducnosti. S druge strane, zhog dostupnosti tih tehnologija (zhog tvrdoglavosti inovatora u Silicijskoj dolini koji se opirao modelu informatike "1984"), umrezenje je postalo kljuc za organizacijsku fleksibilnost i izvedbu poslova. 60 Bar i Borrus su u nizu vaznih istrazivanja pokazali da je tehnologija umrezavanja informacija skocila kvantnim skokom u ranim 1990-ima, jer su se stekla tri trenda: digitalizacija telekomunikacijske mreze, razvoj broadband prijenosa* te dramatican porast izvedbi racunala povezanih mrezom, sto je odredivao tehnoloski prohoj na podrucjima mikroelektronike i softvera. Zatim, interaktivni racunalni sustavi koji su do tada 58 Shapira (1990.); Hsing (1996.) 59 Whightman (1987.) 60 Fulk i Steinfeld (ur.)(1990.); Business Week (1996.) * koji omogucuje bdi prijenos podataka - op. prev. 202 UMREZENO PODUZECE bili ograniceni na mreze lokalnih podrucja (Local Area Network- LAN), postali su operativni sustavi u mrezama sirokih podrucja (Wide Area Network- WAN); docim se racunalni obrazac prebacio s pukog povezivanja izmedu racunala na "kooperativni racunalni rad", bez obzira na geografski razmjestaj partnera koji suraduju. Kvalitativne prednosti u informacijskoj tehnologiji, nedostupne do 1990-ih, omogucile su nastanak potpuno interaktivnih, fleksibilnih procesa proizvodnje, menedzmenta i distribucije zasnovanih na racunalima, koji su istodobno ukljuCivali suradnju izmedu razlicitih tvrtki i jedinica tih tvrtki. 61 S druge strane, Dieter Ernstje pokazao daje priblizavanje izmedu organizacijskih zahtjeva i tehnoloske promjene postavilo umrezivanje kao temeljni oblik konkurencije u novoj, globalnoj ekonomiji. Vrtoglavom brzinom porasle su prepreke na ulazu u veCinu naprednih industrija, kao sto su elektronika ili automobili. To je uvelike otezalo mogucnost novim konkurentima da sami udu na trziste, te je cak sprecavalo velike korporacije da otvore nove proizvodne linije iii inoviraju vlastitu obradu proizvoda u skladu s brzinom tehnoloske promjene. 62 Prema tome, suradnja i umrezenje nude jedinu mogucnost podjele troskova i rizika, kao i drzanje koraka sa stalno obnavljanom informacijom. Medutim, mreze takoder igraju ulogu vratara. Unutar mreza neprestano se stvaraju nove mogucnosti. lzvan mreza, opstanak je sve tezi. U uvjetima brze tehnoloske promjene stvarna operacijska jedinica postale su mreze, a ne tvrtke. Drugim rijeCima, kroz medusobno djelovanje izmedu organizacijske krize, promjene i nove informacijske tehnologije nastao je novi organizacijski oblik kao obiljezje informacijske/globalne ekonomije: umrezeno poduzece. Kako bih podrobnije definirao umrezeno poduzece, moram podsjetiti na svoju definiciju organizacije: sustav sredstava strukturiran u svrhu postizanja specificnih ciljeva. Dodao bih drugu analiticku osobinu, koju sam iz teorije Alaina Tourainea prilagodio na vlastiti nacin. 63 U dinamicnom, razvojnom pogledu postoji temeljna razlika izmedu dva tipa organizacija: organizacije za koje reprodukcija njihova sustava sredstava postaje glavni organizacijski cilj te organizacije u kojima ciljevi, te promjena ciljeva, oblikuju i neprestano preoblikuju strukturu sredstava. Prvi tip organizacija nazivam birokracijama, drugi, poduzeCima. Na osnovi tih konceptualnih razlika predlazem ono za sto vjerujem da je potencijalno korisna (ne nominalisticka) definicija umrezenoga podu61 Bar i Borrus (1993.) 62 Ernst (1994.b) 63 Touraine (1959.) 203 USPON UMRE~ENOG DRU~TVA zeca: specifican oblik poduzeca ciji je sustav sredstava sastavljen ukrstanjem segmenata autonomnih sustava ciljeva. Prema tome, komponente mreze ujedno su samostalne i ovisne u odnosu na mrezu, te mogu saCinjavati dijelove drugih mreza, pa prema tome i drugih sustava sredstava usmjerenih drugim ciljevima. Izvedba dane mreze ovisit ce tada o dvije temeljne osobine mreze: o njezinoj povezanosti, odnosno strukturalnoj sposobnosti da omoguci nesmetanu komunikaciju izmedu svojih komponenata; njezinoj dosljednosti, to jest mjeri do koje postoje zajednicki interesi izmedu ciljeva mreze i ciljeva njezinih komponenata. Zasto je umrezeno poduzece organizacijski oblik informacijske/globalne ekonomije? Lagani odgovor bio hi empiristicki: zato sto je nastalo u razdoblju stvaranja nove ekonomije te izgleda da ispunjava svoju ulogu. Alije intelektualno prikladnije razumjeti daje ta izvedba uskladena s obiljezjima informacijske ekonomije: uspjesne organizacije su one koje mogu stvarati znanje i uCinkovito obraditi informaciju; prilagoditi se promjenljivoj geometriji globalne ekonomije; biti dovoljno fleksibilne da mijenjaju svoja sredstva jednakom brzinom promjene ciljeva, pod utjecajem brzih kulturalnih, tehnoloskih i institucijskih promjena, te da mogu inovirati, buduCi da je inovacija postala glavno oruzje protiv konkurencije. To su istinske osobine novoga gospodarskog sustava koji smo analizirali u prethodnom poglavlju. U tom smislu, umrezeno poduzece cini opipljivom kulturu informacijske/globalne ekonomije: ono pretvara signale u proizvode obradom znanja. Kultura, institucije i ekonomska organizacija: poslovne mreze Istocne Azije Oblici ekonomske organizacije ne razvijaju se u drustvenom vakumu: oni su ukorijenjeni u kulture i institucije. Svako drustvo tezi stvaranju vlastitih organizacijskih aranzmana. Sto je drustvo povijesno razliCitije, ono se razvija u vecoj odvojenosti od ostalih drustava, te su organizacijski oblici posebniji. Medutim, kada tehnologija prosiruje raspon gospodarskih djelatnosti, te kada poslovni sustavi medusobno suraduju na globalnoj razini, organizacijski oblici se sire, posuduju jedni od drugih i stvaraju mjesavinu koja u velikoj mjeri odgovara zajednickim modelima proizvodnje i konkurencije, prilagodavajuCi se pri tome specificnoj drustvenoj okolini u kojoj djeluju. 64 To znaCi da organizacije, kultura i institucije toliko 64 Hamilton (1991.) 204 UMRE:ZENO PODUZECE duhoko posreduju u "trzisnoj logici" da hi gospodarski cimhenici koji se, prema neoklasicnoj ortodoksiji ekonomije, usuduju slijediti apstraktnu trzisnu logiku, hili izguhljeni. 65 VeCina tvrtki ne slijedi tu logiku. Neke vlade to Cine iz ideologije, te na kraju guhe nadzor nad svojim gospodarstvima (na primjer, Reaganova administracija u SAD-u u ranim 1980ima iii socijalisticka vlada Spanjolske u ranim 1990-ima). Drugim rijecima, trzisni se mehanizmi mijenjaju tijekom povijesti i djeluju kroz niz organizacijskih oblika. Tada je kljucno pitanje: koji su izvori trzisne specificnosti? Ana takvo se pitanje moze odgovoriti samo usporednim izucavanjima gospodarske organizacije. Niz istrazivanja u komparativnoj teoriji organizacije pokazao je da postoje temeljne razlike u organizaciji poduzeca i njihovu ponasanju u kontekstima koji se bitno razlikuju od tradicionalnog anglosaksonskog modela ugradenog u vlasnicka prava, individualizam i odvajanje ddave i poduzeca. 66 Zariste velikog dijela istrazivanja bilo je u istocnoazijskim gospodarstvima. Takav izbor ocito je napravljen zbog zapanjujuCih postignuca tih gospodarstava u posljednjoj cetvrti dvadesetog stoljeca. Nalazi istrazivanja organizacija istocnoazijskih gospodarstava vrlo su znacajni za opcu teoriju gospodarske organizacije iz dva razloga. Prvo, moze se pokazati da obrasce poslovne organizacije u istocnoazijskim drustvima stvara medusobno djelovanje kulture, povijesti i institucija, gdje su potonje osnovni faktor u oblikovanju posebnih poslovnih sustava. N adalje, prema institucionalistickoj teoriji ekonomike, takvi obrasci prikazuju zajednicke trendove, povezane s kulturnom slicnoscu, sto je rezultat specificnih povijesnih procesa. Drugo, temeljni zajednicki trend istocnoazijskih poslovnih sustava zasnovan je na mrezama, iako na razliCitim ohlicima mreza. Blok za izgradnju takvih sustava nije poduzece ili pojedinacni poduzetnik, nego mreze ili poslovne sku pine razliCitih vrsta. To je obrazac koji sa svim svojim varijacijama tezi prilagodbi organizacijskom obliku koji sam oznacio kao umrezeno poduzece. U tom slucaju, te ako je informacijska/globalna ekonomija primjerenija mreznom obliku poslovne organizacije, istocnoazijska hi drustva i njihovi organizacijski oblici gospodarskih djelatnosti trebali imati osohitu usporednu prednost u globalnoj konkurenciji, zato sto je taj organizacijski model ugraden u njihovu kulturu i u njihove institucije. Njihova povijesna osobitost tezila hi poklapanju sa sociotehnickom logikom informacijskog obrasca. Povijesni zapisi podrzavaju tu pretpostavku: istocnoazijska gospodarstva i tvrtke prilagodile su se novim 65 Abolafia i Biggart (1991.) 66 Clegg i Redding (ur.) (1990.) 205 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA tehnologijama i novim oblicima globalne konkurencije brze od bilo kojeg podrucja u svijetu. Pri tome zapravo mijenjaju ravnotezu svjetske trgovine i akumulacije kapitala u korist azijskog Pacifika u samo 30 godina (vidi 2. poglavlje). Ali moram u odredenoj mjeri biti oprezan: povijesno poklapanje ne znaci strukturalnu uzrocnost. Zar ne ponavljamo istu etnocentricnu pogresku neoklasicnog obrasca, braneCi ')edini najbolji naCin" univerzalne vrijednosti, ovaj put iz drugoga kulturnog izvora? Kako bismo razmotrili to pitanje, moramo istodobno razmotriti povijesnu specificnost kultura, povijesne putanje institucija, strukturalne zahtjeve informacijskog obrasca te oblike konkurencije u globalnoj ekonomiji. U medusobnom djelovanju tih razlicitih drustvenih domena mozemo pronaCi neke poticajne odgovore na "duh informacionalizma." Tipologija poslovnih mreza Istocne Azije Razjasnimo prvo poznate Cinjenice stvaranja, strukture i dinamike poslovnih mreza Istocne Azije. N a srecu, to je predmet kojemu se posvetilo dovoljno paznje u drustvenom istrazivanju, 67 te u kojemu se mogu osloniti na sustavni trud usporedne analize i teoretizacije vodeCih drustvenih znanstvenika u ovom polju, Nicole Woosley Biggart i Garyja Hamiltona, 68 uz moj vlastiti istrazivacki rad u azijskom Pacifiku izmedu 1983. i 1995. godine. Organizirana mreza neovisnih tvrtki prevladavajuCi je oblik gospodarske djelatnosti u trzisnim gospodarstvima istocne Azije. Tri su razliCita, osnovna tipa mreza, a svaki od njih odlikuje japanska, korejska i kineska poduzeca. 69 Japan U Japanu su poslovne skupine organizirane oko mreza tvrtki koje jedne drugima medusobno duguju (kabushiki mochiai) te Cija glavna poduzeca vode menedzeri. Postoje dva podtipa tih mreza: 70 (a) horizontalne mreze zasnovane na medutrzisnim vezama izmedu velikih tvrtki (kigyo shudan). Te mreze imaju doseg u mnostvu gospodarskih sektora. Neke od njih su nasljednice zaibatsua, velikih 67 68 69 70 Whitley (1993.)Biggart (1991.); Hamilton i Biggart (1988.); Biggart i Hamilton (1992.); Hamilton (1991.) Hamilton i dr. (1990.) Gerlach (1992.); Imai i Yonekura (1991.); Whitley (1993.) 206 UMREZENO PODUZECE konglomerata koji su vodili japansku industrijalizaciju i trgovinu prije Drugoga svjetskog rata, prije njihova sluzbenog (i neuCinkovitog) raspustanja tijekom americke okupacije. Tri najvece stare mreze su Mitsui, Mitsubishi i Sumitomo. N akon rata, stvorene su tri nove mreze oko najveCih banaka: Fuyo, Dao-Ichi Kangin i Sanwa. Svaka mreza ima vlastite izvore financiranja te konkurira u svim glavnim sektorima djelatnosti. (b) vertikalne mreze (keiretsu), izgradene oko kaishae, iii velike specijalizirane industrijske korporacije, koja obuhvaca stotine pa cak i tisuce dobavljaca i njihovih podruznica. Glavni keiretsu su oni sa sredistima kao sto su Toyota, Nissan, Hitachi, Matsushita, Toshiba, Tokai banka te Industrijska banka Japana. Ove stabilne poslovne grupe ustvari drze jezgru japanskoga gospodarstva, pri cemu organiziraju gustu mrezu medusobnih obveza, financijske meduovisnosti, trzisnih sporazuma, prijenosa osoblja te razmjene informacija. Kljucna sastavnica sustava za svako poduzece je glavno trgovinsko poduzece (sogo shosha), koje se ponasa kao glavni posrednik izmedu dobavljaca i potrosaca, te prilagodava rashode i prihode. 71 Ono je sastavljac sustava. Takva organizacija poslova djeluje kao fleksibilna jedinica na konkurentnom trzistu koja dodjeljuje resurse svakom clanu mreze kada to smatra pogodnim. Ovo takoder svakoj vanjskoj tvrtki krajnje otezava prodiranje na trziste. Ta specificna gospodarska organizacija u velikoj mjeri objasnjava probleme s kojima se strane tvrtke susrecu pri prodiranju na japansko trziste, buduci da se sve operacije moraju iznova uspostaviti, a dobavljaCi odbijaju sluziti drugim klijentima osim ako se njihov roditelj kaisha slozi s dogovorom. 72 lzvrsavanje poslova i organizacija rada odrazavaju tu hijerarhicnu mreznu strukturu. 73 U sredistu velika poduzeca svojim zaposlenicima nude dozivotno zaposlenje, sustav nagrada koji je zasnovan na dobi te suradnju sa sindikatima zasnovanim na tvrtki. Timski je raq i samostalnost izvodenja zadataka pravilo, pri cemu se racuna na predanost radnika napretku njihove kompanije. Menedzment je ukljucen na razini radionice, te dijeli prostor i uvjete rada s manualnim radnicima. Do konsenzusa se dolazi kroz brojne procedure, od organizacije rada do simbolicnog Cina kao sto je pjevanje himne korporacije na pocetku radnog dana. 74 71 72 73 74 Yoshino i Lifson (1986.) Abbeglen i Stalk (1985.) Koike (1988.); Clark (1979.); Durlabhji i Marks (ur.) (1993.) Kuwahara (1989.) 207 USPON tJMREZENOG DRUSTVA S druge strane, sto se tvrke vise nalaze na periferiji mreze, vise se radna snaga smatra zamjenjivom i potrosnom, a u vecini se radi o privremenim radnicima i honorarnim zaposlenicima (vidi 4. poglavlje). Zene i neobrazovana omladina tvore velik dio takve periferne radne snage. 75 Stoga, umrezene poslovne skupine vode i do fleksibilne suradnje i do vrlo segmentiranih trzista rada, sto rezultira dvojakom drustvenom strukturom, uglavnom organiziranom oko rodbinskih veza. Sarno razmjerna stabilnost patrijarhalne japanske obitelji ukljucuje oba kraja drustvene strukture. Tako bivaju potisnuti trendovi k polariziranom drustvu, ali samo dotle dok se japanske zene budu mogle drzati u podredenu polozaju, i kod kuce ina poslu. 7s Koreja Korejske mreze (chaebol), iako povijesno nadahnute japanskim zaibatsuima, znatno su vise hijerarhicne od svojih japanskih inaCica. 77 Njihov glavni razlikovni trend jest da sve tvrtke u mrezi nadzire sredisnje holding poduzece koje posjeduje pojedinac i njegova obitelj. 78 Osim toga, sredisnje holding poduzece podrzavaju vladine banke i trgovacke kompanije koje nadzire vlada. Obitelj koja je utemeljila tvrtku cvrsto drzi nadzor imenujuCi clanove obitelji, regionalne znance i bliske prijatelje na visoka upravljacka mjesta kroz cijeli chaebol. 79 Mala i srednja poduzeca igraju sporednu ulogu, za razliku od japanskog keiretsua. VeCina tvrtki chaebola dosta su velike, a rade pod uskladenom inicijativom koja dolazi s vrha, od centraliziranog menedzmenta chaebola, cesto reproducirajuci vojni stil koji su donijeli vladini podrzavatelji, osobito nakon 1961. Chaeboli su visesektorski, a njihovi se upravitelji premjestaju iz jednog sektora djelatnosti u drugi, sto omogucuje jedinstvenost strategije te poprecno oplemenjivanje iskustva. Cetiri najveca korejska chaebola (Hyundai, Samsung, Lucky Gold Star i Daewoo) danas su medu najveCim svjetskim gospodarskim konglomeratima, te su 1985. g. zajedno Cinili 45% ukupnoga domaceg proizvoda Juzne Koreje. Chaebol su cjeline koje su uvelike same sebi dovoljne te ovise samo o vladi. Najvise ugovornih veza su unutarnje u odnosu na chaebol, a podugovori igraju manju ulogu. Tdista oblikuje drzava, a razvija ih konkurencija izmedu chaebola. 80 Vrlo su rijetke mreze me75 76 77 78 79 80 Jacoby (1979.); Shinotsuka (1994.) Chizuko (1987.); Chizuko (1988.); Seki (1988.) Steers i dr. (1989.) Biggart (1990.a) Yoo i Lee (1987.) Kim (1989.) 208 UMRE~ENO PODUZECE dusobnih obveza koje su vanjske u odnosu na chaebol. Unutarnje veze u chaebolu stvar su discipline u mrezi prije nego suradnje i reciprociteta. Politika i praksa glede rada takoder su prilagodene tom autoritarnom modelu. Kao i u Japanu, postoji ostra podjela trzista rada izmedu radnika matice i privremenih radnika, ovisno o sredisnjem polozaju tvrtke u chaebolu. 81 Zene imaju vrlo smanjenu ulogu buduCi da je patrijarhalnost jos izrazenija u Koreji nego u Japanu, a muskarci nerado dopustaju zenama raditi izvan kucanstva. 82 Ali radnici u matici ne primaju istu vrstu obveze dugorocnog zaposljavanja i uvjeta rada od svojih tvrtki. 83 Niti se od njih ocekuje da preuzimaju inicijativu. Oni hi uglavnom trebali izvrsiti dobivene naredbe. Sindikate je nadzirala drzava i tijekom dugog ih razdoblja drzala u podredenom polozaju. Kada je 1980-ih demokracija zabiljezila znacajnu pobjedu u Koreji, sindikati koji su postajali sve neovisniji suocili su se s konfrontacijskom taktikom voda chaebola, sto je dovelo do vrlo konfliktnog obrasca industrijskih odnosa. 84 Taj trend pobija rasisticku ideologiju o navodnoj poslusnosti azijske radne snage, koja se ponekad pogresno pripisuje konfucijanizmu. Medutim, iako je nepovjerenje u radnike pravilo, povjerenje je osnovna poveznica izmedu razliCitih razina upravljanja u korejskim mrezama, i to do te mjere da je ugradeno u rodbinske veze: 1978. godine 13,5% direktora najveCih 100 chaebola hili su dio obitelji vlasnika i zauzimali su 21% najvisih upravljackih polozaja. 85 Dodatne upravljacke polozaje uglavnom su zauzimale osobe kojima je obitelj vlasnika vjerovala na osnovi izravnog poznavanja, pojacanog mehanizmom drustvenog nadzora (lokalne drustvene mreze, obiteljske mreze, skolske mreze). No, interesi chaebola su iznad svega, cak i u odnosu na obitelj. Ako postoji proturjecje izmedu toga dvoga, vlada ce se pobrinuti da prevladaju interesi chaebola, a ne obitelji i1i pojedinaca. 86 Kina Kineska poslovna organizacija zasnovana je na obiteljskim poduzecima (jiazuqiye), te prekosektorskim poslovnim mrezama (jituanqiye), koje cesto ddi jedna obitelj. Iako se veCi dio detaljnog istrazivanja odnosi na stvaranje i razvoje poslovnih mreza u Tajvanu, 87 empirijski dokazi, kao i 81 82 83 84 85 86 87 Wilkinson (1988.) Gelb i Lief Palley (ur.) (1994.) Park (1992.) Koo i Kim (1992.) Shin i Chin (1989.) Amsdem (1989.); Evans (1995.) Hamilton i Kao (1990.) USPON UMREZENOG DRU!lTVA moje osobno znanje dopustaju da se taj model prosiri i na Hong Kong i prekomorske kineske zajednice u Jugoistocnoj Aziji. 88 Zanimljivo je da slicne mreze djeluju u brzom procesu industrijalizacije juzne Kine koju vodi trziste, ako imamo na umu da su u domet mreze ukljucene sluzbene osobe lokalne uprave.s9 Kljucna sastavnica kineske poslovne organizacije je obitelj. 90 Tvrtke su obiteljsko vlasnistvo a prevladavajuca vrijednost tice se obitelji, a ne tvrtke. Kada tvrtka napreduje, napreduje i obitelj. Prema tome, nakon sto je akumulirana dovoljna kolicina bogatstva, ona se dijeli medu clanovima obitelji koji ulazu u druge poslove, koji cesto nisu povezani s djelatnostima izvorne tvrtke. Ponekadje model stvaranja novih poduzeca unutargeneracijski buduCi da obitelj povecava svoje bogatstvo. Ali ako se to ne dogodi za zivota osnivaca tvrtke, dogodit ce se nakon njegove smrti. To je stoga sto je, za razliku od Japana i Koreje, obiteljski sustav zasnovan na patrilinearnosti i jednakom nasljedstvu medu sinovima, te prema tome svaki sin dobiva svoj dio obiteljske imovine kako bi pokrenuo vlastiti posao. Wong, na primjer, smatra da uspjesna kineska poduzeca prolaze kroz cetiri faze u tri generacije: fazu nastanka, centraliziranja, podjele te dezintegracije, nakon cega ciklus poCinje ispocetka. 91 Usprkos cestom suparnistvu unutar obitelji, osobno je povjerenje jos uvijek temelj za poslovne dogovore, iznad i mimo zakonskih, ugovornih pravila. Prema tome, obitelji napreduju stvaranjem novih tvrtki u bilo kojem sektoru djelatnosti koji se smatra profitabilnim. Tvrtke zasnovane na obiteljima pavezane su podugovornim sporazumima, razmjenom ulaganja i podjelom zaliha. Tvrtke su specijalizirane u svojoj trgovini, a obitelji se razlikuju u svojim ulaganjima. Veze izmedu tvrtki shvacene su vrlo osobnim, tekuce su i promjenljive, za razliku od modela dugorocnih obveza u japanskim mrezama. Izvori financija pretezno su neformalni (obiteljska stednja, zajmovi od pouzdanih prijatelja, udruzenja za uzajamno kreditiranje ili drugi neformalni oblici posudivanja, kao stoje tajvanska "slobodna burza"). 92 U takvoj strukturi menedzment je vrlo centraliziran i autoritaran. Srednji menedzment, koji nije dio obitelji, smatra se samo podrucjem prijenosa; a odanost se radnika ne ocekuje, buduCi da je ideal radnika pokrenuti vlastita poduzeca, pa se stoga smatraju mogucom buducom konkurencijom. Obveze su kratkorocne, sto potkopava dugorocnu strategiju 88 89 90 91 92 Sit i Wong (1988.); Yoshihata (1988.) Hsing (1994.); Hamilton (1994.) Greenhalgh (1988.) Wong (1985.) Hamilton i Biggart (1988.) UMRE~NO PODUZECE planiranja. S druge strane, krajnja decentralizacija i fleksibilnost tog sustava omogucuju brze prilagodbe novim proizvodima, novim procesima i novim tr:listima. Putem udruzivanja izmedu obitelji i njihovih odgovarajuCih mreza, ubrzava se tok kapitala te poboljsava alokacija resursa. Slaba je tocka tih malih kineskih poduzeca nesposobnost da poduzmu vece strateske promjene koje, na primjer, zahtijevaju ulaganje u istrazivanje i razvoj, poznavanje svjetskih trzista, modernizaciju tehnologije sirokih razmjera ili prebacivanje proizvodnje u inozemstvo. Dalje cu tvrditi, za razliku od nekih promatraca kineskih poduzeca, da je dr:lava, osobito u Tajvanu, a takoder i drugdje- u Hong Kongu, a sigurno i u Kinidala kljucnu stratesku potporu kako bi kineske mreze napredovale u informacijskoj/globalnoj ekonomiji izvan njihova profitabilnog, ali ogranicenoga domaceg vidokruga. Ideologija poduzetnickoga familizma, ukorijenjena u naslijedenom nepovjerenju prema drzavi u juznoj Kini, ne moze se shvatiti doslovno, cak ni ako u velikoj mjeri oblikuje ponasanje kineskih poslovnih ljudi. Poduzetnistvo zasnovano na obitelji bio je samo dio, iako vrlo znacajan, price o uspjehu kineskih poslovnih mreza. Drugi element bila je kineska inaeica razvojne drzave, u Tajvanu, Hong Kongu ili Kini. U razliCitim oblicima, nakon toliko povijesnih pogresaka, drzava je napokon imala dovoljno pameti da pronade formulu. Onaje podrzala kinesko poduzetnistvo, zasnovano na pouzdanim, obiteljskim, informacijskim vezama, ada nije gusila njegovu samostalnost cim je postalo jasno da je trajna slava kineske civilizacije ustvari ovisna o neprestanoj vitalnosti sebicno poduzetnih obitelji. Vjerojatno nije slucajno sto se priblizavanje izmedu obitelji i drzave dogodilo u kineskoj kulturi bas u osvit informacijskoga/globalnog doba, kada moe i bogatstvo vise ovise o fleksibilnosti mreze nego o moCi birokracije. Kultura, organizacije i institucije: azijske poslovne mreze i razvojna drzava Dakle, istocnoazijska gospodarska organizacija, bez sumnje najuspjesnija u svjetskoj konkurenciji u posljednjoj trecini dvadesetog stoljeca, zasnovana je na formalnim i neformalnim poslovnim mrezama. Ali postoje znacajne razlike izmedu tri kulturna podrucja na kojima su ove tri mreze nastale. Kako su Nicole Biggart i Gary Hamilton srocili, unutar mrezejapanske tvrtke imaju logiku zajednice, korejske tvrtke imaju patrimonijalnu logiku, a tajvanske patrilinearnu. 93 93 Hamilton i Biggart (1988.) 211 USPON UMRE~ENOG DRU~TVA I slicnostima i razlikama istocnoazijskih poslovnih mreza moze se uCi u trag u kulturnim i institucionalnim obiljezjima tih drustava. Ove tri kulture su se kroz stoljeca izmijesale, te su duboko prozete filozofskim i vjerskim vrijednostima konfucijanizma i budizma, u njihovim razlicitim nacionalnim obrascima.94 Razmjerna odvojenost od ostalih dijelova svijeta do devetnaestog stoljeca pojacala je njihovu osobitost. Osnovna drustvena jedinica bila je obitelj, a ne pojedinac. Odanost se odnosi na obitelj, a ugovorne obveze prema drugim pojedincima podredene su obiteljskom "prirodnom zakonu". Obrazovanje ima sredisnju ulogu, i za drustveni uspon i za osobno napredovanje. Povjerenje i reputacija, unutar dane mreze obveza, najcjenjenije su osobine, a ujedno i najstroze sankcionirano pravilo u slucaju neuspjeha. 95 Iako je stvaranje kulturno osobitih organizacijskih oblika ponekad suvise neodreden i nedovoljno specifican argument, cini se da se zajednicke crte oblika mreze u Istocnoj Aziji mogu povezati s tim zajednickim kulturnim trendovima. Ako jedinica gospodarske transakcije nije pojedinac, vlasnicka prava ustupaju mjesto obiteljskim pravima. A ako je hijerarhija obveza stvar uzajamnog povjerenja, postojane mreze moraju biti uspostavljene na osnovi takva povjerenja. Cimbenici pak koji su vanjski u odnosu na te mreze, nece biti tretirani kao jednaki na trzistu. Ali ako kultura podupire zajednicke crte obrazaca poslovnih mreza, cini se da ono sto te mreze Cini razliCitima, u isto doba pojacava njihovu mreznu logiku. Temeljna institucionalna razlika izmedu te tri kulture tice se uloge ddave, i povijesno i u procesu industrijalizacije. U svim slucajevima drzavaje preuzela gradansko drustvo: trgovacka i industrijska elita doslaje pod vodstvo drzave, kojaje naizmjence blagonaklona i represivna. Ali u svakom posebnom slucaju drzava je bila povijesno drukcija i igralaje drukeiju ulogu. U ovom trenutku rasprave moram upozoriti na razliku izmedu uloge drzave u povijesti i uloge suvremene, razvojne drzave. 96 U najnovijoj povijesti postojala je znacajna razlika izmedu japanske97 i kineske ddave. 98 Japanska drzava ne samo da je oblikovala Japan nego i Koreju i Tajvan pod svojom kolonijalnom dominacijom. 99 Od vremena vladavine Meija ona je bila faktor autoritarne modernizacije, ali je djelovala skupa s poslovnim skupinama zasnovanim na klanovima (zaibatsu), od kojih neke (na primjer Mitsui) vuku podrijetlo do kuca trgova94 95 96 97 98 99 Whitley (1993.) Baker (1979.); Willmott (ur.) (1972.) Biggart (1991.); Wade (1990.); Whitley (1993.) Beasley (1991.); Johnson (1995.) Feuerwerker (1984.) Amsdem (1979., 1985., 1989., 1992.) 212 UMRE~ENO PODUZE6E ca povezanih s mocnim feudalnim gospodarima. 100 Japanska carska ddava postavilaje modernu izoliranu tehnokraciju kojaje izostrila svoje vjestine u pripremama japanskoga ratnog stroja (neposredan preteca MITIja bilo je Ministarstvo vojne opreme, srz japanske vojne industrije). 101 Tek kada uvidimo pozadinu ove posebne institucije, mozemo razumjeti precizno djelovanje kulture na organizacije. N a primjer, Hamilton i Biggart pokazuju institucionalnu pozadinu kulturnog objasnjenja izgradnje konsenzusa u radnom procesu kroz pojam Wa ili sklada. Wa tezi ugradnji svjetskog poretka, kroz podredenost pojedinca grupnoj praksi. Ali Biggart i Hamilton odbijaju prihvatiti odredenost japanskih praksi upravljanja kao izravni kulturni izraz Wa. Oni tvrde da takvi organizacijski aranzmani proizlaze iz industrijskog sustava, koji nadgleda i potice drzava te nalazi podrsku za svoju primjenu u elementima tradicionalne kulture, materijalima s kojima institucije grade organizacije. Kako pisu, citirajuCi Saylea, ''japanska vlada ne stoji izvan ili iznad zajednice: ona je radije mjesto gdje se pregovara o Wa poslovima." 102 Prema tome, poslovne skupine u Japanu, kao sto je to povijesno bio slucaj u podrucjima japanskog utjecaja, teze vertikalnoj organizaciji sa sredisnjom korporacijom koja ima izravan pristup drzavi. Kineska je drzava imala vrlo razliCite veze s poduzeeima, osobito s poslovima u juznoj Kini koja je temeljni izvor kineskoga poduzetnistva. I u posljednjim desetljeCima carske ddave i u kratkom vremenu drzave Kuomintanga u Kini, posao je u isto doba bio zloupotrebljavan i stimuliran, viden kao izvor prihoda umjesto kao stroj za proizvodnju bogatstva. To je s jedne strane dovelo do stetnih primjena pretjeranog oporezivanja i nedostatka potpore industrijalizaciji; s druge strane, do naklonosti nekim poslovnim skupinama, sto je krsilo pravila konkurencije. Reakcije na to stanje poslova dovele su do toga da su se kineski poslovni krugovi klonili vlade sto je vise moguce, zbog stoljetnog straha koji su nametnuli sjeverni osvajaCi juznokineskom poduzetnistvu. Takva udaljenost od drzave dala je prednost obitelji, kao i lokalnim i regionalnim vezama u uspostavljanju poslovnih transakcija. Za taj trend Hamilton tvrdi da se moze datirati unazad cak do dinastije Qin.1oa Kada nema pouzdane drzave koja osigurava vlasnicka prava, ne morate biti konfucijanist kako biste polagali svoje povjerenje u rodbinu umjesto u zakonski ugovor na papiru. Znacajno je da je aktivno ukljucenje 100 101 102 103 Norman (1940.) Johnson (1982.) Hamilton i Biggart (1988: 72) Hamilton (1984, 1985.) 213 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA drzave na Zapadu u osiguravanju vlasnickih prava, kako je pokazao North, 104 a ne nedostatak ddavne intervencije postalo kljucan faktor u organiziranju gospodarske djelatnosti duz trzisnih transakcija izmedu slobodnih pojedinacnih faktora. Kako se drzava, kao u Kini, nije potrudila stvoriti trziste, obitelji su to ucinile same, tako da su premostile ddavu i ugradile tdisne mehanizme u drustveno izgradenim mrezama. Ali dinamican oblik istocnoazijskih poslovnih mreza, sposoban za preuzimanje globalne ekonomije, stigao je u drugoj polovini dvadesetog stoljeca, odlucujuCim poticajem onaga sto je Chalmers Johnson nazvao razvojnom drzavom.l 05 Kako bih prosirio ovaj temeljni koncept, koji potice iz Johnsonove studije o ulozi MITI-ja ujapanskom gospodarstvu, nasire iskustvo industrijalizacije Istocne Azije, u vlastitu sam se radu koristio donekle prilagodenom definicijom razvojne drzave. 106 Drzava je razvojna kada kao svoje nacelo legitimnosti postavlja svoju sposobnost promoviranja i podrzavanja razvoja. Pod razvojem se podrazumijeva kombinacija stalnih visokih stopa porasta i strukturalne promjene u gospodarskom sustavu, i na domacem trzistu i u vezi s medunarodnom ekonomijom. Medutim, ta definicija navodi na pogresne zakljucke ako poblize ne objasnimo znacenje legitimnosti u danom povijesnom kontekstu. VeCina politickih teoreticara ostaju robovi etnocentricke koncepcije, koja je vezana uz demokratsku drzavu. Ali nisu sve ddave pokusale temeljiti svoju legitimnost na konsenzusu gradanskog drustva. Nacelo legitimnosti maze se uporabiti u ime drustva kao takvog (u slucaju demokratske ddave), ili u ime drustvenog projekta koji izvodi drzava, kao samoimenovani tumac "povijesnih potreba" tog drustva (drzava kao drustvena "avangarda", u lenjinistickoj tradiciji). Kada takav drustveni projekt ukljucuje temeljnu promjenu drustvenog poretka, nazivam ga revolucionarnom drzavom, zasnovanom na revolucionarnoj legitimnosti, bez obzira na stupanj usvajanja te legitimnosti od strane njezinih podredenih, kao na primjer u slucaju drzave komunisticke partije. Kada drustveni projekt koji izvodi drzava postuje sire parametre drustvenog poretka (iako ne obvezatno specificne drustvene strukture, na primjer agrarnog drustva), onda ga smatram razvojnom drzavom. Povijesni izraz ovog drustvenog poretka u Istocnoj Aziji oblik je potvrde nacionalnog identiteta i nacionalne kulture, koji je izgradio i rekonstruirao naciju kao silu u svijetu, u ovom slucaju sredstvima gospodarske konkurentnosti i socioekonomskog napredova104 North (1981.) 105 Johnson (1982., 1995.) 106 Castells (1992.). Chalmers Johnson u svojoj najnovijoj knizi (1995.) slozio se s mojom redefinicijom razvojne drzave, prihvacajuCi ju kao daljnju razradu svoje teorije, sto ona ijest. 214 UMREZENO PODUZECE nja. Konacno, za razvojnu drzavu gospodarski napredak nije cilj, nego sredstvo izgradivanja nacionalistickog projekta koji zamjenjuje situaciju materijalnog unistenja i politickog poraza nakon velikog rata. Isto vrijedi i u slucaju Hong Konga i Singapura, nakon raskida njihovih veza s gospodarskom i kulturnom okolinom (komunisticka Kina i neovisna Malezija). Uz velik broj istrazivaca, 107 u nekoliko sam radova empirijski dokazao da je u korijenu uspona gospodarstava azijskog Pacifika nacionalisticki projekt razvojne drzave. To je sada opcenito potvrdeno u primjeru Japana, Koreje i"Singapura. 108 Postoje neke rasprave o istom pitanju glede Tajvana, iako se Cini da on takoder odgovara modelu. Aja sam izazvao poneku zacudenost kada sam prosirio analizu na Hong Kong, iako s duznim ogranicenjima.1°9 Ne mogu ulaziti u empirijske pojedinosti te rasprave u okviru ovog teksta. To bi odvelo analizu azijskoga poslovanja predaleko od sredisnje teme poglavlja, odnosno nastanka umrezenog poduzeca kao prevladavajuceg organizacijskog oblika u informacijskoj ekonomiji. Ali moguce je i korisno zbog predmeta rasprave uputiti na vezu izmedu obiljezja drzavne intervencije u svakom istocnoazijskom kontekstu i raznolikosti oblika umrezenja poslovne organizacije. U Japanu vlada vodi gospodarski razvoj savjetujuCi poduzeca o proizvodnim linijama, izvoznim trzistima, tehnologiji i organizaciji rada.l 10 Ona svoje vodenje podupire snaznim financijskim i fiskalnim mjerama, kao i selektivnom podrskom za strateske programe istrazivanja i razvoja. U srcu vladine industrijske politike bila je (i jest) djelatnost Ministarstva za medunarodnu trgovinu i industriju, MITI, koje periodicki razraduje ''videnja" putanje japanskog razvoja, te uspostavlja mjere industrijske politike potrebne da bi se utvrdio zeljeni tok te putanje. Kljucni mehanizam koji osigurava da privatna poduzeca uglavnom prate vladinu politiku jest financiranje. Japanske korporacije vrlo su ovisne o bankarskim zajmovima. Prema uputama Ministarstva flnanc.ija, u suradnji s MITI-jem, Sredisnja banka Japana (Central bank of Japan) usmjerava kredit bankama svake velike mreze poduzeca. Doista, iako je MITI preuzeo odgovornost za stratesko planiranje, stvarna moe u japanskoj vladi uvijek je lezala u Ministarstvu financija. Osim toga, veCi dio fondova za zajam dolazi od postanskih stedionica, masovne nabave dostupnih financija koje nadzire Ministarstvo posta i telekomunikacija. MITI je ci107 Deyo (ur.) (1987.); Wade (1990.); Johnson (1982., 1985., 1987., 1995.); Gold (1986.); Amsdem (1989., 1992.); Appelbaum i Henderson (ur.) (1992.); Evans (1995.) 108 Amsdem (1985.); Gold (1986.) 109 Castells i dr. (1990.) 110 Johnson (1982., 1995.); Johnson i dr. (ur.) (1989.); Gerlach (1992.) 215 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA ljao na specificne industrije zbog njihova konkurencijskog potencijala, te je dao brojne poticaje, kao sto su porezne povlastice, novcana potpora, trzisne i tehnoloske informacije, te podrska za istrazivanje i razvoj i uvjezbavanje osoblja. Do 1980-ih MITI je takoder potaknuo zastitne mjere na taj naCin da je izolirao specificne industrije od svjetske konkurencije tijekom razdoblja njihova nastanka. Ovakva dugotrajna praksa stvorila je protekcijsku inerciju koja prezivljava i nakon formalnog ukidanja restrikcija slobodnoj trgovini. Vladina gospodarska intervencija u Japanu zasnovana je na autonomiji drzave u odnosu na biznis, te u velikoj mjeri u odnosu na sustav politickih stranaka, iako je konzervativna Liberalno-demokratska stranka vladala neosporeno do 1993. Regrutiranje birokracije na najvisoj razini na osnovi zasluge, najcesce diplomanata Sveucilista u Tokiju te osobito s pravnog fakulteta, te uvijek s elitnih sveucilista (Kyoto, Hitotsubashi, Keio itd.), omogucuje usku drustvenu mrezu vrlo strucnih, dobro uvjezbanih i uglavnom apoliticnih tehnokrata, koji saCinjavaju stvarnu vladajucu elitu suvremenog Japana. Osim toga, vrh hijerarhije dostize samo oko 1% tih visokih birokrata. Drugi pak u kasnijem stadiju svoje karijere preuzimaju dobro placene poslove ili u institucijama parajavnog sektora, u korporacijskim poslovima ili glavnim politickim strankama. Time se omogucuje sirenje vrijednosti birokratske elite medu politickim i gospodarskim Cimbenicima koji su zaduzeni za provedbu vladine strateske vizije japanskih nacionalnih interesa. Ovaj oblik drzavne intervencije, zasnovan na konsenzusu, strateskom planiranju i savjetovanju uvelike odreduje organizaciju japanskih poduzeca u mreze te osobitu strukturu tih mreza. Bez centraliziranog mehanizma planiranja za dodjelu resursa, japanska industrijska politika moze biti uCinkovita jedino ako je biznis sam usko organiziran u hijerarhijske mreze koje slijede upute koje je izradio MITI. Ovakvi koordinacijski mehanizmi imaju vrlo konkretne izraze. Jedan od njih je shacho-kai, ili mjesecni sastanci, koji okupljaju predsjednike sredisnjih poduzeca velike medutrzisne mreze. Ti su sastanci prilike za izgradnju drustvene povezanosti u mrezama, kao i naredbi koje vlada upucuje formalnim i neformalnim putem. Stvarna struktura mreze takoder odrazava tip vladine intervencije: financijska ovisnost o zajmovima koje odobrava vlada daje stratesku ulogu glavnoj banci (ili bankama) odredene mreze; ogranicenja i poticaji medunarodne trgovine salju se kroz glavno trgovinsko poduzece svake mreze. Ono radi kao integrator sustava, kako izmedu clanova mreze, tako i izmedu mreze i MITI-ja. Prema tome, za tvrtku prekrsiti stegu industrijske politike vlade jednako je iskljucenju iz mreze, odsjecanju od pristupa financiranju, tehnologiji te dozvolama za uvoz i izvoz. Japansko 216 UMRE~ENO PODUZECE stratesko planiranje i centralizirana struktura mreze japanskih poduzeca dva su lica istoga modela gospodarske organizacije. Veza izmedu vladine politike i poslovne organizacije jos je oCitija u slucaju Republike Koreje. 111 lpakje vazno primijetiti da razvojna drzava nije bila karakteristicna za Koreju tijekom 1950-ih. Nakon rata, diktatura Syngmana Rheea bila je korumpirani rezim koji je samo igrao ulogu vazalne vlade u odnosu prema SAD-u. Tekje nacionalisticki projekt rezima Park Chung Heea, nakon vojnog puca 1961. g., postavio osnove za proces industrijalizacije i konkurenciju u svjetskom gospodarstvu pod vodstvom drzave, sto su provela korejska poduzeca u ime nacionalnog interesa te pod strogim vodstvom drzave. Parkova vlada stvorila je ekvivalente japanskom zaibatsu na osnovi postojeCih velikih korejskih poduzeca. Ali buduci da je drzava rezultirajuce mreze prinudila na opstanak, one su bile jos vise centralizirane i autoritarne nego njihove japanske prethodnice. Kako bi ostvarila svoj naum, korejska je vlada zatvorila domace trziste medunarodnoj konkurenciji i primijenila politiku uvozne supstitucije. Cim su korejske tvrtke pocele funkcionirati, ona je tezila povecati njihovu konkurentnost te pomoCi strategiju izvoza kapitala i tehnologije na veliko. Specificni ciljevi skicirani su petogodisnjim gospodarskim planovima koje je izradio Odbor za gospodarsko planiranje, mozak i stroj pokretac korejskoga gospodarskog cuda. Prema videnju korejske vojske, da bi postale konkurentne, korejske su tvrtke morale biti okupljene u velike konglomerate. Nato su bile prinudene vladinim nadzorom bankovnog sustava te dozvolama za uvoz-izvoz. I krediti i dozvole selektivno su se dodjeljivali tvrtkama pod uvjetima pristupanju chaebolu, buduCi da su vladine privilegije bile uskladene sa sredisnjom tvrtkom (koju je posjedovala jedna obitelj) u chaebolu. Od poduzeca se takoder ocekivalo da financiraju vladine politicke djelatnosti, kao i da placaju u gotovini za bilo koje posebne usluge koje su dobivala od birokrata s najvise razine, uglavnom vojnih casnika. Kako bi osigurala strogu poslovnu stegu, Parkova vlada nije se odrekla nadzora nad bankovnim sustavom. Prema tome, za razliku od Japana, korejski chaeboli nisu bili financijski neovisni sve do 1980-ih. Politiku rada takoder je oblikovao vojno uveden autokratski sustav vladanja, sa sindikatima koji su se nalazili pod izravnim nadzorom vlade kako bi ih se osiguralo od bilo kakva komunistickog utjecaja. Takva politika rada dovela je do strahovite represije bilo kakve neovisne organizacije radne snage, sto je unistavalo mogucnost izgradnje konsenzusa u procesu rada u korejskoj industriji. 112 Podrijetlo chaebola u 111 Amsdem (1989.); Evans (1995.); Jacobs (1985.); Lim (1982.); Jones i Sakong (1980.) 112 Kim (ur.) (1987.) 217 USPON UMREZENOG DRU~TVA vojnoj ddavi bilo je zacijelo vaznije u oblikovanju autokratskog i patrilinealnog karaktera korejskih poslovnih mreza nego konfucijanisticka tradicija ruralne Koreje. 113 Interakcija izmedu drzave i biznisa mnogo je slozenija u slucaju kineskih obiteljskih tvrtki ukorijenjenih u stoljetnom nepovjerenju u mijesanje vlade. A ipak su vladino planiranje i politika hili odlucujuCi faktor u gospodarskom razvoju Tajvana. 114 Ne samo da Tajvan ima najveCi sektor javnih poduzeca u kapitalistickom azijskom Pacifiku (oko 25% ukupnog domaceg proizvoda do kasnih 1970-ih), nego je i vodenje vlade bilo formalizirano gospodarskim planovima za sljedece cetiri godine. Kao i u Koreji, nadzor nad bankama i dozvole za uvoz-izvoz bile su glavna sredstva za primjenu vladine gospodarske politike, takoder zasnovane na kombinaciji politike uvozne supstitucije i industrijalizacije usmjerene na izvoz. Medutim, za razliku od Koreje, kineske tvrtke nisu prvenstveno ovisile o bankarskim kreditima nego su se, kako je prethodno spomenuto, oslanjale na obiteljsku ustedevinu, kreditne suradnje, te neformalna trzista kapitala, uglavnom samostalna u odnosu na vladu. Prema tome, kako sam vee opisao, mala i srednja poduzeca samostalno su napredovala te su uspostavila horizontalne mreze zasnovane na obitelji. Inteligencija ddave KMT*, izvukavsi pouku iz pogresaka iz Sangaja 1930-ih godina, sastojala se u izgradnji temelja dinamicnih mreza malih poduzeca, pri cemu je velik dio njih u ruralnim krajevima u podrucjima metropole, gdje dijele poljoprivrednu i obrtnicku industrijsku proizvodnju. Medutim, upitno je bi li ta mala poduzeca hila sposobna konkurirati na svjetskom trzistu bez kljucne strateske potpore drzave. Takvaje potpora poprimila tri glavna oblika: (a) subvencionirano zdravstvo i obrazovanje, javna infrastruktura i preraspodjela prihoda na osnovi radikalne agrarne reforme; (b) privlacenje stranog kapitala, preko poreznih stimulacija, te uspostava prvih podrucja za obradu izvoza u svijetu, sto osigurava veze, podugovore i povecanje standarda kvalitete za tajvanske tvrtke i radnike koji su stu pili u vezu sa stranim kompanijama; (c) odlucujuca vladina potpora za istrazivanje i razvoj, prijenos tehnologije i difuziju. Zadnja tocka hila je kljucna u omogucavanju tajvanskim tvrtkama da se penju uz ljestvicu tehnoloske podjele rada. Na primjer, proces difuzije napredne elektronicke tehnologije, koji potjece od ekspanzije najdinamicnijeg sektora tajvanske industrije u 1980-ima, proizvodnje PC klonova, izravno je organizirala vlada u 1960-ima. 115 Vla113 Janelli (1993.). 114 Amsdem (1979., 1985.); Gold (1986.); Kuo (1983.); Chen (1979.) 115 Castells i dr. (1990.); Wong (1988.); Chen (1979.); Lin i dr. (1980.) * Kuo Mi Tang - op. prev. 218 UMRE~NO 'PODUZErn: da je zatrazila dozvolu za tehnologiju dizajniranja cipova od RCA, zajedno s obucavanjem kineskih inzenjera od strane toga americkog poduzeca. Oslanjajuci se na te inzenjere, vlada je stvorila centar za javno istrazivanje, ETRI, koji je redovito obavjestavao o razvoju u svjetskoj elektronickoj tehnologiji, naglasavajuCi njezine komercijalne primjene. Prema vladinim uputama, ETRI je organizirao seminare u poduzecima kako bi bez ikakve naplate sirio tehnologiju koju je stvarao u malim tajvanskim tvrtkama. Osim toga, inzenjere ETRI-ja poticalo se da napuste Institut nakon nekoliko godina; dobivali su vladinu potporu u obliku fondova i tehnologije kako bi pokrenuli vlastita poduzeca. Stoga, iako je u tradicionalnijim industrijama vladina potpora bila neizravnija nego u Juznoj Koreji ili Japanu, karakteristicno je da je pronadena proizvodna interakcija izmedu vlade i poslovnih mreza: mreze su i dalje bile zasnovane na obitelji i razmjerno male u odnosu na njihove tvrtke (iako postoje velike industrijske skupine u Tajvanu, kao na primjer Tatung); ali vladina je politika preuzela ulogu uskladivanja i strateskog planiranja kadaje bilo potrebno prosiriti te mreze i unaprijediti njihove djelatnosti glede proizvoda, procesa i trzista. Prica je jos slozenija u slucaju Hong Konga, ali ishod nije previse razlicit.116 Osnova za industrijsku strukturu Hong Konga usmjerenu na izvoz hila je saCinjena uglavnom od malih i srednjih poduzeca koja su pretezito potjecala od obiteljskih ustedevina, pocevsi s 21 obitelji industrijalaca koje su emigrirale iz Sangaja nakon komunisticke revolucije. Ali kolonijalna je vlada zeljela od Hong Konga napraviti ogledni primjer uspjesne ugradnje blagonaklonoga britanskog kolonijalizma. Usput je pokusala teritorij uciniti financijski samostalnim kako bi kod kuce uklonila pritiske Laburisticke stranke za dekolonizaciju. Da bi to ucinila iza ideoloske krinke "pozitivne neintervencije" (ubrzo prihvacene od strane Miltona Friedmana ovog svijeta), "kadeti" Hong Konga, na gradanskom odsluzenju britanskoga kolonijalnog roka, uveli su aktivnu razvojnu politiku, dijelom namjerno, a dijelom slucajno. 117 Strogo su nadzirali raspodjelu kvota izvoza tekstila i odjece medu tvrtkama, dodjeljujuCi ih na osnovi poznavanja konkurentskih sposobnosti. Izgradili su mrezu vladinih ustanova (centar za produktivnost, vijece za trgovinu itd.) kako bi prosirili informacije o trzistima, tehnologiji, menedzmentu i drugim kljucnim pitanjima kroz mreze malih poduzeca, Cime su postigli uskladenost i strateske uloge bez kojih se te mreze nikada ne bi bile sposobne uklopiti u trziste SAD-a i zemalja Commonwealtha. Napravili su najveCi program izgradnje opCinskih kuca u svijetu mjereno brojem stanovnistva 116 Castells (1989.c); Castells i Hall (1994.) 117 Miners (1986.); Mushkat (1982.); Lethbridge (1978.) 219 USPON UMREZENOG DRUSTVA koje se u njima smjestilo (poslije je postao drugi po veliCini, iza Singapura, nakon sto je Singapur oponasao istu formulu). Ne samo da su tamo bile tisuce tvornica u neboderima (takozvane tvornice "na katove") koje su placale niske rezije kao sastavni dio javnog programa izgradnje kuca, nego je i potpora programa znacajno snizila troskove radne snage, a stvorena sigurnosna mreza omogucila je da se radnici odvaze na pokretanje vlastitih poslova bez pretjeranog rizika (u prosjeku sedam pokusaja prije uspjeha). U Tajvanu, stanovi u ruralnim podrucjima i obiteljske zemljisne cestice, koji proizlaze iz postojanja poljoprivrede u industrijskim podrucjima, hili su sigurnosni mehanizam koji omogucuje kretanje amotamo u samozaposljavanju i zaposljavanju sa stalnom mjesecnom placom.118 U Hong Kongu je funkcionalni ekvivalent bio program javne izgradnje kuca. U oba slucaja mreze malih poduzeca mogu nastati, nestati iii iznova nastati u drugom obliku buduCi da postoji sigurnosna mreza koju je stvorila obiteljska solidarnost i osobita kolonijalna inaCica drzave blagostanja. 119 Slican oblik povezanosti izmedu vlade koja daje potporu i poslovnih mreza zasnovanih na obitelji Cini se da nastaje u juznoj Kini u 1990-ima u procesu industrijalizacije usmjerene na izvoz. 120 S jedne strane, hongkonski i tajvanski proizvodaCi usli su u regionalne mreze sela iz kojih potjecu u provincijama Guandong i Fukien da hi stvorili podruznice iuspostavili podugovorne odnose, te da hi poslali u inozemstvo svoju jeftinu robu (na primjer, obucu, plastiku, potrosacku elektroniku). S druge strane, takve mreze proizvodnje mogu postojati samo na osnovi potpore provincijskih i lokalnih uprava, koje daju potrebnu infrastrukturu, osiguravaju disciplinu radne snage te djeluju kao posrednice izmedu menedzmenta, radne snage i izvoznih tvrtki. Kako Hsing pise u zakljucku svoga pionirskog napora u istrazivanju tajvanskog proizvodnog ulaganja u juznu Kinu: Novi model izravnoga stranog ulaganja u brzoindustrijalizirajuce regije Kine obiljezava prevladavajuca uloga malih i srednjih ulagaca i njihova suradnja s nizom razinom lokalnih vlasti na novim proizvodnim mjestima. Institucionalna osnova koja odrzava i pavecava fleksibilnost njihovih operacija mrezni je oblik proizvodnje i marketinskih organizacija, kao i povecana samostalnost lokalnih uprava. Jednako vazna, kulturna slicnost prekomorskih ulagaca i njihovih lokalnih Cimbenika, ukljucujuci lokalne sluzbene pred118 Chin (1988.) 119 Schiffer (1983.) 120 Hsing (1994., 1996.); Hamilton (1991.) 220 UMRE2ENO PODUZE6E stavnike i lokalne radnike, omogucuje glatkiju i brzu uspostavu mreza transnacionalne proizvodnje. 121 Prema tome, oblik kineskih poslovnih mreza takoder je funkcija neizravnoga i ostroumnog, a ipak stvarnog i uCinkovitog oblika drzavne intervencije u procesu gospodarskog razvoja u razliCitim kontekstima. Medutim, proces povijesne promjene mozda je na putu, buduCi da su kineske poslovne mreze izvanredno narasle u bogatstvu, utjecaju i globalnom dometu. Zanimljivo, one su i dalje zasnovane na obiteljima, a njihovo medusobno povezivanje Cini se da reproducira rane oblike umrezivanja izmedu malih poduzeca. Ali one su zasigurno dovoljno mocne da zaobidu naredbe vlade u Tajvanu, u Hong Kongu i, glede tog pitanja, u drugim zemljama jugoistocne Azije, s iznimkom jake singapurske drzave. Kineske poslovne mreze, bitno zaddavajuCi svoju organizacijsku strukturu i kulturnu dinamiku, izgleda da su postigle vecu kvalitetu, onu koja im omogucuje da se konacno oslobode drzave. 122 Ali takvo shvacanje situacije moglo bi biti zavaravajuce, tj. povezano s razdobljem povijesnog prijelaza; buduCi da ono sto se pojavljuje na obzoru jest postupno povezivanje izmedu mocnih kineskih poslovnih mreza i viseslojne strukture glavne kopnene kineske drzave. Doista, kineska poduzeca vee najprofitabilnije ulazu u Kini. Kada i ako se dogodi takvo povezivanje, ono ce postati test samostalnosti kineskih poslovnih mreza, buduCi da ce se sposobnost razvojne drzave, koju je izgradila komunisticka partija, razviti u oblik vlade koja ce znati upravljati a da pri tome ne ugusi fleksibilne mreze poduzeca zasnovane na obiteljima. Budu li zbivanja tekla tako, promijenit ce se izgled svjetskoga gospodarskog krajolika. Prema tome, promatranje istocnoazijskih poslovnih mreza pokazuje kulturne i institucionalne izvore takvih organizacijskih oblika, kako u njihovim zajednickim osobinama, tako i u njihovim znacajnim razlikama. Vratimo se opcenitim analitickim implikacijama tog zakljucka. Mogu li se takvi oblici umrezenja gospodarske organizacije razviti u drugim kulturnim/institucionalnim kontekstima? Kako promjena konteksta utjece na njihovu morfologiju i izvedbu? Sto je zajednicko novim pravilima igre u informacijskoj/globalnoj ekonomiji te sto je specificno za posebne drustvene sustave (na primjer, poslovni sustavi Istocne Azije, "anglosaksonski model", "francuski model", "model sjeverne ltalije'i, i tako dalje)? I pitanje najvaznije od svih: kako ce organizacijski oblici kasne industrijske ekonomije, kao sto su velike korporacije s vise jedinica, medusobno djelovati s nastajucom mrezom poduzeca u njezinim razlicitim ocitovanjima? 121 Hsing (1996.: 307) 122 Mackie (1992.b, 1992.b) 221 USPON UMRE~ENOG DRU~TVA Multinacionalna poduzeca, transnacionalne korporacije i medunarodne mreze Analiza istocnoazijskih poduzeca pokazuje institucionalnu/kulturalnu proizvodnju organizacijskih oblika. Ali ona takoder pokazuje granice teorije trzisno vodenih poslovnih organizacija, etnocentricki ukorijenjenih u anglosaksonskom iskustvu. Prema tome, Williamsonova utjecajna interpretacija 123 nastanka velike korporacije kao najboljeg naeina da se smanji nesigurnost i svedu na minimum troskovi prijenosa internalizacijom prijenosa unutar korporacije, jednostavno ne vrijedi kada se suoci s empirijskim dokazima spektakularnog procesa kapitalistickog razvoja u azijskom Pacifiku, zasnovanog na mrezama koje su vanjske u odnosu na korporaciju. 124 Slicno, proces gospodarske globalizacije zasnovan na stvaranju mreze takoder se Cini proturjecnim klasicnoj Chandlerovoj analizil 25 koja uspon velikih slozenih korporacija pripisuje rastucoj velicini trzista, te dostupnosti komunikacijske tehnologije koja omogucuje velikoj tvrtki da se domogne udjela na takvu sirokom trzistu, pri cemu ce pokupiti gospodarstva razmjera i gospodarstva cilja te ih uklopiti unutar tvrtke. Chandler je prosirio svoju povijesnu analizu sirenja velike tvrtke na americkom trzistu na uspon multinacionalnog poduzeca kao odgovora na globalizaciju ekonomije, ovaj put upotrebom naprednih informacijskih tehnologija.126 U vecem dijelu literature posljednjih dvadeset godina cini se kao da je multinacionalno poduzece, sa svojom organizacijom po odjelima i centraliziranom strukturom, organizacijski izraz nove, globalne ekonomije.127 Jedina rasprava o ovom pitanju zbivala se izmedu onih koji su branili postojanje nacionalnih korijena multinacionalnog poduzeca,128 te onih koji su smatrali nove oblike poduzeca kao uistinu transnacionalne korporacije koje su potisnule interese i obveze svake zemlje zasebno, bez obzira na njihovo povijesno podrijetlo. 129 Medutim, Cini se da empirijske analize strukture i prakse velikih korporacija s globalnim ciljem pokazuju da su oba videnja zastarjela, te da bi se trebala zamijeniti nastankom medunarodnih mreza tvrtki i njihovih podruznica, kao 123 124 125 126 127 128 129 222 Williamson (1985.) Hamilton i Biggart (1988.) Chandler (1977.) Chandler (1986.) De Anne (1990.); Dunning (1992.); Enderwick (ur.) (1989.) Ghoshal i Westney (1993.) Ohmae (1990.) UMRE~ENO PODUZE6E osnovnim organizacijskim oblikom informacijske/globalne ekonomije. Dieter Ernst je sazeo znacajnu kolicinu dostupnih dokaza koji se odnose na stvaranje mreza medu poduzeCima u globalnoj ekonomiji. On smatra da je veCina gospodarskih aktivnosti u vodecim industrijama organizirana oko pet razlicitih tipova mreza (pri cemu su elektronika i automobili najnaprednije industrije u sirenju toga organizacijskog modela). Tih pet tipova mreza jesu: • Mreie dobavljaca, koje ukljucuju podugovore, OEM (Original Equipment Manufacturing) i ODM (Original Design Manufacturing) aranzmane izmedu klijenta ("zarisne kompanije") i njegovih dobavljaca posrednih proizvodnih inputa. • Mreie proizvodaca, koje ukljucuju sve aranzmane koprodukcije koji omogucuju konkurentskim proizvodaCima da sporazumno povezu svoje proizvodne kapacitete, financijske i ljudske resurse kako bi prosirili svoj portfolio proizvoda i geografsku pokrivenost. • Mreie potrosaca, kao buduce veze proizvodnih kompanija s distributerima, marketinskim kanalima, preprodavaCima dodane vrijednosti te na kraju korisnika, bilo na velikim izvoznim trzistima, bilo na domaCim trzistima. • Standardne koalicije, koje iniciraju priredivaCi potencijalnoga globalnog standarda s izriCitom svrhom ukljuCivanja sto je moguce vise poduzeca u zasticeni proizvod ili zajednicke standarde. • Mreie suradnje u tehnologiji, koje omogucuju stvaranje dizajna proizvoda i proizvodne tehnologije, zajednicku proizvodnju i razvoj proizvodnoga procesa, te omogucavaju da se zajednicki dijeli specificno znanstveno znanje, kao i razvoj i istrazivanja. 130 Medutim, stvaranje tih mreza ne podrazumijeva raspad multinacionalnog poduzeca. Ernst, u skladu s brojnim promatracima ove pojave, 131 smatra da mreze ili imaju srediste u velikom multinacionalnom poduzecu ili su stvorene na osnovi udruzivanja i suradnje izmedu takvih poduzeca. Mreze suradnje malih i srednjih poduzeca doista postoje (na primjer, u Italiji i lstocnoj Aziji), ali igraju manju ulogu u globalnoj ekonomiji, harem sto se tice kljucnih industrija. Cini se da se oligopolisticka koncentracija zadrzala ili povecala u veCini sektora velikih industrija, ne samo usprkos umrezenom obliku organizacije nego i zbog njega. Zato ulazak u strateske mreze zahtijeva ili znacajne resurse (udio u financijama, tehnologiji i trzistu) ili udruzivanje s veCim igracem u mrezi. 130 Ernst (1994.b: 5-6) 131 Harrison (1994.) 223 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA Cini se da su multinacionalna poduzeca jos uvijek vrlo ovisna o svojoj nacionalnoj osnovi. !deja transnacionalnih korporacija kao "gradana svjetske ekonomije" izgleda da se nece odr:lati. Medutim, mreze koje su stvorile muntinacionalne korporacije doista prelaze nacionalne granice, identitete i interese. 132 Moja je pretpostavka da se, kako napreduje proces globalizacije, organizacijski oblici razvijaju iz multinacionalnih poduzeca u medunarodne mreze. N a taj naCin, ustvari, premoscuju takozvane "transnacionalne" korporacije koje vise pripadaju svijetu mitskog predstavljanja (stvaranju imidza koji je sam sebi svrha, a koji su stvorili savjetnici u menedzmentu) nego institucionalno povezanoj stvarnosti svjetske ekonomije. Osim toga, kako je vee utvrdeno, multinacionalna poduzeca ne samo da su ukljucena u umrezavanje nego su se sve vise organizirala u decentralizirane mreze. Ghoshal i Bartlett, nakon sazimanja dokaza o preobrazbi multinacionalnih korporacija, definiraju suvremenu multinacionalnu korporaciju kao "meduorganizacijsku mrezu" ili, preciznije, kao "mrezu koja je ugradena unutar neke vanjske mreze". 133 Ovaj je pristup kljucan za nase razumijevanje buduCi da, tako glasi argument, obiljezja institucionalne okoline, gdje su smjestene razliCite komponente korporacije, doista oblikuju strukturu i dinamiku unutarnje mreze korporacije. Prema tome, multinacionalne korporacije su doista one koje u svojim rukama imaju bogatstvo i tehnologiju u globalnoj ekonomiji, buduci da je veCina mreza strukturirana oko takvih korporacija. Ali one su u isto doba iznutra razliCite i decentralizirane mreze, au vanjskom dijelu ovise o svojemu clanstvu u slozenoj, promjenljivoj strukturi medusobno povezanih mreza, a prema Imaiju prekogranicnih mreza. 134 Osim toga, svaka komponenta tih mreza, unutarnja i vanjska, ugradena je u specificnu kulturnu/institucionalnu okolinu (nacije, regije, lokalitete) koja utjece na mrezu u razlicitim stupnjevima. U glavnom, mreze su asimetricne, ali svaki pojedini element mreze ne bi mogao samostalno prezivjeti ili nametnuti svoj diktat. Logika mreze je mocnija od razliCitih snaga u mrezi. Upravljanje neizvjesnoscu postaje kljucno u situaciji asimetricne meduovisnosti. Zasto su mreze sredisnje u novoj gospodarskoj konkurenciji? Ernst tvrdi da su dva faktora najistaknutija u ovom procesu organizacijske promjene: globalizacija trzista i rashoda; dramaticna tehnoloska promjena koja cini opremu stalno zastarjelom te prisiljava tvrtke da se nepres132 Imai (1990.a) 133 Ghoshal i Bartlett (1993.: 81) 134 Imai (1990.a) 224 UMRE~O PODUZE6E tano moderniziraju pomocu informacija o procesima i proizvodima. U takvu kontekstu suradnja ne samo daje nacin podjele troskova i resursa nego i polica osiguranja protiv lose tehnoloske odluke: posljedice takve odluke takoder bi pretrpjeli i konkurenti, buduCi da su mreze isprepletene i sveprisutne. Zanimljivo, Ernstovo objasnjenje pojavljivanja medunarodne mreze poduzeca ponavlja tvrdnju trzisnih teoreticara, koju sam pokusao iznijeti na primjeru Chandlera za klasike, te Williamsona za novi val neoklasicnih ekonomista. Tvrdi se da su karakteristike trzista i tehnologije kljucne varijable. Medutim, u Ernstovoj su analizi organizacijski uCinci upravo suprotni od onih koje ocekuje tradicionalna ekonomska teorija: dok je velicina trzista trebala dov~sti do stvaranja vertikalne korporacije koja se sastoji od vise jedinica, globalizacija konkurencije rastvara veliku korporaciju u splet visesmjernih mreza koje postaju stvarna djelujuca jedinica. Povecanje troskova transakcije, zbog dodatne tehnoloske slozenosti, nema za ishod internalizaciju transakcija unutar korporacije nego eksternalizaciju transakcija i podjelu troskova kroz mrezu. To ocigledno povecava neizvjesnost ali omogucuje sirenje i dijeljenje neizvjesnosti. Prema tome, ili je najuobicajenije objasnjenje poslovne organizacije, zasnovano na neoklasicnoj teoriji tdista, pogresno, ili su raspolozivi dokazi o nastanku poslovnih mreza neispravni. Misljenja sam da se radio prvom. Prema tome, Cini se da umrezeno poduzece, prevladavajuci oblik poslovne organizacije u Istocnoj Aziji, cvjeta u razlicitim institucionalnim/kulturalnim kontekstima, kako u Europi, 135 tako i u SAD-u, 136 dok se Cini da je velika korporacija sastavljena od vise jedinica i hijerarhijski organizirana oko vertikalnih linija naredbe lose prilagodena informacijskoj/globalnoj ekonomiji. Cini se da su globalizacija i informacionalizacija strukturalno povezane glede umrezavanja i fleksibilnosti. Znaci li taj trend da se prebacujemo na azijski model razvoja koji bi zamijenio anglosaksonski model klasicne korporacije? Ne bih se slozio, usprkos medunarodnom sirenju poslova i prakse menedzmenta. Kulture i institucije idalje oblikuju organizacijske zahtjeve nove ekonomije, u interakciji izmedu logike proizvodnje, promjenljive tehnoloske osnove i institucionalnih osobina drustvene okoline. Istrazivanje poslovnih kultura u Europi pokazalo je promjenljivost organizacijskih modela, osobito u odnosu na veze izmedu vlade i poduzeca. 137 Na arhitekturu i uredenje poslovnih mreza koje su stvorene po svijetu utjecu nacionalna obiljezja drustava u kojima su 135 Danton de Rouffignac (1991.) 136 Bower (1987.); Harrison (1994.) 137 Randelsome i dr. (1990.) 225 USPON UMREZENOG DRUSTVA takve mreze ugradene. Na primjer, sadrzaj i strategije elektronickih tvrtki u Europi uvelike su ovisni o politici Europske unije, glede smanjenja tehnoloske ovisnosti o Japanu i SAD-u. Ali, s druge strane, savez Siemensa s IBM-om i Toshibom u mikroelektronici diktiraju tehnoloski imperativi. Stvaranje mreza visoke tehnologije oko programa obrane u SAD-u institucionalno je obiljezje americke industrije, cime ona tezi iskljucenju stranog partnerstva. Postupno ukljucenje industrijskih dijelova sjeverne Italije od strane velikih talijanskih tvrtki bilo je potaknuto ugovorima izmedu vlade, velikih tvrtki i radnickih sindikata glede pogodnosti stabiliziranja i konsolidiranja proizvodne osnove stvorene tijekom 1970-ih, uz podrsku regionalnih uprava kojima su vladale ljevicarske stranke. Drugim rijeCima, umrezeno poduzece sve je vise medunarodno (ne transnacionalno), a njegovo ce ponasanje proizaCi iz interakcije vodene izmedu globalne strategije mreze i nacionalno/regionalno ukorijenjenih interesa njegovih sastavnica. BuduCi da veCina visenacionalnih tvrtki sudjeluje u vise mreza koje ovise o proizvodima, procesima i zemljama, nova ekonomija ne moze vise biti opisana kao centralizirana u visenacionalnim korporacijama, cak i ako korporacije zajedno nastave oligopolisticki nadzor nad veCinom trzista. Ovo stoga sto su se korporacije pretvorile u splet visestrukih mreza ugradenih u mnostvo institucionalnih okolina. Moe jos uvijek postoji, ali se rijetko kada upotrebljava. Trzista i dalje trguju, ali strogo gospodarske proracune ometa njihova ovisnost o nerazrjesivim jednadzbama koje odreduje previse varijabli. Tdisni udio koji su institucionalni ekonomisti pokusali uciniti vidljivim, ponovno je postao nevidljiv. Ali ovaj put njegova strukturalna logika ne samo da je vodena nabavom i potraznjom, nego na nju utjecu i skrivene strategije i neizrecena otkrica koja se zbivaju u globalnim informacijskim mrezama. Duh informacionalizma Klasicna studija Maxa Webera Protestantska etika i duh kapitalizma, prvi put objavljena 1904.-5., 138 jos uvijekje metodol~ski kamen temeljac bilo kojega teoretskog pokusaja razumijevanja biti kulturalnihlinstitucionalnih promjena koje u povijesti najavljuju novu paradigmu gospodarske organizacije. Naravno, njegovu snaznu analizu korijena kapitalistickog razvoja preispitali su povjesnicari; uputili su na alternativne povijesne 138 Weber (1958.) 226 UMRE2ENO PODUZECE oblike koji su podrzavali kapitalizam jednako uCinkovito kao sto je to 6nila anglosaksonska kultura, iako u drugim institucionalnim oblicima. Osim toga, srediste ovog poglavlja nije toliko na kapitalizmu, koji se dobra drzi usprkos svojim drustvenim proturjecjima, koliko na informacionalizmu, novom nacinu razvoja koji mijenja, aline zamjenjuje, dominantan naCin proizvodnje. Medutim, teoretska nacela koja je predlozio Max Weber prije skoro stotinu godina jos uvijek daju korisne smjernice za smislenost niza analiza i razmatranja koja sam iznio u ovom poglavlju, sakupljajuCi ih kako bih istaknuo novi kulturalni/institucionalni oblik koji se nalazi u pozadini organizacijskih oblika gospodarskog zivota. U pocast osnivacima sociologije, nazvat cu ovaj oblik "duhom informacionalizma". Gdje poceti? Kako nastaviti? Vratimo se Weberu: Duh kapitalizma. Sto se pod tim podrazumijeva? ... Ako se moze naCi bilo kakav predmet na koji bi se ovaj termin mogao primijeniti s ikakvim razumljivim znacenjem, to moze biti samo povijesni pojedinac, to jest kompleks elemenata povezanih u povijesnu stvarnost koji ujedinjujemo u konceptualnu cjelinu sa stajalista njihova kulturalnog znacenja. Medutim, takav povijesni koncept, buduCi da se u svojem sadrzaju odnosi na fenomen koji je znacajan zbog svoje jedinstvene individualnosti ... mora se postupno sastaviti od pojedinih dijelova uzetih iz povijesne stvarnosti kako bi se mogao izgraditi. Prema tome zavrsni i konacni koncept ne moze stajati na pocetku istrazivanja, vee mora doCi na kraj. 139 Na kraju smo, harem na kraju ovoga poglavlja. Koje smo elemente povijesne stvarnosti otkrili kao povezane u novi organizacijski obrazac? Kako ih mozemo ujediniti u konceptualnu cjelinu povijesnog znacenja? Oni su, kao prvo, poslovne mreie, u razliCitim oblicima, u razlicitim kontekstima, te iz razliCitih kulturnih izraza. Mreze zasnovane na obiteljima u kineskim drustvima i sjevernoj Italiji; mreze poduzeca koje nastaju iz tehnoloskih lijeha u inovacijskoj sredini, kao u Silikonskoj dolini; hijerarhijske mreze zajednica japanskog tipa keiretsu; organizacijske mreze decentraliziranih korporacijskih jedinica iz bivsih okomito ukljucenih korporacija koje su bile prisiljene prilagoditi se stvarnosti vremena; te prekogranicne mreze koje proizlaze iz strateskih udruzenja izmedu poduzeca. Postoje takoder tehnoloska sredstva: nove telekomunikacijske mreze; nova, snazna desktop racunala; novi, prilagodljiv, samorazvijajuCi soft139 Weber (1958.: 47) 227 USPON UMRE~ENOG DRUfflA ver; nova, pokretna komunikacijska pomagala koja produzuju on-line veze s bilo kojim prostorom u bilo koje vrijeme; novi radnici i menedzeri, medusobno povezani oko zadataka i izvedbe, sposobni govoriti isti, digitalni jezik. Postoji globalna konkurencija, koja prisiljava na stalne redefinicije proizvoda, procesa, trzista, gospodarskih rashoda, ukljucujuei kapital i informaciju. I, kao i uvijek, postoji drzava: razvojna u stadiju uzleta nove ekonomije, kao u Istocnoj Aziji; Cimbenik ukljucenja kada se gospodarske institucije moraju ponovno izgraditi, kao u procesu ujedinjenja Europe; uskladujuca kada teritorijalno zasnovane mreze trebaju pri nastanku potporu lokalnih i regionalnih uprava koje stvaraju sinergijske uCinke sto ce postaviti okolinu pogodnu za inovaciju; te misionarski glasnik kada vodi nacionalno gospodarstvo ili svjetski gospodarski poredak u novi povijesni tok, zapisan u tehnologiji, ali neispunjen u poslovnoj praksi, kao u slucaju nacrta Vlade SAD-a za izgradnju informacijske autoceste dvadeset prvoga stoljeca, usprkos deficitu u budzetu. Svi ti elementi zajedno podupiru uspon umrezenog poduzeca. Nastanak i oblikovanje umrezenog poduzeca, u svim razlicitim oCitovanjima, mogao bi cak i biti odgovor na "zagonetku produktivnosti" kojom sam se dugo bavio u svojoj analizi informacijske ekonomije u prethodnom poglavlju. Zato, kako Bar i Borrus tvrde u svojoj studiji o buducnosti umrezenja: Jedini razlog zbog kojeg ulaganja informacijske tehnologije nisu dala vecu produktivnost jest taj da su prvenstveno posluzila za automatizaciju postojeCih zadataka. Ona cesto automatiziraju neuCinkovit nacin izvrsenja stvari. Ostvarenje potencijala informacijske tehnologije zahtijeva znacajnu reorganizaciju. Sposobnost reorganiziranja zadataka, kako oni postaju automatizirani, uglavnom ovisi o dostupnosti prikladne infrastrukture, to jest fleksibilne mreze koja je sposobna medusobno povezati razliCite poslovne djelatnosti zasnovane na racunalima. Autori dalje ustanovljuju povijesne paralele s utjecajem decentralizacije malih elektricnih generatora u radionici industrijskih tvornica, te zakljucuju: Ova decentralizirana racunala samo su trenutno [1993.] medusobno povezana, kako bi omogucila i podrzala reorganizaciju. Kada se to uCinkovito postigne, postoji odgovarajuca dobit u produktivnosti. 140 140 Bar i Borrus (1993.: 6) 228 UMRE~ENO PODUZECE Medutim, iako su ovi elementi sastavni dijelovi nove razvojne paradigme, njima jos uvijek nedostaje kulturalno ljepilo koje bi ih sastavilo. Zato sto, kako je Max Weber napisao: Kapitalizam danasnjice, koji je poceo vladati gospodarskim zivotom, obrazuje i odabire gospodarske subjekte koje treba, u procesu gospodarskog opstanka najjacih. Ali ovdje se lako mogu uoCiti granice koncepta selekcije kao sredstva povijesnog objasnjenja. Kako bi se taj naCin zivota tako dobro prilagoden osobitostima kapitalizma mogao uopce odabrati, to jest da bi mogao prevladati nad svima, morao je nastati negdje, a ne samo u izoliranim pojedincima, dakle kao naCin zivota zajednicki cijeloj skupini ljudi. To podrijetlo je ono sto doista zahtijeva objasnjenje ... U zemlji rodenja Benjamina Franklina .... duh kapitalizma bio je prisutan prije kapitalistickog poretka. A zatim dodaje: Cinjenica koju treba povijesno objasnitijest daje ovaj stav [obrana Benjamina Franklina u trazenju profita] u najvecemu kapitalistickom sredistu tog vremena, u Firenci cetrnestog i petnaestog stoljeca, trzistu novca i kapitala svih velikih politickih sila, bio eticki neopravdan, ili se u najboljem slucaju morao tolerirati. Ali u malogradanskim provincijskim okolnostima u Pennsylvaniji u osamnaestom stoljecu, gdje je poslu prijetilo da ce zbog pukog nedostatka novca potpasti pod trampu, gdje jedva da je bilo znaka velikog poduzeca, gdje su najraniji poceci bankarstva tek trebali biti pronadeni, ista se stvar smatrala osnovom moralnog ponasanja, cak obvezatnom u ime duznosti. Ovdje govoriti o odrazavanju materijalnih uvjeta u idejnoj superstrukturi bila bi oCigledna besmislica. Kojaje bila pozadina ideja koje bi odgovarale vrsti djelatnosti oCigledno usmjerenih na sam profit kao poziv prema onome sto pojedinac sam osjeca kao moralnu obvezu? To je bila ideja koja je dala moralnu osnovu i opravdanost nacinu zivota novog poduzetnika. 