Karl Dawson i Sasha Allenby - Reprogramiranje životne matrice pomoću EFT-a
advertisement
KARL DAW SON & SASHA AL LENBY REPROGRAMIR ANJE ŽIVOTNE MATRICE POMOĆU EF T- a Preradite svoju prošlost, preoblikujte svoju budućnost Zagreb, 2011. Naslov izvornika Matrix Reimprinting Using EFT © 2010., Karl Dawson i Sasha Allenby Izvornik objavila Hay House UK Ltd., 2010. Prijevod: Cvijetak mali, Zagreb Lektura: Renata Mihalić Dobrić Urednica: Merima Nikočević Ibrahimpašić Grafičko oblikovanje: Ermego, Zagreb Naslovnica: Studio 1, Zagreb Tisak: Hitra produkcija knjiga, Sveta Nedelja Nakladnik: Planetopija, Zagreb Za nakladnika: Marina Kralj Vidačak rujan, 2011. ISBN 978-953-257-207-0 SADRŽAJ Predgovor Gill Edwards Zahvala 1 1 Uvod Prvi dio: Matrica, tijelo i um 1. Matrica 2. Tijelo-um: povezivanje misli, uvjerenja i biologije 3. Stres, trauma i bolest Drugi dio: Uvod u energetsku psihologiju 4. TFT i EFT 5. Reprogramiranje životne matrice 5 8 4 18 Treći dio: Tehnike reprogramiranja životne matrice Preradite svoju prošlost, preoblikujte svoju budućnost 6. Uvod u tehnike reprogramiranja životne matrice 7. Temeljne tehnike 8. Dorađivanje temeljnih tehnika 9. Protokoli za preobrazbu života 10. Protokoli za preobrazbu odnosa 11. Protokoli za mijenjanje ovisnosti i habitualnog ponašanja 12. Specijalistički protokoli za razrješenja 13. Protokoli za prošle živote i buduće jastvo 14. Protokoli za rođenje i najranije godine života 15. Rad na dugotrajnim i teškim bolestima 16. Pozitivna životna iskustva i zvijezde vodilje 17. Tehnika reprogramiranja životne matrice na djelu 18. Daljnji primjeri 25 31 33 34 37 39 40 43 46 47 51 Zaključak: Reprogramiranje životne matrice i preobražavanje svijeta 57 Izvori 58 21 22 Ova je knjiga posvećena svim klijentima, polaznicima tečaja i praktičarima koji su sudjelovali u rastu i razvoju metode reprogramiranja životne matrice ZAHVALA Sasha i Karl rado bi zahvalili: Gill Edwards na napisanom predgovoru i iznesenim dojmovima o knjizi. Rebeki Roberts na tome što je pretipkala transkripte s tretmana te na svoj pruženoj ljubavi i podršci. Sharon King na njezinu doprinosu radionicom reprogramiranja rođenja u matrici. Tedu Wilmontu na prijateljstvu i iznesenim dojmovima. Colmu Devlinu iz Emotional Buzza (www.aametbuzz.com) na podršci. Svim praktičarima koji su pridonijeli ovoj knjizi priloživši svoje analize slučajeva. Čitavoj zajednici posvećenoj metodi reprogramiranja životne matrice. Gayle Gang na umjetničkom djelu „ Tapping Points". Hazel Trudeau na pjesmi posvećenoj metodi reprogramiranja životne mttrlce. Garyju Craigu i Rogeru Callahanu što su stvorili EFT i TFT i time uvelike pildonljell energetskoj psihologiji - „Stojimo na ramenima divova!" Bruceu Liptonu, Davidu Hamiltonu, Rupertu Sheldrakeu, organizaciji Inntllute of HeartMath, Greggu Bradenu, Dawsonu Churchu i dr. Robertu Scaeru na nadahnuću koje nam je pružio njihov rad. Zahvaljujemo našoj predivnoj urednici, Lizzie Hutchins, koja je mnogo pridonijela ovom naslovu. Tvojoj Jasnoći, preciznosti i osjećaju za detalj nema ravnih, Bila nam je čast radili s tobom.Zahvaljujemo svim predivnim ljudima u izdavačkoj kući . Hay House - Michelle Pilley, Amy Kiberd, Marielle Kalamboussis, Moniki Meehan, Diani Hill, Jo Burgess, Jo Lai i Joanni Lincoln - ne samo na tome što ste objavile ovu knjigu nego i na mukotrpnom radu i genijalnim savjetima koje ste nam davale u procesu nastanka ove knjige. Sasha još želi zahvaliti: Mojem životnom partneru, Rupertu Woodu, što me podržava u svemu što radim. Uvijek ću te voljeti. Mami, tati i Veroniki, na ljubavi i podršci, osobito u vrijeme kad sam završavala knjigu. Mojoj braći Benu i Daymu - obojicu vas mnogo volim. Brettu Moranu, Karlu Dawsonu, Rebeki Roberts, Sashi Care, Fioni Shakeeli Burns, Chrisu Gleedu-Owenu, Susie Shelmerdine i Sharon King na prijateljstvu i podršci. Peteu Yatesu i Anni Ingham (www.heartyoga.co.uk) što su mi pomogli da se probudim! Harryju Masseyju, Peteru Fraseru, Bruceu Robertsonu, Andrei Evans, Sari Skinner, Sari Turner i svima iz NES-a što su mi pomogli da produbim svoje znanje o energetskim poljima ljudskog tijela PREDGOVOR Knjiga koju držite u rukama otvara vrata u novu stvarnost. Ona je mnogo više od praktičnog priručnika za nevjerojatnu novu tehniku iscjeljivanja koja se temelji na tehnici emocionalne slobode (EFT - emotional freedoro technique. Op. prev.). Knjiga nudi i najsuvremeniji pristup razumijevanju zdravlja i bolesti, oslanjajući se na radove vodećih znanstvenika s područja kvantne fizike, nove biologije, epigenetike, teorije o traumi i nove medicine. Reprogramiranje životne matrice nudi nam posve novu dimenziju energetske psihologije koja nas vodi mnogo dalje od klasičnog EFT-a. Gary Craig, osnivač EFT-a, običavao je reći daje EFT „prizemlje nebodera novog iscjeljivanja". Reprogramiranjem životne matrice penjemo se nekoliko katova tim neboderom, kako bismo gledali zvijezde. Još se sjećam golemog uzbuđenja koje sam osjetila 2001. godine gledajući, na DVD-u s uvodom u EFT, iscjeljenje astme koje se dogodilo u roku od jedne minute. Odmah sam završila tečaj EFT-a i sljedećih sam šest mjeseci preispitivala sve što sam „znala" o emocijama, svijesti i iscjeljenju na relaciji uma i tijela! Kao što znamo, ta se jednominutna čuda s EFT-om događaju samo povremeno; češće treba vremena da bi se na vidjelo istjerali problemi i specifični događaji koji su uzrok emocionalne ili fizičke bolesti. Unatoč tomu, EFT i energetska medicina djeluju brzinom svjetlosti usporede li se s „razgovornim terapijama" za koje sam se, kao klinička psihologinja, obrazovala prije 30 godina. Brži su i od šamanskih tehnika iscjeljivanja koje sam naučila desetak godina poslije. Nakon EFT-a svladala sam još i mnoštvo drugih modaliteta, kao što su akupresurna tehnika Tapas (Tapas Acupressure Technique, TAT), emocionalni trans (Emo-Trance) Advanced PSYCH-K™, energetika matrice (Matrix Energetics), iscjeljivanje povezivanjem (Reconnectlon Healing) i tehnika užeta spasa (The Lifeline Technique), Svi oni štošta nude. Međutim kad sam se susrela s metodom reprogramiranja životne matrice, osjetila sam golemo uzbuđenje. Radi se o pristupu koji objedinjuje mnogo toga o psihoenergniskoj prirodi naše stvarnosti, teoriju traume i najnovija istraživanja o sustavu tijela i uma i koji nudi sredstvo za iscjeljivanje koje je istodobno jednostavno i temeljito, elegantno i maštovito. Lako ga je primjenjivati na sebi samom ili ga ponuditi pacijentima za rad kod kuće. Kreativno je i zabavno. I, što je najvažnije, djeluje! Oduvijek sam voljela unutarnja putovanja i rad na podosobnosti i u svojim sam se radionicama te s klijentima koristila geštalt-terapijom, tumačenjem snova, dijalogom glasova, šamanskim putovanjem i drugim tehnikama. Učeći sve više o traumi, disocijaciji i bolesti - iz radova Petera Levinea, Roberta Scaera, Brucea Liptona, Stephanie Mines, Rykea Geerda Hamera i drugih - počela sam uviđati da su te podosobnosti često umrtvljeni, disocirani dijelovi jastva koji čuvaju traumatična sjećanja, neriješene sukobe i negativna uvjerenja te koje treba iscijeliti i pružiti im ljubav. Šamanskim rječnikom, treba im vratiti dušu. Zahvaljujući metodi reprogramiranja životne matrice, danas mislim da sam se u prošlosti tim umrtvljenim dijelovima uglavnom obraćala pukom „govornom terapijom", a ona je spora i neučinkovita! Ali reprogramiranjem životne matrice umjesto da samo razgovaramo s tim dijelovima (ili hologramima), možemo ih rastopiti u bezvremenoj vječnosti podsvijesti - odnosno u našem energetskom polju - tako da se zagriju, opuste i krenu dalje. Oslobađajući ih od osjećaja izoliranosti i bespomoćnosti, omogućavamo im da pozitivno pridonesu našem morfnom polju. Kao što Karl i Sasha jasno daju do znanja u ovoj knjizi, stvarni „klijent" metode reprogramiranja životne matrice je hologram. Iscjeljujemo taj zaleđeni, traumatizirani dio jastva koji je ili iznenada zaključio da je svijet opasan, da ga se ne voli, da nešto s njim nije u redu, da mora biti dobar/savršen/poseban da bi ga se voljelo, ili koji se pridržava strategije preživljavanja primjerene možda trogodišnjaku i petogodišnjaku, ali autodestruktivne i ograničavajuće kad se radi o osobi od 30 ili 45 godina. Kad uvidite da je stvarni klijent hologram, prednost je ta što klijent koji je pred vama više ne treba pomoć pa može zauzeti povoljniju poziciju, poziciju svijesti svjedoka, umjesto da se identificira s izmučenim ili zaleđenim dijelom. Time se bitno umanjuje opasnost od abreakcije ili retraumatizacije i klijentu se pomaže da iskoristi mudrije i naklonjenije aspekte jastva. Budući da se za hologram smatra da ima vlastitu mudrost, uloga terapeuta razmjerno je olakšana: mora samo usmjeravati klijenta da sluša i slijedi vlastiti hologram. Iscjeljujući one dijelove jastva koji su bili „zaleđeni u vremenu", uglavnom prije sedme godine života, oslobađamo sebe i svoje klijente od ograničavajućih obrazaca koji nam mogu kočiti napredak, odnose, uspjeh i sreću te voditi prema tjeskobi, depresiji, fobijama, ovisnostima i drugim emocionalnim problemima. Budući da nova biologija pokazuje da naš um upravlja biološkom strukturom, pa i genima, iscjeljenjem holograma možemo spriječiti pa čak i izliječiti fizičku bolest. Mislim da velika većina bolesti proizlazi iz otpora ili proturječne energije odnosno ustrajavanja na mislima koje nisu u skladu s našim višim jastvom. (Jedina je iznimka veoma malen broj ljudi rođenih s genetskim poremećajima a čak se i njima može pomoći energetskim iscjeljivanjem.) Fizički se simptomi mogu promatrati kao korisno zrcalo koje odražava ono što se u našoj psihi „zaledilo u vremenu" i što treba iznijeti na svjetlo i toplinu svijesti. Loša prehrana i okolišni otrovi mogu utjecati na naše zdravlje, virusi ili bakterije mogu rezultirati simptomima, ali tek onda kad je tijelo već oslabjelo od emocionalnog stresa. Bruce Lipton, molekularni biolog i nekadašnji predavač biologije na Sveučilištu Stanford, ističe da je 95% bolesti posljedica stresa - a 100% stresa posljedica je pogrešnih uvjerenja. Metoda reprogramiranja životne matrice tvrdi da se svako od tih „pogrešnih uvjerenja" može pratiti do njegova ishodišta, zaleđenog holograma koji treba iscijeliti. Kad sam s Karlom učila metodu reprogramiranja životne matrice, razgovarali smo o tome bi li naše holograme trebalo reintegrirati. U svojem emancipirajućem stilu Karl je rekao da nema pravila - čini se ono što odgovara klijentu i hologramu. Moje je stajalište da je naše unutarnje jastvo poput obitelji. U zdravoj obitelji ljubav i komunikacija teku slobodno, no postoje jasne granice i odvojeni identiteti. Svatko doprinosi, svatko se osjeća slobodnim, svatko se razvija. Za razliku od toga, u disfunkcionalnoj obitelji trauma vodi do prekida komunikacije i blokira se protok ljubavi i osjećaja. Možda se ista stvar događa s nekim dijelovima našeg unutarnjeg jastva: možda se potiskuju, kritiziraju, isključuju, ignoriraju ili neprestano neopravdano okrivljavaju. Takvi se obrasci onda zalede u vremenu i često prenose s naraštaja na naraštaj - sve dok se nitko ne suprotstavi i prekine „lanac bola". Metodom reprogramiranja životne matrice ponovno se uspostavlja protok zdrave energije, tako da se disocirani dijelova jastva mogu sretno vratiti kući. Baš kao i u Hellingerovu modelu obiteljskih postava, ljubav tada slobodno teče. S tog stajališta, dovoljno je da se povežemo s hologramima (umjesto da ih reintegriramo), da ih prizovemo u svijest, da ih volimo i da im pomognemo da se pomaknu iz svojeg zaleđenog stanja. Hologrami naše prošlosti tad postaju prednost, prestaju biti teretom. Svašta se može dogoditi kad počnete susretati svoje holograme i kad vidite kamo vas vode! Tijekom jednog od mojih prvih tretmana reprogramiranja životne matrice, moj me četverogodišnji hologram uporno tražio da razgovaram s ocem, koji me poveo do dirljive scene iz njegova djetinjstva. Dogodilo se da sam potapkala po očevu osmogodišnjem hologramu i odradila malo međugeneracijskog iscjeljivanja. Tijekom jednog drugog tretmana moj me hologram odveo do trenutka kad sam se rodila, a zatim do smrti na bojnom polju u prošlom životu, koja je odražavala istu osnovnu temu. S drugim sam hologramom plesala na putu od žute opeke u zemlji Oz, držeći se za ruke s dobrom vješticom Glendom. Otkako sam počela primjenjivati metodu reprogramiranja životne matrice, pozabavila sam se mnogim traumatičnim sjećanjima iz prošlosti koja sam već bila „riješila" pomoću EFT-a. Rezultat je bio taj da se osobni problem, na kojem sam radila gotovo 30 godina, duboko promijenio u roku od nekoliko tjedana. Otkako radim na svojim hologramima, potencijalno traumatične situacije rješavam s lakoćom, skladom, prihvaćanjem i opuštenošću. Na neki istančaniji i dublji način osjećam se potpunijom, prisutnijom i življom. EFT može iz bolnih sjećanja ukloniti emocionalni naboj, no na njegovu mjestu ostaje praznina. Za razliku od EFT-a, reprogramiranje životne matrice iscjeljuje prošlo sjećanje i nadomješta ga novim, pa se prizivanjem starog sjećanja javlja radostan energetski otisak. Prema zakonu privlačenja, što god da smo odaslali, vratit će nam se, tako da zadržavanje tih novih pozitivnih slika ne samo da godi nego ujedno znači i da stvaramo sasvim novu budućnost. S obzirom na to da smo u konačnici svi Jedno, to iscjeljivanje odašilje valove u svemir. Iscjeljujući svoje klijente, iscjeljujemo sebe. Iscjeljujući sebe, iscjeljujemo jedni druge. Iscjeljujući svoju prošlost, iscjeljujemo svoju budućnost - osobno i kolektivno. Dok učite o hologramima i reprogramiranju matrice, stojite na pragu nove pustolovine u iscjeljivanju emocionalne ili fizičke bolesti i oslobađanju našeg golemog ljudskog potencijala. Uživajte u ovoj knjizi - i, prije svega, iskoristite ovo predivno novo sredstvo. Za sebe. Za svoje klijente. I za naš svijet. Gill Edwards, rujan 2009. www.livingmagically.co.uk UVOD Karlova priča o reprogramiranju matrice Reprogramiranje životne matrice razvio sam 2006. godine, no priča o tome kako sam došao do te tehnike počinje mnogo prije, još 1987. S 21 godinom doživio sam nešto što bi se jedino moglo nazvati spontanim duhovnim iskustvom. Dvije godine koje su prethodile tom iskustvu neprestano sam imao potrebu biti sam. Budući da sam oduvijek bio druželjubiva osoba koja uživa u društvu drugih, to mi je bilo novo. U tom su mi razdoblju mnogi životni problemi onemogućavali da vrijeme provodim sam, no na kraju sam si, 1987., uspio osigurati godišnji odmor i našao sam se na plaži u Španjolskoj. Duhovno iskustvo dogodilo mi se osmog ili devetog dana mojeg 12-dnevnog odmora. Teško ga je opisati riječima: kao da sam iznenada osjetio duboku povezanost s univerzumom. Kao da sam se mogao zagledati duboko u duh ljudi koje sam susretao i otkrivati im univerzalne istine koje su mi dotad bile nepoznate. Ne znam kako mi se u to vrijeme promijenilo ponašanje, no bilo mi je jasno da me ljudi drugačije doživljavaju; prilazile su mi čak i nepoznate osobe te odmah otvoreno razgovarale o svojim problemima i brigama. Neobična se pojava nastavila i nakon mojega povratka s odmora. Ljudi koji dotad nisu bili prijatelji dolazili su mi kući i slušali me kako govorim i iznosim svoje uvide. Privukao sam skupinu „sljedbenika", iako mi to nije bila namjera. A onda, sedam mjeseci poslije, kako je nenadano došla, pojava je tako nenadano i prošla. Jednog me dana jedan od „sljedbenika" pogledao i rekao: "Gotovo je, zar ne?" Imao je pravo. Svima je to bilo jasno kao i meni. Slijedećih šest godina putovao sam i radio diljem svijeta, međutim iza moje želje za putovanjem krila sa duboka misija koja me