PRIVREDNI RAST CRNE GORE – ANALIZA I PERSPEKTIVE Stevan Đurić Student I godine master studija na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore Podgorica, 15.05.2023. Kontakt: +38269058535 Email: stevandjuric7@gmail.com 1. Uvod Kao država koja je svoju zvaničnu nezavisnost ostvarila tek 2006. godine, analiziranje privrede Crne Gore može izgledati kao veoma lak zadatak. Međutim, njena ekonomska istorija ne samo da seže mnogo dalje u prošlost, već je prožeta velikim brojem ekonomskih fenomena, čije istraživanje može značajno obogatiti ekonomsku teoriju. Promjena, kao jedina konstanta crnogorske ekonomije, značajno otežava njeno analiziranje kroz prošlost. Ipak, treba imati na umu da osnovni cilj analiziranja prošlosti nije samo sticanje novih saznanja, već i upotreba tih saznanja kako bi se konstruisala bolja budućnost. Ovaj rad pokušaće da u kratkim crtama objasni ekonomsku istoriju kroz koju je prošla crnogorska ekonomija od pedesetih godina dvadesetog vijeka pa sve do danas, i što je mnogo važnije, da pruži odgovor na pitanje kojim putem bi Crna Gora trebala da krene kako bi u budućnosti iskoristila sve svoje potencijale i dostigla nivo životnog standarda kojim bi mogla da parira najrazvijenijim ekonomijama svijeta. 2. Istorija crnogorske ekonomije Kroz svoju istoriju crnogorska ekonomija prošla je kroz veliki broj turbulencija i nestabilnosti. Sve do 1989. godine, Crna Gora bila je dio državne zajednice u kojoj je vladao samoupravni socijalizam, kao sistem koji se smatrao najvećim konkurentom tada već globalno priznatom kapitalizmu. Nažalost, sve manjkavosti socijalizma pokazale su se u devedesetim godinama dvadesetog vijeka, kako u Crnoj Gori tako i u velikom broju država svijeta. Glavne karakteristike crnogorske privrede tog perioda bile su veoma slabo razvijeno finansijsko tržište, nejasni društveno svojinski odnosi kao i vještačko zapošljavanje (Lojpur, 2008). Suočena sa navedenim problemima, Crna Gora, zajedno sa većinom istočne Evrope započinje dugotrajni i mukotrpni proces tranzicije, za koji mnogi stručnjaci kažu da nije završen sve do danas. Iako teorijske osnove procesa tranzicije u tom periodu i dalje nisu bile adekvatno istražene, 1993. skoro trećina svetske populacije živjela je u državama koje su prolazile kroz pomenuti proces (Weitzman, 1993), pa je tako veliki broj različitih modela (od kojih su se neki pokazali veoma uspješnim) bio primjenjivan kako bi prelazak na liberalni kapitalizam bio što brži i efikasniji. Nažalost, u periodu kada su istočnoevropske države poput Poljske i Češke vrlo efikasno primjenjivali koncepte slobodnog tržišta, slobodne trgovine i preduzetništva, što je i obrađeno u velikom broju naučnih radova (pogledati: (Svejnar, 2013), (Fagin, 1994), (Kronenberg& Bergier, 2012)), Crna Gora je prolazila kroz građanski rat, koji je dodatno otežao ekonomski oporavak i ostavio nemjerljive posledice. Nepogode su se nastavile i krajem devedesetih godina, kada su uslijedile međunarodne sankcije i NATO intervencije, kao još jedan vid eksternih šokova koji je u potpunosti onemogućio bilo kakvo djelovanje crnogorskih vlasti koje bi za cilj imalo osnaživanje ekonomije. Ulazak u 21. vijek izgledao je kao konačni početak oporavka ekonomije Crne Gore. Prihvatanje eura kao zvanične valute i ulazak u državnu zajednicu sa Srbijom su dva najvažnija događaja ovog perioda. Državna zajednica sa Srbijom ipak nije dala željene rezultate. Model koji je formiran bio je relativno skup i nefunkcionalan, sa nedovoljno jasnim nadležnostima (Đurović, 2021). Napokon, 2006. godine na referendumu je izborena nezavisnost i Crna Gora je krenula sopstvenim putem ekonomskog napretka, koji je pokazivao ozbiljan potencijal. Ipak, ekonomski rast koji uzrokovan procesom privatizacije i uvećanim prilivom stranih investicija, naglo je zaustavljen 2008. godine nakon svetske finansijske krize, što se ozbiljno odrazilo na crnogorski BDP, koji je u 2009. godini pao za 5.8% (World Bank, 2022). Nakon toga, došlo je do umjerenog rasta, koji se nastavio sve do 2020. godine i pandemije virusa COVID-19, koji je pokazao neracionalnu zavisnost crnogorske ekonomije od turizma i doveo do pada BDP-a od čak 15.3% (World Bank, 2022). Ovaj pad nije bio začuđujuć, s obzirom na to da je turizam činio čak 30.9% crnogorskog BDP-a u 2019. godini (World Travel and Tourism Council, 2021). 