141 Koja je moralna osnova informacionalizma? Treba lion uopce moralnu osnovu? Trebao bih podsjetititi strpljivog Citatelja da u povijesnom razdoblju uspona informacionalizma, kapitalizam - iako u novim, duboko promijenjenim oblicima u usporedbi s vremenom kada je Weber ovo napisao- jos uvijek djeluje kao prevladavajuCi gospodarski oblik. Prema to141 Weber (1958.: 55 i 75) 229 USPON UMRE~NOG DRUilTVA me, korporacijski etos akumuliranja, obnovljena privlacnost konzumerizma, vodeCi su kulturalni oblici u organizacijama informacionalizma. Osim toga, drzava i potvrda zajednickoga nacionalnog/kulturalnog kolektivnog identiteta pokazali su se odlucujucom snagom na popristu globalne konkurencije. Obitelji su, u svojoj slozenosti, nastavile rasti i reproducirati se sredstvima gospodarske konkurencije, akumuliranja i nasljedstva. Ali iako se Cini da su svi ti elementi zajedno odgovorni za kulturalno poddavanje obnovljene kapitalisticke konkurencije, izgleda da sami nisu dovoljni da bi se izdvojio novi faktor takve kapitalisticke konkurencije: umrezeno poduzece. Prvi put u povijesti, osnovna jedinica gospodarske organizacije nije subjekt, bilo da se radi o pojedincu (kao sto je poduzetnik ili poduzetnicka obitelj) ili 0 kolektivu (kao sto je kapitalisticka klasa, korporacija ili drzava). Kao sto sam pokusao pokazati, jedinica je mreza, saCinjena od mnostva subjekata i organizacija koje se neprestano preoblikuju buduCi da se mreze prilagodavaju trzisnim strukturama i okolinama koje ih podrzavaju. Sto spaja ove mreze? Jesu li one samo sredstvo, slucajna udruzenja? Tako moze biti kod posebnih mreza, ali mrezni oblik organizacije sam mora imati vlastitu kulturalnu dimenziju. U suprotnom, gospodarska djelatnost trebala bi se odvijati u drustvenom/kulturnom vakuumu. To je tvrdnja koju bi mogli poduprijeti neki ultranacionalisticki ekonomisti, ali koju u potpunosti poricu povijesni zapisi. Sto je, onda, ta "moralna osnova umreienog poduzeca", taj "duh informacionalizma?" To zasigurno nije neka nova kultura, u tradicionalnom smislu sustava vrijednosti, buduCi da mnostvo subjekata u mrezi te raznolikost mreza onemogucuju takvu objedinjujucu "mreznu kulturu". To nije niti niz institucija, buduCi da smo uocili razliCit razvoj mreznog poduzeca u razlicitim institucionalnim okolinama do te mjere da ih te okoline oblikuju u sirok raspon oblika. Ali uistinu postoji zajednicki kulturalni kodeks u razlicitim funkcijama umrezenog poduzeca. SaCinjenje od mnogo kultura, mnogo projekata koji prolaze kroz misli i ulaze u strategije razliCitih sudionika u mrezama, mijenjajuCi se istim tempom kao clanovi mreze, te slijedeci organizacijsku i kulturalnu promjenu jedinica mreze. To je, doista, kultura, ali kultura kratkog vijeka, kultura svake strateske odluke, mozaik iskustava i interesa, prije nego povelja prava i obveza. To je virtualna kultura s vise lica, kao u vizualnim iskustvima koja su stvorila racunala u cyberprostoru preoblikujuCi stvarnost. To nije sanjarija, to je materijalna snaga jer saCinjava i osigurava mocne gospodarske odluke u svakom trenutku u zivotu mreze. Ali ona nije duga vijeka: odlazi u memoriju racunala kao sirovina proslih uspjeha i neuspjeha. Umrezeno poduzece nauci se zivjeti unutar te virtualne kulture. Bilo kakav pokusaj kristali- 230 UMREZENO PODUZECE ziranja polozaja u mrezi kao kulturnom kodeksu u posebnom vremenu i prostoru osuduje mrezu na zastarjelost, buduCi da tako postaje prekruta za promjenljivu geometriju koju zahtijeva informacionalizam. "Duh informacionalizma" je kultura "stvaralackog razaranja" ubrzanog na brzinu optoelektronickih krugova koji obraduju njezine signale. Schumpeter se sastaje s Weberom u cyberprostoru umrezenog poduzeca. Sto se tice potencijalnih drustvenih posljedica te nove gospodarske povijesti, glas uCitelja snazno odzvanja stotinu godina poslije: Moderni gospodarski poredak ... sada je povezan s tehnickim i gospodarskim uvjetima proizvodnje strojeva koja danas odreduje zivote svih pojedinaca koji su rodeni u ovom mehanizmu, a ne samo onih kojih se izravno tice gospodarski dobitak, sa snagom kojoj se ne moze odoljeti. .. Briga za vanjska dobra trebala bi lezati na pleCima 'sveca kao lagan ogrtac, koji se moze odbaciti u bilo kojem trenutku.' Ali sudbina je odredila da ogrtac postane kao zeljezni kavez ... Danas je duh vjerskog asketizma .... pobjegao iz kaveza. Ali pobjednicki kapitalizam, buduCi da lezi na mehanickim osnovama, vise ne treba njegovu podrsku ... Nitko ne zna tko ce zivjeti u ovom kavezu u buducnosti, ili hoce li se na kraju ovog zapanjujuceg razvoja uspeti potpuno novi proroci, ili ce doCi do velikog preporoda starih ideja ili, ako se ne dogodi nista od navedenog, do mehanizirane okamenjenosti, uljepsane nekom vrstom potresnog osjecaja samovaznosti. Sto se tice posljednjeg stadija ovoga kulturnog razvoja, moglo bi biti vrlo istinito receno: 'Specijalisti bez duha, senzualisti bez srca; ta nistavnost smatra da je postigla razinu civilizacije koja nikada dosad nije dostignuta.' 142 142 Weber (1958.: 180- 2) 231 4 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI: RADNICI U MREZI, NEZAPOSLENI I POVREMENO ZAPOSLENI* Proces rada nalazi se u srzi drustvene strukture. Tehnoloska i menedzerska transfomacija rada i proizvodnih odnosa, u umrezenom poduzecu u nastajanju i oko njega, glavna je poluga kojom informacijski obrazac i proces globalizacije utjecu na drustvo u cijelosti. U ovom cu poglavlju analizirati tu transformaciju na osnovi raspolozivih dokaza, pri cemu cu pokusati uCiniti smislenim proturjecne trendove koji su u posljednjih nekoliko desetljeca uoceni u promjenama obrazaca rada i zaposlenosti. Prvo cu se baviti klasicnim pitanjem stoljetne preobrazbe strukture zaposlenosti koje se nalazi u pozadini teorija postindustrijalizma, analizom njegova razvoja u glavnim kapitalistickim zemljama izmedu 1920. i 2005. Zatim cu, izvan zemalja OECD-a, razmotriti dokaze o nastanku globalne radne snage. Potom cu se vratiti na analizu posebnog ucinka novih informacijskih tehnologija na sam radni proces, te na razinu zaposlenosti, pokusavajuCi procijeniti rasprostranjeni strah o drustvu bez posla. Napokon, obradit cu potencijalne utjecaje promjene rada i zaposlenosti na drustvenu strukturu, stavljajuCi u srediste pozornosti procese drustvene polarizacije koji su bili povezani s nastankom informacijske paradigme. * Zelim naglasiti znacajan doprinos Martina Carnoya i Harleyja Shaikena ovom poglavlju. Takoder sam se u velikoj mjeri oslanjao na podatke i materijale Medunarodnog instituta za proucavanje rada, Medunarodne organizacije za rad. Koristim se ovom prilikom da s tim u vezi posebno zahvalim gospodi Padmanabhu Gopinathu i Gerryju Rodgersu. 232 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI Ustvari, izlozit cu alternativnu pretpostavku koja ce, iako ih priznaje, ove trendove smjestiti u siri okvir temeljnije promjene: individualizaciju rada i fragmentaciju drustava. 1 U sklopu takva intelektualnog vodica, uporabit cu podatke i nalaze istrazivanja u mnostvu monografija, simulacijskih modela i standardnih statistika koje su pomno razmatrale ta pitanja dugi niz godina u vise zemalja. Medutim, sto se tice ove knjige opcenito, svrha je mojeg istrazivanja analitiCka: ono cilja na postavljanje novih pitanja umjesto davanja odgovora na stare probleme. Povijesna evolucija zaposlenosti i strukture zanimanja u razvijenim kapitalistickim zemljama: G-7, 1920.-2005. U bilo kojemu procesu povijesnog prijelaza jedan od najizravnijih izraza promjene u sustavu je transformacija zaposlenosti i strukture zanimanja. Doista, teorije postindustrijalizma i informacionalizma kao najjaci empirijski dokaz za promjenu u povijesnom tijeku uzimaju nastanak nove drustvene strukture, koju odlikuje pomak s dobara na usluge, uspon menedzerskih i strucnih zanimanja, smanjenje poljoprivrednih i proizvodnih poslova te sve vise informacijski sadrzaj rada u najrazvijenijim gospodarstvima. U vecem dijelu ovih formulacija nalazi se neka vrsta prirodnog zakona gospodarstava i drustava, koja bi trebala slijeditijedanjedini put napretka u kojemu je prednjaCilo americko drustvo. Ja imam drukciji pristup. Drzim da, iako postoji zajednicki trend u razvijanju strukture zaposlenosti karakteristicne za informacijska drustva, takoder postoji i povijesna promjena obrasca zaposlenosti u skladu sa specificnim institucijama, kulturom i politickom sredinom. Kako bi se procijenile i zajednicke crte i razlike u strukturama zaposlenosti u informacijskom obrascu, ispitao sam razvoj strukture zaposlenosti izmedu 1920. i 1990. za najvece kapitalisticke zemlje koje Cine jezgru globalne ekonomije, takozvane zemlje skupine G-7. Sve one su u naprednom stadiju prijelaza na informaticko drustvo, sto se moze uporabiti za razmat1 Za razumijevanje transformacije rada u informacijskoj paradigmi potrebno je uevrstiti ovu analizu u usporednoj i povijesnoj perspektivi. Zbog toga sam se oslonio na najbolje dostupan izvor ideja i izvjestaj o tom problemu: Pahl (ur.) (1988). Sredisnja postavka ovog poglavlja o prijelazu prema individualizaciji rada, koja potice potencijalno fragmentirana drustva, takoder je povezana, iako iz vrlo razliCite analiticke perspektive, s vaznom knjigom koja se gradi na Polanyjevoj teoriji te se oslanja na empirijsku analizu talijanske drustvene strukture: Mingione (1991.). 233 USPON UMREZENOG DRUSTVA ranje nastanka novih obrazaca zaposlenosti. One takoder imaju vrlo raznolike kulture i institucionalne sustave, sto nam omogucuje istrazivanje povijesne raznolikosti. Pri tome ne zelim reCi da ce se sva ostala drustva na razliCitim razinama razvoja prilagoditi jednoj ili drugoj povijesnoj putanji koju cine ove zemlje. Kako sam vee rekao u opcem uvodu ovoj knjizi, novi, informacijski obrazac stupa u interakciju s povijescu, institucijama, razinama razvoja te polozajem u globalnom sustavu interakcija duz linija razliCitih mreza. Analiza na stranicama koje slijede imajasniju svrhu: razotkriti djelovanje izmedu tehnologije, ekonomije i institucije u oblikovanju obrazaca zaposlenosti i zanimanja, u procesu prijelaza izmedu poljoprivrednih, industrijskih i informacijskih nacina razvoja. Razlikovanjem unutarnjeg sastava zaposlenosti u uslugama, te analiziranjem razlicitog razvojnog puta strukture zaposlenosti i strukture zanimanja u svakoj od sedam zemalja (SAD, Japan, Njemacka, Francuska, Italija, Velika Britanija i Kanada) od oko 1920. do aka 1990., ovdje prikazana analiza uvodi empirijski zasnovanu raspravu o kulturnoj/institucionalnoj raznolikosti informacijskog drustva. Kako bih nastavio u ovom smjeru, uvest cu analiticka pitanja istrazena u ovom dijelu, definirati pojmove i ukratko opisati metodologiju kojom sam se koristio u ovoj studiji. 2 Postindustrijalizam, usluzna ekonomija i informaticko drustvo Klasicna teorija postindustrijalizma kombinirala je tri tvrdnje i predvidanja koji bi se trebali analiticki razlikovati: 3 (1) Izvor produktivnosti i rasta lezi u stvaranju znanja, prosirenog na podrucja gospodarske djelatnosti putem obrade informacija. Gospodarska djelatnost ce se premjestiti s proizvodnje dobara na davanje usluga. S krajem zaposlenosti u poljoprivredi uslijedit ce nepovratni pad zaposlenja u proizvodnji u korist zaposlenosti u uslugama, koja ce na kraju Ciniti prevladavajuCi dio zaposlenosti. Sto je gospodarstvo naprednije, to ce vise njegovo zaposljavanje i proizvodnja biti usmjereni na usluge. (2) 2 3 Analizu razVojnog puta strukture zaposlenosti zemalja G-7 proveo sam uz znacajnu pomoc dr. Yuka Aoyame, mog bivseg asistenta na Sveueilistu Berkeley, osobito u vezi s izgradnjom medunarodne, usporedne haze podataka na kojoj se temelji ova analiza. Bell (1976.); Dordick i Wang (1993.) 234 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI (3) Novo bi gospodarstvo trebala povecati vaznost zanimanja koja u svojoj djelatnosti sadrze veliku koliCinu informacija i znanja. Menedzerska, strucna i tehnicka zanimanja trehala hi rasti hrze od hilo kojih drugih zanimanja i trehala hi sacinjavati srz nove drustvene strukture. Iako hi razliCita tumacenja prosirila teoriju postindustrijalizma u razliCitim inacicama na podrucje drustvenih klasa, politike i kulture, prethodne tri medusobno povezane tvrdnje ukotvljuju teoriju na razini drustvene strukture, razini kojoj prema Bellovu misljenju ta teorija i pripada. Svaka od ovih velikih tvrdnji trehala hi se pohlize odrediti. Osim toga, povijesna povezanost izmedu ta tri procesa jos uvijek se treha podvrgnuti empirijskoj provjeri. Prvo, kao sto smo vee pokazali u 2. poglavlju, izgleda da su informacija i znanje doista veliki izvori produktivnosti i rasta u naprednim drustvima. Medutim, kako smo takoder spomenuli, vazno je primijetiti da su teorije postindustrijalizma zasnovale svoju izvornu tvrdnju na istrazivanju Solowa i Kendricka, a oha se oslanjaju na prvu polovinu dvadesetog stoljeca u Americi, u jeku industrijskog doha. Drugim rijeeima, kada je u najrazvijenijim zemljama proizvodna zaposlenost hila na vrhuncu, porast produktivnosti na osnovi znanja hilo je ohiljezje industrijske ekonomije. Prema tome, iako su gospodarstva kasnoga dvadesetog stoljeca ocito razlicita od gospodarstava prije Drugoga svjetskog rata, cini se da osohina koja razlikuje ta dva tipa nije prvenstveno ukorijenjena u izvoru njihova rasta produktivnosti. Odgovarajuca razlika nije izmedu industrijske i postindustrijske ekonomije nego izmedu dva oblika industrijske, poljoprivredne i usluzne proizvodnje zasnovane na znanju. Kako sam vee pokazao u pocetnim poglavljima, ono sto iz povijesnog kuta najvise razlikuje gospodarske strukture prve i druge polovine dvadesetog stoljeca jest revolucija u informacijskim tehnologijama, te njezino sirenje u svim podrucjima drustvenih i gospodarskih djelatnosti, ukljucujuCi doprinos u omogucavanju infrastrukture za stvaranje glohalne ekonomije. Stoga predlazem da premjestimo analiticki naglasak s postindustrijalizma (relevantno pitanje drustvenog predvidanja u ovom je trenutku jos uvijek hez odgovora) na informacionalizam. U ovom pogledu drustva ce hiti informacijska, ne zato sto odgovaraju odredenom modelu drustvene strukture, nego zato sto organiziraju svoj proizvodni sustav na nacelu povecanja produktivnosti zasnovanog na znanju u smislu razvoja i sirenja informacijskih tehnologija, te ispunjavanja preduvjeta za njihovu upotrehu (prvenstveno ljudskih resursa i komunikacijskih infrastruktura). 235 USPON UMREZENOG DRUfflA Drugi kriterij postindustrijalisticke teorije kojom se drustvo smatra postindustrijskim odnosi se na premjestanje usluznih djelatnosti i istiskivanje proizvodnje. Jasna je Cinjenica da se veei dio zaposlenosti u naprednim gospodarstvima nalazi u uslugama, te dana usluzni sektor otpada najveCi doprinos ukupnomu nacionalnom proizvodu. Medutim, iz tog kriterija ne slijedi da proizvodne industrije nestaju ili da su struktura i dinamika proizvodne djelatnosti beznacajne za zdravlje usluzne ekonomije. Cohen i Zysman, 4 uz ostale, izrazito su tvrdili da velik broj usluga ovisi o njihovoj izravnoj vezi s proizvodnjom, te da je proizvodna djelatnost (razlicita od zaposlenosti u proizvodnji) kljucna za produktivnost i konkurentnost gospodarstva. Za SAD, Cohen i Zysman procjenjuju da 24% ukupnoga nacionalnog proizvoda dolazi od dodane vrijednosti od proizvodnih tvrki, a 25% od doprinosa usluga izravno povezanih s proizvodnjom. Prema tome, tvrde da je postindustrijska ekonomija "mit" i da se zapravo nalazimo u drukCijoj vrsti industrijske ekonomije. N adalje, pojam "usluga" cesto se smatra u najboljem slucaju dvosmislenim, a u najgorem slucaju navodi na pogresno misljenje. 5 U statistici zaposlenosti rabio se kao suvisan pojam koji obuhvaca sve ono sto nije poljoprivreda, rudarstvo, gradevinarstvo, roba siroke potrosnje ili proizvodnje. Prema tome, kategorija usluga ukljucuje djelatnosti svih vrsta, koje povijesno potjecu iz razliCitih drustvenih struktura i proizvodnih sustava. Jedina zajednicka osobina tih usluznih djelatnosti jest ono sto one nisu. Razvoj informacijske ekonomije definitivno je uskratio smisao pokusaja definiranja djelatnosti nekim unutarnjim obiljezjima, kao sto su njihova "neopipljivost", suprotstavljena "materijalnosti" dobara. Kompjutorski softver, videoprodukcija, mikroelektronicki dizajn, poljoprivreda zasnovana na biotehnologiji i tako dalje, te mnogo drugih kljucnih procesa koji su karakteristicni za razvijena gospodarstva, nerazmrsivo stapaju sadriaj njihove informacije s materijalnom podrskom proizvoda, ne omogucavajuei razluCivanje granica izmedu "dobara" i "usluga". Kako bismo razumjeli novi tip gospodarstva i drustvene strukture, moramo poceti oznacavanjem razlicitih tipova "usluga" da bismo odredili jasne razlike izmedu njih. U razumijevanju informacijske ekonomije svaka specificna kategorija usluga postaje jednako vazna znacajka kao sto je to bila stara granicna crta izmedu proizvodnje i usluga u prethodnom tipu industrijske ekonomije. Kako ekonomije postaju slozenije, moramo razlikovati koncepte pomocu kojih razvrstavamo gospodarske djelatnosti, te konac4 5 Cohen i Zysman (1987.) Gershuny i Miles (1983.); Castells (1976.); Daniels (1993.); Cohen i Zysman (1987.); De Bandt (ur.) (1985.); Stanback (1979.) 236 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI no napustiti staru paradigmu Colina Clarka zasnovanu na razlikovanju primarnog/sekundarnog/tercijarnog sektora. Takvo je razlikovanje postalo epistemoloska prepreka razumijevanju nasih drustava. Trece veliko predvidanje originalne teorije postindustrijalizma odnosi se na sirenje zanimanja bogatih informacijama, kao sto su menedzerski, strucni i tehnicki poslovi, kao jezgre nove strukture zanimanja. To predvidanje takoder treba preispitati. Brojni su analiticari tvrdili da taj trend nije jedina znacajka nove strukture zanimanja; istodobno dolazi i do rasta jeftinih, nekvalificiranih, usluznih zanimanja. Ti poslovi niskih kvalifikacija, usprkos njihovoj sporijoj stopi rasta, u apsolutnim brojkama mogli bi biti znacajan dio postindustrijske drustvene strukture. Drugim rijecima, napredna, informacijska drustva takoder bi mogla obiljeziti sve polariziranija drustvena struktura, gdje vrh i dno povecavaju svoj udio na stetu sredine. 6 Osim toga, literatura nudi velik izazov, do shvacanja da su znanje, znanost i ekspertiza kljucne sastavnice u veCini menedzerskihlstrucnih zanimanja. Mora se izbliza razmotriti stvaran sadrzaj tih opcenitih statistickih klasifikacija prije nego sto prenaglo pocnemo oznacavati nasu buducnost kao republiku ucene elite. Medutim, najvaznijije dokaz protiv pojednostavnjene verzije postindustrijalizma kritika pretpostavke prema kojoj tri osobine koje smo preispitali srastaju u povijesnom razvoju, te da taj razvoj vodi jedinstvenome modelu informacijskog drustva. Takav je analiticki konstrukt ustvari slican formulaciji koncepta kapitalizma klasicnih politickih ekonomista (od Adama Smitha do Marx:a), zasnovanoj iskljuCivo na iskustvu engleske industrijalizacije, da bi se jedino uvazavalo stalne "iznimke" tomu modelu kroz raznolikost gospodarskoga i drustvenog iskustva u svijetu. Sarno ako krenemo od analitickog razdvajanja strukturalne logike proizvodnog sustava informacijskog drustva i njegove drustvene strukture, mozemo empirijski uoCiti uzrokuje li specificna tehnoekonomska paradigma specificnu drustvenu strukturu i do koje mjere. Takoder, samo ako rastvorimo kulturni i institucionalni vidokrug naseg razmatranja, mozemo razdvojiti ono sto pripada strukturi informacijskog drustva (kao izraza novoga nacina razvoja) od onoga sto je specificno za povijesnu putanju dane zemlje. Kako bismo napravili neke probne korake u tom smjeru, sakupio sam i naCinio donekle usporednu osnovnu statistiku za sedam najveCih tdisnih ekonomija u svijetu, takozvanih zemalja skupine G-7. Stoga, s razumljivom pribliznoscu, mogu usporediti razvoj njihove zaposlenosti i strukture zanimanja kroz posljednjih 70 godina. Takoder sam razmotrio neke projekcije zaposlenosti 6 Kuttner (1983.); Rumberger i Levin (1984.); Bluestone i Harrison (1988.); Leal i dr. (1993.); Sayer i Walker (1992.) 237 USPON UMRE~ENOG DRUS'rVA za Japan i SAD za rano dvadeset prvo stoljece. Empirijska jezgra te analize sastoji se u pokusaju razlikovanja izmedu razlicitih usluznih djelatnosti. Da bih to ucinio, slijedio sam poznatu tipologiju zaposlenosti u uslugama kojuje izradio Singelmann prije oko 20 godina. 7 Singelmannovo poimanje nije bez mana, ali ima temeljnu zaslugu: dobro je prilagodeno uobicajenim statistickim kategorijama, kao stoje pokazala Singelmannova doktorska disertacija kojaje analizirala promjenu strukture zaposlenosti u razliCitim zemljama izmedu 1920. i 1970. BuduCi da je glavna svrha ove knjige analiticka, odlucio sam nadograditi Singelmannov rad kako bih usporedio razdoblje 1970.-90. s njegovim otkriCima za razdoblje 1920.-79. Stoga sam izradio slicnu tipologiju sektorske zaposlenosti te obradio statistiku zemalja skupine G-7 po otprilike usporedivim kategorijama, protezuCi Singlemannovu analizu na kljucno razdoblje razvoja informacijskih drustava, od 1970. naovamo. BuduCi da ne mogu jamCiti apsolutnu ekvivalentnost mojih odluka u klasifikaciji s onima koje je prije donio Singelmann, prikazuJ·em nase podatke odvojeno za ta dva razdoblja: ne smiju se Citati kao statisticki nizovi, nego kao dva razliCita statisticka trenda uCinjena otprilike ekvivalentnima, sto se tice analitickih kategorija kojima smo se koristili za sakupljanje podataka. Susreo sam se sa znacajnim metodoloskim teskocama u odredivanju ekvivalentnih kategorija medu razlicitim zemljama. Dodatak ovom poglavlju daje detalje o postupcima koje smo slijedili u dobivanju ove baze podataka. U analiziranju podatak.a koristio sam se najjednostavnijim statistickim postupcima, umjesto pri:tnjene analitickih metoda koje bi bile prestizne za trenutnu razinu razrade baze podataka. Odlucio sam se za uporabu opisne statistike koja ce jednostavno ukazati na crte novoga teorijskog razumijevanja. Usvajanjem Singelmannovih kategorija usluznih djelatnosti obuhvatio sam strukturalisticki pogled na zaposlenost, dijeleCi ga prema mjestu djelatnosti u lancu veza koji poCinje od proizvodnog procesa. Prema tome, distribucijske usluge odnose se ina komunikacijske ina transportne djelatnosti, kao ina trgovinske distribucijske mreze (prodaja na veliko ina malo). Proizvodne usluge odnose se izravnije na ()ne usluge koje izgleda da su kljucni inputi u ekonomiji, iako ukljucuju i pomocne usluge poslovima, koje ne moraju obvezatno biti visoko kvalificirane. Drustvene usluge obuhvacaju cijeli raspon drzavnih djelatnosti, kao i poslova povezanih s kolektivnom potrosnjom. Osobne usluge su one koje su vezane uz pojedinacnu potrosnju, od zabave do ugostiteljstva. Iako se zna da su ove razlike siroke, omogucuju nam da razliCito mislimo o razvojnom putu strukture zaposlenosti po zemljaPla, harem s vecom analitickom dubinom od uobicajenih 7 Singelmann (1978.) 238 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI statistickih proracuna. Takoder sam pokusao uspostaviti razliku izmedu dihotomije usluga/dobara i klasifikacije zaposlenosti izmedu djelatnosti koje obraduju informaciju i onih koje rukuju dobrima, buduCi da svaka razlika pripada drukcijem pristupu u analizi drustvene strukture. Kako bih to ueinio, sastavio sam dva osnovna indeksa, zaposlenosti u proizvodnji usluga/zaposlenosti u proizvodnji dobara, te zaposlenosti u obradi informacija/zaposlenosti u poslovima rukovanja dobrima, te sam proracunao ove indekse za zemlje i razdoblja uzete u razmatranje. Konacno, takoder sam izracunao pojednostavnjenu tipologiju zanimanja po zemljama, gradeCi razlieite kategorije zemalja na osnovi japanske i americke statistike. Iako imam ozbiljnih briga oko definicija tih kategorija zanimanja koje, ustvari, mijesaju polozaje zanimanja i tipove djelatnosti, upotreba velikog broja dostupnih standardnih statistika daje nam mogucnost promatranja razvoja struktura zanimanja u otprilike usporednim uvjetima. Svrha je ovog izlaganja ponovno postavljanje socioloske analize informacijskih drustava, usporedno odredujuei razlike u razvoju njihove strukture zaposlenosti kao osnovnog pokazatelja njihovih zajednickih crta i njihovih razlika. Transformacija strukture zaposlenosti 1920.-70. i 1970.-90. Analiza razvoja strukture zaposlenosti u zemljama skupine G-7 mora krenuti od razlike izmedu dva razdoblja koja se, pukom srecom, poklapaju s nase dvije razlicite haze podataka: oko 1920.-70. te oko 1970.-90. Najueca analiticka razlika izmedu dua razdoblja potjece od cinjenice da su tijekom pruoga razdoblja razmatrana druStua postala postagrarna, dok su u drugom razdoblju postala postindustrijska. Pod ovim oeito podrazumijevam masovno opadanje zaposlenosti u poljoprivredi u prvom slucaju, te brzo opadanje zaposlenosti u industrijskoj proizvodnji u drugom. Doista, sue zemlje skupine G-7 odriale su ili pouecale (u nekim primjerima znacajno) postotak suoje zaposlenosti u preradiuackim djelatnostima i proizuodnji izmedu 1920. i 1970. Prema tome, ako iskljuCimo gradevinarstvo i robu siroke potrosnje, kako bismo dobili ostriju sliku proizvodne radne snage, Engleska i Wales su samo neznatno smanjili razinu svoje proizvodne radne snage, s 36,8% u 1921. na 34,9% u 1971.; SAD su povecale zaposlenost u proizvodnji s 24,5% 1930. na 25,9% 1970.; Kanada sa 17,0% 1921. na 22,0% 1971.; Japan ima dramaticno povecanje svoje proizvodne radne snage sa 16,6% na 26,0%; Njemacka (iako s razliCitim nacionalnim teritorijem) povecala je svoju proizvodnu radnu snagu sa 33,0% na 40,2%; Francuska, s 26,4% na 28,1 %; te ltalija, s 19,9% na 27,4%. Prema tome, kako tvrdi Singelmann, promjena u strukturi zapos239 USPON UMREZENOG DRU~TVA lenosti u ovih pola stoljeca (1920.-70.) bilaje s poljoprivrede na usluge i gradevinarstvo, ne izvan proizvodnje. Prica se uvelike razlikuje u razdoblju 1970.-90., kada je proces gospodarske restrukturacije i tehnoloske transformacije, koji se dogodio u ta dva desetljeca, doveo do smanjenja zaposlenosti u proizvodnji u svim zemljama (vidi tablice 4.1. i 4.4. u Dodatku A). Iako je taj trend bio opcenit, suzavanje zaposlenosti u proizvodnji bilo je neravnomjerno, jasno upucujuCi na temeljnu razliku drustvenih struktura u gospodarskim politikama i strategijama tvrtki. Prema tome, dok su Velika Britanija, SAD i Italija dozivljavali munjevitu deindustrijalizaciju (smanjujuCi udio svoje zaposlenosti u proizvodnji 1970.-90., slijedom, s 38,7% na 22,5%; s 25,9% na 17,5%; s 27,3% na 21,8%), Japan i Njemacka su umjereno smanjili svoj udio u proizvodnoj radnoj snazi: s 26,0% na 23,6% Japan, te Njemacka s 38,6% najos uvijek dosta visoku razinu od 32,2% u 1987. Kanada i Francuska zauzimaju srednje polozaje, s ovim smanjenjem zaposlenosti u proizvodnji: s 19,7% (1971.) na 14,9%, s 27,7% na 21,3%. Zapravo, Engleska i Wales su vee 1921. postali postagrarna drustva, sa samo 7,1% radne snage u poljoprivredi. SAD, Njemacka i Kanada jos su uvijek imale dosta veliko poljoprivredno stanovnistvo (od cetvrtine do treCine ukupne zaposlenosti), a Japan, Italija i Francuska uvelike su bili drustva u kojima su prevladavala poljoprivredna i trgovinska zanimanja. Od te razlicite polazne tocke u razmatranom povijesnom razdoblju, trendovi su se stjecali prema strukturi zaposlenosti koju obiljezava istodobni rast proizvodnje i usluga na racun poljoprivrede. Takvo stjecanje objasnjeno je vrlo brzim procesima industrijalizacije u Njemackoj, Japanu, Italiji i Francuskoj, koji su raspodijelili visak poljoprivrednog stanovnistva izmedu proizvodnje i usluga. Prema tome, ako izracunamo omjer zaposlenosti u uslugama i industriji (nasem pokazatelju "usluzne ekonomije"), vidimo samo umjeren porast za veCinu zemalja izmedu 1920. i 1970. Sarno su SAD (promjena s 1,1 na 2,0) i Kanada (1,3 na 2,0) imale znacajan porast relativnog dijela zaposlenosti u uslugama tijekom razdoblja koje nazivam postagrarnim. Dakle, istinaje da su SAD bile nositelj standarda za strukturu zaposlenosti koja je karakteristicna za usluznu ekonomiju. Prema tome, kada se trend prema zaposlenosti u uslugama ubrzao i prosirio u postindustrijskom razdoblju, SAD i Kanada povecale su jos vise svoju dominaciju u uslugama, s indeksima od 3,0 i 3,3. Sve su ostale zemlje slijedile istu tendenciju, ali razliCitim brzinama, Cime su dostizale razlicite razine deindustrijalizacije. Dok se Cini da su Velika Britanija, Francuska i Italija na istom putu, Sjeverna Amerika, Japan i Njemacka jasno se isticu kao jaka industrijska gospodarstva, s nizim stopama porasta zaposlenosti u uslugama te nizim omjerima zaposlenosti u us- 240 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI lugama i industriji: 1,8 i 1,4 u razdoblju 1987.-90. To je temeljna primjedba koja zasluzuje daljnju pazljivu raspravu. No, kao trend, u 1990-ima glavnina stanovnistva u svim zemljama skupine G-7 zaposlena je u uslugama. Usredotocuje li se zaposlenost takoder na obradu informacija? Nas omjer zaposlenosti u obradi informacija prema zaposlenosti u obradi dobara daje neke zanimljive rezultate za ovu analizu. Prvo moramo u daljnjem razmatranju ostaviti po strani Japan. Za sve druge zemlje postojao je trend prema vecem postotku zaposlenosti u obradi informacija. Iako Italija i Njemacka nisu imale nikakav ili su imale spor porast u razdoblju 1920.-70., njihov udio u informacijskoj zaposlenosti znacajno je porastao u posljednja dva desetljeca. SAD ddi najvisi omjer informacijske zaposlenosti od svih sedam zemalja, ali su Velika Britanija, Kanada i Francuska na gotovo istom stupnju. Prema tome, trend k obradi informacija ocito nije razlikovna osobina SAD-a: americka struktura zaposlenosti jasnije je odvojena od drugih kao "usluzna ekonomija" nego kao "informacijska ekonomija". Njemacka i Italija imaju znatno nizu stopu informacijske zaposlenosti, ali su ju udvostruCile u posljednja dva desetljeca, pokazujuCi, prema tome, isti trend. Podaci za Japan su najzanimljiviji. Pokazuju samo umjeren porast informacijske zaposlenosti u 50 godina (s 0,3 na 0,4), te jos sporiji porast u posljednjih 20 godina, s 0,4 na 0,5. Prema tome, izgleda da ono drustvo koje hi trebalo staviti najjaCi naglasak na informacijske tehnologije, te u kojemu visoka tehnologija igra najznacajniju ulogu u produktivnosti ikonkurentnosti, takoder ima najnizu razinu zaposlenosti u obradi informacija, te najnizu stopu rasta takve zaposlenosti. Izgleda da su sirenje informacijske zaposlenosti i razvoj "informacijskog drustva" (johoka shakai, u japanskom poimanju) razliCiti, iako medusobno povezani procesi. Uistinu je zanimljivo i problematicno za neka tumacenja postindustrijalizma da su Japan i Njemacka, dva najkonkurentnija medu najveCim gospodarstvima u 1970-ima i 1980-ima, gospodarstva s najvecom proizvodnom zaposlenoscu, najnizim omjerom izmedu usluga i industrija, najnizim omjerom zaposlenosti u uslugama i dobrima te Japan (koji je imao najbdi rast FTOduktivnosti), s najnizom stopom porasta u informacijskoj zaposlenosti tijekom stoljeca. Smatram da je obrada informacija najproduktivnija kada je ukljucena u materijalnu proizvodnju ili u rukovanje dobrima, a ne u ubrzanoj tehnickoj podjeli rada. Napokon, veci dio automatizacije odnosi se upravo na ukljucenje abrade informacija u rukovanje dobrima. Ta hipoteza mogla hi takoder pomoCi u objasnjavanju drugoga vaznog zapazanja: 1990. nijedna od sedam zemalja nije imala omjer informacijske zaposlenosti preko 1, a samo su se SAD priblizavale tom pragu. Prerna tome, ako je informacija kljucna sastavnica u funkcioniranju gospo- 241 USPON UMREZENOG DRUi3TVA darstva te u organizaciji drustva, ne znaCi da veCina poslova jest ili ce biti u obradi informacija. Koracanje prema informacijskoj zaposlenosti zbiva se znatno sporije, te dostize znatno nize razine od trenda zaposlenosti u uslugama. Prema tome, kako bi se razumio stvarni profil transformacije zaposlenosti u razvijenim drustvima, moramo se okrenuti razliCitoj evoluciji svakog tipa usluga u zemljama skupine G-7. Kako bi se to uCinilo, prvo cu prokomentirati razvoj svake kategorije usluga u svakoj zemlji; zatim cu usporediti razmjernu vaznost svakog tipa usluga u odnosu prema ostalima u svakoj zemlji; na kraju cu razmotriti trendove razvoja zaposlenosti u onim uslugama koje su u literaturi prepoznate kao karakteristicne za "postindustrijska" drustva. U nastavku analize moram podsjetiti Citatelja da sto dalje ulazimo u detaljniju analizu specificnih kategorija zaposlenosti, baza podataka postaje manje cvrsta. Nemogucnost dobivanja pouzdanih podataka za neke kategorije, zemlje i razdoblja, sveukupno ce otezati sustavnost u nasoj analizi. Medutim, proucavanje tablica koje su ovdje prikazane jos uvijek pokazuje da postoje neke osobine koje zasluzuju detaljniju analizu i daljnju razradu baza podataka specificnih za pojedinu zemlju. Pocnimo s proizvodnim uslugama. One se u literaturi smatraju strateskim uslugama nove ekonomije, dobavljacima informacija i podrske za porast u produktivnosti i uCinkovitosti poduzeca. Prema tome, njihovo bi sirenje trebalo iCi ruku pod ruku s daljnjim usavrsavanjem i produktivnoscu gospodarstva. Doista, kroz dva razdoblja (1920.-1970., 1970.-1990.) uocavamo znacajno sirenje zaposlenosti u tim djelatnostima u svim zemljama. N a primjer, u Ujedinjenom Kraljevstvu zaposlenost u proizvodnim uslugama skocila je s 5% u 1970. na 12% u 1990.; u SAD-u, za isto razdolje, s 8,2% na 14%; u Francuskoj se udvostrucila, s 5% na 10%. Znacajno je da je Japan dramaticno povecao svoju zaposlenost u proizvodnim djelatnostima izmedu 1921. g. (0,8%) i 1970. (5,1 %); veCi dio tog porasta dogodio se tijekom 1960-ih, u trenutku kada je japansko gospodarstvo internacionaliziralo svoj doseg. S druge strane, usmjerimo lise na razdoblje 1970.-1990. na drukCijoj bazi podataka, porast japanske zaposlenosti u proizvodnim uslugama izmedu 1971. i 1990. (s 4,8% na 9,6%), iako je znacajan, jos uvijek ostavlja Japan u nizoj razini zaposlenosti u proizvodnim uslugama medu razvijenim gospodarstvima. To bi moglo ukazivati nato daje znacajan dio proizvodnih usluga ugraden u Japanu u proizvodnim poduzecima, sto bi moglo biti uCinkovitija formula, uzmemo li u obzir konkurentnost i produktivnost japanskoga gospodarstva. Ta hipoteza dobiva dodatnu podrsku razmatranjem podataka koji se ticu Njemacke. Iako je znacajno povecala udio zaposlenosti u proizvodnim uslugama, s 4,5% u 1970. na 7,3% u 1987., Njemacka jos uvijek po242 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI kazuje najnizu razinu zaposlenosti u proizvodnim uslugama od svih zemalja pripadnica skupine G-7. To bi moglo podrazumijevati visok stupanj internalizacije proizvodnih usluga u njemackim tvrtkama. Ako su ti podaci potvrdeni, onda moramo naglasiti da dva najdinamicnija gospodarstva (japansko i njemacko) takoder imaju najnizu stopu zaposlenosti u proizvodnim uslugama, iako je ocito da njihova poduzeca uvelike rabe te usluge. Ali vjerojatno to postizu razlicitom organizacijskom strukturom, evrsce vezujuCi proizvodne usluge uz proizvodni proces. Iako je oCito da su proizvodne usluge strateski kljucne u razvijenom gospodarstvu, one jos uvijek ne Cine znacajan dio zaposlenosti u najrazvijenijim zemljama, usprkos iznenadnoj stopi porasta u nekima od njih. S nepoznatim stanjem u Ital:iji, udio u zaposlenosti varira izmedu 7,3% i 14% u ostalim zemljama, naravno, smjestajuCi ju dosta ispred poljoprivrede, ali daleko iza industrije. Odredi strucnjaka i menedzera doista su uzdigli rang na ljestvici zaposlenosti u razvijenim gospodarstvima, ali ne uvijek, i ne nadmocno, na vidljivim mjestima menedzmenta kapitala i kontrole informacija. Cini se da je sirenje proizvodnih usluga povezano s procesima okomite dezintegracije i vanjskog ugovaranja poslova koji obiljezavaju informacijsku korporaciju. Drustvene usluge tvore drugu kategoriju zaposlenosti koja bi, prema postindustrijskoj literaturi, trebala obiljezavati novo drustvo. A ona to doista i cini. Ponovno, s iznimkom Japana, zaposlenost u drustvenim uslugama Cini izmedu petine i cetvrtine ukupne zaposlenosti u zemljama G-7. Zanimljivo je ovdje primijetiti da se najveCi porast u drustvenim uslugama dogodio tijekom burnih sezdesetih; zapravo su se sirile s utjecajem drustvenih pokreta umjesto nadolaskom postindustrijalizma. Doista, SAD, Kanada i Francuska imaju vrlo umjerene stope porasta zaposlenosti u drustvenim uslugama u razdoblju 1970.-1990., dok je u Njemackoj, Japanu i Britaniji porasla na visoku stopu. Sveukupno, Cini se da je sirenje ddave blagostanja stogodisnji trend od pocetka stoljeca, s trenucima ubrzanja u razdobljima koja se razlikuju od ddave do drzave is teznjom k usporavanju u 1980-ima. Japanje iznimka zato sto izgleda da dostize ostale zemlje. On je zadrzao vrlo nisku razinu zaposlenosti u drustvenim uslugama do 1970. g., sto je vjerojatno povezano s vecom decentralizacijom drustvene potpore i od strane tvrtke i od strane obitelji. Zatim, kada je Japan postao velika industrijska sila, te kada se tradicionalni oblici potpore nisu mogli zadrzati, Japan je poceo primjenjivati oblike drustvene preraspodjele slicne drugim razvijenim gospodarstvima. N a taj je naCin stvorio us luge i otvorio radna mjesta u sektoru drustvenih usluga. Sveukupno, mozemo red da iako je zaposlenost u drustvenim uslugama vrlo rasirena u svim razvijenim gospodar243 USPON UMREZENOG DRUSTVA stvima, cini se daje tempo tog sirenja izravno ovisan o vezi izmedu drzave i drustva, umjesto o stupnju razvoja gospodarstva. Doista, sirenje zaposlenosti u drustvenim uslugama (osim u Japanu) vise odlikuje razdohlje 1920.-1970. nego 1970.-1990., u osvit informacijskoga drustva. Distributivne usluge sjedinjuju prijevoz i komunikacije, vezne djelatnosti svih razvijenih gospodarstava, s trgovinom na veliko i na malo, sto su navodno tipicne usluzne djelatnosti manje industrijaliziranih drustava. Pada li zaposlenost u tim nisko produktivnim i radno intenzivnim djelatnostima, kako gospodarstvo napreduje prema automatizaciji poslova te prema modernizaciji trgovackih ducana? Ustvari, zaposlenost u distrihutivnim uslugama ostaje na vrlo visokoj razini u razvijenim drustvima, te se krece izmedu petine i cetvrtine ukupne zaposlenosti, s iznimkom Njemacke, u kojoj je 1987. g. hila 17, 7%. Ta razina zaposlenosti znatno je visa od razine 1920., te je opala tek neznatno u posljednjih 20 godina u SAD-u (s 22,4% na 20,6%). Stogaje zaposlenost u distrihutivnim uslugama otprilike dvostruka u usporedhi s proizvodnim uslugama, sto se smatra tipicnim za razvijena gospodarstva. Japan, Kanada i Francuska povecali su udio te zaposlenosti u razdohlju od 1970. do 1990. Oko polovina zaposlenosti u distrihutivnim uslugama u zemljama G-7 odgovara uslugama u trgovini na malo, iako je cesto nemoguce razlikovati podatke izmedu trgovine na malo i trgovine na veliko. Sveukupno, zaposlenost u trgovini na malo nije znacajno opala u razdohlju od 70 godina. U SAD-u, na primjer, ona je porasla s 1,8% u 1940. na 12,8% u 1970., a poslije je neznatno opala, s 12,9% 1970. g. na 11,7% 1991. Japan je povecao zaposlenost s 8,9% 1960. na 11,2% u 1990.; iako je Njemacka imala nizu razinu zaposlenosti u toj djelatnosti (8,6% u 1987 .), zapravo ju je povecala iznad vrijednosti iz 1970. Prema tome, postoji veliki sektor zaposlenosti koji je jos uvijek ukljucen u distrihuciju, huduCi da su kretanja u strukturi zaposlenosti ustvari vrlo spora u takozvanim usluznim djelatnostima. Osobne usluge smatraju se istodohno ostatkam protoindustrijske strukture i (harem neke od njih) izrazom drustvene dvojnosti koja, prerna promatracima, odlikuje informaticko drustvo. Takoder promatranje dugorocnoga razvojnog puta u sedam zemalja zahtijeva uvodenje odredene mjere opreza. One i dalje Cine razmjerno velik dio zaposlenosti 1990.: s iznimkom Njemacke (6,3% u 1987.), krecu se u rasponu izmedu 9,7% i 14,1 %, sto je otprilike jednako stopostotnim postindustrijskim proizvodnim uslugama. Sveukupno, povecale su svoj udio od 1970. Ako se usmjerimo na slavne/neslavne poslove u "ugostiteljstvu", omiljene teme literature koja kritizira postindustrijalizam, nalazimo znacajno sirenje tih paslava u posljednja dva desetljeca, osohito u Velikoj Britaniji i Kanadi, iako podaci cesto mijesaju restauracije i harove s hotelijerstvom koje hi seta244 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI koder moglo smatrati odlikom "drustva dokolice". U Sjedinjenim Americk.im Drzavama zaposlenost u ugostiteljstvu sudjelovala je s 4,9% u ukupnoj zaposlenosti 1991. g. (u 1970. s 3,2%), sto je otprilike dvostruko u usporedbi sa zaposlenosti u poljoprivredi, ali opet manje od onoga stood nas traze da vjerujemo studije koje obraduju pojam "hamburger drustva". Glavna napomena koju treba dati o zaposlenosti u osobnim uslugama jest da ona ne opada u razvijenim gospodarstvima, sto daje osnovu za argument da promjene u drustvenoj/gospodarskoj strukturi vise utjecu na vrstu usluga i vrstu poslova nego na djelatnosti same. Sada pokusajmo procijeniti neke tradicionalne postavke o postindustrijalizmu u svjetlu razvojnog puta strukture zaposlenosti od 1970., sto je otprilike trenutak kada su Touraine, Bell, Richta i drugi rani teoreticari novoga informacijskog drustva objavljivali svoje analize. U smislu djelatnosti, proizvodne usluge i drustvene usluge smatrale su se tipicnima za postindustrijska gospodarstva, i kao izvori produktivnosti, i kao odgovori na drustvene zahtjeve i promijenjene vrijednosti. Agregiramo li zaposlenost u proizvodnim i drustvenim uslugama, uocavamo znacajan porast u onome sto hi se moglo imenovati kao "kategorija postindustrijskih usluga" u svim zemljama izmedu 1970. i 1990.: s 22,8% na 39,2% u Velikoj Britaniji; s 30,2% na 39,5% u SAD-u; s 28,6% na 33,8% u Kanadi; s 15,1% na 24,0% u Japanu; s 20,2% na 31,7% u Njemackoj; s 21,1% na 29,5% u Francuskoj (podaci za Italiju u nasoj bazi podataka ne omogucuju ozbiljnu procjenu toga trenda). Prema tome, trend postoji, ali je neravnomjeran buduci da krece s vrlo razlicitih osnova 1970.: anglosaksonske su zemlje vee razvile jaku osnovu u zaposlenosti u naprednim uslugama, dok su Japan, Francuska i Njemacka zadrzale mnogo visu zaposlenost u proizvodnji, kao i u poljoprivredi. Prema tome, uocavamo dva razliCita puta u sirenju zaposlenosti u "postindustrijskim" uslugama: prvi, anglosaksonski model, koji se prebacuje s proizvodnih na napredne usluge, zadrzavajuCi zaposlenost u tradicionalnim uslugama; drugi, japanski/njemacki model, koji siri napredne usluge i ujedno cuva proizvodnu osnovu, pri cemu prihvaca neke usluzne djelatnosti u industrijskom sektoru. Francuska se nalazi izmedu ta dva puta, iako naginje anglosaksonskom modelu. Ukratko, razvojni put zaposlenosti tijekom onoga sto smo nazvali "postindustrijskim" razdobljem (1970.-1990.) istodobno pokazuje opCi prijelaz s proizvodnih poslova i dva razlieita puta proizvodne djelatnosti: prvi se ubrzano udaljuje od proizvodnje, sto je kombinirano sa snaznim sirenjem zaposlenosti u proizvodnim uslugama (u brojkama) i drustvenim uslugama (u velicini), dok su se ostale usluzne djelatnosti zadrzale kao izvori zaposlenosti. Drugi, razliCit put uze povezuje proizvodnju i proiz245 USPON UMRE~ENOG DRU~TVA vodne usluge, opreznije povecava zaposlenost u drustvenim uslugama te odrzava distributivne usluge. Razlika unutar ovoga drugog puta je izmedu Japana, s vecim dijelom stanovnistva u poljoprivredi i trgovini namalo, te Njemacke, sa znatno vecom zaposlenoscu u industriji. U procesu preobrazbe strukture zaposlenosti niti jedna velika kategorija usluga ne nestaje, izuzevsi domace usluge u usporedbi s 1920. Ono sto se odgada jest povecana raznolikost djelatnosti, te nastanak niza veza izmedu razliCitih djelatnosti sto Cini kategorije zaposlenosti zastarjelim. Uistinu postoji postindustrijska struktura zaposlenosti koja je nastala u posljednjoj cetvrtini dvadesetoga stoljeca. Ali postoji citav niz varijacija u nastajuCim strukturama razlicitih zemalja, pa se i ne cini da su velika produktivnost, drustvena stabilnost i medunarodna konkurentnost izravno povezane s najvisim udjelom poslova povezanih s uslugama ili obradom podataka. Naprotiv, drustva u skupini G-7 koja su u novije doba hila na celu gospodarskoga napretka i drustvene stabilnosti (Japan i Njemacka), Cini se da su razvila ucinkovitiji sustav povezanosti izmedu proizvodnje, proizvodnih usluga, drustvenih usluga i distributivnih usluga od anglosaksonskih drustava, medu kojima su Francuska i Italija na raskrizju tih dvaju putova. U svim tim drustvima Cini se da je informacionalizacija vise odlucujuca od obrade informacija. Prema tome, kada drustva masovno uniste poslove u proizvodnji u kratkom vremenu, umjesto da se dogodi postupna industrijska preobrazba, razlog tome nije nuzno to sto su ona naprednija, nego sto provode specificne strategije i mjere koje imaju temelju njihovoj kulturnoj, drustvenoj i politickoj pozadini. A poduzete opcije za preobrazbu nacionalnoga gospodarstva i radne snage imaju duboke posljedice za razvoj strukture zanimanja koja cini temelj za novi klasni sustav informacijskog drustva. Nova struktura zanimanja Teorije postindustrijalizma ustanovile su da ljudi, osim sto su ukljuceni u razlicite djelatnosti, takoder zauzimaju nove polozaje u strukturi zanimanja. U cijelosti je predvideno da cemo, kako ulazimo u ono sto nazivamo informaticko drustvo, zapaziti sve vecu vaznost menedzerskih, strucnih i tehnickih polozaja, smanjen broj radnika na obrtnickim i operaterskim polozajima, te bujanje broja radnika u prodaji i cinovnika. Osim toga, "ljevicarska'' verzija postindustrijalizma upucuje na sve vecu vaznost polukvalificiranih (cesto nekvalificiranih) zanimanja u uslugama kao odgovor porastu strucnih poslova. 246 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI Nije lako ispitati tocnost ovih predvidanja u razvoju zemalja skupine G-7 u posljednjih 40 godina, i zato sto statisticke kategorije ne odgovaraju uvijek po zemljama, te zato sto se datumi za dostupnu statistiku uvijek ne poklapaju. Prema tome, usprkos metodoloskim naporima proCiscavanja podataka, nasa analiza u ovoj tocki ostaje poprilicno probna, te bi se trebala uzeti u obzir samo kao prvi empirijski pristup u svrhu ocrtavanja analize razvojnog puta drustvene strukture. Prvo, krenimo od raznolikosti profila zanimanja u drustvima. Tablica 4.15. u Dodatku A prikazuje najnovije dostupne statisticke informacije u vrijeme provedbe ove studije (1992.-3.) o raspodjeli radne snage u glavnim kategorijama zanimanja za svaku zemlju. Prvi i najvazniji zakljucak naseg promatranja jest da su vrlo velike razlike izmedu struktura zanimanja u drustvima koja imaju jednaka prava smatrati se informacijskim. Prema tome, ako uzmemo kategoriju koja okuplja menedzere, profesionalce i tehnicare, vrh informacijskih zanimanja, ona je uistinu vrlo jaka u SAD-u i Kanadi, gdje cini oko treCine radne snage u ranim 1990ima. Ali istih je godina u Japanu ona Cinila samo 14,9%; a u Francuskoj i Njemackoj 1989. samo okojedne cetvrtine ukupne radne snage. S druge strane, iako se broj obrtnika i radnika u Sjevernoj Americi znacajno smanjio, oni su u Japanu jos uvijek Cinili 31,8% radne snage; u Francuskoj i Njemackoj prelazili su 27%. Slicno, radnici u prodaji u Francuskoj nisu velika kategorija (3,8%) ali su jos uvijek dosta vazni u SAD-u (11,9%) te istinski vazni u Japanu (15,1%). Japanje imao vrlo mali broj menedzera (samo 3,8%) 1990., u usporedbi s 12,8% u SAD-u, sto bi moglo biti pokazatelj mnogo vise hijerarhijske strukture. Francuska razlikovna osobina jest velik udio tehnicara u visim skupinama strucnjaka (12,4% cjelokupne radne snage), za razliku od njemackih 8,7%. S druge strane, Njemacka ima vise poslova u kategoriji "strucnjaka" od Francuske: 13,9% nasuprot 6,0%. Jos jedan faktor raznolikosti jest varijacija u broju polukvalificiranih radnika u uslugama: taj je broj znacajan u SAD-u, Kanadi i Njemackoj, mnogo nizi u Japanu i Francuskoj, upravo u zemljama koje su, zajedno s Italijom, sacuvale donekle veCi dio tradicionalnih poljoprivrednih i trgovinskih djelatnosti. Dakle, Japan i Sjedinjene Americke Drzave usporedba su dviju suprotnosti, a njihova opreka naglasava potrebu za preoblikovanjem teorije postindustrijalizma i informacionalizma. Podaci o SADu dobro se uklapaju u prevladavajuCi model u literaturi, jednostavno zato sto taj model nije bio nista drugo doli teoretiziranje razvojnog puta strukture zaposlenosti u Sjedinjenim Americkim Drzavama. Medutim, Japan je istodobno na ocigled spojio porast u strucnim zanimanjima s ustrajnoscuja247 USPON UMRE~ENOG DRUI3TVA ke obrtnicke radne snage povezane s industrijskom erom, s otpornoscu poljoprivredne radne snage i radnika u trgovini. To svjedoCi o kontinuitetu u novim oblicima zanimanja karakteristicnih za predindustrijsku eru. Americki model ulazi u informacionalizam zamjenom novih zanimanja za stara. Japanski modeljednako napreduje u informacionalizam, ali slijedi drukciji put: povecava neka nova zanimanja pri cemu preraduje sadrzaj zanimanja prethodne ere, ali ipak izbacuje one polozaje koji postaju prepreka porastu produktivnosti (osobito u poljoprivredi). Izmedu ta dva "modela" nalaze se Njemacka i Francuska koje spajaju njihove elemente: blize su Sjedinjenim Drzavama u smislu menedzerskihlstrucnih zanimanja, a opet su blize Japanu glede sporijeg smanjenja obrtnickihlradnickih poslova. Drugo glavno zapazanje odnosi se na postojanje zajednickoga trenda porasta relativne kolicine najocitijih informacijskih zanimanja (menedzera, strucnjaka i tehnicara), usprkos razlicitosti koju smo pokazali, kao i opcenito zanimanja "bijelih ovratnika" (ukljucujuCi radnike u trgovini i Cinovnike). Nakon sto sam prvo postavio svoj zahtjev za raznolikoscu, takoder se zelim i empirijski pouzdati u cinjenicu da uistinu postoji trend k vecem informacijskom sadrzaju u strukturi zanimanja razvijenih drustava, usprkos njihovu razliCitom kulturnom/politickom sustavu, te takoder usprkos razliCitim povijesnim trenucima njihovih procesa industrijalizacije. Kako bismo razmotrili taj zajednicki trend, prvo se moramo usredotoCiti na porast svakog zanimanja u svakoj zemlji tijekom vremena. Usporedimo, na primjer (vidi tablice 4.16. do 4.21. u Dodatku A), razvojni put cetiri kljucne skupine zanimanja: obrtnicilradnici; tehnicari, strucnjaci, menedzeri; trgovinski radnici i cinovnici; radnici i menedzeri u poljoprivredi. Nakon sto smo izracunali stope promjene u udjelu svakog zanimanja i skupine zanimanja, uocili smo neke opce trendove i neke kljucne razlike. Udio menedzerskihlstrucnih/tehnickih zanimanja snazno je porastao u svim zemljama osim u Francuskoj. Obrtnici i radnici znacajno su opali u Sjedinjenim Drzavama, Velikoj Britaniji i Kanadi, te umjereno u Njemackoj, Francuskoj i Japanu. Trgovci i Cinovnici umjereno su povecali svoj udio u SAD-u i Francuskoj, a jako u cetiri ostale zemlje. Poljoprivrednici i poljoprivredni upravitelji znacajno su opali u svim zemljama. A radnici u polukvalificiranim uslugama i prijevozu pokazali su vrlo razliCite trendove: snazno su povecali svoj udio u SAD-u i Velikoj Britaniji; umjereno su porasli u Francuskoj; opali su ili se stabilizirali u Japanu i Njemackoj. Od svih razmotrenih zemalja Japan je bio taj koji je najdramaticnije unaprijedio svoju strukturu zanimanja, na taj nacin da je povecao udio menedzera za 46,2% u dvadesetogodisnjem razdoblju, udio struc248 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI ne/tehnicke radne snage za 91,4%; Velika Britanija je takoder povecala udio menedzera za 96,3%, iako je porast njezinih tehnickihlstrucnih radnika mnogo umjereniji (5,2%). Prema tome, uocavamo veliku raznolikost stopa promjene u udjelu skupine zanimanja u cjelokupnoj strukturi zaposlenosti. Postoji raznolikost u stopama zato sto postoji odredeni stupanj stjecanja k razmjerno jednakoj strukturi zanimanja. Istodobno, razlike u stilu menedzmenta i u vaznosti proizvodnje u svakoj zemlji takoder uvode poneku varijaciju u procesu promjene. Dakle, prevladavajuca teznja prema radnoj snazi bijelih ovratnika koja stremi visoj stepenici, izgleda da je opCi trend (u SAD-u su bijeli ovratnici 1991. cinili 57,3% radne snage), s iznimkom Japana i Njemacke kod kojih udio "bijelih ovratnika" jos uvijek ne prelazi 50% ukupne zaposlenosti. Medutim, cak i u Japanu i Njemackoj stope porasta informacijskih zanimanja bile su najvise medu razlicitim polozajima u zanimanjima; prema tome, kao trend Japan ce sve vise racunati na znacajnu strucnu radnu snagu, iako jos uvijek ima siru osnovu obrta i trgovine nego druga drustva. Kao trece, rasprostranjeni argument o povecanoj polarizaciji strukture zanimanja informacijskog drustva ne uklapa se u ovaj niz podataka, ako pod polarizacijom podrazumijevamo istodobno sirenje u podjednakom omjeru vrha i dna ljestvice zanimanja. Da je to slucaj, menedzersko-strucno-tehnicka radna snaga i polukvalificirani radnici u uslugama i prijevozu sirili bi se istim stopama i istim brojkama. No to ocito nije slucaj. U Sjedinjenim Drzavama polukvalificirani radnici u uslugama doista su povecali udio u strukturi zaposlenosti, ali nizom stopom od menedzerske/strucne radne snage, a oni su Cinili samo 13,7% radne snage 1991. Za razliku od njih, menedzeri su, na vrhu ljestvice, izmedu 1950. i 1991. porasli za mnogo visu stopu od polukvalificiranih radnika u uslugama, povecavajuCi svoj udio na 12,8% radne snage 1991., dostizuCi gotovo istu razinu kao polukvalificirani radnici u uslugama. Cak i ako dodamo polukvalificirane radnike u prijevozu, jos uvijek dostizemo samo 17,9% radne snage 1991., sto je u ostroj opreci s 29,7% kategorije vrhunskih menedzera, strucnjaka i tehnicara. N aravno, veCi dio poslova medu radnicima u cinovnistvu i trgovini, kao i medu manuelnim radnicima, takoder su polukvalificirani, pa ne mozemo uistinu odrediti ra:z.voini put strukture zanimanja u smislu kvalifikacija. Osim toga, iz drugih izvora doznajemo da u posljednja dva desetljeca postoji polarizacija raspodjele dohotka u Sjedinjenim Drzavama i u drugim zeml}ama. 8 Medu8 Esping-Andersen (1993.); Mishel i Bernstein (1994.) 249 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA tim, tu ulazem prigovor na popularnu sliku informacijske ekonomije kao one koja ostvaruje veCi hroj poslova u uslugama niske razine po neproprocionalno visoj stopi od stope porasta u udjelu strucne/tehnicke komponente radne snage. Prema ovoj hazi podataka, to jednostavno nije slucaj. U Velikoj Britaniji postojao je medutim znacajan porast u tim poslovima u polukvalificiranim uslugama izmedu 1961. i 1981., ali cak i tamo je udio u zanimanjima na visem stupnju porastao hrze. U Kanadi su polukvalificirani radnici u uslugama takoder znacajno povecali svoj udio kako hi postigli 13,7% 1992., ali su menedzerski, strucni i tehnicki poslovi porasli jos vise, gotovo se udvostrucujuCi s iznosom od 30,6% radne snage 1992. Slican se model moze pronaci u Njemackoj: poslovi jeftinijih usluga ostali su razmjerno postojani i dosta nizi od rasta, u stopi i u veliCini, u odnosu prema gornjem sloju zanimanja. U Francuskoj, iako je znatno povecala te poslove u uslugama tijekom 1980-ih, jos uvijek su iznosili samo 7,2% radne snage 1989. Sto se tice Japana, polukvalificirani poslovi u uslugama sporo su rasli, s 5,4% u 1955. na skromnih 8,6% u 1990. Dakle, iako zasigurno ima znakova drustvene i gospodarske polarizacije u razvijenim drustvima, oni ne poprimaju ohlik razdvojenih putova u strukturi zanimanja, nego razliCitih polozaja slicnih zanimanja medu sektorima i poduzeCima. Znacajke sektora, teritorija, specificne tvrtke i spola/nacije/dohi jasniji su izvori drustvene polarizacije od same razlike medu zanimanjima. Informacijska drustva zacijelo su drustva nejednakosti. Ali te ih nejednakosti manje poticu od njihove razmjerno nahujale strukture zanimanja, a vise od iskljucenja i diskriminacija koje se dogadaju unutar radne snage i oko nje. Konacno, pogledom na transformaciju radne snage u razvijenim drustvima mora se takoder razmotriti razvojni put statusa zaposlenosti. Ponovno podaci dovode u pitanje prevladavajuce videnje postindustrijalizma, zasnovano iskljuCivo na ameriCkom iskustvu. Dakle, pretpostavku o nestajanju samozaposljavanja u zrelim, informacijskim gospodarstvima donekle potvrduje americko iskustvo, gdje je 1991. postotak samozaposljavanja u ukupnoj radnoj snazi pao na 8,8% sa 17,6% u 1950., iako je bio gotovo nepromijenjen posljednjih 20 godina. Ali druge zemlje pokazuju razliCite ohrasce. U Njemackoj se opadanje zhivalo sporim, postojanim ternporn s 13,8% u 1955. na 9,5% u 1975., pa zatim na 8,9% u 1989. Francuskaje odrzala svoj udio samozaposljavanja u radnoj snazi od 1977. do 1987. (12,8% i 12,7%). Italija, iako je hila peto najvece trzisno gospodarstvo, 1989. je jos uvijek drzala 24,8% svoje radne snage u samozaposljavanju. Japan, iako je imao pad u samozaposljavanju s 19,2% u 1970. na 14,1% u 1990., ipak ima znacajnu razinu samostalnog zaposljavanja, kojemu mo250 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI ramo dodati 8,3% radnika iz obitelji, sto smjesta gotovo cetvrtinu japanske radne snage izvan poslova sa stalnom mjesecnom placom. Kanada i Velika Britanija pak, preusmjerile su vjerojatno stoljetni plan korporatizacije zaposlenosti u posljednjih dvadeset godina, buduCi daje Kanada povecala broj samozaposlenih u svojem stanovnistvu s 8,4% u 1970. na 9, 7% u 1992., a Velika Britanija je povecala udio samozaposljavanja i radnika u obitelji u cjelokupnoj radnoj snazi sa 7,6% u 1969. na 13,0% u 1989.: taj se trend nastavio i u 1990-ima, kako cu u ovom poglavlju poslije pokazati. N aravno, veCi dio radne snage u razvijenim gospodarstvima prima stalnu mjesecnu placu. Ali raznolikost razina, nejednakost procesa i preokret trenda u nekim slucajevima zahtijeva drukCiji pogled na obrasce razvojnih putova strukture zanimanja. Cak bismo mogli iznijeti pretpostavku da kako umrezenje i fleksibilnost postaju karakteristicni za novu industrijsku organizaciju, te kako nove tehnologije omogucuju malim poduzecima da pronadu nise u trzistu, tako mi postajemo svjedocima ponovnog pojavljivanja samozaposljavanja i mijesanog statusa zaposlenosti. Dakle, profil zanimanja informacijskih drustava, buduci da su ona povijesno u nastajanju, bit ce kudikamo raznolikiji od onoga koji je zamislilo toboznje naturalisticko videnje postindustrijskih teorija na koje je utjecao americki etnocentrizam koji cak ni americko iskustvo nije prikazao u potpunosti. Sazrijevanje informacijskog drustva: projekcije zaposlenosti za dvadeset prvo stoljece Informaticko drustvo, u svojim povijesno razlicitim oCitovanjima, tek se oblikuje u sumrak dvadesetog stoljeca. Stoga bi se zreli profil i analiticki kljuc za njegov buduCi smjer mogli osigurati projekcijama za zanimanja i zaposlenosti koje predvidaju drustvenu strukturu razvijenih drustava u ranim godinama nadolazeceg stoljeca. Ove su projekcije uvijek podlozne brojnim gospodarskim, tehnoloskim i institucionalnim pretpostavkama koje ne stoje na bas cvrstu tlu. Dakle, stanje podataka kojima cu se koristiti u ovom odlomku jos je privremenije od analize trendova zaposlenosti do 1990. Medutim, ako se koristimo pouzdanim izvorima, kao sto je Americki ured za statistiku rada, Ministarstvo rada Japana i vladinim podacima koje je sakupio OECD, te ako imamo na umu da se radi o pribliznim vrijednostima podataka, mozemo stvoriti neke pretpostavke o buducemu putu· informacijske zaposlenosti. Moja analiza zaposlenosti uglavnom ce se usredotociti na Sjedinjene Americke Drzave i Japan, buduCi da zelim zadrzati empirijsku slozenost 251 USPON UMRE~NOG DRU~A studije unutar danih granica kako bih se mogao usredotoCiti na glavni predmet moje analize. 9 Prema tome, isticanjem Sjedinjenih Americkih Drzava i Japana, koji izgleda da su dva razliCita modela informacijskog drustva, mogu bolje odrediti pretpostavke o stjecanju ilili razdvajanju zaposlenosti strukture zanimanja informacijskog drustva. Za Sjedinjene Americke Drzave, Americki ured za statistiku rada (BLS Bureau of Labor Statistics) objavio je u razdoblju 1991.-1993. niz studija azuriranih 1994., 10 koje zajedno nude znacajan pregled razvoja zaposlenosti i strukture zanimanja izmedu 1990.-92. i 2005. Kako bih pojednostavnio analizu, osvrnut cu se na "umjerenu alternativnu projekciju" triju scenarija koje je razmotrio Ured. Za americko se gospodarstvo predvida dace otvoriti oko 26 milijuna radnih mjesta izmedu 1992. i 2005. To je ukupan porast od 22%, malo veCi od porasta prethodnoga trinaestogodisnjeg razdoblja, 1979.-92. NajoCitije u projekcijamajest nastavljanje trenda pada poslova u poljoprivredi i industrijskoj proizvodnji, koji bi u razdoblju 1990.-2005. trebali pasti na prosjecnu godisnju stopu od -0,4 za poslove u poljoprivredi, te -0,2 za poslove u industrijskoj proizvodnji. Medutim, industrijski proizvodni prihod trebao bi i dalje rasti za malo vecu stopu od gospodarstva kao cjeline, za 2,3% na godinu. Prema tome, razlicita stopa porasta izmedu zaposlenosti i prihoda u industrijskoj proizvodnji i uslugama pokazuje znacajni raskorak u radnoj produktivnosti u korist industrijske proizvodnje, usprkos uvodenju novih tehnologija u djelatnosti abrade informacija. Vise od prosjecnog, industrijska produktivnost i dalje je kljuc za trajan gospodarski rast koji otvara radna mjesta za sve ostale sektore u gospodarstvu. Zanimljivo zapazanje proizlazi iz Cinjenice da iako bi zaposlenost u poljoprivredi trebala opasti na niskih 2,5% ukupne zaposlenosti, ocekuje se da bi zanimanja povezana s poljoprivredom trebala porasti: to je zato sto, iako se ocekuje da se broj poljoprivrednika smanji za 231.000, ocekuje se porast od 311.000 poslova za vrtlare i odrzavatelje terena; ta Cinjenica, da urbane poljoprivredne usluge nadmasuju poljoprivredne poslove, pokazuje koliko daleko su informacijska drustva dosla u svojemu postpoljoprivrednom stadiju. Iako se predvida da ce se samo 1 milijun od predvidenih 26,4 milijuna novih radnih mjesta otvoriti u industrijama proizvodnje dobara, ocekuje se dace se pad zaposlenosti u industrijskoj proizvodnji usporiti. Takoder 9 Za prognozu zaposlenosti drugih zemalja OECD-a, vidi: OECD (1994a: 71-100). 10 Vidi: Kutscher (1991.); Carey i Franklin (1991.); Silvestri i Lukasiewicz (1991.); Braddock (1992.); Biro za statistiku rada (1994.). 252 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI se ocekuje dace porasti neke kategorije zanimanja u proizvodnji, kao sto su precizna proizvodnja, obrt i popravci. No, ocekuje se dace se veCi dio novog porasta radnih mjesta u Sjedinjenim Americkim Drzavama dogoditi u "usluznim djelatnostima". Ocekuje se dace oko polovini ovog porasta pridonijeti takozvana "podjela usluga" Cije su glavne sastavnice zdravstvene i poslovne usluge. Poslovne usluge, koje su bile najbrze rastuCi usluzni sektor u razdoblju 1975.-90., i dalje ce biti na vrhu sirenja u 2005., iako sa slabijom stopom porasta, od oko 2,5% na godinu. Ipak, trebali bismo biti svjesni da sve poslovne usluge nisu intenzivne znanjem: njihova vazna komponenta su poslovi za racunalnu obradu podataka, ali u razdoblju od 1975. do 1990. najbrze rastuca djelatnost bile su usluge osobne nabave, povezane s povecanjem privremenog rada i ugovaranja usluga od strane tvrtki. Druge usluge za koje se ocekuje dace brzo rasti u nadolazecim godinama jesu zakonske (osobito paralegalne), inzenjerske i arhitektonske, te obrazovne usluge (privatne skole). U kategorijama BLS-a, financije, osiguranje i nekretnine (FIRE) nisu ukljuceni u poslovne tvrtke. Dakle, jakom rastu u poslovnim uslugama moramo dodati umjeren ali postojan rast predviden za ovu FIRE kategoriju, za koju se ocekuje da ce iznositi oko 1,3% na godinu, te dace dostiCi 6,1% ukupne zaposlenosti do 2005. Kada usporedujemo te podatke s mojom analizom "proizvodnih usluga" u prethodnim odlomcima, u obzir bi se trebalo uzeti i poslovne usluge i FIRE. Zdravstvene usluge bit ce medu najbrze rastuCim djelatnostima, za stopu dvaput briu od vlastitog porasta za razdoblje 1975.-1990. Do 2005. predvida se dace zdravstvene usluge brojiti 11,5 milijuna radnih mjesta, sto je 8, 7% cjelokupne nepoljoprivredne zaposlenosti sa stalnom mjesecnom placom. Kako bismo stavili tu brojku u njezine prave odnose, predvida se dace usporedivi broj za svu zaposlenost u proizvodnji 2005. iznositi 14% radne snage. Domace zdravstvene usluge, osobito za starije !jude, trebale bi biti djelatnost s najbrzim rastom. Trgovina na malo, koja raste na zdravu stopu od 1,6% na godinu, te poCinje s velikim apsolutnim brojem radnih mjesta, treci je najveCi izvor potencijalnoga novog rasta, s 5,1 milijun novih radnih mjesta. Unutar toga sektora, ugostiteljstvo bi 2005. trebalo zauzimati 42% ukupnog broja radnih mjesta u trgovini na malo. Radna mjesta u driavnoj i lokalnoj upravi takoder bi trebala pridonijeti zaposlenosti u znacajnim brojkama porastom s 15,2 milijuna 1990. na 18,3 milijuna do 2005. Ocekuje se da ce vise od polovine tih radnih mjesta biti u skolstvu. Dakle, projicirana struktura zaposlenosti za Sjedinjene Drzave uklapa se vrlo dobro u originalan nacrt informacijskog drustva: 253 USPON UMREZENOG DRUSTVA • • • • poljoprivredni poslovi su postupno istisnuti zaposlenost u industrijskoj proizvodnji nastavit ce opadati, iako slabijim tempom, buduCi dace biti svedena na obrtnicku i inzenjersku radnu snagu; veCi dio utjecaja zaposlenosti u industrijskoj proizvodnji bit ce prebacen na usluge za proizvodnju proizvodne usluge, kao i zdravstvo i skolstvo, prednjaeit ce u porastu stopa zaposlenosti, takoder postajuCi sve vaznije u apsolutnim brojkama poslovi u trgovini na malo i poslovi u uslugama i dalje ce gomilati brojne niskokvalificirane djelatnosti u novoj ekonomiji. lspitujemo li sada projicirane strukture zanimanja, na prvi pogled pretpostavka informacionalizma izgleda potvrdena: najbrze rastuce stope medu skupinama zanimanja su strucnjaci (32,3% za to razdoblje) i tehnicari (36,9%). Ali "usluzna zanimanja", uglavnom polukvalificirana, takoder brzo rastu (29,2%), ali 2005. jos ce uvijek zauzimati 16,9% strukture zanimanja. Sveukupno menedzeri, strucnjaci i tehnicari trebali hi povecati svoj udio ukupne zaposlenosti po zanimanjima s 24,5% u 1990. na 28,9% u 2005. Radnici u trgovini i Cinovnistvo, razmotreni kao skupina, ostat ce evrsto na oko 28,8% ukupne zaposlenosti. Obrtnici ce ustvari povecati svoj udio, sto potvrduje teznju ucvrsCivanju jezgre manualnih radnika oko obrtnickih vjestina. lspitajmo podrobnije ovo pitanje: odlikuje li buducnost informacijskog drustva sve veca polarizacija strukture zanimanja? U slucaju Sjedinjenih Americkih Drzava, Ured za statistiku rada je u svoje projekcije ukljuCio analizu stupnja obrazovanja za 30 zanimanja za koja se ocekivalo dace najbrze rasti te za 30 zanimanja za koja se ocekivalo da ce najbrze opadati izmedu 1990. i 2005. Analiza je obuhvatila i stopu porasta iii pada zanimanja, i njihovu promjenu u apsolutnim brojevima. Zakljucak autora studijejest da "opcenito, veCina zanimanja (u porastu) zahtijeva obrazovanje iii obuku visu od srednje skole. Zapravo, vise od dvije trecine od 30 najbde rastuCih zanimanja, te oko polovina od 30 s najveCim brojem dodanih poslova, imalo je 1990. veCinu radnika s obrazovanjem i kvalifikacijom visom od srednje skole." 11 S druge strane, ocekuje se da ce najveCi padovi u poslovima biti u proizvodnim djelatnostima, te u nekim uredskim poslovima koje ce ukinuti uredska automatizacija, uglavnom u nizem sloju vjestina. Medutim, od ukupnog broja novih radnih mjesta koja ce se otvoriti u razdoblju od 1992. do 2005., Silve_stri predvida samo skromne promjene u obrazovnoj 11 Silvestri i Lukasiewicz (1991.: 82) 254 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI strukturi radne snage. 12 Broj radnika s visom strucnom spremom povecat ce se za 1,4%, a broj onih s visokom strucnom spremom tek ce se neznatno povecati. Zacudo, broj radnika sa srednjom strucnom spremom smanjuje se za 1%, a broj onih s niskom tek ce neznatno opasti. Dakle, neki trendovi pokazuju napredovanje strukture zanimanja, u skladu s projekcijama postindustrijske teorije. Medutim, s druge strane Cinjenica da visokokvalificirana zanimanja teze brzem rastu, ne znaei da drustvo u cjelini nuzno izbjegava polarizaciju i dvojnost, zbog relativne velieine nekvalificiranih poslova u apsolutnim brojkama. Projekcije Ureda za statistiku rada za razdoblje od 1992. do 2005. pokazuju da se ocekuje kako ce udio zaposlenosti strucnjaka i radnika u uslugama porasti za otprilike istu kolicinu, oko 1,8 i 1,5%. BuduCi da te dvije skupine zajedno odgovaraju polovini ukupnog porasta radnih mjesta, u apsolutnim brojkama one teze koncentriranju poslova na oba kraja ljestvice zanimanja: 6,2 milijuna novih profesionalnih radnika Cije su zarade bile oko 40% ispod prosjeka za sve skupine zanimanja. Kako Silvestri pise, "dio razloga [za manju zaradu radnika u uslugama] jest da gotovo treCina tih zaposlenika ima obrazovanje nize od srednjoskolskog, a dvostruko ih vise od prosjeka svih radnika radi honorarno."13 Pri pokusaju da pruzim sinteticko videnje projiciranih promjena, izracunao sam pojednostavnjen model stratifikacije na osnovi iscrpnih podataka druge Silvestrijeve studije glede raspodjele zaposlenosti po zanimanju, obrazovanju i zaradi u 1992. (stvarni podaci) i 2005. (projekcije). 