Uploaded by Stevan Djuric

Privredni rast Crne Gore, Esej, Stevan Đurić

advertisement
PRIVREDNI RAST CRNE GORE – ANALIZA I
PERSPEKTIVE
Stevan Đurić
Student I godine master studija na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore
Podgorica, 15.05.2023.
Kontakt: +38269058535
Email: stevandjuric7@gmail.com
1. Uvod
Kao država koja je svoju zvaničnu nezavisnost ostvarila tek 2006. godine, analiziranje
privrede Crne Gore može izgledati kao veoma lak zadatak. Međutim, njena ekonomska istorija
ne samo da seže mnogo dalje u prošlost, već je prožeta velikim brojem ekonomskih fenomena,
čije istraživanje može značajno obogatiti ekonomsku teoriju. Promjena, kao jedina konstanta
crnogorske ekonomije, značajno otežava njeno analiziranje kroz prošlost. Ipak, treba imati na
umu da osnovni cilj analiziranja prošlosti nije samo sticanje novih saznanja, već i upotreba tih
saznanja kako bi se konstruisala bolja budućnost. Ovaj rad pokušaće da u kratkim crtama
objasni ekonomsku istoriju kroz koju je prošla crnogorska ekonomija od pedesetih godina
dvadesetog vijeka pa sve do danas, i što je mnogo važnije, da pruži odgovor na pitanje kojim
putem bi Crna Gora trebala da krene kako bi u budućnosti iskoristila sve svoje potencijale i
dostigla nivo životnog standarda kojim bi mogla da parira najrazvijenijim ekonomijama svijeta.
2. Istorija crnogorske ekonomije
Kroz svoju istoriju crnogorska ekonomija prošla je kroz veliki broj turbulencija i
nestabilnosti. Sve do 1989. godine, Crna Gora bila je dio državne zajednice u kojoj je vladao
samoupravni socijalizam, kao sistem koji se smatrao najvećim konkurentom tada već globalno
priznatom kapitalizmu. Nažalost, sve manjkavosti socijalizma pokazale su se u devedesetim
godinama dvadesetog vijeka, kako u Crnoj Gori tako i u velikom broju država svijeta. Glavne
karakteristike crnogorske privrede tog perioda bile su veoma slabo razvijeno finansijsko tržište,
nejasni društveno svojinski odnosi kao i vještačko zapošljavanje (Lojpur, 2008). Suočena sa
navedenim problemima, Crna Gora, zajedno sa većinom istočne Evrope započinje dugotrajni i
mukotrpni proces tranzicije, za koji mnogi stručnjaci kažu da nije završen sve do danas. Iako
teorijske osnove procesa tranzicije u tom periodu i dalje nisu bile adekvatno istražene, 1993.
skoro trećina svetske populacije živjela je u državama koje su prolazile kroz pomenuti proces
(Weitzman, 1993), pa je tako veliki broj različitih modela (od kojih su se neki pokazali veoma
uspješnim) bio primjenjivan kako bi prelazak na liberalni kapitalizam bio što brži i efikasniji.
Nažalost, u periodu kada su istočnoevropske države poput Poljske i Češke vrlo efikasno
primjenjivali koncepte slobodnog tržišta, slobodne trgovine i preduzetništva, što je i obrađeno
u velikom broju naučnih radova (pogledati: (Svejnar, 2013), (Fagin, 1994), (Kronenberg&
Bergier, 2012)), Crna Gora je prolazila kroz građanski rat, koji je dodatno otežao ekonomski
oporavak i ostavio nemjerljive posledice. Nepogode su se nastavile i krajem devedesetih
godina, kada su uslijedile međunarodne sankcije i NATO intervencije, kao još jedan vid
eksternih šokova koji je u potpunosti onemogućio bilo kakvo djelovanje crnogorskih vlasti koje
bi za cilj imalo osnaživanje ekonomije.
Ulazak u 21. vijek izgledao je kao konačni početak oporavka ekonomije Crne Gore.
Prihvatanje eura kao zvanične valute i ulazak u državnu zajednicu sa Srbijom su dva najvažnija
događaja ovog perioda. Državna zajednica sa Srbijom ipak nije dala željene rezultate. Model
koji je formiran bio je relativno skup i nefunkcionalan, sa nedovoljno jasnim nadležnostima
(Đurović, 2021). Napokon, 2006. godine na referendumu je izborena nezavisnost i Crna Gora
je krenula sopstvenim putem ekonomskog napretka, koji je pokazivao ozbiljan potencijal. Ipak,
ekonomski rast koji uzrokovan procesom privatizacije i uvećanim prilivom stranih investicija,
naglo je zaustavljen 2008. godine nakon svetske finansijske krize, što se ozbiljno odrazilo na
crnogorski BDP, koji je u 2009. godini pao za 5.8% (World Bank, 2022). Nakon toga, došlo je
do umjerenog rasta, koji se nastavio sve do 2020. godine i pandemije virusa COVID-19, koji
je pokazao neracionalnu zavisnost crnogorske ekonomije od turizma i doveo do pada BDP-a
od čak 15.3% (World Bank, 2022). Ovaj pad nije bio začuđujuć, s obzirom na to da je turizam
činio čak 30.9% crnogorskog BDP-a u 2019. godini (World Travel and Tourism Council,
2021).