sasvim prožimala: vratiti se na plažu, na mjesto za koje sam vjerovao da ću na njemu povratiti dar i spoznaju bez kojih sam ostao. Dok sam 1993. vodio bar u Londonu, upoznao sam Adele, moju sad bivšu ženu. Preselili smo se u Ameriku, gdje nam se rodilo prvo dijete, a nakon toga u Hong Kong. Uslijedilo je drugo dijete. U to sam vrijeme još tragao za svojim duhovnim iskustvom pa nikad nisam sasvim sudjelovao u braku, što se s vremenom odrazilo na naš odnos. Adele je imala dinamičnu i uspješnu karijeru tako da je, kad smo se 1996. vratili u Englesku, bilo logično da ja budem taj koji će ostati kod kuće i brinuti se za djecu. Međutim, iako je to rješenje bilo praktično, dodijeljena me uloga nikako nije zadovoljavala. Jedina utjeha bio mi je roman koji sam napisao, ali nikad objavio, koji me povezivao s iskustvom na plaži. Kako mi se brak pogoršavao, sve sam više pio i pušio te sam se osjećao sve izoliranijim. Posljedica toga bila je da su mi samopouzdanje i samopoštovanje pali na najnižu moguću razinu. I zdravlje mi je neminovno krenulo silaznom putanjom. Neprestano su me boljeli donji dio leđa, vrat i ramena. Prvi put u životu trebale su mi naočale. Probava mi se jako pogoršala i patio sam od tako teških alergija i preosjetljivosti da sam morao na pretrage za rak crijeva. Postajao sam otporan na inzulin i našao sam se u predijabetičnom stanju. Pala mi je razina energije i mučio me kronični umor, tako da se često događalo da djecu odvezem u školu, vratim se kući, legnem i prespavam dan. Svaka je obveza iziskivala golem napor i užasavao sam se i najjednostavnijih stvari, poput odlaska u samoposluživanje. Kako je vrijeme prolazilo, počeo sam padati u depresiju. Kad sam se napokon razveo od žene početkom 2002., a tad sam već i mentalno i fizički bio u groznom stanju, istodobno mi se dogodilo nekoliko stvari koje su me navele da posjetim centar za post u Tajlandu. U tom sam razdoblju otkrio i EFT. Tijekom sljedećih mjeseci stvari su krenule nabolje. Leđa su mi se poboljšala, više nisam trebao naočale, imao sam više energije i entuzijazma te mi se povećalo samopouzdanje. To se nije događalo preko noći, nego su dobra razdoblja trajala sve dulje, a loša sve kraće. I na kraju sam, u sljedećih nekoliko godina, opet počeo uživati u životu. Nakon vlastitih odličnih rezultata postignutih EFT-om, odlučio sam se školovali za praktičara i nekoliko sam godina proveo radeći s klijentima da bih i sam postao učitelj EFT-a. A onda sam 2006. položio rigorozne ispite iz teorije i prakse kako bih postao majstor EFT-a, jedan od 29 na svijetu. Budući da sam prirodno privlačio mnogo klijenata i polaznika s autoimunim poremećajima i drugim teškim bolestima, osmislio sam obuku za ,,EFT za teške bolesti", koja je bila jednako popularna medu medicinskim profesionalcima kao i među laicima. Nekoliko godina strastveno sam se i usredotočeno bavio time te obučavanjem praktičara EFT-a diljem svijeta. Godine 2006., dok sam vodio obuku praktičara EFT-a u Australiji, slučajno se dogodilo nešto što je bitno promijenilo moj način rada. Tijekom tretmana jedna je polaznica, koja se suočavala s iznimno traumatičnim sjećanjem, rekla: „Tako jasno vidim sliku mlađe sebe da bih je mogla potapkati." (Ako se prvi put susrećete s EFT-om, ova će vam rečenica poslije postati jasnija.) Potaknuo sam je da to učini, što je imalo nevjerojatne rezultate. I tako se rodila metoda reprogramiranja životne matrice. Otad se razvila u mnoštvo tehnika. Za razliku od tradicionalnog EFT-a, nudi niz protokola za različita stanja, a rezultati kojima sam svjedočio fenomenalni su. Jednako su tako i oni koje sam obučio da je primjenjuju doživjeli nevjerojatne ishode bilo u radu s klijentima bilo sami na sebi. Jedan od mnogih čudesnih rezultata koje sam doživio dogodio se kad sam Sashi Allenby, koautorici ove knjige, radeći s njom 20 minuta tijekom leđnog tečaja, pomogao da riješi bipolarni afektivni poremećaj. I zato me nije nimalo iznenadilo što me 2008. pitala može li zajedno sa mnom pisati ovu knjigu. Presretan sam što vam mogu ponuditi ovu osnažujuću tehniku koja će vam promijeniti život. Želim vam mir i sreću na putu otkrivanja reprogramiranja životne matrice. Sashina priča o reprogramiranju matrice Godine 2005. mijalgični encefalomijelitis (ME), stanje za koje zasad još nema lijek, sasvim me bio onesposobio. Budući da sam prije bila vrlo aktivna predavačica izvedbenih umjetnosti i trenerica osobnog razvoja, isprva sam zbog bolesti bila shrvana. No ono što se isprva činilo kao nedostatak, s vremenom pokazalo kao sreća u nesreći. Počelo je kao put tako dubokog osobnog razvoja da sam sada iznimno zahvalna na bolesti i svemu što me naučila. Kao mnoga velika putovanja, i moje je započelo prekretnicom. U to se vrijeme nisam mogla sama ni kupalt ni odijevati. Ležala sam u krevetu 20 sati na dan i neprestano u glavi vrtjela negativne misli o užasu u koji mi se život pretvorio i o beznadnosti situacije. Međutim jednog dana, u naletu iznenadnog nadahnuća, shvatila sam da je bol neminovna, s obzirom na moje fiziološko stanje, ali da je patnja definitivno stvar izbora. Budem li si neprestano ponavljala da je situacija u kojoj se nalazim strašna i da je moj život gotov, ometat ću vlastito ozdravljenje - naučila sam to još prije mnogo godina čitajući knjige Loulse Hay, no tek sam sad shvatila istinitost te tvrdnje. U tom sam trenutku odlučila prestati boriti se protiv svoje bolesti. Obećala sam si da ću prihvatiti postojeće stanje te da ću iz njega učiti i nazivala sam sebe osobom koja se „oporavlja" od ME-a, a ne osobom koja „pati" od ME-a. Putovanje koje je uslijedilo bilo je jednako dojmljivo kao i moja prekretnica. Sve što sam trebala naučiti da bih se oporavila pojavljivalo se samo od sebe na mojem putu. Sreća mi je bila naklonjenja. Često samu sebe pitam: „Bi li mi se sve te stvari dogodile da nisam počela drugačije razmišljati?" Sumnjam, zato što mislim da je, zapravo, golema promjena u mojoj svijesti bila ta koja je privukla prave okolnosti za oporavak. S fizičkim aspektima svoje bolesti nosila sam se raznim tehnikama i postizala dobre rezultate. Ali psihološki gledano, imala sam još mnogo problema. Većina ih je proizlazila iz invazivnih sjećanja koja su me godinama mučila. Probala sam razne razgovorne terapije i druge modalitete liječenja, uključujući hipnoterapiju, psihoterapiju, savjetovanje, meditaciju i akupunkturu. Završila sam tečajeve joge, shiatsua, reikija i life-coachinga. Imala sam i golemo iskustvo u mijenjanju destruktivnog ponašanja, s obzirom na to da sam kao nastavnica radila s tinejdžerima s problemima u ponašanju. No unatoč mojem traganju nisam bila ništa bliže tomu da stanem na kraj emocionalnoj boli u kojoj sam živjela. Sve se promijenilo kad sam otkrila EFT. Moje prvo iskustvo s tom tehnikom bilo je fenomenalno. Listove su mi trgali takvi bolovi da sam imala osjećaj kako mi živčanim sustavom teče sumporna kiselina. Zbog bolova koji su me mučili već 15 mjeseci odobren mi je i doplatak za pomoć i njegu. A onda sam naišla na EFT. Iz knjige sam naučila kako se tapka i primijenila sam tehniku na bolna mjesta. Nakon nekoliko minuta imala sam osjećaj kao da mi u stražnjim dijelovima nogu puca led. A onda se javio prodoran bol koji mi je krenuo Iz nogu, uz kralježnicu pa kroz tjeme. Rasplakala sam se, istodobno se smijući i jecajući. To je trajalo nekoliko minuta, a onda sam prestala. Bolovi koji su ino Inko dugo mučili I onesposobljavali sasvim su nestali. Nakon ovog nevjerojatnog iskustva željela sam završiti tečaj za praktičara EFT-a. Osobito me privukla mogućnost suradnje s Karlom Dawsonom, unatoč tomu što je bilo trenera koji su bili bliže mojem mjestu stanovanja i što mi je putovanje, s obzirom na moje fizičko stanje, bilo problem. Tada još nisam znala da je Karl imao iskustva s ME-om ni da je i sam EFT-om prebrodio zdravstvene probleme vezane za kronični umor. Kao da me univerzum usmjeravao prema njemu. Na početku prvog trodnevnog tečaja za praktičare, rekla bih da sam bila 40% izliječena od ME-a. Nakon završetka ta tri dana, bila sam 70% izliječena. A čemu sam mogla zahvaliti taj čudesan preokret? Stvar nije bila samo u tome što sam EFT-om riješila fiziološke simptome. Štoviše na tečaju sam naučila da su oni tek vrh sante leda. Stvar je bila u tome što sam se tri dana bavila traumama iz djetinjstva i životnim iskustvima koji su pridonijeli mojim pogrešnim uvjerenjima i iskrivljenom viđenju sebe i svijeta. To se nalazilo u korijenu fizičke bolesti koja me mučila. Važno je shvatiti da ne želim reći da je problem ME-a samo u glavi - naprotiv. Naučila sam, a to ćemo vam pokazati i u ovoj knjizi, da sva zdravstvena stanja istodobno postoje u glavi i u tijelu te da ono što pogađa fiziologiju pogađa i psihu. Treba to naglasiti zato što postoje predrasude glede MK-a koje sežu još iz vremena kad se smatrao isključivo psihičkom bolešću. Želim naglasiti razliku između stare paradigme, koja je pogrešno tvrdila da ME postoji isključivo u glavi, i nove paradigme, s područja znanosti tijela i uma, koja pokazuje kako stres i trauma mogu stvoriti bolest. Ali najprije više o mojem putu ozdravljenja. Osim od ME-a, čitav svoj odrasli život patila sam od bipolarnog afektivnog poremećaja, poznatijeg kao manična depresija. Otprilike svakih šest tjedana zapala bih u duboku depresiju koju sam uspoređivala s kompletnim odcjepljenjem od izvora. Izmjenjivala se sa snažnim porivima koji su me tjerali da se sasvim usredotočim samo na jednu stvar nauštrb bilo kakve ravnoteže u životu. Patila sam od poremećaja gotovo 20 godina prije nego što je postavljena točna dijagnoza; razorio mi je poslovni život, odrazio se na odnose i uništio mi je radost življenja. Kad sam se upisala na tečaj EFT-a, jedini mi je cilj bio svladati ME. Nisam ni znala da se bipolarni poremećaj može izliječiti i to još u tri dana tečaja. Međutim dok sam radila s drugom članicom iz skupine, naišla sam na poteškoću. Naime primjenjivale smo EFT kako bismo razriješile sjećanje na zlostavljanje, kad sam iznenada zapala u bipolarnu depresiju. Što se može usporediti s katapultiranjem unatrag brzinom od 1 500 kilometara na sat. U tom stanju iznenada sam se prestrašila tolikog broja ljudi u prostoriji. No Karl je primijetio moj problem i primijenio je na meni tehniku reprogramiranja životne matrice (iako su to bile rane faze te tehnike tako da još nije imala ni ime). Ne samo da sam brzo razriješila traumu nego sam izašla i iz depresije, što je bilo sasvim netipično. Sve do tog trenutka u pravilu su mi trebali tjedni da bih se nakon takve epizode opet osjećala svojom. No najnevjerojatnije je to što sam tada posljednji put doživjela bipolarnu depresiju. Očito je sjećanje na kojem sam radila bilo glavni okidač tog stanja. Pridržavajući se naučenog na tečaju za praktičare EFT-a, nastavila sam sama raditi dalje primjenjujući EFT i reprogramiranje životne matrice. Nekoliko mjeseci poslije oporavila sam se od ME-a 90%. Daljnjim multidisciplinarnim pristupom svojem zdravlju, koji je uključivao još jednu tehniku energetske psihologije poznatu pod nazivom PSYCH-K®, zatim prehrambene promjene, dodatke prehrani i ostepatsko liječenje Perrinovom tehnikom, ubrzo sam povratila sto posto svojeg zdravlja. Nakon završenog tečaja, intenzivno sam 18 mjeseci radila s klijentima, koristeći se EFT-om, a osobito tehnikom reprogramiranja životne matrice. To su bili sami počeci razvoja tehnike - zapravo, nije još imala ni naziv kad sam je isprva primjenjivala. Jednostavno sam je preuzela od Karla, promatrajući prvo njegov rad na meni, a poslije prateći i njegove demonstracije tehnike. Radila sam kao terapeutkinja s punim radnim vremenom i u svakom sam trenutku imala oko 40 pacijenata, uglavnom ljudi s teškim bolestima i odraslih koji su vukli traume iz djetinjstva. Ubrzo je postalo očito da ni jedan tretman ne mogu odraditi bez primjene reprogramiranja životne matrice. Napredak koji sam primjećivala u životima svojih pacijenata, koristeći se ovom tehnikom, bio je nevjerojatan. Klijentima koji su godinama išli na psihoterapiju i razne druge razgovorne terapije život bi se promijenio nakon pet do deset tretmana (iako su oni s teškim bolestima tehniku morali primjenjivati dulje da bi riješili svoje probleme). Nakon što mi je knjiga Radostan oporavak od sindroma kroničnog umora/ME-a: Ubrzano ozdravljenje tehnikama emocionalne slobode (Joyful Recovery from Chronic Fatigue Syndrome/ME: Accelerated Healing with Emotional Freedom Techniques) objavljena u mnogim zemljama diljem svijeta, bila sam ponukana napisati i ovu knjigu kako bih informacijama kojima raspolažem ponudila široj publici. Unatoč svojoj kvalificiranosti za čitav niz modaliteta liječenja, sa sigurnošću mogu reći da mi je tehnika reprogramiranja životne matrice omiljeno sredstvo u rješavanju fizičkih i emocionalnih problema. Veselim se što ću svoj entuzijazam za tu tehniku moći podijeliti s vama. EFT Kao što smo vidjeli, reprogramiranje životne matrice proizašlo je iz EFT-a. Ako ne znate što je to, radi se o sredstvu za samopomoć koje se koristi radi rješavanja fizičkih ili emocionalnih problema, destruktivnih obrazaca razmišljanja ili oblika ponašanja. Osmislio ga je Gary Craig, prilagodivši terapiju misaonog polja (TFT, Thought Field Therapy). EFT je pojednostavljena verzija svoje prethodnice. Podrazumijeva tapkanje po točkama tjelesnih meridijana, sustava kojim se koristi akupunktura. Tapkajući po točkama, osvještavate fizičke simptome ili negativna sjećanja. Time se iz energetskog sustava tijela otpuštaju životni stres ili fizički problemi i omogućava se povratak emocionalnog i fizičkog zdravlja. EFT je tehnika koja istovremeno uključuje um i tijelo jer, primjenjujući je, istovremeno lupkate po tijelu i razmišljate o problemima. Postigla je dojmljive rezultate u rješavanju sindroma kroničnog umora (ME), reumatskog artritisa, multiple skleroze (MS), sindroma iritabilnog crijeva (SIC), dijabetesa, astme, ruka, Crohnove bolesti, kolitisa, vitiliga, alopecije, hipotireoze, tjeskobe, paničnih napadaja, stresa, depresije i posttraumatskog stresnog poremećaja. Ovo su tek neki u nizu fizičkih i emocionalnih problema koje rješava. EFT shvaća da, želimo li izliječiti bolest, istodobno moramo liječiti um i tijelo. Također shvaća da većina od mnoštva bolesti koje su dio današnjeg društva proizlazi iz životnog stresa i traumi. Te se traume lako mogu riješiti EFT-om, a postignuti rezultati odmah se odražavaju na fizičko tijelo. Tehnika reprogramiranja životne matrice koristi se istim akupunkturnim točkama kao i EFT, čak ih se i lupka na isti način, ali se protokoli dviju tehnika bitno razlikuju. Zbog spomenutih sličnosti, prije korištenja tehnike reprogramiranja životne matrice korisno je svladati osnove konvencionalnog EFT-a. Međutim ako nemate nikakvih iskustava s njim, i dalje možete iz ove knjige svladiti tehniku reprogramiranja životne matrice zato što ćemo vas, prije uvoda u reprogramiranje životne matrice, upoznati s osnovama EFT-a. Uvod u tehniku reprogramiranja životne matrice Tehnika reprogramiranja životne matrice temelji se na određenom broju ključnih načela. Prvo je teorija kvantne fizike prema kojoj smo svi povezani jedinstvenim energetskih poljem, poznatim kao matrica. Naša problematičnija životna iskustva zadržavaju se u matrici kao slike, u obliku energetskih holograma svijesti. Tehnikom reprogramiranja životne matrice možemo komunicirati s hologramima, promijeniti te prošle slike i zamijeniti ih pozitivnijima. Na taj način mijenjamo zdravlje, sreću i blagostanje u sadašnjosti. Naši nas hologrami također drže u negativnim uvjerenjima destruktivnim za našu