14 Uzimajuci srednju vrijednost tjednih zarada kao najizravniji pokazatelj drustvenog raslojavanja, napravio sam cetiri drustvene skupine: gornja/visa klasa (menedzeri i strucnjaci); srednja klasa (tehnicari i obrtnici); niza srednja klasa (radnici u trgovini, uredu i proizvodnji); niza klasa (usluzna zanimanja i radnici u poljoprivredi). Kada sam preracunao Silvestrijeve podatke u tim kategorijama, za gornju sam klasu utvrdio porast u udjelu zaposlenosti s 23,7% u 1992. na 25,3% u 2005. (+1,6); neznatno opadanje za srednju klasu, s 14,7% na 14,3% (-0,3); opadanje za nizu srednju klasu s 42,7% na 40,0% (-2,7); te porast za nizu klasu, s 18,9% na 20% (+1,1). Dvije Cinjenice zasluzuju komentar: s jedne se strane istodobno relativno dopunjuje sustav raslojavanja i dolazi do umjerene polarizacije zanimanja. To je stoga sto postoji istodobni porast na vrhu ina dnu drustvene ljestvice, iako je porast na vrhu veci. . 12 Silvestri (1993.) 13 Ibidem: 85 14 Ibidem: tablica 9. 255 USPON UMREZENOG DRUSTVA Sada ispitajmo projekcijujapanske zaposlenosti i strukture zanimanja. Postoje dvije projekcije, obje Ministarstva rada. Prva, objavljena 1991., daje projekcije za 1989., 1995., i 2000. (na osnovi podataka 1980.-1985.). Druga, objavljena 1987., daje projekcije za 1990., 1995., 2000. i 2005. Obje projiciraju strukturu zaposlenosti po djelatnosti i po strukturi zanimanja. Odlucio sam razraditi podatke na osnovi projekcije iz 1987. zato sto, iako su ostale jednako pouzdane, iscrpnije prikazuje djelatnosti te seze do 2005. 15 Najznacajnije u tim projekcijama jest slabo opadanje zaposlenosti u proizvodnji u Japanu usprkos njegovoj ubrzanoj transformaciji u informaticko drustvo. U statistickoj projekciji iz 1987. zaposlenost u industrijskoj proizvodnji bilaje 25,9% za 1985. s projekcijom od 23,9% za 2005. Da podsjetimo, u projekcijama za SAD ocekivalo se da ce zaposlenost u industrijskoj proizvodnji opasti sa 17,5% 1990. na 14% 2005., sto je znatno ostriji pad sa znatno nize osnove. Japan postize svoju relativnu stabilnost poslova u industrijskoj proizvodnji nadoknadujuCi pad u tradicionalnim sektorima stvarnim porastima u najnovijim sektorima. Dakle, dok bi zaposlenost u tekstilnoj industriji trebala pasti s 1,6% 1985. na 1,1% u 2005., u istom bi razdoblju zaposlenost u elektrotehnici trebala porasti s 4,1% na 4,9%. Broj radnika u metalurgiji znacajno ce opasti, alice poslovi u industriji za preradu hrane skoCiti s 2,4% na 3,5%. Ukupno gledano, najspektakularniji porast u Japanu ocekuje se u poslovnim uslugama (s 3,3% na 8,1% u 2005.), sto pokazuje rastucu ulogu djelatnosti koje obiluju informacijama u japanskom gospodarstvu. Medutim, ocekuje se dace udio zaposlenosti u financijama, osiguranju i nekretninama ostati stabilan u predvidenom razdoblju od 20 godina. Zajedno s prethodnom primjedbom, to daje naslutiti da su ove brzorastuce poslovne usluge uglavnom usluge za proizvodnju i za ostale usluge, odnosno usluge koje ulazu znanje i informacije u proizvodnju. Predvida se da ce zdravstvene usluge sporo rasti, a zaposlenost u skolstvu imat ce isti udio kao u 1985. s druge strane, ocekuje se dace zaposlenost u poljoprivredi ostro pasti, s 9,1% u 1985. na 3,9% u 2005., kao daje Japan napokon oblikom presao u postpoljoprivrednu (ne postindustrijsku) eru. Opcenito gledano, s iznimkom poslovnih usluga i poljoprivrede, ocekuje se da ce japanska struktura zaposlenosti ostati iznenadujuce stabilna. To jos jednom potvrduje postupnost prijelaza na informacijsku paradigmu, preradujuCi sadrzaj postojeCih poslova prema novoj paradigmi, s tim da ti poslovi nisu nuzno iskljuceni. 15 Ministarstvo rada (1991.) 256 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI Sto se tice strukture zaposlenosti, najznacajnija predvidena promjena trebala bi biti porast u udjelu strucnih i tehnickih zanimanja, s 10,5% u 1985. na zapanjujuCih 17% u 2005. S druge strane, menedzerska zanimanja, iako ce im udio znacajno porasti, rast ce za slabiju stopu, i jos uvijek ce Ciniti manje od 6% ukupne zaposlenosti 2005. Ovo bi potvrdilo teznju k reprodukciji niske hijerarhijske strukture japanskih organizacija u kojima je moe u rukama nekoliko menedzera. Podaci, izgleda, takoder ukazuju na porast u profesionalizaciji radnika srednje razine i specijalizaciji zadataka u obradi informacija i stvaranju znanja. Ocekuje se dace broj obrtnika i radnika opasti, alice 2005.jos uvijek ciniti preko cetvrtine radne snage, sto je oko 3% vise od iste kategorije zanimanja za Sjedinjene Americke Drzave u isto doba. Takoder se ocekuje da ce uredski radnici porasti za umjerenu stopu, ali ce zanimanja u poljoprivredi biti smanjena na oko dvije treCine prema razini iz 1985. Dakle, cini se da projekcije strukture zaposlenosti u Sjedinjenim Americkim Drzavama i Japanu nastavljaju trendove utvrdene za razdoblje 1970.-1990. To su ocito dvije razliCite strukture zaposlenosti i zanimanja. One odgovaraju dvama drustvima koja se mogujednako nazvati informacijskim u smislu njihove sociotehnicke paradigme proizvodnje, ali s vrlo razlicitim ostvarenjima u porastu produktivnosti, gospodarskoj konkurentnosti i drustvenoj povezanosti. Dok izgleda da SAD naglasava svoju sklonost odmicanju od poslova u industriji te koncentraciji na proizvodne i drustvene usluge, Japan zadrzava uravnotezeniju strukturu, s jakim industrijskim sektorom i sirokim rasponom usluznih djelatnosti u trgovini na malo. Japanski naglasak na poslovnim uslugama znatno je manje usmjeren na financije i nekretnine, a takoder je zaposlenost u drustvenim uslugama ogranicenija. Projekcije strukture zanimanja potvrduju razlicite oblike menedzmenta, gdje japanske organizacije uspostavljaju strukture suradnje na razini pogona i ureda pri cemu istodobno nastavljaju koncentrirati donosenje odluka na suzenoj menedzerskoj razini. Konacno, izgleda da je ogranicena provjera, koju su pruzile iznesene projekcije, potvrdila opcu pretpostavku da postoje razliCiti putovi u informacijsku paradigmu unutar zajednickog obrasca strukture zaposlenosti. Sazetak: razvoj strukture zaposlenosti i njezine implikacije unutar komparativne analize informacijskog drustva U povijesnom razvoju strukture zaposlenosti, u korijenima drustvene strukture, prevladava stoljetni trend povecanja produktivnosti ljudskoga rada. BuduCi da su tehnoloske i organizacijske inovacije omoguCile mus257 USPON UMRE~ENOG DRUilTVA karcima i zenama da proizvedu vecu kolicinu i bolje proizvode uz manje napora i resursa, rad i radnici premjestili su se s izravne proizvodnje u neizravnu, s kultivacije, ekstrakcije i fabrikacije na potrosacke usluge i rad u menedzmentu, s malog raspona gospodarskih djelatnosti na sve raznovrsniji svijet zanimanja. Ali priCa o ljudskoj kreativnosti i gospodarskom napretku kroz povijest cesto se pricala pojednostavnjeno, sto je ometalo potpuno razumijevanje ne samo nase proslosti vee i buducnosti. Uobicajena verzija toga procesa povijesnog prijelaza kao premjestanja s poljoprivrede na industriju, pa zatim na usluge, kao objasnjavajuci okvir za sadasnju preobrazbu nasih drustava, sadrzi tri osnovne pogreske: (1) (2) (3) Pretpostavlja istovrsnost u prijelazu s poljoprivrede na industriju te s industrije na usluge, pri cemu je previdjela dvosmislenost i unutarnju raznolikost djelatnosti pod imenom "usluga". Ne pridaje dovoljno paznje istinski revolucionarnoj prirodi informacijskih tehnologija koje, omogucavanjem izravne, on-line veze izmedu razliCitih vrsta djelatnosti u istom procesu proizvodnje, menedzmenta i raspodjele, uspostavljaju blisku strukturalnu vezu izmedu podrucja rada i zaposlenosti koja su umjetno razdvojena zastarjelim statistickim kategorijama. Zaboravlja na kulturnu, povijesnu i institucionalnu raznolikost razvijenih drustava, kao i Cinjenicu da su ona meduovisna u globalnoj ekonomiji. Dakle, prebacivanje na sociotehnicku paradigmu informacijske proizvodnje zbiva se duz razliCitih linija, koje su odredene putanjom svakog drustva i interakcijom izmedu tih razliCitih putanja. Ono slijedi raznolikost strukture zaposlenosti!zanimanja unutar zajednicke paradigme informacijskog drustva. Nase empirijsko razmatranje razvoja zaposlenosti u zemljama skupine G-7 pokazuje neke osnovne zajednicke osobine koje su, izgleda, uistinu obiljezja informacijskih drustava: • • • • • • 258 istiskivanje zaposlenosti u poljoprivredi stalno opadanje tradicionalne zaposlenosti u industriji uspon proizvodnih i drustvenih usluga, s naglaskom na poslovnim uslugama u prvoj kategoriji, te zdravstvenih usluga u drugoj kategoriji povecana raznolikost usluznih djelatnosti kao izvora radnih mjesta brz uspon menedzerskih, strucnih i tehnickih poslova stvaranje proletarijata "bijelih ovratnika", koji cine radnici u trgovini i uredima TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI • • • razmjerna stabilnost znacajnog dijela zaposlenosti u trgovini na malo istodobno povecanje visih i nizih razina strukture zanimanja razmjerno unapredivanje strukture zanimanja tijekom vremena, povecavajuCi udio onih zanimanja koja zahtijevaju vise vjestine i vise obrazovanje; taj je porast proporcionalno veCi od porasta kategorija nizeg stupnja. lz svega toga ne proizlazi da su drustva u cijelosti napredovala u vjestinama, obrazovanju iii statusu prihoda, a niti u sustavu stratifikacije. Utjecaj donekle unaprijedene strukture zaposlenosti u drustvenoj strukturi ovisit ce o sposobnosti institucija da ugrade potraznju za radom u radnu snagu te da nagrade radnike u skladu s njihovim vjestinama. S druge strane, analiza razlicitog razvoja zemalja skupine G-7 jasno pokazuje odredenu promjenu u njihovim strukturama zaposlenosti i zanimanja. IzlazuCi se opasnosti prevelikog pojednostavnjenja, mozemo predloziti hipotezu o dva razlicita informacijska modela: (1) (2) "Model usluzne ekonomije", Ciji su predstavnici SAD, Velika Britanija i Kanada. Odlikuje ga brzo smanjivanje zaposlenosti u industriji nakon 1970., kada se ubrzao tempo razvitka prema informacionalizmu. N akon sto je uklonio gotovo svu zaposlenost u poljoprivredi, taj model istice potpuno novu strukturu zaposlenosti u kojoj razlika medu razlicitim usluznim djelatnostima postaje kljucni element za analizu drustvene strukture. Taj model stavlja usluge menedzmenta kapitala ispred proizvodnih usluga, te nastavlja siriti sektor drustvenih usluga zbog dramaticnog porasta tih usluga u poslovima zdravstvene skrbi i, u manjoj mjeri, u zaposlenosti u obrazovanju. Model je takoder obiljezen sirenjem menedzerske kategorije koja ukljucuje znacajan broj srednjih menedzera. "Model industrijske proizvodnje", Ciji su oCiti predstavnici Japan i u znatnoj mjeri Njemacka. Te zemlje, iako takoder smanjuju udio zaposlenosti u toj proizvodnji, i dalje ju drze na razmjerno visokom stupnju (oko cetvrtine radne snage), i mnogo postupnije omogucuju restrukturiranje proizvodnih djelatnosti prema novoj sociotehnickoj paradigmi. Taj model doista smanjuje poslove u proizvodnji iako pojacava proizvodnu djelatnost. Kao djelomican odraz te orijentacije, proizvodne su usluge mnogo vaznije od financijskih, te izgleda da su izravnije povezane s proizvodnim poduzeCima. No tone znaCi da financijske djelatnosti nisu vazne u Japanu i Njemackoj: napokon, osam od deset najveCih svjetskih banaka su japanske. Medutim, iako su financijske usluge doista vazne i iako su poveca- 259 USPON UMRE~NOG DRUilTVA le svoj udio u ohje zemlje, veCi dio porasta u uslugama nalazi se u uslugama poduzeCima, te u drustvenim uslugama. Ipak, Japan je takoder specifican jer pokazuje znatno nizi stupanj zaposlenosti u drustvenim uslugama od ostalih informacijskih drustava. Tome je vjerojatno uzrok struktura japanske obitelji i ugradnja nekih drustvenih usluga u strukturu poduzeca: izgleda da je kulturna i institucionalna analiza raznolikosti strukture zaposlenosti nuzna huduCi da odgovara raznolikosti informacijskih drustava. U meduvremenu, Cini se da Francuska naginje modelu usluzne ekonomije, ali zadrzava razmjerno jaku industrijsku osnovu te istice i proizvodne i drustvene usluge. Bliska veza francuskoga i njemackoga gospodarstva u Europskoj uniji vjerojatno stvara podjelu rada izmedu menedzerskih i proizvodnih djelatnosti koja hi konacno mogla koristiti njemackoj sastavnici europskoga gospodarstva u nastajanju. Italiju odlikuje to sto se prikazuje kao zemlja koja zadrzava gotovo cetvrtinu zaposlenosti u statusu samozaposljavanja; to mozda uvodi treCi model koji bi istaknuo drukCiji organizacijski oblik zasnovan na mrezama malih i srednjih poduzeca prilagodenih promjenljivim uvjetima globalne ekonomije, pa se na taj nacin pripremao teren za zanimljiv prijelaz s protoindustrijalizma u protoinformacionalizam. RazliCiti izrazi ovih modela u svakoj od zemalja skupine G-7 ovise o njihovu polozaju u glohalnoj ekonomiji. Drugim rijeCima, da bi zemlja hila usmjerena na model "usluzne ekonomije", znaci da druge zemlje obavljaju svoju ulogu kao gospodarstva industrijske proizvodnje. Implicitna pretpostavka postindustrijske teorije dace razvijene zemlje biti usluzne ekonomije, ada ce se manje napredne zemlje specijalizirati u poljoprivredi i industriji, pohijena je povijesnim iskustvom. Diljem svijeta mnoga su gospodarstva kvazinaturalna, pri cemu poljoprivredne i industrijske djelatnosti napreduju izvan informacijske jezgre na osnovi povezanosti s glohalnom ekonomijom, kojom vladaju zemlje skupine G-7. Prema tome, struktura zaposlenosti u SAD-u i Japanu odrazava njihova razliCita uohlicavanja prema globalnoj ekonomiji, a ne samo njihov stupanj napredovanja na informacijskoj ljestvici. Cinjenica da postoji manji udio proizvodnih poslova ili veCi udio menedzera u SAD-u, djelomicno je posljedica premjestanja proizvodnih poslova americkih poduzeca u inozemstvo, te koncentriranja djelatnosti menedzmenta i ohrade informacija na teritorij SAD-a, na racun proizvodnih djelatnosti koje su se stvarale u drugim zemljama zahvaljujuCi americkoj potrosnji proizvoda tih zemalja. Nadalje, razliciti nacini spajanja s globalnom ekonomijom nisu samo posljedica razliCitih institucionalnih sredina i gospodarskih putanja, ne260 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOS'I'l go razliCitih mjera vlade i strategija poduzeca. Prema tome, uoceni se trendovi mogu preusmjeriti. Ako politike i strategije mogu napraviti osehujnu mjesavinu industrije i usluga u pojedinom gospodarstvu, to znaci da su varijacije informacijske paradigme jednako vazne kao i njegova osnovna struktura. To je drustveno otvorena, politicki upravljana paradigma, cija je zajednicka osohina tehnoloska. Kako se gospodarstva hrzo razvijaju prema integraciji i meduprozimanju, proizlazeca struktura zaposlenosti uvelike ce odrazavati polozaj svake zemlje i regije u meduovisnoj, glohalnoj strukturi proizvodnje, raspodjele i upravljanja. Dakle, umjetno razdvajanje drustvenih struktura institucionalnim granicama razliCitih nacija (SAD-a, Japana, Njemacke, itd.) ogranicava interes u analiziranju strukture zanimanja informacijskog drustva u danoj zemlji i odvaja ju od onoga sto se dogada u drugoj zemlji s Cijim je gospodarstvom tako hlisko povezana. Ako japanski proizvodaCi proizvedu velik hroj automohila koje kupuje americko trziste, te veliku koliCinu Cipova prodanih u Europi, necemo uoCiti samo propast americke ili hritanske proizvodnje nego i posljedice na strukturu zaposlenosti svake zemlje u podjeli rada medu razliCitim tipovima informacijskih drustava. Posljedice ovog razmatranja dalekosezne su za teoriju informacionalizma: jedinica analize za razumijevanje novoga drustva morat ce se promijeniti. Zariste teorije mora se prehaciti na usporednu paradigmu koja moze istodohno objasniti upotrehu iste tehnologije, meduovisnost gospodarstva, te povijesne razlike u odredivanju strukture zaposlenosti koja prelazi nacionalne granice. Postoji li globalna radna snaga? Ako postoji globalna ekonomija, tada hi trehalo postojati glohalno tdiste radne snage i globalna radna snaga. 16 Medutim, toliko oCite tvrdnje, shvate li se doslovno, empirijski su pogresne i analiticki navode u krivom smjeru. Iako kapital slobodno protjece elektronickim krugovima globalnih financijskih mreza, radnu snagu jos uvijek ogranicavaju institucije, kultura, granice, policija i ksenofohija, a tako ce i ostati u predvidivoj buducnosti. Godine 1993. samo oko 1,5% globalne radne snage (oko 80 milijuna radnika) radilo je izvan svoje domovine, a polovina ih je hila smjestena u supsaharskoj Mrici i na Srednjem istoku. 17 U Europskoj uniji 16 Johnston (1991.) 17 Campbell (1994.) 261 USPON UMREZENOG DRUSTVA 1993. godine, usprkos slobodnom kretanju gradana u zemljama clanicama, samo je 2% radilo u drugoj zemlji clanici Unije, sto je brojka koja se nije promijenila vee posljednjih deset godina. 18 Usprkos javnoj predodzbi na Sjeveru o invaziji imigranata s Juga i Istoka, u velikim zemljama zapadne Europe u kasnim 1980-im, utjecaj imigracije na rad bio je manji nego 1975. Dakle, postotak strane radne snage u ukupnoj radnoj snazi u Britaniji iznosio je 6,5% u 1975., a 4,5% u 1985.-7.; u Francuskoj je opao s 8,5% na 6,9%; u Njemackoj s 8% na 7,9%; u Svedskoj sa 6% na 4,9%; te u Svicarskoj s 24% na 18,2%. 19 U ranim 1990-ima, zbog politickog raskola u Istocnoj Europi (uglavnom u Jugoslaviji), politicki azilje povecao broj imigranata, osobito u Njemackoj. Medutim, u Europskoj je uniji procijenjeno da ukupno strano stanovnistvo neeuropskih gradana iznosi oko 13 milijuna, od kojih oko cetvrtina nije niti evidentirana. 20 Za cijelu Zapadnu Europu broj stranaca u ukupnom stanovnistvu 1990. iznosio je 4,5% (vidi tablicu 4.22. u Dodatku A), a Francuska i Velika Britanija imale su nizi udio 1990. nego u 1982. Nadalje, udio stranaca u ukupnom stanovnistvu za pet najveCih zemalja Europske unije 1994., samo je u Njemackoj presao 5% (dostigao je gotovo 7%); ustvari, bio je nizi nego 1986. u Francuskoj; a bio je samo blago iznad razine iz 1986. u Velikoj Britaniji. 21 A sto se tice SAD-a, gdje se znacajan novi val imigracije doista dogodio tijekom 1980-ih i 1990-ih, one su stvarno imigrantsko drustvo, a trenutni trendovi su u skladu s povijesnim kontinuitetom (vidi sliku 4.1.). 22 Ono sto se u oba konteksta promijenilo jest etnicki sastav imigracije, s opadajuCim brojem europskih imigranata u Ameriku, te s vecim brojem muslimanskih imigranata u europske zemlje. Takoder se dogada da zbog razlicitih stopa nataliteta izmedu domaceg stanovnistva te gradana i stanovnika imigrantskog podrijetla, drustva obilja postaju etnicki sve raznolikija (slika 4.2.). Vidljivost imigrantskih radnika i njihovih potomaka porasla je zbog njihove koncentracije u najveCim metropolskim podrucjima te u nekoliko regija. 23 Kao ishod obiju znacajki, 1990. godine etnicka i kulturalna raznolikost postali su glavni drustveni problem u Europi, novost u Japanu a, kao i uvijek, i dalje su na vrhu dnevnog reda u Americi. Medutim to ne znaCi da je tdiste radne snage postalo globalno. Postoji globalno trziste za mali dio radne snage, glede najobucenijih profesionalaca u inovacijskom istrazivanju i razvoju, vrhunskom inzenjeringu, fi18 19 20 21 22 23 Newsweek (1993.) Izvore sakupio i obradio Soysal (1994.: 23); takoder vidi: Stalker (1994.) Soysal (1994.: 2.2). Economist (1994.) Bouvier i Grant (1994.); Stalker (1994.); Borjas i dr. (1991.) Machimura i Grant (1994.); Stalker (1994.) 262 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI 15 12 ~ 9 .::9 .8 tJl 0 a... 6 3 0 1900. 1920. 1940. 1960. 1980. 1990. 1994. Stika 4.1. SAD- postotak stanovnistva rodenog u stranim drzavama lzvor: US Census Bureau (Amencki ured za pop1s stanovmstva) AHstrija (1986.) • • • • • • •_ __j_~ Belgija (1985.) • • • • • •L..._ • domace stanovnistvo Kanada (1986.) • • • • • • •L_, 0 strano stanovnistvo Engleska i Wales (1986.) • • • • • • • •_ Francuska (1985.) _L_ ········•-.L~....,.,....,.,...,.,.,. I I Sav. Rep. Njem. (1985.) · · · · · · - Luksemburg (1986.) • • • • • • • I I I ~ " stopa amort1zac1Je ·······•-L Nizozemska (1985.) • • • • • • •l__ _j_,_, Svedska (1986.) Svicarska (1986.) • • • • • • • 0 2 3 ukupna stopa fertiliteta Stika 4.2. Ukupne stope fertiliteta za domace i strano stanovnistvo, odabrane zemlje OECD-a lzvor: SOPEM/1 OECD; obradio Stalker (1994.) 263 USPON UMREZENOG DRU~TVA nancijskom menedzmentu, naprednim poslovnim uslugama i zabavi, koji se prebacuju i putuju izmedu cvorista globalnih mreza koje nadziru planet. 24 Medutim, iako je ukljucivanje najboljih talenata u globalnu mrezu kljucno za najvise sfere informacijske ekonomije, prevladavajuci dio radne snage, kako u razvijenim, tako i u zemljama u razvoju, ostaje uglavnom ogranicen na naciju kojoj pripada. Doista, za dvije treCine radnika u svijetu zaposlenost jos uvijek znaci zaposlenost u poljoprivredi, na poljima, obicno u njihovoj regiji.25 Dakle, u najstrozem smislu, s iznimkom najviseg stupnja stvaratelja znanja/manipulatora simbolima (sto dalje nazivam umreziteljima, zapovjednicima i inovatorima), ne postoji, i u predvidivoj buducnosti nece postojati, jedinstveno globalno trziste radne snage, usprkos emigracijskim tokovima zemalja OECD-a na Arapski poluotok te u razvijenim metropolskim sredistima na azijskom Pacifiku. Za kretanja ljudi vaznija su masovna premjestanja stanovnistva zbog rata i gladi. No, postoji povijesna tendencija rastucoj meduovisnosti radne snage u globalnim razmjerima, kroz tri mehanizma: globalnu zaposlenost u multinacionalnim korporacijama i njihovim odgovarajucim prekogranicnim mrezama; utjecaje medunarodne trgovine na uvjete zaposlenosti i radne snage kako na Sjeveru tako i na Jugu; te posljedice globalne konkurencije i novog oblika fleksibilnog menedzmenta na radnu snagu svake zem]je. U svakom slucaju, informacijska tehnologija je neophodno sredstvo za povezivanje izmedu razlicitih segmenata radne snage preko nacionalnih granica. Kao sto je navedeno u 2. poglavlju, izravno strano ulaganje postalo je pokretacka snaga globalizacije, znacajnija od trgovine kao provoditelja prekogranicne meduovisnosti. 26 Svjetski udio u tokovima izravnoga stranog ulaganja utrostrucio se s procijenjene vrijednosti od 500 milijardi U$ 1980. na preko 1.500 milijardi U$ 1990. Iako je u ranim 1970-ima i 1980ima izravno strano ulaganje raslo istim tempom kao i drugi gospodarski pokazatelji, od polovine 1980-ih ono je ubrzano, s godisnjim stopama porasta od 33% tijekom razdoblja od 1986. do 1990. Najznacajniji cimbenici novoga modela izravnoga stranog ulaganja su multinacionalne korporacije i njihove odgovarajuce mreze: zajedno organiziraju sredisnju radnu snagu u globalnoj ekonomiji. Broj multinacionalnih tvrtki porastao je sa 7.000 u 1970. na 37.000 u 1993., sa 150.000 podruznica sirom svijeta. Iako izravno zaposljavaju "samo'' 70 milijuna radnika, ti radnici proizvo24 Johnston (1991.) 25 ILO (1994.) 26 Bailey i dr. (ur.) (1993.); Tyson i dr. (ur.) (1988.); UNCTAD (1993.,1994.) 264 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI de jednu treCinu ukupnoga privatnog prihoda. Globalna vrijednost njihove prodaje 1992. godine iznosila je 5.500 milijardi U$, sto je 25% vise od ukupne vrijednosti svjetske trgovine. Radna snaga smjestena u razlieitim zemljama ovisi o podjeli rada izmedu razlicitih uloga i strategija tih multinacionalnih mreza. Dakle, veCi dio radne snage ne kruzi u mrezi, ali postaje ovisan o ulozi, razvoju i ponasanju drugih segmenata u mrezi. Rezultat toga je proces hijerarhijske, segmentirane meduovisnosti radne snage, potaknut neprestanim kretanjem poduzeca u krugovima njihove globalne mreze (vidi sliku 4.3.). Drugi veliki mehanizam globalne meduovisnosti radne snage odnosi se na utjecaje trgovine na zaposlenost, ina Sjeveru ina Jugu. 27 S jedne strane, kombinacija izravnoga stranog ulaganja i izvoza vezanog za Sjever, te porasta domaCih tdista na Jugu potaknula je golem val industrijalizacije u nekim zemljama u razvoju. 28 Jednostavno racunajuCi izravan utjecaj trgovine, Wood 29 procjenjuje daje izmedu 1960. i 1990. na Jugu otvoreno 20 milijuna radnih mjesta u proizvodnji. Sarno u delti Biserne rijeke u provinciji Guandong, u posljednjih deset godina zaposleno je izmedu 5 i 6 milijuna radnika u tvornicama u poluseoskim podrucjima (Kwok i So, ur., 1995.). Ali iako postoji slaganje o znacenju novog procesa industrijalizacije, koji su u Aziji i Latinskoj Americi potaknula gospodarstva u razvoju usmjerena prema van, zestoka se rasprava povela o stvarnom utjecaju trgovine na uvjete rada i zaposlenosti u zemljama clanicama OECD-a. Bijela povelja Komisije Europske unije (1994.) smatrala je globalnu konkurenciju znacajnim faktorom u porastu nezaposlenosti u Europi. Posve suprotno, studija zaposlenosti Sekretarijata OECD-a odbija tu povezanost, tvrdeCi da uvoz iz industrijalizirajuCih zemalja odgovara samo jednom i pol postotku ukupne potraznje podrucja OECD-a. Neki zapazeni ekonomisti, kao Paul Krugman i Robert Lawrence, 30 predlozili su empirijsku analizu prema kojoj je utjecaj trgovine na zaposlenost i place u SADu vrlo malen. Medutim, izmedu ostalih, Cohen, Sachs i Shatz, Mishel i Bernstein podvrgnuli su njihovu analizu znacajnim i ozbiljnim metodoloskim kritikama. 31 Doista, slozenost nove globalne ekonomije ne moze se lako obuhvatiti tradicionalnom statistikom trgovine i zaposlenosti. UNCTAD i ILO procjenjuju da je trgovina izmedu tvrtki ekvivalent oko 32% svjetske trgovine. Te razmjene se ne provode preko trzista, vee su ugrade27 28 29 30 31 Rothstein (1993.); Mishel i Bernstein (1993.) Patel (1992.); Singh (1994.); ILO (1993.) Wood (1994.) Krugman i Lawrence (1994.); Krugman (1994.) Vidi, na primjer, Cohen (1994.); Mishel i Bernstein (1994.) 265 USPON UMREZENOG DRUSTVA (a) SAD (1989.) Japan (1989.) Njemacka (1989.) Francuska (1990.) ltalija (1991.) Velika Britanija (1989.) Nizozemska (1980.) Svicarska (1988.) Svedska (1989.) Finska (1987.) 25 (b) 20 15 10 5 -,,< SAD (1989.) I Japan (1989.) 2 0 3 4 5 --I I Njemacka (1989.) I - Francuska (1990.) I ltalija (1991.) I Velika Britanija (1989.) I Nizozemska (1980.) I Svicarska (1988.) I Svedska (1989.) I Finska (1987.) I 100% 80% 60% 40% 20% 0 domac1 1nd. proiz. • kod kuce ?tran1 1nd. proiz. u • mozemstvu D D 20% 40% 60% 80% 100% nel':ldustriJJ.ki pr01zvoaac1 dom~c1 mdustrijski proizvoaaCI Stika 4.3. Placena zaposlenost u industrijskim proizvodnim poduzecima u izabranim industrijaliziranim zemljama prema vlasnistvu, posljednja dostupna godina ' (a) milijuni zaposlenih (b) udio domace placene zaposlenosti lzvor: Bailey i dr. (1993.) 266 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI ne (kroz vlasnistvo) ili toboze ugradene (kroz mreze). 32 Ta vrsta trgovine najizravnije utjece na radnu snagu zemalja OECD-a. Podugovaranje usluga od strane poduzeca sirom svijeta, pomocu telekomunikacijskih veza, ukljucujejos dublje radnu snagu, a daju ne premjesta niti trguje njezinim prihodom. Ali cak i uporabom standardnih statistika trgovine, Cini se da je u nekim gospodarskim analizama utjecaj trgovine na radnu snagu bio podcijenjen. MoZda uravnotezen pogled na taj problem nudi empirijska studija Adriana Wooda o utjecaju trgovine na zaposlenost i nejednakost izmedu 1960. i 1990. 33 Prema njegovim proracunima (koji na osnovi cvrste metodoloske kritike mijenjaju uobicajene procjene), kvalificirani radnici na Sjeveru uvelike su se okoristili globalnom trgovinom na dva naCina: prvo, iskoristili su veci gospodarski rast koji je uzrokovala povecana trgovina; drugo, nova medunarodna podjela rada dala je njihovim tvrtkama i njima samima komparativnu prednost u proizvodima i procesima vise dodane vrijednosti. S druge strane, nekvalificirani radnici na Sjeveru znacajno su trpjeli zbog konkurencije s proizvodacima u podrucjima manjih troskova. Wood procjenjuje da je ukupna potraznja nekvalificirane radne snage smanjena za 20%. Kada vlada i tvrtke nisu mogle promijeniti ugovorene uvjete rada, kao u Europskoj uniji, nekvalificirana radna snaga postala je preskupa u odnosu prema proizvodima kojima se trgovalo s novoindustrijalizirajuCim zemljama. Slijedila je nezaposlenost nekvalificiranih radnika koji su, u usporednim standardima, bili preskupi s obzirom na nisku kvalifikaciju. BuduCi da su, naprotiv, kvalificirani radnici jos uvijek bili trazeni, place na podrucju OECD-a postale su nejednake. Medutim, teorija nove medunarodne podjele rada koja se nalazi u osnovi analiza razlicitog utjecaja trgovine i globalizacije na radnu snagu, oslanja se na pretpostavku koja je dovedena u pitanje empirijskim nalazima o proizvodnim procesima u novoindustrijalizirajuCim podrucjima u kojima postoji jaz u produktivnosti izmedu radnika i tvornica na Sjeveru i na Jugu. Harley Shaiken je proveo pionirsko istrazivanje americkih automobilskih i racunalnih pogona te japanskih tvornica potrosacke elektronike u sjevernom Meksiku. Pokazalo se da je produktivnost meksickih radnika i tvornica usporediva s produktivnoscu americkih tvornica. 34 Meksicke proizvodne linije nisu na nizem tehnoloskom stupnju od onih u SAD-u, niti u procesu (racunalno potpomognuta proizvodnja), niti u proizvodu (strojevi, racunala), ali rade jeftinije od proizvodnje sjeverno od Rio Grande. U drugome tipicnom primjeru nove meduovisnosti rada, Bombaj i Bangalor 32 UNCTAD (1993.); Bailey i dr. (ur.) (1993.); Campbell (1994.) 33 Wood (1994.) 34 Shaiken (1990.) 267/ USPON U'MREZENOG DRUSTVA su postali veliki podugovorni partneri za proizvodnju softvera za poduzeca u cijelom svijetu, koristeci se radom tisuca visokokvalificiranih indijskih inzenjera i kompjutorskih znanstvenika koji primaju oko 20% place kakva je za iste poslove u SAD-u. 35 Slicni su se trendovi dogodili u financijskim i poslovnim uslugama u Singapuru, Hong Kongu i Taipehu. 36 Sveukupno, sto se vise produbljuje proces gospodarske globalizacije, sve se vise medusobno prozimanje mreza proizvodnje i menedzmenta siri preko granica. Time veze izmedu uvjeta rada u razlicitim zernljama postaju blize. Radna snaga smjestenaje na razliCitim stupnjevima placa i socijalne skrbi, ali sve se manje razlikuje s obzirom na vjestine i tehnologiju. Dakle, siroki raspon mogucnosti otvara se za poduzeca u razvijenim kapitalistickim zemljama glede njihovih strategija prema radnoj snazi, kvalificiranoj i nekvalificiranoj. Ona mogu: (a) (b) (c) (d) (e) smanjiti tvrtku, zadrzavanjem neophodne visokokvalificirane radne snage na Sjeveru, te uvoziti inpute iz jeftinih podrucja, iii napraviti podugovor za dio rada sa svojim transnacionalnim poduzecima i pomocnim mrezama Cija se proizvodnja moze ugraditi u sustav umrezenog poduzeca, ili uporabiti privremenu radnu snagu, honorarne radnike ili neformalne tvrtke kao dobavljace u vlastitoj zemlji, ili automatizirati ili premjestiti zadatke i funkcije za koje se standardne tr:lisne cijene rada smatraju previsokima u odnosu prema alternativnim formulama, ili dobiti od svoje radne snage, ukljucujuci jezgru radne snage, pristanak na stroze uvjete rada i place kao uvjet za nastavak njihova posla, na taj naCin preusmjeravajuCi drustvene ugovore sklopljene za povoljnije uvjete rada. U stvarnom svijetu sve se te mogucnosti primjenjuju ovisno o tvrtkama, drzavama i vremenskim razdobljima. Dakle, iako globalna konkurencija mazda ne utjece izravno na vecinu radne snage u zemljama OECD-a, njezini neizravni uCinci posvuda potpuno mijenjaju uvjete rada i ustanove rada. 37 Osim toga, preustroj uvjeta rada u svim zemljama ne dogada se samo zbog konkurencije iz jeftinih podrucja: on takoder prisiljava Europu, Ameriku i Japan na konvergenciju. Pritisci za vecu fleksibilnost trzista radne snage te prema preusmjeravanju na drzavu blagostanja u Zapadnoj Europi manje su utjecaj pritisaka koje je prouzroCila Istocna Azi35 Balaji (1994.) 36 Fouquin i dr. (1991.); Tan i Kapur (ur.) (1986.); Kwok i So (ur.) (1995.) 37 Rothstein (1994.); Sengenberger i Campbell (1994.) 268 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI ja nego usporedbe sa Sjedinjenim Drzavama. 38 Japanskim ce tvrtkama postati sve teze nastaviti s primjenom dozivotnog zaposljavanja za 30% privilegiranih u svojoj radnoj snazi ako moraju konkurirati u otvorenoj ekonomiji s americkim poduzecima koja imaju fleksibilno zaposljavanje.39 Proizvodnja bez zaliha, smanjivanje, restrukturiranje, stapanje i primjena fleksibilnog upravljanja uvedeni su i omoguceni isprepletenim utjecajem gospodarske globalizacije i sirenja informacijskih tehnologija. Neizravni uCinci tih tendencija na uvjete rada u svim zemljama mnogo su vazniji od mjerljiva utjecaja medunarodne trgovine ili izravnog zaposljavanja preko drzavnih granica. Dakle, iako ne postoji jedinstveno globalno tdiste, pa prema tome ni globalna radna snaga, doista postoji globalna meduovisnost radne snage u informacijskoj ekonomiji. Ta meduovisnost nije obiljezena hijerarhijskom segmentacijom radne snage prema zemljma nego preko granica. Novi model globalne proizvodnje i menedzmenta odgovara istodobnoj integraciji radnog procesa i dezintegraciji radne snage. Taj model nije neizbjezna posljedica informacijske paradigme, vee ishod gospodarskoga i politickog izbora vlada i poduzeca koji su izabrali "gori put" u postupku prijelaza na novu, informacijsku ekonomiju, koristeci se uglavnom porastom produktivnosti za kratkorocnu profitabilnost. Ove su politike zapravo u ostroj suprotnosti s mogucnostima povecanja rada i trajnom, visokom produktivnoscu koje je otvorila promjena radnog procesa pod informacijskom paradigmom. Radni proces unutar informacijske paradigme Sazrijevanje revolucije informacijske tehnologije u 1990-ima promijenilo je radni proces, uvodenjem novih oblika drustvene i tehnicke podjele rada. Trebale su proCi osamdesete da bi strojevi zasnovani na mikroelektronici potpuno prodrli u proizvodnju, a tek u 1990-ima su se umrezena racunala uvelike prosirila kroz djelatnosti obrade informacija u srzi takozvanoga usluznog sektora. Do sredine 1990-ih nova informacijska paradigma, povezana s nastankom umrezenog poduzeca, sasvim je na mjestu i spremna za napredak. 40 38 Navarro (1994.) 39 Joussaud (1994.); NIKKEIREN (1993.) 40 Za dokumentiran pregled razvoja u sirenju informacijske tehnologije na radnom mjestu do 1995. vidi Business Week (1994.a, 1995.a). 269 USPON UMRE~ENOG DRUmA Postoji stara i casna tradicija socioloskih i organizacijskih istrazivanja povezanosti izmedu tehnologije i rada. 41 Dakle, znamo da tehnologija sama po sebi nije uzrok naCina obavljanja rada na radnom mjestu. Odluke u menedzmentu, sustavi industrijskih odnosa, kulturalne i institucionalne okoline te vladina politika takvi su temeljni izvori prakse rada i organizacije proizvodnje da se utjecaj tehnologije moze razumjeti samo u slozenu djelovanju unutar drustvenog sustava koji obuhvaca sve te elemente. Osim toga, proces kapitalisticke restrukturacije odlucujuce je obiljezio oblike i ishode uvodenja informacijskih tehnologija u radni proces. 42 Sredstva i naCini te restrukturacije takoder su se razlikovali ovisno o tehnoloskoj sposobnosti, politickoj kulturi i tradicijama rada odredene zemlje. Dakle, nova informacijska paradigma tvrtke i rada nije uredan model vee neuredan prekrivac koji je protkan povijesnim medudjelovanjem izmedu tehnoloske promjene, politike industrijskih odnosa i konfliktnoga drustvenog djelovanja. Kako bismo pronasli pravilnosti iza ove zamrsene scene, moramo imati strpljenja za posebno promatranje uzastopnih nizova drustvene kauzalnosti, kako bismo prvo dekonstruirali, a zatim rekonstruirali nastajuCi obrazac rada, radnika i organizacije rada koji obiljezavaju novo, informaticko drustvo. Krenimo s informacijskom tehnologijom. Prvo mehanizacija, a zatim automatizacija desetljecima su mijenjale ljudski rad, uvijek uzrokujuCi slicne rasprave o problemima premjestanja radnika, dekvalifikaciji nasuprot prekvalifikaciji, produktivnosti nasuprot otudenju, nadzoru menedzmenta nasuprot autonomiji rada. 43 Kako bi slijedio francusku "filiere" analize posljednjih pola stoljeca, George Friedmann je kritizirao "le travail en miettes" (rad po fazama) tayloristicke tvornice; Pierre Naville je najavio otudenje radnika pod mehanizacijom; Alain Touraine, na osnovi svoje pionirske socioloske studije tehnoloske promjene tvornica Renaulta u kasnim 1940-ima, predlozio je svoju tipologiju radnih procesa kao AlBIC (obrt, pokretna traka i inovacijski rad); Serge Mallet je najavio rodenje "nove radnicke klase" usmjerene na sposobnost upravljanja i rada s naprednom tehnologijom; a Benjamin Coriat analizirao je nastanak postfordistickoga modela u radnom procesu, na osnovi povezivanja fleksibilnosti i integracije u novi model odnosa izmedu proizvodnje i potrosnje. Na kraju ovoga intelektualnoga vodica, dojmljivoga na vise podrucja, uzdize se temeljna ideja: ideja automatizacije, koja je dobila svoje potpu41 Za pregled odgovarajuce literature, vidi: Child (1986.); takoder vidi: Appelbaum i Schettkat (ur.) (1990.); Buitelaar (ur.) (1988.); Noble (1984.) 42 Shaiken (1985.); Castano (1994.a) 43 Hirschhorn (1984.) 270 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI no znacenje tek s pregrupiranjem informacijske tehnologije, dramaticno uzdize vaznost ljudskoga mozga u radnom procesu. 44 Iako su se, kako tvrdi Braverman, 45 automatizirani strojevi, a poslije racunala, doista upotrebljavali za pretvaranje radnika u robote drugoga reda, to nije prirodna posljedica tehnologije, vee drustvene organizacije rada koja je odugovlacila (i to jos uvijek cini) punu uporabu proizvodnoga kapaciteta koji su stvorile nove tehnologije. Kako su Harley Shaiken, Maryellen Kelley, Larry Hirschhorn, Shoshana Zuboff i drugi pokazali u svojim empirijskim radovima, sto je sire i dublje sirenje naprednih informacijskih tehnologija u tvornicama i radionicama, to je veca potreba za samostalnim, obrazovanim radnikom koji je sposoban i voljan programirati i odluCivati o cjelokupnom tijeku rada. 46 Usprkos nevjerojatnim preprekama autoritarnoga menedzmenta i eksploatirajucega kapitalizma, informacijske tehnologije zahtijevaju vecu slobodu za bolje obavijestene radnike kako bi potpuno ostvarili svoj potencijal produktivnosti. Umrezivac je nuzan cimbenik umrezenoga poduzeca koje su omoguCile nove informacijske tehnologije. U 1990-ima nekoliko je faktora ubrzalo promjenu radnoga procesa: kompjutorska tehnologija i njezine aplikacije, koje su napredovale vrtoglavom brzinom, postale su sve jeftinije i bolje, pa si ih je mogao priustiti i njima upravljati sirok raspon potrosaca; globalna konkurencija potaknula je utrku u tehnologiji/menedzmentu izmedu poduzeca u cijelom svijetu; organizacije su se razvile i usvojile nove oblike koji su uglavnom hili zasnovani na fleksibilnosti i umrezivanju; menedzeri i njihovi suradnici konacno su shvatili potencijal nove tehnologije i kako ga iskoristiti, iako su vrlo cesto ogranicili taj potencijal unutar staroga niza organizacijskih ciljeva (kao kratkorocni porast profita izracunat na osnovi tromjesecja). Masovno sirenje informacijskih tehnologija uzrokovalo je prilicno slicne uCinke u tvornicama, radionicama i usluznim organizacijamaY Ti uCinci ne znace, kako je bilo predvidano, pomak prema neizravnu radu na racun izravnog rada koji bi trebao postati automatiziran. Naprotiv: ulo~ 'ga je izravnoga rada porasla buduCi da je informacijska tehnologija opunomocila izravnoga radnika na razini radionice (bilo u procesu testiranja Cipova ili potpisivanju polica osiguranja). Ono sto teii nestajanju kroz in44 Friedmann (1956.); Friedmann i Naville (ur.) (1961.); Touraine (1955.); Mallet (1963.); Coriat (1990.) 45 Braverman (1973.) 46 Shaiken (19S5., 1993.); Kelley (1986., 1990.); Hirschhorn (1984.); Zuboff(1988.); Japanski institut za rad (1985.). Za raspravu o literaturi, vidi: Adler (1992.); za usporedni pristup, vidi: Ozaki i dr. (1992.) 47 Quinn (1988.); Bushnell (1994.) 271 USPON ~NOG DR~A tegralnu automatizaciju jest rutina, ponavljajuei zadaci koji se mogu prekodirati i programirati da hi ih se prepustilo strojevima. Tayloristicka pokretna traka postaje povijesna relikvija (iako je jos uvijek gruha stvarnost za milijune radnika u industrijalizirajucem svijetu). Ne hi trehalo hiti iznenadujuce sto informacijske tehnologije rade upravo to: zamjenjuju rad koji se moze kodirati u programirani slijed i povecavaju rad koji zahtijeva analizu, odluku i sposohnosti reprogramiranja u stvarnom vremenu na stupnju kojim moze ovladati samo ljudski mozak. Svaka druga radnja, zhog izvanrednog stupnja napredovanja u informacijskoj tehnologiji i stalnog snizavanja njezine cijene po informacijskoj jedinici, potencijalno je podlozna automatizaciji. Zhog toga je i radna snaga ukljucena u takve radnje potrosna (iako radnici kao takvi nisu, ovisno o njihovoj drustvenoj organizaciji i politickoj sposohnosti). Informacijski radni proces odreden je ohiljezjima informacijskoga proizvodnog procesa. Imajuei na umu u prethodnim poglavljima prikazane analize informacijske/glohalne ekonomije, te umrezeno poduzece kao njezin organizacijski ohlik, taj se proces moze sazeti u sljedece tocke: (1) (2) (3) (4) 272 Dodana vrijednost uglavnom se stvara inovacijom, kako procesa, tako i proizvoda. Novi nacrti cipova, novi softverski programi uvelike uvjetuju sudhinu industrije elektronike. lzumljivanje novih financijskih proizvoda (na primjer, stvaranje "trzista derivatima" na hurzama tijekom 1980-ih) izvor je porasta (iako rizicnog) financijskih usluga, te napretka (ili propasti) financijskih poduzeca i njihovih klijenata. Sarna je inovacija ovisna o dva uvjeta: istrazivackom potencijalu i sposohnosti specifikacije. Odnosno, novo se znanje mora otkriti, a zatim primijeniti u specificne svrhe u danom organizacijskom/institucionalnom kontekstu. Prilagodeni dizajn kljucan je za mikroelektroniku 1990-ih; strelovita reakcija na makroekonomske promjene od temeljne je vaznosti u upravljanju promjenljivim financijskim ishodima na glohalnom trzistu. lzvrsni su zadaci uCinkovitiji kad upute viseg stupnja mogu prilagoditi za specificnu primjenu, te kada mogu proizvesti uCinke povratne informacije za sustav. Optimalna kombinacija radnik/stroj u izvrsnim zadacima moze automatizirati sve standardne postupke, te ocuvati ljudski potencijal za prilagodhu i povratne uCinke. Najveei dio proizvodnih radnji dogada se u organizacijama. Buduei da su dvije glavne osohine prevladavajuceg organizacijskog ohlika (umrezenog poduzeca) unutarnja prilagodljivost i vanjska fleksihilnost, dvije ce kljucne odlike za radni proces hiti: sposobnost stvara- TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI (5) nja fleksibilnoga strateskog odluCivanja te sposobnost organizacijske integracije izmedu svih elemenata proizvodnog procesa. Informacijska tehnologija postaje kljucni sastojak procesa rada, kako je opisano, zato sto: • uvelike odreduje inovacijsku sposobnost • omogucuje ispravljanje pogresaka i stvaranje povratnih ucinaka na razini izvrsenja • stvara infrastrukturu za fleksibilnost i prilagodljivost kroz menedzment proizvodnog procesa. Taj jedinstveni proces proizvodnje uvodi novu podjelu rada koja obiljezava nastajanje informacijskog obrasca. Nova se podjela rada moze bolje razumjeti prikazivanjem tipologije s tri dimenzije. Prva se dimenzija odnosi na same zadatke koji se izvode u danomu radnom procesu. Druga se dimenzija tice veze izmedu dane organizacije i njezine okoline, ukljucujuci druge organizacije. Treca se dimenzija odnosi na vezu izmedu menedzera i zaposlenih u danoj organizaciji ili mrezi. Prvu dimenziju zovem stvaranje vrijednosti, drugu stvaranje odnosa, a trecu donosenje odluka. Glede stvaranja vrijednosti, u proizvodnom procesu organiziranom oko informacijske tehnologije (bilo proizvodnje dobara ili dostave usluga), mogu se razlikovati sljedeCi temeljni zadaci i za njih odgovarajuCi radnici: • • • • • • donosenje strateskih odluka i planiranje od strane zapoujednika inovacija u proizvodu i procesu od strane istrazivaca prilagodba, pakiranje i usmjeravanje inovacije od strane dizajnera menedzment veza izmedu odluke, inovacije, dizajna i izvrsenja, uzimajuci u obzir raspoloziva sredstva za organizaciju kako bi se postigli ustanovljeni ciljevi, od strane integratora izvrsavanje zadataka na osnovi vlastite inicijative i razumijevanja, od strane operatora izvrsavanje pomocnih, pretprogramiranih zadataka koji nisu ili ne mogu biti automatizirani, od strane onih koje nazivam "operiranima" (ili ljudskim robotima). Ta se tipologija mora kombinirati s drugom koja se odnosi na potrebu i kapacitet svakog zadatka (i njegova izvrsitelja) da se poveze s ostalim radnicima u stvarnom vremenu, bilo unutar iste orgnaizacije ili u sveukupnom sustavu umrezenog poduzeca. Prema toj sposobnosti povezivanja mozemo razlikovati tri osnovna polozaja: • umreziuaCi, koji postavljaju uvjete svoje poduzetnosti (na primjer, zajednicki inzenjering s drugim odjelima poduzeca) te plove rutama umrezenog poduzeca 273 USPON UMREZENOG DRUSTVA • • umrezeni, radnici koji se nalaze na on-line vezi aline mogu odlucivati kada, kako, zasto ili s kime iskljuceni radnici, vezani uz vlastite specificne zadatke, odredene neinteraktivnim, jednosmjernim uputama. Konacno, glede sposohnosti unosa procesa donosenja odluka mozemo razlikovati: • • • donositelje odluka, koji u konacnici donose odluku sudionike, koji su ukljuceni u donosenje odluka izvrsitelje, koji samo primjenjuju odluke. Tri se tipologije ne poklapaju, a maze se dogoditi i razlika u dimenziji povezanosti ili u procesu donosenja odluka, a to se u praksi doista i dogada, na razinama strukture stvaranja vrijednosti. Ta konstrukcija nije idealan tip organizacije ili neki futuristicki scenarij. To je sinteticki prikaz onaga sto hi trehalo nastati kao glavni polozaji u izvrsavanju zadataka u informacijskom radnom procesu, prema empirijskim studijama promjene rada i organizacije pod utjecajem informacijskih tehnologija. 48 Medutim, doista ne tvrdim da su svi ili veCina radnih procesa i radnika u nasem drustvu svedivi na te tipologije. Arhaicni ohlici sociotehnicke organizacije prezivljavaju, i jos dugo, dugo ce se zadrzati u velikom hroju zemalja na isti naCin na koji su se predindustrijski, ohrtnicki ohlici proizvodnje dugo u povijesti komhinirali s mehanizacijom industrijske proizvodnje. Ali u nasem je razmatranju kljucno razlikovati slozene i raznolike ohlike rada i radnika iz nastajucih modela proizvodnje i menedzmenta koji ce, huduCi da su ukorijenjeni u dinamicni sociotehnicki sustav, prevladati u dinamici konkurencije i demonstracijskim ucincima. Moja je pretpostavka da organizacija rada prikazana u ovoj analitickoj shemi predstavlja nastajucu paradigmu informacijskog rada. Prikazat cu tu paradigmu ukratko se pozivajuci na neke studije o utjecajima kompjutorski potpomognute industrijske proizvodnje i automatizacije uredskih poslova na rad, kako hi se analiza koju sam predlozio mogla uCiniti donekle konkretnom. Dakle, Harley Shaiken je 1994. proucio primjenu takozvane "radne organizacije visoke izvedhe" u dvije suvremene americke tvornice automohila: GM-Saturn kompleksu u predgradu Nashvillea, u drzavi Tennessee, te u pogonu Chrysler Jefferson North istocno od Detroita. 49 Oha slucaja 48 Vidi, medu ostalima, Mowery i Henderson (ur.) (1989.); Wood (ur.) (1989.); Hyman i Streeck (ur.) (1988.); ILO (1988.); Carnoy (1989.); Wall i dr. (1987.); Rees (1992.); Hartmann (ur.) (1987); Buitelaar (ur.) (1988); Dean i dr. (1992.) 49 Shaiken, osobni razgovori, 1994., 1995.; Shaiken (1995.) 274 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI su primjeri uspjesnih, visokoproduktivnih organizacija koje su u svoj rad ugradile najnaprednije strojeve zasnovane na racunalima, te su istodobno promijenile organizaciju rada i menedzmenta. PriznavajuCi da postoje razlike izmedu ta dva pogona, Shaiken istice kljucne faktore koji omogucavaju visoka postignuca u oba pogona, na osnovi novih tehnoloskih oruda. Prvo je visoki stupanj kvalificiranosti iskusne industrijske radne snage, Cije je poznavanje proizvodnje i proizvoda bilo kljucno za oblikovanje slozenoga procesa kad je to bilo potrebno. Kako bi se razvile te vjestine, u srcu sustava mreze nalazi se redovito obucavanje za rad putem posebnih tecajeva izvan tvornickog pogona ina poslu. Radnici Saturna potrosili su 5% svojega godisnjeg radnog vremena na obucavanje, veCina u Centru za razvoj rada, ustanovi u blizini tvornice. Drugi faktor u poticanju visokih postignuca hila je povecana autonomija radnika u usporedbi s drugim poduzeCima. To omogucuje suradnju na razini radionice, krugove kvalitete, te povratne informacije od radnika u stvarnom vremenu tijekom proizvodnog procesa. Obje tvornice organiziraju proizvodnju u radnim ekipama, s jednostavnim sustavom klasifikacije zanimanja. Saturn je uklonio polozaj nadzornika prve linije, a Chrysler se kretao u istom smjeru. Radnici su sposobni raditi sa znatnom slobodom, te ih se ohrabruje da povecaju formalnu interakciju u provedbi svojih zadataka. Uk.ljucenje radnika u uznapredovali proces ovisi o dva uvjeta koji su ispunjeni u obje tvornice: sigurnost poslova i sudjelovanje radnickog sindikata u pregovaranju i provodenju reorganizacije rada. Izgradnji novoga Chryslerova pogona prethodio je "Sporazum o modernoj proizvodnji", koji je isticao menedzersku fleksibilnost i doprinose radnika. N aravno, ova nije idealan svijet, posteden drustvenih sukoba. Shaiken je uoCio postojanje napetosti i potencijalne izvore radnih sporova, izmedu radne snage i menedzmenta, kao i izmedu lokalnog sindikata (koji se sve vise ponasa kao tvornicki sindikat, u primjeru Saturna), te vodstva Ujedinjenih radnika u automobilskoj industriji. Medutim, priroda informacijskoga radnog procesa zahtijeva suradnju, ekipni rad, samostalnost radnika i odgovornost, bez kojih sene moze iskoristiti potpuni potencijal novih tehnologija. Mrezno obiljezje informacijske proizvodnje siri se kroz cijelu tvrtku te zahtijeva stalno djelovanje i obradu informacija medu radnicima, izmedu radnika i menedzmenta te izmedu ljudi i strojeva. Automatizacijaje, pak, prosla kroz tri razlicite faze kojeje uvelike odredila raspoloziva tehnologija. 50 U prvoj fazi, karakteristicnoj za sezdesete i 50 Zuboff (1988.); Dy (ur.) (1990.) 275 USPON UMREZENOG DRUSTVA sedamdesete, rahilo se mainframe racunala za gruhu ohradu podataka; centralizirano racunalstvo od strane strucnjaka u centrima za ohradu podataka Cinilo je osnovu za sustav ohiljezen strogoscu i hijerarhijskim nadzorom optjecaja informacija; operacije unosa podataka zahtijevale su znacajne napore huduCi da je cilj tog sustava hio akumulacija velikih koliCina informacija u sredisnjoj memoriji; rad je hio standardiziran, rutiniran i, u hiti, dekvalificiran za veCinu uredskih radnika, u procesu koji je Braverman analizirao i prikazao u svojoj klasicnoj studiji. Medutim, sljedeci stupnjevi automatizacije hili su znatno razliCiti. Drugu fazu, u ranim 1980-im, ohiljezila je uporaha mikrokracunala od strane zaposlenih koji su hili zaduzeni za sam radni proces; iako ih je podrzavala centralizirana haza podataka, imali su izravnu interakciju u procesu stvaranja informacija, mada cesto zahtijevajuCi podrsku kompjutorskih strucnjaka. Do sredine 1980-ih komhinacija napretka u telekomunikacijama te razvoj mikroracunala doveli su do stvaranja mreza radnih stanica i doslovno su revolucionirali uredski posao, iako su organizacijske promjene potrehne za punu upotrebu nove tehnologije odgodile sirenje nove automatizacije u velikim razmjerima do 1990-ih. U ovoj trecoj fazi automatizacije uredski sustavi su ugradeni i umrezeni, s visestrukom interakcijom mikroracunala medu sohom i s mainframe racunalima, stvarajuCi na taj nacin interaktivnu mrezu koja je sposohna ohraditi informaciju, komunicirati i donositi odluke u stvarnom vremenu. 51 Interaktivni informacijski sustavi, ne samo racunala, osnova su automatiziranog ureda i takozvanog "alternativnog uredovanja" ili ''virtualnih ureda", gdje se zadaci umrezivanja izvode na udaljenim mjestima. Mogla hi postojati cetvrta faza automatizacije ureda koja vrije u tehnoloskim kotlovima posljednjih godina ovog stoljeca: pokretni ured, kakav imaju pojedini radnici koji posjeduju prenosive, mocne uredaje za ohradu i slanje podataka. 52 Ako se to razvije, a vjerojatno i hoce, pojacat ce organizacijsku logiku koju sam opisao pod pojmom umrezenog poduzeca, te ce produhiti proces promjene rada i radnika kako je prikazano u ovom poglavlju. UCinci navedenih tehnoloskih promjena na uredski radjos nisu potpuno utvrdeni, huduci da empirijske studije i njihova tumacenja zaostaju za hrzim procesom tehnoloske promjene. Medutim, tijekom 1980-ih hrojni doktorandi na Sveucilistu Berkeley, Ciji sam rad pratio i nadgledao, mogli su naciniti hrojne detaljne monografije koje hiljeze trendove promjena na koje, izgleda, upucuje razvoj u 1990-ima. 53 Osohit uvid dalaje doktor51 Strassman (1985.) 52 Thach i Woodman (1994.) 53 Osobito sam se oslonio na rad Barbare Baran (1989.), Carol Parsons (1989.), Penny Gurstein (1990.), Lise Bornstein (1993.) i Lionela Nicola (1985.) i njihovih doktorskih disertacija na Berkeleyju. 276 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI ska disertacija Barbare Baran o utjecaju automatizacije ureda na radni proces nekih velikih osiguravajuCih drustava u SAD-u. 54 Njezin rad, kao i ostali izvori, pokazao je sklonost tvrtki automatiziranju nizih uredskih poslova, onih rutinskih zadataka koji se mogu programirati, buduCi da se mogu svesti na odredeni broj standardnih radnji. Takoder, unos podataka bio je decentraliziran, skupljajuCi informacije i unoseCi ih u sustav sto je moguce blize izvoru. Na primjer, racunovodstvo prodaje sadaje povezano s pregledavanjem i skladistenjem na blagajnickoj prodaji. ATM (automatski govorni strojevi) stalno daju najnovije izvjestaje o bankovnim racunima. Zalbe osiguranja izravno su pohranjene u memoriju, uzevsi u obzir sve elemente koji ne zahtijevaju poslovnu prosudbu, i tako dalje. Probitak tih trendovaje mogucnost uklanjanja veCine mehanickih, rutinskih uredskih poslova. S druge strane, operacije vise razine koncentrirane su u rukama kvalificiranih uredskih radnika i strucnjaka, koji donose odluke na osnovi informacija koje su pohranili u svoje kompjutorske datoteke. Dakle, dok je na dnu procesa rutina sve veca (pa prema tome i automatizacija), na srednjoj razini dolazi do reintegracije nekoliko zadataka u informiranu operaciju donosenja odluka, koje uglavnom obraduje, procjenjuje i izvrsava ekipa uredskih radnika sa sve vise samostalnosti u donosenju odluka. U naprednijem stadiju tog procesa reintegracije zadataka, takoder nestaje nadzor srednjih menedzera, a provjere i sigurnosni postupci standardizirani su u racunalu. Kljucna veza tada postaje ona izmedu strucnjaka koji procjenjuju i donose odluke o vaznim pitanjima, i informiranih sluzbenika koji donose odluke o svakodenvnim operacijama na osnovi svojih kompjutorskih datoteka i njihove sposobnosti umrezivanja. Stoga treca faza automatizacije ureda, umjesto same racionalizacije zadataka (kao sto je to bio slucaj u automatizaciji grubom obradom), racionalizira proces, buduCi da tehnologija omogucuje ugradnju informacije iz razlicitih izvora i njezinu preraspodjelu, nakon obrade, u razliCite, decentralizirane jedinice izvrsenja. Dakle, umjesto automatizacije pojedinih zadataka (kao tipkanje, obracunavanje), novi sustav racionalizira Citav postupak (na primjer, novo poslovno osiguranje, obrada zalbi, potpisivanje), te tada ugraduje razliCite postupke po proizvodnim linijama ili segmentiranim trzistima. Radnici su tada funkcionalno reintegrirani umjesto organizacijski rasporedeni. Hirschhorn je zapazio slican trend u analizi americkih banaka, a Castano u svojoj studiji spanjolskog bankarstva. 55 Iako su rutinske operacije bile automatizirane CATM, usluge telefonskih informacija, elektronicko 54 Baran (1989.) 55 Hirschhorn (1985.); Castano (1991.) 277 USPON UMREZENOG DRUSTVA bankarstvo), preostali bankovni Cinovnici sve vise rade kao trgovacko osoblje, prodajuCi financijske usluge musterijama, te kao kontrolori naplate novca koji prodaju. U SAD-u savezna vlada planira automatizirati placanje poreza i socijalnog osiguranja do kraja stoljeca, na taj nacin prosirujuci slicnu promjenu radnog procesa na agencije javnog sektora. Medutim, nastanak informacijske paradigme u radnom procesu ne sadrzi Citavu pricu o radu i radnicima u nasim drustvima. Drustveni kontekst, a osobito veza izmedu kapitala i rada u skladu sa specificnim odlukama menedzmenta tvrtki, drasticno utjece na stvarni oblik radnog procesa i posljedica promjena za radnike. To je osobito bilo tako tijekom 1980-ih kada je ubrzanje tehnoloske promjene islo ruku pod ruku s procesom kapitalistickog restrukturiranja, kao sto sam vee pokazao. Dakle, klasicna studija Watanabea56 o posljedicama uvodenja robota u automobilsku industriju u Japanu, SAD-u, Francuskoj i ltaliji pokazala je znatno razliCite utjecaje slicne tehnologije u istoj industriji: u SAD-u i ltaliji radnici su bili otpusteni, buduCi da je glavni cilj uvodenja nove tehnologije bio smanjiti troskove radne snage; u Francuskoj je gubitak posla bio manji nego u prethodne dvije zemlje, zbog vladinih mjera koje su ublazile drustvene posljedice modernizacije; a u Japanu, gdje su poduzeca hila obvezana na zaposlenost koja traje dozivotno, zaposlenost je ustvari porasla, a produktivnost naglo skocila, kao rezultat preobucavanja i veceg napora ekipnog rada koji je povecao konkurentnost poduzeca i preuzeo udio na trzistu od svojih americkih suparnika. Studije o interakciji tehnoloske promjene i kapitalisticke restrukturacije tijekom 1980-ih takoder su pokazale da se tehnologije vrlo cesto uvodilo, kao prvo, u svrhu ustede na radnoj ~>nazi, radi savladavanja sindikata, rezanja troskova, vise nego u svrhu poboljsanja kvalitete iii povecanja produktivnosti drugim sredstvima. Jos jedna moja bivsa studentica, Carol Parsons, u svojoj je doktorskoj disertaciji na Berkeleyju proucila drustveno-tehnolosko restrukturiranje u americkoj industriji metalurgije i odjece. 57 U metalurskom sektoru, medu tvrtkama koje je Parsonsova ispitala, najcesca svrha uvodenja tehnologije bilo je smanjenje izravnog rada. Osim toga, umjesto ponovnog opremanja tvornica, tvrtke su cesto zatvarale pogone koji su imali sindikate i otvarale nove, uglavnom bez sindikata, cak i ako nisu pri tome mijenjale regiju lokacije. Kao ishod procesa restrukturiranja, zaposlenost je znatno opala u svim metalurskim industrijama, izuzevsi uredsku opremu. Osim toga, proizvodni radnici uocili su da je njihova relativna brojnost smanjena u odnosu prema mene56 Watanabe (1986.) 57 Parsons (1987.) 278 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI dzerima i strucnjacima. Unutar skupine proizvodnih radnika postojala je polarizacija izmedu obrtnickih i nekvalificiranih radnika, gdje je radnike na pokretnoj traci u znacajnoj mjeri istisnula automatizacija. Slican je razvoj Parsonsova primijetila u odjevnoj industriji u vezi s tehnologijom zasnovanom na mikroelektronici. Radna snaga u izravnoj proizvodnji velikom je brzinom istisnuta, a industrija je postala srediste za opremu koje je povezivalo potraznju americkog trzista s proizvodnim dobavljacima po cijelom svijetu. Ishod je bila bipolarna radna snaga sastavljena od visokokvalificiranih dizajnera i telekomunicirajuCih menedzera prodaje s jedne strane, te niskokvalificiranih, niskoplacenih radnika u proizvodnji, smjestenih iii u americkim ili inozemnim, cesto ilegalnim, tvornicama koje eksploatiraju radnike. To je model vrlo slican onome koji sam opisao u prethodnom poglavlju u slucaju Benettona, svjetski umrezene trikotazne tvrtke, koja se smatra fleksibilnom proizvodnjom u malom. Eileen Appelbaum58 uocila je slicne trendove u osiguravajuCim drustvima, cije sam dramaticne tehnoloske promjene opisao prije, na osnovi rada Barbare Baran. Doista, prica koja se odnosi na tehnolosku inovaciju, organizacijsku promjenu i reintegraciju rada u osiguravajuCim drustvima mora se dopuniti razmatranjem masovnih otkaza i potplacenosti kvalificiranih poslova u istoj industriji. Appelbaumova povezuje proces brze tehnoloske promjene u osiguravajuCim drustvima s utjecajem deregulacije i globalne konkurencije na financijskim tdistima. Kao rezultat, postalo je najvaznije osigurati mobilnost kapitala i svestranost radne sange. Radna snaga je bila smanjena i prekvalificirana. Gotovo su svi nekvalificirani poslovi unosa podataka, na kojima su uglavnom radile pripadnice etnickih manjina, bili predvideni za ukidanje zbog zamjene automatizacijom do kraja ovog stoljeca. S druge strane, preostali su uredski poslovi prekvalificirani, prebacivanjem zadataka u visenamjenske poslove s vise kvalifikacija, podlozne vecoj fleksibilnosti i prilagodbi promjenljivim potrebama sve raznolikije industrije. Strucni poslovi su takoder polarizirani izmedu manje kvalificiranih zadataka, koje preuzimaju visi uredski radnici, te visokospecijaliziranih zadataka koji uglavnom zahtijevaju fakultetsko obrazovanje. Te su promjene u zanimanjima specificirane po spolu, klasi i rasi: iako su strojevi uglavnom zamijenili etnicku manjinu, neobrazovane zene na dnu ljestvice, obrazovane zene, uglavnom bjelkinje, zamijenile su muskarce na nizim strucnim polozajima, ali za nizu placu i smanjene izglede za napredovanje u karijeri od onih koje su imali muskarci. Visekvalificirani posloyi i individualizacija odgovornosti cesto su popraceni ideo58 Appelbaum (1984.). 279 USPON UMRE~NOG DRU1lTVA loski skrojenim novim naslovima (na primjer, "pomocnica upravitelja" umjesto "tajnica"), na taj naCin povecavajuCi potencijal odanosti uredskih radnika, a da im pri tome ne povecaju nagrade za strucnost. Dakle, nova informacijska tehnologija preusmjerava radne procese i radnike, pa time i strukturu zaposlenosti i zanimanja. Dok je znacajan broj poslova unaprijeden u vjestinama, a ponekad i placama i uvjetima rada u najdinamicnijim sektorima, velikje broj poslova istisnut automatizacijom, kako u proizvodnji, tako i u uslugama. To su uglavnom poslovi koji nisu dovoljno kvalificirani da hi izbjegli automatizaciju, ali su dovoljno skupi da budu vrijedni ulaganja u tehnologiju kako bi ih se zamijenilo. Povecane kvalifikacije, bilo opce ili specijalizirane, potrebne za prekvalifikaciju u strukturi zanimanja, jos su vise podijelile radnu snagu na osnovi obrazovanja, koje je po sebi visoko segregiran sustav buduCi da otprilike institucionalno odgovara segregiranoj strukturi po mjestu stanovanja. Dekvalificirana radna snaga, osobito na ulaznim mjestima za novu generaciju radnika sastavljenih od zena, etnickih manjina, imigranata i mladih, koncentriranaje u niskokvalificiranim, niskoplacenim djelatnostima, kao i privremenom radu ilili mjesovitim uslugama. Proizlazece razdvajanje rada i polarizacija radne snage nisu nuzan rezultat tehnoloskog napretka ili neumoljivih razvojnih trendova (na primjer, uspona "postindustrijskog drustva" ili "usluzne ekonomije"). To je drustveno odreden i menedzerski oblikovan proces kapitalistickog restrukturiranja koje se dogada na razini radionice te unutar i uz pomoc procesa tehnoloske promjene ukorijenjene u informacijskoj paradigmi. U tim se uvjetima rad, zaposlenost i zanimanja mijenjaju, a sam pojam rada i radnog vremena mozda ce se zauvijek promijeniti. Ucinci informacijske tehnologije na zaposlenost: pre rna drustvu bez posla? Difuzija informacijske tehnologije u tvornicama, uredima i uslugama potakla je stoljetni strah radnika da ce ih zamijeniti strojevi, te da ce time postati nevazni za produktivisticku logiku koja jos uvijek prevladava u nasoj drustvenoj organizaciji. Iako se jos nije pojavila verzija pokreta ludita informacijskog doba kojaje 1811. terorizirala engleske industrijaliste, sve veca nezaposlenost u Zapadnoj Europi 1980-ih i 1990-ih potaklaje pitanja o mogueem raskolu trzista rada, pa stoga i cjelokupne drustvene strukture, pod snaznim utjecajem tehnologija koje su stedljive glede radne snage. 280 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI U posljednjem se desetljecu vodila zestoka rasprava o tom pitanju, a jos smo uvijek daleko od dobivanja jasnog odgovora. 59 S jedne strane, tvrdi se da povijesno iskustvo pokazuje stoljetan prijelaz s jedne vrste djelatnosti na drugu, kako tehnoloski napredak zamjenjuje radnu snagu s uCinkovitijim sredstvima za proizvodnju. 60 Dakle, u Velikoj Britaniji izmedu 1780. i 1988. poljoprivredna je radna snaga hila prepolovljena u apsolutnim brojkama, te je pala s 50% na 2,2% ukupne radne snage; ipak je produktivnost po glavi stanovnika porasla za faktor 68, a porast produktivnosti omoguCio je ulaganje kapitala i radne snage u proizvodnju, a zatim u usluge, pa se na taj naCin zaposljavalo sve brojnije stanovnistvo. Izvanredna stopa tehnoloske promjene u americkom gospodarstvu tijekom dvadesetog stoljeca takoder je masovno istisnula radnu snagu iz poljoprivrede, ali se broj ukupnih radnih mjesta koje je stvorilo gospodarstvo SAD-a popeo s oko 27 milijuna 1900. na 124,5 milijuna 1994. u tom pogledu, najtradicionalniji industrijski poslovi dozivjet ce istu sudbinu kao poljoprivredni poslovi, ali se stvaraju novi poslovi, a stvarat ce se i dalje, u proizvodnji visoke tehnologije i, znacajnije, u "uslugama".61 Kao dokaz kontinuiteta toga tehnoloskog trenda, lako cemo istaknuti iskustvo tehnoloski najrazvijenih gospodarstava, Japana i SAD-a: upravo su ona stvorila veCinu poslova tijekom 1980-ih i 1990ih.62 Prema Bijeloj povelji Europske komisije, Rast, konkurenost i zaposlenost, izmedu 1970. i 1992. americko je gospodarstvo poraslo u stvarnim pokazateljima za 70%, a zaposlenost za 49%. Japansko gospodarstvo je poraslo za 173%, a njegova zaposlenost za 25%. Dok je gospodarstvo Europske zajednice poraslo za 81%, ali s porastom zaposlenosti od samo 9% (Komisija Europske unije 1994.:141). Ali Komisija ne govori da je gotovo svu novu zaposlenost stvorio javni sektor: stvaranje privatne zaposlenosti u Europskoj zajednici ostalo je nepromijenjeno tijekom 1980-ih. U 1990-ima se povecao jaz u stvaranju zaposlenosti izmedu Europe s jedne strane, te SAD-a, Japana i Jugoisticne Azije s druge strane (vidi sliku 4.4.). Nadalje, izmedu 1993. i 1996., kada je veCi dio Europe dozivio visoku nezaposlenost, gospodarstvo SAD-a stvorilo je preko osam milijuna novih zaposlenja, ito sve veCim sirenjem tehnologije u uredima i tvornicama. A profil vjestina novih poslova bio je u prosjeku na visem stupnju nego onaj prosjecnih vjestina ukupne radne snage. 59 Za skladnu i temeljitu analizu trendova nezaposlenosti u posljednja dva desetljeca, vidi: Freeman i Soete (1994.). 60 Lawrence (1984.); Komisija Europske zajednice (1994.); Cyert i Mowery (ur.) (1987.); OECD (1994.b); Jones (1982.); Hinrichs i dr. (ur.) (1991); Bosch i dr. (1994) 61 OECD (1994.b) 62 OECD, Employment Outlook, nekoliko godina. 281 USPON UMRE~ENOG DRU~TVA 170 Jugoistocna Azija 6 0 150 II, Ll'l " ~ ~ 0 130 c: Q) Vi 0 c.. ~ N 110 ~ ~ c: "0 ~ 90 1980. 1975. 1985. 1990. 1994. god ina 5/ika 4.4. lndeks rasta zaposlenosti, po regiji, 1975.-94. tzvori: fLO, OECD Zapravo, ono sto odlikuje novo trziste rada u posljednja dva desetljeca jest masovno ukljuCivanje zena u placeni posao: stopa sudjelovanja zena u dobi od 15 do 64 godine u radnoj snazi porasla je od 1970. do 1990. s 48,9% na 69,1% u SAD-u; s 55,4% na 61,8% u Japanu; s 48,1% na 61,3% u Njemackoj; s 50,8% na 65,3% u Velikoj Britaniji; s 47,5% na 59% u Francuskoj; s 33,5% na 43,3% u Italiji; te s 29,2% na 42,8% u Spanjolskoj (izvor: OECD, Glavni gospodarski pokazatelji, 1995.). Medutim, pritisak toga znacajnog porasta u ponudi radne snage nije stvorio visoku nezaposlenost u SAD-u i Japanu kao sto je uzrokovao u Zapadnoj Europi. U sirem kontekstu, iako broj proizvodnih poslova opada u zemljama OECD-a, brzo raste u zemljama u razvoju, vise nego nadoknadujuCi gubitke na svjetskoj razini (vidi slike 4.5(a) i 4.5(b), te sliku 2.5. u 2. poglavlju). Svi dokazi upucuju na Cinjenicu da je visoka nezaposlenost uglavnom europski problem, uzrokovan pogresnim makroekonomskim politikama i institucionalnim okruzenjem koji obeshrabruju pokretanje privatnih poslova. Dakle, dugorocno gledano, od 1960. do 1995. zaposlenost je porasla za 1,8% na godinu u Sjevernoj Americi, 1,7% u Oceaniji, 1,2% u Japanu, 0,6% u zemljama skupine EFTA, a samo 0,3% u Europskoj uniji.63 U razdoblju .od 1993. do 1994. na podrucju su Europske unije zemlje 63 OECD (1994.b: 13) 282 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI c: CIJ tii g_ ~ CIJ 'U :l "' ·;:; 59.000 58.000 57.000 56.000 55.000 54.000 53.000 (a) 52.000 51.000 50.000 49.000 ..J.-..--- 12.000 (b) ..c: c: 10.000 tii 8.000 Ill N CIJ 6.000 CIJ 0 0. 'U :l V'l ·;:; 4.000 2.000 0 Stika 4.5. Godisnji napredak zaposlenosti u proizvodnji (!SIC 3), 1971.- 89. (a) u devet industrijaliziranih zemalja (b) u dvanaest zemalja u razvoju lzvor: Medunarodna organizacija rada: baza podataka STAT; obradio Wieczorek (1995.) 