3. Šanse i perspektive za budući razvoj 3.1. Komasacija i stimulisanje poljoprivrede Analiza istorije crnogorske privrede u velikoj mjeri može dati korisne informacije koje mogu poslužiti kao osnova za formulisanje budućih aktivnosti. Prije svega, jasno je da crnogorska ekonomija mora da se kreće prema diversifikaciji. Zasnivanje privrednog rasta isključivo na turizmu, koji je kao privreda grana izuzetno nestabilan i podložan šokovima, nije pametna strategija rasta i dovodi do eksterno izazvanih problema. Najbolji primjeri ovakvih problema su pandemija COVID-19, kao i ukrajinsko-ruski rat. Osim toga, još jedan problem koji se može uočiti jeste prevelika uvozna zavisnost crnogorske privrede. Prema podacima Uprave za statistiku Crne Gore, u 2022. godini Crna Gora je uvezla preko 306 miliona eura poljoprivrednih i stočarskih proizvoda1 (Uprava za statistiku, 2023). Jedan način na koji se oba ova problema mogu riješiti jeste stimulisanje crnogorske poljoprivredne proizvodnje. Mada su uloženi određeni napori u stimulisanje poljoprivredne proizvodnje, ti napori uglavnom su se svodili na kreditiranje poljoprivrednika, što nije dovoljno kako bi se u potpunosti ispunio potencijal obradivog zemljišta. Jedan od mogućih načina stimulisanja poljoprivredne proizvodnje jeste sprovođenje projekta komasacije. Komasacija kao mjera prostornog planiranja prepoznata je Zakonom o poljoprivrednom zemljištu kao grupisanje zemljišta u veće i pravilnije parcele (Zakon o poljoprivrednom zemljištu , 1992). Osim toga, ona obuhvata i prilagođavanje zemljišta masovnoj poljoprivrednoj proizvodnji, formiranje mreža za navodnjavanje, kao i ostale aktivnosti koji mogu dovesti do povećanja efikasnosti poljoprivrednog sektora. Nažalost, iako su ovakvi projekti sprovođeni u razvijenim evropskim državama još krajem 19. vijeka (Vitikainen, 2014), Crna Gora i dalje nije imala ni jedan sličan projekat. Efikasnost ovih projekata potvrđena je brojnim naučnim studijama, ne samo u Evropi, već i u regionu ((Vasiljević et al., 2018), (Lazić et al., 2020), (Cakić i Mihajlović, 2016)). Uz adekvatno 1 Prema kombinovanoj nomenklaturi u ove proizvode spadaju kategorije: 02, 04, 05, 07, 08, 10, 11, 17 sprovedenu analizu, velika je vjerovatnoća da bi projekat ovog tipa mogao da unaprijedi crnogorsku poljoprivredu. 3.2. Značaj ljudskog resursa kao najvažnijeg faktora proizvodnje Klasična ekonomska teorija prepoznaje dva osnovna faktora proizvodnje, a to su rad i kapital. Nesumnjivo je da se u savremenom dobu, koje karakteriše digitalizacija i globalizacija, sve veći naglasak stavlja na radnu snagu, i to visoko obrazovanu radnu snagu. Crna Gora kao mala zemlja nije u mogućnosti da industrijskom proizvodnjom parira velikim svjetskim igračima. Ipak, digitalizacija je otvorila veliku sferu različitih mogućnosti za male zemlje, koje bi adekvatnim ulaganjima u digitalni razvoj mogli svoju ekonomiju da baziraju na informaciono komunikacionim tehnologija. Jedna takva zemlja je Malezija, koja je od osamdesetih godina ostvarila ubrzani privredni rast koji se zasnivao upravo na digitalnoj ekonomiji (Solarin et al., 2021). Privlačenje digitalnih nomada u Crnu Goru, čiji dolazak bi doveo do ubrzanog privrednog rasta i otvaranja novih radnih mjesta, moguće je samo ako se ispune sljedeći faktori: 1) postojanje određenih pogodnosti za inostrane firme, u smislu poreskih olakšica, 2) neophodno je obezbijediti adekvatno obrazovanu radnu snagu, 3) adekvatno razvijena infrastruktura. U tom smislu, Crna Gora mora da njeguje domaće talente koji predstavljaju budućnost ove zemlje, kao i da sprovede sve moguće mjere za zaustavljanje iseljavanja stanovništva. Jedino na taj način se može garantovati dugoročan rast crnogorske ekonomije. 