psihu. Reprogramiranjem životne matrice možemo riješiti ta negativna uvjerenja i povratiti zdravlje. Uz protokole tehnike reprogramiranja životne matrice, u knjizi se opisuju brojni Karlovi i Sashini tretmani, kao i slučajevi mnogih praktičara koji se koriste ovom tehnikom i postižu odlične rezultate. Neovisno o tome jeste li totalni početnik kad je riječ o EFT-u i reprogramiranju matrice ili iskusan praktičar, ova knjiga sadrži mnoštvo informacija koje možete iskoristiti radi mijenjanja vlastita života, života svojih klijenata, obitelji i prijatelja, pa i samog jedinstvenog energetskog polja. Želimo vam dobrodošlicu na početku puta osobne i globalne transformacije. PRVI DIO MATRICA, TIJELO I UM 1. POGLAVLJE MATRICA Reprogramiranje životne matrice temelji se na shvaćanju da smo svi međusobno povezani jedinstvenim energetskim poljem, za koje se općenito koristi naziv „polje" ili „matrica". Shvaćanje je na svjetlo dana prvi iznio otac kvantne teorije Max Planck 40-ih godina prošlog stoljeća. U dvadeset prvom stoljeću popularizirali su ga filmovi kao što su Tajna (The Secret), Koji k... uopće znamo?! (What the Bleep Do We Know?!) i u novije vrijeme Matrica života (The Living Matrix) te knjige poput Božanske matrice (The Divine Matrix) Gregga Bradena i Polja (The Field) Lynne McTaggart. Da biste se koristili tehnikom reprogramiranja životne matrice, dovoljno je da u osnovama shvaćate ovu matricu. Ako niste znanstveno potkovani, ne bojte se, ne morate biti kvantni fizičar da biste je shvatili - štoviše, reprogramirati matricu možete i samo na temelju spoznaje da smo svi međusobno povezani jedinstvenim energetskim poljem. Neki od naših najboljih stručnjaka za reprogramiranje životne matrice možda su pogledali jedan ili dva od spomenutih filmova i doista shvaćaju da smo svi povezani matricom, ali teško da bi mogli pružiti i najosnovnije znanstveno objašnjenje za to. Stoga nam je ovdje cilj ponuditi kratko i jednostavno objašnjenje znanstvenih zakonitosti na kojima se temelji tehnika reprogramiranja životne matrice. Želite li podrobnije ući u problematiku, predlažemo vam da se pozabavite navedenim knjigama i DVD-ima. No da biste mogli primjenjivati reprogramiranje životne matrice, dovoljno je pridržavati se sljedećih načela. Svi smo načinjeni od energije koja tako brzo vibrira da se stvara dojam kako smo čvrsta materija. 1. Svi smo međusobno povezani mrežom poznatom kao matrica. 2. Svoje misli odašiljemo u matricu i ponovno ih privlačimo kao životno Iskustvo. 3. Svoj doživljaj života možemo promijeniti tako da promijenimo slike u matrici. Prođimo sad ta načela nešto detaljnije: 1. Svi smo načinjeni od energije Prije pojave kvantne fizike sva se materija smatrala čvrstom. Podrazumijevalo se da su neki tipovi materije čvršći od ostalih - da je metal čvršći od ljudi, a beton od životinja - no, općenito gledajući, materija se doživljavala kao nepromjenjiva masa. Međutim kvantna nas je fizika naučila, rečeno u najkraćim crtama, da svijet nije čvrst. Načinjen je od elektromagnetske energije koja je nadalje načinjena od raznih atomskih i subatomsklh čestica. Naš čvrst svijet zapravo je iluzija - iza njega se krije vibracijska stvarnost. Činjenica je da čestice od kojih smo sastavljeni vibriraju tako brzo da se stvara dojam kako smo čvrsta materija. Ovdje se volimo poslužiti usporedbom s električnim ventilatorom: kad se zaustavi, možemo vidjeti razmake između lopatica, no dok radi, djeluje kao kompaktan predmet. Jednako tako i mi, dok atomi koji čine našu fiziologiju vibriraju, djelujemo kao cjelina, a u stvarnosti smo energija u pokretu. 3. Povezani smo mrežom Dio prijašnje znanstvene paradigme bila je i pretpostavka da gotovo 90% našeg svemira čini prazan prostor. U Božanskoj matrici Gregg Braden ističe nedostatke ovakvog načina razmišljanja: „Ako je doista prazan, nameće se jedno važno pitanje na koje treba odgovoriti: Kako valovi energije, koji prenose sve, od naših poziva mobilnim telefonima do reflektiranog svjetla koje nam omogućava da vidimo slova na ovoj stranici, putuju s jednog mjesta na drugo? Baš kao što se mreškanje od mjesta na kojem je kamen bačen u ribnjak vodom širi dalje, nešto mora postojati što prenosi vibracije života od jedne točke do druge." Kvantna nas je fizika naučila da ono što se nekad smatralo praznim prostorom, sadržava veliku mrežu koja povezuje sve u našem univerzumu: matricu. 3. Odašiljemo svoje misli... i opet ih privlačimo natrag Shvativši postojanje tog jedinstvenog energetskog polja, došli smo i do spoznaje da smo tvorci svoje stvarnosti, zato što ono na što se usredotočimo odašilje valove u matricu koji nam se vraćaju u obliku naših iskustava. Film i knjiga Tajna Rhonde Byrne i djela Esther i Jerryja Hickson, kao što je Traži, i bit će ti dano (Ask and it Is Given), pomogli su mnogim ljudima da shvate da u životu dobijemo ono na što se usredotočimo. Mnogi od nas sad su naučili da univerzum reagira na svijest i da naše misli postaju stvarnost. U svijetu koji nas okružuje matrica nam reflektira naša uvjerenja, strahove, nade i snove. Taj je „zakon vibracijskog privlačenja". Privlačimo iskustva vibracijske frekvencije slične našoj. Što god da odašiljemo, vraća nam se kao životno iskustvo koje se podudara s našim signalom. Nekim je ljudima uvredljiva zamisao da sami „stvaramo svoju stvarnost". Razlog tomu je što imaju dojam da se njome okrivljavaju oni što su stvorili stvarnost koja je sve samo ne privlačna. Međutim, kao što ćemo poslije pokazati, mnogo od onoga što privlačimo povezano je s našim prijašnjim životnim iskustvima. Točku privlačenja možemo promijeniti i to tako da reprogramiranjem životne matrice neposredno radimo na tim iskustvima. Dakle ne samo da nas se ne krivi za stvarnost koju smo stvorili, nego da nas se jača da stečenom spoznajom i znanjem nešto učinimo glede te stvarnosti. 4. Možemo promijeniti doživljaj života tako da promijenimo slike u matrici U vezi s time željeli bismo iznijeti jedinstveno tumačenje koje objašnjava zašto kod nekih ljudi zakon privlačenja jednostavno ne djeluje. Sva naša životna iskustva stvorila su slike u našoj matrici. Ako su one pozitivne i poticajne, pomažu nam da privučemo još više onog što želimo. No ako su negativne i destruktivne, takva ćemo iskustva privlačiti. Pukom željom za drugačijim iskustvima, dok imamo te destruktivne slike u polju, nećemo promijeniti točku privlačenja. Međutim kad počnemo primjenjivati tehniku reprogramiranja životne matrice, doslovce mijenjamo slike u svojem polju i tako mijenjamo smijer života privlačeći drugačija iskustva. Kad je Karl prvi put čuo za zakon privlačenja, zamislio ga je kao veliku ruku koja se spušta s neba i izabire ljude koji će imati bolja životna iskustva! Danas kad zna za slike u polju, shvaća koliko je ta predodžba bila pogrešna. Privlačimo iskustva koja su slična našim slikama i ljude sa slikama koje su ulične našim slikama. Sve dok ne promijenimo svoje slike, nastavit ćemo privlačiti iste stvari. Prijo nego što objasnimo kako reprogramiranjem životne matrice možemo promijeniti slike u našem polju, pogledajmo i druga polja koja postoje kao dio naše stvarnosti te kako djeluju na naše ponašanje i točku privlačenja. LOKALNA POLJA Baš kao što postoji jedinstveno energetsko polje koje povezuje sva bića, postoje i lokalna polja oko našeg tijela koja ne oblikuju samo naš fizički oblik nego i ponašanje, običaje i navike. Ta se polja razliku od matrice zato što su oko nas. No istovremeno su to potpolja koja su dio matrice. Pogledajmo kako utječu na naš svakodnevni život. Polja — obrasci prošlosti U svojim ranim dvadesetima Sasha je redovito uzimala amfetamine i halucinogene kako bi blokirala emocije vezane za djetinjstvo i životne traume. Činila je to osam godina, počevši s 19 i prestavši s 27. Jedno određeno razdoblje u ranim dvadesetima uzimala je uličnu drogu poznatu kao speed. Uzimala bi je svaki petak navečer, probdjela bi većinu noći i naglo bi se se budila subotom ujutro. Njezin tadašnji partner ostajao bi u krevetu i prespavao bi čitav dan, a ona bi ležala uz njega, nemoćna da se na bilo što natjera, neprestano vrteći u glavi što je rekla ili učinila. Zapravo bi samu sebe nekoliko sati u komadu psihički maltretirala. Nastavila je s tim obrascem još nekoliko godina. lako s 25 više nije uzimala speed, i dalje se svake subote rano budila. Nastavila se mučiti istim obrascem opsesija oko onog što je učinila, tako da je subota za nju uvijek bila bolan i uznemirujući dan ispunjen tjeskobom i samopreispitivanjem. Obrazac se nastavio sve do njezinih tridesetih kad ga je uspjela razbiti tehnikom reprogramiranja životne matrice i EFT-om. Sasha je također određeni broj godina provela u radu s tinejdžerima s teškim problemima u ponašanju. Predavala je terapeutsku dramu kao sredstvo koje je djeci pomagalo da razmisle o onom što čine te da osvijeste svoje destruktivno ponašanje koje je često bilo na rubu kriminala. Terapeutskom dramom o uličnom kriminalu omogućila im je da glume i žrtvu i počinitelja kako bi iskusili sve aspekte problema. Djeca su pokazala velik napredak na nastavi i Sasha je bila oduševljena. Osjećala se kao da mijenja svijet! Međutim većina je pobjeda bila kratkog daha. Za vrijeme svojeg desetogodišnjeg braka Karl je imao sve više problema s donjim dijelom leđa. Patio je od prolapsa diska i uklještenja živca. Kako mu je nezadovoljstvo brakom raslo, tako su mu so pogoršali simptomi. Zbog neprestanih bolova čak je i sinu Danielu rekao da se više neće moći zajedno baviti sportom. Kad mu je brak okončao i kad je počeo raditi na svojim problemima, poteškoće s leđima su se povukle. Međutim svakog Božića, kad bi čitav dan proveo s bivšom ženom i djecom i vratio se u stare obrasce, kako bi dan odmicao, tako bi se bolovi sve više vraćali. Nakon toga trebalo bi mu nekoliko dana da se opet osjeća „normalno". Godinama poslije, dok je radio s jednim praktičarom holističke medicine koji se koristio dijagnostičkom metodom poznatom pod nazivom META-Medicine® (o kojoj ćemo govoriti u Poglavlju 3), rečeno mu je da je njegov problem povezan sa samopodcjenjivanjem. U prvom se trenutku snebio na tu opasku, ali onda mu se učinila logičnom. Doista se osjećao podcijenjenim u obiteljskoj situaciji u kojoj se našao. Bio je muž koji je ostajao kod kuće s djecom i imao je ženu vrlo jakog i dominantnog karaktera. Vraćajući se u blagdansko vrijeme u staru kuću, osjećao se onako kako se osjećao dok je bio u braku. Što je zajedničko svim tim obrascima ponašanja? Odgovor glasi: „polja". Sve naše ponašanje, bilo ono poticajno ili autodestruktivno, ima svoje vlastito polje koje nas potiče da reagiramo na određeni način. Koncept polja nije nov. Postoji već određeni broj poznatih polja kao što su, primjerice, gravitacijsko i magnetsko. Usto rad biologa Ruperta Sheldrakea upućuje na to da sve žive stanice, tkiva, organi i organizmi također imaju svoja polja, koja on naziva „morfnim poljima". Ona oblikuju svaku pojedinu vrstu. Sheldrake nas je uvelike zadužio zato što je njegov rad nadahnuo mnoge tehnike reprogramiranja životne matrice. Morfna su polja habitualna, odnosno što se više ponavljaju, to su snažnija Na njih utječu prijašnji događaji i to procesom koji se naziva „morfna rezonancija". Svaka pojedina stanica, organ ili vrsta poprimaju specifičan oblik zbog svoje morfne rezonancije sa sličnim stanicama, organima ili vrstama iz prošlosti. Bihevioralna polja Usto što određuju oblik, polja određuju i sociološke obrasce, običaje, ponašanje i navike uma. Nameću živčanom sustavu ritmične obrasce koji djeluju na osjetilne i motoričke dijelove mozga i tako utječu na ponašanje. Svaka vrsta, uključujući ljudsku, ima svojevrsno urođeno instinktivno ponašanje. Usvajamo ga morfnom rezonancijom s članovima naše vrste koji su nam prethodili. Naučeno je ponašanje drugačije i utvrđuje se rezonancijom u nama samima. Naša se morfna polja učvršćuju ponavljanjem određenih obrazaca i ponašanja. Naučeno ponašanje i polja koja ga prate zapravo su važan dio našeg procesa socijalizacije. Da nema tih polja, u našem životu ne bi bilo nikakve strukture. Svaki oblik ponašanja, od najjednostavnijeg čina pranja zubiju do složenijeg čina komuniciranja s pripadnicima suprotnog spola, ima svoje polje koje su stvorila naša životna iskustva i koje je učvrstila rezonancija u nama. Mnoga od tih bihevioralnih polja mogu biti pozitivna i poticajna. Ako vam je život, primjerice, strukturiran i organiziran, vjerojatno ste stvorili pozitivna bihevioralna polja oko funkcioniranja. Ako vam u životu nedostaje strukture, bihevioralna su vam polja vjerojatno nešto kaotičnija. A ako ste opsjednuti redom ili vas čak muči stanje kao što je obuzeto prisilni poremećaj, vaša bihevioralna polja oko organiziranosti postala su prejaka. Mijenjanje bihevioralnih polja Kako mijenjamo ponašanje? Svi smo čuli izreku da se starog psa ne može naučiti novim trikovima. U svjetlu naših saznanja o bihevioralnim poljima, ta izreka zapravo govori o problematičnosti mijenjanja bihevioralnog polja. Pozabavimo se jednim uobičajenim scenarijem. Želite nešto promijeniti kod sebe i ovaj put doista vjerujete da ćete u tome i uspjeti. Možda čak i svima kažete za svoj plan. Određujete datum. Većina se ljudi odlučuje za ponedjeljak ili prvi u mjesecu. Jasno, najpopularniji izbor je prvi siječnja zato što se tada svi mijenjaju. To onda mora biti najbolje vrijeme, zar ne? Zacrtanog datuma ulažete svu svoju energiju u promjenu. Prvi dan dobro prolazi. Osjećate samopouzdanje i možda se čak hvalite svojim uspjehom. Stanje ostaje nepromijenjeno sljedećih nekoliko dana ili čak tjedana. Kako vrijeme prolazi, sve ste sigurniji u sebe. Možda čak mislite da ste pobijedili svoju „lošu naviku". Ako se radi o konzumiranju čokolade, možda pomislite da je u redu ako tu i tamo pojedete komadić. Ako se radi o redovitoj tjelovježbi, možda povremeno zabušavate. Pa u redu je koji put preskočiti termin, zar ne? Ili vas je možda netko uzrujao, pa time opravdate kratko vraćanje starim navikama, dok ne dođete opet k sebi. Ionako se radi o privremenom zastranjenju. Sutra ćete se opet pridržavati pravila. No velika je vjerojatnost da nećete. Zato što ćete se vratiti starom obrascu i opet biti na početku. Zvuči poznato? Pozabavimo se ovim univerzalnim obrascem. Što se ovdje doista dogada? Što više nešto ponavljate, to mu je polje snažnije. Ako se dugo vremena ponašate na određeni način, rezonancija takvog ponašanja je snažna i ima jak utjecaj na vas. Kad svjesno odlučite da nešto želite promijeniti, kad uložite mnogo energije u tu odluku i aktivno provedete promjenu, počnete se usklađivati s novim, takoreći oprečnim poljem. Razmotrimo to vezano za Sheldrakeovu opasku: „Tako dugo dok je sustav usklađen s poljem, ono ima materijalan učinak. Međutim ako se usklađenost promijeni, druga polja ulaze u igru: prvotno polje nestaje." Usklađujući se s novim poljem, osjećate se sasvim drugačije. Novo polje ima svoju rezonanciju i možda se zbog nje osjećate samouvjereni, sigurni i sposobni. No ako prebrzo pomislite da ste svladali problem i ako prerano povjerujete da je to novo polje sasvim stabilno, može vam se dogoditi da skliznete u staro ponašanje unatoč svom tom samopouzdanju koje vam daje rezonancija novog polja. Problem je u tome što čim se poskliznete, usklađujete se sa starim poljem koje još itekako odzvanja u vama. Sheldrake kaže: „Na svaki organizam najjače djelovanje ima morfna rezonancija iz njegovih prošlih stanja, zato što je organizam sličniji sebi u neposrednoj prošlosti nego bilo kojem drugom organizmu." Odmah prepoznajete staro polje. Ono je poput starog prijatelja, ali prijatelja kojem se neprestano