283 USPON UMREZENOG DRUSTVA s najveCim sirenjem elektronickih tehnologija (Austrija, Svedska, Njemacka) bile one s najnizom stopom nezaposlenosti, dok je Spanjolska, tehnoloski neodlucna, pokazivala najvisu stopu nezaposlenosti. Medutim, nikakvo se pravilo ne moze primijeniti u suprotnom smjeru: Portugal s niskom tehnologijom imao je razmjerno nisku nezaposlenost, dok je Finska s visokom tehnologijom imala drugu po velicini stopu nezaposlenosti. Kako pokazuje tablica 4.23. (u Dodatku A), institucionalna varijacija odgovara razinama nezaposlenosti, dok uCinci tehnoloskih razina ne slijede cvrst obrazac. Ako bi se ikoji obrazac pojavio na osnovi medunarodnih podataka, imao bi smjer suprotan od luditskih projekcija: visoki tehnoloski stupanj uglavnom je povezan s nizom stopom nezaposlenosti. Medutim, proroci masovne nezaposlenosti, predvodeni casnim Rimskim klubom, tvrde da su navedeni proracuni zasnovani na razliCitu povijesnom iskustvu koje podcjenjuje radikalno nove utjecaje tehnologija, Cije su posljedice jedinstvene i prozimajuce buduCi da se odnose na obradu informacija. Dakle, ako industrijski poslovi krenu istim putem kao i poljoprivredni, nece biti dovoljno poslova u uslugama koji bi ih zamijenili buduCi da se sami usluzni poslovi automatiziraju i ukidaju, a taj se pokret ubrzava u 1990-ima.64 Ocita posljedica ove analize jest da ce nasa drustva morati birati izmedu masovne nezaposlenosti, s njezinom prirodnom posljedicom, ostrom podjelom drustva na zaposlene i nezaposlene/povremene radnike, ili redefinicije rada i zaposlenosti, otvarajuCi put punom restrukturiranju drustvene organizacije i kulturnih vrijednosti. Nakon sto su uvidjeli vaznost toga pitanja, medunarodne ustanove, vlade i istrazivaci uCinili su izvanredne napore kako bi odredili utjecaj novih tehnologija. U posljednjih 15 godina provedeni su deseci tehnicki slozenih studija, osobito tijekom 1980-ih, kada je jos uvijek bilo nade da ce podaci moCi dati odgovor. Citanje tih studija otkriva koliko je teska potraga za odgovorom. OCito je da uvodenje robota na pokretnu traku smanjuje ljudsko radno vrijeme za danu razinu outputa, ali iz toga ne 64 King (1991.); Rifkin (1995.); Aznar (1993.); Aronowitz i Di Fazio (1994). Ono ohiljezje koje se najvise istice u svim ovim radovima koji najavljuju drustvo hez posla, jest da oni ne daju nikakve dosljedne, rigorozne dokaze kako hi potkrijepili svoje tvrdnje, vee se oslanjaju na novinske isjecke izvadene iz konteksta, rijetke primjere tvrtki u nekim zemljama i sektorima i "logicne" zakljucke o "oCitim" utjecajima racunala na poslove. Ne postoji ozhiljna analiza kojom hi ohjasnili, na primjer visoku stopu otvaranja radnih mjesta u SAD-u i Japanu, u usporedhi sa Zapadnom Europom; te nema gotovo nikakvih zapisa o eksploziji porasta zaposlenosti, osohito u proizvodnji, u Istocnoj i Jugoistocnoj Aziji. Buduci da vedna ovih autora smatra sehe same kao pripadnike "politicke ljevice", njihova vjerodostojnost mora se ispitati prije no sto njihove neutemeljene postavke odvedu radnu snagu i politicku ljevicu na novi slijepi put, u najholjoj tradiciji ideoloske sklonosti k samounistenju. 284 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOl:!LENOSTI proizlazi smanjenje zaposlenosti za tvrtku iii cak za industriju. Ako veca kvaliteta i produktivnost postignute uvode:njem elektronickih strojeva povecavaju konkurentnost, i tvrtka i industrija morat ce povecati zaposlenost kako bi proizveli vecu potraznju sto ptoizlazi iz veceg udjela u trzistu. Dakle, pitanje je uzdignuto na razinu nacije: nova strategija rasta zahtijevala bi povecanu konkurentnost, pri cemu bi uporabila na taj naCin stvoren visak za ulaganje i stvaranje poslova u drugim sektorima, kao sto su poslovne usluge i1i industrije tehnologije za zastitu okolisa. Na kraju, krajnji rezultati zaposlenosti ovisit ce o konkurenciji medu nacijama. Teoreticari trgovine tada bi tvrdili dane postoji igra nultog zbroja, buduCi da ce sirenje globalne trgovine koristiti veCini njezinih partnera povecanjem ukupne potraznje. U skladu s takvim argumentom, trebalo bi doCi do potencijalnog smanjenja zaposlenosti kao posljedica sirenja novih informacijskih tehnologija, i to samo u ovim slucajevima: • • aka pavecanje patraznje ne smanji parast u produktivnosti rada i ako ne postoji institucionalna reakcija na takvo pogresno prilagodavanje smanjenjem radnog vremena, a ne poslova. Drugije uvjet osobito vazan. Napokon, povijf!st industrijalizacije pokazala je dugorocan porast nezaposlenosti, proizvodnje, produktivnosti, stvarnih placa, profita i potraznje, dok se znacajno smanjilo radno vrijeme na osnovi napretka u tehnologiji i menedzmentu. 65 Zasto tone bi bio slucaj na sadasnjem stupnju tehno-ekonomske pr()mjene? Zasto bi informacijske tehnologije bile destruktivnije za ukupnu zaposlenost nego sto su to bile mehanizacija ili automatizacija tijekom ranijih desetljeca dvadesetog stoljeca? Provjerimo empirijske zapise. Suocavajuci se s brojnim studijama razUcitih zemalja i industrija u 1980-ima, Medunarodni ured za rad naruCio je neke prikaze literature koji bi pokazali stanje poznavanja veze izrnedu elektronike i zaposlenosti u razliCitim kontekstima. Medu tim prikazima dva se isticu po analiticnosti i po dokumentiranosti, ito autora: Raphaela Kaplinskyja 66 i Johna Bessanta. 67 Kaplinsky je naglasava<> potrebu razlikovanja nalaza na osam razlicitih razina: razina procesa, razina tvornice, razina poduzeca, razina industrije, razina sektora, razina nacije i metarazina (koja oznacava raspravu o razliCitim uCincima alternativnih sociotehnickih paradigmi). Nakon pregledavanja dokaza za svaku od tih razina, zakljuCio je: 65 OECD (1994.c) 66 Kaplinsky (1986.) 67 Bessant (1989.) 285 USPON UMREZENOG DRUSTVA Ako pojedinacne studije nude bilo kakvu cistu tvrdnju 0 OVOID pitanju, cinilo hi se da su kvantitativne mikrostudije i makrostudije dosle do temeljno razliCitih zakljucaka. Istrazivanja razine procesa i tvornice uglavnom upucuju na znacajno smanjenje radne snage. S druge strane, simulacije nacionalne razine cesto dolaze do zakljucka dane postoji znacajan problem zaposlenosti. 68 Bessant odbacuje kao pretjerano ono sto on naziva "ponovljeni strahovi o automatizaciji i zaposlenosti" koji su ustanovljeni od 1950-ih. Zatim, nakon poblizeg ispitivanja nalaza studije, pise kako ''je postalo sve jasnije dace obrazac ucinaka zaposlenosti uslijed mikroelektronike biti uvelike promjenljiv." Prema dokazima koje je pregledao Bessant, s jedne strane mikroelektronika premjesta neke poslove u nekim industrijama. Ali, s druge strane, ona ce takoder pridonijeti stvaranju poslova te ce i oblikovati njihova obiljezja. Ukupna jednadzba mora uzimati u obzir istodobno nekoliko elemenata: Novu zaposlenost koju stvaraju nove industrije proizvoda zasnovanih na mikroelektronici; novu zaposlenost u naprednim tehnologijama stvorenu u postojeCim industrijama; zaposlenost ugrozenu promjenama u procesu proizvodnje u postojeCim industrijama; zaposlenost ugrozenu u industrijama Ciji su proizvodi zamijenjeni onima zasnovanim na mikroelektronici, kao sto je telekomunikacijska oprema; zaposlenost izgubljenu zbog nedostatka ukupne konkurentnosti uzrokovane neprihvacanjem mikroelektronike. Uzevsi sve to u obzir, u cijelom je spektru jedan obrazac i za gubitak i za dobitak, s razmjerno malom ukupnom promjenom u zaposlenosti. 69 RazmatrajuCi studije pojedinih zemalja tijekom 1980-ih, otkrica su donekle protu:rjecna, iako se sveukupno cini da nastaje isti obrazac neodredenosti. U Japanu, studija Japanskog instituta za rad iz 1985., glede ucinaka na zaposlenost i rad novih elektronickih industrija tako razlicitih kao sto su industrija, novinstvo, elektricni strojevi i softver, zakljuCila je da "u bilo kojem od slucajeva, uvodenje novih tehnologija niti je ciljalo na smanjenje veliCine radne snage u praksi, a niti ju je poslije smanjilo."70 U Njemackoj je tijekom 1980-ih Ministarstvo istrazivanja i tehnologije naruCilo veliki istrazivacki pothvat, takozvanu Metastudiju koja je trebala voditi i ekonometrijsko i istrazivanje slucajeva (case-study) ucinaka 68 Kaplinsky (1986.: 153) 69 Bessant (1989.: 27, 28, 30) 70 Japanski institut za rad (1985.: 27) 286 TRANSFORMACTJA RADA I ZAPOSLENOSTI tehnoloske promjene na zaposlenost. lako raznolikost studija ukljucenih u istrazivacki program ne omogucuje cvrst zakljucak, njezini autori sinteticki zakljucuju daje "kontekst" taj kojije bitan za promjenu u razmotrenim uCincima. U svakom slucaju, tehnoloska se inovacija smatrala faktorom ubrzanja postojecih trendova na trzistu rada, vise nego njezinim uzrokom. Studija je prognozirala da ce u kratkom roku nekvalificirani poslovi biti smanjeni, iako ce povecana produktivnost vjerojatno imati ishod dugorocno u vecem stvaranju poslova. 71 U SAD-u, Flynnje analizirao 200 studija slucajeva (case study) uCinaka inovacija u proizvodnom procesu na zaposlenost izmedu 1940. i 1982. ZakljuCio je da iako su inovacije u procesu proizvodnje uklonile visokokvalificirana radna mjesta i potpomogle stvaranje poslova niskih kvalifikacija, suprotno se dogodilo u slucaju obrade podataka u uredima, gdje je tehnoloska inovacija potisnula niskokvalificirane poslove i stvorila visokokvalificirane. Dakle, prema Flynnu, uCinci procesa inovacije hili su promjenljivi, ovisno o posebnim situacijama industrija i poduzeca. Na razini industrije, opet u SAD-u, analiza pet industrija koju su proveli Levy i dr. pokazalaje drukCije uCinke tehnoloske inovacije: u proizvodnji zeljeza, ugljena i aluminija, tehnoloske promjene su povecale prihode i rezultirale u visim razinama zaposlenosti; u celiku i automobilima, s druge strane, porast potraznje nije odgovarao smanjenju rada po jedinici proizvoda te je doslo do gubitka poslova. Takoder u SAD-u, Millerova analiza dostupnih dokaza za osamdesete godine o utjecaju industrijske robotike, zakljucila je dace veCina otpustenih radnika biti ponovno zaposlena. 72 U Velikoj Britaniji, studija koju je izradio Daniel o utjecajima tehnologije u uredima i tvornicama na zaposlenost zakljucila je da su oni zanemarivi. Druga studija, londonskog Instituta za studij politika, na uzorku od 1200 tvrtki u Francuskoj, Njemackoj i Velikoj Britaniji procijenila je da u prosjeku za te tri zemlje utjecaj mikroelektronike rezultira gubitkom poslova od 0,5%, 0,6% i 0,8% godisnjeg opadanja zaposlenosti u proizvodnji.73 U sintezi studija pod vodstvom Watanabea o utjecajima robotizacije u automobilskoj industriji u Japanu, SAD-u, Francuskoj i Italiji, ukupan gubitak poslova bio je procijenjen izmedu 2% i 3,5%, ali s dodatnim napomenama o razlicitim ucincima koje sam prije spomenuo, odnosno povecanju zaposlenosti u japanskim tvornicama zbog njihove uporabe mikroelektronike za preobucavanje radnika i povecanje konkurentnosti.7 4 U slu71 72 73 74 Schettkat i Wagner (ur.) (1990.) Miller (1989.: 80); Flynn (1985.); Levy i dr. (1984.); OTA (1984.,1986.) Daniel (1987); Northcott (1986.) Watanabe (ur.) (1987) 287 USPON UMREZENOG DRUSTVA caju Brazila, Silva nije nasao nikakve ucinke tehnologije na zaposlenost u automobilskoj industriji, iako se zaposlenost znacajno mijenjala ovisno o razinama proizvodnje. 75 U studiji koju sam sam proveo o ucincima novih tehnologija na spanjolsko gospodarstvo u ranim 1980-im nismo pronasli nikakvu statisticku povezanost izmedu promjene u zaposlenosti i tehnoloske razine u proizvodnim i usluznim sektorima. Osim toga, studija unutar istog programa istrazivanja koju je provela Cecilia Castano o automobilskoj i bankarskoj industriji u Spanjolskoj, pronasla je trend k pozitivnoj vezi izmedu zaposlenosti i uvodenja informacijske tehnologije. Saezova ekonometricka studija razvoja zaposlenosti u Spanjolskoj po sektorima u 1980ima, takoder je pronasla pozitivnu statisticku povezanost izmedu tehnoloske modernizacije i porasta zaposlenosti, zbog povecane produktivnosti i konkurentnosti.7 6 Studije Velike Britanije i skupine OECD kao cjeline te Juzne Koreje, koje je naruCila Medunarodna organizacija za rad (ILO), takoder upucuju na nedostatak sustavnih veza izmedu informacijske tehnologije i zaposlenosti.77 Druge varijable u jednadzbi (kao industrijska pozadina odredene zemlje, institucionalni konteksti, mjesto u medunarodnoj podjeli rada, konkurentnost, politike menedzmenta itd.) posvuda nadjacavaju specifican utjecaj tehnologije. Medutim, argument je cesto iznosen u tom smislu da najuocljiviji trendovi tijekom 1980-ih nisu potpuno prikazivali opseg utjecaja informacijske tehnologije na zaposlenost buduCi da se njihovo sirenje u cijelom gospodarstvu i drustvu tek trebalo dogoditi. 78 To nas tjera na hod po drhtavu tlu projekcija koje barataju dvjema nesigurnim varijablama (novom informacijskom tehnologijom i zaposlenosti), i njihovom jos nesigurnijom povezanoscu. Usprkos tome, bilo je podosta prilicno slozenih modelskih simulacija koje su bacile nesto svjetla na predmet ove rasprave. Jedan od njih je model koji su izradili Blazejczak, Eber i Horn kako bi procijenili 75 76 77 78 Navedeno u: Watanabe (1987.) Castells i dr. (1986.); Castano (1994.b); Saez i dr. (1991.) Swann (1986.); Ebel i Ulrich (1987.); Pyo (1986) Vidi, na primjer, apokalipticna prorocanstva Adama Schaffa (1992.). U najmanju je ruku iznenadujuce vidjeti koju paznju su mediji dali knjigama kao sto je Rifkinova (1995.), koja najavljuje "kraj rada", objavljenoj u SAD-u, zemlji u kojoj je izmedu 1993. i 1996. otvoreno 8 milijuna novih radnih mjesta. Drukcije pitanje je kvaliteta i placa za ove poslove (iako je profil vjestina bio viSi od ukupne strukture zaposlenosti). Rad i zaposlenost su se doista promijenili, kako ta knjiga pokusava ustvrditi. Ali broj placenih poslova u svijetu, usprkos slabosti Zapadne Europe, povezanoj s institucionalnim faktorima, nalazi se na svom vrhuncu i nastavlja put prema gore. A stope sudjelovanja radne snage u odraslom stanovnistvu svuda su u porastu, zbog besprimjernog ukljucenja zena na trziste rada. Zanemariti te osnovne podatke znaci zanemariti nase drustvo. 288 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI makroekonomske posljedice ulaganja u istrativanje i razvoj u zapadnonjemackom gospodarstvu izmedu 1987. i 2000. Napravili su tri scenarija. Sarno u najpovoljnijim okolnostima tehnoloska promjena povecava zaposlenost na taj naCin da povecava konkurentnost. Doista, oni zakljucuju da su guhici u zaposlenosti neizhjezni samo ako se ne dode do ucinaka kompenzacijske potraznje, a do. nje se moze dod samo holjim postignucem u medunarodnoj trgovini. No, prema projekcijama njihova modela, "na agregatskoj razini ucinci potraznje ustvari nadoknaduju vazan dio predvidenog opadanja zaposlenosti." 79 Dakle, vjerojatno je da ce tehnoloska inovacija negativno utjecati na zaposlenost u Njemackoj, ali u prilicno umjerenom stupnju. Medutim, izgleda da su drugi elementi kao makroekonomske politike, konkurentnost i industrijski odnosi, kudikamo vazniji kao faktori koji odreduju razvoj zaposlenosti. U SAD-u, najvise navodena studija simulacije hilaje ona koju su 1984. izveli Leontieff i Duchin kako hi procijenili utjecaj racunala na zaposlenost za razdoblje od 1963. do 2000., koristeCi se dinamicnom matricom prihoda i rashoda americkoga gospodarstva. 80 UsredotocujuCi se na svoj intermedijarni scenarij, otkrili su dace se traziti 20 milijuna radnika manje od broja radnika koji hi se morali zaposliti kako hi se ostvario isti prihod, uz istu razinu tehnologije. Ta brojka, prema njihovim proracunima, oznacava pad od 11,7% u potrehnoj radnoj snazi. Medutim, utjecaj je vrlo razlicit medu industrijama i zanimanjima. Predvida se da ce usluge, a osobito uredske djelatnosti, dozivjeti vece gubitke radnih mjesta od proizvodnje, zbog masovnog sirenja automatizacije ureda. Uredski radnici i menedzeri vidjet ce da su njihovi izgledi za zaposljavanje znacajno smanjeni, dok ce za strucnjake znacajno porasti, a ohrtnici i operativci zadrzat ce svoj relativan polozaj u radnoj snazi. Metodologija studije Leontieffa i Duchina hila je, ipak, ostro kritizirana, hudud da se oslanja na hrojne pretpostavke koje, na osnovi ogranicenih studija slucajeva, naglasavaju potencijalan utjecaj kompjutorske automatizacije, pri cemu tehnolosku promjenu ogranicuju na racunala. Osim toga, kako je pokazao Lawrence, temeljna omaska u ovome i u drugim modelima jest da su pretpostavili cvrstu razinu konacne potraznje i prihoda. 81 To je upravo ono sto proslo iskustvo tehnoloske inovacije cini se da odbija kao najvje79 Jedan od najsustavnijih napora u prognoziranju posljedica novih tehnologija na gospodarstvo i zaposlenost bilaje "Metastudija" provedena u Njemackoj u kasnim 1980-ima. Glavna otkrica prikazana su u Matzner i Wagner (ur.) (1990.). Posebno vidi poglavlje "Sektorski i makroekonomski uCinci istrazivanja i razvoja na zaposlenost", u: Blazejczak i dr. (1990.: 231). 80 Leontieff i Duchin (1985.) 81 Vidi Cyert i Mowery (ur.) (1987.); Lawrence (1984.) 289 USPON UMRE~NOG DRU~TVA rojatniju hipotezu. 82 Ako gospodarstvo ne raste, oCito je dace tehnologije koje stede na radu smanjiti kolicinu potrebnog radnog vremena (cak i u toj pretpostavci za donekle ogranicenu koliCinu- 11,7%). Ali u proslosti je brza tehnoloska promjena uglavnom hila povezivana sa sirecim trendom koji je povecavanjem potraznje i prihoda stvorio potrebu za vise radnog vremena u apsolutnim brojkama, cak i ako to Cini manje radnog vremena po jedinici prihoda. Medutim, kljucna tocka u novome povijesnom razdoblju jest dace u medunarodno integriranomu gospodarskom sustavu sirenje potraznje i prihoda ovisiti o konkurentnosti svake gospodarske jedinice te o njezinu polozaju u danoj institucionalnoj pozadini (takoder zvanoj nacija). Buduci da ce kvaliteta i proizvodni troskovi, odrednice konkurentnosti, uvelike ovisiti o inovaciji proizvoda i procesa, vrlo ce vjerojatno brza tehnoloska promjena za danu tvrtku, industriju ili nacionalno gospodarstvo imati kao posljedicu visu, a ne nizu razinu zaposlenosti. To je u skladu s nalazima studije Younga i Lawsona o uCinku tehnologije na zaposlenost i prihod u SAD-u izmedu 1972. i 1984.83 U 44 od 79 industrija koje su ispitali, ucinci ustede u radu s novim tehnologijama vise su nego nadoknadeni vecom konacnom potraznjom, pa je, konacno gledano, porasla i zaposlenost. Na razini nacionalnih gospodarstava, studije novoindustrijaliziranih zemalja azijskog Pacifika takoder su pokazale dramatican porast u zaposlenosti, osobito u proizvodnji, slijedeCi tehnolosko napredovanje industrija koje su povecale njihovu medunarodnu konkurentnost.84 Na vise analiticki naCin, razmisljajuCi o empirijskim nalazima u razliCitim europskim zemljama, intelektualni voda "skole regulacije", Robert Boyer, sazima svoje tvrdnje o tom pitanju u nekoliko kljucnih tocaka: 85 (1) Ako su sve ostale varijable konstantne, tehnoloska promjena (mjerena gustocom razvojnih istrazivanja) poboljsava produktivnost i jasno smanjuje razinu zaposlenosti za bilo koju danu potraznju. Medutim, dobici na produktivnosti mogu se koristiti za smanjenje relativnih cijena, na taj nacin stimulirajuCi potraznju za dani proizvod. Ako je elasticnost cijena veca od jedan, opadanje u cijeni usporedno s usponom u proizvodnji zapravo ce povecati zaposlenost. Ako su cijene konstantne, povecanje produktivnosti moze se pretvoriti u stvarnu placu iii povecanje profita. Potrosnja ilili ulaganje bit ce veCi s naprednom tehnoloskom promjenom. Ako je elasticnost (2) (3) 82 83 84 85 Vidi: Laadau i Rosenberg (ur.) (1986.); OECD (1994.b); Lawrence (1984.) Young i Lawson (1984.) Rodgers (ur.) (1994.) Boyer (1990.) 290 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI (4) cijena visoka, gubitak zaposlenosti bit ce nadoknaden dodatnom potraznjom iz starih i novih sektora. No, kljucanje problem prava kombinacija izmedu inovacije procesa i inovacije proizvoda. Napreduje li inovacija procesa brze, dogodit ce se opadanje u proizvodnji, ako su svi drugi faktori jednaki. Ak.o inovacija proizvoda drzi tempo, novo uvedena potraznja mogla hi imati kao posljedicu vecu zaposlenost. Problem s tim elegantnim gospodarskim analizama uvijek je u pretpostavkama: svi drugi faktori nikad nisujednaki. .. Boyer sam priznaje tu Cinjenicu, a zatim ispituje empirijsku odrzivost svoga modela, opet razmatrajuci sirok raspon promjene u razlicitim industrijama i zemljama. lako su Boyer i Mistral pronasli negativnu povezanost izmedu produktivnosti i zaposlenosti za OECD kao cjelinu u razdoblju od 1980. do 1986., usporedna Boyerova analiza zemalja OECD-a prepoznala je tri razliCita modela zaposlenosti u podrucjima sa slicnim razinama gustoce razvojnih istrazivanja. 86 (1) (2) (3) U Japanu ucinkovit model masovne proizvodnje i potrosnje mogao je zaddati porast produktivnosti i zaposlenosti, na osnovi povecane konkurentnosti. U SAD-u je postojala dojmljiva stopa otvaranja poslova, ali koncentriranjem ili stvaranjem velikog broja nisko placenih poslova niske produktivnosti u tradicionalnim usluznim djelatnostima. U Zapadnoj je Europi vecina gospodarstava usla u zacarani krug: kako hi savladale povecanu medunarodnu konkurenciju, tvrtke su uvele tehnologije koje stede rad, na taj naCin povecavajuCi prihod, ali smanjujuci sposobnost stvaranja poslova, osobito u proizvodnji. Tehnoloska promjena ne povecava zaposlenost. Nakon sto smo uoCili europska obiljezja onoga sto Boyer naziva "naCinom regulacije" (na primjer, vladine gospodarske politike i poslovne strategije rada i tehnologije), inovacija ce vjerojatno unistiti zaposlenost u europskom kontekstu. Pa ipak, konkurencija stalno zahtijeva inovaciju. Studija zaposlenosti kojuje izradio Sekretarijat OECD-a 1994., nakon ispitivanja povijesnih i suvremenih dokaza o povezanosti izmedu tehnologije i zaposlenosti, zakljucila je sljedece: Iscrpne informacije, uglavnom iz proizvodnog sektora, daju dokaze da tehnologija stvara poslove. Od 1970. prosirila se zaposlenost u 86 Boyer i Mistral (1988.); Boyer (1988.b) 291 USPON UMRE~NOG DRUSTVA proizvodnji visoke tehnologije, u ostroj opreci sa stagnacijom sektora srednje i niske tehnologije i gubitkom poslova u niskokvalificiranoj proizvodnji - za oko 1% na godinu. Zemlje koje su najbolje prilagodile nove tehnologije i prebacile proizvodnju i izvoz na brzorastuca trzista visoke tehnologije, tezile su stvaranju veceg broja poslova ... Japan je ostvario porast od 4% u zaposlenosti u proizvodnji u 1970-ima i 1980-ima u usporedbi s porastom od 1,5% u SAD-u. U istom razdoblju Europska zajednica, u kojoj je izvoz bio sve specijaliziraniji u industrijama razmjerno niskih placa i niske tehnologije, dozivjela je pad od 20% u zaposlenosti u proizvodnji. 87 Ukratko, Cini se da kao opCi trend ne postoji sustavno strukturalna veza izmedu sirenja informacijskih tehnologija i razvoja razina zaposlenosti u gospodarstvu kao cjelini. Poslovi se ukidaju, a novi se otvaraju, ali kvantitativna veza izmedu gubitaka i dobitaka varira medu tvrtkama, industrijama, sektorima, regijama i zemljama, ovisno o konkurentnosti, strategiji poduzeca, politikama vlada, institucionalnim okruzenjima i relativnom polozaju u globalnoj ekonomiji. Specifican ishod djelovanja izmedu informacijske tehnologije i zaposlenosti uvelike je ovisan o makroekonomskim faktorima, gospodarskim strategijama i sociopolitickim kontekstima. Sveukupno, projekcije zaposlenosti za zemlje OECD-a u ranom dvadeset prvom stoljecu predvidaju znacajan porast poslova u SAD-u i umjeren porast u Japanu i Europskoj zajednici (12 zemalja): za razdoblje od 1992. do 2005. predviden neto porast poslova trebao bi iznositi 24 milijuna (ukupan porast od 19% u tom razdoblju) u SAD-u; za Japan 4 milijuna (porast od 6%); te za Europsku uniju oko 10 milijuna (porast izmedu 6% i 7%). 88 Medutim, te su prognoze vrlo osjetljive na promjenljivost pretpostavki na kojima su zasnovane (kao sto su migracije i stope participacije radnika). Upravotoje moja tvrdnja. Razvoj razine zaposlenosti nije odreden kako bi proizlazilo iz kombinacije evrstih demografskih podataka i predvidene stope sirenja informacijske tehnologije. Uvelike ce ovisiti o drustveno odredenim odlukama o uporabi tehnologije, politici imigracije, o razvoju obitelji, o institucionalnoj raspodjeli radnog vremena u zivotnom ciklusu, te o novom sustavu industrijskih odnosa. Dakle, informacijska tehnologija kao takva ne uzrokuje nezaposlenost, cak i ako jasno smanjuje radno vrijeme po jedinici proizvoda. Ali, u informacijskom obrascu mijenjaju se vrste poslova, u kvantiteti, u kvaliteti, te u prirodi rada koji se obavlja. Dakle, novi proizvodni sustav zah87 OECD (1994.b: 32) 88 OECD (1994.b). Za siru raspravu o tim podacima i problemima politke povezane s buducnoscu rada i zaposlenosti, vidi Stevens i Michalski (1994.). 292 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI tijeva novu radnu snagu; oni pojedinci i skupine koji nisu sposohni steCi informacijske vjestine mogli hi se iskljuCiti iz rada iii spustiti na ljestvici kao radnici. Takoder, huduCi da je informacijska ekonomija i glohalna, rasprostranjena nezaposlenost koncentrirana u nekim dijelovima stanovnistva (na primjer, francuska mladez) te u nekim regijama (kao sto je Asturias u Spanjolskoj), mogla hi doista postati prijetnja u podrucju OECD-a ako se glohalna konkurencija ne ogranici, te ako se ne promijeni "naein regulacije" odnosa izmedu kapitala i radne snage. UcvrsCivanje kapitalisticke logike od 1980-ih potaknulo je drustvenu polarizaciju usprkos napredovanju zanimanja. Ta tendencija nije neizmjenljiva: moze se ispraviti namjernim politikama usmjerenim na uravnotezenje drustvene strukture. Ali prepustene same sehi, snage neobuzdane konkurencije u informacijskoj paradigmi potaknut ce zaposlenost i drustvenu strukturu k dualizaciji. Konacno, fleksibilnost radnih procesa i tdista rada koje je uvelo umrezeno poduzece, a omoguCile informacijske tehnologije, ostavlja duboke posljedice na drustvene odnose proizvodnje naslijedene od industrijalizma, uvodeCi novi model fleksibilnoga rada i novi tip radnika: povremeno zaposleni. Rad i informacijska podjela: povremeno zaposleni Lindin novi radni iivot nije bez zapreka. Glavna medu njima je stalna tjeskoba koju izaziva nalaienje sljedeceg posla. Na neki nacin Linda se osjeca izoliranom i ranjivom. Strahujuci da ce biti otpustena, ne ieli da se njezino ime pojavi u ovom clanku. Ali time sto je sama svoj gospodar, nadoknaduje nesigurnost. Raspored obveza Linda odreduje prema svome sinu. Sama bira svoja zaduienja. I pionir je nove radne snage. (Newsweek, 14.lipnja 1993.: 17) Novi hauk progoni Europu (ne toliko Ameriku i Japan): nastanak drustva hez posla kao posljedica informacijskih tehnologija u tvornicama, uredima i uslugama. Medutim, kako se ohicno dogada s baucima u elektronickom dohu, izhliza izgledaju vise kao tvorevina specijalnih efekata nego zastrasujuca stvarnost. Povijesne pouke, trenutni empirijski dokazi, prognoze za zaposlenost u zemljama OECD-a, te ekonomska teorija ne daju podrsku ovim strahovima usprkos holnim prilagodbama u procesu prijelaza na informacijsku paradigmu. Institucije i drustvene organizacije rada Cini se da igraju vecu ulogu u poticanju otvaranja poslova iii njihova unistenja 293 USPON UMRE:lENOG DRUSTVA nego sto ima tehnologija. Medutim, iako tehnologija po sebi ne stvara ili ne unistava zaposlenost, ona duboko mijenja prirodu rada i organizaciju proizvodnje. Restrukturiranje poduzeca i organizacija, koje omogucuje informacijska tehnologija, a stimulira globalna konkurencija, najavljuje temeljnu preobrazbu rada: individualizaciju radne snage i radnog procesa. Svjedoci smo preusmjeravanja povijesnog trenda placanja rada i socijalizacije proizvodnje koja je hila prevladavajuca osobina industrijskog doba. Nova drustvena i gospodarska organizacija zasnovana na informacijskim tehnologijama usmjerena je na decentralizirano upravljanje, individualizaciju rada te prilagodivanje trzista, na taj naCin segmentirajuCi rad i fragmentirajuci drustva. Nove informacijske tehnologije istodobno omogucavaju decentralizaciju radnih zadataka i njihova uskladivanje u interaktivnoj mrezi komunikacije u stvarnom vremenu, bilo medu kontinentima ili izmedu katova iste zgrade. N astanak metoda proizvodnje bez zaliha ide ruku pod ruku s rasirenim poslovnim praksama podugovaranja, prebacivanja dijela poslova na druge tvrtke, prebacivanja poslova u inozemstvo, konzultiranjima, smanjivanjima i prilagodivanjima. Trendovi potaknuti konkurencijom i vodeni tehnologijom u smjeru fleksibilnosti, nalaze se u pozadini trenutne preobrazbe radnih odnosa. Najbrze rastuce kategorije rada jesu privremeni i povremeni rad. U nekim zemljama, kao sto su Italija i Velika Britanija, samozaposljavanje postaje ponovno znacajna sastavnica radne snage. Dakle, u Velikoj Britaniji, kolijevci industrijske revolucije koja je predvodila povijesni proces stalnoga placanja i standardizacije rada, Izvjestaj o radnoj snazi iz 1993. pokazao je da 38% zaposlenog stanovnistva nije stalno zaposleno: velik dio te skupine tvorili su povremeno zaposleni radnici (85% od kojih su bile zene), koji su Cinili 23,9% zaposlenog stanovnistva. 89 I OECD i ILO izvjestavaju da je povremeni rad porastao tijekom 1980-ih u gotovo svim industrijaliziranim zemljama, penjuCi se za oko 30% po desetljecu kako bi dostigao 50 milijuna radnika, od kojih se 40% nalazilo u Sjevernoj Americi. 90 Izmedu 1979. i 1990. povremenije rad porastao sa 16,4% na 21,8% ukupne zaposlenosti u Velikoj Britaniji; s 8,2% na 12% u Francuskoj; s 11,4% na 13,2% u Njemackoj; s 15,4% na 17,6% u Japanu; te sa 16,4% na 16,9% u SAD-u. 91 Kako je pokazano u tablici 4.24. (u Dodatku A), samozaposlenost kao postotak ukupne zaposlenosti uvelike se mijenja u industrijaliziranim zemljama, u rasponu koji se krece izmedu 9,4% (Kanada) i 29,1% (!tali89 "Pregled nestandardnih poslova", lzvjestaj o industrijskim odnosima i pregledu, br. 565, kolovoz 1994.: 5-14. 90 Robinson (1993.) 91 OECD (1994.b); takoder vidi: Bosch i dr. (ur.) (1994. esp.ll-20). 294 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI 25 20 ~ 15 .8 <fl g_ 10 5 0 Francuska N jemacka Ital ija .1980 UK SAD Kanada Japan .1993 Stika 4.6. Zemlje OECD-a: povremena zaposlenost, 1980.-93. (% u ukupnoj zaposlenosti) lzvor: OECD, Pregled zaposlenosti, 7994.; obradili Freeman i Soete (1994.) ja) u 1990.; privremeni rad je u usponu u Francuskoj i Njemackoj, zemljama s nizim povremenim radom (vidi sliku 4.6.). Ali privremeni rad je u padu u Velikoj Britaniji (zemlji s velikim brojem povremenih radnika) te u Italiji (zemlji s velikim brojem samozaposlenih). Ova bi primjedba mogla navesti na misljenje da sira kategorija "fleksibilnog rada" poprima razlicite oblike (samozaposlenost, povremeni rad, privremeni rad) ovisno o fiskalnom i radnom zakonodavstvu odredene zemlje. Dakle, ako u Francuskoj dodamo 1990. samozaposlene (15,0%), povremene radnike (12,0%) i privremene radnike (najmanje 9,2%), dobivamo postotak nestandardnog oblika zaposlenosti blizu britanske brojke (36,2%)- sto cak i odgovara nekom preklapanju izmedu tih kategorija. Doista, u razdoblju 1983.-1988., dok je stalna zaposlenost varirala u Francuskoj za -1,6%, povremena je porasla za 36,6%. Slicni podaci za Japan, Njemacku, Italiju i Veliku Britaniju pokazani su u tablici 4.24. Sto se tice SAD-a, u 1990. statusu samozaposlenih odgovarala je brojka od 10,8% radne snage, povremenih 16,9%, a "ugovornih" ili privremenih oko 2%, sto je ukupno Cinilo 27,9% radne snage, iako se, opet, kategorije u odredertoj mjeri preklapaju. Prema razlieitim procjenama, kontingentna radna snaga bez ikakvih povlastica, i bez sigurnosti posla i karijere, iznosila je 1992. u SAD-u oko 25% radne snage, dok je 1982. taj udio 295 USPON UMRE~ENOG DRUfflA bio 20%. Projekcije za tu vrstu radne snage pokazivale su porast do 35% americke radne snage u 2000. godini. 92 Prebacivanje dijela poslova na druge tvrtke, koje su omoguCile on-line transakcije, ne odnosi se samo na proizvodnju nego sve vise i na usluge. U istrazivanju 1994. godine koje je obuhvatilo 392 americka poduzeca koja su najbrze rasla, 68% ih je radilo prema podugovoru za usluge isplate, 48% za usluge placanja poreza, 46% za administrativne povlastice, i slicno. 93 Pokretljivost radne snage tice se i nekvalificiranih i kvalificiranih radnika. Iako je sredisnja radna snaga jos uvijek norma u veCini poduzeca, podugovori i konzultiranje rastuci su oblik dobivanja strucnog posla. Tvrtka nije jedina koja ima korist od fleksibilnosti. Velik broj strucnjaka dodaje svojemu glavnom poslu (stalnom ili povremenom) mogucnosti konzultiranja, sto pomaze i njihovu prihodu i mogucnosti pogadanja. Logika toga vrlo dinamicnoga radnog sustava djeluje skupa s institucijama rada svake zemlje: sto su veca ogranicenja ove fleksibilnosti, te sto je veca pregovaracka moe radnickih sindikata, manji ce biti utjecaj na place i povlastice, a tezi ce biti ulazak pridoslica u sredisnju radnu snagu, ogranicavajuCi na taj naCin otvaranje radnih mjesta. Iako drustveni troskovi fleksibilnosti mogu biti visoki, sve brojnija istrazivanja isticu preobrazajnu vrijednost novih aranzmana rada za drustveni zivot, a osobito za poboljsane odnose u obitelji, te vecu jednakost izmedu spolova. 94 Britanski istrazivac P. Hewitt95 izvjestava o rastucoj razliCitosti formula i rasporeda rada te o potencijalu koji nudi podjela rada izmedu onih koji su trenutno stalno zaposleni i onih koji se jedva mogu smatrati zaposlenima, a zive u istom kucanstvu. Konacno, tradicionalni oblik rada, zasnovan na stalnoj zaposlenosti, jasno odredenim zadacima zanimanja i obrascu karijere u zivotnom ciklusu, polako ali sigurno blijedi. Japanje drukCiji, iako ne onoliko koliko promatraci obicno misle. Bilo koji analiticki okvir koji je usmjeren na objasnjavanje novih povijesnih trendova u organizaciji rada, te njihov utjecaj na strukturu zaposlenosti, mora odgovarati ''japanskoj iznimnosti": to je previse vazna iznimka da hi se ostavila po strani kao neobicnost za komparativnu teoriju. Stoga razmotrimo to pitanje u nekoliko pojedinosti. U svibnju 1995., usprkos toboznjoj stagnaciji nakon produzene recesije koja je zapocela 1991., japanska stopa nezaposlenosti, iako je u posljednja 92 Jost (1993.) 93 Marshall (1994., 94 Bielenski (ur.) (1994.); za drustvene probleme povezane s povremenim radom, vidi: Warme i dr. (ur.) (1992.) 95 Hewitt (1993.). Ovu zanimljivu studiju osobito su navodili Freeman i Soete (1994.) 296 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI dva desetljeca dostigla rekordno visoku razinu, nalazila se jo§ uvijek na niskih 3,2%. Doista, glavna brigajapanskih planera radajest potencijalan manjakjapanskih radnika u buducnosti, zbog starenja demografskog sastava stanovnistva i japanskog opiranja stranoj imigraciji. 96 Osim toga, sustav Chuki Kayo, koji jamci dugorocnu zaposlenost sredisnjoj radnoj snazi velikih poduzeca, iako se nalazi pod pritiskom, nije u opasnosti da bi mogao biti unisten u kratkom roku. Dakle, cini se da japanska iznimnost ne odgovara opcem trendu prema fleksibilnosti tdista radne snage i individualizaciji rada koji obiljezavaju druga informacijska, kapitalisticka drustva.97 Ustvari, tvrdim da, iako je Japan uistinu stvorio vrlo originalan sustav industrijskih odnosa i postupaka zaposljavanja, u posljednjaje dva desetljeca strukturalni trend toga sustava fleksibilnost, te ona raste uz preobrazbu tehnoloske osnove i strukture zanimanja. 98 Japanska struktura zaposlenosti obiljezena je izvanrednom unutarnjom raznolikoscu, kao i slozenim modelom tekuCih situacija koje se opiru. uopcavanju i standardizaciji. Sarna definicija Chuki Kayo sustava trebala bi se precizirati. 99 Za veCi dio radnika pod tim sustavom to jednostavno znaCi da mogu raditi do mirovine u istom poduzecu, u normalnim okolnostima, kao stvar obicaja, a ne prava. Ta praksa zaposlenosti ustvari je ogranicena na velika poduzeca (ona s vise od 1000 zaposlenih), te se u veeini slucajeva tice samo sredisnje radne snage koja se uglavnom sastoji od muskaraca. Osim svojih redovitih radnika, poduzeca takoder zaposljavaju najmanje tri razlicite vrste radnika: povremene radnike, privremene radnike, te radnike koje je tom poduzecu poslalo drugo poduzece, ili agent koji se bavi novacenjem ("dopremljeni radnici"). Nijedna od tih kategorija nema siguran posao, mirovinske povlastice niti pravo na primanje uobicajenih godisnjih bonusa koji nagraduju produktivnost i odanost poduzecu. Osim toga, vrlo cesto radnici, osobito stariji muskarci, bivaju premjesteni na druge poslove u drugim poduzeCima unutar iste korporacijske skupine (Shukko). To ukljucuje praksu razdvajanja ozenjenih muskaraca od njihovih obitelji (Tashin-Funin) zbog teskoca pronalazenja smjestaja i, u vecini slucajeva, zbog opiranja obitelji da premjesta djecu u druge skole usred skolovanja. Tashin-Funin navodno odgovara udjelu oko 30% zaposlenih u menedzmentu. 100 Nomura procjenjuje da se sigurnost dugorocnih poslova u istom poduzecu odnosi samo na treCinu japan96 97 98 99 100 NIKKEIREN (1993.) Kumazawa i Yamada (1989.) Kuwahara (1989.) lnoki i Higuchi (ur.) (1995.) Skupina autora (1994.) 297 USPON UMREZENOG DRUSTVA skoga zaposlenog stanovnistva, ukljucujuCi zaposlene u javrrom sektoru.101 Joussaud daje slicnu procjenu. 102 Osim toga, trajnost i sigurnost namjestenja vrlo je promjenljiva, cak i za muskarce, ovisno o starosti, stupnju kvalificiranosti, te veliCini poduzeca. Tablica 4.25. (u Dodatku A) daje sliku profila Chuki Kayo 1991.-2. Kljucna tocka u ovoj strukturi trzista rada odnosi se na definiciju povremenog. Prema vladinoj definiciji radnog statusa, "povremeni" radnici su oni koje poduzece takvima smatra. 103 U stvari, oni rade gotovo puno radno vrijeme (6 sati dnevno, u usporedbi sa 7,5 sati za redovite radnike), iako je njihov broj radnih dana u mjesecu tek nesto manji nego za redovite radnike. No, oni primaju u prosjeku oko 60% place redovitih radnika, te oko 15% godisnjeg bonusa. Sto je jos vaznije, nemaju sigurnost posla, pa bivaju otpustani i primani kako poduzecu odgovara. Povremeni i privremeni radnici omogucuju onu potrebnu fleksibilnost radne snage. Njihova ulogaje znatno povecana od 1970-ih kadaje naftni sok potaknuo veliko gospodarsko restrukturiranje u Japanu. U razdoblju od 1975. do 1990. broj povremenih radnika porastao je 42,6% za muskarce te 253% za zene. Doista, zene cine dvije treeine povremenih radnika. Zene su kvalificirani, prolagodljivi radnici koji daju fleksibilnost japanskoj praksi upravljanja radom. Ovo je ustvari stara praksa u japanskoj industrijalizaciji. Godine 1872. Meijijeva vlada je novaCila zene za rad u tekstilnoj industriji u nastajanju. Pionir u tome bila je Wada Ei, kCi samuraja iz Matsuhira, koja je otisla raditi u predionicu svile u Tomioki, nauCila tehnologiju i pomagala u obucavanju zena u ostalim predionicama. Godine 1899. zene su saCinjavale 70% radnika u valjaonicama, te su brojno nadjacale muskarce u zeljezarama. Medutim, u vrijeme krize, obicno bi se otpustale zene, dok bi se muskarci zadrzavali sto je duze moguce, naglasavajuCi njihovu ulogu kao hranitelja obitelji. U posljednja tri desetljeca taj se povijesni model podjele rada prema spolu nije bas promijenio, iako je Zakon o jednakim mogucnostima iz 1986. ispravio neke od vrlo izrazitih zakonskih diskriminacija. Zensko sudjelovanje u radnoj snazi 1990. sa 61,8% (u usporedbi s 90,2% za muskarce), nizeje od onog u SAD-u, ali slicno Zapadnoj Europi. No, njihov se radni status mijenja s dobi i bracnim stanjem. Dakle, 70% zena zaposlenih u uvjetima otprilike slicnima za muskarce (sogoshoku) ima manje od 29 godina, dokje 85% povremeno zaposlenih udano. Zene masovno ulaze u radnu snagu u ranim dvadesetima, 101 Nomura (1994.) 102 Joussaud (1994.) 103 Shinotsuka (1994.); Skupina autora (1994.) 298 1'RA.NSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI prestaju raditi nakon sto se udaju kako bi mogle podizati djecu, a poslije se vracaju u radnu snagu kao povremeno zaposlene. Tu strukturu zenskog ciklusa zaposlenosti potice japanski porezni zakon, koji zenama cini pogodnijim da obiteljskom prihodu pridonose razmjerno malim dijelom nego da zaraduju drugu placu. Stahilnost japanske patrijarhalne ohitelji, s niskom stopom rastava i razvoda te snaznom medugeneracijskom solidarnoscu,104 drzi zene i muskarce na okupu u istom kucanstvu, izhjegavajuCi polarizaciju drustvene strukture kao rezultat toga ocitog modela dvojnog trzista rada. Neohrazovana omladina i stariji radnici malih i srednjih poduzeca Cine drugu skupinu koja odgovara ovom segmentu nesigurnih zaposlenika, Cije je granice tesko odrediti zhog nejasnoce radnog statusa u japanskim mrezama poduzeca. 105 Slika 4.7. pokusava shematski prikazati slozenost japanske strukture trzista rada. Cini se da je Japan neko vrijeme primjenjivao dvojnu logiku trzista radne snage koja se siri i u gospodarstvima Zapada. Takvim naCinom komhinirale su se povlastice pripadnosti sredisnjoj radnoj snazi s fleksihilnoscu tdista periferne radne snage. Prva je hila osnovna jer je jamcila drustveni mir kroz suradnju izmedu menedzmenta i sindikata poduzeca, buduCi da je povecala produktivnost gomilanjem znanja u poduzecu, i hrzo se prilagodivala novim tehnologijama. Druga je omoguCila hrzu reakciju na promjene u potraznji radne snage, kao ina prijetnje konkurencije iz inozemne proizvodnje u 1980-ima. U 1990-ima, brojke za stranu imigraciju i dnevne radnike pocele su rasti, sto je na taj nacin uvelo dodatan izhor i fleksihilnost u nize kvalificirane slojeve radne snage. Sveukupno, cinilo se da su japanske tvrtke stekle sposohnost savladavanja konkurencijskog pritiska preohucavanjem sredisnje radne snage i dodavanjem tehnologije, pri cemu su uvecale brojnost fleksibilne radne snage, kako u Japanu, tako i u njihovim glohaliziranim mrezama proizvodnje. Medutim, huduci da seta praksa rada u osnovi oslanja na podredenost visokoobrazovanih japanskih zena, koja nece dovijeka trajati, moja je pretpostavka da je samo pitanje vremena kada ce se skrivena fleksihilnost japanskog trzista radne snage prosiriti i na sredisnju radnu snagu, stavljajuCi u pitanje ono sto su hili najcvrsCi i najproduktivniji odnosi u sustavu radne snage kasnoga industrijskog doha.l 06 Dakle, na kraju mozemo zakljuciti da doista postoji temeljna preohrazha rada, radnika i radnih organizacija u nasim drustvima, ali se ona ne moze obuhvatiti tradicionalnim kategorijama zastaijelih rasprava o 104 Gelb i LiefPalley (1995.) 105 Takenori i Higuchi (1995.) 106 Kuwahara (1989.); Whitaker (1990.) 299 ~ 0 0 StuP.anj kvalificiranost1 t V1sok radn1c1 s posebmm VJe5tu1ama l SrednJI obucem/ kvalif1c1ranl radn1c1 l N1zak radn1c1 s malo obuke ~ Stalno zaposleni (s povlasbcama): Profesionalni menedieri: trazen1 strucnJaCI/ menedzen u tvrtk1 obucen1 1 (trapn/ promaknut1 radniCI pnvremen1 premJe5taJ) • (promaknuce) I kvahf<wana stalna Kvalificirana radna snaga: radna snaga 1z podruzn1ca (trapn/ u tvrtk1 obucem 1 promaknut1 , pnvremem radmc (promaknuce) 1 premJestaJ) I Nekvalificirana radna snaga: profes1onalna/ menedzerska stalna radna snaga 1z podruzmca _jj. Vanjsko trziste rada Unutarnje trziste rada Keiretsu triiste rada • Nestalni, strucnjaci (bez povlastica): strucnpCI pod ugov nekad um1r 1zvr d1r do~remlJeni struc ~~ ag nc za pnv zapos ,._ radnJCI kOJI miJenJaJu poslove radniCI kOje sa!JU agenc11e stram strucnpc1 g >tl t radniCI kOJI n1su promak d1plomant1 bez mog,ucnost1 obucavanJa + I I nov1 d1plomant1 kojl se trebaJU obuc.atl nov1 d1plomant1 z0 Nestaln\ nekvalificirana rad. sn. ( ez povlastica): povremem radmc1 pnvremem radn1c1 dopremiJenl radmc1 radn1c1 nakon m1rovme ,. ~ domaCJce student1 (kol traze povremene pnvremene poslove) stanJI radn1c1 (nakon m1rovme) stranc1 (kval1f1c1ran1, polukvalifJCIran1, nekvalif1c) I S!lka 4 7 Japansko trz1ste radne snage u posi!Jeratnom razdoblju /zvor Obradro Yuko Aoyama, zasnovano na rnformaciJama Japanske AgencrJe za gospodarsko planrranje, Ca1koku;m rodosha to shaka1 no shmro, 1989, str 99 slrka 4 1 ~~ z 0 0 0 g ~ TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI "kraju rada" ili "dekvalificiranju radne snage". PrevladavajuCi model rada u novoj ekonomiji, zasnovanoj na informatici, jest onaj sredisnje radne snage, koju Cine informaticki menedzeri i oni koje Reich naziva "simbolicki analiticari", te raspoloiiva radna snaga koja se moze automatizirati ilili zaposlitilotpustitilprebaciti u inozemstvo, ovisno o trzisnoj potraznji i troskovima rada. Osim toga, umrezen oblik poslovne organizacije omogucuje prebacivanje poslova na druge tvrtke i podugovaranje kao oblike vanjske radne snage u fleksibilnoj prilagodbi trzisnim uvjetima. Analiticari su ispravno razlikovali razliCite oblike fleksibilnosti u placama, geografskoj pokretljivosti, statusu zaposlenosti, ugovornoj sigurnosti i obavljanju zadataka, medu ostalima. 107 Cesto su svi ti oblici zajedno izmijesani u strategiji koja je sama sebi svrha, kako hi se prikazalo kao neizbjezno ono sto je ustvari poslovna iii politicka odluka. No, is tina je da sadasnji tehnoloski trendovi poticu sve oblike fleksibilnosti, pa ce se izostankom specificnih sporazuma o stabiliziranju jedne ili nekoliko razlicitih dimenzija rada, sustav razviti u uopcenu fleksibilnost s vise aspekata za radnike i uvjete rada. Ta je preobrazba potresla nase institucije na taj naCin da je unijela krizu u odnose izmedu rada i drustva. Informacijska tehnologija i restrukturiranje odnosa izmedu kapitala i rada: drustveni dualizam ili fragmentirana drustva? Sirenje informacijske tehnologije u gospodarstvu ne potice izravno nezaposlenost i dugorocno bi moglo otvoriti dodatne poslove. Preobrazba menedzmenta i rada u vecoj mjeri unapreduje strukturu zanimanja u kojoj povecava broj niskokvalificiranih poslova. Rastuca globalna trgovina i ulaganje sami po sebi nisu faktori koji uzrokuju uklanjanje poslova i pogorsanje uvjeta rada na Sjeveru, pri cemu pridonose stvaranju milijuna poslova u novoindustrijalizirajucim zemljama. A ipak je proces povijesnog prijelaza na informacijsko drustvo i globalnu ekonomiju obiljezen rasirenim pogorsanjem uvjeta zivota i rada za radnu snagu. 108 To pogor8anje poprima razlicite oblike u razliCitim kontekstima: uspon strukturalne nezaposlenosti u Europi; opadanje stvarnih placa, porast nejednakosti, nesigurnost poslova u SAD-u; premala zaposlenost i sve veca segmen107 Freeman i Soete (1994.) 108 Harrison (1994.); ILO (1994.) 301 USPON UMRE~ENOG DRU~TVA tacija radne snage u Japanu; informatizacija i smanjivanje novoukljucene urbane radne snage u industrijalizirajuCim zemljama, te sve veca marginalizacija poljoprivredne radne snage u stagnirajuCim, nerazvijenim gospodarstvima. Kako je vee pokazano, ti trendovi ne proizlaze iz strukturalne logike informacijskog obrasca, ali su posljedica sadasnje restrukturacije odnosa izmedu kapitala i rada, potpomognute novim organizacijskim oblikom, umrezenim poduzecem. Osim toga, iako je potencijal informacijskih tehnologija istodobno mogao omoguCiti vecu produktivnost, visi zivotni standard i vecu zaposlenost, kada se odredeni tehnoloski izbori jednom naCine, tada su tehnoloske putanje "zakljucane", 109 a informaticko drustvo hi moglo istodobno postati dvojno drustvo (bez tehnoloske ili povijesne potrebe da to bude). Alternativni pogledi koji prevladavaju u OECD-u i MMF-u i vladinim krugovima u velikim zemljama Zapada pokazivali su da su uoceni trendovi povecane nezaposlenosti, premale zaposlenosti, nejednakosti prihoda, siromastva i drustvene polarizacije u cjelini posljedica neodgovarajuCih kvalifikacija, koju je pogorsao nedostatak fleksibilnosti na tr:listima radne snage.11° Prema tim pogledima, iako je struktura zaposlenostilzanimanja napredovala u smislu obrazovnog sadrzaja kvalifikacija potrebnih za informacijske poslove, radna snaga nije sposobna za nove zadatke ili zbog niske kvalitete obrazovnog sustava ili zbog neprimjerenosti tog sustava da proizvodi potrebne nove kvalifikacije za strukturu zanimanja u nastajanju. 111 U svom izvjestaju istrazivackom institutu ILO-a, Carnoy i Fluitman izlozili su taj siroko prihvacen pogled razornoj kritici. N akon opseznog pregledavanja literature i dokaza o povezanosti izmedu kvalifikacija, zaposlenosti i placa u zemljama OECD-a, oni zakljucuju: Usprkos oCiglednu slaganju o predmetu sto se tice ponude i neodgovarajuCih kvalifikacija, pruzeni dokazi posve su nesigurni, osobito glede poboljsanog obrazovanja i boljeg i veceg obucavanja koji hi dali Ijesenje ili za problem otvorene nezaposlenosti (Europa) ili za problem raspodjele placa (SAD). Znatno je uvjerljivije, tvrdimo, da hi bolje obrazovanje i vise obucavanja dugorocno pridonijelo vecoj produktivnosti i visim stopama gospodarskoga rasta. 112 109 Arthur (1989.) 110 Ovo je pogled kojije obicno svojstven Alanu Greenspanu, predsjedniku Americkog odbora za federalne rezerve, te MMF -u i drugim strucnim medunarodnim krugovima. Za gospodarsku raspravu koja razraduje ovu postavku, vidi: Krugman (1994.); te Krugman i Lawrence (1994.) 111 Cappelli i Rogovsky (1994.) 112 Carnoy i Fluitman (1994.) 302 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI 4 3 2 ~ ....0 .... ~ 0,4 V> 0 0.. 0 -1 -2 -1,8 -3 1947.-67. 1967.-73. 1973.-9. 1979.-89. 1989.-93. Stika 4.8. SAD: godisnji porast prosjecnoga obiteljskog prihoda 1947.-1993. Podaci za 1989. i 1993. revidirani su na osnovi vrijednosti popisa stanovnistva iz 1990. lzvor: Ured za statistiku SAD-a (1994.); obradili Mishel i Bernstein (1994.) U istom smislu, David Howell je pokazao za SAD da, iako je postojala povecana potraznja za visim kvalifikacijama, ona nije uzrok znacajnog opadanja u prosjecnim placama za americke radnike izmedu 1973. i 1990. (pad s tjedne place od 327 US$ na 265 US$ 1990., mjereno u dolarima iz 1982.). Niti je mjesavina kvalifikacija izvor povecanja nejednakosti prihoda. Howell u svojoj studiji, koju je izradio u suradnji s Wolffom, pokazuje da, iako je udio niskokvalificiranih radnika u SAD-u u padu po industrijama, porastao je u njima udio niskoplacenih radnika. Nekoliko studija takoder pokazuje da se visoke kvalifikacije traze, iako ih ne nedostaje, ali visoke kvalifikacije nuzno ne znace vece place. 113 Dakle, u SAD-u, iako je uoceno opadanje stvarnih placa za one s najnizim obrazovanjem, place fakultetski obrazovanih takoder su stagnirale izmedu 1987. i 1993.114 Izravna posljedica gospodarske restrukturacije u SAD-u jest da je u 1980-ima i 1990-ima obiteljski prihod opao (vidi sliku 4.8.). Place i uvje113 Howell (1994.); Howell i Wolff (1991.); Mishel i Teixeira (1991.) 114 Centar za budzetske i politicke prioritete, Washington D.C., naveo New York Times, 7. listopada 1994: 9; takoder vidi: Murphy i Welch (1993.); Bernstein i Adler (1994.) 303 USPON UMREZENOG DRUSTVA ti zivota nastavili su opadati u 1990-ima usprkos jakom gospodarskom oporavku 1993. 115 Studija americkog Biroa za popis stanovnistva iz 1994. 116 pokazala je da je - usprkos znacajnom gospodarskom rastu za gospodarstvo kao cjelinu (3%), te prosjecnom porastu prihoda po stanovniku od 1,8%- prihod prosjecnog kucanstva 1993. opao za 1% u usporedbi s 1992. Od 1989. do 1993. tipicno americko kucanstvo izgubilo je 7% godisnjeg prihoda. Postotak Amerikanaca is pod granice siromastva takoder je porastao 1993. na 15,1% (s 13,1% 1989.), a nejednakost prihoda nastavila je rasti na rekordne razine: 1993. gornja petina americkih kucanstava zaradila je 48,2% ukupnog prihoda, dok je donja petina zaradila 3,6%, naglasavajuci model nejednakosti u placama uspostavljen u 1980-ima. Prema Thurowu (1995.: 78), prosjecna placa za muskarce sa stalnim paslorn pocelaje opadati 1973., au 20 je godina opala s 34.048 US$ na 30.407 US$. U istom razdoblju, 1973.-93., zarade gornjih 20% stabilno su rasle, a stvaran ukupan domaCi proizvod po glavi stanovnika porastao je za 29%. Istodobno, place zena odrzavale su obiteljski prihod, ali su do kasnih 1980-ih i one pocele padati u stvarnim brojkama, sto je dovelo do pada prihoda kucanstva. Do ranih 1990-ih gornjih 1% stanovnistva posjedovalo je 40% ukupne efektive, sto je dvostruka vrijednost u usporedbi sa 1970-ima, te negdje na istoj razini kasnih 1920-ih, prije progresivnog oporezivanja. Prikaz iznenadujuce progresije nejednakosti prihoda u SAD-u daje slika 4.9. Osim toga, pola stoljeca nakon sto je Gunnar Myrdal ukazao na "americku dilemu", Martin Carnoy je u snaznoj najnovijoj knjizi zabiljezio da rasna diskriminacija i dalje povecava drustvenu nejednakost, sto pridonosi marginalizaciji velikoga dijela americkih etnickih manjina.m Iako je Amerika ekstreman primjer nejednakosti prihoda i opadanja stvarnih placa medu industrijaliziranim nacijama, njezin razvoj je znacajan buduCi da predstavlja model fleksibilnog trzista radne snage na koji cilja veCina europskih nacija, a pogotovo europska poduzeca. 118 A drustvene posljedice toga trenda slicne su u Europi. Tako je u siroj okolici Londona izmedu 1979. i 1991. stvarno raspolozivi prihod kucanstava u najnizoj desetini raspodjele prihoda opao za 14%, a omjer stvarnog prihoda najbogatije desetine u odnosu prema najsiromasnijoj gotovo se udvostrucio u posljednjem desetljecu, s 5,6 na 10,2. 119 115 116 117 118 119 304 Mishel i Bemstein (1994.) Naveo New York Times, 7. listopada 1994. Takoder vidi: Newman (1993.) Camoy (1994.) Sayer i Walker (1992.) Lee i Townsend (1993.: 18-20) TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI 80 62,9 -4,6 -20 -4,1 -0,8 "' '"0"'c ·-....."'c t:.c"' ·.;:::;"'c "'c0 ·-Q)"'c "'ooc ..... ·.;:::; ·~ ·~ ::l '"0 0. "t:l Q) 0. Q) Q) ..... 0. \1\ Q) Q) >U 0. ~~ ~~ ~..-- L1") 'U 0 Q) '~ "t:l Q) ·~ ·~ Vl Vl ...r::: ~u Q) 0~ '<:!" ...r::: ~u Q) "t:l "t:l V\ Vi Q) ~ 0 ..-- Q) Stika 4.9. SAD: porast prihoda, u gornjoj petini i po petinama, 1980.-89. lzvor: Americki ured za kongresni budzet (1991.), sakupili Mishel i Bernstein (1994.). Nova ranjivost radne snage u uvjetima neogranicene fleksibilnosti ne odnosi se samo na nekvalificiranu radnu snagu. Sredisnja radna snaga, iako bolje placena i stabilnija, podlozna je mobilnosti skraCivanjem razdoblja radnog staza u kojemu su strucnjaci primani u srediste svijeta poduzetnistva. U americkom biznisu, donja crta u 1990-ima jest pravilo 50/50: oni koji su stariji od 50 godina i zaraduju preko 50.000 US$ imaju poslove koji su prvi na redu za bilo kakvo potencijalno smanjivanje. 120 Logika toga modela vrlo dinamicnog trzista radne snage djeluje skupa sa specificnostima institucija za rad u svakoj zemlji. Tako, studija njemackih radnih odnosa pokazuje da je smanjenje radne snage kao posljedica uvodenja kompjutorizirane opreme u 1980-ima bilo obrnuto proporcionalno s razinom radnicke zastite koju su ostvarili sindikati u odredenoj industriji. S druge strane, tvrtke s visokim razinama zastite takoder su bile one s najvecom promjenom u inovaciji. Ta studija pokazuje da ne postoji nuzno sukob izmedu napredovanja tehnoloske osnove tvrtke i zadrzavanja veCine radnika, uglavnom putem preobucavanja. Te su tvr120 Byrne (1994.) 305 USPON UMREZENOG DRUSTVA tke takoder one s najvisim stupnjem udruzivanja u sindikate. 121 Studija koju je proveo Harley Shaiken o japanskim automobilskim poduzeCima u SAD-u, te pogonu automobilske tvrtke Saturn u Tennesseeju, dolazi do slicnih zakljucaka, koji pokazuju uCinkovitost radnickog utjecaja i sudjelovanja sindikata u uspjesnom uvodenju tehnoloskih inovacija, pri cemu su ogranicili gubitak radne snage. 122 Razlika koju smo pokazali izmedu SAD-a i Europske unije objasnjena je institucionalnom raznolikoscu. U SAD-u drustvena restrukturacija poprima oblik pritiska na placu i uvjete rada. U Europskoj uniji, gdje institucije rada bolje brane svoje povijesno osvojene polozaje, konacni rezultat je povecana nezaposlenost, zbog ogranicenog ulaza mladih radnika i zbog ranog odlaska radne snage najstarijih ili onih koji su uhvaceni u nekonkurentnim sektorima i tvrtkama. 123 Industrijalizirajuce zemlje, pak, u najmanje tri desetljeca imale su model rasclanjen izmedu formalnoga i neformalnog trzista radne snage, sto odgovara fleksibilnim oblicima koje siri nova tehnoloska/organizacijska paradigma u zrelim gospodarstvima. 124 Zasto i kako se ta restrukturacija odnosa izmedu kapitala i rada dogodila u osvit informacijskog doba? Proizaslaje iz povijesnih okolnosti, tehnoloskih mogucnosti i gospodarskih imperativa. Kako bi se preusmjerila nestasica profita, ada sene potakne inflacija, nacionalna gospodarstva i privatne tvrtke djelovale su na troskove radne snage od ranih 1980-ih ili povecanjem produktivnosti bez stvaranja poslova (Europa) ili snizavanjem troskova mnostva novih poslova (SAD). Radnicki sindikati, glavna prepreka jednostrane strategije restrukturacije, bili su oslabljeni zato sto se nisu znali prilagoditi kako bi zastupali nove vrste radnika (zene, mladez, imigrante), djelovali na novim radnim mjestima (uredima privatnog sektora, industrijama visoke tehnologije), te u novim oblicima organizacije (umrezeno poduzece u globalnim razmjerima). 125 Kada je to bilo potrebno, politicki uvedene ofenzivne strategije potpomogle su povijesne/strukturalne trendove koji su radili protiv sindikata (na primjer, Reagan u nadzoru zracnog prometa, Thatcher u odnosu prema rudarima u ugljenokopima). Ali cak su i socijalisticke vlade u Francuskoj i Spanjolskoj pocele mijenjati uvjete trzista rada, tako da su oslabljivale sindika121 122 123 124 125 306 Warnken i Ronning (1990.) Shaiken (1993., 1995.) Bosch (1995.) Partes i dr. (1989.); Gereffi (1993.) Za procjene opadanja tradicionalnih sindikata u novim gospodarskim/tehnolo~kim uvjetima, vidi: Carnoy i dr. (1993.a); takoder vidi: Gourevitch (ur.) (1984.); Adler i Suarez (1993.). TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI te, kada su im pritisci konkurencije otezali da ostro krenu od novih pravila menedzmenta globalne ekonomije. Ono sto je omoguCilo povijesno preokretanje odnosa izmedu kapitala i rada bilaje upotreba mocnih informacijskih tehnologija i organizacijskih oblika koje je proizveo novi tehnoloski medij. Sposobnost okupljanja i rasprsenja rada na specificnim projektima i zadacima bilo gdje u svijetu, u bilo koje vrijeme, stvorila je mogucnost oblikovanja virtualnog poduzeca kao funkcionalne cjeline. Otada je bilo pitanje kako nadjacati institucionalni otpor razvoju takve logike i/ili dobivanje dozvole od radne snage i sindikata pod potencijalnom prijetnjom virtualizacije. Izvanredan porast u fleksibilnosti i prilagodljivosti koji su omogucile nove telfnologije suprotstavio je krutost radne snage mobilnosti kapitala. Slijedio je nemilosrdan pritisak na stvaranje sto fleksibilnijeg doprinosa radne snage. Produktivnost i profitabilnost su povecane, ali je radna snaga izgubila institucionalnu zastitu i postala sve ovisnija o pojedinacnim uvjetima pogadanja u stalno promjenljivu tdistu rada. Drustvo se podijelilo, kako se to obicno i dogada u ljudskoj povijesti, na pobjednike i gubitnike beskrajnog procesa pojedinacnoga, nejednakog pogadanja. Ali ovaj put bilo je malo pravila o tome kako pobijediti i kako izgubiti. Kvalifikacije nisu bile dovoljne, buduCi da je proces tehnoloske promjene ubrzao tempo, stalno mijenjanjuCi definiciju prikladnih vjestina. Biti pripadnikom korporacije, ili cak pojedinih zemalja, nije vise povlastica, zato sto je uznapredovala globalna konkurencija nastavila preuredivati promjenljivu geometriju rada i trzista. Nikada rad nije bio vise u sredistu procesa ostvarivanja vrijednosti. Ali nikada do sada nisu ni radnici (bez obzira na njihove vjestine) hili ranjiviji na organizaciju, buduCi da su postali slabi pojedinci, dani u zakup fleksibilnoj mrezi, kojihje polozaj nepoznat i samoj mrezi. Dakle, na povrsini, drustva su postala/postaju dualizirana, sa znacajnim vrhom i znacajnim dnom na oba kraja strukture zanimanja, pa je na taj naCin smanjena sredina, na tempo i veliCinu koji ovise o polozaju svake zemlje u medunarodnoj podjeli rada i njezinoj politickoj klimi. Ali u dubini drustvene strukture u nastajanju, informacijski rad je potaknuo jos temeljniji proces: dezagregaciju radne snage, koja najavljuje umrezeno drustvo. 307 DODATAKA: Statisticke tablice za cetvrto poglavlje 309 c.:> ~ Tablica 4.1. Sjedinjene Americke Drzave: postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru i prijelaznoj industrijskoj skupini lndustrija 1920. 1930. (a) 1920.-70. 1940. 1950. I. Ekstraktivl')a 28,9 26,3 2,6 25,4 22,9 2,5 21,3 19,2 2,1 II. Preradivacka gradevinska potrosnja proizvodnja prehrana teksti I metal strojevi kemijska mjesovita proizvodnja 32,9 31,6 6,5 0,6 24,5 2,3 4,2 7,7 Ill. Di~.tribucijske usluge 18,7 7,6 po~oprivreda ru arstvo elj€VOZ omunikacije trgovina na veliko trgovina na malo IV. Proizvodne usluge bankarstvo osiguranje nel<retnine inzenjerin& racunovo stvo mjesovite poslovne usluge pravne usluge 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 11,1 1,3 9,0 19,6 6,0 1,0 12,6 1\ 1\ 2,8 3,2 1,3 1,1 0,6 1\ 1\ 1\ 1\ - 1\ 1\ - 1\ - 1991. 1970. 1970. 14,4 12,7 1,7 8,1 7,0 1,1 4,5 3,7 0,8 4,6 3,7 0,8 4,5 3,6 1,0 4,0 3,1 0,9 3,5 2,8 0,6 3,5 2,9 0,6 29,8 4,7 1,2 23,9 2,7 2,0 2,9 2,4 1,5 11,8 33,9 6,2 1,4 26,2 2,7 2,2 3,6 3,7 1,7 12,3 35,9 6,2 1,4 28,3 3,1 3,3 3,9 7,5 1,8 8,7 33,1 5,8 1,4 25,9 2,0 3,0 3,3 8,3 1,6 7,7 33,0 6,0 1,1 25,9 1,9 1,3 3,1 5,1 1,5 12,9 29,6 6,2 1,2 22,2 1,9 0,8 2,7 5,2 1,6 10,0 27,2 6,5 1,2 19,5 1,7 0,7 2,0 4,5 1,3 9,4 25,6 6,5 1,1 18,0 1,6 0,6 1,8 3,8 1,3 8,9 24,7 6,1 1,1 17,5 1,5 0,6 1,7 3,7 1,3 8,6 20,4 4,9 0,9 2,7 11,8 22,4 5,3 1,2 3,5 12,3 21,9 4,4 1,3 3,6 12,5 22,3 3,9 1,5 4,1 12,8 22,4 3,9 1,5 4,0 12,9 21,0 3,7 1,5 3,9 11,9 20,9 3,5 1,5 4,1 11,9 20,6 3,5 1,3 3,9 11,8 20,6 3,6 1,4 4,0 11,7 4,6 1,1 1,2 1,1 1,3 4,8 1,1 1,4 1,0 0,2 0,2 0,6 0,4 6,6 1,6 1,7 1,0 0,3 0,3 1,2 0,5 8,5 2,6 1,8 1,0 0,4 0,4 1,8 0,5 8,2 2,2 1,8 1,0 0,4 0,4 1,8 0,5 10,5 2,6 1,9 1,6 0,6 0,5 2,6 0,8 12,7 2,9 1,9 1,7 0,7 0,5 4,0 0,9 14,0 2,9 2,1 1,8 0,7 0,5 4,9 1,0 14,0 2,8 2,1 1,8 0,7 0,6 5,0 1,1 1\ 0,1 (b) 1970.-1991. 7990. 1980. 1985. 1960. 1\ 1\ V. Drustvene usl1re medicinske, z ravstvene usluge bolnicke usluge obrazovan~e socijalna s rb, vjerske usluge neprofitne orftanizacije postanske us uge vlada mjesovite drustvene usluge VI. Osobne usluge domace usluge hotelijerstvo ugostiteljstvo usluge popravaka braonica ri~ac, saloni za uljepsavanje za ava mjesovite osobne usluge Ukupno 8,7 1\ 1\ .- 1\ - 1\ - 1\ 1\ 1\ 8,2 1\ 1\ 1\ - 0,9 0,9 1\ 1\ 100 1\ 1\ - 1\ 3,5 0,9 11,2 '6,5 2,9 1\ 10,0 2,3 1\ 0,6 2,2 6,3 1\ 1\ 9,2 - - 100 0,7 2,6 - 14,0 5,3 1,3 2,5 1,5 1,0 - 0,9 1,6 100 12,4 1,1 1,8 3,8 0,7 0,3 0,8 3,7 0,1 16,3 1,4 2,7 5,4 1,0 0,4 0,9 4,3 0,2 21,9 2,2 3,7 8,6 1,2 0,4 1,0 4,6 0,3 22,0 2,4 3,7 8,5 1,2 0,4 1,0 4,5 0,3 23,7 2,3 5,3 8,3 1,6 0,5 0,7 4,7 0,4 23,6 3,6 4,0 7,8 2,2 0,4 0,7 4,7 0,2 24,9 4,3 4,0 7,9 2,6 0,4 0,7 4,8 0,2 25,5 4,5 4,1 8,0 2,7 0,4 0,7 4,8 0,2 12,1 3,2 1,0 3,0 1,7 1,2 1,0 1,2 11,3 3,1 1,0 2,9 1,4 1,0 0,8 0,8 0,4 10,0 1,7 1,0 3,3 1,3 0,8 0,9 0,8 0,3 10,0 1,7 1,0 3,2 1,4 0,8 0,9 0,8 0,3 10,5 1,3 1,1 4,4 1,3 0,4 0,7 1,0 0,3 11,7 1,2 1,4 4,9 1,5 0,4 0,8 1,2 0,4 11,5 0,9 1,5 4,8 1,4 0,5 0,7 1,3 0,4 11,7 0,9 1,6 4,9 1,4 0,4 0,7 1,3 0,4 100 100 100 100 100 100 100 100 znaCi da je brojka ukljucena u iznos prethodne kategorije Brojevi se ne mogu zbrajati zbog zaokru.Zivanja. fzvori: (a) Singe! mann (1978.); (b) 1970.: Popis stanovnistva; 1980.-1991.: Teku6 izvjestaj o stanovnistvu, Ured za statistiku rada; Statistika rada: Zaposlenost i zarada, razliCita izdanja. 1\ c..:l ~ ~ CAJ ~ t>:) Tablica 4.2. Japan: postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru i prijelaznoj industrijskoj skupini lndustrija (a) 1920.-70. 1940. 1950. 25,1 5,1 1,2 6,9 11,9 24,8 5,0 1,1 7,2 11,5 24,3 5,0 1,0 7,1 11,2 5,1 1,4 0,7 0,5 0,5 0,2 1,7 0,1 4,8 1,4 0,7 0,5 0,5 0,2 1,4 0,1 7,5 2,8 8,6 3,0 1\ 1\ 9,6 1,9 1,3 1,1 0,8 0,3 4,0 0,1 15,2 3,4 0,9 10,9 14,6 3,5 1,0 2,3 7,8 18,6 4,0 1,1 4,7 8,9 2,9 1,2 0,5 0,2 1,0 1\ 1\ 1\ 0,8 0,4 0,1 0,9 0,5 0,2 1,2 0,6 0,3 0,1 0,3 1,5 0,7 0,2 0,0 0,3 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 0,0 0,2 0,1 0,2 0,0 22,4 5,1 1,1 6,1 10,2 34,2 7,6 0,6 26,0 2,1 2,7 1,5 4,9 1,3 13,5 15,6 3,2 0,7 11,6 0,2 0,1 22,5 5,1 1,2 6,1 10,2 28,5 6,2 0,6 21,7 2,1 3,2 2,9 3,1 1,2 9,2 12,4 3,5 0,4 8,5 - 33,7 9,6 0,6 23,6 2,3 1,2 3,2 5,9 1, 1 10,0 21,0 4,3 0,6 16,1 2,2 3,1 1,6 1,6 1,2 6,4 Ill. Di.~tribucijske usluge eljevoz omunikacije trgovina na veliko trgovina na malo - 33,4 9,1 0,6 23,7 2,2 1,5 3,2 5,9 1,0 10,0 24,9 3,0 0,4 21,6 1,4 3,9 1,4 2,9 1'1 10,9 19,8 3,3 0,4 16,1 1,8 4,8 0,8 0,7 0,6 7,4 0,0 33,7 9,7 0,6 23,4 2,1 1,7 3,6 4,6 1,1 10,3 19,8 19,4 0,4 19,6 2,7 0,3 16,6 2,0 5,0 1,0 0,4 0,4 7,8 - 34,1 7,6 0,6 26,0 2,1 2,7 4,0 5,0 1,3 10,9 19,6 19,4 0,3 II. Preradivacka gradevinska potrosnja proizvodnja prehrana tekstil metal strojevi kemijska mjesovita proizvodnja IV. Proizvodne usluge bankarstvo osiguranje nel<retnine in.Zenjeril racunovo stvo mjesovite poslovne usluge pravne usluge 7,2 7,1 0,1 34,1 32,9 1,2 46,3 44,0 2,2 ru arstvo 9,5 9,3 0,2 50,3 48,6 1,7 50,9 49,9 1,0 po~oprivreda 11,2 11,0 0,2 1970. 56,4 54,9 1,5 I. Ekstraktivna 1990. 1970. 1930. -- (b) 1970.-90. 1985. 1980. 1960. 1920. 0,8 0,8 - - - 4,8 3,9 - 4,9 0,4 0,3 0,9 0,6 0,1 2,2 V. Drustvene usl1re medicinske, z ravstvene usluge bolnicke usluge obrazovan~ socijalna s rb, vjerske usluge neprofitne or~anizacije postanske us uge vi ada mjesovite drustvene usluge VI. Osobne usluge domace usluge hotel ij erstvo ugostiteljstvo usluge popravaka braonica r~ac, saloni za uljepsavanje za ava mjesovite osobne usluge ostalo Ukupno 5,5 0,3 0,5 1,3 0,6 <:.:1 ~ <:.:1 10,3 0,4 1,8 2,9 0,7 1,0 12,9 2,9 - - 2,5 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 0,3 0,3 0,3 0,1 0,6 0,9 3,4 0,0 7,3 6,3 2,2 0,5 1,8 5,3 0,8 0,5 1,1 0,9 0,2 0,6 0,5 0,7 7,6 8,5 0,3 0,9 3,1 0,9 0,5 1,1 0,7 1,0 8,5 0,3 0,9 3,0 0,9 0,5 1,1 0,8 1,0 5,7 2,5 0,5 1,4 0,0 0,1 0,5 0,4 0,2 2,7 0,5 2,4 0,1 0,2 0,7 0,3 0,3 7,2 1,1 10,1 0,2 1,8 2,7 0,7 0,5 3,3 1\ - 1\ - 0,2 0,6 0,8 0,3 0,7 0,8 2,2 0,7 0,4 1,1 0,7 1,0 - - - - - 100 100 100 100 100 znaci da je brojka ukljucena u iznos prethodne kategorije Brojevi se ne mogu zbrajati zbog zaokruzivanja. lzvori: (a) Singelmann (1 978.); (b) Popis stanovnistva, Ured za statistiku. 1\ 2,2 0,3 0,2 3,3 8,3 0,3 1,3 2,4 0,6 0,2 3,1 6,0 0,4 0,7 1,5 0,6 0,7 1,9 - 100 13,5 3,4 1\ 1\ 3,6 1,3 1,1 3,7 1,3 1,1 - 3,6 0,5 3,6 0,4 9,6 0,1 1,0 4,1 1,1 1,6 10,1 0,1 1,1 4,3 0,9 1,7 1\ 1\ 0,9 0,9 1,0 0,9 - - 100 100 - 100 14,3 1,5 2,2 4,5 1,4 1,1 3,4 0,4 10,2 0,1 1,1 4,1 1,0 0,6 1,1 1,3 0,9 0,6 100 c..:l ~ ,j:>. Tablica 4.3. Njemacka: postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru i prijelaznoj industrijskoj skupini 16,1 12,9 3,2 9,0 6,8 2,2 5,1 3,8 1,3 8,7 7,5 1,2 4,1 3,2 0,9 36,3 6,1 0,6 31,6 5,1 3,5 4,5 3,4 1,1 14,0 47,3 9,3 0,8 37,1 4,6 3,5 2,3 3,0 1,7 22,0 51,3 8,5 1,2 41,6 3,1 5,1 3,7 5,0 2,4 22,3 49,0 8,0 0,8 40,2 3,8 2,2 3,7 4,8 2,7 23,0 47,1 7,7 0,8 38,6 3,6 2,4 4,7 9,5 2,4 16,0 40,3 7,1 1,0 32,2 2,9 1,1 4,3 4,9 2,7 16,2 12,8 4,2 8,6 15,7 5,1 16,4 4,5 0,5 3,9 7,5 16,4 3,9 4,4 8,6 17,9 5,4 17,7 5,9 1933. I. Ekstraktivna 33,5 30,9 2,6 31,5 29,1 2,4 II. Preradivacka gradevinska potrosnja proizvodnja prehrana tekstil metal strojevi kemijska mjesovita proizvodnja 38,9 5,3 0,6 33,0 4,3 3,7 3,7 2,9 11 17,3 Ill. Di~_tribucijske usluge eljeVOZ omunikacije trgovina na veliko trgovina na malo 11,9 4,0 po~op(ivreda ru arstvo IV. Proizvodne usluge bankarstvo osiguranje nel<retnine inzenjeri~ racunovo stvo mjesovite poslovne usluge pravne usluge I - 7,9 (b) 1970.-87. 1987. 1970. 1970. 1925. - (a) 1925.-70. 1950. 1961. lndustrija - 10,6 A A 4,2 8,2 3,2 8,6 A A A 2,1 0,7 0,4 0,0 0,1 0,5 2,7 0,6 0,6 0,6 0,1 0,3 2,5 0,7 0,8 0,1 0,2 0,3 4,2 1,2 0,7 0,3 0,4 1,0 5,1 1,7 1,0 0,4 0,6 0,7 4,5 1,7 0,9 0,3 0,6 7,3 2,4 1,0 0,4 0,7 A A A A A 0,9 2,8 0,3 0,6 0,5 0,6 0,8 6,0 0,4 0,6 1,1 0,5 V. Drustvene usl1re medicinske, z ravstvene usluge bolnicke usluge obrazovanLe socijalna s rb, vjerske usluge neprofitne orftanizacije postanske us uge vi ada mjesovite drustvene usluge VI. Osobne usluge domace usluge hotelijerstvo ugostiteljstvo usluge popravaka braonica r~ac, saloni za uljepsavanje za ava mjesovite osobne usluge Ukupno - 1,1 2,1 0,1 7,7 4,4 2,1 - " 0,2 0,4 0,4 0,1 100 - 6,8 1,3 11 '1 2,4 12,5 2,5 "1,2 "1,5 "2,1 1,0 0,9 0,8 1,1 2,2 0,2 1,5 4,1 0,6 7,8 4,0 2,4 -" - 100 0,8 0,1 0,6 100 " znaci da je brojka ukljucena u iznos prethodne kategorije Brojevi sene mogu zbrajati zbog zaokruzivanja. lzvori: (a) Singelmann (1978.); (b) Statistisches Bundesamt, Volkszahlung. C.:! t--4 01 " - 3,0 0,9 0,4 4,9 1,5 0,2 1,7 5,3 3,0 0,4 0,4 1,8 8,6 - 7,7 0,5 9,5 2,8 6,4 1,5 2,6 7,4 0,5 2,9 6,1 0,4 2,8 6,3 0,2 2,7 " "1,0 "1,1 0,5 0,9 0,4 0,1 0,2 1,0 0,9 0,1 " 0,6 0,9 - 0,7 0,5 0,2 24,3 5,4 - 6,9 3,2 2,2 - 15,7 3,1 - - - 0,8 100 17,4 3,2 " 1'1 0,5 0,9 0,4 0,4 100 100 100 "" 1--' 0) Tablica 4.4. Francuska: postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru i prijelaznoj industrijskoj skupini tndustrija I. Ekstraktivna po~oprivreda ru arstvo 11. Preradivacka gradevi nska potrosnja proizvodnja prehrana tekstil metal strojevi kemijska mjesovita proizvodnja Ill. Distribucijske usluge kriJeVOZ omunikacije trgovina na veliko trgovina na malo IV. Proizvodne usluge bankarstvo osiguranje nel<retnine inzenjerin& racunovo stvo mjesovite pos!ovne us!uge pravne usluge (a) 1921.-68. 7946. 1954. 1962. 1968. 1968. 1970. 30,9 28,6 2,3 23,0 20,6 2,4 17,0 15,9 1,1 15,6 14,8 0,2 13,5 12,9 0,6 10,3 9,9 0,4 8,7 8,4 0,3 7,6 7,4 0,2 6,4 6,3 0,1 35,2 7,4 0,7 27,2 3,2 6,0 0,9 0,9 1,3 14,9 37,7 8,7 0,8 28,0 3,1 4,9 1,1 1,2 1,4 16,3 39,3 10,3 0,8 26,0 3,0 2,3 1,5 1,3 1,5 18,5 39,4 9,5 0,8 27,0 3,0 3,8 5,0 4,9 1,8 8,4 38,0 9,5 0,8 27,7 3,0 3,6 5,1 5,3 1,9 8,8 37,3 8,9 0,8 27,6 2,9 3,1 5,0 5,6 1,9 9,1 34,8 8,5 0,9 25,5 2,9 2,5 4,3 5,2 1,8 8,7 30,9 7,1 1,0 22,9 2,9 2,1 3,6 4,8 1,7 7,7 29,5 7,2 1,0 21,3 2,8 1,7 3,5 4,5 1,6 7,3 14,2 4,2 1,3 2,3 6,5 16,4 4,3 1,7 3,2 7,3 15,5 4,3 0,1 3,6 7,5 18,8 4,2 1,8 3,7 9,1 18,7 4,1 1,8 3,8 9,0 19,2 4,1 2,0 4,0 9,2 19,9 4,1 2,1 4,4 9,3 20,2 4,2 2,3 4,4 9,3 20,5 4,3 2,2 4,5 9,5 2,6 0,8 0,5 0,4 0,9 3,2 1,1 0,7 0,2 1,1 5,0 1,3 0,5 0,1 5,5 1,4 0,5 0,2 6,5 1,8 0,6 0,3 7,8 2,0 0,7 0,3 8,5 2,8 0,7 0,3 10,0 2,0 0,8 0,3 3,1 3,4 3,8 4,9 5,3 6,9 1921. 1931. 43,6 42,4 1,2 38,3 36,6 1,7 40,2 38,8 1,4 29,7 3,0 0,2 26,4 2,3 9,4 0,6 32,8 4,2 0,0 28,5 2,6 4,4 2,1 29,6 5,1 0,6 23,8 2,2 2,5 7,3 - - 0,9 13,2 1,1 18,3 1,1 10,7 14,4 5,6 0,7 8,1 13,6 5,1 15,1 6,1 1\ 1\ 1\ 8,5 9,1 1\ 1\ 1,6 0,6 0,2 0,0 0,5 2,1 0,9 0,3 0,0 0,7 1,9 1,2 0,4 0,0 1\ 1\ 1\ 1\ 0,3 0,3 1\ . - 0,3 - 1\ 1\ 5,5 2,0 0,8 0,4 0,3 1,6 1\ 1\ 1\ - 0,4 (b) 1968.