3.3. Značaj infrastrukture Adekvatno razvijena infrastruktura navedena je kao jedan od osnovnih faktora koji će omogućiti dolazak inostranih preduzeća u Crnu Goru. Investiranje u infrastrukturne projekte specifično je iz razloga što ovakve investicije nemaju direktne pozitivne efekte na nivo proizvodnje. Ipak, nemoguće je sporiti da svaki infrastrukturni projekat ima pozitivne efekte, ne samo na proizvodnju, već i na kvalitet života stanovništva, što je od suštinskog značaja. Kako bi se u potpunosti integrisala strategija razvoja crnogorske privrede, neophodno je da ulaganja u infrastrukturu budu pametno osmišljena, i da budu konzistentna sa prethodno navedenim perspektivama razvoja. Konkretno, infrastrukturna ulaganja usmjerena na sjeverni region, koji je najnerazvijeniji region Crne Gore, smanjila bi masovno iseljavanje stanovništva, i stvorila podlogu za dalji digitalni razvoj Crne Gore, i to ne samo u njenom centru, već na cjelokupnoj njenoj teritoriji. 4. Zaključak Kao mala država, Crna Gora mora da koristi sve šanse koje joj se pružaju. Do ovog trenutka, velike šanse su propuštene, što zbog eksternih, što zbog internih razloga. U budućnosti, Crna Gora mora da riješi problem prevelike zavisnosti od turizma i da utiče na diversifikovanje svoje ekonomije. Ovaj problem može se u velikoj mjeri riješti ulaganjem u infrastrukturu i digitalnu ekonomiju, kao novi oblik ekonomije koji je dostupan za sve. Da bi se ovi ciljevi ostvarili neophodno je ulagati u obrazovanje radne snage. Osim toga, mora se smanjiti zavisnost od uvoza i povećanje domaće poljoprivredne proizvodnje. Problem neiskorištenog potencijala poljoprivrednog zemljišta, koje karakteriše veoma mala prosječna veličina parcele, može se riješiti sprovođenjem projekta komasacije. Njegovanje i pravilno upravljanje prirodnim resursima, kao i cjelokupnom ekonomijom, nesumnjivo može da doprinese tome da Crna Gora u najkraćem roku dostigne evropski životni standard. Šanse postoje, a na nama je da ih iskoristimo. 5. Literatura Cakić, J. M., & Mihajlović, R. M. (2016). Koncept sprovođenja komasacije u Republici Srbiji. Tehnika, 71(4), 534-541. https://doi.org/10.5937/tehnika1604534C Đurović, G. (2021) Regionalna ekonomija, Podgorica, Ekonomski fakultet Podgorica Fagin, A. (1994). Environment and transition in the Czech Republic. Environmental Politics, 3(3), 479-494. Kronenberg, J., & Bergier, T. (2012). Sustainable development in a transition economy: business case studies from Poland. Journal of Cleaner Production, 26, 18-27. Lazić, J., Marinković, G., Borisov, M., Trifković, M. i Grgić, I., (2020), Effects and Profitability of Land Consolidation Projects: Case Study – the Republic of Serbia, Tehnički vjesnik 27, 4 https://doi.org/10.17559/TV-20190401195229 Lojpur, A., (2008), Analiza efekata dosadašnje privatizacije u Crnoj Gori, Podgorica, Ekonomski fakultet Podgorica Solarin, S. A., Shahbaz, M., Khan, H. N., & Razali, R. B. (2021). ICT, financial development, economic growth and electricity consumption: New evidence from Malaysia. Global Business Review, 22(4), 941-962. Svejnar, J. (Ed.). (2013). The Czech Republic and Economic Transition in Eastern Europe. Academic Press. Uprava za statistiku Monstat, (2023), Godišnji podaci spoljne trgovine, Diseminaciona baza 2018-2022 godina Vasiljević, D., Radulović, B., Babović, M., Todorović, S., (2018), Komasacija kao neiskorišćeni potencijal: Efekti primene, prepreke i mogući značaj komasacije poljoprivrednog zemljišta u Srbiji , Beograd: NALED https://naled.rs/htdocs/Files/01428/Komasacija-vodicweb.pdf Vitikainen, A., (2014), An Overview of Land Consolidation in Europe, Nordic Journal of Surveying and Real Estate Research https://journal.fi/njs/article/view/41504 Weitzman, M. L. (1993). Economic transition: can theory help?. European Economic Review, 37(2-3), 549-555. World Bank, World Bank national accounts data and OECD National Accounts data files, (2022). GDP Growth (annual %) – Montenegro World Travel and Tourism Council, Economic impact reports, (2021). MONTENEGRO 2021 Annual Research: Key Highlights, https://wttc.org/Research/EconomicImpact/moduleId/704/itemId/164/controller/DownloadRequest/action/QuickDownload Zakon o poljoprivrednom zemljištu, Službeni list Crne Gore, br. 15/92, 59/92, 27/94, 73/10, 32/11