vraćate iako znate da odnos s njim na vas djeluje destruktivno. Ako se već godinama vrtite u tom začaranom krugu i pitate se zašto niste dovoljno jaki ili što nije u redu s vama, sjednite, opustite se i prestanite si predbacivati. Naime ponašanje je veoma teško promijeniti samo snagom volje zato što volja dolazi iz svjesnog uma, a on nije jači od podsvjesnog uma ili polja. Štoviše, mislimo da su podsvjesni um i polja jedno te isto (više o tome u sljedećem poglavlju). Ako vam nisu pomogle druge intervencije, čak ni intervencije energetske psihologije koje kao da ama baš svima pomažu, eto objašnjenja zašto. Razriješivši staru traumu možda ste spriječili usklađivanje sa starim poljem, ali niste se uskladili s novim. Posljedica toga je da se novo ponašanje nije uspjelo stabilizirati. Što je onda rješenje? Reprogramiranjem životne matrice upoznat ćemo vas i jedinstvenom tehnikom čišćenja polja koja će vam pomoći da se uskladite s novim poljima i da ih stabilizirate. No to je tek dio procesa. Pokazat ćemo vam kako da se vratite onom što uzrokuje vaše destruktivno ili habitualno ponašanje te da pročistite energiju iz prošlosti koja vas zadržava u tom starom obrascu. Nadalje objasnit ćemo vam kako da stvorite nove slike u svojem polju tako da se možete početi usklađivati s novom navikom ili ponašanjem. Zapravo ćemo vam pokazati kako da stvorite novu sliku o sebi i kako da je onda stabilizirate novim i poticajnim poljem. Osobni doprinos Čim u svojem polju budete imali nove slike, počet ćete u život privlačiti nova iskustva. Često spominjemo Polje snova (Field of Dreams), film Kevina Costnera, u kojem se više puta ponavlja rečenica: „Sagradi, i doći će!" Stvorite li nova polja, u život će vam ući pravi ljudi i život će vam se početi mijenjati. No također je važno iskoristiti te prilike. U industriji osobnog razvoja popularna je sljedeća priča: Ribarska se brodica prevrne usred oceana i ribar se drži na površini pridržavajući se za nju. Sam sebi kaže: „Bog će me spasiti." Nailazi druga ribarska brodica s koje ga pokušaju izvući iz vode. No on odbija uz riječi: „Bog će me spasiti." Dupin mu nudi da će ga prebaciti do obale. Ribar odgovara: „Hvala, ne treba. Bog će me spasiti." Nailazi kit, također nudi prijevoz. Ribar odgovara: „Bog će me spasiti." Na kraju se utapa. Došavši u nebo, pita Boga zašlo ga nije spasio. Bog odgovara: „Poslao sam ribarsku brodicu, dupina i kita. Zašto se sam nisi spasio?" Dakle kad promijenite slike u polju, točka privlačenja počet će se mijenjati, no morat ćete i sami nešto poduzeti da vam se život doista promijeni. U Trećem dijelu knjige podrobnije se bavimo time kako promijeniti životna iskustva. Istražimo zasad odnos između sjećanja i naših lokalnih polja te kako se to odražava na reprogramiranje životne matrice. Sjećanje Mnogo toga govori u prilog tvrdnji da sjećanje nije pohranjeno u mozgu, kao što se prije mislilo, nego u lokalnim poljima. Na toj se spoznaji velikim dijelom temelji rad koji ćemo poslije obavljati tehnikom reprogramiranja životne matrice. Važno je da tu spoznaju usvojite kako biste bolje razumjeli tehniku. Ortodoksna medicinska teorija već neko vrijeme smatra da su sjećanja i navike pohranjeni kao „materijalni tragovi" u mozgu. Obavljeno je bezbroj eksperimenata koji su to trebali dokazati, međutim ni jednom nije uspjelo. Usto neuroznanstvenik Francis Crick smatra da postoji i praktičan problem glede zamisli da je sjećanje pohranjeno u mozgu. Ljudsko sjećanje često traje i desetljećima. S druge strane smatra se da se gotovo sve molekule u našem tijelu, osim DNK, izmjenjuju u roku od nekoliko dana, tjedana ili, u najboljem slučaju, mjeseci. Sjećanje stoga ne može biti pohranjeno u mozgu jer je i mozak podložan izmjeni molekula. Čini se da ljudi i životinje nasljeduju kolektivno sjećanje svih prijašnjih pripadnika vrste te da i sami pridonose tom sjećanju. Usto svi imamo i vlastita sjećanja, koja se također smatraju morfnim poljima. Usklađujemo se s njima autorezonancijom, kad su obrasci aktivnosti u živčanom sustavu slični uhrascima aktivnosti u prošlosti. Kao majstor EFT-a, a osobito radeći na uklanjanju energetskih poremećaja nastalih oko prošlih sjećanja svojih klijenata, Karl je počeo uviđati da »Jačanja zadržavaju u polju, a onda je naišao na rad molekularnog biologa Brunea Liptona. U svojoj prezentaciji Kako gore, tako i dolje: Uvod u fraktalnu evoluciju (As Above, So Below: An Introductiori to Fractal Evolution) snimljenoj na DVD-u, dr. Lipton govori o tome kako na svakoj stanici imamo receptore koji se usklađuju s jastvom matrice. Učenje Čini se da učenje prenosi morfnom rezonancijom. Iako ne odobravamo pokuse na životinjama, najsveobuhvatnija studija o učenju i morfnoj rezonanciji zaslužuje da je ovdje spomenemo. U studiji su se promatrali štakori u vodenom labirintu, štakori prvog naraštaja griješili su u prosjeku 165 puta prije nego bi došli do kraja labirinta. Svaki sljedeći naraštaj griješio je sve manje. Štakori trinaestog naraštaja imali su u prosjeku 20 pogrešaka. Kad je pokus ponovljen drugdje, zapanjujuće je da je prvi novi naraštaj štakora u prosjeku griješio 25 puta, s tim da su neki štakori već iz prvog pokušaja uspjeli izaći iz labirinta. Čini se da su novi štakori nastavili ondje gdje su stari stali i da su u kolektivnom nesvjesno morfnom rezonancijom preuzeli informacije potrebne za izlazak iz labirinta. I u prirodi se mogu zamijetiti bezbrojni primjeri morfne rezonancije. Kao zanimljiv primjer ovakvog učenja može poslužiti interakcija između rakova bodljaša i obalnih ptica. Svakog svibnja već 250 milijuna godina rakovi bodljaši polažu jaja na obali Zaljeva Delaware, daleko od dohvata morskih grabežljivaca. Međutim oko milijun obalnih ptica dolazi se gostiti tim jajima, neke zbog toga čak prelete 15 000 kilometara. Rakovi, koji zemljom kroče od doba dinosaura, kad ptice još nisu ni postojale, nisu mijenjali svoj program kako bi se obranili. S druge strane ptice su morfnom rezonancijom naučile svake godine u isto vrijeme vraćati se na plažu kako bi jele jaja rakova. Emocionalna polja Na temelju iskustva stečenog višegodišnjim radom na emocionalnom zdravlju drugih, rekli bismo da svako emocionalno stanje ima svoje polje. Određeni broj vodećih imena s područja osobnog razvoja također se bavio ovom mišlju, ali iz drugačije perspektive. Spomenuli bismo Esther i Jerryja Hicksa koji, u svojem genijalnom radu vezanom za kolektivnu svijestu poznatu kao Abraham, govore o vibraciji različitih emocionalnih stanja. Jedna od stavki njihova učenja jest podizanje vibracijskog stanja radi boljeg usklađivanja s izvorom energije. Sastavili su ljestvicu emocija: 1. Radost, 2. Strast 3. Zanos, znanje, osnaženost, sloboda, ljubav, cijenjenje revnost, sreća očekivanje, vjerovanje 5. Optimizam 6. Nada 7. Zadovoljstvo 8. Dosada 9. Pesimizam 10. Frustriranost, razdraženost, nestrpljenje 11. Osjećaj svladanosti 4. Pozitivno 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. Razočaranost Sumnja Zabrinutost Krivnja Obeshrabrenost Bijes Osveta Mržnja, gnjev Ljubomora Nesigurnost, krivnja, nedostojnost Strah, tuga, depresija, očaj, bespomoćnost Predlažu da osoba, kad se nalazi u jednom od nižih vibracijskih stanja, pokuša dosegnuti stanje koje je neznatno iznad onog u kojem se nalazi te da SS tako nastavi penjati emocionalnom ljestvicom. Ono što opisuju nalikuje na promjenu emocionalnih polja. Dok ponovno proživljavate određene emocije, možete prepoznati svoja nmocionalna polja. Zapamtite, morfna je rezonancija habitualna: što neku emociju više ponavljate, to ima jaču rezonanciju. Iz tog je razloga lako opet upasti u destruktivne emocionalne obrasce. Međutim tehnike poput reprogramiranja životne matrice, EFT-a i TFT-a neposredno utječu na emocionalna polja i mijenjaju ih. Usto u nastavku ove knjige naučit ćete kako vlastita destruktivna emocionalna polja pretvarati u pozitivna i poticajna. Polja bolesti Nakon što je otkrio Shaldrakeovo istraživanje o morfnim poljima i morfnoj rezonanciji, Karl je, naravno, počeo te teorije primjenjivati na svoje poimanje bolesti. Zapazio je da svaka bolest ima sebi svojstvenu morfnu rezonanciju. To se polje stvara preuzimanjem informacija iz kolektivnog nesvjesnog onih koji su od te bolesti patili u prošlosti i dodavanjem vlastitih tumačenja i očekivanja te ponavljanjem obrazaca ponašanja vezanih uz bolest. No postoji mogućnost da su oni koji su svladali neizlječivu bolest uspjeli, najrazličitijim intervencijama, promijeniti morfnu rezonanciju vezanu za stanje i tako se izliječiti. Nakon što je prebrodila sindrom kroničnog umora (ME), bolest koja je zasad neizlječiva, Sasha je bila uvjerena da joj je niz terapeutskih postupaka i metoda samopomoći pomogao da promijeni morfnu rezonanciju bolesti. Na početku je bila pod snažnim utjecajem kolektivnog nesvjesnog ostalih koji su bolovali od sindroma. Bolest je bila obavljena golemom količinom negativnostl i pogrešno shvaćanje rezultiralo je pogrešnom dijagnozom i diskriminacijom mnogih oboljelih koji su prethodili Sashi. Osjetivši na vlastitoj koži dio tih predrasuda, s obzirom na to da joj je trebalo dobrih godinu dana da joj postave dijagnozu i jer su medicinski profesionalci često odbacivali njezine simptome, Sasha je otkrila da je veoma lako uskladiti se s kolektivnim poljem ME-a i preuzeti uvriježena vjerovanja o bolesti, uključujući i stajalište da oporavak može trajati godinama, pa čak i desetljećima, te da se tek malobrojni sasvim oporave. Međutim primjenom niza tehnika, unosom dodataka prehrani i njezinom promjenom, došlo je do pomaka u svijesti i Sasha vjeruje da joj je to pomoglo da promijeni morfnu rezonanciju bolesti. Skeniranje polja ljudskog tijela Kad su Karl i Sasha tek počeli raditi na konceptu polja, činili su to bez ikakvog opipljivog dokaza da ta polja uopće postoje. No u međuvremenu su naišli na uređaj koji skenira polja ljudskog tijela i dobivene rezultate prikazuje na računalnom zaslonu. Program, koji s nevjerojatnom preciznošću dekodira polja ljudskog tijela, nastao je na temelju rada Petera Frasera, a Harry Massay inkorporirao ga je u tehnološki računalni program. U svojoj knjizi Dekodiranje polja ljudskog tijela (Decoding the Humand Body-Field), Fräser proširuje naše znanje o poljima tijela. Ona su sastavni dio tijela, nisu odvojena od tijela niti su izvan njega. Fraser navodi i morfna polja koja oblikuju tijelo i organe. Postoje različita polja vezivnih tkiva u tijelu, njima prolaze meridijani i u njima obitavaju emocije. Sva su ta polja, radi održanja zdravlja, obuhvaćena poljem srca. Dođe li do poremećaja polja, javljaju se bolesti. Sustav koji su stvorili Fraser i Massey, poznat kao Nutri-Energetic Systems® ili NES, može precizno odrediti emocionalne poremećaja, nutritivnu neravnotežu zatrovanost, prekid protoka informacija prema pojedinim organima i oko njih, kao i mnoge druge probleme koji se javljaju u poljima ljudskog tijela. lako NES ima vlastite sustave za liječenje tih poremećaja, njegova se tehnologija može koristiti u spoju s drugim modalitetima liječenja radi otkrivanja uzročnih čimbenika bolesti. Ta je tehnologija revolucionaran pomak u našem razumijevanju polja ljudskog tijela zato što nam omogućava da vidimo poremećaj u polju tijela određene osobe te da pristupimo njegovu rješavanju. lako nam mogućnost skeniranja polja nije neophodna da bismo uspješno primjenjivali tehniku reprogramiranja životne matrice, ta nam je tehnologija, već u najranijim fazama eksperimentiranja, pokazala da postoji veza između poremećaja uočenih NES-om i životnih trauma koje je osoba doživjela. Poslije ćemo vam pokazati kako da tehnikom reprogramiranja životne matrice izliječite životne traume te kako da iz polja svojeg tijela pročistite poremećaje. 2. POGLAVLJE TIJELO-UM: POVEZIVANJE MISLI, UVJERENJA I BIOLOGIJE U 70-im i 80-im godinama prošlog stoljeća naglo se shvatilo da um utječe na tijelo. U tom se razdoblju razvio pokret samopomoći i pioniri poput Louise Hay isticali su da tvrdnje i misli mogu utjecati na zdravlje. Međutim u to je vrijeme bilo malo znanstvenih dokaza koji bi poduprli povezanost uma i tijela. Glavni je problem bio u tome što su oni koji su razumjeli povezanost uma i tijela doveli u pitanje popularni zapadnjački znanstveni model, koji se uvelike oslanjao na darvinistički pristup znanosti. Taj je model na tijelo gledao kao na stroj koji se može pokvariti i kao na sredstvo koje podupire glavu! Bolesti su se suzbijale isključivo lijekovima, nije bilo prostora za tvrdnje da misli i uvjerenja mogu utjecati na zdravlje. Kad bi se koja takva tvrdnja i uspjela provući, bila bi odbačena kao newedgeovska teorija. Sashino najranije sjećanje na dovođenje u pitanje tog modela vezano je za dokumentarac koji je gledala u ranim 80-ima o oboljelima od raka koji su, vjerujući da se mogu oporaviti, djelovali na svoju sposobnost ozdravljenja, lako tada još nije imala ni deset godina, jasno se sjeća kakvu je to promjenu u njoj izazvalo. Obilježena kao „boležljlvo dijete", odgajana je u uvjerenju da joj jedino liječnici mogu pomoći. No dokumentarac je prikazivao muškarce i žene koji su se protiv smrtonosne bolesti borili vlastitim umom. Premda su prošli deseci godina prije nego što je naučila umom utjecati na svoje tijelo, Sasha nikad nije zaboravila pomak koji je u njoj izazvao taj film. I kad se onda sve promijenilo? Što je bilo prekretnica? Smiješno, ali upravo je farmaceutska industrija bila ta koja je pružila najviše znanstvenih dokaza da um djeluje na tijelo - industrija koja je zainteresirana za isključivo oslanjanje na farmaceutske lijekove. Ironija je u tome što su neprestanim dokazivanjem placeboučinka pomogli da mi potvrdi povezanost uma i tijela. Placebo-učinak Farmaceutska industrija placebo doživljava kao gnjavažu - nešto „što ometa istraživanje". Svaki put kad se testira neki lijek, farmaceutske tvrtke moraju u test ubaciti i inaktivnu supstancu, placebo, kako bi provjerile djelovanje lijeka. Ono što je nevjerojatno jest to da u mnogim slučajevima inaktivna supstanca djeluje gotovo jednako dobro kao i lijek. Čini se da percepcija koju osoba ima o učinku lijeka pozitivno djeluje na njezino ozdravljenje. Fasciniranost placebo-učinkom navela je znanstvenika Davida Hamiltona da napusti svoje prestižno radno mjesto u farmaceutskoj industriji i da se posveti istraživanju i pisanju o povezanosti tijela i uma. Na tu je temu napisao knjige Važna je misao: Zašto je točno da um vlada tijelom (It's the Thought That Counts: Why Mind over Matter Really Works) i Kako umom izliječiti tijelo (How Your Mind Can Heal Your Body). Obje knjige objedinjuju bezbrojne istraživačke eksperimente koji ističu prirodu placebo-učinka. U jednoj se studiji, primjerice, trudnicama davao lijek za koji im je rečeno da će im suzbiti povraćanje i mučnine. Onda se od njih tražilo da progutaju uređaj koji mjeri želučane kontrakcije uzrokovane mučninom. Lijek koji su dobile doista je suzbio kontrakcije, kao što je rečeno. Međutim žene su, zapravo, dobile sirup od korijena ipekaka, lijek od kojeg im je trebalo čak biti gore. Moć autosugestije ne samo da je nadvladala mučninu nego i djelovanje lijeka. Ova i brojne druge studije pokazuju da su naše misli, osjećaji i uvjerenja o tome kako će neki lijek djelovati na nas sastavni dio našeg procesa ozdravljenja. Stoga, ako se možemo izliječiti snagom uvjerenja u djelovanje neke neaktivne supstance, onda se možemo izliječiti i snagom same misli. No kao što pozitivno djeluje na tijelo, um može djelovati i veoma negativno. Zdravlje možemo stvoriti placebo-učinkom, ali ga jednako tako možemo poništiti placebo-učinkom. Nocebo učinak