-89. 1975. 1980. 1985. 1989.p V. Drustvene ush~e medicinske, z ravstvene usluge bolnicke usluge obrazovanie socijalna s rb, vjerske usluge neprofitne or~anizacije postanske us uge vi ada mjesovite drustvene usluge VI. Osobne usluge domace usluge hotel ijerstvo ugostiteljstvo usluge popravaka braonica r~ac, saloni za uljepsavanje za ava mjesovite osobne usluge Ukupno 5,3 0,9 6,1 1,1 6,8 1,2 9,4 2,2 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 1,3 0,5 1,4 0,5 1,5 0,7 2,4 0,6 12,3 2,9 3,2 4,0 3,5 1,1 1,0 3,4 1\ 1\ 1\ 0,2 0,2 0,1 0,2 0,4 5,6 3,7 1,5 7,2 3,8 2,8 6,4 1,3 1,4 1\ 1\ 1\ 7,4 3,1 1,5 1,4 1,0 7,4 3,0 1,6 1,2 0,3 1,2 1\ 1\ 0,4 0,2 0,0 - - 2,3 2,8 1\ 1\ - 100 - - - 0,3 0,1 0,0 - - 0,2 - 0,2 0,5 100 - 0,3 0,5 100 - 100 100 14,5 1,0 2,2 4,4 1,1 0,7 1,8 3,3 0,0 15,1 15,6 16,4 17,1 19,8 19,5 7,9 2,7 0,9 1,8 1,1 0,5 0,7 0,2 0,0 8,2 8,7 10,2 11,6 13,1 14,1 100 2,7 2,7 2,7 2,8 3,1 3,5 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 10,0 10,6 - 5,6 100 znaci da je brojka ukljucena u iznos prethodne kategorije Brojevi se ne mogu zbrajati zbog zaokruzivanja. lznosi za 1989. su preliminarni. Komunikacije ukljucuju poslovne usluge. Mjesovite usluge ukljucuju sve neprofitne usluge u razdoblju od 1968.-89. /zvori: (a) Singelmann (1978.); (b) INSEE, Annuaire statistique de Ia France (Statisticki godisnjak Francuske). 1\ w f-' -:I - - 6,0 100 7,4 100 8,8 100 100 100 CA:I ,_. CXl Tablica 4.5. ltalija: postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru i prijelaznoj industrijskoj skupini tndustrija -- I. Ekstraktivna po~oprivreda ru arstvo II. Preradivacka gradevinska potrosnja proizvodnja prehrana tekstil metal strojevi kemijska mjesovita proizvodnja Ill. Di.~tribucijske usluge krljeVOZ omunikacije trgovina na veliko trgovina na malo 1921. (a) 1921.-61. 1931. 1951. 1961. 1961. (b) 1961.-90. 1971. 7981. 57,1 56,7 0,4 48,1 47,7 0,4 42,9 42,5 0,4 29,8 29,1 0,7 29,8 29,1 0,7 17,2 17) - 11,7 11,4 0,3 9,5 9,5 24,3 4,1 0,3 19,9 1,2 3,2 1,8 1,5 0,4 11,8 29,0 6,0 0,6 22,4 1,5 4,2 4,4 40,0 12,0 0,6 27,4 2,4 3,4 1,5 1,8 1,4 16,9 39,9 12,0 0,6 27,3 44,3 10,8 0,9 32,7 - 1,0 11,3 31,8 7,6 0,5 23,7 2,4 3,7 1,2 1,4 1,1 13,9 - - 40,5 9,4 0,9 30,2 1,8 6,3 7,0 4,8 1,4 8,8 29,7 7,0 0,8 21,8 1,6 5,0 4,7 3,3 1,3 5,9 8,6 3,9 0,4 4,3 10,1 4,2 0,5 5,4 10,6 3,4 0,6 1,2 5,4 13,0 4,1 0,8 1,4 6,7 15,3 4,9 18,7 5,3 16,2 4,9 1,5 3,6 6,1 25,8 5,2 1,3 17,3 - 1\ - - 1\ 10,3 1\ 13,4 1\ 1\ 1,2 0,2 1\ 1\ 1,8 0,5 0,1 1,9 0,8 0,1 1\ inzenjeri~ 0,8 1\ 1\ 1\ 2,0 0,9 0,2 0,0 0,3 racunovo stvo mjesovite poslovne usluge pravne usluge 1\ 1\ 1,0 0,7 1\ - - 1\ 1\ 0,2 0,2 0,3 0,2 0,4 - - IV. Proizvodne usluge bankarstvo osiguranje nel<retnine 1990. 1\ - 1\ 1,1 1,5 1\ 1\ - 4,6 1,7 0,5 0,0 1,4 0,4 0,1 0,4 1\ 1,8 1\ V. Drustvene ush~e medicinske, z ravstvene usluge bolnicke usluge obrazovante socijafna s rb, vjerske usluge neprofitne or~anizacije postanske us uge vi ada mjesovite drustvene usluge Ukupno 5,1 0,8 7,9 1,1 1\ 1\ 1\ 1,0 0,6 1,3 1,1 0,7 0,1 2,1 2,0 1,2 0,1 3,4 1\ 1\ 1\ 0,6 0,3 0,1 4,6 2,4 0,2 0,8 5,6 3,2 0,6 0,7 4,7 2,2 1,4 - VI. Osobne us I uge domace usluge hotelijerstvo ugost1teljstvo us I ug~ popravaka braomca r~ac, saloni za uljepsavanje za ava mjesovite osobne usluge sve ostale usluge 4,1 0,6 0,3 0,4 0,0 0,5 0,2 0,7 0,1 0,1 - - - - 6,9 1\ - - 5,9 2,2 0,7 1,4 - - 0,2 0,9 0,3 0,2 - - - - - 7,0 100 100 100 6,5 - - 0,1 0,6 0,3 0,1 - - 4,8 1\ - - - 9,3 0,7 0,9 2,7 0,2 100 100 - 19,1 1,7 2,6 7,4 0,2 0,3 15,5 6,5 0,4 7,9 1,2 0,9 2,0 2,0 0,3 1,0 0,5 0,1 4,1 1\ 15,6 11,8 100 100 100 znaci da je brojka ukljucena u iznos prethodne kategorije. Brojevi sene mogu zbrajati zbog zaokru.Zivanja. lznosi iz 1990. ne mogu se usporediti s iznosima iz prethodnih godina zbog razlicitosti izvora. /zvori: (a) Singelmann (1978.); (b) 1961.-1981.: lstituto Centrale di statistica (Sredisnji institut za statistiku), Censimento generate della popolazione (Generalni popis stanovnistva); 1990.: lstituto nazionale di statistica, Annuario Statistico Italiano, 1991. (Nacionalni institut za statistiku, Statisticki godisnjak ltalije, 1991.). 1\ "' ~ ~ ~ Tablica 4.6. Ujedinjeno Kraljevstvo: postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru i prijelaznoj industrijskoj skupini 0 po~oprivreda ru arstvo 1970.-92. 1970.-90. 1921.-71. Jndustrija -I. Ekstraktivna (d) Velika Britanija (zaposleni) 1971.-81. (c) Velika Britanija (namjestenici) (b) Ujedinjeno Kraljevstvo (namjestenici) (a) Engleska i Wales 1921. 1931. 1951. 1961. 1971. 1970. 1975. 1980. 1985. 1990. 1970. 1971. 1980. 1981. 1990. 1992. 1971. 1981. 14,2 11,8 7,1 6,1 7,1 5,7 8.9 5.0 3.9 6,6 3,5 3,1 4,3 2,6 1,7 3,6 1,7 1,9 3,3 1,8 1,6 4,7 1,6 3,2 4,4 1,6 2,8 3,3 1,3 2,0 3,6 3,4 1,7 1,6 1,9 1,9 4,3 1,6 3,2 4,9 1,6 3,3 3,2 1,2 2,0 1,8 1,2 0,5 4,3 3,9 2,7 2,3 1,6 1,6 II. Preradivacka gradevinska potrosnja proizvodnja prehrana tekstil metal strojevi kemijska mjesovita proizvodnja 42,2 39,3 45.4 46,0 4,4 5,2 6.5 6,9 1,0 1,3 1.7 1,7 36,8 32,9 37.2 37,4 3,3 3,4 3.0 3,0 5,9 5,9 4.5 3,4 2,8 2,1 2.7 2,7 1,6 1,4 3.0 3,2 1,1 1,1 2.1 2,3 22,1 19,0 21.9 22,8 Ill. Di~tribucijske usluge eljeVOZ omunikacije trgovina na veliko trgovina na malo 19,3 21,6 19.2 19,7 17,9 18,7 18,9 19,9 20,4 20,6 18,8 18,7 20,2 20,4 20,4 20,7 19,3 20,3 7,3 7,0 6.4 5,7 4,8 4,9 4,7 6,5 4,2 4,1 4,9 5,0 6,5 6,6 4,2 4,3 4,8 4,6 1\ 1,9 1,9 1,8 1,9 2,0 2,0 1\ 2,0 1,9 2,0 2,1 1\ 12,0 14,6 12.8 14,0 3,4 2,3 3,7 4,0 4,5 4,5 2,3 2,4 4,1 4,2 4,3 4,5 2,1 3,9 1\ 1\ 1\ 1\ 9,6 9,5 8,4 9,5 9,7 10,1 9,5 9,3 9,5 9,6 10,1 10,0 10,7 9,8 IV. Proizvodne usluge bankarstvo osiguranje nek:retnine inzenjerin& racunovo stvo mjesovite poslovne usluge pravne usluge 2,6 0,8 0,7 - 0,2 0,0 0,4 0,4 3,1 0,8 0,9 0,3 0,2 0,3 0,2 0,4 3.2 4,5 0.9 1,2 0.9 1,1 0.3 0,3 0.20.3 0,4 0.1 1 '1 0.4 0,4 43,8 46,7 40,3 35,7 29,8 27,3 46,6 7,1 6,3 5,8 5,5 4,8 4,8 6,2 1,6 1,7 1,6- 1,7 34,9 38,7 33,0 30,2 25,0 22,5 38,8 3,0 3,9 3,2 3,2 2,8 2,4 3,8 2,4 3,1 2,1 1,5 1,1 0,9 3,0 2,3 5,4 4,6 6,8 3,6 3,1 5,5 4,8 9,2 7,7 7,9 6,8 6,1 9,3 2,0 2,3 2,1 1,6 1,4 2,4 20,4 14,8 13,1 10,8 9,2 8,6 14,8 45,9 6,0 1,7 38,2 3,8 2,8 5,3 9,1 2,4 14,8 35,7 5,4 30,3 3,1 1,5 6,9 8,0 10,8 33,7 27,3 26,3 42,8 35,6 5,2 4,8 4,0 7,0 7,0 1,2 1,5 1,5 28,5 22,5 21,1 34,2 27,1 3,1 2,9 2,9 3,1 3,0 1,5 0,9 0,8 2,5 1,3 6,2 3,2 2,7 4,8 4,1 7,6 6,2 5,8 8,3 7,1 1,5 1,4 2,2 1,7 1 0,2 8,5 8,0 13,4 10,0 5,6 5,0 5,7 7,5 9,7 12,0 5,1 5,2 7,5 8,0 12,1 12,3 1,6 1,6 1,9 2,0 2,4 2,8 1,6 1,7 2,0 2,2 2,8 2,8 1,2 1,3 1,2 0,9 1 '1 1,2 1,3 1,3 1,0 1,0 1,2 1,2 0,6 0,7 0,4 0,3 0,40,6 0,6 0,3 0,3 0,4 0,4 0,4 0,4- 0,8 0,4 0,4 1,0 1,0 1,4 4,5 5,6 7,4 1,1 1,1 4,5 4,8 7,5 5,9 1,0 0,5 0,5 0,5- 0,5 0,5- - 5,6 7,9 1,6 2,1 1,2 1,1 0,4 0,4 0,50,41 '1 4,3 0,5- V. Drustvene ush1re 8, 9 medicinske, z ravstvene us luge 1,0 bolnicke usluge " obrazovanle 2,1 socijalna s rb, vjerske usluge 0,6 neprofitne or~anizacije 0,1 postanske us uge 1,1 vlada 3,8 mjesovite drustvene usluge 0,2 9,7 12,1 14,1 19,4 17,7 22,1 24,2 26,8 27,2 17,7 18,3 23,9 24,9 27,2 28,9 18,9 22,8 1,1 2,9 3,4 0,8 4,5 5,5 6,8 7,8 8,1 4,4 4,6 6,8 7,1 8,1 8,7 1,0 6,3 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 1\ 3,1 3,2.2,2 2,4 3,9 5,8 6,4 8,5 7,6 8,1 8,3 6,4 6,7 7,5 7,8 8,2 8,7 6,2 6,7 0,6 0,6 0,7 1,0 0,1 0,1 2,5 3,5 3,9 0,1 0,1 2,4 2,6 3,2 3,4 1,1 0,0 0,2 0,10,1 1,2 1,6 1,6 1,8 - 4,3 4,2 4,0 6,0 6,2 7,3 7,3 7,4 6,8 6,2 6,4 7,2 7,4 7,0 7,4 6,8 7,2 0,2 0,4 0,6 0,6 0,6 0,6- 0,6 0,5 0,6 0,7 0,4 2,6 - VI. Osobne usluge 12,9 14,5 11,3 7,5 8,2 2,4 domace usluge hotelijerstvo 2,4 2,2 4,2 ugostiteljstvo 0,8 1,3 1\ 1,4 uslug.:: popravaka 0,8 0,9 0,8 braon1ca 0,3 0,5 0,4 ri~ac, saloni za uljepsavanje za ava 0,7 0,9 1,1 0,5 0,3 1,0 mjesovite osobne usluge ostalo Ukupno 9,0 9,0 1,6 1,0 2,7 1,6 1\ 1,0 1,8 2,1 0,7 0,4 0,7 1,1 1,0 1,1 0,5 0,8 - 100 100 100 100 100 8,1 9,7 8,1 9,0 9,7 0,4- 1,2 1,1 4,3 4,9 5,6 1\ 1\ 1,3 2,5 1\ 1,8 1,9 0,9 1,0 1,0 0,5 0,4- 1,4 0,4- 1,1 1,3 1,9 2,3 2,3 1,3 2,1 1,0 0,9 0,9 0,2 0,0 0,0- - 8,1 0,4 1,2 1,3 1,8 0,5 0,4 1,1 1,3 0,2 8,1 0,4 1,2 1,3 1,9 0,5 0,4 1,1 1,4 0,3 7,9 - 8,1 - 4,3 4,4 1\ 1\ 1,9 0,8 - - - 1,3 4,0 1,1 - - 2,0 0,8 9,7 1,2 4,4 1,0 0,9 0,9 - 9,8 - 2,3 0,9 0,0 2,3 0,9 0,3 100 100 100 100 100 100 100 1 00 100 100 100 8,4 8,9 1,0 0,4 1,0 4,1 1,9 1\ 2,1 1,5 0,40,61,1 1,9 0,2 1,1 0,7 0,6 100 100 znaci da je brojka ukljucena u iznos prethodne kategorije. Brojevi se ne mogu zbrajati zbog zaokruzivanja. Podaci za Veliku Britaniju su za zaposlene, a za Ujedinjeno Kraljevstvo su za namjestenike u zaposlenosti. Postanske usluge su ukljucene u kategoriju komunikacija. U brojkama za Ujedinjeno Kraljevstvo za 1980. potrosnja je ukljucena u rudarstvo. Kemijska industrija je ukljucena u metalnu u 1980. lzvori: (a) Singelmann (1978.); (b)- (d) 1970.-92: Godisnji izvadak iz statistika, te List za zaposlenost (Employment Gazzette); 1971.-81.: Ured za popis i istrazivanje stanovnistva, lzvjestaji popisa. 1\ CJj t-:) t-' "' t-.:1 t-.:1 Tablica 4.7. Kanada: postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru i prijelaznoj industrijskoj skupini lndustrija 1921. 1931. Ca21921.-71. 1941. 1951. 1961. 1971. 1977. (b27971.-92. 7981. 1992. I. Ekstraktivna 36,9 35,2 1,6 34,4 32,5 1,9 31,7 29,5 2,2 21,6 19,7 1,9 14,7 12,8 1,9 9,1 7,4 1,7 8,3 6,6 1,6 7,1 5,3 1,8 5,7 4,4 1,3 II. Preradivacka gradevi nska potrosnja proizvodnja prehrana tekstil metal strojevi kemijska mjesovita proizvodnja 26,1 9,0 17,0 1,2 2,7 2,9 24,7 6,8 l ,5 16,4 2,2 2,6 1,9 0,7 0,4 8,6 28,2 5,3 0,6 22,3 3,4 3,7 2,3 0,9 0,8 11,2 33,7 6,9 1,2 25,6 3,1 1,6 3,9 30,0 6,9 1,1 22,0 3,2 0,9 1,5 1,0 1,0 14,4 27,1 6,3 1,0 19,7 2,9 1,0 3,0 2,3 1,2 9,3 26,8 6,5 1,1 19,2 2,7 0,7 3,4 2,2 1,1 9,0 22,3 6,3 1,2 14,9 1,3 15,7 31 '1 7,0 1,1 23,0 3,7 1,3 3,2 0,8 1,4 12,6 Ill. Distribucijske usluge krijevoz omunikacije trgovina na veliko trgovina na malo 19,2 8,5 10,7 18,4 7,2 0,9 21,8 6,8 1,1 3,8 10,1 23,9 6,6 2,1 4,7 10,5 23,0 5,4 2,1 4,5 11,0 20,8 5,0 1,9 4,1 9,8 22,9 4,8 2,1 4,8 11,1 24,0 4,1 2,1 4,5 13,2 3,9 1,3 1,1 0,4 0,2 0,2 0,4 0,3 5,3 1,8 1,9 7,3 2,4 2,2 6,6 2,2 2,0 11,3 3,7 1\ 1\ 1\ 0,4 0,3 0,5 0,4 0,7 0,4 1,1 0,5 0,6 0,4 1,0 0,4 9,7 2,7 0,9 1,7 0,9 0,5 2,3 0,6 -- po~oprlvreda ru arstvo IV Proizvodne usluge bankarstvo osiguranje nel<retnine inzenjerin& racunovo stvo mjesovite poslovne usluge pravne usluge 1\ 0,2 10,0 1\ 8,7 17,7 5,8 0,7 2,4 8,8 3,7 1,2 3,3 1,2 1,0 0,2 2,7 0,9 0,9 0,3 1,6 1\ 1\ 2,3 1\ 1\ 0,2 - - 0,1 0,4 0,4 0,1 0,2 0,3 1\ 14,9 1\ 2,2 5,4 V. Drustvene usl1re medicinske1 z ravstvene usluge bolnicke usluge obrazovan~ socijalna s rb 1 vjerske usluge neprofitne or~anizacije postanske us uge vi ada mjesovite drustvene usluge VI. Osobne usluge domace us I uge hotelijerstvo ugostiteljstvo uslug~ popravaka braomca ri~ac 1 saloni za uljepsavanje za ava mjesovite osobne usluge ostalo Ukupno 715 819 111 118 914 212 1\ 1\ 1\ 1\ 210 019 217 217 017 219 019 317 414 111 113 - 110 - 310 - 15,4 016 3,4 015 015 218 015 617 1012 1012 718 915 412 218 415 116 116 113 1 11 116 115 116 111 015 016 014 012 017 015 015 013 - - 1\ 015 015 016 0,4 112 - - - - 100 100 100 012 - 100 2111 110 417 713 114 -511 015 216 013 1\ - - 1113 311 1\ - C.:> ~ C.:> 616 119 2216 911 1\ 710 012 1\ 7,4 111 716 116 615 916 017 715 016 915 014 517 1315 319 117 115 1\ 212 017 216 019 015 017 016 110 110 115 100 2410 210 410 012 100 znaCi da je brojka ukljucena u iznos prethodne kategorije. Brojevi se ne mogu zbrajati zbog zaokruzivanja. lznosi iz 1992. ne mogu se uspored1ti s prethodnim godinama zbog razlike u izvorima. lzvori: (a) Singelmann (1978.); (b) 1971.-81.: Popis stanovnistva; 1992: Statistike za Kanadu (Radna snaga)1 svibanj. 1\ 118 411 610 113 012 514 - 111 016 - 2210 - 110 1I 1 015 016 019 013 713 013 015 100 615 1\ 112 - 013 100 710 017 100 ~ ~ Tablica 4.8. Sjedinjene Americke Drzave: statistika zaposlenosti po industriji industrija usluge ' rukovanje dobrima rukovanje informacijama usluge: industriha informacije: do ra 1920. 1930. 1940. 48,0% 52,0% 73,3% 26,7% 1,1 0,4 43,3% 56,7% 69,0% 31,0% 1,3 0,5 37,9% 62,1% 67,4% 32,5% 1,6 0,5 (al1920. -70. 1950. 1960. 39,2% 60,8% 69,3% 30,6% 1,6 0,4 38,2% 61,8% 65,8% 34,0% 1,6 0,5 1970. 1970. 1980. 33,6% 66,4% 61,1% 38,9% 2,0 0,6 34,0% 66,0% 61,2% 39,0% 1,9 0,6 30,5% 69,5% 57,3% 42,7% 2,3 0,7 industrija = rudarstvo, graaevinarstvo, proizvodnja usluge = preostale kategorije rukovanje dobrima = rudarstvo, graaevinarstvo, proizvodnja, prijevoz, trgovina na veliko/malo rukovanje informacijama = komunikacije; financije, osiguranje i nekretnine (FIRE); usluge; vlada usluge: industrija = omjer izmeau zaposlenosti u uslugama i u industriji informacije: dobra = omjer izmeau zaposlenosti u rukovanju informacijama i rukovanju dobrima /zvor:Vidi tablicu 4.1. (.b)1970.-91. 1985. 1990. 27,7% 72,3% 54,7% 45,3% 2,6 0,8 25,8% 74,2% 52,6% 47,4% 2,9 0,9 1991. 24,9% 75,1% 51,7% 48,3% 3,0 0,9 Tablica 4.9. Japan: statistika zaposlenosti po industriji industrija • usluge rukovanje dobrima rukovanje informacijama usluge: industri~ informacije: do ra 1920. 1930. 46,3% 53,7% 76,8% 23,2% 1,2 0,3 40,7% 59,3% 75,8% 24,0% 1,5 0,3 (.aU920.-70. 1940. 1950. 47,8% 52,2% 77,3% 22,5% 1,1 0,3 43,1% 56,9% 72,9% 27,1% 1,3 0,4 1960. 1970. 1970. 43,4% 56,6% 73,8% 26,4% 1,3 0,4 42,1% 57,9% 73,2% 27,0% 1,4 0,4 42,1% 57,9% 73,0% 26,9% 1,4 0,4 industrija = rudarstvo, gradevinarstvo, proizvodnja usluge = preostale kategorije rukovanje dobrima = rudarstvo, gradevinarstvo, proizvodnja, prijevoz, trgovina na veliko/malo rukovanje informacijama = komunikacije; financije, osiguranje i nekretnine (FIRE); usluge; vlada usluge: industrija = omjer izmedu zaposlenosti u uslugama i u industriji informacije: dobra = omjer izmedu zaposlenosti u rukovanju informacijama i rukovanju dobrima lzvor:Vidi tablicu 4.2. ~ '-" 01 (b2J970.-90. 1980. 1985. 37,4% 62,6% 69,6% 30,4% 1,7 0,4 36,3% 63,7% 67,9% 31,9% 1,8 0,5 1990. 35,8% 64,2% 65,9% 33,4% 1,8 0,5 1:.\j t-.j m Tablica 4. 10. Njemacka: statistikiJ. zaposlenosti po industriji (a)1925.-70. 1925. industrija • usluge rukovanje dobrima rukovanje informacijama usluge: mdustri~ informacije: do ra 59,1% 40,9% 78,8% 21,2% 0,7 0,3 1933.- 56,6% 43,3% 77,1% 22,9% 0,8 0,3 7950. 7961. 1970. 57,3% 42,7% 78,1% 21,9% 0,7 0,3 56,2% 43,8% 76,5% 23,5% 0,8 0,3 51,2% 48,8% 71,4% 29,1% 1,0 0,4 industrija = rudarstvo, gradevinarstvo, proizvodnja usluge = preostale kategorije rukovanje dobrima = rudarstvo, gradevinarstvo, proizvodnja, prijevoz, trgovina na veliko/malo rukovanje informacijama = komunikacije; financije, osiguranje i nekretnine (FIRE); usluge; vlada usluge: industrija = omjer izmedu zaposlenosti u uslugama i u industriji informacije: dobra = omjer izmedu zaposlenosti u rukovanju informacijama i rukovanju dobrima /zvor:Vidi tablicu 4.3. Cbil270 -B.Z 1987. 1970. 51,4% 48,6% 71,6% 28,4% 0,9 0,4 41,5% 58,5% 60,8% 39,2% 1,4 0,6 Tablica 4.11. Francuska: statistika zaposlenosti po industriji industrija usluge rukovanje dobrima rukovanje informacijama usluge: industriba informacije: do ra 1921. 1931. 53,1% 46,9% 79,8% 20,2% 0,9 0,3 54,3% 45,7% 80,2% 19,8% 0,8 0,2 (aU 9.2 1. -6.{1, 1946. 1954. 49,7% 50,3% 77,8% 22,4% 1,0 0,3 51,8% 48,2% 73,1% 27,0% 0,9 0,4 7962. 1968. 49,5% 50,5% 71,2% 29,0% 1,0 0,4 47,3% 52,7% 67,7% 32,3% 1,1 0,5 (bi 19.6.8. -89.. 7975. 1980. 1985. 1989. 43,8% 43,4% 41,0% 37,4% 56,2% 56,6% 59,0% 62,6% 67,8% 66,8% 64,1% 60,8% 32,2% 33,2% 35,9% 39,2% 1,3 1,4 1,7 1,3 0,5 0,5 0,6 0,6 32,5% 67,5% 56,3% 43,7% 2,1 0,8 30,6% 69,4% 54,9% 45,1% 2,3 0,8 1968. industrija = rudarstvo, gradevinarstvo, proizvodnja usluge = preostale kategorije rukovanje dobrima = rudarstvo, gradevinarstvo, proizvodnja, prijevoz, trgovina na veliko/malo rukovanje informacijama = komunikacije; financije, osiguranje i nekretnine (FIRE); usluge; vlada usluge: industrija = omjer izmedu zaposlenosti u uslugama i u industriji mformacije: dobra= omjer izmedu zaposlenosti u rukovanju informacijama i rukovanju dobrima lzvor: Vidi tab lieu 4.4. Clj t-.:l -1 1970. CJ:) ~:>:) 00 Tablica 4.12. ltalija: statistika zaposlenosti po industriji (1211261 -2Q (al1221 -61 industrija usluge • rukovanje dobrima rukovanje informacijama usluge: industriba informacije: do ra 1921. 1937. 1951. 7961. 1961. 1971. 1981. 56,5% 43,5% 76,6% 23,4% 0,8 0,3 55,4% 44,6% 76,2% 23,8% 0,8 0,3 55,3% 44,7% 76,1% 23,9% 0,8 0,3 56,6% 43,4% 75,6% 24,4% 0,8 0,3 56,4% 43,6% 78,8% 21,2% 0,8 0,3 52,5% 47,5% 76,1% 23,9% 0,9 0,3 45,0% 55,0% 63,6% 36,4% 1,2 0,6 industrija = rudarstvo, gradevinarstvo, proizvodnja usluge = preostale kategorije rukovanje dobrima = rudarstvo, gradevinarstvo, proizvodnja, prijevoz, trgovina na veliko/malo rukovanje informacijama = komunikacije; financije, osiguranje i nekretnine (FIRE); usluge; vlada usluge: industrija = omjer izmedu zaposlenosti u uslugama i u industriji informacije: dobra = omjer izmedu zaposlenosti u rukovanju informacijama i rukovanju dobrima Vrijednosti iz 1990. ne mogu se usporedivati s onima iz prijasnjih godina zbog razlika u izvorima. lzvor: Vidi tab lieu 4.5. - 1990. 31,9% 68,1% 62,2% 37,8% 2,1 0,6 Tablica 4.13. Ujedinjeno Kraljevstvo: statistika zaposlenosti po industriji (al Eng.leska i Wales, 1921.-71. industrija us luge rukovanje dobrima rukovanje informacijama usluge: industri~ informacije: do ra 1921. 1931. 53,0% 47,0% 76,3% 23,7% 0,9 0,3 47,9% 52,1% 73,3% 26,7% 1,1 0,4 1951. 51,8% 48,2% 76,4% 23,6% 0,9 0,3 (bl Uiedinieno Kralievstvo, 1970.-90. 1961. 1971. 1970. 1975~ 1980. 1985. 1990. 50,9% 49,1% 74,2% 25,8% 1,0 0,3 46,7% 53,3% 66,6% 33,3% 1,1 0,5 49,4% 50,6% 67,6% 32,2% 1,0 0,5 42,6% 57,4% 61,0% 39,0% 1,3 0,6 39,4% 60,6% 64,0% 36,0% 1,5 0,6 33,1% 66,9% 56,7% 43,3% 2,0 0,8 29,6% 70,4% 54,2% 45,8% 2,4 0,8 industrija = rudarstvo, gradevinarstvo, proizvodnja usluge = preostale kategorije rukovanje dobrima = rudarstvo, gradevinarstvo, proizvodnja, prijevoz, trgovina na veliko/malo rukovanje informacijama = komunikacije; financije, osiguranje i nekretnine (FIRE); usluge; vlada usluge: industrija = omjer izmedu zaposlenosti u uslugama i u industriji informacije: dobra= omjer izmedu zaposlenosti u rukovanju informacijama i rukovanju dobrima lzvor: Vidi tab lieu 4.6. Cl.' ~ c.:> c.:> 0 Tablica 4.14. Kanada: statistika zaposlenosti po industriji industrija usluge . rukovanje dobrima rukovanje informacijama usluge: industri~ informacije: do ra 1921. 1931. 42,7% 57,3% 72,3% 27,6% 1,3 0,4 37,2% 62,8% 69,6% 30,4% 1,7 0,4 (al1921.-71. 1941. 1951. 1961. 1971. 1971. 42,8% 57,2% 71,9% 28,1% 1,3 0,4 36,6% 63,4% 67,4% 32,6% 1,7 0,5 33,0% 67,0% 58,6% 41,4% 2,0 0,7 29,8% 70,2% 52,8% 47,2% 2,4 0,9 42,3% 57,7% 69,6% 30,4% 1,4 0,4 industrija =rudarstvo, gradevinarstvo, proizvodnja usluge = preostale kategorije rukovanje dobrima = rudarstvo, gradevinarstvo, proizvodnja, prijevoz, trgovina na veliko/malo rukovanje informacijama = komunikacije; financije, osiguranje i nekretnine (FIRE); usluge; vlada usluge: industrija = omjer izmedu zaposlenosti u uslugama i u industriji informacije: dobra = omjer izmedu zaposlenosti u rukovanju informacijama i rukovanju dobrima Vrijednosti iz 1992. ne mogu se usporedivati s prethodnim godinama zbog razlike u izvorima. /zvor:Vidi tablicu 4.7. (aU971.-92. 1992. 1981. 29,0% 71,0% 58,1% 41,9% 2,4 0,7 23,5% 76,5% 54,3% 45,7% 3,3 0,8 Tablica 4.15. Struktura zanimanja izabranih zemalja (%) SAD Kategorije menedzer~ 1991. Kanada 1992. Ujedinjeno Kraljevstvo 1990. Francuska 1989. 11,0 21,8 4,1 13,9 8,7 26,7 3,8 11 11 12,8 13,7 3,2 29,7 1\ 1\ 30,6 32,8 7,5 6,0 12,4 25,9 trgovci Cinovnici ukupno 11,9 15,7 27,6 9,9 16,0 25,9 6,6 17,3 23,9 3,8 24,2 28,0 7,8 13,7 21,5 15,1 18,6 33,7 obrtnici i operateri 21,8 21,1 22,4 28,1 27,9 31,8 polukvalificirani radnici u uslugama polukvalificiarani radnici u prijevozu ukupno 13,7 4,2 17,9 13,7 3,5 17,2 12,8 5,6 18,4 7,2 4,2 11,4 12,3 5,5 17,3 8,6 3,7 12,3 poljoprivredni radnici i upravitelji ostalo - 5,1 1,6 1,0 6,6 3,1 3,0 7,2 100 100 3,0 13,0 17,6 100 1 lznosi se ne mogu zbrajati zbog zaokruzivanja. 2 1\ znaci da je podatak ukljucen u kategoriju koja se nalazi neposredno iznad te kategorije. lzvor: autorska razrada; vidi Dodatak B. 1-' japan 1990. strucnjaci tehnicari ukupno sveukupno <:..:> <:..:> Njemacka 1987. - 100 100 1\ 14,9 100 <:.:> <:.:> t-:1 Tablica 4.16. Sjedinjene Americke Drzave: zaposlenost po zanimanju 1960.-91. (%) Kategorija zanimanja 1960. 1970. 1980. 1985. 1990. 1991. menedzeri strucnjaci tehnicari • t;_rgovci .. 11 '1 11,8 10,5 14,2 11,2 16,1 1\ 1\ 1\ 7,3 14,8 30,2 13,0 4,9 7,0 6,2 17,4 32,2 12,4 3,2 4,0 6,3 18,6 28,1 13,3 3,6 2,8 11,4 12,7 3,0 11,8 16,2 23,9 13,5 4,2 3,2 12,6 13,4 3,3 12,0 15,8 22,5 13,4 4,1 2,9 12,8 13,7 3,2 11,9 15,7 21,8 13,7 4,2 3,0 ClnOVniCI obrtnici i operateri polukvalificirani radnici u uslugama polukvalificirani radnici u prijevozu poljoprivredni radnici i upravitelji ukupno -- 100, 100, 100, " znaci da je podatak ukljucen u kategoriju koja se nalazi neposredno iznad. lznosi su sezonski prilagodeni godisnji podaci osim podataka za 1960., koji su od prosinca. lzvor: Statistika rada: Zaposlenost i zarada, razlicita izdanja. 100, 100, 100, Tablica 4.17. Japan: zaposlenost po zanimanju 1955.-90. (%) Kategorija zanimanja menedzeri strucnjaci tehnicari • ~govci .. ClnOVniCI obrtnici i operateri polukvalificirani radnici u uslugama polukvalificirani radnici u prijevozu poljoprivredni radnici i upravitelji ukupno 1955. 1960. 1965. 1970. 1975. 1980. 1985. 1990. 2,2 4,6 2,1 5,0 2,8 5,0 2,6 5,8 4,0 7,0 4,0 7,9 3,6 9,3 3,8 11 11 " 13,3 9,0 27,0 5,4 1,7 36,7 100 " 13,4 11,2 29,5 6,7 2,3 29,8 100 " 13,0 13,4 31,4 7,5 3,7 23,1 100 " 13,0 14,8 34,2 7,6 4,6 17,3 100 " 14,2 15,7 33,3 8,8 4,5 12,5 100 " 14,4 16,7 33,1 9,1 4,5 10,3 100 " 14,9 17,7 33,2 8,7 3,9 8,7 100 " 15,1 18,6 31,8 8,6 3,7 7,2 100 " znaci da je podatak ukljucen u kategoriju koja se nalazi neposredno iznad. CistaCi i smetlari ukljuceni su izmedu 1970. i 1980. u kategoriju polukvalificiranih radnika u uslugama; od 1985. ukljuceni su u kategoriju obrtnika i operatera. /zvor: Statisticki godisnjak Japan a, 1991. ·1 '1 (Aj (Aj (Aj TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI Tablica 4.18. Njemacka: zaposlenost po zanimanju 1976.-89. (%) Kategorija zanimanja 1976. 7980. 1985. 1989. menedzeri strucnjaci tehnicari trgovci cinovnici obrtnici i operateri polukvalificirani radnici u uslugama polukvalificirani radnici u prijevozu poljoprivredni radnici i upravitelji ostali 318 1110 710 716 1311 3118 1215 613 518 11 312 11 11 712 716 1412 3210 1215 611 418 112 319 12,6 718 715 1215 2813 1518 515 319 211 411 1319 817 718 1317 2719 1213 515 311 310 ukupno I 100 100 100 100 znaCi da je podatak ukljucen u kategoriju koja se nalazi neposredno iznad. lzvor: 1976.-89.: Statistisches Bundesamt, Statistisches }ahrbuch1 razlicita izdanja. 1\ Tablica 4.19. Francuska: zaposlenost po zanimanju 1982.-89. (%) Kategorija zanimanja 1982. 1989. menedzeri strucnjaci tehnicari trgovci cinovnici obrtnici i operateri polukvalificirani radnici u uslugama polukvalificirani radnici u prijevozu poljoprivredni radnici i upravitelji ostali 711 418 1213 313 2218 3019 612 416 810 715 610 1214 318 2412 2811 712 412 616 ukupno 100 100 znaci da je podatak ukljucen u kategoriju koja se nalazi neposredno iznad. lzvor: 1982.: Enquete sur /'emploi de mars 1982; 1989.: Enquete sur /'emploi de mars 1989. 1\ 334 TRANSFORMAClJA RADA I ZAPOSLEN'OSTT Tablica 4.20. Velika Britanija: zaposlenost po zanimanju 1961.-90. (%) Kategorija zanimanja menedzeri strucnjaci tehnicari t_rgovci .. ClnOVniCI obrtnici i operateri polukvalificirani radnici u uslugama polukvalificirani radnici u prijevozu poljoprivredni radnici i upravitelji ostali ukupno 7967. 1971. 1981. 1990. 2,7 8,7 3,7 8,6 2,4 8,9 14,1 34,2 12,7 10,0 2,9 2,6 5,3 11,8 2,0 8,8 14,8 27,9 14,0 9,1 2,4 3,8 11 ,0 21,8 A 9,7 13,3 43,1 11,9 6,5 4,0 100 100 100 A 6,6 17,3 22,4 12,8 5,6 1,6 1,0 100 znaci da je podatak ukljucen u kategoriju koja se nalazi neposredno iznad. lzvor: Popis, 1961 ., 1971 ., 1981.; 1990: (proljece) lzvjestaj o radnoj snazi 1991. A Tablica 4.21. Kanada: zaposlenost po zanimanju 1950.-92. (%) Kategorija zanimanja 1950. 7970. 1980. 1985. 1992. menedzeri strucnjaci tehnicari t_r_govci .. 8,4 7,0 1,5 6,9 10,6 28,2 8,8 6,9 21,7 10,0 13,6 7,7 15,6 11,4 17,1 13,0 17,6 A A A A 7,1 14,8 29,6 12,3 5,3 7,4 10,8 17,5 26,0 13,1 4,1 5,3 9,6 17,3 22,3 13,7 3,8 4,7 9,9 16,0 21 '1 13,7 3,5 5,1 ClnOVniCI obrtnici i operateri polukvalificirani radnici u uslugama polukvalificirani radnici u prijevozu poljoprivredni radnici i upravitelji ukupno 100 100 100 100 100 znaci da je podatak ukljucen u kategoriju koja se nalazi neposredno iznad. Podaci za 1950. godinu uzeti su 4. ozujka 1950.; za 1980. i 1985. su iz sijecnja. Podaci za 1992. su iz mjeseca srpnja. lzvor: Statistika za Kanadu, Radna snaga, razlicita izdanja. 1\ 335 c..:> c..:> C1) Tablica 4.22. Strano stanovnistvo s prebivalistem u Zapadnoj Europi, 1950.-90. (u tisucama te kao % u ukupnom stanovnistvu) Zemlja 1950. 1970. 1982! 1990. Br. % Br. % Br. 323 368 - 4,7 4,3 212 696 6 2621 2977 93 2,8 7,2 36,0 18,4 2,0 0,9 1,8 17,2 - 303 886 102 12 3680 4667 60 69 312 9 96 547 91 64 418 406 926 2137 4,0 9,0 2,0 0,3 6,8 7,6 0,7 2,0 0,5 36,1 26,4 3,9 2,2 0,6 1,1 4,9 14,7 3,9 2,2 15000 3,1 Austrija selgir • Dans a Finska Francuska Njemacka, SR Grcka lrska ltalija Lihtenstajn Luksemburg Nizozemska Norveska Portugal Spanjolska Svedska Svicarska Ujedinjeno Kraljevstvo 1765 568 31 47 3 29 104 16 21 93 124 285 - 0,1 19,6 9,9 1,1 0,5 0,3 0,3 1,8 6,1 - ukupnob 5100 1,3 - 0,3 4,1 1,1 0,4 11 - - 7 63 255 - - 291 411 1080 - 10200 • odnosi se na 1982. umjesto na 1980. buduci da su podaci za 1982. bolji. b ukljucuje umetnute brojke za podatke koji nedostaju (-). lzvor. Fassman i Mi.inz (1992.) - 0,1 5,3 4,9 1,1 % Br. % 512 905 161 35 3608 5242 70 90 781 6,6 9,1 3,1 0,9 6,4 8,2 0,9 2,5 1,4 109 692 143 108 415 484 1100 1875 28,0 4,6 3,4 1,0 1,1 5,6 16,3 3,3 16600 4,5 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI Tab fica 4.23. Nezaposlenost u razlicitim zemljama, 1933.-93. (kao % radne snage) Zemlja 1933. 1959.-67. 1982.-92. prosjek prosjek 2,4 1,4 0,7 1,2b 4,6 6,2 0,9 2,3 1,8 1,7 1,7 2,1 1,3 0,2 5,3 4,9 1,5 2,2 11,3 9,1 9,5 7,4 15,5 10,9 9,8 19,0 9,7 3,5 4,8 3,2 2,3 0,7 7,1 9,6 2,5 7,8 10,6 14,5 4,5• 14,8 n,a, 5,9 9,7 n,a, 13,9 16,3 6,2 9,7 7,3 3,5 24,7 19,3 n,a, 17,4 selgir Dans a Francuska Njemacka lrska lta!ija Nizozemska Spanjolska Ujedinjeno Kraljevstvo Austrija Finska Norveska Svedska Svicarska SAD Kanada Japan Australija 1992. 1993. 10,3 11,1 10,4 7,7 17,2 10,7 6,8 18,4 10,1 3,7 13,1 5,9 5,3 2,5 7,4 11,3 2,2 10,7 12,1 12,1 11,7 8,9 17,6 10,2 8,3 22,7 10,3 4,2 18,2 6,0 8,2 4,5 6,9 11,2 2,5 10,9 • 1936. b Savezna Republika za razdoblje 1959.-92. n.a. = nije dostupno lzvori: Freeman i Soete (1994.); OECD Pregled zaposlenosti, 1993. Tablica 4.24. Pokazatelji samozaposlenosti i povremene zaposlenosti, 1990. Udio samozaposlenosti u ukupnoj zaposlenosti Cjelokupno gospodarstvo Kanada Francuska Njemacka ltalija Japan Ujedinjeno Kraljevstvo Sjedinjene Americke Drzave lzvor: OECD Studija poslova (%) Udio povremene u ukupnoj zaposlenosti Neagrarni sektor 9,4 15,0 11,0 29,1 23,6 14,1 10,8 7,5 9,1 8,0 22,2 11,6 12,4 7,7 15,1 12,0 13,4 5,7 17,6 21,7 17,0 (1994.:77, tablica 6.8.) 337 C.;) C.;) 00 Tablica 4.25. Postotak standardnih radnika ukljucenih u Chuki Kayo sustav japanskih poduzeca prema velicini tvrtke, dobi radnika i stupnju obrazovanja A. VeliCina tvrtke, obrazovanje radnika i clanstvo u Chuki Kayo sustavu (% izracunat na ukupnom broju radnika u svakoj skupini) >1.000 8,4 24,3 14,1 53,2 osnovna/visi razredi osmogodisnje skole, tzv. junior high prije junior high skola/sadasnja srednja skola visoka strucna/2-godisnji koledz fakultetsko obrazovanje B. Broj namjestenika 100-999 10-99 4,9 11,7 7,2 35,0 3,9 4,8 2,8 15,7 Postotak radnika u tvrtkama s preko 1.000 namjestenika, ukljucenih u Chuki Kayo sustav, prema dobi i obrazovanju Obrazovanje osnovna/visi razredi osmogodisnje skole, tzv. junior high prije junior high skola/sadasnja srednja skola visoka strucna/2-godisnji koledZ fakultetsko obrazovanje lzvor: Nomura (1994.) 20-24 25-29 30-34 13,1 53,4 50,8 88,9 13,1 50,3 34,1 59,5 27,9 42,9 31,3 57,1 Dob (godine) 40-44 35-39 32,5 52,6 37,2 49,9 25,6 41,4 30,9 58,9 45-49 50-54 55-59 17,1 39,1 15,8 53,4 8,4 24,3 14,1 53,2 6,2 14,3 8,6 31,7 DODATAKB: Metodoloske napomene i statisticki izvori za analizu strukture zaposlenosti i zanimanja zemalja skupine G-7, 1920.-2005. Sakupljeno je tri niza statistika kako bi se prikazao razvoj usluznih i informatickih sektora. Podaci su sakupljeni za sedam zemalja (Kanadu, Francusku, Njemacku, Italiju, Japan, Veliku Britanija i Sjedinjene Americke Drzave) s polaznom tockom od 1920-ih do najkasnijega dostupnog datuma. U nastavku se opisuje svaki niz statistika sakupljenih za ovu raspravu. Postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru i prijelaznoj industrijskoj skupini Sakupljena je statistika zaposlenosti po industriji za sedam zemalja. Industrije su podijeljene u 6 sektora i 37 industrijskih podskupina, u skladu s podjelom koju je razvio i njome se koristio Singelmann (1978.). Sest industrijskih sektora jesu: I. II. III. IV. v. VI. ekstraktivni preradivacki distribucijske usluge proizvodne usluge drustvene usluge osobne usluge. 339 USPON UMREZENOG DRUSTVA Podjela industrijskih sektora i prijelaznih industrijskih skupina I. Ekstraktivna industrija poljoprivreda rudarstvo II. Preradivacka industrija gradevinarstvo potrosnja proizvodnja prehrana tekstil metal strojevi kemijska ind. mjesovita proizvodnja III. Distribucijske usluge prijevoz komunikacije trgovina na veliko trgovina na malo IV. Proizvodne usluge bankarstvo osiguranje nekretnine inzenjering racunovodstvo mjesovite poslovne usluge pravne usluge V. Drustvene usluge medicinske, zdravstvene usluge bolnicke obrazovanje socijalna skrb, vjerske usluge neprofitne organizacije postanske usluge vlada mjesovite drustvene usluge VI. Osobne usluge domace usluge hotelijerstvo ugostiteljstvo usluge popravaka praonica brijac, saloni za uljepsavanje zabava mjesovite osobne usluge Izvor: Singelmann (1978.) U svaki su sektor ukljucene dvije do osam prijelaznih industrijskih skupina, kako je pokazano u tahlici A 4.1. Statistike zaposlenosti s iscrpnom industrijskom analizom iz popisa stanovnistva ili statistickih izvadaka skupljene sui ponovno podijeljene u ove kategorije.* Umjesto rekonstruiranja haze podataka iz 1920-ih, nadogradili smo Singelmannov rad prosirujuCi njegovu hazu podataka nakon 1970. Ulozili smo najveCi moguCi napor u stvaranje nase podjele industrija istovjetne onoj kojom se koristio Singelmann, kako hi haza podataka hila usporediva u vremenskim nizovima. * Ovaj dodatak su napisali Manuel Castells i Yuko Aoyama. 340 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI U svrhu razjasnjavanja, tablica A 4.2. pokazuje industrijsku analizu kojom sam se koristio u osuvremenjivanju raspodjele zaposlenosti po industriji. Tablica iscrpno popisuje sve industrijske kategorije ukljucene u svaku prijelaznu industrijsku skupinu za sedam navedenih zemalja. 0 svakom vecem otklonu od drugih zemalja glede podjele dana je napomena u svakoj izradenoj statistickoj tablici. Za sve zemlje, brojke uporabljene u ovoj analizi prikazuju godisnje prosjeke broja zaposlenih osoba po industriji (ukljucujuCi samozaposlene, povremene zaposlenike). Upozoravam na cinjenicu da sektorske kategorije (kategorije od I. do VI.) ne uzimaju u obzir pojedinacne industrije koje se mogu ukljuCiti u drugi sektor. N a primjer, kada statistika odredene zemlje ukljucuje ugostiteljstvo u kategoriju trgovine na malo, a ono se ne moze izvuCi zbog nedostatka iscrpnog pregleda, postotak distribucijskih usluga (III.) postaje precijenjen, a postotak osobnih usluga podcijenjen (VI.). Kao posljedica, omjeri za odredene industrijske sektore mogu biti umjetno povecani ili smanjeni. Takoder je dano prvenstvo usporedivosti po zemljama umjesto stroge iscrpne podjele industrija po nasoj klasifikaciji. To smo uCinili kako bi se izbjegla podjela industrija po razlicitim kategorijama po zemlji, sto bi omelo usporedivost udjela u zaposlenosti u velikim kategorijama (1. do VI.). To je posljedica cinjenice da su podaci iz nekih zemalja kombinirali razliCite sektore te ih nisu mogli razdvojiti. Na primjer, velik broj zemalja je smatralo papir, tiskarstvo i izdavastvo kao poseban sektor, a mi smo ih smjestili u mjesovitu proizvodnju, iako je bilo teoretski povoljnije smatrati izdavastvo poslovnim uslugama. Stoga smo statistiku za izdavastvo stavili pod kategoriju mjesovitih usluga za sve zemlje, cak i one koje daju odvojene podatke za njega, kako bi podaci za sve zemlje hili usporedivi. Iz istih su razloga odredene industrije dodijeljene sljedeCim pojedinacnim kategorijama: • • • • • • proizvodi koji se izraduju od tekstila i tkanina, ukljucujuci odjecu i obucu smjesteni su u kategoriju "mjesovite proizvodnje" prijevozna oprema (ukljucujuCi automobilsku industriju, brodogradnju i industrijske proizvode za zracni promet) smjestena je u kategoriju "mjesovite proizvodnje" znanstvena oprema, ukljucujuCi opticke, fotografske i precizne instrumente, ukljucena je u kategoriju "mjesovite proizvodnje" tisak i izdavastvo nalaze se u kategoriji "mjesovite proizvodnje" ovisno o dostupnoj podjeli u svakoj zemlji, emitiranje (radio, TV) nalazi se ili u "komunikacijama" ili u "zabavi" mjesovite strucne i srodne usluge mogu se smjestiti u bilo koje mjesovite usluge, ovisno o zemlji. Nakon pazljivog analiziranja podataka i pronalazenja dodatno dezagregiranih podataka, "ostale struc- 341 C.:> ,p.. 1:-.:l Podjela industnja po zemljama Kanada Francuska NJemacka ltalija japan Vel. Bntantja SAO Poljopnvreda poiJOdjelstvo, sumarstvo, nbolov, zamkaren1e poljOdjelstvo, sumarstvo, nbolov poiJOdjelstvo, sumarstvo, nbolov, vrtlarstvo poiJOdjelstvo, sumarstvo, nbolov poiJOdjelstvo, sumarstvo, nbolov poiJOdjelstvo, sumarstvo, nbolov poljodjelstvo, sumarstvo, nbolov Rudarstvo rudarstvo, kamenolom1, 1zvonsta nafte vadenje/prerada krut1h mmerala rudarstvo ugljena, zlata, vadenJe plma/nafte vadenh krut1h 1 tekuCI gonva rudarstvo vadenJe ugiJena, krut1h ~onva, strujalp m rudarstvo ~IJena 1 metala, va enJe krute nafte 1 pmodnog pima Gradevmarstvo gradev1 narstvo 1zgradnja/ gradevmarstvo gradevmarstvo gradevmarstvo gradevmarstvo gradevmarstvo gradevmarstvo Prehrana hranalpu:a duhan hrana, meso/ miiJeko hrana!p1ca duhan hrana/pu:a duhan hrana/p1ca duhan, stocna hrana hrana/pu:a duhan prehrambem/ srodm pr01zvod1, duhansk1 pro1zvod1 Tekstd tekstd, tnkotaza, pred1omca tekstd, odjeca tekst1l tekstd tekstd tekstd tekstlfm prOIZVOOI Metal pnmarm metal, prerada metala zeljezm metail, gradevm matenpl, crna metalurglja crna metalurglja, metal, ceilk nezeiJezm metal, preraden1 metal, crna metalurg1Ja nezeljezm metal, preradem metal, zel Jezo/ceil k metalm 1 nemetalm proiZVOdl IZ mmerala pnmarm metal, prerada metala Strojevl stro1ev1, elektncm pro1zvod1 stroJeVI elektncm/ elektromck1 pro1zvod1, kucansk1 aparat1 stroJeVI, elektncna 1 stroJev1, elektncm/ elektromi'k1 strojevl u redska oprema stroJeVI elektncm/ elektromck1 pr01zvod1 oprema za mehamck1 mzedenng 1 obradu po ataka, elektncm/elektromck1 mzenJermg stro1ev1, elektncm strojevl KemiJSka kemiJSkl, naftm 1 proiZVOdl IZ ugiJena bazne kem1kailje/ umjetna vlakna, farmaceut1ka kem1kailje/ vlakna kem1kai1Je bazne kem1kal1/e, pro1zvod1 1z nate 1 ugljena 1zrada v a kana kem1kal~e/rucna kemiJSkl/srodm (JrOIZVOdl, prOIZVOi:J1 1z nafte 1 ugljena MJe5ovlta pro1zvodn1a ~uma/plast1ka, automobd1, bro?ogradnp, kamen/glma, guma, pnJevozna;}[;rema, av1ogradd' rodogradnJa, rvo, plast1ka, t1sak11zdavastvo, koza, muz1i'k1 mstrument1, odjeca koza, pnjevozna obrema, odJeca/ o uca, pap1r/t1sakl 1zdavastvo, guma/ plast1ka, mJesovlta pr01zvodn1a od/evn1 1drug1 tekStl n1 prOIZVOOI, pn1evozna oprema, preCizna mdustnja, m1es pro1z, trupCI/ drvo/namJestaj/ pulpa!pap1r/t1sakl 1zdavastvolkoza/ krzno, keram1ka/ kamen/glmem proiZVOOI motorna vozda/ diJelovl, druga pn1evozna oprema, mzenJermg mstrumenata, o uca/ odJeca, trupc1/drvo namJe5taj/pap1r/ t1sak/izdavastvo, guma/plast1ka, OStafl prOIZVOdl priJevozna oprema, od/eca, profes1ona na fotografska oprema/satov1, 1gracke/sportska oprema, trupc1/ drvo, namJe5taj/ pokucstvo, kamen/ glma/staklo, pap1r 1zdavastvo/t1sal<, oza, odJeca, drvo, namJestaj/pokucstvo, pap1r, t1sak! 1zdavastvo, pnjevozna oprema, nemetalm mmeralm pr01zvod1, mJesov1ta pr01zvodnja zracna 1 vd na oprema, o Jeca, mJeSOVIta pro1zvodnp, drvo, plast1ka, staklo, pap1r, t1sak, 1zdavastvo, obuca 1 kozm pro1zvod1 ~uma!plast1ka, oia, mJesov1t1 pr01zvod1 Potro5nJa elektncna struja, plm, voda pro1zvodnjald1StnbuciJa str~e, d1stnbuc1Ja vo e/plma o"skrba struJom, p mom, vodom struja, phn, voda d1stnbuC1Ja struje, o"skrba vodorn/ p mom 1 gnJanJem plm/strujalvoda potrosn jalsamtarne us luge PnJevoz pnjeVOZ, sklad1stenje prljeVOZ zeiJezmca, vodem pnjevoz zeljezmca, zracm pnjevoz zel Jezmca, putmi'kl/teretm promet, vodem/ zrai'n1, druge usluge, automoblisk1 parkmg zeljeZniCa, drug1 kopnen1 promet, morsk1 I zraCnl promet 1 pomocne usluge zeljezmca, autobusn1/gradsk1 pnjeVOZ, takSI pnjeVOZ, kam10n1, vodem/zrai'm pro met, sklad1stenJe Komumka~IJe komun1kac1Je telekomumkaclje, postanske usluge komumkaCIJe, postanske usluge komumkaCIJe komumkaCIJe komun1kac1je/ postanske usluge komumkaCIJe, em1t1ran1e Trgovma na vehko trgovma na veilko trgovma hranom na veilko, neprehrambena trgovma na veilko trgovma na vel1ko trgovma na vehko tr~ovma na vehko, s~ ad1stenJe trgovma na veilko trgovma na veilko Trgovma na malo trgovma na malo trgovma hranom na malo, neprehrambena trgovma na malo trgovma na malo trgovma na malo trgovma na malo trgovma na malo trgovma na malo Bankarstvo banke, kred1tne a€leOCije,_ zalaro- fmanCIJske orgamzaCIJe fmanCIJSke lnStltUCije fmanCijske mstltUCIJe, Jamstvo fmane~ranJel os1guranje bankarstvo/ fmanCIJe bankarstvo, S&L (pmstvo 1 zaJmOVI), I< red 1tne agenCIJe, mesetarenJe n1ce, mesetan zastupn1c1 ~ ~ C.:! Os1guranJe OSiil:UravajUCa drustva!agenCije/ nekretnme os1guran1e os1guran1e os1guran1e os1guranJe os1guranje, os1m soCIJalnog os1guran1a os1guran1e Nekretmne niJe dostupno nekretmne/ fmanCIJe nekretnme/ lznaJmiJivanJe nekretnme nekretmne vlasmstvo/posredmstvo nekretmna nekretnme, zakonsk1 ured1 za os1guranJe nekretnma lnzenJenng mzen 1erske/ znanstvene usluge n11e dostupno teh mckl konzaltmg tehmi'ke usluge graclev1 narstvo, arh1tektura nlje dostupno mzenjenng/arhltektura! 15p1t1vanJe Racu novodstvo racunovodstvo m 1e dostupno OIJe dostupno rai'unovod stvo rai'unovodstvo racunovodstvo racunovodstvo/ kn)1govodstvo Mjesovlte poslovne usluge usluge za poslovn1 menedzment usluge poduzee~ma zakonske/ rai'unovodstvene/ druge poslovne usluge druge poslovne usluge, lznaJmljlvanJe 1znaJmlj1Van1e dobara, leasmg, mformaCIJSke usluge, 1straz1vanJe, oglasavanJe, strui'ne usluge poslovne usluge, lznaJmljivanJe pokretnma oglasavanJe, komerCIJalno 1straz1vanJe 1 razvo1 usluga nabave oso lja, konzaltmg~zoslov- nog mene zmenta, komckjutorske usluge, etekt1vske usluge, poslovne usluge ~ ..... Kanada Francuska N;emacka /tali; a Japan Vel. Bntam;a SAD Zakonske usluge odvJetmckllbiiJezmck1 ured n<Je dostupno n<Je dostupno zakonske usluge zakonske usluge zakonske usluge zakonske usluge Med1cmske, zdravstvene usluge ordtnaCIJa hJecmka k1ru~a, pomocno mediCtnsko osobiJe, zubart, ltd nt}e dostupno zdravstvo/vetenna zdravstvene usluge, vetenna med1ctnske/ zdravstvene usluge, 1avne zdravstvene usluge medlctnske/ druge zdravstvene usluge, samtarne usluge zdravstvene usluge, os1m bolmck1h Bolmcke usluge bolmce n11e dostupno nt}e dostupno bolmce bolmce m1e dostupno bolmce Obrazovan1e obrazovne 1srodne us luge n11e dostupno obrazovanJe, znanstvene/1straz1vacke ustanove obrazovanJe, 1straz1van Je, muzep, botamck1/ zoolosk1 vrtov1 obrazovanJe, tnstltUCIJe za znanastveno 1straz1van1e obrazovanJe, 1straz1vanJe 1 razvo1 skole, knpznlce, srednJe strucne skole, obrazovne us luge SOCIJalna skrb, VJerske us luge VJerske 1orgamzac11e za SOCIJalnu skrb n11e dostupno drustvene sluzbe/ ured1 za zaposiJavan1e v1erske organ1zac1Je SOCIJalna skrb 1 os1guran}e, VJera ostale usluge ukiJUCUJUCI SOCIJalnu skrb VJerske orgamzac11e Neprof1tne organ1zac1Je radmcke orgamzaCIJe, trgovtnska udruzen1a nt}e dostupno neprof1tne orgamzac11e gospodarske organ1zaoJe, strucna udruzen1a ruhtlcke, poslovne, ulturne 1orgamzac11e za suradnJU m1e dostupno clanske orgamzaCIJe Postanske usluge n<Je dostupno nt}e dostupno nt}e dostupno postanske usluge niJe dostupno mJe dostupno postanske usluge Vi ada 1avna adm1mstrac1Ja, obrana nt}e dostupno 1avna admtnlstraCIJa 1avna adm1mstrac1Ja, oruzane snage, medunarodne organ1zac1Je naoonalne vladtne sluzbe, sluzbe lokalne uprave orgamzac11e stramh vlada 1 medunarodne organ1zac1Je 1avna adm1mstrac11a 1obrana 1avna admtn1strac11a obrana pravosude, 1avm red MJesovlte drustvene usluge mJesov1te usluge nt}e dostupno uklanJanJe smeea, stambene ustanove ostale drustvene us luge uklan1an\e otpada, ostale us uge ostale strucne/ znanstvene usluge mJesovlte strucne 1 srodne usluge Domace usluge pnvatna kucanstva n11e dostupno pnvatna kucanstva domace usluge domace usluge n<Je dostupno pnvatna kucanstva HotehJerstvo hotelsk1/motelsk1 SmJeStaJ, pans10nsk1 smJestaJ, kampov1 hotel1/ kaf1c1/ restauraciJe hotel1/restaurac1Je hoteh (s restaurao}Om 1h bez nJe) hoteh 1pans10nsk1 smJe5ta} hotel1/ugost1tel JStvo (restauraCIJe kaf1c1, klubov1/gost1omce hoteh/moteh, pans1onsk1 smJeStaJ UgostlteljS'tiiO restauract)eldobavIJaCI/gostlomce 1\\)e dostupno 1\\je dostupno restaU!aCije, kamp1ran1e ugost1tel1stvo restauraCIJelkafiCI/ snack barov1 ugostlteljstvo ..... ~ .p. 0. popravak bicikla/ automobila popravak usluge popravaka eraoni~elkemijske praonice praonice ~pravak popravak potrosackih dobara/pnjevoznih sredstava automoa, elektricni i mjesoviti popravci eraoni~elkemijske praonice/cistionice Usluge popravaka popravak cipela, automobila, nakita i elektricnih aparata n ije dostupno Praonice eraonicelkemijske cistionicelfllacaon1ce, praomcesamousluzne nije dostupno BrijaC/salon} za uljep5avanje brijaC/saloni za uljepsavanje nije dostupno brijac, saloni za njegu tijela brijac/saloni za uljepsavanje brijac/saloni za uljepsavanje frizerski saloni/saloni za manikiranje brijacnice/saloni za uljepsavanje Zabava usluge za zabavu i rekreaciju nije dostupno kultura/sportl zabava zabava, kinematografija, emitiranje, sport filmovi, rekreacija, emitiranje, zabava rekreacijskelku lturne usluge zabava, kazaliste/ kino, kuglane/sobe za biljar Mjesovite osobne usluge pogrebne usluge, mjesovite osotine us luge sve profitne osobne usluge ostale poslovne usluge pogrebna administracija mjesovite osobne usluge osobne us Iuge rr:grebne.~sluge/ CIS!IOOICe CIS!IOOICe ematonJI USPON UMRE~ENOG DRUSTVA ne usluge" klasificirane su kao "poslovne usluge" u Japanu, a u SAD-u kao "mjesovite drustvene usluge." Dodatno, sljedece bi se specificnosti trebale uzeti u obzir za analizirane zemlje. Kanada VeliCine za 1971. zasnovane su na podacima popisa za osobe u dobi od 15 i vise godina koje su radile 1970.; za 1981. zasnovane su na 20% podataka uzorka iz popisa 1981. za radnu snagu u dobi od 15 godina i stariju. Zbog nedostupnosti analize radne snage u pojedinim industrijama iz rezultata popisa 1991. izdanog u studenom 1993., rabili smo posljednje dostupne podatke (1992.) iz Statistike za Kanadu, koji su izdani u mjesecnom izvjestaju Radna snaga. Podaci su izvedeni iz uzorka od oko 62.000 reprezentativnih kucanstava u cijeloj zemlji (osim saveznih teritorija Yukon i Northwest Territories). Izvjestaj je imao namjeru prikazati sve osobe u stanovnistvu u dobi od 15 godina i starije, s boravistem u Kanadi, izuzevsi sljedece: osobe koje zive u indijanskim rezervatima; stalne cianove oruzanih snaga; osobe koje zive u ustanovama (odnosno kaznjenici u kazneno-popravnim ustanovama i pacijenti u bolnicama i domovima koji u njima prebivaju duze od sest mjeseci). Podaci iz 1992. odrazavaju radnu snagu u svibnju 1992., te su od 1984. bili zasnovani na Standardnoj industrijskoj podjeli iz 1980. (Statistike za Kanadu, 1992.). Francuska Podaci su odnose na zaposleno stanovnistvo 31. prosinca svake godine; objavljuju se u godisnjem statistickom izvatku; za 1989. godinu su preliminarni. Naisli smo na odredene probleme zbog opceg nedostatka iscrpne analize statistike zaposlenosti u usluznom sektoru. Kad god nije dostupna iscrpna analiza usluznih industrija, kategorija "neprofitnih organizacija" svrstava se u mjesovite drustvene usluge, a "profitne organizacije" kao mjesovite osobne usluge. Medutim, koristili smo se podacima iz godisnjega statistickog izvatka umjesto podacima iz popisa buduCi da su najnoviji rezultati trenutno dostupni oni iz popisa 1982. Njemacka U ovoj analizi uteli smo kao jedinicu analize Saveznu Republiku Njemacku prije ujedinjenja. Podaci se temelje na popisu zaposlenih za 1970. i 1987. Izmedu tih godina nije u Njemackoj proveden nitijedan popis. 346 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI Italija Osnovica prikaza su podaci popisa radne snage 1971. i 1981.; brojke iz 1991. ne mogu se izravno usporediti s podacima iz prethodnih godina zbog razlicitosti izvora. BuduCi da brojke iz popisa 1991. nisu bile dostupne u vrijeme pisanja ove knjige, brojke iz 1990. upotrijebljene su kao aproksimativni pokazatelj najnovijih trendova. Japan Brojke se temelje na podacima popisa iz listopada 1970., 1980. i 1990. o zaposlenim osobama u dobi od 15 i vise godina. Iznosi iz 1970. i 1980. su oni iz 20% tablicnih prikazivanja uzorka, a brojke iz 1990. iznose 1% tablicnih prikaza uzorka. Ujedinjeno Kraljevstvo Podaci za Englesku i Wales uzeti su za godine izmedu 1921. i 1971. Od 1971. naovamo brojke se odnose na namjestenike u zaposlenosti za cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo iz lipnja svake godine. Ti su podaci izabrani radije nego oni iz popisa zaposlenih osoba zbog nedostupnosti rezultata popisa iz 1991. u vrijeme pisanja ovog rada, a podaci iz 1971. i 1981. koji su dostupni, ne ukljucuju cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo. Osim toga, pazljive usporedbe podataka popisa i podataka Odjela za zaposlenost o namjestenicima u zaposlenosti za Veliku Britaniju pokazali su da se radio manjim razlikama glede raspodjele zaposlenosti. 126 Stoga smo odlucili da brojke namjestenika u zaposlenosti sluze kao gruba procjena trendova u Ujedinjenom Kraljevstvu izmedu 1970. i 1990.; te brojke iskljucuju privatne domace sluzbenike i mali broj zaposlenih kod ugovaraca poljoprivrednih strojeva, ali ukljucuju sezonske i povremene radnike. Obiteljski radnici ukljuceni su u brojke za Veliku Britaniju, aline i za Sjevernu Irsku. Brojke za namjestenike u zaposlenosti takoder iskljucuju samozaposlene. Iznosi su dobiveni iz popisa zaposlenosti koji je proveo Odjel za zaposlenost u Velikoj Britaniji, a za Ujedinjeno Kraljevstvo ukljucuju informacije iz slicnih popisa koje je u Sjevernoj Irskoj proveo Odjel za usluge radne snage. 126 Medutim, postoji sklonost da udio u poljoprivrednoj zaposlenosti bude procijenjen ispod one za cijelo zaposleno stanovnistvo, kao sto je prikazano u tablici 4.16. 847 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA Sjedinjene Americke Driave Iscrpna analiza zaposlenosti iz trenutnog ispitivanja stanovnistva za 1970. nije objavljena u izdanjima Zaposlenost i zarada. Stoga smo zamijenili podatke za 1970. s onima iz popisa, buduci da su medupopisne statistike koje je dao tekuCi izvjestaj o stanovnistvu, opcenito, napravljene tako da bi se mogle usporediti sa statistikama za desetljeca (vidi dio VII. popisa iz 1970., svezak 2: 7B, Izvjestaji: Industrijska obiljezja). Brojke za SAD odnose se na sve na gradane koji su, tijekom tjedna ispitivanja, obavljali bilo kakav rad kao placeni zaposlenici, u vlastitim poslovima, struci ili na vlastitoj farmi, ili koji su radili 15 ili vise sati kao neplaceni radnici u poduzecu koje je vodio clan obitelji; te svi oni koji nisu radili, ali su imali poslove ili poduzeca iz kojih su bili privremeno odsutni zbog bolesti, loseg vremena, godisnjeg odmora, rasprava izmedu radne snage i menedzmenta ili iz osobnih razloga, bilo da su placeni za vrijeme provedeno izvan posla ili su radili na drugim poslovima. Clanovi oruzanih snaga smjesteni u SAD-u takoder su ukljuceni u ukupan broj zaposlenih. Svaka se zaposlena osoba broji samo jedanput. Oni koji su imali vise od jednog posla uracunati su u posao na kojemu rade najveci broj sati tijekom tjedna ispitivanja. U ukupan broj ukljuceni su i ddavljani stranih zemalja na privremenom boravku u SAD-u, ali ne kao clanovi ambasade. Iskljucene su one osobe Cija se jedina djelatnost sastojala u radu oko kuce (bojenje, popravljanje ili kucanski poslovi u vlastitom kucanstvu) ili u dobrovoljnom radu za vjerske, dobrotvorne i slicne organizacije (Odjel za statistiku rada, 1992.). Zbog preraspodjele SIC kodova za popis iz 1980., brojke prije i nakon toga datuma nisu strogo usporedive. Statistika zaposlenosti po industriji Hall predlaze dva nacina podjele sektora zaposlenosti: industrije nasuprot uslugama, te upravljanje dobrima nasuprot upravljanju informacijama (Hall, 1988.). "Industrija" ukljucuje sve sektore rudarstva, gradevinarstva i proizvodnje, a "usluga" ukljucuje sve preostale kategorije. Sektor "upravljanja dobrima" ukljucuje rudarstvo, gradevinarstvo, proizvodnju, prijevoz, trgovinu na veliko/malo, a sektor "upravljanja informacijama" ukljucuje komunikacije, financije, osiguranje i nekretnine (FIRE), te sve preostale usluge i vladu. U nasoj analizi statistika zaposlenosti sa Singelmannovom podjelom bila je agregirana i reorganizirana kako bi odgovarala Hallovoj podje- 348 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI li. 127 N adalje, omjer izmedu zaposlenosti u uslugama i industriji, kao i omjer izmedu upravljanja informacijama i upravljanja dobrima izvedeni su iz podataka upotrijebljenih u tablicama 4.10. do 4.17. Zaposlenost po zanimanjima Standardna podjela zanimanja veCine zemalja obicno mijesa sektorske djelatnosti sa stupnjem kvalifikacija pa je stoga neprikladna za nasu uporabu. Medutim, nakon pazljivog razmatranja dostupnih podataka iz pojedinih zemalja, postalo je jasno dace preoblikovanje podjele zanimanja biti zaseban projekt. BuduCi da nasa prvenstvena svrha u ovom dodatku iskljucuje takvu analizu, odlucili smo koristiti se postojecom podjelom kao aproksimativnim pokazateljem analize zanimanja pojedinih zemalja. Kao rezultat, utvrdena je sljedeca gruba podjela zanimanja: • menedzeri • strucnjaci • tehnicari • trgovci • cinovnici • obrtnici i operateri • polukvalificirani radnici u uslugama • polukvalificirani radnici u prijevozu • radnici i upravitelji u poljoprivredi. Za vecinu zemalja bilo je nemoguce razdvojiti kategoriju strucnjaka i tehnicara. Takoder, u nekim su zemljama obrtnici i operateri izmijesani, pa smo stoga skupili te kategorije u jednu kako bismo izbjegli pogresne zakljucke iz podataka. Isto se primjenjuje na spajanje kategorija poljoprivrednih radnika i upravitelja u jednu kategoriju. Kategorija "obrtnici i operateri" takoder ukljucuje nekvalificirane radnike, manualne radnike i rudare. Oni koji su kategorizirani kao radnici u uslugama ukljuceni su u polukvalificirane radnike u uslugama. Pojedinosti za svaku zemlju opisujemo u nastavku. Kanada Brojke se temelje na podjeli zanimanja zaposlenih. Kategorije strucnjaka i tehnicara takoder ukljucuju one Cija je struka u prirodnim znanostima, 127 Kako bi analiza odgovarala standardnoj podjeli usluga, ugostiteljstvo je ukljul!eno u trgovinu na malo. 349 USPON UMREZENOG DRUSTVA drustvenim znanostima, nastavi, medicini/zdravstvu te umjetnostilrekreaciji. Kategorija obrtnika i radnika takoder je ukljuCivala rudarstvolkamenolome, strojeve, obradu, gradevinarska zanimanja, obradu materijala te ostale obrte/uporabe opreme. Poljoprivredni radnici i upravitelji takoder ukljucuju poljoprivredu, ribolov/lov/zamkarenje te sumarstvo/rusenje stabala. Francuska Brojke se temelje na podjeli zanimanja stanovnistva u dobi od 15 godina i starijeg, iskljucujuci nezaposlene, umirovljene, studente i druge koji nikad nisu radili, prema ispitivanju zaposlenosti Ciji su rezultati ukljuceni u statisticki izvadak. Kategorija menedzera takoder ukljucuje visoke javne sluzbenike te visoko rangirane administrativne/trgovinske radnike u poslovnim poduzeCima. Kategorija strucnjaka ukljucuje profesorska/znanstvena zanimanja, inzenjere i tehnicare te radnike u informaticilumjetnosti. Kategorija tehnicara ukljucuje srednja zvanja, radnike u vjerskim zanimanjima, te radnike srednjeg ranga u zdravstvenim/drustvenim uslugama. Kategorija cinovnika ukljucuje gradanske sluzbenike i administrativne radnike. Kategorija obrtnika i radnika ukljucuje kvalificirane i nekvalificirane radnike u industriji. Njemacka Brojke se temelje na podjeli zanimanja zaposlenih osoba, u skladu sa statistickim izvatkom. Kategorija menedzera ukljucuje racunovode, javne ·sluzbenike i poduzetnike. Kategorija strucnjaka ukljucuje inzenjere, znanstvenike, umjetnike i radnike u zdravstvenim uslugama. Obrtnici i operateri ukljucuju veCinu radnika u industriji. Tehnicari ukljucuju drustvene radnike. Radnici i upravitelji u poljoprivredi ukljucuju radnike u sumarstvu i ribogojstvu. Japan Brojke se temelje na podjeli zanimanja zaposlenih osoba prema Anketi radne snage, ciji su rezultati ukljuceni u izvadak iz statistike. Polj~priv redni radnici i upravitelji ukljucuju radnike u sumarstvu i ribolovu. Kategorija polukvalificiranih radnika u uslugama takoder ukljucuje radnike u uslugama zastite. Kategorija polukvalificiranih radnika u prijevozu ukljucuje zanimanja u komunikacijama. 350 TRANSFottMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI Ujedinjeno Kraljevstvo Brojke se temelje na 10% uzorka Velike Britanije, koji je dobiven iz popisa. Kategorija strucnjaka ukljucuje suce, ekonomiste, sluzbenike za zastitu okolisa itd. Tehnicari ukljucuju procjenitelje, zanimanja u socijalnoj skrbi, medicinske tehnicare, sastavljace nacrta, poslovode, istrazitelje, nadgledatelje istrazitelja i tehnicke inzenjere. Obrtnici i operateri ukljucuju veCinu radnika u industriji. Polukvalificirani radnici u prijevozu ukljucuju skladistare, vlasnike ducana, one koji se bave pakiranjem, ambalazere. Polukvalificirani radnici u uslugama ukljucuju radnike u sportskoj rekreaciji i uslugama zastite. Brojke iz 1990. temelje se na Anketi radne snage (1990. i 1991.) koju je proveo Ured za popise i ankete. Podaci iz 1990. nisu izravno usporedivi s prethodnim godinama zbog razliCite metodologije anketiranja i kategorije zaposlenih. Medutim, buduCi da podaci popisa iz 1991. nisu bili dostupni u vrijeme pisanja ovog rada, brojke iz 1990. daju grubu procjenu trenutne strukture zaposlenosti u Velikoj Britaniji. · Sjedinjene Americke Drzave Brojke se temelje na godisnjem prosjeku zaposlenih osoba prema ispitivanju kucanstava, koje je provedeno kao dio Ankete trenutnog stanovnistva, Ureda za popise pri Odjelu za rad. Kategorija menedzera ukljucuje izvrsna i administrativna zanimanja. Kategorija cinovnika ukljucuje administrativnu podrsku. Polukvalificirani radnici u uslugama ukljucuju privatna kucanstva i usluge zastite. Kategorija obrtnika i radnika ukljucuje preciznu proizvodnju, operatere na strojevima/montazere/inspektore, manualne radnike, cistace opreme, pomagace i nekvalificirane radnike. Polukvalificirani radnici u prijevozu ukljucuju i zanimanja premjestanja materijala. Poljoprivredni radnici i upravitelji ukljucuju sumarstvo i ribolov. Distribucija statusa zaposlenosti Zaposlene su osobe uglavnom kategorizirane kao namjestenici, samozaposleni i obiteljski radnici. Kada brojke za obiteljske radnike nisu dostupne, mogu se ukljuCiti u kategorije samozaposlenih. Samozaposleni obicno ukljucuju poslodavce, osim ako nije drukCije napomenuto. U nastavku slijede osobitosti za svaku zemlju. 351 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA Kanada Oni poslodavci koji su placeni radnici (umjesto samozaposleni) ukljuceni su u kategoriju namjestenika. Francuska Brojke se temelje na civilnoj zaposlenosti, prema Statistici radne snage OECD-a. Njemacka Brojke se temelje na godisnjem statistickom izvatku. Italija Brojke se temelje na civilnoj zaposlenosti, prema Statistici radne snage OECD-a. Japan Brojke se temelje na Anketi radne snage za zaposlene osobe, ukljucenoj u godisnji statisticki izvadak. Ujedinjeno Kraljevstvo Brojke se temelje na civilnoj zaposlenosti, prema Statistici radne snage OECD-a. Sjedinjene Americke Driave Brojke se temelje na godisnjem prosjeku zaposlenih civila u poljoprivrednim i nepoljoprivrednim industrijama. Statisticki izvori Kanada Statistike za Kanadu.1971 Census of Canada, vol. 3: Economic Characteristics, 1973. 352 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI - 1981 Census of Canada: Population, Labor Force- Industry by demographic and educational characteristics; Canada, provinces, urban, rural, nonfarm and rural farm, January 1984. -The Labour Force, razliCita izdanja. -Labour Force: Annual Averages, 1975- 1983, January 1984 Francuska Institut national de la statistique et des etudes economiques (INSEE). Annuaire statistique de la France 1979: resultats de 1978, Ministere de l'economie, des finances et du budget, Paris: INSEE, 1985. - Recensement general de la population de 1982; resultats definitifs, par Pierre-Alain Audirac, no. 483 des Collections de l'INSEE, serie D, no.103. Ministere de l'economie, des finances et du budget, Paris: INSEE, 1985 - Enquetes sur l'emploi de 1982 et 1983: resultats redresses, no. 120, veljaca 1985. - Enquetes sur l'emploi de mars 1989: resultats detailles, br. 28-29, listopad 1989. - Annuaire statistique de la France 1990: resultats de 1989, vol. 95, nouvelle serie no. 37, Ministere de l'economie, des finances et du budget, Paris: INSEE, 1990. Njemacka Statistisches Bundesamt. Statistisches Jahrbuch 1977: fiir die Bundesrepublik Deutschland, Metzler- Poeschel Verlag Stuttgart, 1977 - Statistisches Jahrbuch 1991: fiir die Bundesrepublik Deutschland, Metzler- Poeschel Verlag Stuttgart, 1991. - Bevolkerung und Kultur: Volksziihlung vom 27. Mai 1970, Heft 17, Erwerbstatige in wirtschaftlicher Gliederung nach Wochenarbeitszeit und weiterer Tatigkeit; Fachserie A., Stuttgart und Mainz: Verlag W. Kohlhammer. - Volkszahlung vom 25 Mai 1987, Bevolkerung und Erwerbstatigkeit, Stuttgart: Metzler- Poeschel, 1989. Italija Istituto Centrale di Statistica. 10° Censimento Generale della Popolazione, 15 Ottobre 1961, Vol. IX: Dati Generali Riassuntivi, Rim, 1969. - 11° Censimento Generale della Popolazione, 24 Ottobre 1971, vol VI: 353 USPON UMREZENOG DRUSTVA Professioni e attivita Economiche, Torno 1: Attivita Economiche, Rim, 1975. - J2o Censimento Generale della Popolazione, 25 Ottobre 1981, vol II: Dati sulle caratteristiche strutturali della popolazione e delle abitazioni; Torno 3: Italia; Rim, 1985. Istituto Nazionale di Statistica (ISTAT). Annuario Statistico Italiano, edizione 1991. Japan Biro za statistiku, Agencija za menedzment i koordinaciju (1977.), Statisticki godisnjak Japana, Tokyo. - (1983.) Statisticki godisnjak Japana, Tokyo. - (1991.) Statisticki godisnjak Japana, Tokyo. Biro za statistiku, Ured premijera, Saietak rezultata popisa stanovnistva Japana 1977., Tokyo: Biro za statistiku, 1975. - 1980. Popis stanovnistva Japana, Tokyo: Biro za statistiku, 1980. - 1990. Popis stanovniStva Japana, Promptni izvjestaj (rezultati 1% uzorka u tablicnom prikazu), Tokyo: Biro za statistiku, 1990. Ujedinjeno Kraljevstvo Office of Population Censuses and Surveys, General Registrar Office. Census 1971: Great Britain, Economic Activity, Part IV (10% uzorak), London: HMSO, 1974. - Census 1981: Economic Activity, Great Britain, London: HMSO, 1984. -Labour Force Survey 1990 and 1991:A survey conducted by OPCS and the Department of Economic Development in Northern Ireland on behalf of the Employment Department and the European Community, Series LFS no. 9, London: HMSO, 1992. Central Statistical Office, Annual Abstract of Statistics: 1977, London: HMSO, 1977. -Annual Abstract of Statistics: 1985, London: HMSO, 1985. -Annual Abstract of Statistics: 1992, no.128, London: HMSO, 1992. Department of Employment. Employment Gazzette vol.100, no. 8 (August 1992). Sjedinjene Americke Drzave United States Department of Labor. Handbook of Labor Statistics; Bulletin 2175, Bureau of Labor Statistics, December. 354 TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI - Labor Force Statistics: Derived from the current population survey, 1948-87, Bureau of Labor Statistics, August 1988. -Handbook of Labor Statistics, Bulletin 2340, March 1990. - Employment and Earnings, various issues. Ostali izuori Eurostat. Labour Force Sample Survey, Luxembourg: Eurostat, various issues. - Labour Force Survey, Theme 3, Series C, Population and Social Statistics, Accounts, Surveys and Statistics, Luxembourg: Eurostat, various issues. Hall, Peter (1988) "Regions in the Transition to the Information Economy" ("Regije u prijelazu na informaticku ekonomiju"), u G. Sternlieb i J. W. Hughes (ur.), America's New Market Geography: Nation, region and metropolis; Rutgers, N.J.: State University of New Jersey; Center for Urban Policy Research, New Brunswick, str. 137-59. Mori, K. (1989) Hai-teku shakai to rodo: naniga okite iruka, Iwanami Shinsho no. 70, Tokyo: Iwanami Shoten. Organization for Economic Cooperation and Development (OECD) (1991) OECD Labour Force Statistics: 1969- 1989, Paris: OECD. - (1992a) OECD Economic Outlook: Historical Statistics: 1960 - 90, Pariz: OECD. - (1992b) OECD Economic Outlook, no. 51, June. 355 5 KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI: INTEGRACIJA ELEKTRONICKE KOMUNIKACIJE, KRAJ MASOVNE PUBLIKE I USPON INTERAKTIVNIH MREZA Uvod U Grckoj, oko 700. g. pr. n. e. dogodilo se vazno otkrice: abeceda. Ta konceptualna tehnologija, kako tvrdi znanstveni klasik Havelock, Cini osnovu za razvoj zapadne filozofije i znanosti kakvu danas poznajemo. Abeceda je odvajanjem izgovorenog od govornika omoguCila premosCivanje jaza izmedu govornoga i pisanog jezika, omogucujuCi pojmovni diskurs. Tu povijesnu prekretnicu omoguCio je gotovo 3000-godisnji razvoj govorne tradicije i neabecedne komunikacije, dok grcko drustvo nije doseglo ono sto Havelock naziva novim stanjem uma - "alfabetski urn" koji je nadahnuo kvalitativnu preobrazbu ljudske komunikacije. 1 Tek mnogo stoljeca poslije, nakon sirenja tiskarskog stroja i proizvodnje papira, pismenost je siroko rasprostranjena. Abeceda je Zapadu omoguCila mentalnu infrastrukturu za kumulativnu komunikaciju zasnovanu na znanju. Dokje novi abecedni poredak omogucavao racionalni diskurs, istodobno je odvajao pisanu komunikaciju od audiovizualnog sustava simbola i opazanja, tako znacajnih za potpuno izrazavanje ljudskog uma. Kako se drustvena hijerarhija izravno i neizravno uspostavila izmedu pisane kulture i audiovizualnog izrazavanja, cijena zasnivanja ljudske prakse u pisanome diskursu placena je izgonom svijeta zvukova i slika u pozadinu 1 Havelock (1982.: esp. 6-7) 356 KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI umjetnosti, koja se bavi privatnim podrucjem osjecaja i javnim svijetom obreda. Naravno, u 20. stoljecu audiovizualna kultura povijesno se osvetila- najprije filmom i radiom, pa televizijom, i nadjacala utjecaj pisane komunikacije u srcima i dusama veeine ljudi. U drustvenoj kritici masovnih medija 2 jos uvijek prevladava nelagoda intelektualaca prema utjecaju televizije u cijoj osnovi lezi napetost izmedu plemenite pisane i osjetilne, nerefleksivne komunikacije. Tehnoloska preobrazba slicnih povijesnih razmjera dogodila se 2700 godina poslije, ukljucivanjem razliCitih oblika komunikacije u interaktivnu mrezu. Ili, drugim rijecima, stvaranjem superteksta i metajezika koji prvi put u povijesti u isti sustav ujedinjuju sve pisane, govorne i audiovizualne oblike ljudske komunikacije. U novoj interakciji dviju strana mozga, strojeva i drustvenog konteksta, ponovno se ujedinjuju dimenzije ljudskog duha. Usprkos znanstveno fantasticnoj ideologiji i komercijalnom pretjerivanju koji okruzuju pojavu tzv. informaticke superautoceste, ne podcjenjujemo njezino znacenje. 3 Moguee povezivanje teksta, slika i zvukova u isti sustav, interakcija iz vise razliCitih tocaka, odabrano (stvarno ili odgodeno) vrijeme u globalnoj mrezi, uvjeti otvorenoga i jeftinog pristupa, zaista temeljito mijenjaju prirodu komunikacije. A komunikacija odlucno oblikuje kulturu jer, kao sto Postman pise, "mi ne vidimo stvarnost ... kakva 'ona' jest, vee u ovisnosti o nasim jezicima. I nasi jezici su nasi mediji. Nasi mediji su nase metafore. Nase metafore stvaraju sadrzaj nase kulture."4 BuduCi daje kultura posredovana komunikacijom i zbiva se kroz nju, same kulture, tj. nasi povijesno proizvedeni sustavi vjerovanja i pravila, temeljito se mijenjaju i sve ce se vise mijenjati, pod utjecajem novoga tehnoloskog sustava. Dok ovo pisem, takav novi sustav jos nije potpuno uspostavljen. Njegov ee razvoj sljedeCih godina ted u nepravilnom ritmu i u nepravilnu prostornom rasporedu. Sigurno je da ee zahvatiti i obuhvatiti u najmanju ruku prevladavajuce aktivnosti i sredisnje dijelove stanovnistva Citavog planeta. Nadalje, on vee sada djelomice postoji - u novomu medijskom sustavu, u brzo promjenljivim sustavima telekomunikacija, u mrezama interakcije sto su se vee oblikovale oko Interneta, u masti ljudi, u politici vlada ina crtaCim plocama u uredima korporacija. Pojava novoga sustava elektronicke komunikacije, od2 3 Za kriticko predstavljanje ovih ideja, vidi: Postman (1985.). Za dokumentirano izlaganje podataka o informatickoj superautocesti do kraja 1994. godine vidi Sullivan-Trainor (1994.). Za pregled drustvenih i ekonomskih trendova u novim medijima i racunalno posredovanoj komunikaciji na medunarodnoj razini, vidi dobro obavijesteni, posebni dodatak spanjolskih novina El pais I World media, "Habla el Futuro", 9. ozujka 1995. 4 Postman (1985.: 15) 357 USPON UMRE:ZENOG DRUSTVA redenoga njegovim globalnim dosegom, integracijom svih sredstava komunikacije i njegovom mogucom interaktivnoscu, vee mijenja i zauvijek ce promijenitii nasu kulturu. Medutim, postavlja se pitanje o stvarnim uvjetima, znacajkama i posljedicama takve promjene. Kako mozemo procijeniti njegov moguCi utjecaj a da ne prijedemo u futurolosko pretjerivanje- sto ova knjiga zeli svakako izbjeCi- ako nam je poznat jos uvijek embrionalni razvoj inace jasno identificiranoga trenda? S druge strane, bez analize preobrazbe kultura pod novim elektronickim komunikacijskim sustavom, cjelokupna analiza informatickog drustva hila bi u osnovi promasena. Na srecu, u povijesti uz tehnoloski diskontinuitet postoji i dobar dio drustvenoga kontinuiteta koji omogucava analizu tendencija na osnovi promatranja trendova koji su tijekom protekla dva desetljeca pripremali stvaranje novoga sustava. Vazniji dijelovi sustava novih komunikacija, masovna sredstva komunikacije, oblikovana oko televizije, prouceni su do najmanjih detalja. 5 Njihov razvoj u smjeru globalizacije i decentralizacije predvidio je sezdesetih godina McLuhan- veliki vizionar koji je, usprkos neobuzdanoj uporabi hiperbola, revolucionirao razmisljanje o komunikacijama. 6 U ovome cu poglavlju najprije govoriti o stvaranju masovnih medija i njihovu djelovanju na kulturu i drustveno ponasanje. N adalje cu razmotriti njihovu preobrazbu tijekom osamdesetih godina - pojavu decentraliziranih i raznolikih "novih medija" koji su pripremili stvaranje mulitimedijalnog sustava devedesetih. Potom cu posvetiti paznju drukCijem sustavu komunikacija, organiziranom oko racunalnog umrezavanja uz pojavu Interneta i uz zacudujuCi, spontani razvoj novih vrsta virtualnih zajednica. Iako je to relativno nova pojava, raspolazemo dovoljnim brojem empirijskih promatranja iz Francuske i Sjedinjenih Drzava da bismo na razboritim osnovama oblikovali neke hipoteze. Na kraju, pokusat cu povezati ono sto znamo o dva sustava da bih mogao razmotriti drustvene dimenzije njihova udruzivanja i utjecaj takva udruzivanja na procese komunikacije i kulturno izrazavanje. Tvrdim da se kroz snazan utjecaj novoga komunikacijskog sustava, posredovanog preko drustvenih interesa, drzavnih politika i poslovnih strategija, pojavljuje nova kultura: kultura stvarne virtualnosti. Na sljedeCim stranicama izlozit cui analizirati njezin sadrzaj, dinamiku i znacenje. 5 6 Vidi istrazivanje razvoja medija sakupljeno u: Williams i dr. (1988.) Retrospektivu McLuhanovih teorija vidi u postumno izdanoj knjizi: McLuhan i Powers (1989.). 358 KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI Od Gutenbergove do McLuhanove galaktike: uspon kulture masovnih medija Dopustite mi uporabu McLuhanova pojmovnika: 7 sirenje televizije tijekom tri desetljeca nakon Drugoga svjetskog rata (u razliCito doba is razlicitom snagom, ovisno o zemlji) stvorilo je novu komunikacijsku galaktiku. Drugi mediji nisu nestali. Preoblikovani su i preuredeni u sustav cije je srce vakuumska cijev, dok je njegovo privlacno lice televizijski ekran. 8 Radio je, izgubivsi sredisnje mjesto, pobijedio u prodornosti i fleksibilnosti, prilagodujuci svoj pristup i teme ritmu svakodnevna zivota. Filmovi su preoblikovani za televizijsku publiku, s iznimkom filmske umjetnosti koju podupire drzava, te programa s posebnim efektima za velike ekrane. Novine i magazini, specijalizirani su za produbljivanje teme iii ciljaju tocno odredenu publiku, te prevladavajuCi televizijski medij pazljivo opskrbljuju strateskim informacijama. 