3. Šanse i perspektive za budući razvoj
3.1. Komasacija i stimulisanje poljoprivrede
Analiza istorije crnogorske privrede u velikoj mjeri može dati korisne informacije koje
mogu poslužiti kao osnova za formulisanje budućih aktivnosti. Prije svega, jasno je da
crnogorska ekonomija mora da se kreće prema diversifikaciji. Zasnivanje privrednog rasta
isključivo na turizmu, koji je kao privreda grana izuzetno nestabilan i podložan šokovima, nije
pametna strategija rasta i dovodi do eksterno izazvanih problema. Najbolji primjeri ovakvih
problema su pandemija COVID-19, kao i ukrajinsko-ruski rat. Osim toga, još jedan problem
koji se može uočiti jeste prevelika uvozna zavisnost crnogorske privrede. Prema podacima
Uprave za statistiku Crne Gore, u 2022. godini Crna Gora je uvezla preko 306 miliona eura
poljoprivrednih i stočarskih proizvoda1 (Uprava za statistiku, 2023). Jedan način na koji se oba
ova problema mogu riješiti jeste stimulisanje crnogorske poljoprivredne proizvodnje. Mada su
uloženi određeni napori u stimulisanje poljoprivredne proizvodnje, ti napori uglavnom su se
svodili na kreditiranje poljoprivrednika, što nije dovoljno kako bi se u potpunosti ispunio
potencijal obradivog zemljišta.
Jedan od mogućih načina stimulisanja poljoprivredne proizvodnje jeste sprovođenje
projekta komasacije. Komasacija kao mjera prostornog planiranja prepoznata je Zakonom o
poljoprivrednom zemljištu kao grupisanje zemljišta u veće i pravilnije parcele (Zakon o
poljoprivrednom zemljištu , 1992). Osim toga, ona obuhvata i prilagođavanje zemljišta
masovnoj poljoprivrednoj proizvodnji, formiranje mreža za navodnjavanje, kao i ostale
aktivnosti koji mogu dovesti do povećanja efikasnosti poljoprivrednog sektora. Nažalost, iako
su ovakvi projekti sprovođeni u razvijenim evropskim državama još krajem 19. vijeka
(Vitikainen, 2014), Crna Gora i dalje nije imala ni jedan sličan projekat. Efikasnost ovih
projekata potvrđena je brojnim naučnim studijama, ne samo u Evropi, već i u regionu
((Vasiljević et al., 2018), (Lazić et al., 2020), (Cakić i Mihajlović, 2016)). Uz adekvatno
1
Prema kombinovanoj nomenklaturi u ove proizvode spadaju kategorije: 02, 04, 05, 07, 08, 10, 11, 17
sprovedenu analizu, velika je vjerovatnoća da bi projekat ovog tipa mogao da unaprijedi
crnogorsku poljoprivredu.
3.2. Značaj ljudskog resursa kao najvažnijeg faktora proizvodnje
Klasična ekonomska teorija prepoznaje dva osnovna faktora proizvodnje, a to su rad i
kapital. Nesumnjivo je da se u savremenom dobu, koje karakteriše digitalizacija i globalizacija,
sve veći naglasak stavlja na radnu snagu, i to visoko obrazovanu radnu snagu. Crna Gora kao
mala zemlja nije u mogućnosti da industrijskom proizvodnjom parira velikim svjetskim
igračima. Ipak, digitalizacija je otvorila veliku sferu različitih mogućnosti za male zemlje, koje
bi adekvatnim ulaganjima u digitalni razvoj mogli svoju ekonomiju da baziraju na
informaciono komunikacionim tehnologija. Jedna takva zemlja je Malezija, koja je od
osamdesetih godina ostvarila ubrzani privredni rast koji se zasnivao upravo na digitalnoj
ekonomiji (Solarin et al., 2021). Privlačenje digitalnih nomada u Crnu Goru, čiji dolazak bi
doveo do ubrzanog privrednog rasta i otvaranja novih radnih mjesta, moguće je samo ako se
ispune sljedeći faktori: 1) postojanje određenih pogodnosti za inostrane firme, u smislu
poreskih olakšica, 2) neophodno je obezbijediti adekvatno obrazovanu radnu snagu, 3)
adekvatno razvijena infrastruktura. U tom smislu, Crna Gora mora da njeguje domaće talente
koji predstavljaju budućnost ove zemlje, kao i da sprovede sve moguće mjere za zaustavljanje
iseljavanja stanovništva. Jedino na taj način se može garantovati dugoročan rast crnogorske
ekonomije.