Nocebo-učinak je posljedica moći koju negativne misli mogu imati nad našim zdravljem. To je shvaćanje općeprihvaćeno u medicinskoj industriji. Naime u mnogim se slučajevima pokazalo da kad liječnik pogrešno postavi dijagnozu, pacijent može umrijeti od dijagnosticirane bolesti. I uvjerenja koja ljudi imaju o djelovanju lijekova mogu rezultirati smrću. Neki se primjeri toga navode u knjizi Revolucionarna otkrića: Kako stajališta i uvjerenja mogu utjecati na zdravlje (Healing Breakthroughs: How your Attitudes and Beliefs Can Affect your Health) dr. Larryja Dosseya. Primjerice jedan je pacijent, alergičan na penicilin, dobio placebo, no čim ga je progutao, rečeno mu je da se zapravo radilo o penicilinu. Pao je u anafilaktički šok i odmah umro. Ovaj je slučaj jasan primjer moći nocebo-učinka. Dr. Dossey također navodi slučaj sredovječne žene koja je na jednoj strani srca imala suženje trikuspidalnog zaliska. Zbog tog je stanja doživjela blaži oblik kroničnog kongestivnog zatajenja srca, no medicinskom intervencijom problem je uspješno riješen. Dok je bila na kontroli u bolnici, istaknuti je kardiolog vodio studente u rutinski obilazak odjelom. Ušao je u sobu i rekao studentima: „Ovo je TS." I onda je naglo izašao uopće joj se ne obrativši. Nakon nekoliko trenutaka žena je počela hiperventilirati, broj otkucaja srca bio je 150 u minuti, oblio ju je znoj i pluća su joj se počela puniti tekućinom. Liječnici koji su je liječili bili su zatečeni i pitali su je što se događa. Odgovorila je da je specijalist rekao da ima TS, za koji je mislila da znači „terminalno stanje", odnosno smrt. Jedan od liječnika objasnio je da TS znači „trikuspidalna stenoza" i da taj termin opisuje stanje njezina srčanog zaliska. Međutim žena se nije dala razuvjeriti, pluća su joj se nastavila puniti tekućinom i izgubila je svijest. Tog istog dana umrla je od intraktabilnog zatajenja srca. I tako naš um, kojeg se od najranije dobi učilo da vjeruje u autoritet medicinske profesije, može izazvati kaskadu kemijskih reakcija koje rezultiraju bolešću pa čak i iznenadnom smrću. U biti nas se može programirati za bolest. No nije medicinska profesija jedina koja može stvoriti nocebo-učinak - možemo ga stvoriti i sami. U istoj knjizi dr. Dossey opisuje nešto što naziva „sindromom crnog ponedjeljka". Iznenadit će vas podatak da se više srčanih udara dogodi ponedjeljkom u 9 ujutro nego u bilo kojem drugom trenutku u tjednu. Dr. Dossey smatra da „najbolji prediktor prvog srčanog udara nije ni jedan od glavnih rizičnih čimbenika (poput visokog krvnog tlaka, visokog kolesterola, pušenja i dijabetesa) nego nezadovoljstvo poslom". Čini se da naše misli i osjećaji, kao što su odvratnost prema radnome mjestu, strah od njega i preopterećenost, mogu izazvati srčani udar. Kako je to moguće? Candace Pert, vodeća psihofarmakologinja, smatra da u tijelu stvaramo niz kemijskih reakcija koje su potaknute našim mislima i osjećajima. Interakcija između tijela i uma Između fizičke građe stanica i emocionalnih iskustava postoje određene kemijske veze. Candace Pert čitav je život proučavala te veze. Otkrila je da svaka stanica u tijelu, a ne samo one u mozgu kao što se prije mislilo, ima receptore za emocije. Prije njezinih istraživanja vjerovalo se da, kad zbog emocija porumenimo ili osjećamo ushićenost, tijelo reagira na signal iz mozga. Istraživanja dr. Pert otkrila su da se te reakcije ne stvaraju samo u mozgu nego u čitavom tijelu. Ključni čimbenici koji utječu na naše emocionalne reakcije sićušne su glasničke molekule poznate kao neuropeptidi. Svaka stanica u tijelu ima na svojoj površini tisuće receptorskih molekula koje joj služe kao osjetilni organi. Zadatak im je hvatati signale iz prostora koji ih okružuje. Kad receptori ulove signal, prenose ga duboko u stanicu. Stanica onda određuje hoće li se dijelili i rasti, hoće li trošiti ili štedjeti energiju, hoće li se obnavljati, boriti protiv Infekcije i tako dalje. Signali komuniciraju između stanica hormonima, neurotransmiterima i peptidima, koji se zajedničkim imenom nazivaju ligandima. Ti ligandi čine „infrastrukturu potrebnu za konverzaciju koja se odvija u umu i tijelu". Zaslužni su za 98% prijenosa podataka u mozgu i tijelu. Na temelju svojeg rada dr. Pert peptide i receptore naziva „molekulama emocija". Kaže da su „emocije veza između fizičkog tijela i nefizičkih stanja svijesti te da se ta veza stvara ondje gdje se nalaze stanični receptori". Također ističe da peptidi i receptori ne stvaraju emocije u uzročno-posljedičnom odnosu. Naprotiv, njezina istraživanja potvrđuju da su same molekule emocije. Osjećaji koji se u nama javljaju zapravo su „vibracijski ples do kojeg dolazi kad se peptidi vežu za svoje receptore". Ispod naših osjećaja, na podsvjesnoj razini, razmjenjuju se goleme količine emocijskih informacija. To je dr. Pert navelo na tvrdnju: „Tijelo je naš podsvjesni um." Mi koji se bavimo tehnikom reprogramiranja životne matrice smatramo da se podsvjesni um proteže i na naša lokalna polja kao i na matricu. Vjerujemo da se stanice u lokalnim poljima usklađuju s jastvom i da, posljedično tomu, dolazi do fizioloških promjena. Ali vratimu se podsvjesnom umu i njegovu djelovanju na tijelo. Postoji niz dokazanih načina na koje svakodnevno snagom uma možemo djelovati na tijelo. U te načine ubrajaju se vizualizacija i potvrđivanje. Vizualizacija O snazi podsvjesnog uma govori činjenica da ljudi vizuallzacijom mogu povratiti zdravlje. To je očit primjer povezanosti uma i tijela. U svojoj knjizi Kako umom izliječiti tijelo David Hamilton naveo je brojna istraživanja koja pokazuju kako vizualizacija može rezultirati ozdravljenjem. Knjiga sadrži mnoštvo osobnih priča običnih ljudi koji su se snagom vizualizacije izliječili od raka, autoimunih bolesti, flbromijalgije i tako dalje. Spominje se i Sashina priča jer je vizualizacija bila jedna od tehnika kojima se koristila. Afirmacije Afirmacije, koje je popularizirala Louise Hay, još su jedan primjer djelovanja uma na tijelo. Ponavljanje pozitivne tvrdnje, afirmacije, može imati iscjeljujući učinak. Popularni film Tajna govori o ženi koja se izliječila od raka dojke tako što je neprestano ponavljala riječi „hvala ti na mojem ozdravljenju", sve dok se tumor nije povukao. Naše riječi i misli jačaju sinaptičke veze u mozgu i mijenjaju obrasce živčane aktivnosti što nadalje djeluje na naše tijelo i um, točku privlačenja pa tako i na stvarnost. Plastičnost mozga Zašto vizualizacija i afirmacije imaju uspjeha? Danas se zna da je za to odgovorna „plastičnost mozga". U svojoj izvrsnoj knjizi Kako umom izliječiti tijelo David Hamilton objašnjava da svaka misao izaziva mikroskopske promjene u strukturi mozga: „Misli, na neki način, ostavljaju u mozgu fizičke tragove baš kao što i mi ostavljamo tragove na pijesku." Dok razmišljamo, moždane stanice poznate kao neuroni međusobno se povezuju: stvaraju neuronske veze. I fizička iskustva i misli stvaraju nove veze. Što više neku misao ili iskustvo ponavljamo, to su neuronske veze gušće. I stoga, kako ističe David Hamilton, vizualizacijom „zapravo mijenjamo mikroskopsku strukturu mozga". Na jednak način djeluju i afirmacije. I afirmacije i vizualizacija primjer su slučaja kad um stvara materiju. Mislima mijenjamo fizičku strukturu mozga. Uloga srca Prema staroj znanstvenoj paradigmi pretpostavljalo se da naše emocionalne reakcije dolaze isključivo iz mozga. Danas znamo da to nije tako. Istraživanje organizacije Institute of HeartMath upućuje na to da su emocijama zahvaćeni i srce i tijelo i mozak. Istraživanje je otkrilo da srce čak ima vlastiti neovisni živčani sustav. Taj se složeni sustav naziva „mozgom u srcu". „Prima i odašilje informacije natrag u mozak u glavi, stvarajući tako dvosmjernu komunikaciju između srca i mozga." Iznenađujuće je da srce šalje više signala mozgu nego li mozak srcu! Srce, štoviše, stvara najsnažnije elektromagnetsko polje u tijelu. Šezdeset je puta veće od elektromagnetskog polja mozga i prožima svaku stanicu u tijelu. Magnetska je komponenta gotovo 5 000 puta snažnija od magnetskog polja mozga i osjetljivi je magnetometri bilježe čak na metar udaljenosti od tijela. Dakle mozak i srce komuniciraju jedno s drugim, ali i s tijelom i svijetom oko nas. Signali koje odašilju utječu na naše ponašanje i osjećaje. „Isprekidan i nepravilan srčani ritam odašilje mozgu poruku da smo uzrujani. S druge strane ujednačen i skladan srčani ritam šalje mozgu signal da je sve u najboljem redu." Ritam našeg srca pod utjecajem je emocija. Gnjev, mržnja, frustracija, strah, zabrinutost i uzrujanost stvaraju nepravilan srčani ritam. Dok ljubav, suosjećanje, samopouzdanje, cijenjenost i sigurnost stvaraju pravilan srčani ritam. Kad toga postanemo svjesni, počnemo uviđati važnost rješavanja emocionalnih okidača tehnikama poput reprogramiranja životne matrice. Srčani ritam snažno utječe na procese u čitavom tijelu. U organizaciji Institute of HeartMath znanstvenici su pokazali da se ritam mozga prirodno usklađuje sa srčanim ritmom te da se srčani ritam, koji prati trajniju pojavu osječaja ljubavi i cijenjenosti, odražava i na ritmove krvnog tlaka i respiratornog sustava. Ovi znanstvenici također tvrde da srčano polje djeluje kao nositelj informacija koji osigurava globalni sinkronizirajući signal za čitavo tijelo. Fascinatan dokaz složenosti srca pružaju priče ljudi koji su ovaj organ dobili transplantacijom. Često poprimaju karakteristike svojih darivatelja iako ne znaju ništa o njima. U svojoj knjizi Kod srca (The Heart's Code) Paul Pearsall piše o osmogodišnjakinji koja je dobila srce ubijene desetgodišnjakinje. Tako je jasno vidjela ubojstvo - uključujući mjestu, vrijeme, oružje te ubojičinu odjeću - da je policija uspjela uhvatiti ubojicu i strpati ga u zatvor. Srce šalje informacije i u matricu, s obzirom na to da mu se polja mogu mjeriti i do tri metra od tijela. Nova i uzbudljiva istraživanja o snazi srca pružaju potvrdu da su srce, um i tijelo povezani. EPIGENETIKA Postoje brojna polja istraživanja koja dodatno naglašavaju snagu povezanosti uma i tijela. Najznačajnije je epigenetika, a njezin naziv podrazumijeva „izvanstanično kontroliranje gena". Geni Ortodoksna znanost i medicina već neko vrijeme smatraju da naše zdravlje ovisi o genima. U skladu s tom paradigmom, zdravlje se doživljavalo kao stvar puke sreće, namijenjeno isključivo onima s „dobrim genima", dok su bolest, kao kraću šibicu, izvlačili nesretnici s „lošim genima". To se uvjerenje uspjelo zadržati neko vrijeme. Međutim revolucionarni koncept koji se pojavio u biologiji, a koji se naziva „novom biologijom", pokazao je da misli i uvjerenja djeluju na stanice, a onda posljedično i na zdravlje na svim razinama. Ova evolucija u znanosti, koja nam omogućava da se iz žrtve pretvorimo u gospodara svojeg zdravlja, još nije zahvatila zdravstvene sustave i još nije doprla do šire javnosti tako da i dalje prevladava vjerovanje u genetski determinizam. U svojoj knjizi Biologija vjerovanja (Biology of Belief) Bruce Lipton ističe da u svijetu postoji mnogo ljudi koji žive u strahu da će se njihovi geni u svakom trenutku okrenuti protiv njih. I, kao što ćemo vidjeti, taj se strah pretvara u samoispunjavajuće proročanstvo zato što naše misli o našem zdravlju u konačnici utječu na to koliko smo zdravi. Postoji još jedan problem koji proizlazi iz pripisivanja kontrole genima, a ističe ga Dawson Church u svojoj knjizi Duh u genima (The Genie in Your Genes). „Krajnja moć nad zdravljem pripisuje se nedodirljivoj domeni molekularne građe, ne našoj svijesti." Kad vjerujemo da svime upravljaju samo geni, odričemo se moći nad vlastitim zdravljem i postajemo žrtve slučajnosti. Tim obesnaženjem samo poništavamo zdravlje. Važno je naglasiti da nova biologija ne obezvređuje u potpunosti ulogu gena te da postoje brojne bolesti koje su nedvojbeno posljedica mutacije jednog gena. No čini se da tek veoma mali postotak bolesti spada u tu kategoriju. Dr. Lipton smatra da „monogenske bolesti pogađaju manje od 2% stanovništva; većina ljudi dolazi na svijet s genima koji bi im trebali omogućiti sretan i zdrav život." To poprilično odskače od starih uvjerenja da su geni krivi za sve bolesti. Čini se dakle da geni nisu glavni problem. Štoviše, neki od glavnih ubojica u zapadnom svijetu, kao što su dijabetes, rak i srčane bolesti, ne smatraju se isključivo posljedicom genetskog poremećaja. Naprotiv, čini se da su rezultat složene interakcije između više gena i okolišnih čimbenika. U Biologiji vjerovanja Bruce Lipton ističe sljedeće: „Znanstvenici su povezali mnoštvo gena s mnoštvom različitih značajki, ali rijetko su kad otkrili da samo jedan gen uzrokuje neku značajku ili bolest." Okolišni signali Što onda uzrokuje bolest, ako geni nisu ti koji svime upravljaju? Danas se zna da gene kontroliraju okolišni signali. Aktivira ih naš unutarnji i vanjski okoliš. Naš unutarnji okoliš uključuje osjećaje, biokemiju, mentalne procese, duhovnost i tako dalje. Naš vanjski okoliš obuhvaća hranu koju jedemo, otrove kojima smo izloženi, društvene obrede, spolno ponašanje i tako dalje. Geni nam se gase i pale, reagirajući na signale iz tih okoliša. Ti signali iz našeg unutarnjeg i vanjskog okoliša kontroliraju i sve naše biokemijske, mentalne i fizičke procese, kao i staničnu aktivnost. Oni nas održavaju na životu. Ali što se dogodi kad pomahnitaju? Prema dr. Liptonu, postoje tri stvari koje ometaju procese signaliziranja U tijelu: trauma, kad kakva nezgoda izazove prekid moždanog signala; otrovi, koji ometaju kemijsku strukturu tijela zaduženu za signaliziranje; i um - ako nam um odašilje neprikladne signale, u sustavima se javljaju neravnoteža i bolest. Možda ćete se zapitati zašto um šalje pogrešne signale u tijelo. Odgovor leži u percepciji. Svaka stanica ima tisuće sićušnih receptora koji joj omogućavaju da interpretira svoj okoliš. Ti receptori nalikuju na prekidače i uloga im je da reagiraju na mnoštvo okolišnih signala i da u skladu s njima prilagođavaju biologiju tijela. Kad nam je percepcija točna, oni nam jamče opstanak. No ako nam je uprogramirana pogrešna percepcija i ako netočno interpretiramo svoj okoliš, aktiviramo krive reakcije. I zato nam se može dogoditi da pogrešno aktiviramo gene i izazovemo bolest i disfunkciju. Prema riječima dr. Liptona: „Percepcija 'kontrolira' biologiju, ali... te percepcije mogu biti točne ili pogrešne. I stoga bi te percepcije bilo bolje nazvati uvjerenjima. Uvjerenja kontroliraju biologiju." Dakle naše viđenje svijeta, naše misli i osjećaji utječu na gensku ekspresiju. U knjizi Duh u genima Dawson Church objašnjava kako se odvija ta složena interakcija između uma i tijela: „Dok se bavimo određenim mislima ili osjećajima, tijelo na to reagira mnoštvom složenih prilagodbi. Svaka misao ili osjećaj pokreće određenu kaskadu biokemijskih spojeva u našim organima. Svako iskustvo izaziva genetske promjene u stanicama." Tako da se, zapravo, ne radi o kontroli uma nad materijom, već o umu koji stvara materiju. Naše misli, uvjerenja i mentalni obrasci na svakoj razini utječu na biološke procese. Danas postoje znanstveni dokazi koji potvrđuju ono što su učitelji samopomoći poput Louise Hay čitavo vrijeme intuitivno znali - negativne i podrivačke misli ne štete samo samopoštovanju nego i fiziološkom zdravlju. Kad je u svojoj borbi protiv ME-a krenula na psihoterapiju, Sashu je iznenadilo kad ju je psihoterapeut tražio da prati svoj unutarnji razgovor. Kako je godinama proučavala jogu i radila kao life-coach, smatrala se optimističnom, vedrom i veselom osobom. Međutim njezin je optimizam tih dana bio više glumljen nego stvaran. Prikazivala ga je prema