9 Sto se tice knjiga, one su ostale knjige, iako iza mnogih od njih stoji podsvijesna zelja da postanu TV scenariji; top-liste najprodavanijih knjiga brzo su se napunile naslovima koji se odnose na TV likove ili na teme koje je TV popularizirala. Pitanje zasto je televizija postala vladajuCi medij jos uvijek je predmet zestoke rasprave znanstvenika i kriticara medija. 10 Izgleda da je hipoteza W. Russella Neumana, koju cu izreCi drugim rijeeima, kao da se radio posljedici osnovnog instinkta lijene publike, s obzirom na dostupne dokaze, uvjerljiva. Njegovim rijeCima: "Kljucno otkrice u podrucju istrazivanja obrazovnih i marketinskih ueinaka, s kojim trebamo biti naeistu zelimo li razumjeti prirodu tesko primjetnog ucenja glede politike i kulture, jest cinjenica da ljude privlaci linija manjeg otpora." 11 On svoje objasnjenje zasniva na sirim psiholoskim teorijama Herberta Simona i Anthonyja Downsa, naglasavajuCi psiholosku cijenu dobivanja i obrade informacija. Ja bih bio skloniji korijene takve logike traziti u kucnim uvjetima nakon dugackoga, napornog radnog dana i nedostatku alternativa za osobno/kulturno ukljueivanje nego u ljudskoj prirodi.1 2 Usprkos tome, u drustvenim uvjetima kakvi postoje, sindrom najmanjega moguceg napora koji se, izgleda, povezuje s televizijski posredovanom komunikacijom, moze objasniti brzinu i prodornost njezine dominacije kao sredstva komunika7 8 9 10 11 12 McLuhan (1964.) Ball-Rokeach i Cantor (ur.) (1986.) Postman (1985.j Ferguson (ur.) (1986.); Withey and Abeles (ur.) (1980.) Neuman (1991.: 103) Mattelart i Stourdze (1982.); Trejo Delarbre (1992.) 359 USPON UMRE~NOG DRUSTVA cije od same njezine pojave na povijesnoj sceni. Na primjer, prema proucavanjima medija, 13 samo mali broj ljudi unaprijed odabire program koji ce gledati. Odluka dace se gledati televizija uglavnomje na prvome mjestu. N aknadno se pregledavaju programi dok se ne odabere najprivlacniji ili, najcesce, onaj najmanje dosadan. Sustav kojim prevladava TV mozemo lako oznaCiti kao masovne medije.14 Publici koju Cine milijuni gledatelja centralizirani posiljatelji istodobno salju slicne poruke. Prema tome, sadrzaj i oblik poruke skrojen je prema najnizemu zajednickom nazivniku. U slucaju privatne televizije, koja prevladava u izvornoj zemlji televizije - Sjedinjenim Ddavama najnizi zajednicki nazivnik publike procjenjuju marketinski strucnjaci. Za ostatak svijeta, u kojemu najmanje do 1980-ih prevladava drzavna televizija, standard je najnizi zajednicki nazivnik prema umovima Cinovnika koji kontroliraju emitiranje, iako se sve vise paznje pocelo poklanjati gledanosti. U oba slucaja, publika se smatrala uglavnom homogenom iii podloznom homogenizaciji. 15 Pojam masovne kulture sto izrasta iz masovnog drustva izravan je izraz medijskog sustava koji proizlazi iz drzavne i korporacijske kontrole nove tehnologije elektronicke komunikacije. 16 Sto je kod televizije bilo potpuno novo? Novost nije hila njezina centralizirajuca moe niti njezina mogucnost da sluzi kao instrument propagande. Uostalom, Hitler je pokazao kako radio moze biti sjajan instrument odasiljanja jednosmjernih poruka. Televizija, ponajprije, oznacava kraj Gutenbergove galaktike, kraj sustava komunikacije kojim prevladava tipografski urn i fonetski abecedni poredak. 17 Marshall McLuhan svim je kriticarima (koje je uglavnom odbijala nejasnoca njegova mozaicnog jezika) pogodio zajednicku zicu kada je, sasvim jednostavno, proglasio da "je medij poruka": TV slika daje neverbalni gestalt ili polozaj oblika, te nema nista zajednicko s filmom ili fotografijom. Kod televizije, gledatelj je ekran. On je bombardiran svjetlosnim impulsima koje je James Joyce nazvao 'naboj svjetlosne brigade' ... TV slika nije mirna snimka. Ona ni u kojem smislu nije fotografija, nego neprestano stvaranje obrisa predmeta opisanih ultrazvucnim prstom. N as tali plasticni obris pojavljuje se prolaskom svjetla, a ne osvjetljavanjem i zato tako dobivena slika ima kakvocu skulpture ili ikone, a ne slike. Televizijska 13 14 15 16 17 Neuman (1991.) Blumler i Katz {ur.) (1974.) Botein i Rice (ur.) (1980.) Neuman (1991.) McLuhan (1962.) 360 KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI slika primatelju nudi tri milijuna tockica u sekundi. U svakome trenu primatelj od njih prima samo nekoliko tuceta od kojih pravi sliku. 18 Zbog nedefiniranosti prisutne na TV-u, tvrdi McLuhan, gledatelji moraju popuniti jazove u slici i na taj naCin postaju vise emocionalno ukljuceni u gledanje (onoga sto je paradoksalno oznaCio kao "hladan medij"). Takva ukljucenost ne proturjeCi hipotezi linije manjeg otpora, jer se TV svida asocijativnom/lirskom umu i ne ukljucuje psiholoski napor prisjecanja informacija i analiziranja na koje se odnosi teorija Herberta Simona. Zato vodeCi medijski znanstvenik Neil Postman smatra da televizija oznacava povijesni prekid s tipografskim umom. Dok tiskanju pogoduje sustavna izlozenost, televizija bolje odgovara za neredoviti razgovor. Datu razliku uCinimo jasnijom, donosimo njegove rijeCi: Tipografija ima najjacu mogucu sklonost izlaganju: sofisticirana sposobnost konceptualnog, deduktivnog i sekvencijalnog misljenja; visoko vrednovanje razuma i reda; gnusanje prema proturjecju; velika sposobnost odvajanja i objektivnosti; i snosljivost za usporeni odgovor. 19 Za televiziju vrijedi da "je zabava prevladavajuca ideologija u svim raspravama o njoj. Bez obzira nato sto se ili iz kojega gledista opisuje, prevladava pretpostavka da je ona tu zbog nase zabave i uzitka." 20 Bez obzira na protuslovlja drustvenihlpolitickih implikacija ove analize- od McLuhanova uvjerenja o univerzalnomu komunitarnom potencijalu televizije, do ludistickog pristupa Jerryja Mandera 21 i drugih kriticara masovne kulture 22 - dijagnoze se stjecu u dvije osnovne tocke: nekoliko godina nakon pojave, televizija je postala kulturni epicentar nasih drustava; 23 televizijski oblik komunikacije temeljnoje novi medij, koji oznacava zavodljivost, osjetilna simulacija stvarnosti i laka komunikativnost na crti najmanjega psiholoskog napora. Posljedna tri desetljeca sirom svijeta vladala je komunikacijska eksplozija, koju je predvodila televizija. 24 U Sjedinjenim Drzavama, zemlji u kojoj je televizija kao medij najrazvijenija, krajem osamdesetih televizija je na jednome kanalu emitirala 3600 slika u min uti. Prema Nielse18 McLuhan (1964.: 313) 19 Postman (1985.: 87) 20 Ibid. 21 Mander (1978.) • 22 Mankiewicz i Swerdlow (ur.) (1979.) 23 Vidi: Williams (1974.); i Martini Chaudhary (ur.) (1983.) 24 Williams (1982.) 361 USPON UMREZE:NOG DRU~TVA novu izvjestaju, u prosjecnome americkom domu televizor je dnevno bio ukljucen po sedam sati, dok su odrasli televiz:iju gledali 4,5 sata dnevno. Ovome trebamo dodati radio koji je donosio 100 rijeCi u minuti i kojega se, uglavnom u automobilu, slusalo prosjecnih dva sata dnevno. Prosjecne dnevne novine nudile su 150 000 rijeci i procjenjuje se da ih se cita izmedu 18 i 49 minuta na dan, dok su se magazini prelistavali od 6 do 30 minuta, a citanje knjiga, ukljucujuci skolske, odnosilo je 18 minuta na dan. 25 Izlaganje medijima je kumulativno. Prema nekim istrazivanjima, kucanstva u Sjedinjenim Drzavama koja imaju kabelsku televiziju gledaju TV vise nego ona bez kabelske TV. Sve u svemu, prosjecni Amerikanac posvecuje 6,43 sata medijima. 26 Tu brojku mozemo suprotstaviti (iako ih, strogo gledajuci, ne mozemo usporediti) drugim podacima koji daju brojku od 14 minuta meduljudske interakcije u obitelji po osobi na dan. 27 U Japanu 1992. godine tjedni prosjek gledanja televizije u kucanstvu iznosio je 8 sati i 17 minuta, dok je 1980. bio 25 minuta.28 Druge zemlje izgleda manje konzumiraju medije: na primjer, krajem osamdesetih odrasli Francuzi gledali su televiziju samo tri sata na dan. 29 Izgleda da je vladajuCi obrazac ponasanja u urbanim drustvima sirom svijeta ovakav: konzumacija medija je, nakon rada, sljedeca kategorija aktivnosti i sigurno prevladavajuca aktivnost kod kuce. 30 Za pravo razumijevanje uloge medija u nasoj kulturi to je zapazanje nepotpuno: gledanje/slusanje medija nikako nije iskljucujuca aktivnost. Ona se uglavnom mijesa s obavljanjem kucnih poslova, zajednickim obrocima i drustvenom interakcijom. Oni su gotovo neprestano prisutni u pozadini i tkanje su nasih zivota. Zivimo s medijima i po njima. McLuhanje izraz tehnoloski mediji rabio kao nasusnu potrebu iii prirodni resurs. 31 Zapravo su mediji, osobito televizija i radio, postali audiovizualni okolis s kojim beskonacno i automatski opcimo. Televizija je vrlo cesto najvaznija pojava u kuci. Dragocjena pojava u drustvu u kojemu su sve brojniji ljudi koji zive sami: 25% americkih kucanstava devedesetih ima samo jednog clana. Iako situacija nije tako drasticna u drugim drustvima, i u Europi postoji slican trend smanjivanja broja ukucana. Moze se pretpostaviti da takva prodorna, snazna prisutnost podsvijesno izazivajuCih zvucnih i slikovnih poruka ima dramatican utjecaj na 25 26 27 28 29 30 31 Podaci iz razlicitih izvora, iznio ihje Neuman (1991.) Podaci: Sabbah (1985.); Neuman (1991.) Sabbah (1985.) Dentsu institut za humanisticke nauke /DataFlow Intemational (1994.: 67) Neuman (1991.); za Japan vidi: Sato i dr. (1995.) Sorlin (1994.) McLuhan (1964.: 21) 362 KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI drustveno ponasanje. lpak najdostupnija istrazivanja upucuju na supratan zakljucak. Nakon obrade literature W. Russell Neuman zakljucuje: N alazi prikupljeni tijekom pet desetljeca sustavnog istrazivanja drustvenih znanosti otkrivaju da mlada i1i stara publika masovnih medija nije bespomocna, ada masovni mediji nisu svemocni. Teorija koja se razvija o skromnim i uvjetnim utjecajima medija pomaze nam da razmotrimo povijesni ciklus moraine panike u odnosu na nove medije. 32 Nadalje, izgleda da paljba reklamnih poruka koju primamo preko medija ima ogranicen uCinak. Prema Draperu, 33 prosjecna osoba u Sjedinjenim Drzavama izlozena je dnevno broju od 1 600 reklamnih poruka. Ljudi (ne obvezno pozitivno) odgovaraju samo na 12 poruka. McGuire 34 je nakon provjere prikupljenih podataka o uCincima medijskog oglasavanja, zakljucio da nema stvarnih dokaza za osobit utjecaj medijskoga oglasavanja na ponasanje, sto je ironican zakljucak s obzirom nato da je industrija u to doba trosila 50 milijardi dolara na godinu. Zasto onda tvrtke istrajavaju na oglasavanju? Prije svega, troskove za oglasavanje tvrtke prebacuju na gledatelje: prema casopisu The Economist iz 1993. godine, "besplatna televizija" je u SAD-u svako americko kucanstvo stajala 30 $ mjesecno. Stvarni odgovor na tako vazno pitanje zahtijeva da najprije analiziramo mehanizme preko kojih televizija i drugi mediji utjecu na ponasanje. Kljucno je da su masovni mediji jednostrani komunikacijski sustav, sto stvarni proces komunikacije nije. On ovisi o interakciji razumijevanja poruke izmedu posiljatelja i primatelja. Umberto Eco dao je pronicljivo videnje interpretacije medijskih ueinaka u radu iz 1977., pod naslovom "Utjece li publika lose na televiziju?". Eco je napisao: Ovisno o drustveno-kulturnim uvjetima postoje razliCiti kodovi ili pravila kompetencije i interpretacije. Poruka ima oznaeiteljski oblik koji se moze ispuniti razlicitim znacenjima ... Naraslaje sumnja da posiljatelj organizira televizijsku sliku na osnovi svojih vlastitih kodova, sto se poklapa s onima dominantne ideologije, dok ih primatelji ispunjaju "iskrivljenim" znacenjem prema njihovim osobitim kulturnim kodovima. 35 32 Neuman (1991.: 87) 33 Roger Draper, The Faithless Shepard, New York Review of Books, June 26, prema Neumanu (1991.) 34 McGuire (1986.) 35 Eco (1977.: 90) 363 USPON UMREZENOG DRU~TVA lz te analize proizlazi: Jedna stvar koju znamo jest da masovna kultura, u onom smislu kakvom ju zamisljaju apokalipticni kriticari masovnih komunikacija, ne postoji - jer se ovaj model natjece s drugima (koje cine povijesni tragovi, klasna kultura, vidovi visoke kulture koja se prenosi obrazovanjem itd). 36 Povjesnicari i empirijski istrazivaCi medija tu tvrdnju mogu pripisati zdravu razumu; no, uzmemo li ju ozbiljno, kao sto ja Cinim, ona odlucno podcjenjuje temeljne oblike kriticke drustvene teorije, od Marcusea do Habermasa. Ironija intelektualne povijesti jest da upravo mislitelji koji se zalazu za drustvenu promjenu cesto ljude smatraju pasivnim promatraCima ideoloske manipulacije, zapravo ne dopustajuCi pojmove drustvenih pokreta i drustvene promjene - osim kao iznimnih, jedinstvenih dogadaja koji se stvaraju izvan drustvenoga sustava. Ako ljudi imaju neku razinu autonomije u organizaciji i odluCivanju o svojemu ponasanju, poruka koju salju preko medija mora djelovati na njihove primatelje i tako se pojam masovnih medija odnosi na tehnoloski sustav, a ne na oblik kulture- masovnu kulturu. Neki eksperimenti u psihologiji pokazali su da iako televizija pokazuje 3600 slika u minuti po kanalu, na milijun poslanih podrazaja mozak svjesno odgovara samo na jedan. 37 Naglasavanje autonomije ljudskog uma i pojedinacnih kulturnih sustava koji ispunjavaju stvarno znacenje primljenih poruka ne znaci da su mediji neutralne institucije ili da su njihovi uCinci zanemarivi. Empirijska istrazivanja pokazuju da mediji nisu nezavisne varijable u poticanju ponasanja. Njihove izravne ili podsvijesne poruke razraduju se. Obraduju ih pojedinci stavljeni u posebne drustvene kontekste koji na taj nacin oblikuju namjeravani uCinak poruke. No, mediji, a osobito audiovizualni mediji iz nase kulture zaista su temeljni materijal komunikacijskih procesa. Zivimo u medijskom okolisu i veCina nasih simbolickih podrazaja stize iz medija. Nadalje, kako je Cecilia Tichi pokazala u svojoj sjajnoj knjizi Elektronicko srce, 38 sirenje televizije odvijalo se u televizijskom okolisu, to jest kulturi u kojoj se predmeti i simboli odnose prema televiziji- od oblika namjestaja do glumackih stilova i tema razgovora. Stvarna moe televizije, sto su tvrdili Eco i Postman, jest da je on a pozornica za sve procese koji se trebaju komunicirati u cijelom drustvu, od politike do biznisa, ukljucujuCi sport i umjetnost. Televizija uokviruje jezik drustve36 Eco (1977.: 90) 37 Neuman (1991.: 91) 38 Tichi (1991.) 364 KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI ne komunikacije. Ako oglasivaci i dalje trose milijarde bez obzira na opravdane sumnje o stvarnom izravnom uCinku oglasavanja na njihovu prodaju, mozda to rade jer odsutnost s televizije obicno znaCi suparnicima koji oglasavaju ustupiti prepoznavanje imena na masovnome trzistu. Dok su utjecaji televizije na politicke izbore vrlo razliCiti, politika i politicari koji u razvijenim drustvima nisu na televiziji, jednostavno nemaju ni najmanju mogucnost pridobivanja podrske ljudi. Jer ljudski se umovi informiraju preko medija, medu kojima je televizija na prvome mjestu. 39 Drustveni utjecaj televizije radi u binarnom obliku: biti ili ne biti. Jednom kad je poruka na televiziji, moze se mijenjati, preobrazavati ili potkopavati. No u drustvu organiziranu oko masovnih medija, postojanje poruka koje su izvan medija ograniceno je na mreze izmedu pojedinaca, i dakle na nestajanje iz kolektivnog uma. Medutim, cijena koja se placa za poruku na televiziji nije samo novae ili moe. Ona je prihvacanje da se bude umijesan u mnogoznacni tekst Cija je sintaksa krajnje klimava. U televizijskome jeziku mijesaju se informacija i zabava, obrazovanje i propaganda, opustanje i hipnoza. BuduCi da se kontekst gledanja moze kontrolirati i blizak je primatelju, sve se poruke primaju u razoruzavajucem obliku doma iii kvazidomace situacije (na primjer, sportski barovi su jedni od rijetkih prosirenih obitelji koje jos postoje ... ). Ta normalizacija poruka, gdje slike sukoba iz stvarnoga rata mogu biti primljene kao dio akcijskih filmova, ima temeljni utjecaj: izravnavanje svih sadrzaja u okvir slika svake osobe. Stoga, jer Cine simbolicko tkanje nasega zivota, mediji teze raditi na svijesti i ponasanju kao sto stvarno ponasanje radi na snovima, dajuci sirovi materijal kojim se koristi nas mozak. To je kao kad bi svijet vizualnih snova (informacijalzabava koju daje televizija) vracao nasoj svijesti mogucnost odabira, preslagivanja i objasnjenja slika i zvukova koje stvaramo preko nasih kolektivnih praksi iii osobnih odabira. To je sustav feedbacka izmedu iskrivljenih ogledala: mediji su izraz nase kulture, a nasa kultura primarno djeluje preko materijala sto ga daju mediji. U tome osnovnome smislu, sustav masovnih medija ispunio je veCinu znacajki sto ih je pocetkom sezdesetih predlozio McLuhan: to je McLuhanova galaktika. 4° Cinjenica da publika nije pasivni objekt nego interaktivni subjekt, otvorila je put diferencijaciji i daljnjoj transformaciji medija od masovne komunikacije do segmentaci39 Lichtenberg (ur.) (1990.) 40 Ja komunikacijski sustav masovnih elektronickih medija nazivam McLuhanovom galaktikom u znak sjecanja na revolucionarnog mislioca koji je njezinu pojavu predvidio kao razlikovni oblik kognitivnog izrazavanja. Medutim, treba naglasiti da ulazimo u novi komunikacijski sustav koji sejasno razlikuje od onoga kojije predvidio McLuhan, kao sto zelim pokazati u ovome poglavlju. 365 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA je, ogranicavanja i individualizacije, od trenutka kada su tehnologija, korporacije i institucije dopustile takve poteze. Novi mediji i diverzifikacija masovne publike Tijekom osamdesetih nove tehnologije izmijenile su svijet medijaY Novine se pisu, ureduju i tiskaju s udaljenosti, sto omogucuje istodobno izdavanje istih novina prilagodenih veCim regijama (na primjer, Le Figaro u nekoliko francuskih gradova; New York Times u usporednim izdanjima za Istocnu/Zapadnu obalu; International Herald Tribune svakodnevno se tiska na nekoliko mjesta na tri kontinenta i tako dalje). Glazba za walkman koju osobno odaberemo cini zvucni okolis koji, osobito tinejdzerima, omogucuje stvaranje zidova prema vanjskome svijetu. Radio je postao izrazito specijaliziran, s tematskim i podtematskim stanicama (poput one koja 24 sata emitira laganu glazbu ili se nekoliko mjeseci, do pojave novoga hita, posvecuje iskljuCivo jednome pjevacu ili pop-grupi). Radijski razgovori ispunjavaju vrijeme ljudima koji putuju na posao i radnicima koji imaju pomicno radno vrijeme. Videorekorderi dozivljavaju eksploziju sirom svijeta i u mnogim zemljama u razvoju postaju glavna alternativa dosadnoj, sluzbenoj televiziji. 42 Iako zbog nedostatka potrosacevih tehnoloskih vjestina i brze komercijalizacije njegove upotrebe preko videoteka, visestrukost moguce upotrebe VCR-a nije potpuno iskoristena, ipak je njegovo sirenje omogucilo veliku fleksibilnost upotrebe vizualnih medija. Film je prezivio u obliku videokaseta. Muzicki video, koji cini 25% ukupne videoproizvodnje, postao je novi kulturni oblik koji oblikuje slike cijele generacije mladih i stvarno je promijenio muzicku industriju. Mogucnost presnimavanja TV programa i njegovo naknadno gledanje u zeljeno vrijeme promijenilo je navike televizijske publike i osnazilo selektivno gledanje, djelujuci protiv obrasca linije najmanjeg otpora o kojemu sam govorio. Uz pomoc VCR-a svaka daljnja diverzifikacija televizijske ponude imala je pojacani uCinak zbog publike koja je snimanjem mogla uciniti drugi korak - provodeCi njezinu daljnju segmentaciju. 41 U ovom poglavlju djelomicno se sluzim informacijama i idejama o novom razvoju medija sirom svijeta koje mi je dao vodeCi spanjolski i latinskoamericki televizijski novinar Manuel Campo Vidal, potpredsjednik televizije Antena 3, vidi: Campo Vidal (1996.). Za projekcije ovih trendova pomno obradene u akademskim krugovima tijekom 80-ih, vidi takoder: Rogers (1986.). Za vizionarsku analizu medijske divezifikacije u povijesnoj perspektivi, pozivam se na De Sola Poola (1983.). 42 Alvarado (ur.) (1988.) 366 KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI Ljudi su poceli snimati svoja dogadanja, od odmora do obiteljskih svecanosti, i tako proizvoditi vlastite slike, nadilazeci fotoalbum. Usprkos ogranicenjima, to samostalno proizvodenje slika zapravo je promijenilo jednosmjerni tijek slika i povezalo zivo iskustvo i ekran. U mnogim zemljama, od Andaluzije do juzne Indije, videotehnologija lokalne zajednice omoguCilaje, cesto na rubu propisa o komunikacijama, cvjetanje nerazvijenoga lokalnog emitiranja koje je mijesalo filmove s lokalnim dogadanjima i najavama. Medutim, povecanje broja televizijskih kanala bilo je odlucni korak kojije vodio njihovoj povecanoj diverzifikaciji. 43 Razvoj tehnologije kabelske televizije, koji je 1990-ih godina potpomognut razvojem optickih viakana, dramaticno je promijenio spektar emitiranja i natjerao vlasti da promijene zakone o komunikacijama uopce, pogotovo o televiziji. Slijedila je eksplozija programa kabelske televizije u Sjedinjenim Drzavama i ona satelitske televizije u Europi, Aziji i Latinskoj Americi. Uskoro su novostvorene mreze izazvale one vee utemeljene pa su europske vlade izgubile kontrolu nad veeim dijelom televizije. Tijekom 1980-ih u Sjedinjenim Drzavama broj nezavisnih TV stanica narastao je sa 60 na 330. Kabelski sustavi u veCim gradskim podrucjima imaju do 60 kanala na kojima su televizijska i kabelska mreza, nezavisne stanice od kojih je veCina specijaliz;irana, te placena televizija. U zemljama Europske unije broj TV mreza narastao je s 40 iz 1980. na 150 sredinom devedesetih godina. Trecina tih stanica emitira se preko satelita. U Japanu, javna mreza NHK ima dvije zemaljske mreze i dva specijalizirana satelitska servisa, uz jos pet komercijalnih mreza. Od 1980. kada ih uopce nije bilo, do sredine devedesetih, broj satelitskih stanica narastao je na 300. Prema podacima UNESCO-a, 1992. godine u svijetu je bilo preko milijardu TV prijamnika (od toga 35% u Europi, 32% u Aziji, 20% u Sjevernoj Americi, 8% u Latinskoj Americi, 4% na Srednjem istoku, a 1% u Mrici). Ocekuje se dace do 2000. godine vlasnistvo TV prijamnika rasti prerna stopi od 5% na godinu, osobito u Aziji. Utjecaj umnozavanja televizijskih ponuda na publiku bio je u svakom pogledu dubok. U Sjedinjenim Drzavama 1980. godine tri su glavna kanala kontrolirala 90% premijerne publike, dok se 1990. njihov udio smanjio na 65%; nakon toga, trend se ubrzao: 1995. neznatno je iznad 60%. CNN se etablirao kao vodeci svjetski proizvodac vijesti- dote mjere da u kriznim situacijama u zemljama sirom svijeta i politicari i novinari ne iskljucuju CNN. Konzorcij spanjolskih, hispanoamerickih i latinskoamerickih televizijskih tvrtki 43 Doyle (1992.); Dentsu institut za humanisticke znanosti!DataFlow International (1994.) 367 USPON UMREZENOG DRlfflTVA pokrenuo je 1995. slican svjetski kanal- Telenoticias. Izravna satelitska televizija, emitirajuCi od Hong Konga do azijskog Pacifika, uvelike prodire na azijsko trziste. Hubbard Communications i Hughes Corporation pokrenule su 1995. dva izravna suparnicka satelitska sustava koji po narudzbi prodaju gotovo svaki program s bilo kojega kanala bilo gdje u Sjedinjenim Drzavama, azijskom Pacifiku ili Latinskoj Americi. Kineske zajednice u SAD-u mogu svakodnevno gledati vijesti iz Hong Konga dok Kinezi u Kini imaju pristup americkim sapunicama (u Kini je Falcon Crest gledalo 450 milijuna gledatelja). Kao sto je 1985. godine, u jednoj od najboljih i najranijih procjena novih medijskih trendova, napisala Francoise Sabbah: Ukratko, novi mediji odreduju segmentiranu, diferenciranu publiku koja, iako je brojcano velika, po istodobnosti i uniformnosti poruke koju prima, vise nije masovna. Novi mediji vise nisu masovni u tradicionalnom smislu odasiljanja organicenoga broja poruka homogenoj masovnoj publici. Zbog visestrukosti poruka i izvora, sama publika postala je izbirljivija. Ciljana publika odabire svoje poruke i tako produbljuje svoju segmentaciju, pojacavajuCi osobni odnos izmedu posiljatelja i primatelja. 44 AnalizirajuCi razvoj medija u Japanu, Youichi Ito je takoder zakljueio da postoji razvoj od masovnog prema "segmentiranom drustvu" (Bunshu Shakai). Ono je rezultat novih komunikacijskih tehnologija koje se usredotocuju na divezificiranu, specijaliziranu informaciju, pa tako publika postaje sve vise segmentirana ideologijama, vrijednostima, ukusima i zivotnim stilovima.45 Dakle, zbog razlieitosti medija i mogucnosti ciljanja publike, mozemo red da je u novome medijskom sustavu poruka medij. To znaei dace znacajke poruka oblikovati znacajke medija. Na primjer, ako je ispunjavanje glazbenog okolisa tinejdzera (vrlo izravna) poruka, MTV ce se prilagoditi ritualu i jeziku te publike, i to ne samo sadrzajno nego i oblikom organizacije cijele stanice, tehnologijom i oblikovanjem imidza produkcije/emitiranja. Ili, proizvodnja 24-satnog servisa svjetskih vijesti zahtijeva razliCito postavljanje, oblikovanje programa i emitiranje, poput svjetskoga i kontinentalnog prikaza vremenske prognoze. Sadasnjost i buducnost televizije zaista je takva: decentralizacija, diverzifikacija i prilagodivanje za potrebe pojedinacnih korisnika. Unutar sirih parametara McLu44 Sabbah (1985.: 219) 45 Ito (1991.b) 368 KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI hanova jezika, poruka medija (jos djelujuCi kao takva) oblikuje razlicite medije za razliCite poruke. Pa ipak, diverzifikacija poruka i medijskih izraza ne podrazumijeva da glavne tvrtke i drzave gube kotrolu nad televizijom. Tijekom posljednjeg desetljeca primijecen je upravo suprotan trend. 46 Kako su se oblikovale megagrupe i uspostavili strateski savezi za osvajanje dionica na trzistu koje se u potpunosti mijenjalo, u podrucje komunikacija slijevale su se investicije. U razdoblju od 1980. do 1985. tri glavne americke TV mreze promijenile su vlasnike- dvije od njih dva puta: povezivanje Disneyja i ABS-a 1995. godine bilo je prekretnica u ukljuCivanju televizije u multimedijski posao koji se poceo stvarati. Privatiziran je TF1, vodeCi francuski kana!. Kontrolu nad svim privatnim TV stanicama u Italiji preuzeo je Berlusconi i organizirao ih u tri privatne mreze. S razvojem triju privatnih mreza u Spanjolskoj, ukljucujuCi Antenu-3, koja je znacajno prodrla u Veliku Britaniju i Njemacku, procvjetala je privatna televizija pod utjecajem mocnih nacionalnih i medunarodnih financijskih grupa. Ruska televizija se diverzificirala i ukljucuje privatne, nezavisne televizijske kanale. Latinskoamericka televizija prosla je kroz proces centralizacije oko nekoliko veCih igraca. Podrucje azijskog Pacifika postalo je teren za vruce natjecanje novih televizijskih poduzetnika, poput Murdockova kanala Star te "iskusnih televizijskih veterana" poput novoga, svjetskog BBC-ja ranjenog suparnistvom s CNN-om. U Japanu se drzavna mreza NHK nadmece s privatnim mrezama: Fuji TV-om, NTV-om, TBS-om, TV Asahijem i TV Tokijem, te kabelskim i izravnim satelitskim emitiranjem. Izmedu 1993. i 1995. godine za televizijske programe sirom svijeta ulozeno je 80 milijardi dolara, a potrosnja se svake godine penje za 10%. Ocekuje se da ce se izmedu 1994. i 1997. godine pokrenuti oko 70 novih komunikacijskih satelita od kojih ce vecina biti za televizijsko emitiranje. Cisti rezultat takva poslovnog nadmetanja jest da je publika segmentirana i diverzificirana, dokje televizija komercijalizirana vise nego ikada i na svjetskoj razini sve vise oligopolisticka. Ako razmatramo cjelinu semanticke formule koja je u pozadini veCine popularnih programa, stvarni saddaj veceg dijela programa razlicitih stanica bitno sene razlikuje. Usprkos tome, Cinjenica da nitko u isto doba ne gleda istu stvar i da svaka kultura i drustvena grupa ima osobit odnos prema medijskom sustavu, Cini temeljnu razliku u odnosu prema starom sustavu standardiziranih masovnih medija. Dodajmo i to da rasireni obicaj "surfinga" (istodobnog gledanja nekoliko programa) dovodi do toga da publika stvara vlastiti vir46 Vidi, na primjer, podatke navedene u The Economistu (1994.a); takoder: Doyle (1992.); Trejo Delarbre (ur.) (1988.); Campo Vidal (1996.). 369 USPON UMRE~ENOG DRU~TVA tualni mozaik. Mediji su postali doista globalno povezani, jer programi i poruke teku svjetskom mrezom i mi ne zivimo u globalnom selu, nego u prilagodenim kolibama koje se proizvode globalno, a distribuiraju lokalno. Medutim, diverzifikacija medija zbog uvjeta njihove korporacijske i institucionalne kontrole nije preobrazila jednosmjernu logiku njihove poruke niti je stvarno dopustila feedback publike - osim na najprimitivniji naCin, kroz tdisnu reakciju. Publika je dobivala sve razliCitiji sirovi materijal iz kojegje pojedinac stvarao svoju sliku svijeta, paje McLuhanova galaktika bila svijet jednosmjerne komunikacije, a ne interakcije. Ona je bila i jos uvijek jest nastavak masovne proizvodnje- industrijska logika u podrucju znakova i, usprkos McLuhanovu geniju, nije uspjela izraziti kulturu informatickoga doba. To zato sto obrada informacija ide znatno dalje od jednosmjerne komunikacije. Televizija je trebala racunalo da se oslobodi ekrana. No njihovo spajanje, s velikim moguCim posljedicama na cjelokupno drustvo, dogodilo se nakon sto su racunala prosla velik zaobilazni put. Da bi mogla razgovarati s televizijom, najprije su morala nauCiti razgovarati medusobno. Tek nakon toga mogla je progovoriti i publika. Racunalno posredovana kom unikacij a, institucionalna kontrola, drustvene mreze i virtualne zajednice Povijest ce zabiljeziti da su prva dva velika eksperimenta, sto ih je Ithiel de Sola Pool nazvao "tehnologijama slobode", potaknule drzave: francuski MINITEL - kao sredstvo koje ce uvesti Francusku u informaticko drustvo; americki ARPANET, prethodnik Interneta- kao vojnu strategiju koja je trebala omoguCiti da komunikacijske mreze nadzive nuklearni napad. Mreze su bile vrlo razliCite, obje ukorijenjene u kulturu i institucije svojih drustava. Leo Scheer istaknuo je njihovu suprotstavljenu logiku zajednickim prikazom obiljezja svakoga sustava: Oba sustava najavila su informaticke superautoceste i njihove razlike su veoma poucne. Prvo, Internet povezuje racunala, dok Minitel preko Transpacka povezuje posluziteljske (serverske) centre na koje se moze pristupiti preko terminala s niskim kapacitetom memorije. Internet je americka inicijativa svjetskoga znacenja koju su, uz podrsku vojske, potaknule racunalne tvrtke. Novcano ju podrzava americka vlada da bi stvorila svjetski klub korisnika racu370 KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI nala i banke podataka. Minitel je francuski sustav koji do sada [1994.], zbog ogranicenih propisa, nikada nije mogao prekoraCiti nacionalne granice. Proizvela ga je drska masta visokih drzavnih tehnokrata koji su nastojali izlijeCiti slabosti francuske elektronicke industrije. 0 lnternetu: slucajna topologija lokalnih mreza racunalnih fanatika. 0 Minitelu: uredan raspored telefonskog imenika. Internet: anarhican tarifni sustav usluga koji sene moze kontrolirati. Minitel: kiosk-sustav koji omogucuje homogene tarife i transparentnu podjelu prihoda. S jedne strane iskorijenjenost i utvara o opcoj povezanosti s onu stranu granica i kultura; s druge strane elektronicka inacica korijena u zajednici. 47 U sporedna analiza ovih dvaju sustava i njihova odnosa prema drustvenoj i institucionalnoj okolini pomaze nam da osvijetlimo znacajke interaktivnoga komunikacijskog sustava u nastajanju. 48 Prica o Minitelu: l'etat et l'amour Mreza koja hrani Minitelove terminale, Teletel, sustav je videoteksta sto ga je 1978. godine oblikovao francuski Telecom i 1984. godine, nakon nekoliko godina lokaliziranih eksperimenata, uveo na trziste. Taj prvi i najveCi takav sustav u svijetu 15 se godina gotovo nije mijenjao. Prihvatila su ga francuska kucanstva i narastao je do izvanrednih razmjera. Sredinom 1990-ih nudio je 23 000 usluga preko 6,5 milijuna terminala, kojima se koristila cetvrtina francuskih kucanstava i treCina odraslog stanovnistva, a naplaCivao je 7 milijardi francuskih franaka. 49 Ovakav uspjeh osobito iznenaduje ako ga usporedimo s opcom propasti sustava videoteksta poput Prestela u Britaniji i Njemackoj te japanskog Kapetana, i s ogranicenim prihvacanjem Minitela ili drugih sustava videoteksta u Sjedinjenim Ddavama.50 Usprkos vrlo ogranicenoj videotehnologiji i prijenosnoj tehnologiji taj je sustav bio uspjesan: do pocetka 1990-ih brzina prijenosa iznosila je 1200 bauda, dok tipicni racunalni informacijski servis u SAD-u radi s 9600 bauda. 51 Uspjeh Minitela zasniva se na dva temeljna razloga: eksperiment je, kao dio izazova iz izvjestaja o "informatizaciji drustva", sto su ga na zahtjev premijera 1978. 47 48 49 50 51 Scheer (1994.: 97-8), moj prijevod. Case (1994.) Thery (1994.); Myers (1981.); Lehman (1994.) McGowan i Compaine (1998.) Thery (1994.); Preston (1994.); Rosenbaum (1992.) 371 USPON UMRE~ENOG DRUS'I'VA godine pripremili Nora iMine, hio ohveza francuske Vlade. 52 Drugi razlog hila je jednostavnost uporahe i izravnost kiosk-naplatnog sustava koji je hio pristupacan prosjecnomu gradaninu i u koji je imao povjerenja. 53 Ljudi su svejedno trehali i dodatni poticaj za njegovu uporahu, i to je najvidljiviji dio price o Minitelu. 54 Pri pokretanju programa Vladaje na spektakularan naCin, preko francuskog Telecoma, pokazala svoju dohru volju: umjesto uohicajenoga telefonskog imenika svako je kucanstvo moglo hesplatno dohiti Minitelov terminal. Nadalje, telefonska tvrtka novcano je pomagala sustav do 1995., kada je prvi put dosla na nulu. Na taj nacin poticana je uporaha telekomunikacija, osvajalo se trziste za problematicnu francusku industriju a iznad svega, pobudivala se, kako kod tvrtki, tako i kod ljudi, prisnost s novim medijem. 55 Medutim, najpametnija strategija francuskog Telecoma hila je velika otvorenost sustava prema privatnim davateljima usluga, a najvise francuskim novinama koje su ubrzo hranile i popularizirale Minitel.S6 No postojao je i drugi vazan razlog siroke upotrebe Minitela: Francuzi su prihvatili medij za osobno izrazavanje. Prve usluge koje je Minitel nudio bile su dostupne i preko tradicionalne telefonske komunikacije: telefonski imenik, vremenska prognoza, informacije o prijevozu i rezervacije, predbiljezba karata za zabavne iii kultume dogadaje i tako dalje. Sustav i ljudi postajali su sofisticiraniji, pa su se sustavu izravno pridruzile tisuce davatelja usluga - preko Minitela nudilo se oglasavanje, telekupnja, telebankarstvo i drugi poslovni servisi. Usprkos tome, drustveni utjecaj Minitela, na pocetku njegova razvoja, bio je ogranicen. 57 Govorimo li o koliCini, 40% ukupnih poziva bilo je za telefonski imenik; sto se tice vrijednosti, 1988. godine 36% prihoda Minitela dolazilo je od 2% poslovnih korisnika. 58 Sustav je buknuo uvodenjem linija za razgovor ili messageries koje su se brzo veCinom specijalizirale za seksualne ponude ili razgovore o seksu (les messageries roses), a 1990. godine iznosile su vise od pola poziva. 59 Neke od tih usluga bile su komercijalni pomo-elektronicki razgovori, istovjetni seks-telefonima toliko prosirenima u drugim drustvima. Glavna razlika bila je dostupnost takvih usluga preko mreze 52 53 54 55 56 57 58 59 Nora iMine (1978.) McGowan (1988.) Mehta (1993.) Za opseznu analizu politike kojaje dovela do razvoja Minitela vidi Cats-Baril i Jelassi (1994.). Preston (1994.)· Mehta (1993.) Honigsbaum (1988.) Maital (1991.); Rheingold (1993.) 372 KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI videoteksta i u njihovu masovnom oglasavanju na javnim mjestima. No veei dio uporabe Minitela u erotske svrhe potaknuli su sami Ijudi preko linija za razgovore opce namjene. Pa ipak, to nije bio opei seksualni hazar, nego demokratizirana seksualna fantazija. Izravne razmjene cesce su bile zasnovane na glumljenju odredene starosti, spola i fizickih znacajki (izvor: autorovo vlastito opazanje), pa je Minitel postao sredstvo za seksualne i osobne snove, a ne nadomjestak za pick-up barove. Ta zaludenost intimnom upotrebom Minitela bilaje kljucna za osiguravanje njegova brzog sirenja medu Francuzima, usprkos ozbiljnim protestima kreposnih Cistunaca. Pocetkom 1990-ih smanjila se erotska uporaba Minitela - moda je prosla a nerazvijeni karakter tehnologije ograniCio je seksualnu privlacnost: linije za razgovor sada su iznosile manje od 10% prometa.60 Nakon sto je sustav bio u potpunosti razraden, tijekom 1990-ih, najbrze rastuce usluge razvili su razliciti poslovi za svoju internu upotrebu, a najveCi rast zabiljezen je kod usluga s visokom dodanom vrijednosti, poput pravnih, koje su iznosile preko 30% prometa. 61 Ipak, prikljucivanje znacajnog broja Francuza u sustav nuzno je ostavilo traga na njihovoj psihi i djelomicno zadovoljilo njihove komunikacijske potrebe, harem za neko vrijeme. Minitelje devedesetih naglasio svoju ulogu davatelja usluga, i tada su postala vidljiva njegova ogranicenja kao sredstva komunikacije. 62 Sustav se oslanjao na prastaru videotehnologiju i tehnologiju prijenosa Cije je popravljanje skoncalo njegovu osnovnu privlacnost kao besplatne elektronicke naprave. Nadalje, nije bio zasnovan na osobnim racunalima nego na glupim terminalima koji su znatno ogranicavali nezavisnu sposobnost obrade informacija. lnstitucionalno je njegova arhitektura, organizirana oko hijerarhije posluziteljskih mreza, is malo sposobnosti za vodoravnu komunikaciju, hila previse kruta za tako kulturno sofisticirano drustvo poput francuskog, osobito otkad su izvan Minitela hili dostupni novi oblici komunikacije. Ocito rjesenje kojeje prihvatio francuski sustav biloje ponuditi i naplatiti povezivanje s Internetom. Na taj naCin Minitel se iznutra podijelio na birokratski informacijski servis, umrezeni sustav poslovnih servisa i na pomocni izlaz u golemi komunikacijski sustav sazvijeZda Interneta. 60 Wilson (1991.) 61 Ibid. 62 Dalloz i Portnoff (1994.) 373 USPON UMRE~NOG DRU~TVA Sazvijezde Interneta Mreza Interneta kicma je svjetske racunalno posredovane komunikacije (RPK) 1990-ih godina, jer postupno povezuje veCinu mreza. Sredinom devedesetih brzo se sirila (vidi sliku 5.1.) i povezivala 40 000 racunalnih mreza i oko 3,2 milijuna host racunala sirom svijeta, s oko 25 milijuna korisnika. Prema istrazivanju Nielsen Media Research iz kolovoza 1995., u Sjedinjenim se Drzavama 24 milijuna ljudi sluzilo Internetom, a 36 milijuna je imalo pristup Internetu. Medutim, drugo istrazivanje, koje je provela Emerging Tehnologies Research Group u studenom-prosincu 1995., procjenjuje da se samo 9,5 milijuna Amerikanaca redovito koristi Internetom, od cega njih dvije trecine samo jednom tjedno. Predvida se dace se broj korisnika udvostrucavati svake godine. 63 Postoji veliko neslaganje o broju trenutacnih korisnika lnterneta, no oba istrazivanja govore da Internet pocetkom dvadeset i prvoga stoljeca maze eksplodirati do nekoliko stotina milijuna korisnika. Strucnjaci predvidaju da, tehnicki, Internet jednoga dana moze povezati do 600 milijuna racunalnih mreza. To mozemo usporediti s njegovom veliCinom u pocetnim stupnjevima razvoja: 1973. godine u mrezi je bilo samo 25 racunala; tijekom 1970-ih mogao je primiti samo 256 racunala; pocetkom 1980-ih, nakon znacajnih poboljsanja, bio je ogranicen na 25 mreza sa samo nekoliko stotina primarnih racunala i nekoliko tisuca korisnika. 64 Povijest razvoja Interneta i uvrstavanje drugih komunikacijskih mreza u Net daje vazan materijal za razumijevanje tehnickih, organizacijskih i kulturalnih znacajki takvoga Neta, otvarajuCi put za procjenu njegova drustvenog utjecaja. 65 Internet je zaista jedinstvena sinteza vojne strategije, velike suradnje znanosti i kontrakulturnih inovacija. 66 Na zacetku Interneta radjejedne od najinovativnijih istrazivackih institucija na svijetu: US Defence Department's Advanced Research Projects Agency (DARPA) [Agencija za napredne istrazivacke projekte Minis tars tva obrane SAD-a]. Kada je krajem 1950-ih lansiranje prvoga Sputnjika uznemirilo americki vojni high-tech establisment, DARPAje poduzela odredeni broj smjelih inicija63 McLeod (1996.) 64 Sullivan-Trainor (1994.); Business Week (1994.a); Hafner i Markoff (1991.); El Pais/World Media (1995.); McLeod (1996.) 65 Za dokumentiranu i inteligentnu analizu podrijetla, razvoja i znacajki Interneta i drugih RPK mreza, vidi Hart i drugi (1992.); Rheingold (1993.). Za empirijsku studiju rasta Interneta, vidi Batty i Barr (1994.). Za raspravu o buducnosti lnterneta, vidi studiju korporacije Rand koja je u vrijeme pisanja ove knjige dostupna samo on-line: Rand Corporation (1995.). 66 Hafner i Markoff (1991.) 374 0 ~ .. ~ ..... Q) E ' . 0 ~ ..t 0"1 ~ 0"1 c s,_ Q) ~ "2 co Q) ,_ >Vl (I ;>.. ~ r:l .....: co n Lri ~ Vi t1l ~0 ..c ·a as :::. :::. (:l ~ ~ 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 ..,., 0 0 0 ..,., 0 N 0 c;:; :::. :::. 0 0 0 0 0 0 0 0 -o -o -o -o -o -o 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 ..,., N '-.: ~ ..!:::! 0 -a ·11~1!!11~EJD ,....: O"l O"l ·c: t1l e- Vl 375 ... • \!.\ ~ 2"' "'0 ..<: ·e c:o 0 0 0 0 0 0 "' 0 "0 0 0 0 0 0 0 s 5 ~ ~ 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 "0 0 0 0 0 0 0 "0 0 0 0 0 "' "' N 0 0 "0 0 0 0 0 -o 8 0 0 N "'s <0 s 0 0 0 0 0 0 0 0 "0 0 0 0 0 "0 ··~9~[]0 <"i "'"' ·c: "'e- Vl 376 . p "' > .9 ~ .s:: ·e a:l :::. :::. 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 "'0 0 0 0 0 "' 80 0 N 0 0 0 0 "0 "0 0 .o "0 "0 "0 0 -o 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 "' 0 N 0 0 0 0 0 -o -~~~~~~DO ....; 0"> 0"> ·r: "' >u .~ Vi " "' > %l0 .<:: e c:c :::; :::; !C) 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 U") N 0 "'0 0 0 "'0 0 "'0 0 0 0 0 0 "'0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 "'0 0 0 0 0 "'0 0 0 U"l 0 "'0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 U"l N lliii~II~DD 378 ,.., cr-. cr-. c "'0... ~ .,:,(. ~ > ~ ....., Vl ~ c ....: Lri ~ ~ ~ 9"' c; ..c "2 cc 0 0 0 0 0 0 "' 0 "0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 "0 0 0 0 0 0 0 "0 0 0 0 0 "' 0 0 "' 0 "0 0 0 0 0 N 8 0 N 0 "0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 -o 0 0 0 0 "0 0 8 -~~~~~~DO -<i C"l C"l ·c: "' ;~ <J) 379 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA tiva od kojih su neke promijenile povijest tehnologije i najavile informaticko doba. Jedna od tih strategija, razvijajuCi ideju Paula Barana iz korporacije Rand, oblikovala je komunikacijski sustav koji bi bio otporan na nuklearni napad. Temeljen na komunikacijskoj tehnologiji prebacivanja paketa, sustav je omogucavao da mreza bude neovisna o upravnim ikontrolnim centrima, tako dajedinice poruke mogu pronaci svoje vlastite putove po mrezi ina bilo kojoj tocki unutar mreze ponovno se sastaviti zadrzavajuCi svoju koherentnost. Poslije je digitalna tehnologija omoguCila pakiranje svih vrsta poruka, ukljucujuci zvuk, slike i podatke, te je oblikovana mreza koja je mogla prenositi sve vrste simbola bez uporabe kontrolnih centara. Univerzalnost digitalnog jezika i Cista logika umrezavanja sustava stvorila je tehnoloske uvjete za vodoravnu, globalnu komunikaciju. Nadalje, arhitektura te mrezne tehnologije tesko se maze cenzurirati ili kontrolirati. Jedina mogucnost kontrole hila bi ne biti u njoj, sto je prevelika cijena za bilo koju instituciju ili organizaciju, osobito kad je mreza postala prevladavajuca i njome sirom svijeta kolaju sve vrste informacija. Prva takva mreza, nazvana prema svojemu mocnom sponzoru ARPANET, pokrenuta je 1969. godine. Bila je otvorena za istrazivacke centre koji su radili s Ministarstvom ohrane, no znanstvenici su se njome koristili za razliCite vrste komunikacijskih ciljeva. U jednome trenu bilo je tesko razdvojiti vojno usmjerena istrazivanja od znanstvene komunikacije i osobnih razgovora. Dakle, znanstvenicima razliCitih disciplina dopusten je pristup mrezi, a 1983. razdvojili su se ARPANET, za znanstvene svrhe i MILNET, izravno usmjeren vojnoj primjeni. National Science Foundation (Nacionalna zaklada za znanost) stvorilaje 1980-ih znanstvenu mrezu CSNET i - u suradnji s IBM-om- jos jednu mrezu za neznanstvenike, BITNET. Pa ipak su sve mreze rabile ARPANET kao svoj komunikacijski sustav. Mreza svih mreza koja je oblikovana 1980-ih nazvana je ARPA-INTERNET, poslije INTERNET, a jos uvijek ju je poddavalo Ministarstvo obrane dokje njome upravljala National Science Foundation. Da hi mreza mogla podnijeti fantastican razvoj u obujmu komunikacije, trebalo je poboljsati tehnologiju prijenosa. ARPANET je 1970-ih koristio vezu od 56 000 bita u sekundi, dok je NSFNET, uporisna mreza Interneta, 1992. godine radila s hrzinama prijenosa od 45 milijuna bita posekundi: kapacitet dovoljan za slanje 5000 stranica u sekundi. Gigabitna tehnologija prijenosa hila je 1995. na stupnju prototipa, s kapacitetom prijenosa Citave US Library of Congress (Biblioteka americkog Kongresa) u jednoj min uti. Medutim, prijenosni kapacitet nije bio dovoljan za postavljanje svjetske komunikacijske mreze. Racunala su morala razgovorati jedno s dru380 KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI gim. Prepreku je premostilo stvaranje UNIX-a, operativnog sustava koji je omogucavao pristup racunala racunalu. Sustav je izumljen u Bellovim laboratorijima 1969., no tek nakon 1983. poceo se siroko upotrebljavati. Tada su istrazivaCi iz Berkeleyja (ponovno placeni od ARPA-e) prilagodili UNIX za TCP/IP protokol, sto je omogucilo da racunala ne samo komuniciraju nego kodiraju i dekodiraju pakete podataka koji velikom brzinom putuju po Internetu. Kada je nova inaCica Unixa potpomognutajavnim sredstvima, softver je postao dostupan samo za cijenu distribucije. Kako su se lokalne i regionalne mreze povezivale jedna s drugom i pocele siriti svuda gdje su postojale telefonske linije, a racunala imala jeftini dio opreme - modeme, rodilo se umrezavanje velikih razmjera. Internet su razvile znanstvene, institucionalne i osobne mreze u Ministarstvu obrane, National Science Foundation, vaznija istrazivacka sveucilista i specijalizirani tehnoloski trustovi mozgova, poput MIT-ova Lincolnovog laboratorija, SRI (prije Stanford Research Institute), Palo Alto Research Corporation (koju financira Xerox), ATT-ovih Bellovih laboratorija, korporacije Rand, BBN-a (Bolt, Beranek i Newman), istrazivacke tvrtke u kojoj je izumljen TCP/IP protokol, i tako dalje. Kljucni tehnoloski igraci u razdoblju izmedu 1950-ih i 1970-ih poput J. C. R Licklidera, Douglasa Engelbarta, Roberta Taylora, Ivana Sutherlanda, Lawrencea Robertsa, Roberta Kahna, Alana Kaya, Roberta Thomasa i ostalih, ulazili su i izlazili iz navedenih institucija, stvarajuCi umrezenu inovacijsku sredinu Cija su dinamika i ciljevi postali u velikoj mjeri neovisni o specificnim zahtjevima vojne strategije ili superracunalnih linkova. Oni su bili tehnoloski krizari uvjereni da mijenjaju svijet, sto su konacno i uspjeli. No, to je samo jedna strana price; jer usporedno s naporima Pentagona i Velike znanosti u ustanovljavanju univerzalne,javno dostupne racunalne mreze unutar mjerila "prihvatljive upotrebe", u Sjedinjenim se Drzavama pojavila brzorastuca racunalna kontrakultura koja se mentalno cesto povezivala s odjecima pokreta iz 1960-ih i njihovim liberterskim/utopijskim inacicama. Vazan dio sustava, modem, bio je jedan od tehnoloskih proboja koji su stvorili pioniri te kontrakulture, izvorno se nazivajuci ''hakerima"- prije nego sto je taj pojam poprimio zlocudne konotacije. Modem su 1978. godine izmislila dva chicaska studenta: Ward Christensen i Randy Suess, kada su pokusavali pronaCi telefonski sustav prijenosa mikroracunalnih programa jer su zeljeli izbjeCi dugacka putovanja po chicaskoj zimi. Tijekom 1979. rasprostranili su XModem protokol koji je racunalima omogucavao izravno prenosenje dokumenata - bez uporabe host sustava. Tehnologiju su davali besplatno, jer su do najvece moguce mjere zeljeli prosiriti komunikacijske mogucnosti. Racunalne 381 USPON UMRE~ENOG DRU!lTVA mreze iskljucene iz ARPANETA (koji je u pocetku bio rezerviran iskljuCivo za elitna znanstvena sveuCilista) same su pronasle oblik medusobne komunikacije. Tri studenta sveucilista Duke i Sjeverne Karoline koja nisu bila ukljucena u ARPANET, stvorila su modificiranu inaCicu Unix protokola koji je omogucavao povezivanje racunala preko obicne telefonske linije. Koristili su se njime da pokrenu racunalni on-line forum za raspravu, Usenet, koji je ubrzo postao jedan od prvih velikih elektronickih sustava za razgovore. Izumitelji Usenet novosti takoder su besplatno dijelili svoj softver na lecima koje su dijelili po konferencijama korisnika Unixa. Ironicno, taj kontrakulturni pristup tehnologiji imao je slican uCinak na vojno inspiriranu strategiju vodoravnog umrezavanja: omoguCio je dostupnost tehnoloskih sredstava svakome tko je imao tehnicko znanje i racunalnu opremu - osobno racunalo, koje ce uskoro poceti spektakularno napredovati u povecanju snage uz istodobno snizenje cijene. Izum osobnog racunala i komunikabilnost mreza potaknuo je razvoj Bulletin Board Systema (BBS), najprije u Sjedinjenim Drzavama, a onda sirom svijeta: elektronicki prosvjedi u vezi s dogadajima na Tian An Menu u Kini 1989., preko racunalnih mreza kojima su upravljali kineski studenti izvan zemlje, hili su najpoznatija manifestacija mogucnosti novih komunikacijskih naprava. Bulletin Board sustavi nisu trebali sofisticirane racunalne mreze, samo osobna racunala, modeme i telefonske linije. Dakle, postali su elektronicke oglasne ploce svih vrsta zanimanja i afiniteta, stvarajuCi ono sto Howard Rheingold naziva ''virtualnim zajednicama". 67 Danas sirom svijeta postoji na tisuce takvih mikromreza koje pokrivaju cijeli spektar ljudske komunikacije- od politike i religije, do seksa i istrazivanja. Sredinom 1990-ih veCina je njih hila prikljucena na Internet, no cuvala je svoj identitet i provodila svoja pravila ponasanja. Jedno od najvaznijih pravila bilo je (i jos uvijek jest) odbijanje upletanja nenajavljenih komercijalnih interesa. Smatralo se legitimnim stvoriti komercijalne BBS-ove ili poslovno orijentirane mreze, no nije legitimno upadati u cyberprostore namijenjene za druge stvari. Kazne za uljeze su strasne: tisuce neprijateljskih poruka "pr:Zit ce" neposlusnog elektronickoga gradanina. Kad je pogreska osobito ozbiljna, na sustav krivca bacaju se goleme datoteke, koje ga zaustavljaju i obicno izazivaju izbacivanje njegova host racunala s mreze. Ta elektronicka grass-roots kultura zauvijek je obiljezila razvoj i uporabu mreze. Kako se u svjetskim razmjerima dogada globalizacija medija, tako slabi vecina herojskih tonova i njihova kontrakulturna ideologija, no tehnoloska obiljezja i drustvena pravila koja 67 Rheingold (1993.) 382 KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI su se razvila iz njihove izvorne slobodne uporabe uokviruju njihovu korisnost. Kadaje 1990-ih National Science Foundation odlucila prodati neke od vaznijih operacija na mrezi uobicajenim velikim korporativnim konzorcijima (ATT-u, MCI-IBM-u i drugima), poslovni sustavi shvatili su izvanredne mogucnosti Interneta. Komercijalizacija Interneta sirila se vrlo brzo: 1991. godine bilo je 9000 komercijalnih domena (ili podmreza), a do kraja 1994. njihov broj je narastao na 21 700. 68 Stvoreno je nekoliko komercijalnih kompjutorskih servisa, koji su pruzali usluge na osnovi organizirane mreze, s prilagodenim cijenama. Usprkos tome kapacitetje mreze takav daje glavnina komunikacijskih procesa hila, ijos uvijekjest, uglavnom spontana, neorganizirana i razlikuje se po svrsi i clanstvu. Zapravo se komercijalni i ddavni interesi u poddavanju sve sire upotrebe mreze poklapaju: sto je veca raznolikost poruka i sudionika, veca je kriticna masa u mrezi, pa je i njezina vrijednost veca. Miroljubiva koegzistencija razliCitih interesa i kultura u mrezi vidljiva je i u obliku World Wide Weba (WWW) (Svesvjetske mreze), fleksibilne mreze mreza unutar Interneta u kojoj institucije, poslovni sustavi, udruzenja i pojedinci stvaraju svoje "siteove" na temelju mogucnosti da svatko tko ima pristup moze od razliCitih kolaza teksta i slike proizvesti vlastitu "home page". Uz pomoc softverske tehnologije koju je najprije razvio Mosaic (softverski program za pretrazivanje Weba, koji su izmislili studenti iz Illinoisa, u National Center for Supercomputing Applications [Nacionalni centar za superracunalne aplikacije]), Web je omogucavao grupiranje interesa i projekta na Netu ina taj naCin se prevladalo dugotrajno kaoticno pretrazivanje lnterneta prije WWW-a. Na temelju tih grupiranja pojedinci i organizacije mogli su smisleno suradivati preko onoga sto je doslovce postalo Svesvjetska mreza (World Wide Web) individualizirane, interaktivne komunikacije. 69 Cijena koju je trebalo platiti za tako raznoliko i rasprostranjeno sudjelovanje jest procvat spontane, neformalne komunikacije. Komercijalizacija cyberprostora bit ce slicnija povijesnom iskustvu trgovackih ulica koje klijaju iz zive urbane kulture nego shopping centrima koji se sire u dosadnim anonimnim predgradima. Dva izvora Neta, vojnilznanstveni establisment i kontrakultura pojedinaca kompjutorasa, imala su zajednicko podrucje: sveucilisni svijet. Prvi ARPANET cvor postavljen je 1969. na UCLA-i, a daljnja cetiri dodana su 1970.-71. na UC Santa Barbara, SRI-ju, SveuCilistu Utah, BBN-u, MIT-u i Harvardu. Odatle su se sirili najprije u akademskoj zajednici s iz68 Business Week (1994.) 69 Markoff (1995.) 383 USPON UMRE:tENOG DRUS'rvA nimkom unutarnjih mreza velikih elektronickih korporacija. Sveucilisno podrijetlo Neta bilo je, i jos jest, odlucno za razvoj i sirenje elektronicke komunikacije sirom svijeta. Medu zavrsenim studentima ina fakultetima sveuCilista u Sjedinjenim Drzavama pocetkom 1990-ih odvijala se RPK velikih razmjera. Slican se proces odigrao u ostalom dijelu svijeta nekoliko godina poslije. U Spanjolskoj je, sredinom devedesetih, najveCi dio "internetasa" dolazio iz racunalnih mreza oko Universidad Complutense de Madrid i Universitat Politecnica de Catalunya. lzgleda daje prica slicna svuda u svijetu. Taj proces sirenja preko sveuCilista znacajan je jer ima najvisi potencijal sirenja know-howa i navika RPK. Zapravo, suprotno od pretpostavke drustvene izolacije izlozene u slici kule bjelokosne, sveuCilista su glavna sredstva sirenja drustvenih inovacija jer svake godine kroz njih prode nova generacija mladih ljudi koji postaju svjesni i navikavaju se na nove oblike misljenja, poduzimanja, djelovanja i komunikacije. Kako tijekom 1990-ih u sveuCilisnome sustavu sirom svijeta prevladava RPK, diplomci koji pocetkom dvadeset i prvog stoljeca preuzimaju tvrtke i institucije, u glavne tokove drustva donose poruku novoga medija. Proces stvaranja i sirenja Interneta i povezanih RPK mreza u posljednjoj cetvrtini stoljeca zauvijek oblikuje strukturu novoga medija - arhitekturu mreze, kulturu umrezenih i stvarne obrasce komunikacije. Arhitektura mreze je tehnoloski otvorena, i takva ce ostati, omogucavajuCi siroki javni pristup i ozbiljno ogranicavajuCi drzavna ili komercijana ogranicenja takvu pristupu, iako ce se drustvena nejednakost snazno manifestirati u podrucju elektronike, o cemu cu govoriti poslije. Otvorenost je 8 jedne strane posljedica izvornog oblikovanja sto su ju dijelom zaceli vee spomenuti vojno-strateski razlozi; dijelom stoga sto su znanstvenici koji su se bavili istrazivanjima za vojne svrhe zeljeli postaviti takav novi sustav- da bi pokazali tehnolosku hrabrost i kao utopijski pothvat. S druge strane, otvorenost sustava proizlazi iz neprekidnog procesa inovacija i slobodnoga pristupa koji su potaknuli rani racunalni hakeri i hobisti kojih jos uvijek na mrezi ima na tisuce. Taj neprestani, visestrani napor za poboljsanjem komunikabilnosti mreze izvanredan je primjer kako je tehnoloska produktivnost suradnje preko mreze rezultirala njezinim poboljsanjem. Nadalje, otvorena arhitektura mreze nezasticena je od najezde sofisticiranih uljeza. U sijecnju 1995. Tsutomu Shimomura, strucnjak za sigurnost racunala u tvrtki San Diego Supercomputer Center, otkrio je da su njegovi zasticeni dokumenti otvoreni i pretoceni u racunala na Sveucilistu Rochester i da su drugi dobro cuvani dokumenti na nekoliko mjesta pretrpjeli slicne napade, sto je pruzilo snazne dokaze da su Internetovi sigurnosni zasloni beskorisni 384 KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI u srazu s naprednom softverskom najezdom. Shimomura se osvetio za tu profesionalnu uvredu. Pokusao je iCi za tragovima hakera i koristeCi se strogo elektronickim sredstvima, nekoliko tjedana poslije naveo je FBI da obidu blok zgrada gdje su uhapsili Kevina Mitnicka, cuvenoga "mreznog otpadnika". Taj javno objavljen dogadaj naglasio je teskocu zastite informacija na mrezi. Pojavilo se pitanje izbora izmedu zatvaranja Interneta kakav je bio ili pronalazenja drugih komunikacijskih mreza za komercijalne svrhe koje zahtijevaju zasticeni prijenos informacija. Uzmemo li u obzir da bi Internet u svojemu danasnjem obliku bilo gotovo nemoguce zatvoriti (zbog genija istrazivaca s DARPA-e), moja pretpostavka je da ce polako, ali sigurno, komercijalna uporaba koja zahtijeva kreditnu karticu i brojeve bankovnih racuna potaknuti stvaranje odvojene mreze, dok ce se Internet siriti kao globalna eletronicka agora, uz neizbjeznu dozu psiholoskog zastranjenja. Kultura prve generacije korisnika sa svojim utopijskim, komunalnim i liberterskim podzemnim tokovima oblikovala je Mrezu u dva suprotna smjera. S jedne strane naginjalo se ogranicenju pristupa manjini racunalnih hobista, jedinim ljudima koji su bili spremni uloziti vrijeme i energiju ziveCi u cyberprostoru. lz toga doba ostaje pionirski duh koji s nepovjerenjem gleda na komercijalizaciju mreze is razumijevanjem prati kako ostvarenje sna sveopce komunikacije donosi ogranicenja i jad covjecanstvu kakvo jest. No herojstvo ranih racunalnih plemena povlaCi se pod nepopustljivim tokom "newbiesa" (novih korisnika mreze), i ono sto od kontrakulturnih zacetaka ostaje na mrezi jest neformalnost i samousmjerenost komunikacije - ideja da mnogi pridonose mnogima, a ipak svatko ima svoj glas i ocekuje individualizirani odgovor. Multipersonalizacija RPK-a u odredenoj mjeri izrazava istu napetost koja se 1960-ih godina pojavila izmedu ')a kulture" i komunarskih snova svakoga pojedinca.70 Zapravo, izmedu kontrakulturnih zacetaka RPK i srednje struje internetera u devedesetima ima vise mostova nego sto ih komunikolozi priznaju, sto se vidi u dobroj prihvacenosti magazina Wired u poslovnim krugovima. Wired je oblikovan kao kontrakulturalan, a postao je najsnazniji izraz kulture Interneta sredine 1990-ih, nudeCi i savjete kako nesto napraviti. Dakle, usprkos naporima usmjerenima prema regulaciji, privatizaciji i komercijalizaciji Interneta i njemu podloznih sustava, RPK mreze, unutar Interneta i izvan njega, oznacava njihova prodornost, visestruka decentralizacija i fleksibilnost. Recimo to Rheingoldovom bioloskom slikom: 70 Gitlin (1987.); Rand Corporation (1995.) 385 USPON UMREZENOG DRUSTVA one poput kolonija mikroorganizama rastu na sve strane. One ce sigurno odrazavati komercijalne interese i prosirit ce kontrolirajucu logiku glavnine javnosti i privatnih organizacija u cijelo podrucje komunikacija. Medutim, suprotno masovnim medijima McLuhanove galaktike, one imaju tehnoloski i kulturalno usadene osohine interaktivnosti i individualizacije. No, prenose lise te mogucnosti u nove ohrasce komunikacije? Koje se kulturne osohine pojavljuju iz procesa elektronicke interakcije? Krenimo na ispitivanje oskudnih empirijskih podataka o toj temi. Interaktivno drustvo Racunalno posredovana komunikacija pojavaje novijega datuma i u vrijeme pisanja ove knjige (1995.) nije hila dovoljno iskusana da hi mogla hiti ohjekt strogoga i pouzdanog istrazivanja. VeCi dio najcesce citiranih podataka anegdotalan je i neki od najtocnijih podataka zapravo su dio novinarskih izvjestaja. Nadalje, promjena tehnologije i sirenje RPK toliko je hrzo da je vecina dostupnih istrazivanja iz 1980-ih tesko primjenljiva na drustvene trendove 1990-ih, tocni povijesni trenutak u kojemu se ohlikuje nova komunikacijska kultura. lz metodoloskih razloga korisno je raspraviti drustvene implikacije novih komunikacijskih procesa i unutar ogranicenih podataka koji su nam dostupni, iako se pojavljuje ohrazac pomalo proturjecnih zakljucaka. Oslanjat cu se na neiscrpni pregled literature drustvenih znanosti o RPK-u- i predloziti neke pocetne ohrise interpretacije odnosa izmedu komunikacije i drustva u uvjetima interaktivne tehnologije zasnovane na racunalima. 71 Prvo, RPK nije opCi medij za komunikaciju i u doglednoj huducnosti nece to ni hiti. Upotreha RPK siri se izvanrednom hrzinom, ali ipak, za razliku od televizije i drugih masovnih medija, dugo vremena nece ohuhvacati veci dio covjecanstva. Da potvrdimo, 1994. godine vise od jedne treCine americkih kucanstava imalo je osohna racunala, a iste godine kupnja PC-a prvi je put premasila kupnju televizora. U Zapadnoj Europi sredinom devedesetih takoder se zhivala velika kupnja racunala, no stopa prodora u kucanstva zadrzala se na nizoj razini (ako iskljuCimo videotekst terminale- manje od 20%). Japan znacajno zaostaje u racunalnoj opremlje71 U velikoj sam mjeri rabio izvrstan pregled literature o racunalno posredovanoj komunikaciji koju je priredio zavrseni student UC Berkeleyja, Rod Benson (1994.). Za neke empirijske podatke o Japanu, temeljene na analizi istrazivanja iz 1993., vidi: Sato i drugi (1995.). Za intelektualno razmisljanje o kulturi Intemeta vidi pronicljivu Turkleovu knjigu (1995.). 386 KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI nosti kucanstava i uporabi racunala izvan radnoga mjesta. 72 Usprkos visokim stopama rasta prodora racunala (izuzevsi Afriku) i neumoljive zvonjave beepera i pagera diljem azijskog Pacifika, ostatak svijeta (osim Singapura) nalazi se u drugome komunikacijskom dobu. To ce se, nesumnjivo, promijeniti, no stopa sirenja interaktivne RPK jos dugo povijesno razdoblje nece sustici televiziju. 73 Druga stvar koju zelim analizirati jest primjena interaktivne komunikacije u upravljanju multimedijskim sustavima koji ce, u vrlo pojednostavnjenim oblicima, vjerojatno biti dostupni vecem dijelu stanovnistva u mnogim zemljama. No, RPK kao takva ostat ce podrucje obrazovanog dijela stanovnistva iz najrazvijenijih zemalja, kojih ima desetak milijuna i jos uvijek su svjetska elita. Strucnjaci su osporavali cak i broj korisnika Interneta, kako smo vee naveli, jer pristup Internetu ne znaci njegovu stvarnu upotrebu- pa se pri procjeni ukupnoga broja uzima cak manje od deset korisnika po jednome linku (vezi), sto je do sada bilo uobicajeno.74 Medu onima koji rabe Internet, samo je manji dio korisnika stvarno aktivan. Istrazivanje americkih korisnika BBS-a, objavljeno 1993., pokazuje da se samo njih 18% svakoga tjedna sluzilo Internetom; tjedno je po BBS-u bilo prosjecno 50 poziva; 38% transakcija su uploadi na sustav; a 66% sadrzaja BBS-a zapravo se odnosi na pitanja u vezi s racunalima. 75 Prema ocekivanjima, istrazivanja vlasnika osobnih racunala pokazuju da su oni natprosjecno imucni, stalno zaposleni, samci, a manji broj je u mirovini.7 6 NajveCi su dio korisnika osohnih racunala, kao i korisnika BBS-a, muskarci. Sto se tice korisnika Interneta, istrazivanje provedeno na nacionalnome uzorku u Sjedinjenim Drzavama pokazalo je da je od ukupnog hroja ljudi s pristupom Internetu 67% muskaraca, a preko pola njih je u dobi izmedu 18 i 34 godine. Prosjecni prihod njihova kucanstva iznosio je izmedu 50 000 i 75 000 dolara, a najcesca zanimanja hila su u ohrazovanju, trgovini i inzenjerstvu. 77 Drugo istrazivanje, takoder iz Sjedinjenih Drzava 1995. godine, ponovno je pokazalo da je 65% korisnika hilo muskoga spola i imucno (prosjecni prihod kucanstva 62 000 dolara), no hili su stariji (prosjecna doh 36 godi72 Vidi Business Week (1994.a); Business Week (1994.e, f, g); El pais !World media (1995.). Za podatke o sirenju elektronicke komunikacije u Japanu, vidi Soumu-cho Toukei-kyoku (Zavod za statistiku, Agencija za upravljanje i koordinaciju) (1995.), Ministarstvo paste i telekomunikacija (1994.a); Japanski centar za obradu informacija (1994.). 73 Hamelink (1990.) 74 Ispravljene procjene Johna Quartermana, University of Texas u Austinu, prema New York Times~+, 10. kolovoza 1994. 75 Rafaeli i LaRose (1993.) 76 Schweitzer (1995.); Sato i dr. (1995.) 77 Lohr (1995.) 387 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA na) nego prema drugim istrazivanjima. 78 Dakle, RPK zapocinje kao medij komunikacije za najobrazovaniji i imucniji dio stanovnistva najobrazovanijih i najbogatijih zemalja, i najcesce u najsofisticiranijim gradskim podrucjima. Jasno, u bliskoj buducnosti upotreba RPK ce se, poglavito putem obrazovnog sustava, siriti i dostiCi znacajan udio medu stanovnistvom industrijaliziranoga svijeta: ona nece biti samo elitna pojava, iako nece prodirati poput masovnih medija. Cinjenica je dace se siriti sukcesivnim valovima, pocevsi od kulturne elite, sto znaCi dace se navike komunikacije oblikovati prema prvom valu korisnika. RPK ce biti sve znacajnija u oblikovanju buduce kulture, a elite koje su je stvarale imat ce strukturalnu prednost u nastajucem drustvu. Dakle, RPK zaista revolucionira proces komunikacije ina taj naCin kulturu u cjelini. Ta se revolucija razvija u koncentricnim krugovima, koji poCinju na visim razinama obrazovanja i bogatstva te vjerojatno nece dosegnuti veci dio neobrazovanih masa i siromasnih zemalja. S druge strane, medu dijelom redovitih korisnika RPK, pokazuje se da mediju odgovara neogranicena komunikacija ida u mrezama tvrtki potice sudjelovanje radnika nizega ranga. 79 Nadalje, izgleda da se zene i druge diskriminirane skupine u drustvu lakse i otvorenije izrazavaju uz pomoc zasticenoga elektronickoga medija, iako moramo imati na umu da ga zene u cjelini jos uvijek rabe u manjoj mjeri. 80 Izgleda da simbolizam moCi utjelovljen u komunikaciji licem-u-lice jos nije pronasao svoj jezik unovoj RPK. Zbog povijesne novosti medija i relativnog poboljsanja relativnog statusa moCi tradicionalno podredenih skupina, kao sto su zene, RPK moze ponuditi mogucnost obrtanja tradicionalnih igara moci u procesu komunikacije. Prijedemo lis analize korisnika na analizu koristenja moramo naglasiti da se prevladavajuci dio RPK zbiva na poslu ili u situacijama povezanima s poslom. U 3. i 4. poglavlju razmotrio sam odlucnu vaznost racunalnoga medija za novi oblik umrezene organizacije i za posebne uvjete rada umrezenih. U kontekstu sadasnje analize kulturnih utjecaja treba razmotriti simbolicki izomorfizam u novoj strukturi komunikacije - u procesima rada, uslugama u kucanstvu i zabave. Je li odnos prema racunalu dovoljno specifican pa rad, dom i zabavu povezuje u isti sustav abrade simbola? Ili, naprotiv, kontekst odreduje percepciju i upotrebu medija? Nemamo pouzdano istrazivanje o tome pitanju, no neka uvodna za78 McLeod (1996.) 79 Sproull i Kiesler (1991.); Rand Corporation (1995.) 80 Hiltz i Turoff (1993.); Sa to i dr. (1995.) 388 KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI pazanja iz disertacije Penny Gurstein,81 izgleda, pokazuju da ljudi, koristeCi se racunalom kod kuce, uzivaju u nezavisnu raspolaganju vremenom i prostorom, a nedostaje im jasna odvojenost izmedu posla i slobodnog vremena, obitelji i biznisa, osobnosti i funkcije. Mozemo kazati, sto kao hipotezu trebamo imati na umu, da poklapanje iskustava u istome mediju donekle zamagljuje institucionalnu odvojenost podrucja aktivnosti i zamrsuje pravila ponasanja. Osim profesionalnih zadataka, uporaba RPK-a vee dotice cijeli niz drustvenih aktivnosti. Prosjecni covjek nikada nije volio telebanking (dok u tone bude gurnut protiv svoje volje, kao sto ce se dogoditi), teleshopping ovisi o nadolazecem procvatu multimedijske virtualne stvarnosti, ali zato na e-mailu prsti osobna komunikacija koja je najcesca RPK aktivnost izvan radnog mjesta. 82 Zapravo, siroko rasprostranjena upotreba elektronicke poste ne zamjenjuje osobnu nego telefonsku komunikaciju, jer su automatske sekretarice i usluge govornoga telefona stvorile komunikacijsku prepreku zbog koje je e-posta najbolja mogucnost za izravnu komunikaciju u odabrano vrijeme. Vrlo brzo se razvija kompjutorski seks, koji Cini daljnji vazniji oblik uporabe RPK. Iako se poslovno trziste kompjutorizirane seksualne stimulacije povecava, te se sve vise povezuje s tehnologijom virtualne stvarnosti, 83 veCi dio kompjutorskoga seksa zbiva se na linijama za razgovor- na posebnim BBS-ovima ili kao spontani proizvod osobne interakcije. Interaktivna snaga novih mreza u Kaliforniji 1990-ih u ovoj vrsti aktivnosti nadmasuje francuski Minitel osamdesetih.84 Ljudi se sve vise boje zaraze ili osobnog napada, pa traze alternative za izrazavanje svoje seksualnosti. U nasoj kulturi pretjerane simbolicke stimulacije, RPK svakako nudi prilaz seksualnoj masti, osobito dok interakcija nije vizualna i dok se moze sakriti identitet. Politika je takoder sve vece podrucje upotrebe RPK. 85 S jedne strane e-posta, koja nudi mogucnost interakcije, koristi se za masovno sirenje ciljane politicke propagande. U uporabi te politicke tehnologije predvode krscanske fundamentalisticke grupe, Americka milicija u Sjedinjenim Ddavama i zapatisti u Meksiku. 86 S druge strane, eksperimentima elektronickog ukljuCivanja gradana, poput PEN programa sto ga organizira grad Santa Monika u Kaliforniji, 87 unapreduje se lokalna demokracija. 81 82 83 84 85 86 87 Gurstein (1990.) Lanham (1993.); Rand Corporation (1995.) Specter (1994.) Armstrong (1994.) Abramson i drugi (1988.); Epstein (1995.) Castells, Yazawa i Kiselyova (1996.) Varley (1991.); Ganley (1991.) 