3.3. Značaj infrastrukture
Adekvatno razvijena infrastruktura navedena je kao jedan od osnovnih faktora koji će
omogućiti dolazak inostranih preduzeća u Crnu Goru. Investiranje u infrastrukturne projekte
specifično je iz razloga što ovakve investicije nemaju direktne pozitivne efekte na nivo
proizvodnje. Ipak, nemoguće je sporiti da svaki infrastrukturni projekat ima pozitivne efekte,
ne samo na proizvodnju, već i na kvalitet života stanovništva, što je od suštinskog značaja.
Kako bi se u potpunosti integrisala strategija razvoja crnogorske privrede, neophodno je da
ulaganja u infrastrukturu budu pametno osmišljena, i da budu konzistentna sa prethodno
navedenim perspektivama razvoja. Konkretno, infrastrukturna ulaganja usmjerena na sjeverni
region, koji je najnerazvijeniji region Crne Gore, smanjila bi masovno iseljavanje stanovništva,
i stvorila podlogu za dalji digitalni razvoj Crne Gore, i to ne samo u njenom centru, već na
cjelokupnoj njenoj teritoriji.
4. Zaključak
Kao mala država, Crna Gora mora da koristi sve šanse koje joj se pružaju. Do ovog
trenutka, velike šanse su propuštene, što zbog eksternih, što zbog internih razloga. U
budućnosti, Crna Gora mora da riješi problem prevelike zavisnosti od turizma i da utiče na
diversifikovanje svoje ekonomije. Ovaj problem može se u velikoj mjeri riješti ulaganjem u
infrastrukturu i digitalnu ekonomiju, kao novi oblik ekonomije koji je dostupan za sve. Da bi
se ovi ciljevi ostvarili neophodno je ulagati u obrazovanje radne snage. Osim toga, mora se
smanjiti zavisnost od uvoza i povećanje domaće poljoprivredne proizvodnje. Problem
neiskorištenog potencijala poljoprivrednog zemljišta, koje karakteriše veoma mala prosječna
veličina parcele, može se riješiti sprovođenjem projekta komasacije. Njegovanje i pravilno
upravljanje prirodnim resursima, kao i cjelokupnom ekonomijom, nesumnjivo može da
doprinese tome da Crna Gora u najkraćem roku dostigne evropski životni standard. Šanse
postoje, a na nama je da ih iskoristimo.
5. Literatura
Cakić, J. M., & Mihajlović, R. M. (2016). Koncept sprovođenja komasacije u Republici Srbiji.
Tehnika, 71(4), 534-541. https://doi.org/10.5937/tehnika1604534C
Đurović, G. (2021) Regionalna ekonomija, Podgorica, Ekonomski fakultet Podgorica
Fagin, A. (1994). Environment and transition in the Czech Republic. Environmental Politics,
3(3), 479-494.
Kronenberg, J., & Bergier, T. (2012). Sustainable development in a transition economy:
business case studies from Poland. Journal of Cleaner Production, 26, 18-27.
Lazić, J., Marinković, G., Borisov, M., Trifković, M. i Grgić, I., (2020), Effects and
Profitability of Land Consolidation Projects: Case Study – the Republic of Serbia, Tehnički
vjesnik 27, 4 https://doi.org/10.17559/TV-20190401195229
Lojpur, A., (2008), Analiza efekata dosadašnje privatizacije u Crnoj Gori, Podgorica,
Ekonomski fakultet Podgorica
Solarin, S. A., Shahbaz, M., Khan, H. N., & Razali, R. B. (2021). ICT, financial development,
economic growth and electricity consumption: New evidence from Malaysia. Global Business
Review, 22(4), 941-962.
Svejnar, J. (Ed.). (2013). The Czech Republic and Economic Transition in Eastern Europe.
Academic Press.
Uprava za statistiku Monstat, (2023), Godišnji podaci spoljne trgovine, Diseminaciona baza
2018-2022 godina
Vasiljević, D., Radulović, B., Babović, M., Todorović, S., (2018), Komasacija kao
neiskorišćeni potencijal: Efekti primene, prepreke i mogući značaj komasacije poljoprivrednog
zemljišta u Srbiji , Beograd: NALED https://naled.rs/htdocs/Files/01428/Komasacija-vodicweb.pdf
Vitikainen, A., (2014), An Overview of Land Consolidation in Europe, Nordic Journal of
Surveying and Real Estate Research https://journal.fi/njs/article/view/41504
Weitzman, M. L. (1993). Economic transition: can theory help?. European Economic Review,
37(2-3), 549-555.
World Bank, World Bank national accounts data and OECD National Accounts data files,
(2022). GDP Growth (annual %) – Montenegro
World Travel and Tourism Council, Economic impact reports, (2021). MONTENEGRO 2021
Annual
Research:
Key
Highlights,
https://wttc.org/Research/EconomicImpact/moduleId/704/itemId/164/controller/DownloadRequest/action/QuickDownload
Zakon o poljoprivrednom zemljištu, Službeni list Crne Gore, br. 15/92, 59/92, 27/94, 73/10,
32/11
Download