van, ali ga duboko u sebi nije osjećala. Kad se doista okrenula prema svojem unutarnjem govoru i počela ga pozorno pratiti tijekom dana, primijetila je da gotovo svakih deset sekundi samu sebe radi nečeg kori! lako nije bio osuđujući, taj je unutarnji monolog gotovo uvijek bio nekakva samokritika. Taj trening joge nije bio loš, ali mogla se više usredotočiti. Obrok koji je skuhala bio je dobar, ali malo preslan. Telefonski razgovor bio je u redu, ali mogla je biti iskrenija. Čak je u svojem dnevniku imala dio naslovljen.:. „Što sam danas mogla učiniti bolje"! Unatoč svim tim godinama rada kojim je pomagala drugima da promijene ponašanje i ojačaju samopoštovanje, shvatila je da joj je negdje usput promaknuta bit. U njezinu se slučaju pokazalo točnim da druge učimo onom što bismo ponajprije sami trebali naučiti. I upravo je to bio razlog njezine bolesti (uz mnoštvo životnih trauma koje je zadržavala u svojem energetskom sustavu, a kojima ćemo se baviti poslije). I zato je hitno, trebala promijeniti obrazci razmišljanja i samokritične misli zamijeniti mislima kojima se iskazuje ljubav i podrška. Poslije ćemo vam u ovoj knjizi pokazati kako se to radi tehnikom reprogramiranja životne matrice. Misli, uvjerenja i podsvjesni um Zašto toliki od nas dopuštaju svojim mislima i uvjerenjima da im unište život? Možemo li, shvatimo li što se događa, promijeniti misli i uvjerenja i tako se izliječiti? Možemo, ali nije dovoljno samo odlučiti promijeniti način razmišljanja. Zapravo, ako ste ikad pukom snagom volje pokušali promijeniti mentalne obrasce, znate da je tako. Svi smo sposobni odlučiti da ćemo svjesno nešto učiniti. I donedavno se velik naglasak stavljao na svjesni um, no novija istraživanja pokazuju da se 95 - 99% našeg ponašanja nalazi pod kontrolom podsvjesnog uma. Podsvjesni um obrađuje 20 milijuna podražaja u sekundi, dok svjesni um uspije registrirati samo 40. Dok svjesni um može obavljati nekoliko zadataka istovremeno, podsvjesni ih um obavlja na tisuće. Ako ne vjerujete u ovo, razmislite o svim stvarima koje tijekom dana obavite automatski: od ustajanja ujutro do doručkovanja, pranja zubiju i odlaska na posao. Najveći smo dio vremena na automatskom upravljanju i to je automatsko upravljanje podsvjesni um. U knjizi Biologija vjerovanja dr. Lipton ističe: „Podsvjesni um, jedan od najsnažnijih informacijskih procesora koje imamo, posebno promatra kako okolišni svijet tako i unutarnju svjesnost tijela, interpretira okolišne informacije i odmah aktivira otprije stečeno (naučeno) i ponašanje - a sve to bez pomoći, nadzora pa čak i znanja svjesnog uma." U podsvjesnom umu smještena su i naša uvjerenja o životu, svijetu, i, našem mjestu u njemu, uvjerenja o našim sposobnostima, zdravlju i životnim izgledima. Ona proizlaze iz životnog iskustva i učenja. Neka su pozitivna, poticajna i ohrabrujuća. No druga izražavaju samoironiju, podcjenjivanje i samokritiku, bila pozitivna, bila negativna, i jedna i druga utječu na našu biologiju. Prvih šest godina Posebno su važna uvjerenja oblikovana u prvih šest godina života. Razlog tomu je moždana aktivnost tijekom tih godina. Od rođenja pa do druge godine života za bebe su karakteristični moždani valovi delta, a za djecu od druge do sedme godine moždani valovi theta. I hipnoterapeut dovodi svoje klijente u stanja svijesti proizvedeno moždanim valovima delta i theta, kako bi mu klijenti bili podložniji sugestiji. To objašnjava i zašto djeca poput spužvi upijaju uvjerenja, stajališta i ponašanja odraslih oko sebe. Gledano u kontekstu polja, djeca uče iz informacija koje se odašilju na vibracijskoj razini u morfnim poljima što ih okružuju. To nedvojbeno ima i pozitivnih elemenata, kao što je stvaranje granica. Granice su neophodne za opstanak. Kad ih ne bi bilo, dijete ne bi razlikovalo sigurnu situaciju od opasne. Međutim i u odrasloj dobi vrtimo iste programe koje smo primili još u djetinjstvu, što nam može ići na štetu. Sram je, primjerice, jedno od najuobičajenijih sredstava kojima se stvaraju granice - djeca rano nauče da prijekoran pogled ili oštra riječ roditelja znače da su prešla granicu. Problem nastaje kad roditelji, promatrajući dječje ponašanje u prizmi vlastite percepcije, budu prekritični ili prestrogi. S duhovnog stajališta, svojim klijentima uvijek govorimo da su im roditelji dali sve od sebe i da su vjerojatno i, sami od svojih roditelja naučili biti prekritični prema sebi i drugima. Takvo ponašanje vodi negativnim uvjerenjima i poslije u životu, ako ga se ne riješi, može rezultirati bolešću. Srećom u posljednjih se nekoliko desetljeća pojavilo mnogo tehnika energetske psihologije koje su omogućile mijenjanje uvjerenja. TFT i EFT dvije su takve tehnike i poslije ćemo se njima i pozabaviti. Reprogramiranje životne matrice unaprijedilo je te tehnike i učinkovito rješava uvjerenja stvorena tijekom prvih šest godina života pa čak i ona stvorena u maternici. Poslije ćete naučiti kako preobraziti negativna uvjerenja o sebi i tako poboljšati zdravlje na svim razinama. 3. POGLAVLJE STRES, TRAUMA I BOLEST Posljednjih desetljeća stres se naziva jednim od najvećih ubojica našeg vremena. Gotovo svatko na Zapadu nabacuje se tom rečenicom. Obratite pozornost na to koliko je puta sami izgovorite u danu ili koliko puta čujete druge da je izgovaraju. Međutim stres je pogrešno shvaćen, pogrešno procijenjen i podcijenjen. Svedemo li ga na ono što jest, jednostavno ćemo reći da je on negativna percepcija i misao o situaciji u kojoj se nalazimo, što stvara bolest u našem tijelu. U ovom ćemo poglavlju proučiti znanstvene činjenice na kojima se temelji. Psihoneuroimunologija (PNI) Jedno od znanstvenih područja koje povezuje stres i bolest područje je psihoneuroimunologije ili PNI-a. Naziv je osmislio Robert Ader još 70-ih godina prošlog stoljeća. PNI pokazuje povezanost mozga i imunološkog sustava te njihovu komunikaciju koja se ostvaruje raznim kemijskim glasnicima. PNI je potvrdila da stres i tjeskoba mogu utjecati na rad imunološkog sustava i tako prouzročiti bolest. Razvoj i zaštita Do jednog od odgovora na pitanje zašto stres stvara bolest može se doći proučavanjem interakcije između dviju glavnih kategorija našeg opstanka: između razvoja i zaštite. Naši procesi razvoja ne prestaju ni kad dosegnemo odraslu dob jer svaki dan nadomještamo milijarde stanica koje nam se istroše u tijelu. I druge strane postoje i zaštitni mehanizmi. Ne samo da nam pomažu uklonili opasnosti koje nam prijete od patogenih organizama nego interpretiraju signale iz okoliša koji upućuju na moguću opasnost pa onda u skladu s time reagiraju. Bruce Lipton smatra da mehanizmi zaduženi za razvoj i mehanizmi zaduženi za zaštitu ne mogu istodobno optimalno funkcionirati u tijelu. Sve što nas ugrožava ili je prijetnja našem opstanku ima prirodni prioritet nad obnavljanjem stanica, tkiva i organa. Biokemijski smo programirani da se najprije zaštitimo, a tek onda obnavljamo. To je savršeno logično kad je u pitanju opstanak, ali što ako, zbog mnoštva pogrešnih uvjerenja ili percepcija, podsvjesno iz okoliša primamo prijeteće signale kojih, zapravo, nema? Što ako, zbog stresnih i traumatičnih životnih iskustava, neprestano i pogrešno aktiviramo mehanizme za opstanak, ne dajući tijelu priliku da se dovoljno oporavi? Kad toga postanemo svjesni, počnemo uviđati kako smo zbog pogrešnih percepcija pod stalnim stresom što nas onda izlaže bolestima. Nadalje kad stanice uoče prijetnju, prestaju s radom i detoksikacijom. To znači da ne unose bjelančevine onako kako bi trebale. I stoga nam dugotrajne reakcije „borbe ili bijega" ugrožavaju zdravlje na staničnoj razini. Sashi je to bilo pravo otkriće dok se oporavljala od sindroma kroničnog umora. Kad je naišla na taj podatak, iznenada je shvatila da je, zbog stalnog stresa koji si je nametnula iskrivljenom percepcijom, negativnim uvjerenjima i životnim traumama, neprestano bila u stanju stresa i zaštite umjesto da se razvijala i oporavljala. Nikakvo čudo da je bila bolesna i nikakvo čudo da joj se tijelo nije oporavljalo. Tek kad je promijenila percepciju, prihvatila pozitivna uvjerenja i oslobodila energetski poremećaj izazvan životnim traumama, tek se tada mogla početi razvijati i liječiti svoju bolest. Djelovanje stresa Kakvo je točno djelovanje stresa? Svi nekako općenito znamo da stres oslobađa adrenalin, no većina ljudi nema jasnu sliku kako je to povezano s bolešću i ne zna da je stres zapravo, stvar percepcije. U knjizi Duh u genima Dawson Church opisuje različite situacije koje mogu rezultirati stresom: „Sustav vam može biti preplavljen adrenalinom zato što prema vama juri lopov naoružan nožem. Jednako tako može biti preplavljen adrenalinom zbog stresne promjene na poslu. Također može biti preplavljen adrenalinom bez ikakvog očitog poticaja, osim vaših misli o predstojećem tjednu - o tjednu koji se još nije dogodio, a možda se nikad i ne dogodi." Vaš doživljaj svijeta u tijelu izaziva stresne reakcije, Razmislite na trenutak o različitim stajalištima koja ljudi imaju o kašnjenju, primjerice. Ima onih koji pod svaku cijenu na svaki sastanak moraju doći pola sata prije. U protivnom, hvata ih teška panika. I Sasha je bila takva! Zatim postoje trominutaši. Obično je sve u redu ako stignu tri minute prije zakazanog termina, ali ako zakasne, veoma se uzrujaju. Tu su i oni koji moraju stići točno na vrijeme i čak će sjediti u autu ili stajati vani na hladnoći samo da dođu na minutu. I imamo, naravno, one koji kasne. Njih se ugrubo može podijeliti u tri kategorije: oni koji rade veliku scenu oko svojeg kašnjenja, pokazujući tako prema van svoj stres i nelagodu; oni koji se ušuljaju, rumenih obraza, proživljavajući duboko u sebi svoju nelagodu; i, na kraju, ona rijetka vrsta koja upada na sastanak, neovisno o tome kad su stigli, pošteđeni bilo kakvog oblika osobne patnje. Zakasnili su. Pa što? Koga briga? Sashin je partner jedan od tih. Zanimljivo je da je nekoć mislila kako bi bilo bolje da je sličniji njoj i da se brine zbog toga što drugi misle o njegovu kašnjenju. Naravno, zato je ona bila bolesna, a on zdrav. Trebalo joj je neko vrijeme da nauči tu važnu lekciju! U ovom primjeru naša životna iskustva glede kašnjenja, naši strahovi i zbog tuđe osude, naši strahovi zbog toga što nismo dovoljno dobri, stvar su percepcije. Kakve stresne reakcije takva percepcija može izazvati? Pogledajmo što se događa u tijelu kad smo pod stresom. Osovina hipotalamus-hipofiza-kora nadbubrežne žlijezde Tijelo reagira na stres fiziološkom reakcijom sustava poznatog kao osovina hipotalamus-hipofiza-kora nadbubrežne žlijezde (osovina HPA). Osovina pomaže u reguliranju tjelesne temperature, probave, raspoloženja, spolnosti, potrošnje energije te imunološkog sustava. Jednako tako ima važnu ulogu u sustavu koji kontrolira naše reakcije na stres, traumu i ozljedu. Ona je neutralni put hormonske kontrole. Dok nas imunološki sustav štiti od unutarnjih patogena, osovina HPA štiti nas od vanjskih prijetnji. Onog trena kad se aktivira osovina, imunološki je sustav potisnut, što znači da je njezin neprestan rad štetan za imunitet pa stoga i za zdravlje. Kad nema nikakve prijetnje, osovina HPA je neaktivna. Ali kad hipotalamus uoči prijetnju, on je aktivira odašiljući signal u hipofizu. Hipofiza je u neku ruku glavna žlijezda, Ona organizira 50 bilijuna stanica kako bi se oduprle predstojećoj prijetnji. Ona također šalje poruku nadbubrežnim žlijezdama i tako stimulira reakciju borbe ili bijega. Tada se u krvotok otpuštaju hormoni stresa i krvne se žile probavnog sustava stežu, tjerajući nam krv u ruke i noge i pripremajući tijelo za djelovanje. Bez krvi u probavnom sustavu ne možemo probavljati, apsorbirati i eliminirati tvari, što objašnjava zašto je dugotrajan stres popraćen probavnim smetnjama. Zbog našeg zapadnjačkog načina života ili, točnije, zbog načina na koji percipiramo stresore, u tijelo nam se djelovanjem osovine HPA neprestano otpušta adrenalin. Neki postaju ovisnici o adrenalinu, zato što on pruža kratkotrajan osjećaj euforije. No svaki je takav osjećaj popraćen neugodnim buđenjem. Kako bismo odgodili buđenje, neprestano tragamo za daljnjom euforijom, ponavljajući konfliktne i dramatične situacije ili konzumirajući stimulanse poput kave. I tako se zatvoreni krug produbljuje sve dok ne sagorimo. Kortizol Uz adrenalin, tijelo ima još jedan hormon stresa: kortizol. Kad se razina adrenalina u tijelu počne spuštati, razina kortizola raste. Što češće aktivirate adrenalin, to vam je viša razina kortizola u tijelu. A kortizol je štetan. Naime dok ga proizvodi, tijelo prestaje proizvoditi dehidroepiandrosteron ili DHA zadužen za mnoge funkcije koje štite tijelo i potiču zdravlje. Niska razina DHA-a dovodi se u vezu s brojnim bolestima, a visoka razina kortizola s povećanjem masnoća u tijelu, smanjenjem sposobnosti pamćenja i učenja te s gubitkom koštane mase i smanjenjem mišićne mase. Gnjev i imunološki sustav I ekstremne stresne emocije, poput gnjeva, ugrožavaju imunološki sustav. U jednoj studiji od sudionika se tražilo da se usredotoče na jednu od dvije različite emocije - na gnjev i na brižnost. Za to vrijeme mjerili su im razine sekretornog IgA (imunoglobulina A). Imunoglobulin A prva je crta obrane imunološkog sustava. Studija je pokazala da je već i samo prisjećanje na događaj koji je izazvao osjećaj gnjeva rezultiralo šestosatnim potiskivanjem imunološkog sustava. S druge strane osjećaji brižnosti i suosjećanja povećali su razinu imunoglobulina A. Zaključno o stresu Sasvim se opravdano može zaključiti da je stres štetan za tijelo. Dovodi nas u stanje zaštite i pritom nam onemogućuje da obnavljamo i detoksiciramo stanice. Aktivira nam reakciju borbe ili bijega i povećava razinu adrenalina i kortizola u tijelu. Sada ćemo se pozabaviti traumom, najekstremnijim oblikom stresa, i njezinim štetnim djelovanjem na našu fiziologiju. TRAUMA lako se o njoj govori manje nego o stresu, trauma je nešto s čim se svi susrećemo u nekom trenutku u životu. U traume s velikim ,,T" spadaju seksualno zlostavljanje, fizičko zlostavljanje, talačko iskustvo, vojni sukob, teroristički napad, mučenje, ekološka katastrofa, teška prometna nesreća i teška bolest - u osnovi, sve ono što ugrožava život. Kod djece to još može biti neprimjereno nenasilno spolno iskustvo. Na ove traume ne nailazimo svaki dan, osobito ne na Zapadu. No postoje i traume s malim i(t", događaji, osobito u najranijoj dobi, koji nam uzdrmaju osjećaj sigurnosti. Takvi događaji mogu biti osobito traumatični ako se dogode neočekivano, ako nismo spremni za njih, ako ih ne možemo spriječiti, ako se ponavljaju ili ako se radi o namjernoj okrutnosti prema nama. Iznenadna smrt bliske osobe, automobilska nesreća, pad, sportska ozljeda, operacija (osobito u mlađoj dobi), prekid važnog odnosa ili otkriće životno opasne bolesti također mogu biti klasificirani kao traume s malim ,,t". Kao što smo već utvrdili, traume s malim ,,t" osobito su štetne ako se dogode prvih šest godina života, zato što smo u tom razdoblju u hipnogoškom, nesvjesnom stanju. Nestabilno ili nesigurno okruženje, teška bolest, medicinski zahvati, odvajanje od roditelja, fizičko, emocionalno, verbalno ili mulno zlostavljanje, obiteljsko nasilje, zastrašivanje i zanemarivanje također IH u loj dobi Izvor traume. Granice u djeci Brojni su razlozi zašto trauma tako teško pogađa djecu, a jedan od glavnih se na granice. Kao Što smo već vidjeli, granice su neophodne za djetetov razvoj. No u vrijeme kad se postavljaju, djeca su najranjivija i najizloženija traumatičnom stresu. Traumatični se stres javlja kad se postavljene granice ruše zbog čega djeca gube osjećaj da su zaštićena