389 USPON UMREZENOG DRU~TVA Uz pomoc toga programa gradani raspravljaju o javnim pitanjima te gradskoj vladi iznose svoje osjecaje: zivahna rasprava o beskucnicima pocetkom 90-ih (s elektronickim sudjelovanjem samih beskucnika) spada u najcesce objavljivane rezultate toga eksperimenta. Osim uobicajene drustvene interakcije i instrumentalne uprabe RPK, promatraCi su otkrili pojavu stvaranja virtualnih zajednica. One, u skladu s Rheingoldovom tvrdnjom, 88 uglavnom podrazumijevaju samodefinirane elektronicke mreze interaktivne komunikacije organizirane oko zajednickog interesa ili svrhe, iako je ponekad cilj sama komunikacija. Takve zajednice mogu biti relativno formalizirane, u slucaju administriranih konferencija ili bulletin board sustava, ili ih spontano stvaraju drustvene mreze koje se ukljucuju u mrezu da posalju i pronadu poruke u izabranom vremenskom obrascu (naknadno ili u stvarnom vremenu). Sredinom devedesetih sirom svijeta postoje deseci tisuca takvih "zajednica", od toga ihje najvise u SAD-u, odakle se sire svijetom. Jos uvijek je nejasno koliko se drustvenosti zbiva u takvim elektronickim mrezama i koje su kulturalne posljedice takva novog oblika drustvenosti. Mozemo naglasiti jednu znacajku: sa stajalista sudionika takve su mreze prolazne. Iako neka konferencija ili BBS moze dugo trajatijer je u nju ukljucenajezgra predanih korisnika racunala, veCina je doprinosa interakciji povremena, jer se vecina ljudi krece unutar mreze i izvan nje, mijenjajuCi interese ili ostajuCi neispunjenih ocekivanja. Hipotezu bih nadopunio cinjenicom da u takvim virtualnim zajednicama "zive" dvije vrste stanovnika: sicusna manjina zitelja elektronickih sela "koji imaju posjed na elektronickom predzidu"89 i prolazna gomila za koju povremeno upadanje u razlicite mreze zapravo znaci povrsno istrazivanje nekoliko (virtualnih) postojanja. 90 Je lijezik RPK-a, kao novoga medija, osobit? Za neke analiticare RPK, a osobito e-posta, predstavlja osvetu pisanoga medija, povratak tipografskom umu i povratak konstruiranoga, racionalnoga govora. Za druge pak, sasvim suprotno - neformalnost, spontanost i anonimnost medija potice novi oblik "usmenosti", koja se izrazava elektronickim tekstom. 91 Ako takvo ponasanje mozemo smatrati neformalnim, nekonstruiranim pisanjem koje se zbiva u interakciji u stvarnome vremenu, i u obliku istodobnoga razgovora (pisani telefon ... ), mozda mozemo predvidjeti pojavu novoga medija koji ce povezivati oblike komunikacije koji su prethodno bili odvojeni i nalazili se u razlicitim podrucjima ljudskoga uma. 88 89 90 91 Rheingold (1993.) · Isto Turkle (1995.) John December, "Znacajke usmene kulture u razgovoru na Mrezi", 1993. neobjavljeni rad, spomenuo ga je i sazeo Benson (1994.). 390 KULTtJRA STVARNE VIRTUALNOSTI Kada razmatramo drustvene i kulturne utjecaje RPK-a moramo imati na umu prikupljena socioloska istrazivanja o drustvenoj upotrebi tehnologije. Majstorska radnja Claudea Fishera koja se bavi drustvenom povijescu telefona u Americi do 1940. godine, dokazuje visoku drustvenu rastezljivost bilo koje tehnologije. 92 Nairne, zajednice sjeverne Kalifornije koje je Fischer proucavao prihvatile su telefon za poboljsanje vee postojeee drustvene mreze komunikacije, i jacanje svojih duboko ukorijenjenih drustvenih navika; telefon nisu samo prisvojile, one su ga prilagodile. Kao sto sam prethodno pokazao, govoreCi o osobnoj i konceptualnoj recepciji televizijskih poruka od strane publike, i sto je jasno vidljivo iz masovnoga prihvacanja Minitela, kojije Francuzima ispunjavao potrebu za seksualnom fantazijom, ljudi oblikuju tehnologiju tako da odgovara njihovim potrebama. Elektronicki komunikacijski oblik mnogi-s-mnogima koji predstavlja RPK rabi se na razlicite naCine i u razliCite svrhe, a njih ima onoliko koliki je raspon drustvenih i kontekstualnih varijacija medu njegovim korisnicima. Ono sto je zajednicko RPK-ujest to da, prema nekoliko postojeCih studija o toj temi, ona ne zamjenjuje druge oblike komunikacije niti stvara nove mreze: ona jaca vee postojeee drustvene obrasce. Doprinosi telefonskoj komunikaciji i prijevozu, siri doseg drustvene mreze i omogueava im aktivniju interakciju u odabranim vremenskim obrascima. Kako je pristup RPK-u kulturno, obrazovno i ekonomski ogranicen, i takav ee biti jos dugo vremena, najvazniji kulturni utjecaj RPK moglo bi potencijalno biti jacanje kulturno dominantnih mreza i prosirivanje njihova kozmopolitizma i globalizacije. To nije zbog toga sto bi RPK po sebi bila vise kozmopolitska: Fischer je pokazao da su rane telefonske mreze bile sklonije lokalnim nego udaljenim komunikacijama. U nekim virtualnim zajednicama, na primjer SFNET-u u podrucju zaljeva San Francisca, veCina "redovitih" korisnika su lokalni stanovnici, od kojih neki, da bi produbili elektronicku bliskost, povremeno organiziraju intimne zabave. 93 Opeenito za elektronicke mreze vrijedi da naginju osnazivanju kozmopolitizma novih profesionalnih i menedzerskih klasa koje, za razliku od veeeg dijela stanovnistva bilo koje zemlje, simbolicki zive u svjetskim okvirima. Dakle, RPK moze biti snazan medij za ojacavanje drustvene povezanosti kozmopolitske elite, dajuei materijalnu potporu znacenju svjetske kulture, od chica email adrese do brzoga protoka pomodnih poruka. Nasuprot tome, za veCinu stanovnistva u svim zemljama, iskustvo i uporaba RPK izvan radnoga mjesta bit ee sve vise isprepletena s novim svijetom komunikacija povezanim s pojavom multimedija. 92 Fisher (1992.) 93 Rheingold (1993.) 391 USPON UMREZENOG DRUSTVA Veliko stapanje: multimediji kao simbolicki okolis U drugoj polovini 1990-ih godina, spajanjem glohaliziranih, promijenjenih masovnih medija i racunalno posredovane komunikacije (RPK), poceo se ohlikovati sustav nove elektronicke komunikacije. Kako sam vee rekao, novi sustav oznacava interakcija razliCitih medija i njihov interaktivni potencijal. Multimediji, kako je nepromisljeno nazvan novi sustav, sire elektronicke komunikacije u Citavo podrucje zivljenja - od kuce do radnoga mjesta, od skola do bolnica, od zabave do putovanja. Sredinom devedesetih godina vlade i tvrtke sirom svijeta u suludoj trci zele osigurati svoje mjesto pri postavljanju toga sustava, smatrajuCi ga polugom moCi, moguCim izvorom goleme zarade i simbolom hipermodernosti. Da hi osigurao americku prednost u dvadeset i prvome stoljecu, potpredsjednik Sjedinjenih Drzava Albert Gore pokrenuo je projekt N acionalne informacijske infrastrukture. 94 Japansko Vijece za telekomunikacije predlozilo je neophodnu "Promjenu prema intelektualno stvaralackom drustvu dvadeset i prvoga stoljeca" i obvezalo Ministarstvo posta i telekomunikacija da stvori japanski multimedijski sustav, kojim hi se prevladalo zaostajanje u odnosu prema Sjedinjenim Drzavama. 95 Francuski premijer podnio je 1994. godine izvjestaj o autoroutes de ['information sa zakljuckom da francuska nadmocnost na tome polju, koja se temelji na iskustvu s Minitelom te na francuskoj naprednoj tehnologiji, moze ostvariti sljedeCi stupanj multimedija, naglasivsi stvaranje medijskog sadrzaja koji nece toliko ovisiti o Hollywoodu. 96 Europski tehnoloski programi, osobito Esprit i Eureka, pristupili su razvoju europskih standarda televizije visoke razluCivosti i telekomunikacijskih protokola koji hi mogli integrirati razliCite komunikacijske sustave preko drzavnih granica. 97 U veljaCi 1997. kluh G-7 odrzao je posehan sastanak u Bruxellesu da hi zajednicki ohradio pitanja vezana za prelazak na "informaticko drustvo". Novi brazilski predsjednik, istaknuti sociolog Fernando Henrique Cardoso, odluCio je pocetkom 1995., kao jednu od kljucnih mjera svoje nove administracije, popraviti hrazilski komunikacijski sustav, da hi se mogao prikljuciti novoj svjetskoj superautocesti koja se pocela stvarati. Usprkos tome, novi multimedijski sustav nisu ohlikovale vlade, to je ucinio hiznis. 98 Visina ulaganja u infrastrukturu sprijeCila je vlade da sa94 95 96 97 98 Sullivan-Trainor (1994.) Vijece telekomunikacija (1994.) Thery (1994.) · Banegas (ur.) (1993.) Vidi, u moru poslovnih izvora o toj temi, Bunker (1994.); Herther (1994.); Dalloz i Portnoff (1994.); Bird (1994.). 392 KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI me djeluju: procjena troskova za pocetnu fazu tzv. informaticke superautoceste samo u Sjedinjenim Drzavama iznosila je 400 milijardi dolara. Tvrtke iz citavog svijeta pokusavale su osigurati svoje mjesto za ulazak na trziste koje ce pocetkom dvadeset i prvog stoljeca imati isto znacenje koje u prvoj polovini dvadesetog stoljeca imao automobilsko-naftno-gumarsko-gradevinski industrijski kompleks. Nadalje, zato sto se ne zna stvarni tehnoloski oblik sustava, onaj tko kontrolira njegove pocetne stupnjeve moze odlucno utjecati na njegov buduCi razvoj i na taj nacin postiCi strukturalnu prednost. Zbog tehnoloske konvergencije racunala, telekomunikacija i masovnih medija u svim njihovim oblicima, stvarani su i razvrgavani svjetski/regionalni konzorciji golemih razmjera. 99 Telefonske tvrtke, operateri kabelske televizije i satelitske televizije istodobno su se i natjecali i povezivali da se osiguraju od gubitaka koje donose rizici novoga trzista. Racunalne tvrtke zurile su da stvore "kutiju", magicnu spravu koja ce utjeloviti mogucnost prikopcavanja elektronickoga doma u novu komunikacijsku galaktiku i ljudima omogucavati sposobnost navigacije i samoprogramiranja na "korisniku prijateljski" naCin, po mogucnosti tako da ''joj" se treba samo obratiti glasom. 100 Softverske tvrtke, od Microsofta do kreatorajapanskih videoigrica poput Nintenda i Sage, stvarale su novi interaktivni know-how koji ce potaknuti mastovitost stapanja s virtualnom stvarnoscu elektronickoga okolisa. 101 Televizijske mreze, glazbene tvrtke i filmski studiji maksimizirali su svoju proizvodnju kako bi, navodno, gladni svijet nahranili informativno-zabavnim i audiovizualnim proizvodnim linijama.1o2 Kontrola prvih stupnjeva razvoja multimedijskih sustava koju provodi biznis ostavlja trajne posljedice na znacajke nove elektronicke kulture. Usprkos ideologiji o mogucnostima uporabe novih komunikacijskih tehnologija u obrazovanju, zdravstvu i za kulturni napredak, prevladavajuca strategija zeli stvoriti golem elektronicki zabavljacki sustav koji se, s poslovne strane, smatra najsigurnijim ulaganjem. Zaista, u zemlji koja prednjaCi, Sjedinjenim Drzavama, svi oblici zabave spadaju u industriju koja se najbrze razvija- ima preko 350 milijardi USD prometa na godinu i oko 5 milijuna radnika, s time da se zaposljavanje svake godine povecava po stopi od 12%. 103 Japansko nacionalno istrazivanje trzista orasirenosti multimedijskoga softvera prema kategoriji proizvoda iz 1992. godine pokazuje da zabava zauzima 85,7% vrijednosti, dok je obrazova99 100 101 102 103 The Economist (1994.a) Business Week (1994.h) Poirier (1993.); Business Week (1994.d); Elmer-Dewwit (1993.) New Media Markets (1993.) Business Week (1994.f) 393 USPON UMRE~NOG DRU~TVA nje zastupljeno samo s 0,8%. 104 Dakle, dok vlade i futurolozi pricaju o opremanju uCionica, medicinskim operacijama s udaljenosti i prelistavanju Encyclopedije Britannike na daljinu, veCi dio novoga sustava usredotocuje se na "video-na-zahtjev", kockanje i tematske parkove virtualne stvarnosti. Zbog analiticke naravi ove knjige ne suprotstavljam plemenite ciljeve novih tehnologija njihovim osrednjim ostvarenjima. Jednostavno pokazujem da ce njihova stvarna upotreba u ranim stupnjevima novoga sustava znacajno oblikovati upotrebu, percepciju i, konacno, drustvene posljedice mulitmedija. Proces stvaranja novoga sustava, medutim, najvjerojatnije ce biti sporiji i kontradiktorniji nego sto se ocekivalo. Godine 1994. provedeno je nekoliko eksperimenata s multimedijskim interaktivnim sustavima na nekoliko mjesta: u znanstvenom gradu Kanzai u Japanu; u osam europskih telekomunikacijskih mreza izveden je koordinirani program - ispitivanje Asymetrical Digital Subscriber Loopa (ASDL); 105 u nekoliko dijelova Sjedinjenih Drzava, od Orlanda do Vermonta, te Brooklyna do Denvera. 106 Rezultati se nisu poklapali s ocekivanjima. Glavni tehnoloski problemi jos nisu hili rijeseni, osobito da softverski sustav omoguCi interakciju velikoga opsega - za tisuce kucanstava i stotine komunikacijskih izvora. Dok tvrtke "videa-na-zahtjev" reklamiraju neogranicene mogucnosti, tehnoloska sposobnost njihova odgovora na zahtjeve jos uvijek ne premasuje ono sto omogucuju postojeCi kabelski i satelitski sustavi iii on-line posluzitelji minitelovskog tipa. Prikladna tehnologija sigurno ce se razviti, no ulaganja koja su potrebna da se ubrza njezino stvaranje ovise o postojanju masovnog trzista, koje pak ne moze nastati dok ne bude dostupna ucinkovita tehnologija. Ponovimo, nije problem hoce li se razviti multimedijski sustav (jer hoce) nego: kada, kako i pod kojim uvjetima- u razlicitim zemljama, buduci da ce se kulturno znacenje sustava tijekom vremena, ovisno o obliku tehnoloske putanje, duboko promijeniti. N adalje, ocekivanja neogranicenih zahtjeva za zabavom izgledaju pretjerana i pod jakim utjecajem ideologije "drustva dokolice". Iako trosenje za zabavu izgleda ne podlijeze recesiji, cijena cijeloga niza mogucnosti koje se nude on-line sigurno premasuje ocekivano povecanje prihoda kucanstava u bliskoj buducnosti. Vremena takoder nema dovoljno. Postoje upozorenja da se izmedu 1973. i 1994. godine slobodno vrijeme u Sjedinjenim Drzavama smanjilo za 37%. Takoder, u drugoj polovini 1980104 Dentsu institui) za drustvene studije (1994.: 117) 105 Ministarstvo posta i telekomunikacija (1994.b); New Media Markets (1994.) 106 Wexler (1994.); Lizzio (1994.).; Sellers (1993.); Kaplan (1992.).; Booker (1994.); Business Week (1994e) 394 KULTURA STVARNE VlRTUALNOSTI ih skratilo se vrijeme uporabe medija: izmedu 1985. i 1990. ukupno vrijeme koje se provodi citajuCi i gledajuCi TV i filmove skratilo se za 45 sati na godinu; vrijeme gledanja televizije smanjilo se za 4%; gledanje mrezne TV smanjilo se za 20%. 107 Iako izgleda da je smanjenje izlozenosti medijima vise povezano s drustvom pretjeranog rada (obitelji s dva zaposlenja) nego manjkom interesa, multimedijski biznis nudi drugo objasnjenje: manjak dovoljno privlacnih sadrzaja. Zaista, veCina strucnjaka iz medijske industrije smatra da je pravo usko grlo sirenja multimedija Cinjenica da sadrzaj ne prati tehnolosku transformaciju sustava: poruka usporava medij. 108 Dramaticno poboljsanje mogucnosti emitiranja povezano s interaktivnim izborom nece u potpunosti dosegnuti svoj potencijal ako ne postoji stvaran izbor sadrzaja: Cinjenica daje on-line dostupno pedeset "razlicitih-ali-slicnih" filmova iz zanra seks/nasilje ne opravdava dramaticno sirenje prijenosnih mogucnosti. Zato je pridobivanje hollywoodskih studija, filmskih kompanija i TV dokumentarnih arhiva obveza svakoga svjetskog multimedijskog konzorcija. Mastoviti poduzetnici, poput Stevena Spielberga, shvatili su, izgleda, da je u novom sustavu, zbog mogucnosti raznolikih saddaja, poruka ipak poruka: sposobnost razlucivanja proizvoda koji nosi najveCi natjecateljski potencijal. Prema tome, multimedijskoj tehnologiji mogao bi pristupiti bilo koji konglomerat poslovnih tvrtki s dovoljno novcanih sredstava te na taj naCin uza sve manju formalnu kontrolu uCi na gotovo svako trziste. No, onaj tko kontrolira Bogartove filmove ili moze stvoriti novu elektronicku Marilyn ili sljedeCi nastavak Jurassic Parka, moCi ce tom vrlo trazenom robom opskrbiti bilo koji kanal komunikacije. Nije sigurno da ljudi, cak i da imaju viSe vremena i novca, zele sofisticiranije oblike zabave- sadisticke videoigre i beskonacne sportske dogadaje. Iako postoje ograniceni podaci o toj temi, neki pokazatelji govore o slozenijem obrascu zahtjeva. Jedno od najcjelovitijih istrazivanja o potraznji multimedija, koje je 1994. godine na nacionalnom uzorku od 600 odraslih ispitanika u Sjedinjenim Drzavama proveo Charles Piller, 109 otkrilo je mnogo dublji in teres za uporabu multimedija. Oni bi se primjenjivali za pristup informacijama, za pitanja zajednice, politicku aktivnost i obrazovanje, a ne za puko povecanje broja televizijskih programa i bolji izbor filmova. Sarno 28% potrosaca smatralo je video-na-zahtjev vrlo pozeljnim, a manjak interesa za zabavu pokazali su i korisnici Interneta. S druge strane, ispitanici su visoko vrednovali upotrebu u politicke svrhe: 107 Martin (1994.) 108 Bunker (1994.).; Cuneo (1994.).; The Economist (1994.a); Business Week (1994.0 109 Piller (1994.) 395 USPON UMRE:ZENOG DRUS'l'VA 57% ispitanika zeljelo je sudjelovati u elektronickim sastancima gradskih vijeca; 46% zeljelo je slati e-mail poruke svojim predstavnicima; oko 50% visoko je cijenilo mogucnost elektronickoga glasovanja. Takoder su bile vrlo pozeljne i druge usluge: obrazovni/poucni tecajevi; interaktivni izvjestaji 0 lokalnim skolama; pristup izvorimll informacija; pristup informacijama o drzavnim sluzbama. Ispitanici su hili spremni svoje stavove podrzati ulaganjem novca: 34% ispitanika bilo je spremno platiti dodatnih 10 $ mjesecno za ucenje na daljinu, dokje samo 19% ispitanika zeljelo tu svotu platiti za dodatni izbor zabave. Takoder, eksperimenti koje su multimedijske tvrtke koje nude video-na-zahtjev provele na lokalnim trzistima, pokazali su da ljudi nisu spremni za znacajno povecanje koliCine zabave. Dakle, 18-mjesecni eksperiment sto su ga proveli US West/ATT video u Littletonu, Colorado, 1993.-4. godine, pokazao je da su se kucanstva prebacila sa standardnoga gledanja videa na prilagodenu videoponudu, ali se broj filmova nije povecao: i dalje je to 2,5 filma mjesecno, svaki po 3 $. 110 Uzevsi u obzir veliki uspjeh francuskog Minitela, kojije nudio usluge, a ne zabavu, i brzo sirenje osobnih komunik11cija na Internetu, promatranja pokazuju kako masovno proizvedena, razliCita zabava po izboru ne mora biti ocigledan izbor korisnika multimedija, nego je to strateski izbor poslovnih tvrtki. To moze povecati napetost izmedu proizvoda info-zabave sto se oblikuju prema ideologiji 0 tome sto ljudi jesu, koju smisljaju marketinski trustovi mozgova, a takoder i potrebe za unaprjedenjem osobne komunikacije i informacije koja se velikom odlucnoscu izrazava u mrezama RPK. Moze se jednako tako dogoditi da seta napetost razblazi kroz drustvenu stratifikaciju razlicitih multimedijskih izraza, cemu cu se, kao vaznoj temi, poslije vratiti. Zbog novosti multimedija tesko je pretpostaviti njihove implikacije na buducnost drustva, osim sto valja priznati da se temeljne promjene vee dogadaju. Usprkos tome, rastrkani empirijski dokazi i znalacki komentari o razliCitim sastavnim dijelovima novoga komunikacijskog sustava daju nam osnovu za postavljanje nekih hipoteza o drustvenim i kulturnim trendovima na pomolu. Tako "pregledni izvjestaj" Europske fondacije za poboljsanje zivotnih i radnih uvjeta, u vezi s razvojem "elektronickoga dorna" naglasava dva kljucna svojstva novoga zivotnog stila: "usredotocenost na dom" te individualizam. 111 S jedne strane, povecanje koliCine elektronicke opreme u europskim domovima povecalo je udobnost i ubrzalo samodostatnost, omogucavajuCi povezivanje s Citavim svijetom iz sigur110 Tobenkin (1993.).; Martin (1994.) 111 Moran (1993.) 396 KULTURA STVAltNE VIRTUALNOSTI nosti doma. Povecanje velicine stambenog prostora i smanjenje veliCine kucanstva daje vise prostora po osobi - sto dom Cini ugodnijim mjestom. Pocetkom 1990-ih produZilo se vrijeme koje se provodi kod kuce. S druge strane, novi elektronicki dom i pokretne naprave za komunikaciju povecale su mogucnost da clanovi obitelji samostalno organiziraju svoje vrijeme i prostor. Na primjer, mikrovalne pecnice omogucavaju individualnu potrosnju prethodno pripremljene hrane, sto je smanjilo zajednicke obiteljske vecere. Prodaja pojedinacnih TV obroka raste. Videorekorderi i walkmani, te snizene cijene televizora, radioprijamnika i CD-playera omogucavaju velikom dijelu stanovnistva pojedinacno prikljuCivanje na izabrane audiovizualne svjetove. Elektronika je olaksala/promijenila i obiteljsku skrb: djeca se cuvaju na daljinu - preko daljinskog upravljaca; istrazivanja pokazuju da televizor sve vise sluzi kao baby-sitter, dok roditelji obavljaju kucne poslove; starije osobe koje zive same imaju alarmne sustave za situacije u kojima imje potrebna hitna pomoc. No neka drustvena obiljezja, izgleda, istrajavaju i u tehnoloskoj revoluciji: podjela kucnoga posla medu spolovima (ili, prije, nedostatak podjele) nedirnuta je elektronickim spravama; uporaba videorekordera ili daljinskog upravljaca odrazava strukturu moCi u obitelji; uporaba elektronickih naprava razlikuje se prema spolu i dobi - muskarci se vise sluze racunalima, a zene elektronickim napravama za odrzavanje doma i telematskim uslugama, dok su djeca opsjednuta videoigrama. Novi elektronicki mediji ne udaljavaju se od tradicionalnih kultura: oni ih apsorbiraju. Zanimljiv je slucaj japanskog izuma karaoka koji se 1990-ih brzo sirio Azijom i koji ce se, najvjerojatnije, brzo prosiriti i po ostalim dijelovima svijeta. Zaraza karaokama u Japanu 1991. godine dosegla je 100% hotela i svratista, te oko 90% barova i klubova, cemu treba dodati eksploziju posebnih karaoka soba: 1989. bilo ih je manje od 2000, a 1992. godine preko 107 000. Oko 52% Japanaca sudjelovalo je 1992. godine u karaokama, a od ukupnog broja djevojaka tinejdzerske dobi sudjelovaloje njih 79%. 112 Karaoke na prvi pogled nastavljaju i pojacavaju tradicionalni obicaj zajednickog pjevanja u barovima omiljen u Japanu, kao sto je bio (i jos je uvijek) u Spanjolskoj ili Velikoj Britaniji, dakle, izmicu svijetu elektronicke komunikacije. No stvarno se dogada integriranje tog obicaja u prethodno programirani stroj, Ciji ritam i repertoar pjevac treba slijediti, recitirajuCi rijeci koje se pojavljuju na ekranu. Nadmetanje medu prijateljima u postizanju najboljeg rezultata ovisi o ocjeni koju stroj daje onome tko najbolje slijedi njegov ritam. Karaoke stroj nije glaz112 Dentsu institut za drustvene studije (1994.: 140-3) 397 USPON UMREZENOG DRUSTVA beni instrument: stroj "guta" pjevaca koji dopunjuje njegove zvukove i slike. U karaoka sobama postajemo dio glazbenog hyperteksta, fizicki ulazimo u multimedijski sustav i pjevamo odvojeno od svojih prijatelja koji cekaju na red kako bi bucan zbor tradicionalnog pjevanja po pubovima zamijenili linijskim slijedom izvodenja. Opeenito, izgleda kako u Europi, Americi ili Aziji multimediji, cak i u pocetnim stupnjevima, podrzavaju drustvenilkulturni obrazac koji oznacavaju sljedeea svojstva: prvo, siroka drustvena i kulturalna diferencijacija, koja vodi segmentaciji korisnika/gledatelja/Citatelja/slusatelja. Ne samo da trzisno segmentirane poruke slijede strategije posiljatelja nego se takoder sve vise razlikuju prema korisnicima medija i njihovim interesima, koristeei se interaktivnim moguenostima. Kako kazu neki strucnjaci, u novom sustavu vrijedi udarno vrijeme je moje vrijeme.U 3 Stvaranje virtualnih zajednica samo je jedan od izraza takve diferencijacije. Drugo, povecana druStvena stratifikacija medu korisnicima. Izbor multimedija neee biti ogranicen samo na one koji imaju vremena i novca za pristup, i na zemlje i podrucja s dovoljno trzisnih moguenosti, nego ee kulturne/obrazovne razlike biti odlucne pri upotrebi interakcije, na sto veeu korist svakoga korisnika. Za stvarno iskusavanje sustava razlicitog od standardnih, korisniku prilagodenih medija, bit ee vazna informacija o tome sto traziti te znanje o upotrebi poruka. Dakle, svijet multimedije nastavat ce dvije vrste stanovnika: oni koji upravljaju i oni kojima se upravlja, sto znaCi oni koji mogu odabrati svoje krugove komunikacije u vise smjerova i oni koji ee imati ogranicen, prethodno pripremljen izbor. A tko je tko, u velikoj ee mjeri odrediti klasa, rasa, spol i zemlja obitavanja. Ujedinjujuea kulturna moe masovne televizije (od koje je u proslosti uspjela pobjeei samo malena kulturna elita) zamijenjena je drustveno stratificiranom diferencijacijom, koja vodi prema koegzistenciji izmedu kulture prilagodene masovnim medijima i mreze interaktivnih elektronickih komunikacija medu samouvrstenim zajednicama. Treee, komunikacija svih vrsta poruka u istome sustavu cak i ako je sustav interaktivan i selektivan (zapravo, tocnije: zbog toga), potice integraciju svih poruka u zajednicki kognitivni obrazac. Primanje audiovizualnih vijesti, obrazovnih sadrzaja i showa preko istoga medija, cak i iz razlicitih izvora, za jos jedan stupanj zamagljuje razlike izmedu sadrzaja, sto se vee dogadalo s masovnom televizijom. S gledista medija, razliCiti oblici komunikacije skloni su posudivanju pravila: interaktivni obrazovni programi izgledaju kao videoigre; vijesti se konstruiraju kao audiovi113 Negroponte (1995.) 398 KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI zualni show, sudski slucajevi prenose se u obliku sapunice; pop-tnuzika sklada se za MTV; sportske igre koreografiraju se za svoje udaljene gledatelje i tako se poruka sve manje razlikuje od akcijskih i slicnih filmova. S gledista korisnika (i primatelja i posiljatelja u interaktivnu sustavu) izbor razliCitih poruka u is tome komunikacijskom obliku, s jednostavnim prebacivanjem s jedne na drugu, smanjuje mentalnu udaljenost izmedu razlicitih izvora kognitivne i osjetilne ukljucenosti. Nije problem u tome daje medij poruka: poruke su poruke. Poruke zadrzavaju svoju razlikovnost i dok su umijesane u komunikacijski proces, no njihova se pravila u tom procesu zamucuju, stvarajuCi visestrani semanticki kontekst od nasumicne mjesavine razlicitih znacenja. Konacno, mozda najvaznija osobina multimedijajest da oni obuhvacaju veci dio kulturnog izrazaja, u svoj njegovoj razlicitosti. Njihov nadolazak ravan je koncu odvajanja pa i razlikovanja izmedu audiovizualnih medija i tiskanih medija, popularne kulture i ucene kulture, zabave i informacija, obrazovanja i uvjeravanja. Sve vrste kulturnog izrazavanja, od najgorega do najboljeg, od najelitnijega do najpopularnijeg, stoje zajedno u ovome digitalnom svemiru i povezuju se s proslim, sadasnjim i bududm manifestacijama komunikativnoga uma u golemi povijesni supertekst. N a taj naCin oblikuju novi simbolicki okolis. One virtualnost cine nasom stvarnoscu. Kultura stvarne virtualnosti Kulture se sastoje od komunikacijskih procesa. I svi oblici komunikacije, kako su nas prije mnogo godina ucili Roland Barthes i Jean Baudrillard, temelje se na proizvodnji i konzumaciji znakova. 114 Dakle, nema odvajanja izmedu "stvarnosti" i simbolickog predstavljanja. U svim drustvima covjecanstvo je postojalo i djelovalo kroz simbolicki okolis. Stoga, ono sto je povijesno specificno za novi komunikacijski sustav, organiziran oko elektronicke integracije svih naCina komuniciranja oblika, od tipografskog do multisenzornog, nije njegovo poticanje virtualne stvarnosti nego stvaranje stvarne virtualnosti. Uz pomoc rjecnika objasnit cu znacenje rijeCi: "virtualan: takav je u praksi iako ne striktno ili imenom" i "stvaran: realno postojeCi". 115 Prema tome, stvarnost kakvu poznajemo uvijek je hila virtualnajer je opazamo kroz simbole koji uokviruju praksu nekim 114 Barthes (1978.); Baudrillard (1972.) 115 Oxford Dictionary of Current English (1992.) 399 USPON tl'MREZENOG DRUSTVA znacenjem koje izmice njihovoj strogoj semantickoj definiciji. Upravo je sposobnost svih oblika jezika da kodiraju dvoznacnost i otvaraju razlicitost interpretacija ono sto kulturalne izraze razlikuje od formalnog/logickog/matematickog zakljucivanja. Kroz polisemicki karakter nasih diskursa iskazuje se slozenost pa i kontradiktorna kvaliteta poruka iz ljudskoga mozga. Ovaj raspon kulturno razliCitih znacenja poruka jest ono sto nam omogucava da medusobno djelujemo u visestrukim dimenzijama, od kojih su neke eksplicitne, neke implicitne. Dakle, kada kriticari elektronickih medija tvrde da novi simbolicki okolis ne predstavlja "stvarnost", implicitno se pozivaju na apsurdno primitivan pojam "nekodiranoga" stvarnog iskustva koje kao takvo nikada nije postojalo. Sve stvarnosti komuniciraju se kroz simbole. A u ljudskoj, interaktivnoj komunikaciji, bez obzira na medij, svi simboli su donekle izmjesteni u odnosu prema semantickom znacenju koje im je dodijeljeno. Na odredeni naCin, sva stvarnost opaza se virtualno. Sto je onda komunikacijski sustav koji, suprotno prijasnjim povijesnim iskustvima, proizvodi stvarnu virtualnost? To je sustav u kojem je sama stvarnost (to jest ljudsko materijalno/simbolicko postojanje) u potpunosti obuhvacena, posve uronjena u virtualnu postavu slika, u izmisljeni svijet, u kojemu pojave ne postoje samo na ekranu pomocu kojeg se iskustvo komunicira, vee same postaju iskustvo. U medij su ukljucene sve vrste poruka, jer medij je postao tako obuhvatan, raznovrstan i prilagodljiv da u isti multimedijski tekst apsorbira Citavo proslo, sadasnje i buduce ljudsko iskustvo - kao u jedinstvenoj tocki svemira koju je Jorge Luis Borges nazvao "Aleph". Evo jednog primjera. U americkoj predsjednickoj kampanji 1992. godine, tadasnji potpredsjednik Dan Quayle zelio je obraniti tradicionalne obiteljske vrijednosti. Naoruzan svojim moralnim uvjerenjima potaknuo je neuobicajenu raspravu s Murphy Brown. Dobra glumica, Candice Bergen, igrala je Murphy Brown, glavni lik popularne televizijske serije koja (re)prezentira vrijednosti i probleme nove vrste zene: neudate, zaposlene strucnjakinje koja ima vlastite kriterije o zivotu. Negdje u vrijeme predsjednicke kampanje Murphy Brown (ne Candice Bergen) odlucila je imati izvanbracno dijete. Potpredsjednik Dan Quayle ubrzo je osudio njezino ponasanje kao nedolicno, sto je izazvalo nacionalno zgrazanje, osobito medu zaposlenim zenama. Murphy Brown (ne samo Candice Bergen) osvetila se. U sljedecoj epizodi pojavila se gledajuCi televizijski intervju u kojemjuje potpredsjednik Quayle kritizirao, i progovorila ostro napadajuCi politicarsko mijesanje u zenski zivot, braneCi svoje pravo na novi moral. Konacno, publika Murphy Brown se povecala, a staromodni konzervativizam Dana 400 KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI Quaylea pomogao je izbornom porazu predsjednika Busha. Oba dogadaja bila su stvarna i u odredenoj mjeri drustveno relevantna. Kroz razgovor se stvorio novi tekst stvarnoga i imaginarnog. Nezeljena prisutnost imaginarnog svijeta Murphy Brown u stvarnom zivotu predsjednicke kampanje potakla je Quayleovu transformaciju (ili prije, transformaciju njegove "stvarne" televizijske slike) u lik iz izmisljenog zivota Murphy Brown: stvoren je supertekst, koji je u isti diskurs pomijesao strastveno izlozene poruke obje razine iskustva. U ovome slucaju virtualnost je postala stvarna (to jest, Murphy Brown je zapravo bila ono sto mnoge zene jesu, iako to nije Cinila uime bilo koje od njih), u smislu da je doista, i to sa znacajnim utjecajem, sudjelovala u procesu izbora najmocnijega politickog polozaja na svijetu. Recimo da je primjer ekstreman i neuobicajen, no vjerujem da dobro ilustrira moju analizu i pomaze da se smanji nejasnoca prilikom njezina apstraktnog iznosenja. NadajuCi se da je tako, zelio bih biti jos precizniji. Novi sustav komunikacija, zasnovan na digitaliziranoj, umrezenoj integraciji visestrukih nacina komunikacije odlikuje njegovo ukljucivanje i obuhvacanje svih kulturalnih izraza. Zbog njegova postojanja, sve vrste poruka u novom tipu drustva rade u binarnome kljucu: prisutnostiodsutnost u multimedijskome komunikacijskom sustavu. Sarno prisutnost u ovome integriranom sustavu omogucava komunikabiinost i socijalizaciju poruke. Sve druge poruke ogranicene su na osobnu imaginaciju iii na sve vise marginalizirane supkulture licem-u-lice. S drustvenoga gledista komunikacija zasnovana na elektronici (tipografska, audiovizualna ili racunalna) jest komunikacija. No, iz toga ne proizlazi da postoji homogenizacija kulturnih izraza i potpuna dominacija pravila koja bi nametnulo nekoliko sredisnjih posiljatelja. To je upravo zbog diverzifikacije, velike prilagodljivosti i raznolikosti novoga komunikacijskog sustava koji je u stanju prigrliti i integrirati sve oblike izrazavanja i razliCitosti interesa, vrijednosti i imaginacija, ukljucujuCi izrazavanje drustvenih konflikata. Cijena koju placamo za ukljuCivanje u sustav jest priiagodba njegovoj logici, njegovu jeziku, njegovim tockama ulaza, njegovu kodiranju i dekodiranju. Zato za razliCite vrste drustvenih ucinaka treba razviti vodoravne mreze komunikacije s visestrukim centrima, dakle internetovskog tipa, umjesto multimedijalnog sustava pod centraliziranom kontrolom, kao u konfiguraciji videa-na-zahtjev. Postavljanje ogranicenja za ulazak u taj komunikacijski sustav i postavljanje lozinki za odasiljanje iii sirenje poruka kroz sustav, odlucne su kulturalne bitke za novo drustvo, Ciji ce rezultat odrediti sudbinu simbolicki posredovanih sukoba koji ce se odvijati u ovoj novoj povijesnoj sredini. Upotrijebimo pojmove koje sam vee predlozio. Cinjenice tko ce u novome sustavu biti oni koji upravljaju, a 401 USPON UMRE~NOG DRUSTVA tko oni kojima se upravlja u velikoj mjeri odreduju sustav dominacije i proces oslobodenja informatickoga drustva. UkljuCivanje veeeg dijela kulturalnih izraza u integrirani komunikacijski sustav temeljen na digitaliziranoj elektronickoj proizvodnji, distribuciji i razmjeni signala ostavlja velike posljedice na drustvene oblike i procese. S jedne strane, to znacajno oslabljuje simbolicku moe tradicionalnih posiljatelja koji su izvan sustava, koji se prenose kroz povijesno kodirane drustvene navike: religiju, moral, autoritet, tradicionalne vrijednosti, politicku ideologiju. Oni ne nestaju, ali ee oslabiti aka se ne prekodiraju u novi sustav, gdje se njihova moe duhovno prenosenih navika umnozava elektronickim putem: elektronicki propovjednici i interaktivne fundamentalisticke mreze uCinkovitiji su i prodorniji oblici indoktrinacije nego sto je to licem-u-lice prenosenje udaljenog, karizmaticnog autoriteta. No kako u istome sustavu moraju dopustiti zemaljsku koegzistenciju transcendentalnih poruka, pornografije po izboru, sapunica i linija za cavrljanje, superiorne duhovne sile i dalje osvajaju duse, ali gube svoj nadljudski status. Slijedi posljednji korak u sekularizaciji drustva, iako on ponekad poprima paradoksalni oblik upadljive potrosnje religije, noseei razliCite vrste generickih i zastieenih imena. Drustva su konacno i potpuno odcaranajer su on-line dostupna sva cuda koja samostalno mozemo kombinirati u vlastite slike svjetova. S druge strane, novi komunikacijski sustav radikalno transformira prostor i vrijeme, temeljne dimenzije ljudskoga zivota. Mjesta su izvucena iz svojih kulturalnih, povijesnih, geografskih znacenja i bivaju reintegrirana u funkcionalne mreze ili u kolaze slika, stvarajuci prostor tokova koji zamjenjuje prostor mjesta. U novome komunikacijskom sustavu izbrisano je vrijeme, jer se proslost, sadasnjost i buduenost mogu programirati taka da istom porukom stupaju u medusobnu interakciju. Prostor tokova i bezvremensko vrijeme materijalne su osnove nove kulture koja transcendira i ukljucuje raznolikost povijesno prenosenih sustava prikazivanja: kultura stvarne virtualnosti u kojoj je ono sto se priCinja postalo uvjerenje s kojim se nesto Cini. 402 6 PROSTOR TOKOVA Uvod Prostor i vrijeme su osnovne, materijalne dimenzije ljudskog zivota. Fizicari su iza njihove zavaravajuce, intuitivne jednostavnosti otkrili slozenost. Skolska djeca znaju da su prostor i vrijeme povezani. A superstring teorija, koja je posljednji krik mode u fizici, iznosi hipotezu o hyperprostoru koji spaja deset dimenzija, ukljucujuCi vrijeme. 1 Naravno, za raspravu o tim pitanjima ovdje nema mjesta. Moj ogled strogo se odnosi na drustveno znacenje prostora i vremena. No, slozenost tih pojmova ne spominjem zbog retoricke pedanterije. Ona nas zapravo potice da razmotrimo drustvene oblike prostora i vremena koji se ne mogu sazeti na nasa dosadasnja opazanja, nego se temelje na drustveno-tehnoloskim strukturama koje nadomjestaju nase sadasnje povijesno iskustvo. Prostor i vrijeme su u prirodi i u drustvu isprepleteni. Tako ce biti i u mojem izlaganju, iako cu se, zbog jasnoce, u ovome poglavlju najprije usredotoCiti na prostor, a u sljedecem cu se baviti vremenom. Slijed izlaganja nije slucajan: za razliku od mnogih klasicnih drustvenih teorija koje pretpostavljaju dominaciju vremena nad prostorom,ja nudim sljedecu hipotezu: u umrezenome drustvu prostor organizira vrijeme. Nadam se da ce ta tvrdnja imati vise smisla na kraju intelektualnoga putovanja na koje cu, u ova dva poglavlja, povesti Citatelja. U ovoj knjizi pokazujem kako se pod zajednickim utjecajem paradigme informaticke tehnologije te drustvenih oblika i procesa koje poticu sadasnji procesi povijesnih promjena, mijenjaju i vrijeme i prostor. Medu1 Kaku (1994.) 403 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA tim, stvarni oblik takvih promjena vrlo se razlikuje od uobicajenih ekstrapolacija tehnoloskog determinizma. Na primjer, izgleda ocigledno da ce razvijene telekomunikacije omoguciti smjestanje ureda na bilo koje mjesto, i da tako upravna sredista korporacija mogu napustiti skupa, zakrcena i neugodna poslovna sredista i preseliti se udobnije polozaje lijepih mjesta sirom svijeta. No, empirijska analiza Mitchella Mossa outjecaju telekomunikacija na manhattanski biznis 1980-ih, otkrila je da su upravo razvijene telekomunikacijske mogucnosti bile vazni cinitelji koji su usporavali preseljenja poslovnih ureda iz New Yorka. Razloge za to iznijet cu poslije. Ili, navedimo jos jedan primjer iz drugoga drustvenog podrucja. Mogucnost elektronicke komunikacije iz kuce trebala je potaknuti opadanje gustoce urbanih oblika i smanjiti prostorno ogranicenu drustvenu interakciju. No, prvi masovni sustav racunalno posredovane komunikacije iz osamdesetih, francuski Minitel, opisan u prethodnom poglavlju, pokrenut je u vrlo urbanom okolisu. Novi medij nije potisnuo zivost interakcije licem-u-lice. Zapravo, francuski studenti iskoristili su Minitel za uspjesno organiziranje ulicnih protesta protiv vlade. Pocetkom devedesetih, telecommuting, tj. rad kod kuce preko racunala nije upotrebljavalo vise od 1-2% radne snage u Sjedinjenim Dr:lavama, Europi i Japanu. Tu trebamo izuzeti stari obicaj strucnjaka da rade kod kuce ili svoj posao organiziraju u fleksibilnom vremenu i prostoru, kada za njega imaju slobodnog vremena. 2 Kao sto sam istaknuo u prethodnim poglavljima, rad kod kuce izvan punoga radnog vremena pojavljuje se, izgleda, kao oblik profesionalne aktivnosti i razvija se zajedno s usponom umrezenih poduzeca i fleksibilnoga radnog procesa, a ne kao izravna posljedica dostupne tehnologije. Vazne su teoretske i prakticne posljedice takvih pomnih razmatranja. Na sljedecim stranicama bavit cu se upravo takvom slozenoscu interakcije izmedu tehnologije, drustva i prostora. Nastavit cu u tome smjeru i razmotriti empirijske podatke o preobrazbi obrazaca smjestanja sredisnjih gospodarskih djelatnosti u novome tehnoloskom sustavu- kako razvijenih usluga, tako i proizvodnje. Nakon toga, pokusat cu procijeniti rijetke uvide o interakciji izmedu razvoja elektronickoga doma i razvitka gradate razraditi skorasnji razvoj urbanih oblika u razlicitim kontekstima. Nadalje cu sintetizirati tendencije koje se javljaju u novoj prostornoj logici koju nazivam prostorom tokova. Takvoj logici suprotstavit cu povijesno ukorijenjenu organizaciju nasega 2 Za sjajan pregted interakcije izmedu telekomunikacija i prostornih procesa, vidi: Graham i Marvin (1996.). Za podatke o utjecaju telekomunikacija na poslovne cetvrti, vidi: Moss (1987., 1991., 1992: 147-58). Za sazetak uvida o radu na racunalima i telecommutingu u razvijenim drustvima, vidi: Qvortup (1992.).; Korte i drugi (1988.). 404 PROSTOR TOKOVA uobicajenog iskustva: prostor mjesta. I osvrnut cu se na odraze dijalekticke suprotnosti izmedu prostora tokova i prostora mjesta kako se pojavljuju u sadasnjim raspravama u arhitekturi i oblikovanju gradova. Tim intelektualnim itinererom zelim iscrtati obrise novih prostornih procesa - prostora tokova koji je dominantni prostorni izraz moCi i funkcije u nasim drustvima. Usprkos zelji da novu prostornu logiku usidrim u empirijskim podacima, bojim se da cu na kraju poglavlja citatelja morati suoCiti s nekim osnovama drustvene teorije prostora. N a taj naCin omoguCit cu laksi prilaz sadasnjoj promjeni materijalne osnove nase kulture. Nadam se da cu kratkim pregledom podataka o recentnim prostornim obrascima pretezitih ekonomskih funkcija i drustvene prakse dopuniti svoje izlaganje prilicno apstraktne teorije novih prostornih oblika i procesa. 3 Razvijene usluge, protok informacija i globalni grad lnformaticka/globalna ekonomija organizirana je oko upravljackih i kontrolnih sredista koja su u stanju koordinirati, unap:rjedivati i upravljati isprepletenim aktivnostima mreza tvrtki. 4 Razvijene usluge: racunovodstvo, osiguranje, nekretnine, savjetovanje, pravne usluge, oglasavanje, oblikovanje, marketing, odnosi s javnoscu, sigurnost, prikupljanje informacija i upravljanje informatickim sustavima, ali i razvojna istrazivanja i znanstvena otkrica, srediste su svih ekonomskih procesa u proizvodnji, poljoprivredi, energetici ili uslugama razlicitih vrsta. 5 Sve se one mogu reducirati na stvaranje znanja i protok informacija. 6 Dakle, razvijeni telekomunikacijski sustavi omogucavaju njihovo smjestanje diljem svijeta. No, istrazivanja provedena tijekom vise od 10 godina ustanovila su drukciji prostorni obrazac, koji oznacava istodobno rasprsenje i koncentraciju raz3 Empirijska osnova i analiticka zasnovanost ovoga poglavlja oslanjanja se u velikoj mjeri na istrazivanju koje sam proveo 80-ih, a sazeto je razradeno u mojoj knjizi lnformaticki grad: informaticka tehnologija, gospodarsko restrukturiranje i urbano-regionalni procesi (Castells 1989.). Ovo poglavlje saddava nove dodatne informacije iz razliCitih zemalja, te dalju teoretsku razradu, no citatelja podsjecam na spomenutu knjigu u kojoj je izlozena detaljnija analiza i njezina empirijska podrska. Prema tome, necu ponavljati empirijske izvore koje sam rabio i citirao u to} knjizi. Ovu biljesku bi trebalo smatrati opcom referencom za izvore i materijal koji sadrzava lnformaticki grad. Za najnoviju raspravu o tim pitanjima, vidi takoder: Graham i Marvin (1996.). 4 Za odlican pregled sadasnjih transformacija prostornih oblika i procesa na svjetskoj razini, vidi: Hall (1995.: 3-32). 5 Daniels (1993.) 6 Norman (1993.) 405 USPON UMREZENOG DRUSTVA vijenih usluga. 7 S jedne strane, udio razvijenih usluga u ukupnoj zaposlenosti i BNP veCine zemalja znacajno se povecao. One takoder najbrze rastu, i u vodeCim metropolskim podrucjima u svijetu imaju najvisu razinu ulaganja. 8 Taje djelatnost prodorna i nalazi se na razlicitim zemljopisnim mjestima ovoga planeta, s iznimkom "crnih rupa" marginalnosti. S druge strane, u nekoliko cvornih sredista nekoliko zemalja dolazi do prostorne koncentracije gornjega ranga tih aktivnosti. 9 Ta koncentracija slijedi poredak rangova u urbanim sredistima, gdje su funkcije vise razine, i po moCi i po vjestini, koncentrirane u nekim glavnim metropolskim podrucjima. 10 Klasicno istrazivanje Saskije Sassen o svjetskome gradu pokazuje da New York, Tokyo i London zajednicki dominiraju medunarodnim financijama te u vecini savjetodavnih i poslovnih usluga na medunarodnoj razini.U Ta tri sredista pokrivaju raspon vremenskih zona u svrhu trgovanja financijama i uglavnom rade zajedno kao dio istoga sustava beskonacnih transakcija. No vazna sui druga srediSta, neka od njih su cak vaznija u nekim posebnim segmentima trgovine: na primjer, Chicago i Singapur u ugovorima za pruzanje posebnih usluga u buducnosti (koji su se najprije obavljali u Chicagu 1972.). Hong Kong, Osaka, Frankfurt, Zurich, Pariz, Los Angeles, San Francisco, Amsterdam i Milano takoder su vaznija financijska sredista i prednjace u medunarodnim poslovnim uslugama. 12 Kako se "novonastala trzista" razvijaju sirom svijeta, mrezi se ubrzano pridruzuju odredena "regionalna sredista": izmedu ostalih Madrid, Sao Paolo, Buenos Aires, Meksiko, Taipei, Moskva i Budimpesta. Kako se globalna ekonomija siri i ukljucuje nova trzista, takoder organizira proizvodnju razvijenih usluga potrebnih za vodenje novih jedinica i uvjete njihovih stalno mijenjajuCih veza. 13 Takav proces dobro ilustrira slucaj Madrida, koji je do 1986. godine bio u mrtvome rukavcu svjetske ekonomije. Tada je Spanjolska primljena u Europsku zajednicu, potpuno se otvorila za ulaganja stranoga kapitala u tr:lista dionica, bankarske operacije i dokapitalizacijupoduzeca te nekretnine. Kao sto se vidi iz nase rasprave, 14 u razdoblju izmedu 1986. i 1990. izravno strano ulaganje u Madrid i madridsku burzu potaklo je razdoblje brzoga regionalnoga gospodarskog rasta, "boom" u trgovini nekretninama, te br7 8 9 10 11 12 13 14 Graham (1994.) Enderwick (ur.) (1989.) Daniels (1993.) Thrift (1986.); Thrift i Leyshon (1992.) Sassen (1991.) Daniels (1993.) Borja i drugi. (ured.) (1991.) Za sazetak izvjestaja istrazivanja, vidi: Castells (1991.). 406 PROSTOR TOKOVA zi razvoj zaposljavanja u podrucju poslovnih usluga. Ulaganja stranih investitora u dionice u Madridu izmedu 1982. i 1988. godine skoCila su s 4494 na 623 445 milijuna pezeta. Izravna strana ulaganja u Madridu skoCila su s 8000 milijuna 1985. do gotovo 400 000 milijuna pezeta 1988. godine. Prema tome, gradnja ureda i rezidencijalnih nekretnina u centru Madrida krajem osamdesetih, prosla je istu vrstu ludila koje su iskusili New York i London. Grad se stubokom promijenio i kroz zasicenje vrijednih prostora u sredistu grada i kroz proces goleme suburbanizacije koja je do tada, na odredeni naCin, u Madridu bila ogranicena pojava. U tome smislu, Cappelinova studija o uslugama umrezavanja u europskim gradovima pokazuje povecanu meduovisnost i komplementarnost izmedu srednje velikih gradskih sredista u Europskoj uniji.1 5 On zakljucjuje: Relativna vaznost odnosa grad-regija smanjuje se s obzirom na vaznost odnosa koji povezuje razliCite gradove raznih regija i zemalja ... Nove aktivnosti koncentriraju se na odredene polove sto implicira povecanje dispariteta izmedu gradskih polova i njihovih zaleda. 16 Dakle, pojava svjetskih gradova ne maze se ograniciti na nekoliko gradskih sredista koja su na vrhu poretka. Toje proces koji razliCitomjaCinom i u razliCitoj mjeri u globalnu mrezu povezuje razvijene usluge, sredista proizvodaca i trzista, sto ovisi o relativnoj vaznosti aktivnosti svakoga podrucja u odnosu prema svjetskoj mrezi. Unutar svake zemlje arhitektura umrezavanja reproducira se u lokalnim i regionalnim sredistima, pa je cijeli sustav povezan na svjetskoj razini. Podrucja koja okruzuju sredista imaju podredenu ulogu i ponekad postaju beznacajna ili disfunkcionalna, na primjer, colonias populares Mexico Cityja (izvorno naseljene squatterima) Cine oko dvije treCine stanovnistva te metropole i nemaju vaznu ulogu u funkcioniranju Mexico Cityja kao medunarodnoga poslovnog centraY Nadalje, globalizacija potice regionalizaciju. Proucavajuci europske regije u 1990-ima, Philip Cooke je, na osnovi dostupnih podataka, pokazao kako je rastuca internacionalizacija ekonomskih aktivnosti sirom Europe uCinila regije ovisnima o tim aktivnostima. Prema tome, da bi se mogle natjecati u svjetskomu gospodarstvu, na poticaj vlada i poslovnih elita, regije su se restrukturirale i ustanovile mreze suradnje izmedu regionalnih institucija i tvrtki koje djeluju u regiji. Dakle, regije i lokalite15 Cappelin (1991.) 16 Ibid.: 237 17 Davis (1994.) 407 USPON UMRE~ENOG DRUfflA Odrediste lzvor New York 4.523 Los Angeles Los Angeles 4.391 New York New York 2.768 Washington Washington 2.249 New York Los Angeles 2.182 San Francisco New York 2.161 Boston New York 2.077 Philadelphia Boston 1.947 New York New York 1.691 Miami Philadelphia 1.684 New York Atlanta 1.654 New York San Francisco 1.632 New York New York 1.628 Atlanta Dallas 1.609 Los Angeles Chicago 1.555 Los Angeles 5/ika 6.1. Najveci apsolutni rast protoka informacija, 1982. i 1990. lzvor: Podaci Federal Expressa; obradili Michelson i Wheeler (1994.). ti ne nestaju, nego se ukljucuju u medunarodne mreze koje povezuju njihove najdinamicnije sektore. 18 Na osnovi analize podataka prometajednoga od vodeCih poslovnih kurira, Federal Express Corporation, Michelson i Wheeler dosli su do procjene razvoja arhitekture protoka informacija u svjetskome gospodarstvu.19 Oni su devedesetih proucavali kretanje pisama, paketa i kutija izmedu metropolskih podrucja u Sjedinjenim Drzavama, te izmedu vaznijih posiljateljskih sredista u SAD-u i medunarodnih odredista. Rezultati njihove analize koje vidimo na slikama 6.1. i 6.2. pokazuju dva osnovna 18 Cooke (1994.).; Cooke i Morgan (1993.) 19 Michelson i Wheeler (1994.) 408 ;g ~ ~~ /!> • = 135 paketa 5/ika 6.2. lzvoz informacija iz Sjedinjenih Drzava u vaznija svjetska podrucja i sredista ,;:... 0 (.0 lzvor: Podaci Federal Expresa, 1990.; obradili Michelson i Wheeler (1994.). USPON UMREZENOG DRUSTVA trenda: (a) dominacija nekih cvorova, osobito New Yorka, povecavala se s vremenom; slijedi ga Los Angeles; (b) odabrane nacionalne i medunarodne krugove povezanosti. Michelson i Wheeler zakljucuju: Svi pokazatelji govore o jacanju hijerarhijske strukture upravnih i kontrolnih funkcija i razmjeni informacija ... Prostorna koncentracija informacija proizlazi iz visoke razine neizvjesnosti koju pokrecu tehnoloske promjene, demasifikacija, deregulacija i globalizacija tdista ... (Medutim) sudeCi prema sadasnjem razdoblju i nadalje ce, kao istaknute lokacijske snage, vrijediti vaznost fleksibilnosti kao osnovnog mehanizma prezivljavanja, te 31glomeracija gospodarstava. Takoder nece nestati vaznost grada kao sredista gravitacije gospodarskih transakcija. No, uza sve veCi nadzor medunarodnih tdista ... s manje nesigurnosti o pravilima i igracima gospodarske igre, koncentracija informaticke industrije usporit ce se, a odredeni aspekti proizvodnje i distribucije filtrirat ce se na nize razine medunarodne urbane hijerarhije. 20 Poredak u mrezi ni u kojem slucaju nije siguran ni stalan: podlozan je strahovitom natjecanju medu gradovima te trgovackim pothvatima visokorizicnih ulaganja u financije i nekretnine. U jednom od najopseznijih radova na tu temu P. W. Daniels objasnjava djelomicnu propast velikog projekta preuredenja Kanarskog mola u londonskom pristanistu. Poznata kanadska tvrtka Olympia & York koja je namjeravala poduzeti taj projekt, zbog presiroke strategije nije mogla podnijeti pretjeranu izgradnju ureda pocetkom 1990-ih, u osvit stednje na zaposljavanju u financijskim uslugama u Londonu i New Yorku. On zakljucuje: Sirenje usluga na medunarodnome trzistu u svjetski sustav gradova donosi veCi stupanj fleksibilnosti i natjecanja nego sto je to prije bio slucaj. Iskustvo s Kanarskim molom pokazalo je da je rezultat velikog planiranja i izgradnje u gradovima talac vanjskih medunarodnih Cimbenika koji se mogu samo djelomicno kontrolirati. 21 Pocetkom 1990-ih Bangkok, Taipei, Shangai, Meksiko ili Bogota imali su eksploziju gradskoga razvoja koju je potaknuo biznis, dok su, s druge strane, Madrid, New York, London, Pariz prosli kroz iznenadni pad cijena kojije izazvao i pad cijena nekretnina te zaustavio novu izgradnju. Taj gradski vrtuljak u razliCitim razdobljima i u raznim krajevima svijeta po20 Isto: 102-3 21 Daniels (1993.: 166) 410 PROSTOR TOKOVA kazuje kako sva mjesta, pa i veci gradovi ovise o promjenama svjetskih tokova i na njih su osjetljiva. No zasto ti sustavi razvijenih usluga moraju ovisiti o aglomeraciji u nekoliko velikih metropolskih cvorova? Saskia Sassen ponovno daje uvjerljive odgovore proizasle iz vlastita dugogodisnjeg istrazivanja i onoga drugih istrazivaca u razlicitim kontekstima. Ona tvrdi da je: ... nova strateska uloga veeih grad ova stvorena kombinacijom prostornog rasprsivanja i svjetske integracije. Uz dugu povijest sredista medunarodne trgovine i bankarstva, ti gradovi sada funkcioniraju na cetiri nova naCina: prvo, kao visoko koncentrirane komandne tocke u organizaciji svjetskoga gospodarstva; drugo, kao kljucna mjesta za financijske poslove te za tvrtke koje nude specijalizirane usluge ... ; trece, kao mjesta proizvodnje, koja ukljucuju i proizvodnju inovacija u vodeCim industrijama; cetvrto, kao trzista proizvoda i inovacija. 22 Ovi gradovi ili, bolje receno, njihovi poslovni dijelovi, kompleksi su koji proizvode vrijednost zasnovanu na informacijama, mjesta na kojima sredista korporacija i razvijenih novcarskih tvrtki mogu naCi potrebne dobavljace i dobro obucenu specijaliziranu radnu snagu. Oni cine fleksibilne mreze proizvodnje i upravljanja koje ne trebaju usvojiti radnike i dobavljace, nego ih u svakom pojedinom slucaju mogu pribaviti, kada im odgovara, u potrebnim kolicinama. Takva kombinacija aglomeracije sredisnjih mreza i svjetskog umrezavanja tih sredista te njihovih rasutih pomocnih mreza koja se odvija preko telekomunikacija i zracnoga prometa, omogucuje fleksibilnost i prilagodljivost. Izgleda da povecanju koncentracije djelatnosti visega stupnja u nekoliko cvorista pridonose i drugi Cinitelji: korporacije se nevoljko preseljavaju iz vrijednih nekretnina u koje su ulozile visoka sredstva, jer bi takav korak obezvrijedio njihove fiksne stavke; takoder, u vremenima sveprisutnog prisluskivanja,jos uvijek su za vazne odluke potrebni kontakti licem-u-lice; kao sto Saskia Sassen izvjestava, jedan joj je menedzer u intervjuu priznao da su poslovni dogovori gotovo ilegalni.23 I, konacno, glavna metropolska sredista jos uvijek nude najvece mogucnosti za osobno napredovanje, drustveni status i osobno zadovoljstvo toliko nuzno visokim strucnjacima - od dobrih skola za njihovu djecu do simbolickog clanstva na uzvisinama upadljive potrosnje, ukljucujuCi umjetnost i zabavu. 24 22 Sassen (1991.: 3-4) 23 Osobne biljeske koje je Sassen iznijela uz l!asu argentinskog vina u Harvard Innu, 22. travnja 1994. 24 Za procjenu diferencijacije drustvenih svjetova u svjetskim gradovima, s New Yorkom kao ilustracijom, vidi razliCite eseje sabrane u: Mollenkopf i Castells (ur.) (1991.).; i: Mollenkopf (ur.) (1989.); takoder: Zukin (1992.). 411 USPON UMREZENOG DRUSTVA Razvijene usluge i, zapravo jos vise, ostale usluge, ipak se sire i decen.:. traliziraju na predgrada metropolskih podrucja, na manja metropolska podrucja, slabije razvijene regije i neke manje razvijene zemlje. 25 Pojavili su se novi regionalni centri koji obavljaju djelatnosti vezane uz usluge u Sjedinjenim Drzavama (na primjer, Atlanta u Georgiji ili Omaha u Nebraski), te u Europi (na primjer, Barcelona, Nica, Stuttgart, Bristol) ili u Aziji (na primjer, Bombaj, Bangkok, Sangaj). U predgradima vaznijih metropolskih podrucja grade se novi uredi - u Walnut Creeku u San Franciscu ili u Readingu kraj Londona. I u nekim slucajevima na rubovima povijesnih gradova niknuli su novi glavni usluzni centri. Jedan od takvih najuspjesnijih poznatih primjera pariski je La Defense. U gotovo svim primjerima decentralizacija uredskoga posla pogada "urede za podrsku", sto znaci masovno obavljanje transakcija koje provode strategije smisljene i oblikovane u sredistima korporacija visokih financija i razvijenih usluga. 26 To su bas djelatnosti koje zaposljavaju glavninu polukvalificiranih uredskih radnika, uglavnom zena iz predgrada, koje su zamjenljive i mogu se reciklirati kako se razvija tehnologija i okrece gospodarski vrtuljak. Za ovaj prostorni sustav razvijenih usluga nije znacajna niti centralizacija niti decentralizacija- oba se procesa istodobno odvijaju u razlicitim zemljama i kontinentima. Nije vazan niti njihov geografski raspored jer je to zapravo podlozno varijabilnoj geometriji novca i protoka informacija. Osim toga, tko bi pocetkom 1980-ih mogao pretpostaviti dace Taipei, Madrid ili Buenos Aires postati vazna medunarodna i poslovna sredista? Vjerujem da ce megalopolis Hong Kong-Shenzhen-Guangzhou-ZhuhaiMacao postati jedan od vaznijih financijskih i poslovnih sredista na pocetku dvadeset i prvog stoljeca i potaknuti vazno pregrupiranje u svjetskoj geografiji razvijenih usluga. 27 No zbog prostorne analize koju ovdje predlazem, od drugorazrednog je znacenja ako promasim u predvidanju. Jer dok je stvarni smjestaj visokih sredista vazan za raspodjelu bogatstva i moci u .svijetu, s gledista prostorne logike novoga sustava vazna je raznolikost njegovih mreza. Globalni grad nije mjesto, nego proces; i to proces u kojemu su sredista proizvodnje i potrosnje razvijenih usluga i njihova pomocna lokalna drustva povezana u svjetsku mrezu, uz istodobno smanjivanje povezanosti sa svojom unutrasnjoscu, na temelju tokova informacija. 25 Za podatke o prostornoj decentralizaciji usluga vidi: Castells (1989.: gl. 3); Daniels (1993.: gl. 3); Marshall i dr. (1988.). 26 Vidi: Castells (1989.b: gl. 3); i Dunford i Kafkalas (ur.) (1992.). 27 Vidi: Kwok i So (1992.); Henderson (1991.).; Kwok i So (ur.) (1995.). 412 PROSTOR TOKOVA Novi industrijski prostor Otkrice visoke proizvodne tehnologije, tj. proizvodnje temeljene na mikroelektronici i racunalima, uvelo je novu logiku u smjestanje industrije. Elektronicke tvrtke, proizvodaci novih informatickih naprava, prve su provodile lokacijsku strategiju koju je omogucavao i zahtijevao proizvodni proces zasnovan na informacijama. Profesori i postdiplomski studenti na Institutu za urbani i regionalni razvoj Sveucilista Berkeley u Kaliforniji, proveli su brojna empirijska istrazivanja koja su omogucila solidno razumijevanje profila "novoga industrijskog prostora". 28 Njega oznacava tehnoloska i organizacijska mogucnost razdvajanja proizvodnog procesa na razlicita mjesta, dok se povezivanje ostvaruje uz pomoc telekomunikacije te preciznosti i fleksibilnosti proizvodnje mikroelektronickih komponenata. Nadalje, geografska odijeljenost svake faze proizvodnje pozeljna je zbog osobina radne snage koje zahtijeva svaka faza. Ti vrlo razliCiti segmenti radne snage jako se razlikuju prema drustvenim i ekoloskim obiljezjima svojih zivotnih uvjeta. Proizvodnja visoke tehnologije po strukturi zanimanja vrlo se razlikuje od tradicionalne proizvodnje: organizirana je u bipolarnoj strukturi oko dvije prevladavajuce grupe otprilike iste veliCine; s jedne strane, tu je visokoobrazovana radna snaga sa znanstvenom i tehnoloskom osnovom, a s druge masa niskokvalificiranih radnika ukljucenih u rutinsko sklapanje i pomocne operacije. Automatizacija je omoguCila da tvrtke sve vise iskljucuju najnizu razinu radnika. Zbog zapanjujuceg povecanja opsega proizvodnje, jos uvijek je zaposlen, i jos ce neko vrijeme biti, znacajan broj nekvalificiranih i polukvalificiranih radnika ciji smjestaj u istim podrucjima sa znanstvenicima i inzenjerima u veCini slucajeva nije niti gospodarski moguc niti drustveno prikladan. Izmedu se nalaze kvalificirani operateri koji takoder Cine grupu koja se moze odvojiti od visih stupnjeva proizvodnje visoke tehnologije. Zbog male tezine gotovog proizvoda, i zbog lakih komunikacijskih veza koje su tvrtke razvile sirom svijeta, elektronicke tvrtke, i to osobito americke, od samih zacetaka (Fairchildova smjestanja tvornice u Hong Kongu 1962. g.) rabe smjestajni obrazac medunarodne prostorne podjele rada. 29 Grubo govoreCi, i za mikroelektroniku i za racunala traze se cetiri lokacije za svaku od cetiri razliCite operacije u proizvodnome procesu: 28 Za analiti&i sazetak podataka prikupljenih ovim istrazivanjima o novim obrascima smjestanja proizvodnje vidi: Castells (1988. a). Vidi i Scott (1988.); Henderson (1989.). 29 Cooper (ur.) (1994.) 413 USPON UMREZENOG DRUSTVA a) b) c) d) istrazivanje i razvoj (R&D), inovacija i proizvodnja prototipa koncentriraju se u visokoinovativnim industrijskim centrima u sredisnjim podrucjima, uglavnom s dobrom kvalitetom zivljenja prije nego sto je njihov razvojni proces do odredene mjere ugrozio okolis; kvalificirana proizvodnja u podruznicama, uglavnom u novim industrijskim podrucjima u zemlji, sto u slucaju SAD-a uglavnom znaci u gradovima srednje velicine u drzavama na zapadu; polukvalificirana masovna proizvodnja na tekucoj vrpci i testiranje proizvoda koji su od pocetka u znacajnoj mjeri bili smjesteni u inozemstvu, osobito ujugoistocnoj Aziji gdje su Singapur i Malezija prvaci pokreta privlacenja tvornica americkih elektronickih tvrtki; prilagodivanje naprava korisniku i odrzavanje nakon prodaje, te tehnicka podrska koja se organizira u regionalnim centrima sirom svijeta, uglavnom u podrucju vaznijih elektronickih trzista, izvorno u Americi i Zapadnoj Europi, iako su se tijekom 1990-ih azijska trzista izborila za isti status. Trzista su se otvarala, a europske tvrtke, naucene na ugodan smjestaj na svojim domaCim, zasticenim poljima, pocele su se neugodno osjecati nadmecuci se s djelatnostima u Aziji te s americkim i japanskim tehnoloskim napretkom, pa su svoje proizvodne sustave decentralizirale u slican svjetski lanac. 30 Japanske tvrtke dugo su zbog nacionalizma (na zahtjev svoje vlade), i zbog ovisnosti o mrezama dobavljaca "tocno na vrijeme", pokusavale odoljeti i ne napustiti ''japansku tvrdavu". Medutim, nepodnosljiva pretrpanost i rastuce cijene poslovanja u podrucju Tokija-Yokohame prisilile su ih na prvu regionalnu decentralizaciju (kojuje podrzao MITI-jev program Tehnopolis) u manje razvijene dijelove Japana, osobito na Kyushu;31 a poslije, od kraja osamdesetih, japanske tvrtke slijedile su smjestajni obrazac koji su potaknuli njihovi americki suparnici dvadeset godina prije: inozemni proizvodni kapaciteti u jugoistocnoj Aziji, koji imaju nizu cijenu radne snage i manja ogranicenja vezana uz okolis, smjestanje tvornica sirom glavnih trzista u Americi, Europi i Aziji shvaceno je kao zaposjedanje prostora koje bi moglo nadvladati buduCi protekcionizam. 32 Dakle, okoncanje japanske iskljuCivosti potvrdilo je tocnost smjestajnoga modela koji smo, zajedno s drugim kolegama, predlozili u svrhu razumijevanja nove prostorne logike industrije visoke tehnologije. Slika 6.3. shematski prikazuje prostornu logiku toga modela i izradena je na osnovi 30 Chesnais (1994.) 31 Castells i Hall (1994.) 32 Aoyama (1995.) 414 IPROIZVODNJA ZASNOV NA INFORMAC I IPROIZVOD USMJEREN NA PROCES 1 ~ ~ lnovat1vn1 rad kao glavm Clmben1k pro1zvodnje -~"'------~ Potreba za pnstupom tehnolos znanJU I , lnovat1vna okolma kao glavn1 uvjet pro1zvodnje kOJI movat1vn1 rad cm1 prOIZVOdnom snagom I SegmentaCIJa pro1zvodnJe lnovaciJska ll sredma Funkc10nalna -~ sloboda Ostra tehnoloska 1 drustvena podjela rada u mdustrljl l I Uporaba naprava za obradu mformac1Ja omogucava prostorn u razdvoJenost prolzvodnog procesa I , L...,.---r-----1" - - - - - - , 4Samos1rec1 1 : : samoobnavljaJUCI: : proces : Prostorna podjela rada I L------------..J ...------+ H IJerarh IJSka decentral1zac1 Ja sekundarne movaCIJSke sredme Bl1sk1 odnos 1zmeau pro1zvoda mdustnJe 1 procesa n]egov1h konsmka Segment1rana decentral1zac1Ja razi1C1t1h pr01zvodn1h funkCIJa Standard1z1rana pro1zvodnJa ~ Ned1ferenwano Spec1f1cno :~~;;,",";~: ~:;_---""" "''"l! I konsn1ku Prostorno s1ren1e r--Sv-J""'e-ts-ko-5-lr-en_J_e_ _ _..., ~ Prostorna koncentraCIJa , segment1ranog obrasca f!--......1---lt...., mdustnjskog smje5tanJa ! 4 - - - l Fleks1bil koje prat1 tehnolosk1 smJestaJ poredak pro1zvodmh obrazac funkCIJa Sitka 6 3 Sustav odnosa 1zmeau znacaJkl pro1zvodnJe mformat1cke tehnologlje 1 mdustnJSkoga prostornog obrasca lzvor Razrad1o Castells (1989 a) 415 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA empirijskih podataka koje su razliCiti istrazivaci prikupili u razlicitim kontekstima. 33 Kljucni element u tome smjestajnom obrascu Cini odlucna vaznost kompleksa proizvodnje tehnoloskih inovacija za cijeli sustav. Njega smo Peter Hall i ja, te Philippe Aydalot, zacetnik istrazivanja toga podrucja, nazvali "inovacijska sredina."34 Pod inovacijskom sredinom razumijem poseban skup odnosa proizvodnje i upravljanja koji se temelji na drustvenoj organizaciji koja ima zajednicku radnu kulturu i instrumentalne ciljeve namijenjene stvaranju novoga znanja, novih procesa i novih proizvoda. Iako koncept sredine ne ukljucuje obvezno prostornu dimenziju, tvrdim da je u slucaju industrije informaticke tehnologije, zbog prirode interakcije u inovativnome procesu, barem u ovome stoljecu, prostorna blizina nuzan materijalni uvjet za postojanje takvih sredina. Osobitost inovacijske sredine odreduje sposobnost stvaranja sinergije, tj. dodane vrijednosti koja ne proizlazi iz kumulativnog ucinka elemenata nego iz njihove interakcije. U procesu industrijske proizvodnje u informatickome dobu, inovacijske su sredine temeljni izvori inovacija i stvaranja dodane vrijednosti. Peter Hall i ja smo nekoliko godina proucavali stvaranje, strukturu i dinamiku glavnih tehnoloskih inovacijskih sredina diljem svijeta, ito stvarnih i pretpostavljenih. Rezultati naseg ispitivanja nekim su elementima obogatili razumijevanje smjestajnog obrasca industrije informaticke tehnologije. 35 N ajprije, inovacijske sredine koje vodi industrijska visoka tehnologija, a nazivamo ih "tehnopolovi" pojavljuju se u razliCitim urbanim oblicima. Najznacajnijaje cinjenica da u veCini zemalja, izuzevsi Sjedinjene Drzave i u odredenoj mjeri Njemacku, vodeCi tehnopolovi zapravo postoje unutar vodeCih metropolskih podrucja: Tokio, juzni Pariz, londonski koridor M4, Milano, Seoul-Inchon, Moskva-Zelenograd, ina znacajnoj udaljenosti Nica-Sofija Antipolis, Taipei-Hsinchu, Singapur, Sangaj, Sao Paulo, Barcelona i tako dalje. Djelomicno izuzece Njemacke (na koncu, Mii.nchen 33 Castells (1989.b: pogl. 1.2) 34 Koncept inovacijske sredine primijenjen na tehnoloski/industrijski razvoj pojavio se pocetkom 80-ih u nizu razmjena izmedu Petera Halla, pokojnog Philippa Aydalota i mene. Na nas su u isto vrijeme utjecali i neki radovi B. Arthura i A. E. Andersona iz podrucja ekonomije. Peter Hall ija smo 1984. i sljedecih godina, u drugim zasebnim radovima pokusali formulirati koncept; u Europi je Philippe Aydalot organizirao istrazivacku mrezu, Groupe de Recherche sur les Milieux Innovateurs (GREMI) kojaje poduzela sustavna istrazivanja o toj temi, objavljena 1986. i sljedecih godina. Medu istrazivacima iz GREMI-ja, po mome misljenju, Roberto Camagnije dao najprecizniju analizu te teme. 35 Castells i Hall (1994.) 416 PROSTOR TOKOVA je najvece metropolsko podrucje) izravno se odnosi na politicku povijest: razaranje Berlina, najznacajnijega europskoga industrijskog centra zasnovanog na znanosti i preseljenje Siemensa iz Berlina u Mi.inchen posljednjih mjeseci Trecega Reicha, zhog ocekivane zastite americkih okupacijskih snaga i daljnje potpore havarskoga CSU-a. Dakle, nasuprot pretjeranoj zamisli o naglom usponu tehnopolova, postoji stvarni kontinuitet prostorne povijesti tehnologije i industrijalizacije informatickoga doha: glavna metropolska sredista u svijetu nastavljaju kumulirati Cinitelje koji poticu inovacije i stvaraju sinergiju kako u proizvodnji, tako i u razvijenim uslugama. Medutim, neka su najvaznija inovacijska sredista proizvodnje informaticke tehnologije nova, osohito u zemlji koja je svjetski predvodnik - Sjedinjenim Drzavama. Silikonska dolina, hostonski put 128 (koji pomladuje staru, tradicionalnu proizvodnu strukturu), tehnopol juzne Kalifornije, istrazivacki trokut sjeverne Karoline, Seattle i Austin, izmedu ostalih hili su u cijelosti povezani s posljednjim valom industrijalizacije temeljene na informatickoj tehnologiji. Pokazali smo daje njihov razvoj proizasao iz zhijanja posehnih ohlika uohicajenih Cinitelja proizvodnje: kapitala, radne snage, sirovine, koje je povezala neka vrsta institucionalnog poduzetnika i koja je Cinila osohit ohlik drustvene organizacije. Njihovu sirovinu cinilo je novo znanje, koje se odnosilo na strateski vazna podrucja primjene, proizvodila su ga glavna sredista inovacija, poput SveuCilista Stanford, CalTecha ili istrazivackih timova MIT-ovih inzenjerskih skola i mreza koje su nastale oko njih. Njihov rad, koji se razlikuje od Cinitelja znanja, zahtijevao je koncentraciju velikog hroja visokoohrazovanih znanstvenika i inzenjera iz razliCitih lokalnih skola, ukljucujuCi prethodno navedene, ali i druge, kao sto su Berkeley, San Jose State ili Santa Clara, u slucaju Silikonske doline. I njihov kapital je hio osohit, spreman podnijeti visoki rizik ulaganja u pocetnu visoku tehnologiju: hilo zhog vojnog zahtjeva za postizanjem odredenih ciljeva (trosak vezan za ohranu) ili zhog visokih uloga poduzetnickoga kapitala, racuna na izvanrednu dohit poradi rizicnog ulaganja. Artikulacija tih proizvodnih Cinitelja na pocetku procesa uglavnom je hila Cinjenica institucionalnog aktera, poput Sveucilista Stanford koje je osnovalo Stanfordski industrijski park koji je pokrenuo Silikonsku dolinu; ili zapovjednika Americkih zracnih snaga koji su, oslanjajuci se na losangeleski procvat, uspjeli zajuznu Kaliforniju osvojiti ugovore koji su novi zapadni megalopolis uCinili najveCim ohramhenim kompleksom visoke tehnologije u svijetu. Konacno, drustvene mreze razliCitih vrsta snazno su pridonijele kako uspostavi inovacijskih sredina, tako i njihovu dinamizmu, osiguravajuCi razmjenu ideja, protok radne snage i uzajamno oplodivanje tehnoloskih inovacija i poslovnoga poduzetnistva. 