od svijeta koji ih okružuje. Slični se problemi zadržavaju sve do odrasle dobi. U svojoj knjizi Tijelo nosi teret (The Body Bears the Burden) dr. Robert Scaer, vodeći stručnjak za traumu, opisuje kako, nakon rušenja sigurnosnih granica, težina drugih traumatičnih događaja u životu može biti stvar percepcije. Svaka nova moguća prijetnja doživjet će se traumatičnijom nego što doista jest. To je dio našeg mehanizma opstanka: podsvjesni nas um štiti, ne želi da opet proživljavamo traumu. Međutim nastavimo li beznačajne situacije tumačiti kao traumatične, to se iznimno štetno odražava na naš um i tijelo. Kasnije prijetnje Kad tijelu prijeti životna opasnost, ono reagira preko niza moždanih puteva. To je detaljno opisao dr. Scaer u svojoj knjizi Tijelo nosi teret, a mi smo ovdje razradili osnove. Ako naša osjetila uoče prijetnju, odašilju poruku talamusu. To je skup stanica smješten u sredini mozga koji služi kao relejna stanica za odašiljanje poruka između mozga i tijela. Talamus primljenu informaciju šalje raznim dijelovima mozga, od kojih je jedan i amigdala, skupina živčanih stanica koja obrađuje sjećanje i emocionalne reakcije te koja informaciji dodaje emocionalno značenje. Informacija se zatim šalje hipokampusu, središtu za obradu svjesnog sjećanja. Hipokampus oblikuje svjesnu strukturu za informaciju o prijetnji. Nakon toga, informacija se šalje u orbitofrontalni korteks, koji procjenjuje ozbiljnost prijetnje i, u skladu s procjenom, intenzivira ili ublažava naše ponašanje usmjereno na borbu za opstanak. Ako orbitofrontalni korteks informaciju protumači kao prijetnju, aktivirat će hipotalamus koji će stimulirati osovinu HPA. Kao što smo već objasnili, to rezultira povećanjem razine adrenalina i kortizola. Ako smo doživjeli traumu, problem je u tome što će nam procjena svake nove prijetnje biti iskrivljena i što ćemo svaki put aktivirati osovinu HPA. Posljedica toga bit će narušavanje zdravlja zato što, sa stresom, razina kortizola raste, a razina DHEA pada. Reakcija umrtvljenja (reakcija imobilizacije) Jedan od najfascinantnijih aspekata tjelesne reakcije na traumu je reakcija umrtvljenja. To je komponenta reakcije borbe, bijega ili umrtvljenja koju najmanje razumijemo. Često govorimo o reakciji borbe ili bijega i jezik nam je pun referenci na nju, no reakcija umrtvljenja rijetko se spominje, a još manje razumije. Zapravo, često se pogrešno tumači kao znak slabosti. Kad s ljudima radimo EFT i kad nam opisuju traumatični trenutak u kojem su se prepustili reakciji umrtvljenja, uglavnom o tome govore s osjećajem srama: „Nisam se odupro", „Trebao sam pobjeći", „Nisam se ni pomaknuo, jednostavno sam dopustio da se stvar dogodi". Međutim reakcija umrtvljenja biološko je stanje kojem je svrha pripomoći našem opstanku. Zahvalni smo dr. Robertu Scaeru čija su istraživanja o ovoj reakciji dodatno unaprijedila primjenu naše tehnike reprogramiranja životne matrice u radu s traumom. Dr. Scaer je promatrao životinje u divljini i bilježio je njihovo ponašanje tijekom traume. Gledate li na TV-u neku životinju koju proganja kakav grabežljivac, često možete vidjeti kako životinja slabi i iznemoglo pada čak i prije nego što je grabežljivac uhvati. Kad reakcija borbe ili bijega podbaci, životinjama je to obično posljednji spas. Usto kad se životinja ovako umrtvi, u njezinu se tijelu oslobađa visoka razina endorfina tako da joj bol, U slučaju napada, bude minimalan. Nadalje, u iznenađujuće velikom broju Slučajeva, životinja koja napada izgubi zanimanje kad joj se plijen prestane micati, što je još jedan biološki razlog za aktiviranje reakcije umrtvljenja. Nas ovdje najviše zanima što se događa nakon ove reakcije, ako životinja preživi. Gotovo svaka takva životinja počne drhtati. To drhtanje može se kretati Od laganog drhtaja do dramatičnog grčenja. Prema dr. Scaeru, analiza usporene videosnimke ovog drhtanja pokazuje da je ono slično aktivnosti životinje prije nego što se umrtvila, obično trčanju. Životinja dakle izbacuje reakciju Umrtvljenja drhtanjem, dubokim disanjem i znojenjem. Nakon toga će ustati, uliestl se i izgledat će kao da se ništa nije dogodilo. Takvim ponašanjem kao ClH se oslobodila sveg nesvjesnog sjećanja na napad. Životinje poput gazela, kojima prijete brojni grabežljivci, i nekoliko puta ftl clen reagiraju umrtvljenjem, ali je ta reakcija slabijeg intenziteta. Životinja IH možda umrtvi kad ugleda grabežljivca da bi, nakon minule prijetnje, lagano indrhtala I vratila se prijašnjoj aktivnosti. Mi smo drugačiji: mi se ne oslobađamo reakcije umrtvljenja. Štoviše, ako i drhtimo nakon traumatičnog događaja, potiče nas se da se smirimo. Zbog toga, umjesto da se oslobodimo traume, mi je pohranjujemo. (No ovdje treba napomenuti da neke plemenske kulture Izbacuju ovu reakciju.) Zanimljivo je da ni životinje u zoološkom vrtu ni pripitomljene životinje ne izbacuju reakciju umrtvljenja. Usto često vidimo traumatizirane zoološke životinje i čudno ponašanje kod domaćih životinja koje nije uobičajeno za divlje životinje iste vrste. Carol Look, majstorica EFT-a, dosjetila se da bismo se mogli vratiti na događaj kad nismo iz sebe izbacili reakciju umrtvljenja i da bismo je onda mogli Izbaciti uz pomoć EFT-a. Poslije ćemo vam pokazati kako smo tu ideju dodatno razradili i unaprijedili tehnikom reprogramiranja životne matrice. No pogledajmo najprije što nam se događa kad iskusimo tešku traumu. ENERGETSKI HOLOGRAMI SVIJESTI Tradicionalna psihoterapija već dugo zna da se, kada doživimo tešku traumu, dio nas odvaja ublažujući ili blokirajući sjećanje na traumu kako bi nas od nje zaštitio. S druge strane jedan drugi dio nas istodobno tu traumu neprestano opet proživljava, ispod razine svijesti, tako da ona nikad ne završava. Uvijek se smatralo da je dio koji proživljava traumu smješten negdje u mozgu. Međutim, kao što se nikad nije uspjelo dokazati da se tragovi sjećanja nalaze u mozgu, nije se uspjelo dokazati ni da su traume ondje smještene. Intenzivnim radom na traumi, Karl je otkrio da se ona nalazi u našim lokalnim poljima. Njegova je teorija da dio nas koji se odvoji, kada doživimo traumu, oblikuje zasebnu energetsku stvarnost izvan našeg tijela i uma. Te disocirane energetske dijelove nazvao je „energetskim hologramima svijesti". Oni zadržavaju energiju traume i to je strategija kojom nas štite. Koncept dijelova nije ni po čemu nov. U tradicionalnoj psihoanalizi i psihoterapiji često se opisuju kao „unutarnja djeca". Odavno je prihvaćena spoznaja da djeluju na nas te da nam se traumatična i stresna životna iskustva ponavljaju zbog našeg odnosa s tim disociranlm dijelovima. Međutim uvijek se pretpostavljalo da ih pohranjujemo u sebi, otuda i naziv „unutarnje dijeto". Stoga je Karlovo shvaćanje da su pohranjeni u radikalno poljima radikalno i novo. On nadalje tvrdi da se usklađujući s energijom prvotnog sjećanja, zapravo usklađujemo s hologramom u polju, čime se prvotna energija sjećanja opet vraća u tijelo. Ako smo doživjeli mnogo trauma (bilo onih s velikim ,,T" ili onih s malim i, ,,t"), imat ćemo mnogo holograma. Ti su hologrami poput dijelova nas samih zaleđenih u vremenu. Imaju vlastite osobnosti koje ovise o tome u kakvom smo stanju bili u trenutku traumatičnog događaja. Kad se uskladimo s njihovom energijom u polju, preuzimamo je, a s njome i njihovu osobnost. Možda ste to i sami doživjeli kad ste se, reagirajući na nešto stresno, opet pretvorili u trogodišnjaka, petogodišnja ka, sedmogodišnjaka i tako dalje. Katkad dođe i do fizičke promjene izraza lica i govora tijela. Ako ste to primijetili kod drugih, možda ste imali iznenadni dojam da je pred vama dijete. Ako ste to sami doživjeli, možda ste iznenada i sami postali dječja inačica sebe. Kako dolazi do toga da se usklađujemo s energijom holograma? Stvar se aktivira nečim što nas podsjeća na taj raniji traumatični dogadaj. Može se raditi o boji glasa, pogledu, riječi, zvuku, mirisu, okusu, boji i tako dalje. Time se aktivira alarm u podsvjesnom umu koji nas usklađuje s prvotnim hologramom. Iznenada nas preplavi energija sjećanja, iako toga nismo nužno svjesni, koja nas sasvim obuzme. Kad se radi o veoma teškim slučajevima, vidimo stanja poput disocijativnog poremećaja identiteta (DPI-a, nekoć poznatog kao višestruki poremećaj osobnosti) za koji je karakteristično da osoba ima više različitih stanja osobnosti. S obzirom na to da do DPI-a dolazi kad i osoba doživi iznimno tešku traumu, smatramo da se stanje javlja kad su hologrami tako snažni da uzrokuju pojedinčevu promjenu identiteta. Kod DPI-a svaka osobnost ima vlastite fizičke značajke, što čak može ići tako daleko da jedna osobnost pati od dijabetesa, a druga ne. Kao logičan se zaključak onda nameće objašnjenje da se osoba oboljela od DPI-a uskladila s različitim hologramima u polju. Kad bi različite osobnosti bile pohranjene u tijelu, ne bi se mogle objasniti fiziološke promjene koje doživljavaju. lako je DPI ekstremni primjer usklađivanja s hologramima u polju, ako imamo nerazriješenih trauma, svi to činimo u određenoj mjeri. Naši se hologrami grčevito drže traume kako bi nas zaštitili od nje. Ali ne mogu to činiti vječno zato što im treba mnogo energije da bi je kontrolirali. To je jedan od razloga zašto mnoge traume, ako se ne riješe, rezultiraju bolešću., Možda ste primijetili da ljudi kako stare, sve više pate od neriješenih trauma. Tehnikom reprogramiranja životne matrice možete neposredno raditi na hologramima i pomoći im da oslobode energiju nastalu tijekom traumatičnog događaja. Ne samo da se time mijenja vaš odnos prema događaju, nego se mijenja i vaša točka privlačenja. Sjetite se zakona privlačenja: privući ćete ono na što se usredotočite. Ako u polju imate mnogo traumatiziranih holograma, nastavit ćete privlačiti slično, ma koliko se trudili biti optimistični. Jednako tako, kad oslobodite energiju oko holograma, počet ćete privlačiti nešto drugačije. TRAUMA I BOLEST Učinak traume na emocije može biti razoran. Ljudi obično prolaze različite faze šoka, poricanja ili nevjerice. Često se javlja i popratan osjećaj srama ili krivnje. Može biti pogođena koncentracija, a javljaju se i simptomi tjeskobe te strah. Neki se ljudi čak i disociraju te imaju osjećaj da su napustili svoje tijelo. Mogući su i fizički simptomi, često u obliku neobjašnjivih bolova i nekih drugih tegoba. Žrtve neriješenih trauma često posjećuju liječnike obično s fizičkim simptomima koji kako se brzo pojave tako brzo i nestanu. I Sasha je to činila sve dok životne traume nije riješila tehnikom reprogramiranja životne matrice i EFTom. Otprilike svakih šest tjedana imala je prehladu i gripu, izbijali su joj jaki kožni osipi, javljale su se kvržice koje bi brzo nestale I zdravstveno joj je stanje bilo veoma promjenjivo. Medicinski su joj stručnjaci često prilazili sa sumnjom i bila je sigurna kako misle da je hipohondar. Međutim otkako je otkrila reprogramiranje životne matrice i EFT, u nekoliko godina mučili su je tek lakši zdravstveni problemi. Traumu često prate nesanica i noćne more, a oba stanja tjeraju tijelo da se zaštiti. Čest je i osjećaj umora, ne samo zbog neispavanosti nego i zbog učestalog aktiviranja osovine HPA i povišene razine kortizola. To dovodi do napetosti i razdraženosti, ubrzanog rada srca i živčanosti. Nije nikakvo čudo da osobe u tako iznimno aktiviranom stanju imaju teških zdravstvenih problema. Međutim veliko olakšanje pruža spoznaja da se, nakon pročišćavanju energije oko neriješenih trauma, zdravlje opet može obnoviti. META-Medicine® U svojoj knjizi Kako iscijeliti duh i tijelo (Heal Your Body), Louise Hay objašnjava kako nam životna stajališta i jezik kojim se koristimo mogu uzrokovati određene boljke. Ovu nevjerojatnu knjigu napisala je na temelju vlastite intuicije, nakon što se izliječila od raka, i na temelju vlastitog shvaćanja ljudskog postojanja do kojeg je došla bogatom suradnjom s drugima. Zanimljivo je da danas postoji područje znanstvenog istraživanja koje je potvrdilo ono što je Louise intuitivno znala. To je područje iznjedrilo pristup poznat kao German New Medicine®, danas poznat kao META-Medicine®. Ne radi se o načinu liječenja već o dijagnostičkoj metodi koja povezuje različite oblike životnog stresa i traumi s određenim bolestima i tegobama. Godine 2004., Segerstrom i Miller, psiholozi sa Sveučilišta Kentucky, utvrdili su da su gotovo sve bolesti uzrokovane stresom. Međutim u zapadnjačkom medicinskom modelu nije utvrđeno koji stresni događaji uzrokuju koje bolesti. Prema shvaćanju META-Medicine®, kad osoba proživljava stresnu situaciju, situaciju koja je neočekivana, dramatična i izdvojena, i kad osoba nema nikakvu strategiju kojom bi se nosila s tom situacijom, čitavo se njezino tijelo mijenja kako bi joj pružilo najbolje moguće izglede za rješavanje stresnog problema. Promjene su vidljive na bihevioralnoj i socijalnoj razini. I budući da svaki organ ima specifičnu ulogu u tijelu, kada poslije dođe do disfunkcije organa, META-Medicineom® možemo odrediti tip stresnog događaja koji je uzrokovao promjenu. A onda se jednako tako lako može utvrditi pretjerana reakcija na taj određeni stresni događaj. Zanimljivo je da su primjetne i promjene moždane strukture. META-Medicine® svaki dio mozga povezuje s određenim organom. Nešto se slično može videti i u refleksoterapiji gdje postoji karta refleksnih zona stopala od kojih je svaka zona povezana s nekim organom. META-Medicine® je uočio da, kad je osoba u određenom stresu, organ koji je najbolji za rješavanje konflikta mijenja svoju funkciju kako bi pružio podršku osobi u rješavanju problema. Dok se to događa, emocionalna je informacijska energija zarobljena i u organu i u odgovarajućem dijelu mozga. Fascinira činjenica da trener META-Medicinea® tu emocionalnu informacijsku energiju zatočenu u mozgu može CT skenerom vidjeti kao prsten kako na zahvaćenom organu tako i na odgovarajućem dijelu mozga. Čitač CT skenora može stoga reći osobi koji joj je organ izložen stresu ili koji joj organ zacjeljuje. Raspolažući tom vrlo preciznom dijagnostičkom metodom, brzo možemo odrediti koje su traume uzrokovale koje bolesti i onda ih riješiti tehnikom reprogramiranja životne matrice. Štoviše, Richard Flook, direktor META-Medicinea® u Velikoj Britaniji i autor knjige Zašto sam bolestan? (Why Am I Sick?), rado kaže da su META-Medicine® i tehnika reprogramiranja životne matrice „savršen par" jer META-Medicine® otkriva glavni uzrok traume, a tehnika reprogramiranja životne matrice na najbolji mogući način tu traumu rješava. (Za više informacija o META-Medicine0 vidjeti Izvore.) Kako trauma iz ranog djetinjstva može potaknuti ciklus bolesti Nakon višegodišnjeg podučavanja ,,EFT-a za teške bolesti", Karl je proces bolesti sveo na ciklus prihvatljiv i shvatljiv našim polaznicima i njihovim klijentima. Naravno, uvijek postoje određene varijacije tog ciklusa i on nije zatvoren, fiksan ili konačan. Svaki put kad se nešto pojednostavi i svede na model, dolazi do određenih poopćavanja. Međutim ovaj se ciklus poklapa s većinom bolesnih procesa s kojima smo se susreli. Smatramo da proces bolesti počinje sa svakim negativnim suštinskim uvjerenjem koje se razvilo u prvih šest godina života. Već smo govorili o tome kako je prvih šest godina presudno. Svako stresno životno iskustvo u toj dobi, sve što nam je rečeno o svijetu i našem mjestu u njemu, svaki pritisak, svaka trauma, sve što nagriza naše samopoštovanje ili osjećaj vlastite vrijednosti, ostavi li se neriješeno, poslije će se odraziti na naše zdravlje. Također smo otkrili kako nam hologrami energetski obavijaju najranije traume, štiteći nas od njih, te kako s vremenom njihova sposobnost da