417 USPON UMREZENOG DRUSTVA Nase istrazivanje novih inovacijskih sredina, u SAD-u i drugdje, pokazuje da doista postoji prostorni kontinuitet dominacije metropole, koji se pod odredenim uvjetima moze obrnuti. Odredeni uvjeti odnose se na prostornu koncentraciju pravih sastojaka koji poticu sinergiju. Ako je slucaj takav, a nasi podaci to podupiru, tada imamo novi industrijski prostor koji oznacava temeljni diskontinuitet: inovacijske sredine, nove i stare, saCinjene na osnovi svoje unutrasnje strukture i dinamike poslije privlace tvrtke, kapital i radnu snagu u svoj rasadnik inovacija. Jednom kad su ustanovljene, inovacijske sredine natjecu se i suraduju u razliCitim podrucjima, stvarajuci mrezu interakcije koja ih povezuje u zajednicku industrijsku strukturu bez obzira na njihov geografski diskontinuitet. lstrazivanja Camagnija i istrazivackih timova oko mreze GREMP6 pokazuju rastucu ovisnost tih inovacijskih sredina po cijelom svijetu, istodobno naglasavajuCi kako je za njihovu sudbinu odlucna sposobnost svake sredine da pojaca svoju sinergiju. Konacno, inovacijske sredine upravljaju svjetskim mrezama proizvodnje i distribucije koje njihov doseg prosiruju na cijeli svijet. Zato neki istrazivaci, kao Amin i Robins, tvrde da novi industrijski sustav nije niti svjetski niti lokalan, nego "novi izraz svjetske i lokalne dinamike."3 7 Medutim, da bismo imali jasnu predodzbu novoga industrijskog prostara informatickoga doba, moramo biti precizniji. Analiza vrlo cesto naglasava hijerarhijsku prostornu podjelu rada na razliCite funkcije smjestene na razliCitim mjestima. U novoj prostornoj logici to jest vazno, ali nije presudno. Kako se industrija siri svijetom, a nadmetanje jaca ili oslabljuje Citave aglomeracije, ukljucujuCi i same inovacijske sredine, teritorijalni poredak moze se zamutiti i cak obrnuti. Takoder, ponekad se stvaraju i drugorazredne inovacijske sredine, jer se iz primarnih sredista stvara~ ju decentralizirani sustavi. No one cesto pronalaze svoje nise u nadmetanju s izvornim sustavima, za koje su primjeri Seattle nasuprot Silikonskoj dolini i Bostonu u softveru, ili Austin, Teksas, nasuprot New Yorku ili Minneapolisu u racunalima. N adalje, kako pokazuju analize Cohen a i Borrusa te one Dietera Ernsta, 38 razvoj elektronicke industrije u Aziji 1990-ih godina uglavnom pod utjecajem americko-japanskog suparnistva, iznimno je zamrsio geografiju industrije u njezinoj zreloj fazi. S jedne strane, postojalo je znacajno podizanje tehnoloskog potencijala podruznica americkih multinacionalnih kompanija, osobito u Singapuru, Maleziji i Tajvanu, i ono je kapalo u njihove lokalne podruznice. S druge 36 Camagni (1991.) 37 Amin i Robins (1991.) 38 Cohen i Borrus (1995.a); Ernst (1994.c) 418 PROSTOR TOKOVA strane, japanske elektronicke tvrtke, kao sto je vee spomenuto, jako su decentralizirale svoju proizvodnju u Aziji- zbog izvoza na svjetsko trziste i zbog opskrbe svojih roditeljskih tvornica. U oba slucaja u Aziji je izgradena znacajna baza za opskrbu, sto je vratilo istrosenu, staru prostornu podjelu rada u kojoj su podruznice u jugoistocnoj i istocnoj Aziji zauzimale najnizu razinu u toj hijerarhiji. Nadalje, na osnovi pregleda podataka prikupljenih do 1994. godine, ukljucujuCi istrazivanja svoje tvrtke, Richard Gordon uvjerljivo govori u prilog pojavi nove prostorne podjele rada oznacene varijabilnom geometrijom i vezama izmedu tvrtki koje su smjestene u razlicitim prostornim kompleksima, ukljucujuCi vodece inovacijske sredine. Njegova detaljna analiz~ razvoja u Silikonskoj dolini devedesetih pokazuje vaznost izvanregionalnih odnosa za vecinu tehnoloski usavrsenih i transakcijama ispunjenih interakcija regionalnih tvrtki visoke tehnologije. On uvjerava da u ovomu novom svjetskom kontekstu, lokalizirana aglomeracija, daleko od toga da uspostavi alternativu prostornom rasprsivanju, postaje glavna osnova za sudjelovanje u globalnoj mrezi regionalnih gospodarstava ... Regije i mreze zapravo stvaraju meduovisne polove unutar novoga prostornog mozaika globalnih inovacija. Globalizacija u tome kontekstu ne znaci sveprozimajuei utjecaj univerzalnih procesa nego, naprotiv, proracunatu sintezu kulturalne raznovrsnosti u obliku diferencirane logike i mogucnosti regionalnih inovacija.39 Novi industrijski prostor ne oznacava propadanje starih, utvrdenih metropolskih podrucja ni zoru novih podrucja visoke tehnologije. Niti se moze shvatiti kao pojednostavnjena suprotnost izmedu automatizacije u sredistu i jeftine proizvodnje na periferiji. Organiziran je u poretku inovacija i proizvodnje rasporedenima u svjetskim mrezama. No smjer i arhitektura tih mreza podvrgnuti su beskrajnim promjenama pokreta suradnje i nadmetanja medu tvrtkama i izmedu poprista, ponekad povijesno kumulativnih, ponekad obrcuCi utemeljeni obrazac kroz promisljeno institucionalno poduzetnistvo. Ono sto ostaje kao karakteristicna logika novoga industrijskog smjestanja jest njegov geografski diskontinuitet, paradoksalno napravljen od teritorijalnih proizvodnih kompleksa. Novi industrijski prostor organiziran je oko protoka informacija koje u isto doba spajaju i razdvajaju svoje teritorijalne dijelove - ovisno o ciklusima ili tvrtkama. Kao sto logika proizvodnje informaticke tehnologije tece od 39 Gordon (1994.: 46) 419 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA proizvodaca naprava informaticke tehnologije prema korisnicima u cijelom rasponu proizvodnje, tako se siri nova prostorna logika, stvarajuCi visestrukost svjetskih industrijskih mreza cija presijecanja i iskljucenja preobrazavaju sam pojam industrijskoga smjestanja, i to od mjesta na kojima se nalaze tvornice do proizvodnih tokova. Svakodnevni zivot u elektronickoj kolibi: kraj grad ova? Razvoj elektronicke komunikacije i informacijskih sustava omogucava povecanu disocijaciju izmedu prostorne blizine i obavljanja svakodnevnih funkcija: rada, kupnje, zabave, zdravstvene njege, obrazovanja, javnih sluzbi, uprave i drugoga. U skladu s tim futuristi cesto predvidaju smrt grada ili gradova kakve smo do sad a poznavali, jednom kad su ispraznjeni od svoje funkcionalne nuznosti. Kao sto povijest pokazuje, procesi prostome transformacije su, naravno, kudikamo slozeniji. Stoga vrijedi razmotriti rijetke empirijske podatke vezane uz tu temu. 40 Najcesca pretpostavka utjecaja informaticke tehnologije na gradove koja je ujedno i posljednja nada za planere gradskoga prijevoza, prije nego se predaju neizbjeznom megazastoju, dramaticanje porast rada na daljinu. Vodeci europski istrazivac takve vrste rada mogao je 1988. godine bez trunke sale napisati da "postoji vise ljudi koji istrazuju rad na daljinu nego sto ima ljudi doista tako rade."41 Zapravo, kako istice Qvortup, Citavu raspravu odreduje nedostatak preciznosti u definiranju rada na daljinu, sto pri mjerenju pojave dovodi do znacajne neizvjesnosti. 42 Nakon abrade dostupnih podataka, on primjereno razlikuje tri kategorije: (a) "Zamjenjivaci, osobe koje poslom obavljenim kod kuce zamjenjuju onaj koji se obavlja u tradicionalnom okruzenju." Oni zaista rade na daljinu, u strogome smislu; (b) samozaposleni djelatnici, rade kod kuce racunalom on-line; (c) osobe koje obavljaju dodatni posao "donoseci ga kuCi iz konvencionalnog ureda." N adalje, u nekim slucajevima taj "dodatni rad" zaprema veci dio radnog vremena; na primjer, prema Krautu, 43 u slucaju sveuCilisnih profesora. Prema najpouzdanijim izvjestajima, prva kategorija radnika na daljinu stricto sensu redovito je zaposlena da radi on-line 40 41 42 43 Za izvore o temi koju razmatramo u ovome poglavlju, vidi: Graham i Marvin (1996.). Steinle (1988.: 8) Qvortup (1992.: 8) Kraut (1989.) 420 PROSTOR TOKOVA kod kuce, nije brojna i ne ocekuje se da ce se u predvidljivoj buducnosti znacajno povecavati. 44 Najvise procjene u Sjedinjenim Drzavama 1991. godine iznosile su 5,5 milijuna radnika koji rade kod kuce, no od toga je samo 16% tako radilo 35 ili vise sati na tjedan, a 25% manje od jedan dan na tjedan, dok je najcesei obrazac bio dva dana u tjednu. Dakle, postotak radnika koji bilo kojega dana rade na daljinu krece se, ovisno o procjenama, izmedu 1% i 2% ukupne radne snage, a najveci postotak javlja se u glavnim metropolskim podrucjima Kalifornije. 45 S druge strane, izgleda da se pojavljuje rad na daljinu, ito iz telesredista, zapravo umrezenih racunalnih objekata rasutih po predgradima metropolskih podrucja u kojima se radi on-line sa svojim tvrtkama. 46 Ako se ti trendovi potvrde, kuce nece postati radna mjesta, nego ce se radna aktivnost moei znacajno prosiriti po metropolskom podrucju, i tako povecati decentralizaciju gradova. Povecanje obavljanja rada kod kuce moze takoder rezultirati oblikom elektronickoga kucnog rada koji obavljaju povremeni radnici, placeni po broju obradenih informacija prema dogovoru koji je odreden individualiziranim podugovorom. 47 Zanimljivo je da je u Sjedinjenim Drzavama nacionalno anketiranje iz 1991. pokazalo da se manje od polovine radnika na daljinu sluzi racunalima: ostali su radili telefonom, olovkom i papirom.48 Primjeri takvih aktivnosti su socijalni radnici i osobe koje istrazuju prijevare sa socijalnom pomoei u okrugu Los Angelesa. 49 Kao sto je naznaceno u prethodnim poglavljima, znacajan je i sve vise raste razvoj samozaposljavanja i dodatnog posla s punim i djelomicnim radnim vremenom, sto cini dio sirega trenda dezagregacije rada i stvaranja virtualnih poslovnih mreza. To ne podrazumijeva kraj ureda, nego za velik dio stanovnistva, a osobito za njegov dinamicni, profesionalni dio, znaci diverzifikaciju sjedista rada. Pokretna racunalna oprema za komunikaciju na udaljenost pojacat ce taj trend koji ide prema pokretnom uredu u najdoslovnijem smislu rijeci. so Kako te tendencije utjecu na gradove? Izgleda da podaci pokazuju kako problemi prijevoza postaju tezi, a ne lakSi, jer se povecana aktivnost i vremenska stiska koju omogucuje nova umrezena organizacija pretvara u vecu koncentraciju trzista u nekim podrucjima, te vecu fizicku pokret44 45 46 47 48 Rijn i Williams (ur.) (1988.); Nilles (1988.); Huws i dr. (1990.) Mokhtarian (199l.a,199l.b); Handy i Mokhtarian (1995.). Mokhtarian (199l.b) Vidi Lozano (1989.); Gurstein (1990.) "Podaci o radu na daljinu od Link Resources Corporation" navedeni prema: Mokhtarian (199l.b) 49 Mohktarian (1992.: 12) 50 "Novo lice biznisa", u: Business Week (1994. a: 99fl) 421 USPON UMRE~ENOG DRUSTVA ljivost radne snage prije vezane za svoja radna mjesta za trajanja radnoga vremena. 51 U metropolskim podrucjima SAD-a vrijeme putovanja na posao odrzava se na stalnoj razini, ito ne zbog unaprijedene tehnologije nego zbog decentraliziranijega smjestajnog obrasca radnoga i stambenog prostora koji olaksavaju tokove prometa od predgrada do predgrada. U gradovima, osobito u Europi (kao sto su Pariz, Madrid ili Milano), gdje radiocentrican obrazac jos uvijek prevladava u svakodnevnim putovanjima na posao, vrijeme putovanja na posao jako se povecava, osobito za tvrdoglave ovisnike o automobilima. 52 Za nove, nabujale metropole Azije, od Bankoka do Sangaja, ulazak u informaticko doba zbiva se usporedno s otkricem najgorih prometnih cepova u povijesti. Teleprodaja takoder ne ispunjava svoja obecanja. Iako se u vecini zemalja povecava, zapravo uglavnom vise zamjenjuje tradicionalne kataloge za slanje robe postom nego prisutnost u trgovackim centrima ili ulicama. Poput drugih on-line aktivnosti u svakodnevnu zivotu, vise dopunjava nego nadomjesta komercijalna podrucja. 53 Slicnu pricu mozete cuti od veCine on-line usluga. Na primjer, telebankingM se brzo siri, uglavnom na poticaj banaka koje su zainteresirane da ugase podruznice i zamijene ih on-line uslugama ili bankomatima. Medutim, ucvrscene bankovne podruznice i nadalje rade kao usluzna sredista te svojim potrosaCima prodaju novcarske proizvode, koristeCi se osobnim pristupom. Cak i kad su online, kulturalne osobine odredenog podrucja mogu biti vazni cinitelji smjestanja transakcija vezanih za informaciju. First Direct, ogranak Midland banke u Britaniji, koji se bavi telebankingom, smjesten je u Leedsu jer je njihovo istrazivanje "pokazalo da je otvoreni akcent zapadnog Yorkshirea sa svojim niskim zvukom samoglasnika ali jasnom dikcijom i ociglednom besklasnoscu, najrazumljiviji i najprihvatljiviji u Citavoj Velikoj Britaniji- sto je zivotni element bilo kojega posla vezanog za telefon."55 Dakle, novu bankarsku industriju cini sustav sastavljen od prodavaca u podruznim uredima, bankomata, telefonskih potrosackih usluga i on-line transakcija. Zdravstvene usluge jos su zanimljiviji primjer dijalektike koncentracije i centralizacije usluga vezanih za ljude. S jedne strane, ekspertni sustavi, on-line komunikacije i videoprijenos visoke kvalitete omogucavaju medusobnu povezanost zdravstva na daljinu. Na primjer, 1995. godine 51 52 53 54 55 Pouzdao sam se u uravnote~enu procjenu utjecaja koju je napravio Vessali (1995.). Cervero (1989., 1991.); Bendixon (1991.) Miles (1988.); Schoonmaker (1993.); Menotti (1995.) Silverstone (1991.); Castano (1991.) Fazy (1995.) 422 PROSTOR TOKOVA postalo je uobicajeno, iako jos ne i rutinski, da visokoobrazovani kirurzi putem videokonferencije nadgledaju operaciju koja se obavlja u drugom dijelu zemlje ili svijeta, doslovce vodeci ruku manje iskusnoga kirurga u ljudsko tijelo. Preko racunala i telefona, na osnovi pacijentove kompjutorizirane, svjeze informacije takoder se obavljaju redovite provjere zdravstvenog stanja. Sredista za zdravstvenu skrb u naseljima podrzavaju informaticki sustavi koji povecavaju kvalitetu i ucinkovitost primarne skrbi. Iako, s druge strane, u mnogim zemljama glavni medicinski kompleksi nastaju na posebnim mjestima, uglavnom u velikim metropolskim podrucjima. Obicno su organizirani oko velikih bolnica, povezani sa skolama za medicinske sestre i lijecnike, ukljucuju i obliznje privatne klinike koje vode istaknuti bolnicki lijecnici, radioloska sredista, laboratorije za ispitivanja, specijalizirane ljekarne i nerijetko trgovine za poklone te mrtvacnice, i tako pokrivaju cijeli niz mogucnosti. Takvi medicinski kompleksi glavna su gospodarska i kulturalna snaga u podrucjima i gradovima gdje su smjesteni i s vremenom naginju sirenju u blisku okolicu. Kada se mora preseliti, cijeli kompleks seli zajedno. 56 Skole i sveucilista su, paradoksalno, institucije koje su najmanje dotaknute virtualnom logikom informaticke tehnologije, usprkos predvidljivoj, gotovo univerzalnoj, upotrebi racunala u uCionicama razvijenih zemalja. No one se nece izgubiti u virtualnom prostoru. U slucaju osnovnih i srednjih skola tome je tako jer su one i sredista za brigu o djeci i obrazovne institucije. U slucaju sveucilista je tako jer je kvaliteta obrazovanja vezana uz snagu interakcije licem-u-lice, a tako ce biti jos dugo. Dakle, velika iskustva "dopisnih sveucilista", bez obzira na njihovu kvalitetu (slabiju u Spanjolskoj, bolju u Engleskoj), izgleda pokazuju da su to oblici obrazovanja koji se pojavljuju kao drugorazredna opcija i da ce igrati znacajnu ulogu u buducemu, poboljsanu sustavu obrazovanja odraslih, no tesko mogu zamijeniti sadasnje visokoskolske institucije. S druge strane, komunikacija posredovana racunalima siri se diljem svijeta iako ima krajnje neuravnotezenu geografiju, kao sto sam vee spomenuo u 5. poglavlju. Dakle, neki segmenti drustava sirom svijeta, uvijek jednako koncentrirani u visim profesionalnim slojevima, medusobno opce, osnazujuCi drustvenu dimenziju prostora tokova. 57 Nema smisla davati iscrpan popis empirijskih ilustracija stvarnog utjecaja informaticke tehnologije na prostorne dimenzije svakodnevnog zivota. Iz razliCitih promatranja proizlazi slicna slika istodobne prostorne 56 Lincoln i dr. (1993.); Moran (1990.); Miller i Swensson (1995.) 57 Batty i Barr (1994.); Graham i Marvin (1996.) 423 USPON UMREZENOG DRU~TVA disperzije i koncentracije putem informatickih tehnologija. Kako je pokazalo istrazivanje Europske fondacije za poboljsanje zivotnih uvjeta, 58 ljudi sve vise rade i upravljaju uslugama iz svojih domova. U novome drustvu vazan je trend "usredotocenosti na dom". No on ne znaci kraj gradova. Jer radna mjesta, skole, medicinski kompleksi, potrosacke usluge, rekreativna podrucja, trgovacke ulice, trgovacki centri, sportski stadioni i parkovi jos uvijek postoje i postojat ce, i ljudi ce putovati izmedu tih mjesta s povecanom pokretljivoscu upravo zbog novopostignutih opustenijih radnih aranzmana i drustvenog umrezavanja: kako vrijeme postaje fleksibilnije, mjesta postaju jedinstvenija te ljudi medu njima kruze na sve pokretljiviji nacin. Medutim, interakcija izmedu nove informaticke tehnologije i tekucih procesa drustvenih promjena znacajno utjece na gradove i prostor. S druge strane, tlocrt gradskog oblika znacajno se mijenja. No njegova transformacija ne slijedi jedinstveni, univerzalni obrazac: ona pokazuje znacajne varijacije ovisne o obiljezjima teritorijalnih i institucionalnih povijesnih konteksta. S druge strane, naglasak na interaktivnost izmedu mjesta rastvara prostorne obrasce ponasanja u fluidnu mrezu razmjena koja se nalazi u pozadini pojave nove vrste prostora, prostora tokova. RacunajuCi na obje stvari, moram suziti analizu i podiCi ju na vise teorijsku razinu. Transformacija urbanog oblika: informaticki grad Informaticko doba uvodi novi gradski oblik, informaticki grad. Kao sto industrijski grad nije bio svjetska replika Manchestera, informaticki grad nece kopirati Silikonsku dolinu, niti Los Angeles. S druge strane, kao u industrijskom razdoblju, usprkos iznimnoj razlicitosti kulturnih i fizickih konteksta, postoje neke temeljne osobine u transkulturalnom razvoju informatickoga grada. Tvrdim da, zbog prirode novoga drustva, zasnovanog na znanju, organiziranog oko mreza i djelomicno napravljenog od tokova, informaticki grad nije oblik nego proces koji oznacava strukturalna dominacija prostora tokova. Prije nego sto razradim tu ideju, zeleCi se suprotstaviti primitivnoj tehnoloskoj viziji koja svijet promatra kroz pojednostavnjene Ieee beskonacnih autocesta i mre58 Moran (1993.) 424 PROSTOR TOKOVA za optickih vlakana, mislim da je najprije potrebno uvesti raznovrsnost novonastajuCih urbanih oblika koji se javljaju u novome povijesnom razdoblju. Posljednja americka granica u predgradu Los Angeles, ciju je kontradiktomu slozenost otkrio sjajni Grad kvarca (City of Quartz) 59 Mikea Davisa, nevoljki je model i porice sliku homogenoga, beskrajnog predgradalizvangradskog prostora sto se pojavljuje kao grad buducnosti. Davis se prisjeca snaznoga trenda s kraja tisucljeca, neprekidnih valova razvoja predgrada u americkim metropolama zapada i istoka, sjevera i juga. Joel Garreau zahvatio je slicnosti toga prostornog modela diljem Amerike u novinarskom zapisu o usponu Rubnoga grada, srca novoga procesa urbanizacije; empirijski ga definira kombinacijom pet kriterija: Rubni grad je svako mjesto koje: a) ima pet milijuna iii vise cetvornih stopa uredskog prostora za iznajmljivanje- radno mjesto za informaticko doba ... , b) ima 600 000 ili vise cetvornih stopa iznajmljivoga prodajnog prostora ... , c) ima vise poslova nego spavaCih soba, d) stanovnistvo ga smatra jednim mjestom ... , e) prije trideset godina nije nalikovalo 'gradu'. On izvjestava o nicanju takvih mjesta oko Bostona, New Jerseyja, Detroita, Atlante, Phoenixa, Texasa, u juznoj Kaliforniji, podrucju zaljeva San Francisca, i Washingtona D.C. To su i radna podrucja i usluzna sredista oko kojih se javljaju vrlo gusto postavljene rezidencijalne jedinice za stanovanje jedne obitelji, organizirajuCi "usredotocenost na dom" privatnog zivota. On napominje da te izvangradske konstelacije nisu povezane lokomotivama ili podzemnim zeljeznicama, nego autocestama, aviocestama i krovnim satelitskim antenama s druge strane ceste. Njihov karakteristicni spomenik nije heroj na konju, nego natkriti atriji koji hvataju sunce i zastitno, uvijek zeleno drvece u sredistima tvrtki, fitnes centrima i trgovackim centrima. Ta nova gradska podrucja ne oznacavaju trijemovi starih gradskih bogatasa niti najamne zgradurine za stare gradske siromahe. Umjesto toga, struktura koja oznacava njihovo podrucje proslavljeno je samostojece prebivaliste jedne obitelji- dom u predgradu s travom 59 Davis (1990.) 425 USPON UMRE:lENOG DRU~TVA oko njega, koji je Ameriku u6nio civilizacijom s najboljim stambenim prostorima koje je svijet ikada poznavao. 60 Prirodno, tamo gdje Garreau vidi ustrajan duh·ameri~ke kulture s njezinih granica, duh koji uvijek stvara nove oblike zivota i prostora, James Howard Kunstler vidi zalosnu dominaciju "geografije nigdine" 61 i na taj nacin ponovno raspiruje dugotrajnu raspravu izmedu pristasa i omalovazatelja americkoga ostrog odvajanja od njezina europskog nasljeda. Zbog potrebe analize, zadrzat cu se samo na dvije glavne tocke te rasprave. Prvo, razvoj tih slabo povezanih izvangradskih konstelacija naglasava funkcionalnu meduovisnost razlieitih jedinica i procesa u danom urbanom sustavu na vrlo velike udaljenosti, sto minimalizira ulogu teritorijalnih granica i maksimalizira komunikacijske mreze u svim njihovim dimenzijama. Tokovi razmjene srediste su americkoga rubnoga grada. 62 Drugo, oblik prostora doista je vrlo osobit za americko iskustvo. Jer, kao sto govori Garreau, ugraden je u klasicni obrazac americke povijesti, koji uvijek stremi prema beskonacnoj potrazi za obecanom zemljom u novim naseljima. Dokje iznimni dinamizam koji predstavlja doista izgradio jednu od najvitalnijih nacija u povijesti, to je uspio tijekom vremena pod cijenu stvaranja zastrasujuCih drustvenih problema te problema okolisa. Svaki val drustvenoga i fizickog eskapizma (na primjer, napustanje sredista gradova, ostavljanje nizih drustvenih klasa i etnickih manjina zarobljenih u rusevinama) produbio je krizu americkih gradova63 i otezao upravljanje drustvom pretjerano prosirene infrastrukture i pod prevelikim stresom. Osim ako se razvoj "zatvora-za-iznajmljivanje" u zapadnome Teksasu ne smatra dobrodoslim procesom nadopune drustvenoga i fizickog siromasenja americkih gradova u unutrasnjosti, "fuite en avant" americke kulture i prostora doseglo je, Cini se, granice odbijanja suocavanja s neugodnom stvarnoscu. Dakle, profil americkoga informatickoga grada nije u potpunosti predstavljen pojavom "rubnoga grada", nego odnosom izmedu brzoga izvangradskog razvoja, propasti unutarnjih gradova i zastarjelosti suburbano izgradenog okolisa. 64 Europski gradovi zakoracili su u informaticko doba drukCije se prostorno restrukturirajuCi u vezi s vlastitom povijesnom bastinom, premda pronalaze i nove teme koje nisu uvijek razlicite od onih sto se pojavljuju u americkom kontekstu. 60 61 62 63 64 Garreau (1991.) Kunstler (1993.) Vidi zbirku radova koju je prikupio Caves (1994.). Goldsmith i Blakely (1992.) Fainstein i dr. (ur.) (1992.); Gottdiener (1985.) 426 PROSTOR TOKOVA lzblijedjeli sarm europskih gradova Novu urbanu dinamiku glavnih europskih metropolskih podru~ja u 1990ima65 zajedni~ki ~ini vise trendova. Poslovno srediste je, kao i u Americi, gospodarski pokreta~ grada, umrezenoga u globalno gospodarstvo. Poslovno srediste sastoji se od infrastrukture telekomunikacija, komunikacija, razvijenih usluga i uredskog prostora koji se temelje na sredistima proizvodnje tehnologije i obrazovnih institucija. Ono zivi od abrade informacija i funkcija kontrole. Obicno se nadopunjuje turizmom i prometnim vezama. To je cvor mreze unutar metro pole. 66 Dakle, poslovno srediste ne postoji po sebi nego po svojoj vezanosti na druga ekvivalentna mjesta organizirana u mrezi koja oblikuje stvarnu jedinicu upravlj~P}ja, inovacija i rada. 67 Nova menedzersko-tehnokratsko-politicka elita stvara ekskluzivna mjesta koja su odvojena i izmaknuta od grada kao sto su to bile burzujske cetvrti industrijskoga drustva, ali, buduCi da je klasa strucnjaka veca, na siroj osnovi. U vecini europskih gradova (Parizu, Rimu, Madridu, Amsterdamu), za razliku od Amerike- ako iskljucimo New York, najmanje americki grad u Americi - uistinu ekskluzivna rezidencijalna podrucja teze prisvajanju gradske kulture i povijesti, smjestajuci se u obnovljena ili dobro ocuvana podrucja sredista grada. Na taj naCin naglasavaju sljedecu Cinjenicu: kada je dominacija jasno uspostavljena i osnazena (za razliku od nouveau-riche Amerike), elita ne bjezi u predgrade da bi izbjegla prosti puk. Medutim, taj je trend ogranicen na Veliku Britaniju, gdje se nostalgija za zivotom plemstva u prirodi pretvara u naseljavanje u odabrana predgrada metropolskog podrucja, sto se ponekad oCituje urbaniziranjem sarmantnih povijesnih sela u blizini vaznijih gradova. Svijet predgrada europskih gradova drustveno je diverzificirani prostor koji je segmentiran na razliCite periferije oko sredisnjega grada. Postoje tradicionalna predgrada radnicke klase, cesto organizirana oko javnih stambenih posjeda, u posljednje doba sve vise u privatnom vlasnistvu. Postoje novi francuski, britanski ili svedski gradovi u kojima zivi mlade stanovnistvo srednjih klasa, jer im njihova dob otezava ulaz na trziste stanova u sredisnjem gradu. I postoje, takoder, periferna geta starijih javnih stambenih posjeda, na primjer pariski La Courneuve, gdje novo imigrantsko stanovnistvo i siromasne radnicke obitelji dozivljavaju is65 0 razvoju europskih gradova vidi: Hall (1995.); Martinotti (1993.); Borja i dr. (1991.); Siino (1994.); Deben i dr. (ur.) (1993.). 66 Dunford i Kafkalas (ur.) (1992.); Robson (1992.) 67 Tarr i Dupuy (ur.) (1988.) 427 USPON UMRE~NOG DRU~TVA kljucenje iz svojega "prava na grad". U europskim su gradovima predgrada takoder mjesta tvornicke proizvodnje, kako tradicionalne proizvodnje, tako i nove industrije visoke tehnologije koja je smjestena u najnovija i glede okolisa najpozeljnija predgrada metropolskih podrucja - dovoljno blizu komunikacijskih centara, ali daleko od starih industrijskih okruga. Sredisnje gradove jos uvijek oblikuje njihova povijest. Dakle, tradicionalna susjedstva radnicke klase sve vise nastanjuju usluzni radnici i stvaraju odredeni prostor, prostor koji zbog svoje velike ranjivosti postaje bojno polje izmedu pokusaja obnove koju provodi biznis i visa srednja klasa te osvajackih pokusaja kontrakultura (Amsterdam, Kopenhagen, Berlin) koje nastoje ponovno prisvojiti upotrebnu vrijednost grada. Dakle, oni cesto postaju obrambeni prostor za radnike koji imaju samo svoj dom za koji se mogu boriti, tako da su u isto doba smislena pucka susjedstva i privlacni bastioni ksenofobije i lokalizma. Nova profesionalna srednja klasa u Europi rascijepljena je izmedu privlacnosti prema mirnoj udobnosti dosadnih predgrada i uzbudenja uzurbanoga, i cesto skupoga, gradskog zivota. Usporedbe koristi izmedu diferencijalnih prostornih obrazaca rada obitelji s dva zaposlenja cesto odreduju smjestaj njihova kucanstva. Sredisnji grad i u Europi je takoder zariSte za geta useljenika. Medutim, za razliku od americkih geta, glavnina tih podrucja nije gospodarski toliko prikracena jer su useljenici uglavnom radnici s cvrstim obiteljskim vezama i racunaju na vrlo jaku strukturu podrske, sto europska geta cini obiteljski orijentiranim zajednicama kojima nece zavladati ulicni kriminal. Izgleda da je Engleska iznimka i u tome smislu jer su neka susjedstva etnickih manjina u Londonu (na primjer, Tower Hamlets ili Hackney) bliza americkom iskustvu nego pariskom La Goutte d'Or. Paradoksalno, u jezgrama administrativnih i zabavljackih okruga europskih gradova, na primjer u Frankfurtu ili Barceloni, pokazuje se gradska marginalnost. Njezino prodiruce osvajanje najprometnijih ulica i cvornih tocaka javnoga prometa strategija je prezivljavanja kojoj je sudeno da bude prisutna tako da moze zadobiti javnu paznju ili privatni biznis, bilo da se radi o obliku socijalne pomoCi, prodaji droge, prostituciji ili uobicajenoj policijskoj paznji. Glavna europska metropolska sredista neka su varijacija urbane strukture koju sam izlozio, ovisna o njihovoj razlikovnoj ulozi u europskoj mrezi gradova. Sto je njihovo mjesto u novoj informatickoj mrezi nize, to ce biti tezi njihov prelazak s industrijskog stupnja, a njihova gradska struktura bit ce tradicionalnija, sa starim ustanovljenim susjedstvima i komercijalnim cetvrtima koje ce igrati odredujucu ulogu u dinamici grada. S druge strane, sto je njihovo mjesto u natjecateljskoj strukturi novo- 428 PROSTOR TOKOVA ga europskoga gospodarstva vise, te vaznija njihova uloga u razvijenim uslugama u poslovnim cetvrtima, restrukturiranje gradskoga prostora bit ce intenzivnije. Kriticni cimbenik novih gradskih procesa u Europi i drugdje jest Cinjenica da se gradski prostor povecano diferencira u drustvenom smislu dok se funkcionalno medusobno povezuje i mimo fizickog dodira. On slijedi odvojenost izmedu simbolickog znacenja, smjestaja funkcija, i drustvenog prisvajanja prostora u metropolskom podrucju. Taj trend je u pozadini najvaznijih promjena urbanih oblika sirom svijeta, s osobitom snagom u novoindustrijaliziranim podrucjima: usponu megagradova. Urbanizacija trecega tisucljeca: megagradovi Novo svjetsko gospodarstvo i informaticko drustvo koje se stvara doista ima novi prostorni oblik koji se razvija u razliCitim drustvenim i geografskim kontekstima: megagradove. 68 Megagradovi su, svakako, vrlo velike aglomeracije ljudskih bica; svaki je u 1992. godini (prema klasifikaciji Ujedinjenih naroda ima ih 13) imao vise od 10 milijuna stanovnika (vidi tablicu 6.1. i sliku 6.4.). Za cetiri grada predvida se da ce 2010. godine imati vise od 20 milijuna stanovnika. Medutim, velicina nije njihova odredujuca kategorija. Oni su cvorovi svjetskoga gospodarstva, okupljaju vise upravljacke, proizvodne i menedzerske funkcije diljem planeta; kontrolu medija; realnu politiku moCi i simbolicku sposobnost stvaranja i sirenja poruka. Oni imaju imena, od kojih je vecina strana jos uvijek prevladavajucoj europsko-sjevernoamerickoj kulturalnoj matrici: Tokio, Sao Paolo, New York, Ciudad de Mexico, Sangaj, Bombaj, Los Angeles, Buenos Aires, Seul, Peking, Rio de Janeiro, Kalkuta, Osaka. Nadalje, Moskva, Dzakarta, Kairo, New Delhi, London, Pariz, Lagos, Daka, Karaci, Tianjin i mazda drugi, zapravo su clanovi kluba. 69 Svi medu njima nisu (na primjer, Daka ili Lagos) vladajuca sredista svjetskoga gospodarstva, nego tome svjetskomu sustavu dodaju goleme segmente stanovnistva. Oni takoder funkcioniraju kao magneti za svoje zalede, to jest citavu zemlju iii podrucje u kojemu su smjesteni. Megagradove se ne maze promatrati samo u pojmovima njihove veliCine, nego i kao funkciju gravitacijske snage 68 Pojam megagradova u medunarodnoj areni populariziralo je nekoliko strucnjaka koji se have gradovima, najvise Janice Perlman, osnivaCica i direktorica "Projekta megagradova" u New Yorku. Za novinarski prikaz njezina videnja, vidi Time (1993.) koji takoder daje osnovne podatke o toj temi. 69 Vidi: Bm:ja i Castells (1996.). 429 USPON UMRE2ENOG DRUSTVA Tablica 6. 1. Najvece svjetske aglomeracije, 1992. Rang Aglomeracija Zemlja Stanovnistvo (mifijuni) 1 2 3 4 5 6 7 8 9 Tokio Sao Paulo New York Mexico City Sangaj Bombaj Los Angeles Buenos Aires Seul Peking Rio de Janeiro Kalkuta lsaka japan Brazil Sjedinjene AmerickeDrzave Meksiko Kina lndija Sjedinjene Americke Dr:Zave Argentina Koreja Kina Brazil lndija japan 25,772 19,235 16,158 15,276 14,053 13,322 11,853 11,753 11,589 11,433 11,257 11 '1 06 10 11 12 13 10,535 lzvor: Ujedinjeni narodi (1992.) prema vaznijim podrucjima svijeta. Dakle, Hong Kong nije samo njegovih sest milijuna ljudi, i Guangzhou nije samo njegovih sest i pol milijuna ljudi: spajanjem Hong Konga, Shenzhena, Guangzhoua, Zhuhaia, Makaa i malih gradova u delti Biserne rijeke, pojavljuje se megagrad od 40 do 50 milijuna ljudi, o cemu cu govoriti poslije. Megagradovi artikuliraju svjetsko gospodarstvo, povezuju informaticke mreze i koncentriraju svjetsku moe. No oni su takoder spremista svih segmenata stanovnistva koji se bore za prezivljavanje te onih grupa koje svoje zanemarivanje zele uciniti vidljivim, tako da nece umrijeti ignorirani u podrucjima koja zaobilaze komunikacijske mreze. Megagradovi koncentriraju najbolje i najgore, od inovatora i vlasti do njihovih strukturalno nevaznih ljudi, spremnih da prodaju svoju nevaznost ili prisile "druge" da za to plate. No, ono sto je najznacajnije za megagradove jest cinjenica da su izvana povezani sa svjetskim mrezama i segmentima svojih vlastitih zemalja, dok iznutra razdvajaju lokalno stanovnistvo koje je ili funkcionalno nepotrebno iii stvara drustveni razdor. Tvrdim da to vrijedi kako za New York, tako i za Mexico City ili Dzakartu. Ono sto megagradove cini novim urbanim oblikom njihova je znacajna osobina da su na globalnoj razini povezani, a lokalno, fizicki i drustveno, iskopcani. Oni su oblik koji odlikuju funkcionalne veze koje se ustanovljuju preko siroko rasprostranjenih podrucja, s velikom neuskladenoscu u nacinima uporabe prostora. Funkcionalne i drustvene hijerarhije megagradova prostorno su zamucene i pomijesane, organizirane u ogranicene tabore i neravnomjerno zakrpane neocekivanim dzepovima 430 c:i ,..... E>jESQ 0 N D N 0'> Eln>(IE)I 0'> • • ~ OJ!<wer ap O!~ c:i N 0"> 0"> rc I'-. ~ 0'> ~U!>(;)d c > 0 c ... rc V'l rc c :~. 1nas E S;)J!V souans 0,.... N CT> CT> .6s Q) ·- ·u 0 .... ·~ "0 sa1a~uv so1 feqwog rc .... Q) Q) c rc -e :::l re~ues . ~ "'c E c ..2 .9:!.., co c rc :.0 Q) Q) ~ 5 ;.: ~ .!::l V'l ..... Q) "> V'l Q) Al!J O::J!X;}V\f 'U Q) > ·;o z >(JOAMaN -.t ..0 ~ ~ Olnt?d OES 0!>(01 0 M ll"l N 0 ll"l 0 ll"l N 0 (EW!Unf!I!W n) !=>!Ui\OUElS 431 USPON UMREZENOG DRUSTVA Doumen 0 0 0 glavni grad srednji grad glavni manji grad cestovna povezanost u km -------- cesta koju treba dovrsiti Stika 6.5. Dijagramski prikaz glavnih cvorova i veza u urbanom podrucju delte Biserne rijeke lzvor: Razradio Woo (1994.) 432 PROSTOR TOKOVA nepozeljnih uporaba. Megagradovi su diskontinuirane konstelacije prostornih fragmenata, funkcionalnih komada i drustvenih segmenata. 70 Da bih ilustrirao svoju raspravu, pozvat cu se na megagrad koji nastaje i jos nije na zemljovidima, ali koji ce, po mojemu misljenju, biti jedno od vaznijih industrijskih, poslovnih i kulturnih sredista dvadeset i prvog stoljeca: regionalni sustav Hong Kong-Shenzhen-Canton-delta Biserne rijeke-Makao-Zhuhai. 71 Pogledajmo megaurbanu buducnost s povoljne tocke (vidi sliku 6.5.). Taj jos uvijek bezimeni prostorni sustav, koji se 1995. godine proteze na preko 50 000 km 2 , ima ukupno stanovnistvo izmedu 40 i 50 milijuna, ovisno o tome gdje se postave granice. Njegove jedinice, rasute u prevladavajucemu seoskom krajoliku, svakodnevno su funkcionalno povezane i komuniciraju kroz raznoliki sustav prijevoza koji ukljucuje zeljeznicu, autoceste, seoske ceste, letjelice, camce i zrakoplove. Grade se nove superautoceste, zeljeznica se elektrificira i dobiva dvostruke tracnice. Sustav optickih telekomunikacija proces je povezivanja cijeloga podrucja kako iznutra, tako i sa svijetom, uglavnom preko zemaljskih stanica i mobitela. U Hong Kongu, Makau, Shenzhenu, Zhuhaiju i Guangzhou gradi se pet novih zrakoplovnih luka s ocekivanim prometom od 150 milijuna putnika na godinu. U sjevernom Lantau (Hong Kong), Yiantianu (Shzenzhen), Gaolanu (Zhuhai), Hangpou (Guangzhou) i Makau grade se nove luke za teret koje pridonose najvecemu svjetskom luckom kapacitetu. U srcu tvakvih zapanjujuCih metropolskih razvoja tri su medusobno povezane pojave: 1. Gospodarska transformacija Kine i njezino povezivanje sa svjetskim gospodarstvom, u cemu Hong Kong Cini jednu od cvorisnih tocaka povezanosti. Dakle, u razdoblju 1981.-1991. BNP okruga Guandong rastao je za 12,8% na godinu u stvarnim brojkama. Ulagaci smjesteni u Hong Kongu na kraju 1993. godine izbrojili su 40 milijardi dolara ulozenih u Kinu, sto Cini dvije trecine ukupnoga izravnog stranog ulaganja. U isto doba Kina je takoder hila najveci strani ulagac u Hong Kongu- s oko 25 milijardi dolara na godinu (u usporedbi sjapanskih 12,7 milijardi). Menedzment toga takakapitala ovisio je o poslovnim transakcijama koje su se zbivale unutar razlicitih jedinica ovoga metropolskog sustava i izmedu njih. 70 Mollenkopfi Castells (ur.) (1991.) 71 Moja analiza metropolisa koji se pojavljuje u juznoj Kini temelji se, s jedne strane, na mojem osobnom poznavanju podrucja, osobito Hong Konga i Shenzhena, gdje sam 80ih proveo istrazivanje; as druge strane, osobito za razvoj u 90-ima, oslanjam se na brojne izvore medu kojima su najrelevantniji: Sit (1991.); Hsing (1995.); Lo (1994.); Leung (1993.); Ling (1995.); Kwok i So (ur.) (1995.). 433 USPON UMREZENOG DRUSTVA 2. 3. Dakle, Guanghzou je bio stvarna povezujuca tocka izmedu hongkonskog biznisa te vlada i poduzeca ne samo u okrugu Guanghzou nego i u unutrasnjoj Kini. Restrukturiranje gospodarske osnove Hong Konga 1990-ih dovelo je do dramaticnog smanjivanja hongkonske tradicionalne proizvodne osnove koju zamjenjuje zaposljavanje u razvijenim uslugama. Dakle, broj proizvodnih radnika u Hong Kongu smanjio se s 837 000 u 1988. godini na 484 000 u 1993. U istome razdoblju povecao se broj zaposlenih u trgovini i poslovnim sektorima - s 94 7 000 na 1,3 milijuna. Hong Kong je razvio svoje funkcije kao svjetsko poslovno srediste. Medutim, hongkonska izvozna proizvodna sposobnost nije nestala: jednostavno je modificirala svoju industrijsku organizaciju i prostorni smjestaj. Za oko deset godina, izmedu sredine osamdesetih i devedesetih, hongkonski industrijalci pokrenuli su u malim gradovima u delti Biserne rijeke jedan od najveCih procesa industrijalizacije u povijesti ljudskoga roda. Do kraja 1994. godine hongkonski ulagaci su, cesto se koristeCi obiteljskim i seoskim vezama, u delti Biserne rijeke ustanovili 10 000 zajednickih ulaganja i 20 000 proizvodnih tvornica u kojima je radilo oko 6 milijuna radnika, ovisno o razliCitim procjenama. VeCi dio toga stanovnistva dolazio je iz obliznjih okruga izvan granica Guandonga i zivio je u tvrtkinim spavaonicama u poluseoskim mjestima. Tim gigantskim industrijskim sustavom svakodnevno je upravljala slojevita menedzerska struktura iz Hong Konga koja je redovito putovala u Guangzhou, a proizvodni tijek nadzirali su lokalni nadglednici sirom seoskoga podrucja. Materijali, tehnologija i menedzeri slani su iz Hong Konga i Shenzhena, a proizvedena dobra uglavnom su se izvozila iz Hong Konga (zapravo, premasujuCi vrijednost izvoza proizvedenog u Hong Kongu), iako je gradnja novih teretnih luka u Yiantianu i Gaolanu ciljala na razlikovanje izvoznih sjedista. Taj ubrzani proces industrijalizacije usmjerene na izvoz te poslovne veze izmedu Kine i globalnoga gospodarstva vode prema necuvenoj urbanoj eksploziji. Osobito je gospodarsko podrucje Shenzhen- na granici Hong Konga, naraslo izmedu 1982. i 1995. godine od nistice do 1,5 milijuna stanovnika. Lokalne vlasti u Citavome podrucju, pune novca od prekomorskih kineskih ulagaca, zakoraCile su u izgradnju vaznih infrastrukturnih projekata. Jedna od najvise iznenadujuCih odluka, koja je u vrijeme dok ovo pisem jos uvijek hila na razini plana, bila je ideja vlasti u Zhuhaiju da izgrade 60-kilometarski most preko Juznoga kineskog mora koji bi spojio Zhuhai i Hong Kong. 434' . PROSTOn TOKOVA Metropolis juzne Kine, koji se jos uvijek stvara ali je sigurna stvarnost, Cini novi prostorni oblik. On nije tradicionalni megalopolis koji je sezdesetih godina u sjeveroistocnome obalnom podrucju Sjedinjenih Drzava identificirao Gottman. Za razliku od klasicnoga slucaja, metropolsko podrucje Hong Kong-Guandong nije stvoreno od fizicke konurbacije uzastopnih gradskih/prigradskih jedinica s relativnom funkcionalnom autonomijom. On ubrzano postaje meduovisna jedinica - gospodarski, funkcionalno i drustveno - i takva ce biti jos vise nakon sto 1997. godine Hong Kong formalno postane dio Kine, a Makao se pridruzi 1999. godine. No postoji znacajan prostorni diskontinuitet unutar toga podrucja, sa seoskim naseljima, poljoprivrednim zemljistem i nerazvijenim podrucjima odvojenih gradskih sredista i industrijskim tvornicama razbacanima posvuda. Unutrasnje veze podrucja i nuzna povezanost cijeloga sustava sa svjetskim gospodarstvom uz pomoc visestrukih komunikacijskih veza Cine stvarnu kraljeznicu te nove prostorne jedinice. Tokovi odreduju prostorni oblik i procese. U svakome gradu, u svakome podrucju teku procesi segregacije i segmentacije u beskonacnim varijacijama. No takva segmentirana raznovrsnost ovisi o funkcionalnomu jedinstvu koje odlikuju divovske, tehnoloski intenzivne infrastrukture koje, izgleda, znaju da je njihovo jedino ogranicenje koliCina svjeze vode koju podrucje jos uvijek maze dobiti iz podrucja Istocne rijeke. Metropolis juzne Kine, koji je danas u vecem dijelu svijeta nedovoljno zapazen, vjerojatno ce postati najreprezentativnije urbano lice dvadeset i prvog stoljeca. Sadasnji trendovi upucuju na drugi azijski megagrad koji ce nastati jos u vecoj mjeri pocetkom dvadeset i prvog stoljeca, kada se koridor Tokio-Yokohama-Nagoya (koji vee Cine funkcionalnujedinicu) poveze s podrucjem Osaka-Kobe-Kyoto, stvarajuCi najvecu metropolsku aglomeraciju u ljudskoj povijesti, ito ne samo po stanovnistvu, nego po gospodarskoj i tehnoloskoj moCi. Dakle, usprkos svim drustvenim i urbanim problemima, te problemima okolisa, i po velicini i po privlacnosti za smjestanje visokih funkcija po izboru stanovnika, megagradovi ce nastaviti rasti. Povijesni val razvoja megagradova odgurnut ce na kontrakulturnu marginu ekoloski san o malim, kvaziseoskim zajednicama. To je zato sto su megagradovi: a) b) sredista gospodarskoga, tehnoloskog i drustvenog dinamizma - u svojim zemljama i na svjetskoj razini; oni su stvarni strojevi razvoja; gospodarska sudbina njihovih zemalja bez obzira jesu li to Sjedinjene Drzave iii Kina, ovisi o dostignuCima megagradova, usprkos ideologiji malih gradova koja jos uvijek prevladava u obje zemlje; oni su sredista kulturne i politicke inovacije; '435 \ USPON UMRE~ENOG DRUSTVA c) oni su spojnice na svjetske mreze svih vrsta. Internet ne moze zaobiCi megagradove: on ovisi o telekomunikacijama i "telekomunikatorima" smjestenima u tim centrima. Neki Cinitelji sigurno ce usporiti ritam njihova razvoja, ovisno o tocnosti i uCinkovitosti politika koje su oblikovane da bi ograniCile rast megagradova. Planiranje obitelji djeluje usprkos Vatikanu, pa mozemo ocekivati da se vee nastavlja snizenje broja rodenja. Politike regionalnoga razvitka mogu diverzificirati koncentraciju poslova i stanovnistva na druga podrucja. Aja predvidam epidemiju velikih razmjera i dezintegraciju drustvene kontrole koja ce megagradove uCiniti manje privlacnima. Medutim, sve u svemu, megagradovi ce rasti u veliCini i dominaciji,jer se nastavljaju hraniti stanovnistvom, bogatstvom, moCi i inovatorima iz svojega prosirenog zaleda. N adalje, oni su cvorisne tocke koje se spajaju na svjetske mreze. Dakle, u temeljnome smislu, buducnost covjecanstva i svake zemlje u kojoj postoje megagradovi zbiva se s razvitkom i menedzmentom tih podrucja. Megagradovi su cvorisne tocke i sredista moCi novoga prostornog oblika/procesa informatickoga doba: prostora tokova. Sada kad smo postavili empirijski krajolik novih teritorijalnih pojava, trebamo se uhvatiti u kostac s razumijevanjem takve nove prostorne stvarnosti. To zahtijeva neizbjezni izlet neizvjesnim putovima teorije pros tor a. Drustvena teorija prostora i teorija prostora tokova Prostor je izraz drustva. Kako nasa drustva prolaze kroz strukturalnu transformaciju, razlozno je pretpostaviti da se upravo sada pojavljuju novi prostorni oblici i procesi. Svrha analize koju ovdje zelim provesti jest prepoznati novu logiku koja je u pozadini tih oblika i procesa. Ta zadaca nije laka, jer naoko jednostavno poznavanje smislenog odnosa izmedu drustva i prostora skriva temeljnu slozenost. To je tako zato sto prostor nije odraz drustva, on je njegov izraz. Drugim rijeCima: prostor nije fotokopija drustva, on jest drustvo. Prostorni oblici i procesi oblikuju se dinamikom cjelokupne drustvene strukture. To ukljucuje proturjecne trendove koji se izvode iz sukoba i strategija izmedu drustvenih aktera koji imaju suprotstavljene interese i vrijednosti. Nadalje, drustveni procesi utjecu na prostor djelujuCi na izgradeni okolis naslijeden od prethodnih drustveno-prostornih struktura. Doista, prostor je kristali436 PROSTOR TOKOVA zirano vrijeme. Da bismo se na najjednostavniji moguCi na6n priblizili tomu slozenom pitanju, krenimo postupno. Sto je prostor? U fizici se on ne moze definirati izvan dinamike materije. U drustvenoj teoriji ne moze se definirati bez odnosa prema drustvenim praksama. Kako je ovo podrucje teorije jedno od mojih starih in teresa, jos uvijek tome pitanju prilazim s pretpostavkom da je "pros tor materijalni proizvod, u odnosu s drugim materijalnim proizvodima- ukljucujuCi ljude- koji su ukljuceni u [povijesno] determinirane drustvene odnose koji prostoru daju oblik, funkciju i drustveno znacenje."72 U konvergentnoj i jasnijoj formulaciji David Harvey, u svojoj nedavno izdanoj knjizi Stanje postmodernosti, iznosi da s materijalistickoga gledista mozemo tvrditi da su objektivne koncepcije prostora i vremena nuzno stvorene kroz materijalne prakse i procese koji sluze reprodukciji drustvenog zivota ... Temeljni aksiom mojega istrazivanja jest da se vrijeme i prostor ne mogu razumjeti neovisno o drustvenoj akciji. 73 Dakle, na opcenitoj razini, s gledista drustvenih praksi, moramo definirati sto je prostor; nadalje, moramo identificirati povijesnu osobitost drustvenih praksi, na primjer onih u informatickom drustvu koje su u pozadini pojavljivanja i ucvrscenja novih prostornih oblika i procesa. S gledista drustvene teorije, prostor je materijalna podrska drustvenih praksi koje di)ele zajednicko vrijeme. Odmah dodajem da svaka materijalna podrska uvijek nosi simbolicko znacenje. Govoreci o podjeli zajednickog vremena, upucujem na cinjenicu da prostor sa sobom donosi prakse koje su istodobne. Materijalna artikulacija te istodobnosti daje smisao prostoru, u odnosu prema drustvu. Tradicionalno se taj pojam sravnjivao s kontigvitetom. No temeljno je da osnovni pojam materijalne podrske simultanog djelovanja odvojimo od ideje kontigviteta, da bismo mogli objasniti moguce postojanje materijalne podrske istodobnosti koja se ne oslanja na fizicki kontigvitet, buduci da je upravo to slucaj s dominantnim drustvenim praksama u informatickom dobu. U prethodnim poglavljima govorio sam da je nase drustvo konstruirano oko tokova: tokova kapitala, tokova informacija, tokova tehnologije, tokava organizacijske interakcije, tokova slika, zvukova i simbola. Tokovi nisu samo jedan element drustvene organizacije: oni su izraz procesa koji dominiraju nasim gospodarskim, politickim i simbolickim zivotom. Ako je tako, materijalna podrska dominantnim procesima u nasim drustvima 72 Castells (1972.: 152) (moj prijevod) 73 Harvey (1990.: 204) 437 USPON UMREmNOG DRUSTVA bit ce kolaz elemenata koji podrzavaju takve tokove i materijalno omogucavaju njihovo izrazavanje u istome vremenu. Dakle, nudim ideju da postoji novi prostorni oblik karakteristican za drustvene prakse koje prevladavaju i oblikuju mrezno drustvo: prostor tokova. Prostor tokova je materijalna organizacija drustvenih praksi koje se zbivaju istodobno i djeluju kroz tokove. Pod tokovima podrazumijevam smislene, repetitivne, programirane sekvence razmjene i interakcije izmedu fizicki razdvojenih mjesta koja dde drustveni akteri u gospodarskim, politickim i simbolickim strukturama drustva. Dominantne drustvene prakse jesu one koje su ugradene u dominantne drustvene strukture. Pod dominantnim strukturama razumijevam one aranzmane organizacija i institucija cija unutrasnja logika igra stratesku ulogu u oblikovanju drustvenih praksi i drustvene svijesti za drustvo u cjelini. Apstrakcija koncepta prostora tokova moze se bolje razumjeti ako pojasnimo njegov sadrzaj. Prostor tokova, kao materijalni oblik podrske dominantnim procesima i funkcijama u informatickome drustvu, moze se opisati (prije nego definirati) kombinacijom najmanje tri sloja materijalnih podrski koje zajedno Cine prostor tokova. Prvi sloj, prvu materijalnu podrsku prostoru tokova cine zapravo krugovi elektronickih impulsa (mikroelektronika, telekomunikacije, racunalna obrada, sustavi emitiranja, i vrlo brzi prijevoz- takoder utemeljen na informatickim tehnologijama). Oni zajedno oblikuju materijalnu osnovu procesa za koje smo utvrdili da su od strateskog znacenja u mrezi drustva. To je doista materijalna podrska simultanim praksama. Dakle, to je prostorni oblik bas kao sto u organizaciji trgovackoga ili industrijskog drustva moze biti "grad" ili "podrucje". Prostorno rasclanjivanje dominantnih funkcija u nasim se drustvima zbiva u mrezi interakcija koje omogucuju naprave informaticke tehnologije. U toj mrezi niti jedno mjesto ne postoji po sebi, jer su mjesta odredena tokovima. Dakle, temeljna prostorna konfiguracija jest mreza komunikacija: mjesta ne iscezavaju, no njihova logika i njihovo znacenje bivaju apsorbirani u mrezu. Tehnoloska infrastruktura koja gradi mrezu definira novi prostor, slicno kao sto su u industrijskome gospodarstvu zeljeznice definirale "gospodarske regije" i "nacionalna tdista"; ili institucionalna pravila gradanstva (i njihove tehnoloski napredne vojske) koja su osobita zbog granica, definirala su "gradove" u doba trgovackih pocetaka kapitalizma i demokracije. Ta tehnoloska infrastruktura sam je izraz mreze tokova ciju arhitekturu i sadrz~j u nasemu svijetu odreduju vlasti. Drugi sloj prostora tokova cine njegovi cvorovi i sredista. Prostor tokova nije lisen mjesta iako njegova strukturalna logika jest. Zasnovan je na elektronickoj mrezi, no ta mreza povezuje osobita mjesta s vrlo 438 PROSTOR TOKOVA jasno odredenim drustvenim, kulturnim, fizickim i funkcionalnim znacajkama. Neka mjesta su izmjenjivaCi, komunikacijska sredista koja igraju ulogu koordinacije za nesmetanu interakciju svih elemenata ukljucenih u mrezu. Druga mjesta su cvorovi mreze gdje su smjestene strateski vazne funkcije koje oko kljucnih funkcija mreze grade nizovi lokalno smjestenih aktivnosti i organizacija. Smjestaj u cvoru povezuje to mjesto s cijelom mrezom. I cvorovi i sredista hijerarhijski su organizirani prema svojoj relativnoj vaznosti u mrezi. Nota se hijerarhija moze promijeniti ovisno o evoluciji aktivnosti koje se odvijaju u mrezi. Doista, u nekim slucajevima odredena mjesta mogu biti iskljucena iz mreze, a njihova iskljucenost moze uzrokovati nagli pad te gospodarsko, drustveno i fizicko propadanje. Znacajke cvorova ovise o tipu funkcija koje se obavljaju u danoj mrezi. Neki primjeri mreza i njihovih odgovarajuCih cvorova pomoCi ce nam da pojasnimo koncept. Tip mreze koji se najlakse moze predoCiti kao predstavnik mreze tokova jest mreza koju Cine sustavi odluCivanja u globalnome gospodarstvu, osobito oni vezani za financijski sustav. To se odnosi na analizu globalnoga grada kao procesa, a ne mjesta, kako ga u ovome poglavlju prikazujemo. Analiza "globalnoga grada" kao proizvodnog sjedista informatickoga, globalnoga gospodarstva pokazala je kriticnu ulogu ovih globalnih gradova u nasim drustvima i ovisnost lokalnih drustava i gospodarstava o upravljackim funkcijama smjestenima u tim gradovima. No osim glavnih globalnih gradova, druga kontinentalna, nacionalna i regionalna gospodarstva imaju svoje cvorove koji se spajaju u globalnu mrezu. Svaki od tih cvorova zahtijeva prikladnu tehnolosku infrastrukturu, sustav pridruzenih tvrtki koje pruzaju usluge podrske, specijalizirano trziste radne snage i sustav usluga koje zahtijeva profesionalna radna snaga. Kako sam gore pokazao, ono sto vrijedi za najvise menedzerske funkcije i financijska trzista, moze se primijeniti na proizvodnju visoke tehnologije (ina industrije koje proizvode visoku tehnologiju i na one koje se njome koriste, sto je jos uvijek razvijena proizvodnja). Prostorna podjela rada koja oznacava proizvodnju na osnovi visoke tehnologije pretvara mjesta kvalificiranoga proizvodnog rada, tekuce vrpce i trzisno orijentirane tvornice - koje su na razliCitim mjestima u proizvodnome lancu, unutar tvrtki povezane razlicitim operacijama - u svjetsku povezanost medu inovacijskim sredinama; a drugi niz veza postoji unutar tvrtki, medu slicnim funkcijama proizvodnje smjestenima na posebnim mjestima koja postaju proizvodni kompleksi. Upravljacki evorovi, proizvodna mjesta i komunikacijska sredista definirana su u mrezama i oblikuju se zajednickom logikom putem komunikacijske tehnologije i programirane, fleksibilno integrirane proizvodnje utemeljene na elektronici. 439 USPON UMREZENOG DRUi§TVA Funkcije koje svaka mreza treha ispuniti odreduju znacajke mjesta koja postaju njihovi privilegirani cvorovi. U nekim slucajevima, najmanje vjerojatna mjesta postaju sredisnji cvorovi - jer je povijesna osohitost zavrsila stvaranjem sredista mreze oko posehnoga mjesta. N a primjer, nije bilo vjerojatno dace Rochester u Minnesoti ili parisko predgrade Villejuif postati sredisnji i usko povezani cvorovi svjetske mreze naprednih medicinskih postupaka lijecenja i zdravstvenih istrazivanja. No smjestaj klinike Mayo u Rochesteru i jednoga od glavnih sredista za lijecenje karcinoma pri francuskoj zdravstvenoj upravi u Villejuifu, u oha slucaja iz slucajnih, povijesnih razloga, ohlikovao je kompleks stvaranja znanja i naprednih medicinskih postupaka oko ta dva neohicna mjesta. Od utemeljenja privlacili su istrazivace, lijecnike i pacijente sirom svijeta: postali su sredista u svjetskoj medicinskoj mrezi. Svaka mreza odreduje svoja mjesta prema funkciji i hijerarhiji svakoga mjesta i znacajkama proizvoda ili usluge koji trehaju hiti ohradena u mrezi. Jedna od najmocnijih mreza u nasemu drustvu, proizvodnja i distrihucija narkotika (ukljucujuCi komponentu pranja novca), stvorila je osohitu geografiju koja je redefinirala znacenje, strukturu i kulturu drustava, podrucja i gradova prikljucenih na mrezu. 74 Dakle, proizvodnja i trgovina kokainom, mjesta proizvodnje koke u Chapareu ili Alto Beniju u Boliviji ili Alto Huallanga u Peruu povezana sus rafinerijama i sredistima menedzmenta u Kolumhiji koji su do 1995. godine hili podruznice sredista Medellin ili Cali; ta su potonja mjesta hila povezana s novcarskim sredistima poput Miamija, Paname, Kajmanskih otoka i Luxemhourga, te s prometnim centrima kao sto su mreze prometa droge Tamaulipas ili Tijuana u Meksiku i, konacno, s glavnim distributivnim tockama u glavnim metropolskim podrucjima Amerike i zapadne Europe. Niti jedno od tih mjesta ne hi moglo samostalno postojati u tim mrezama. Karteli Medellina i Calija i njihovi hliski americki i talijanski saveznici hez sirovina proizvedenih u Boliviji ili Peruu, hez kemikalija (preteca) koje osiguravaju svicarski i njemacki lahoratoriji, hez poluzakonskih novcarskih mreza rajeva slohodnoga hankarstva i hez distrihucije koja poCinje u Miamiju, Los Angelesu, New Yorku, Amsterdamu ili La Coruiii, uhrzo hi ostali hez posla. Stoga, dok analiza svjetskih gradova pruza najizravniju ilustraciju orijentacije zasnovane na mjestu, kada je rijec o prostoru tokova u cvorovima i sredistima, ta logika nije ni u kojem slucaju ogranicena na tokove kapitala. Glavni dominantni procesi u nasemu drustvu artikulirani su u mreze koje povezuju razliCita mjesta i svakome od njih daju ulogu i tezi74 Arrieta i dr. (1991.); Laserna (1995.) 440 PROSTOR TOKOVA nu u hijerarhiji pravljenja bogatstva, obrade informacija i stvaranja moCi koji neizostavno uvjetuju sudbinu svakoga mjesta. Treci vazan sloj prostora tokova odnosi se na prostornu organizaciju dominantnih, menedzerskih elita (a ne klasa) koje obavljaju upravljacke funkcije oko kojih se oblikuje takav prostor. Teorija prostora tokova poCinje od implicitne pretpostavke da su drustva asimetricno ogranizirana oko dominantnih interesa osobitih za svaku drustvenu strukturu. A pros tor tokova nije jedina pros to rna logika u nasim drustvima. Ona je, medutim, dominantna prostorna logika jer je to prostorna logika dominantnih interesa/funkcija u nasemu drustvu. No takva dominacija nije cisto strukturalna. Nju provode, zapravo zacinju, odlucuju i primjenjuju drustveni akteri. Dakle, tehnokratsko-financijsko-menedzerske elite koje zauzimaju vodeca mjesta u nasim drustvima imat ce takoder osobite prostorne zahtjeve ovisne o materijalnoj/prostornoj podrsci njihovih interesa i praksi. Prostorna pojava informaticke elite cini drugu temeljnu dimenziju prostora tokova. Kakva je ta prostorna pojava? Temeljni oblik dominacije u nasemu drustvu zasniva se na organizacijskoj sposobnosti dominantne elite koja ide ruku uz ruku s njezinom sposobnoscu dezorganizacije onih grupa u drustvu koje, dok Cine brojcanu veeinu, svoje interese vide djelomicno (ili nikako) izrazene samo unutar okvira ispunjavanja dominantnih interesa. Oblikovanje elite te segmentacija i dezorganizacija masa izgledaju kao blizanacki mehanizmi drustvene dominacije u nasim drustvima. 75 Prostor igra temeljnu ulogu u tome mehanizmu. Ukratko: elite su kozmopolitske, narod je lokalan. Prostor mod i bogatstva projicira se sirom svijeta, dok su zivot i iskustvo naroda ukorijenjeni u mjestimaa, u njihovoj kulturi i povijesti. Dakle, sto je vise drustvena organizacija utemeljena na bespovijesnim tokovima, nadmasujuCi logiku bilo kojega posebnog mjesta, to logika globalne mod vise izbjegava drustveno-politicku kontrolu povijesno specificnih lokalnihlnacionalnih drustava. S druge strane, ako zele sacuvati svoju drustvenu koheziju, razviti set pravila i kulturnih kodova preko kojih se mogu medusobno razumjeti i vladati drugima te tako ustanoviti "unutrasnje" i ''vanjske" granice svoje kulturalne/politicke zajednice, elite ne zele i ne mogu same postati tokovi. Sto je drustvo demokratskije po svojim institucijama, to se elite moraju jasnije razlikovati od pucanstva, i na taj naCin izbjegavati pretjeranu penetraciju politickih predstavnika u unutrasnji svijet strateskog odluCivanja. Medutim, moja analiza ne dijeli hipotezu o toboznjem postojanju "eli75 Zukin (1992.) 441 USPON UMREZENOG DRUSTVA te moCi" ala Wright Mills. Naprotiv, prava drustvena dominacija proizlazi iz Cinjenice da su kulturalni kodovi ugradeni u drustvenu strukturu na takav nacin da posjedovanje tih kodova otvara pristup strukturi moci ada elita ne treba kovati zavjeru kako bi zaprijeCila pristup svojim mrezama. U prostoru tokova prostorna manifestacija takve logike dominacije ima dva oblika. S jedne strane, elite stvaraju svoje vlastito drustvo, i Cine simbolicki izdvojene zajednice koje su usancene iza vrlo materijalne granice cijena nekretnina. One svoju zajednicu definiraju kao prostorno ogranicenu supkulturu medusobno umrezenih osoba. Postavljam hipotezu da se prostor tokova sastoji od osobnih mikromreza koje svoje interese projiciraju u funkcionalne makromreze kroz globalni set interakcija u prostoru tokova. To je vrlo poznata pojava u financijskim mrezama: glavne strateske odluke donose se na poslovnim ruckovima u ekskluzivnim restauracijama ili preko vikenda u kucama za odmor u prirodi za vrijeme partije golfa, kao u dobra stara vremena. No takve ce se odluke za tren izvrsiti u procesima donosenja odluka preko telekomuniciranih racunala koja mogu pokrenuti svoje vlastite odluke kao reakciju na trzisne trendove. Dakle, cvorovi prostora tokova ukljucuju rezidencijalne prostore i one orijentirane na dokolicu, a oni zajedno sa smjestajem glavne poslovnice i njihovih pridruzenih sluzbi naginju zbijanju dominantnih funkcija u pazljivo segregiranim prostorima odakle je lako zaCi u kozmopolitske komplekse umjetnosti, kulture i zabave. Segregacija se dogada kako smjestanjem na razliCitim mjestima, tako i sigurnosnom kontrolom odredenih prostora otvorenih samo za elitu. S vrhunaca moci i njihovih kulturnih sredista organiziraju se nizovi simbolickih drustveno-prostornih poredaka, tako da nize razine menedzmenta mogu odrazavati simbole moCi i prisvojiti te simbole konstruiranjem drugorazrednih prostornih zajednica koje ce takoder teziti vlastitu odvajanju od ostatka drustva preuzimajuCi hijerarhijske procese segregacije koji imaju jednake vrijednosti kao i drustveno-prostorna fragmentacija. Drugi vazan trend kulturalnog razlikovanja elita u informatickom drustvu jest stvaranje zivotnoga stila i oblikovanje prostornih formi Ciji cilj jest unificiranje simbolickog okolisa elite sirom svijeta, sto ukida povijesnu ulogu svakoga mjesta. Dakle, sirom svijeta postoji konstrukcija (relativno) odvojenoga prostora na spojnicama prostora tokova: internacionalni hoteli Cije su dekoracije, od uredenja soba do boja rucnika, slicne svuda u svijetuda bi se stvorio osjecaj bliskosti s unutrasnjim svijetom i da bi se poticalo odvajanje iz svijeta koji ih okruzuje; VIP saloni u zracnim lukama, oblikovani tako da odrzavaju udaljenost prema drustvu na autocestama prostora tokova; pokretni, osobni on-line pristup telekomunikacijskim mrezama, tako da putnik nikada nije izgubljen; i sustav putnih aranzmana, sekretar- 442 PROSTOR TOKOVA skih usluga i uzajamnog ugoscivanja koji zajednistvo zatvorenoga kruga korporativne elite odrzava obozavanjem istih obreda u svim zemljama. Nadalje, medu informatickom se elitom u sve vecoj mjeri javlja homogeni zivotni stil koji transcendira kulturalne granice svih drustava: redovita uporaba SPA instalacija (cak ina putu) i trcanje (jogging); obvezni obrok od lososa na zaru i zelene salate, gdje udon i sashimi (udon je slana japanska tjestenina od psenicnog brasna, a sashimi je sirova riba- tradicionalno japansko jelo- op. preu.) Cine japanski funkcionalni ekvivalent; "blijedi chamoix"- boja zida kojom se zeli napraviti ugodna atmosfera unutrasnjeg prostora; sveprisutno prijenosno (laptop) racunalo; kombinacija odijela i sportske odjece; uniseks stil odijevanja i tako dalje. Sve to su simboli medunarodne kulture Ciji identitet nije povezan s bilo kojim posebnim drustvom nego s clanstvom u menedzerskim krugovima informatickoga gospodarstva sirom globalnoga kulturnog spektra. Poziv na kulturalnu povezanost prostora tokova izmedu njegovih razliCitih cvorova odrazava se u tendenciji prema arhitektonskoj uniformnosti novih upravnih sredista u razliCitim drustvima. Paradoksalno, pokusaj postmoderne arhitekture da razbije kalupe i obrasce arhitektonske discipline proizveo je pretjeranu postmodernu monumentalnost koja tijekom 1980-ih postaje opce pravilo novih korporacijskih upravnih sredista od New Yorka do Kaoshiunga. Dakle, prostor tokova ukljucuje simbolicku povezanost homogene arhitekture na mjestima koja Cine cvorove svake mreze po svijetu, tako da arhitektura bjezi od povijesti i kulture svakoga drustva i postaje zarobljena u novome imaginarnom svijetu zemlje cuda neogranicenih mogucnosti, koji je u pozadini logike sto ju prenose multimediji: kultura elektronickog surfanja, kao da mozemo ponovno izmisliti sve oblike na svakome mjestu- uz jedini uvjet uskakanja u kulturalnu neodredenost tokova moCi. Zatvaranje arhitekture u povijesnu apstrakciju formalna je granica prostora tokova. Arhitektura kraja povijesti Nomada, sigo siendo un nomada. Ricardo Bofill 76 Ako je prostor tokova uistinu dominantni prostorni oblik umrezenoga drustva, arhitektura i dizajn vjerojatno ce sljedeCih godina redefinirati 76 Uvodna tvrdnja arhitektonske biografije Ricarda Bofilla, Espacio y Vida (Bofill1990.). 443 USPON UMREZENOG DRU~TVA svoj oblik, funkciju, proces i vrijednost. Doista, tvrdim da je tijekom Cijele povijesti arhitektura bila "promaseno djelo" drustva, posredovani izraz dubljih tendencija drustva, onih koje se nisu mogle otvoreno iskazivati, ali su bile dovoljno jake da budu uklesane u kamenu, betonu, celiku, staklu i vizualnoj percepciji ljudskih bica koja su u tim oblicima morala boraviti, trgovati ili se moliti. Kada Panofsky govori o gotickim katedralama, Tafuri o americkim neboderima, Venturi o iznenadujuce kicastomu americkom gradu, Lynch o gradskim slikama, Harvey o postmodernizmu kao izrazu vremensko/prostornog zbijanja sto ga provodi kapitalizam, ti iskazi su medu najboljim ilustracijama intelektualne tradicije koja upotrebljava oblike izgradenog okolisa kao jedan od najznacajnijih kodova iz kojih se oCitavaju osnovne strukture dominantnih drustvenih vrijednosti. 77 Dakako, ne postoji jednostavna izravna interpretacija formalnoga izraza drustvenih vrijednosti. No kako su otkrila istrazivanja znanstvenika i analiticara, te pokazali radovi arhitekata, uvijekje postojalajaka, polusvjesna veza izmedu onoga sto drustvo (u svojoj razlicitosti) govori i onoga sto su arhitekti zeljeli reCi. 7s Vise nije tako. Moja je hipoteza da nastanak prostora tokova pomucuje smisaoni odnos izmedu arhitekture i drustva. Kako se prostorno pojavljivanje dominantnih interesa zbiva sirom svijeta i kroz kulture, iskorjenjivanje iskustva, povijesti i specificne kulture kao pozadine znacenja vodi prema stvaranju ahistorijske, akulturalne arhitekture. Neke tendencije "postmoderne arhitekture" koje su, na primjer, predstavljene radovima Philipa Johnsona ili Charlesa Moorea, pod izgovorom razbijanja tiranije kodova, poput modernizma, pokusavaju presjeCi sve veze s posebnim drustvenim sredinama. Tako je u svoje doba Cinio modernizam, no kao izraz povijesno ukorijenjene kulture koja je branila vjeru u napredak, tehnologiju i racionalnost. Nasuprot tome, postmoderna arhitektura poziva se na nestanak svih sustava znacenja. Ona stvara mjesavinu elemenata koja od transhistorijske, stilisticke provokacije trazi formalni sklad. Ironija postaje najomiljeniji oblik izrazavanja. No, postmodernizam uglavnom izrazava, na gotovo izravan naCin, novu dominantnu ideologiju: kraj povijesti i svrgnuce mjesta u prostoru tokova. 79 Jer, samo ako smo na kraju povijesti, mozemo mijesati sve sto smo dosad zna77 Panofsky (1957.); Tafuri (1971.); Venturi i dr. (1977.); Lynch (1960.); Harvey (1990.) 78 Vidi Burien (1972.) 79 Moje je razumijevanje postmodemizma i postmodeme arhitektura vrlo blisko analizi Davida Harveya. None preuzimam odgovomost za upotrebu njegova rada kao podrsku mojem stanovistu. 444 PROSTOR TOKOVA Stika 6.6. Centar Kaoshiunga (fotografija: profesor Hsia Chu-Joe) li (vidi sliku 6.6. Centar Kaoshiunga). Kako vise ne pripadamo niti jednom mjestu ni kulturi, ekstremna verzija postmodernizma namece svoju kodificiranu logiku razbijanja kodova svuda gdje se nesto gradi. Oslobodenje od kulturalnih kodova zapravo skriva bijeg od povijesno utemeljenih drustava. U tome bi se smislu postmodernizam mogao smatrati arhitekturom prostora tokova. 80 Sto drustva vise pokusavaju obraniti svoj identitet s onu stranu globalne logike nekontrolirane moci tokova, to vise trebaju arhitekturu koja ce izrazavati njihovu stvarnost, bez imitiranja ljepote iz transhistorijskoga prostornog repertoara. No, u isto vrijeme, pretjerano oznacena arhitektura, koja pokusava dati vrlo izravnu poruku ili izravno izraziti kodove dane kulture, ima previse primitivan oblik da bi mogla prodrijeti u nasu zasicenu vizualnu mastu. Znacenje njezinih poruka zagubit ce se u kulturi "surfanja" koja karakterizira nase simbolicko ponasanje. Zato je, paradoksalno, arhitektura koja izgleda najvise nabijena znacenjima, u 80 Za uravnotezenu, inteligentnu raspravu o drustvenom zna<::enju postmoderne arhitekture, v1di· Kolb (1990.); za siru raspravu o mterakciji izmedu procesa globalizacije/informacioanhzacije i arhitekture, v1di: Saunders (ur.) (1996.). 445 USPON UMRE~NOG DRUtlTVA 5/ika 6.7. Ulaz u zracnu luku Barcelone lzvor: originalni crtez Ricarda Bofilla; prenosimo gas ljubaznim dopustenjem autora. drustvima koje oblikuje logika prostora tokova, ono sto nazivam "arhitekturom golotinje". To je arhitektura Ciji su oblici tako neutralni, tako cisti, tako prozirni da nemaju namjeru bilo sto izreCi. A ne govoreCi nista, oni sukobljavaju iskustvo s usamljenoscu prostora tokova. Njihova poruka je tisina. Radi bolje komunikacije koristit cu se dvama primjerima iz spanjolske arhitekture, arhitektonske sredine koja se danas naveliko smatra naprednim dizajnom. Oba se ticu, i to ne slucajno, dizajna glavnih komunikacijskih sredista, gdje se prostor tokova kratkotrajno materijalizira. Spanjolske svecanosti 1992. godine bile su prilika za gradnju glavnih funkcionalnih zgrada koje su oblikovali neki od najboljih arhitekata. Tako nova zracna luka Barcelone jednostavno kombinira lijepi mramorni pod, fasadu od tamnog stakla i oplatu od prozirnog stakla koja dijeli golem otvoreni prostor (vidi sliku 6.7.). Nema prikrivanja straha i napetosti koju ljudi osjecaju u zrakoplovnim lukama. Nema tepiha, niti ugodnih prostora ni neizravnog osvjetljenja. U sredini hladne ljepote te zracne luke putnici se moraju suoCiti sa svojom strasnom istinom: oni su sami, u sredini prostora tokova, mogu izgubiti vezu, te su zadrzani u praznini prijelaza. Oni su, doslovno, u rukama Iberia Airlinesa. I nemaju izlaza. Uzmimo drugi primjer: novu madridsku AVE stanicu (superbrze zeljeznice) koju je oblikovao Rafael Moneo. To je jednostavno stara stanica, 446 PROSTOR TOKOVA sjajno obnovljena i pretvorena u natkriveni park palmi prepun ptica koje pjevaju i lete u zatvorenom prostoru stanice. U obliznjoj strukturi, dodanoj na taj prekrasni, monumentalni prostor, postoji stvarna stanica superbrze zeljeznice. Dakle, ljudi idu na laznu stanicu, razgledaju je, hodaju kroz njezine razlicite razine i putove, kao da su u parku ili u muzeju. Poruka da smo u parku, a ne na stanici, previse je oCigledna; na staroj stanici raste drvece, ptice svijaju gnijezda i stvaraju metamorfozu. Dakle, superbrzi vlakovi u tome prostoru postaju neobicnost. I to je zapravo pitanje koje postavlja svatko u svijetu: sto ovdje radi superbrzi vlak- saroo putuje izmedu Madrida i Seville i nije uopce povezan s europskom mrezom superbrze zeljeznice, a stajao je 4 milijarde US dolara? Razbijeno zrcalo jednoga segmenta prostora tokova biva izlozeno, a upotrebna vrijednost stanice vracena je kroz jednostavan, elegantni dizajn koji ne govori mnogo, ali sve Cini oCiglednim. Neki istaknuti arhitekti, poput Rema Koolhasa, dizajnera Lille Grand Palais Convention Centera, teoretiziraju o potrebi prilagodbe arhitekture procesu delokalizacije i vaznosti komunikacijskih cvorova u ljudskome iskustvu: Koolhas svoj projekt zapravo vidi kao izraz "prostora tokova". Ili, drugi primjer rastuce samosvijesti arhitekata o strukturalnoj transformaciji pro

Knjiga-Uspon-umreženog-društva-Manuel Castells (2)

Products

Support

Knjiga-Uspon-umreženog-društva-Manuel Castells (2)

Add this document to collection(s)

Add this document to saved

Suggest us how to improve StudyLib