to i dalje rade slabi. Iz tog razloga, kako starimo, proces bolesti sve više uzima maha. Mnogoj se djeci u toj ranoj dobi govori da su zločesta, stidljiva, glupa, nedovoljno dobra, sebična, neuredna i lijena. Time se stvara sklonost prema negativnom razgovoru sa samim sobom i stres postaje dominantna karakteristika. Mnoga djeca počnu vjerovati da nisu dovoljno dobra, dovoljno lijepa, dovoljno pametna, dovoljno brza, dovoljno posebna. A onda su tu, naravno, i loša prehrana i način življenja koje je sve teže izbjeći u našem ubrzanom zapadnjačkom svijetu. Neovisno o tome jesu li loše prehrambene navike počele u djetinjstvu ili su se javile poslije u životu, one uvelike opterećuju naš sustav. Sva negativna uvjerenja koja smo usvojili u najranijim godinama utvrđuju se nadalje odgojem i životnim pritiscima. Velika je vjerojatnost da nam ih nastave utvrđivati oni isti ljudi koji su nam pomogli da ih stvorimo. Željeli bismo napomenuti da nikoga ovdje ne krivimo, jer su ljudi koji nameću ta uvjerenja obično imali slična iskustva u svojem životu i ponašaju se tako kako se ponašaju zbog vlastitog upisa i bihevioralnih polja. S godinama se možda okrećemo drogama ili lijekovima koje uzimamo na svoju ruku, a sve kako bismo se lakše nosili sa stresom koji osjećamo zbog trauma koje držimo u svojim poljima. I ciklus se tako produbljuje. Čak i ako smo imali sreće u djetinjstvu i nismo pobolijevali, kako starimo, mnogi od nas koji su uhvaćeni u taj ciklus bolesti počnu patiti od infekcija, prehlade i gripe. Kultura u kojoj živimo potiče nas da te probleme rješavamo antibioticima i ostalim lijekovima. Njihovom primjenom povećava se kiselost tijela i ugrožava crijevna flora, što može rezultirati kandidijazom. Kad se kandida pojačano razmnoži u tijelu, crijevna flora više ne može apsorbirati hranjive tvari i dolazi do nakupljanja otrova i daljnjeg slabljenja imunološkog sustava. Kod mnogih ljudi to rezultira alergijama i nepodnošenjem određenih namirnica. Tijelo je tada neprestano izloženo stresu, za koji je svojstveno pojačano stimuliranje osovine HPA, iscrpljenost nadbubrežne žlijezde i povišena razina kortizola u tijelu. Nakon toga slijedi smanjena fizička i mentalna sposobnost suočavanja sa životom i pogoršanje simptoma. Ako je ova slika u vama izazvala osjećaj da je sudnji dan tu pred vratima, ne očajavajte zato što vam je rješenje nadohvat ruke. Tehnikom reprogramiranja životne matrice možete riješiti traume i promijeniti ograničavajuća uvjerenja kako biste iscijelili vlastiti život. DRUGI DIO UVOD U ENERGETSKU PSIHOLOGIJU 4. POGLAVLJE TFT I EFT Danas postoji nekoliko tehnika obuhvaćenih zajedničkim nazivom energetske psihologije. Ovdje ćemo se posebno usredotočiti na TFT i EFT, jer su to tehnike koje su Karla dovele do toga da stvori reprogramiranje životne matrice. Kako biste se mogli koristiti tehnikama reprogramiranja životne matrice, morate steći uvid u osnove EFT-a. Ako već prakticirate EFT ili TFT, slobodno možete preskočiti ovo poglavlje. Reprogramiranje životne matrice Kratka povijest - od TFT-a do EFT-a Osamdesetih godina prošlog stoljeća Roger Callahan, američki hipnoterapeut i psihoterapeut, počeo je razvijati tehniku poznatu kao terapija misaonog polja (TFT). Do tog je došlo gotovo slučajno nakon što je, slijedeći intuiciju, riješio jednu klijenticu fobije koja ju je mučila. Callahan proučava drevni kineski meridijanski sustav - sustav koji se koristi u akupunkturi. Radio je s klijenticom na njezinu strahu od vode, kad se požalila da joj je mučno. Callahan se sjetio meridijanskog sustava i da u njemu postoji točka za želudac, smještena odmah ispod oka. Intuitivno eksperimentirajući, počeo je lupkati ispod klijentičina oka. Nakon nekoliko trenutaka klijentica je uzviknula da je njezin strah nestao i odjurila je k bazenu kako bi provjerila boji li se. U trenutku je bila oslobođena straha. Callahan je shvatio da je otkrio nešto nevjerojatno. Počeo je istraživati fobije i emocionalne probleme te njihovu povezanost s meridijansklm sustavom. I tako je rođen TFT. Osmislio je niz algoritama, sličnih receptima, s uputama o lupkanju po završnim točkama meridijana po tijelu, ovisno o tome koju bolest želimo izliječiti. Callahan je imao brojne učenike. Jedan od njih, Gary Craig, diplomirao je kao inženjer strojarstva na Sveučilištu Stanford, no snažan interes za osobni razvoj usmjerio ga je prema karijeri trenera za osobna postignuća. Oduševio ga je Callahanov rad i počeo je eksperimentirati na sebi. Zanimalo ga je može li se tehniku pojednostaviti i učiniti dostupnijom. Craig je neko vrijeme eksperimentirao s različitim algoritmima. Pokušao ih je svesti na jedan osnovni i imao je osjećaj da su rezultati više-manje jednaki. Prednost je bila ta što su ga ljudi sami mogli naučiti i što su ga mogli primjenjivati za stanja i probleme za koje nije bio osmišljen nikakav algoritam. I tako je Gary Craig počeo upoznavati svijet s nečim što je nazvao tehnikama emocionalne slobode (EFT). U trenutku dok pišemo ovu knjigu, više od milijun ljudi diljem svijeta skinulo je s njegove stranice priručnik o EFT-u i on se primjenjuje u zdravstvenim ustanovama, školama i klinikama posvuda u svijetu. Njime se uvelike koriste svjetski priznati liječnici kao što su Deepak Chopra, Norm Shealy i Eric Robbins. Upotrebljava ga i Joseph Mercola, čija je internetska stranica jedna od najposjećenijih stranica posvećenih prirodnom zdravlju. Preporuča ga i molekularni biolog Bruce Lipton. Dobiva na popularnosti zato što se brzo i lako može primijeniti i zato što djeluje kad je sve ostalo podbacilo. Najupečatljivije studije o EFT-u Gary Craig i Dawson Church proveli su na ratnim veteranima s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP-om). Već nakon šest tretmana bili su vidljivi značajni pomaci. Više o principu djelovanja EFT-a Ovdje ćemo predstaviti pojednostavljenu verziju EFT-a kako ga mi podučavamo i razumijemo. Pojednostavljujemo proces zato što će vam za primjenu tehnike reprogramiranja životne matrice trebati samo njegove osnove. EFT koji ovdje predstavljamo drugačiji je od onog Garyja Craiga. Želite li saznati više o konvencionalnom EFT-u, dodatne ćete informacije naći na kraju ove knjige u Izvorima. EFT se temelji na sustavu tradicionalne kineske medicine i svodi se na lupkanje po akupunkturnim točkama vršcima prstiju. Dok to činimo, osvješćujemo i verbaliziramo, na poseban način, fizičke simptome ili negativna sjećanja. To nam pomaže da iz energetskog sustava tijela otpustimo životni stres ili fizičke probleme i ponovno uspostavimo emocionalno i fizičko zdravlje. Na kojem principu djeluje EFT? Kad smo zdravi, naša energija slobodno protječe meridijanima tijela. To se zna već tisućama godina i stvoreno su tehnike tai chi, shiatsu, qigong i njima slične kako bi se održao protok energije. Trauma i stres, u svojim mnogim oblicima, blokiraju energetski sustav. Ako energija ne protiče pravilno, ne dolazi do vitalnih organa, ne održava ih i neminovno dolazi do bolesti. Kako emocije djeluju na tijelo Već smo vidjeli kako neprikladne emocionalne reakcije mogu štetno djelovati na zdravlje. Te reakcije dolaze od okidača u našoj podsvijesti vezanih za naša životna iskustva. Stoga, kad nam se nešto dogodi u životu i kad reagiramo na određeni način, činimo to zbog tih okidača, odnosno zato što smo se sjetili nečeg što se dogodilo u prošlosti. Iz tog razloga svi u danim situacijama reagiramo drugačije: svi imamo drugačija životna iskustva koja su u nama stvorila drugačije okidače. Zanimljivo je da, kad se prisjećamo traumatičnog događaja, podsvijest nije u stanju procijeniti događa li se on sada ili u prošlosti. U oba se slučaja okidaju iste kemijske reakcije. To se često događa, ali u manjoj mjeri. Prisjetite li se nečeg čega se stidite, nećete li se skutriti ili pocrvenjeti? Um vam u tom trenutku djeluje na tijelo i vaša je reakcija pokazatelj da tijelo proživljava , osjećaj srama kao da se situacija događa u ovom trenutku. Što možemo promijeniti EFT-om? EFT-om se mogu osvijestiti i osloboditi negativni emocionalni problemi, fizički problemi, obrasci razmišljanja i/ili ponašanja. Neće se ukloniti vaše prirodne reakcije na životne probleme, ali će se ukloniti nezdrave reakcije. Primjerice oko vam netko blizak umre, i dalje ćete reagirati tugom. Ali neće biti nezdravih reakcija, kao što je pothranjivanje boli zato što ne možete prihvatiti smrt bliske osobe. Što EFT nije? EFT nije placebo. Djeluje neovisno o tome vjerujete li u njega ili ne. Svjesni smo toga da sa stajališta zapadnjačkog medicinskog modela tvrdnja da se emocionalno i fizičko zdravlje može preobraziti lupkanjem po akupunkturnim točkama i ponavljanjem rečenica djeluje nategnuto i neuvjerljivo. Međutim danas postoji mnogo dokaza koji idu u prilog toj tvrdnji (vidjeti Izvore). EFT nije još štošta toga. Da budemo načisto, on nije terapija odvlačenja pozornosti. Tehnika odvlačenja pozornosti, kao što joj i ime kaže, odvlači pacijentu pozornost s problema. EFT se, zapravo, usredotočava na problem. Nije ni terapija izlaganjem. Terapija izlaganjem prisiljava osobu da se suoči sa svojim strahovima, dok EFT opušta osobu i neutralizira problem. Nije ni supstitucija simptoma. Supstitucijom simptoma rješava se jedan problem, a na njegovo mjesto dolazi drugi. EFT rješava probleme, ne zamjenjuje jednog drugim. Nadalje EFT nije razgovorna terapija. U razgovornim se terapijama obraća svjesnom umu, dok se EFT obraća i svjesnom i podsvjesnom umu. Može se dogoditi, kad počnete lupkati, da otkrijete da problemi koje ste smatrali riješenim razgovornom terapijom i dalje u vama stvaraju emocionalnu napetost. Razlog tomu je što, iako ste ih možda riješili u svjesnom umu, u podsvjesnom su umu ostali neriješeni. Postotak uspješnosti Primjenjuje li ga kvalificiran i iskusan spraktičar, EFT može imati 95-postotnu uspješnost. Totalni početnici obično imaju 50-postotnu uspješnost. Eksperimentirajte stoga s ovim tehnikama i vidite djeluju li. Ne postižete li potrebne rezultate, obratite se kvalificiranom praktičaru. OSNOVNI PROTOKOL EFT-A 1. korak: Izaberite problem Problem koji izaberete može biti fizičke ili emocionalne prirode. Također možete raditi na navikama razmišljanja ili obrascima ponašanja. U EFT-u se usredotočavamo na problem zato što je zbog njega došlo do prekida energije u tijelu. I zato će rješavanjem problema doći do oslobađanja energije. Iznimno je važno da precizno odredite problem kako biste postigli učinku vite rezultate. Primjerice ako vas muči strah, raščlanite ga na različite dijelove lupanje srca, mučninu, pritisak u prsima i tako dalje. I onda protokolom EFT-a radite na svakom dijelu zasebno, počevši od onog najtežeg. 2. korak: Odredite težinu problema na skali od 0 do 10 Brojem od 0 do 10 odredite trenutačni intenzitet simptoma ili problema kojim se bavite, pri čemu 0 označava situaciju u kojoj „nema problema", a 10 situaciju u kojoj „ne može biti gore". Brojevi su subjektivne jedinice nelagode. Pazite da odredujete trenutačnu težinu problema. Primjerice ako patite od mučnine, kolika je ona u ovom trenutku? Na ovoj skali, desetka bi značila da ne može biti gore, a jedinica da je mučnina jedva osjetna. Određivanje težine problema brojem pomaže vam da pratite napredak u svakom krugu EFT-a. 3. korak: Izgovarajte glavne rečenice Glavnim se rečenicama svladava otpor prema promjeni. U EFT-u se otpor prema promjeni naziva „psihološkim obratom" i glavne nam rečenice pomažu svladati nesvjesnu sklonost prema grčevitom nepuštanju problema. Lupkajte po točki shutouchi na mesnatom dijelu vanjskog ruba dlana (pogledajte sliku na sljedećoj stranici). Koristite se vrhovima kažiprsta i srednjeg prsta druge ruke. Istovremeno naglas izgovarajte: „lako patim od [određenog simptoma ili problema], volim i prihvaćam sebe." Na primjer: „ lako me muči želudac, volim i prihvaćam sebe." Ponovite glavnu rečenicu tri puta i pritom lupkajte po točki shuto-uchi. Time bi se trebala raspršiti sva energija oko otpora prema promjeni. U EFT-u nije uvijek neophodna glavna rečenica, zato što ne postoji uvijek psihološki obrat. No početnicima se preporuča da je uključe. Kako ćete stjecati iskustvo, moći ćete eksperimentirati i izostavljati je pa vidjeti postižete li jednake rezultate. Napominjemo da možete djelomice promijeniti konstrukciju glavne rečenice kako biste našli neku koja vam bolje odgovara. Neki ljudi kažu ,,u potpunosti se volim i prihvaćam", drugima je draže „duboko se volim i prihvaćam", dok će treći reći „nastojim voljeti i prihvatiti sebe" ili „dobro sam" ili „O.K. SAM" i to je stvar osobnog izbora, upotrebljavajte glavne rečenice koje vam najviše odgovaraju. 4. korak: Lupkanje i izgovaranje podsjetne rečenice Podsjetna rečenica Odredite svoju podsjetnu rečenicu. Pomoći će vam da ostanete usredotočeni na problem. Ona je skraćena verzija glavne rečenice. Dakle ako vam glavna rečenica glasi „lako mi srce mahnito lupa, duboko volim i prihvaćam sebe", podsjetna će rečenica glasiti „ovo mahnito". Lupkanje Lupkanjem po točkama EFT-a ponovno ćete uspostaviti dotok energije u meridijanski sustav vašeg tijela. Pogledajte dijagram kako biste vidjeli gdje treba lupkati. Tapkajte kažiprstom i srednjim prstom po svim točkama naizmjence (kad tapkate po tjemenu, možete upotrijebiti sve prste ruke). Dok tapkate po svim točkama, ponavljajte podsjetnu rečenicu. Svaka osoba ima određene preferencije kad se radi o jačini kojom se lupka, no svakako lupkajte dovoljno jako da biste dodirnuli točke, ali opet ne toliko da kod osobe izazovete fizičku nelagodu, i Karl I Sasha sklonili su blažem lupkanju jer bolje djeluje. Lupkajte tako da se spuštate niz tijelo, od tjemena pa sve do točke shuto-uchi. Lupkajte po svakoj točki sedam puta, iako slobodno možete lupkati više ili manje puta. Jednako tako nije nikakav problem ako koji put slučajno promašite koju točku. Izuzmu li se točke ispod nosa i na bradi, sve ostale nalaze se na obje strane tijela. Možete tapkati i lijevom i desnom rukom i svejedno je tapkate li na jednoj strani tijela ili na obje istovremeno. Jednako je tako dopušteno mijenjati strane. Tapkajte spuštajući se niz tijelo, sljedećim redoslijedom, i ponavljajte podsjetnu rečenicu dok tapkate po svakoj pojedinoj točki: • Donjom stranom prstiju tapkajte po tjemenu. • Onda tapkajte unutarnjom stranom obrve, tik uz nos i preko njega. • Zatim tapkajte uz vanjski rub oka, po kosti. • Onda tapkajte po kosti ispod oka, otprilike dva i pol centimetra ispod zjenice. • Tapkajte ispod nosa, po maloj udubini iznad gornje usne. • Tapkajte ispod donje usne, na pola puta između točke brade i donjeg ruba donje usne. • Zatim tapkajte po točki ključne kosti. Pronađite ključnu kost i udubinu na vratu u obliku slova U, odmah iznad prsne kosti (to je mjesto na koje otprilike sjeda čvor kravate). Iz te udubine prstima krenite dva i pol centimetra prema van dok na svakoj strani ne napipate ispupčenje. To su vrhovi ključnih kostiju (poznati i kao točka K-27). • Onda tapkajte ispod ruke, oko deset centimetara ispod pazuha. Kod muškaraca se točka nalazi otprilike u visini bradavica, a kod žena u visini pojasa grudnjaka. • Dodatne se točke mogu naći tapkajući donjom stranom prstiju po ručnom zglobu. • Još se točaka može naći i na prstima. Okrenuvši dlan prema sebi, tapkajte po vanjskom rubu palčanog nokta i nokta prstenjaka. • Završite lupkanjem po točki shuto-uchi. Time je završen slijed tapkanja tehnikom emocionalne slobode. 5. korak: Ponovno procijenite težinu problema Nakon završetka ovog kruga provjerite subjektivne jedinice nelagode (na skali od nula do deset) da vidite je li se promijenio intenzitet vaših simptoma. Trebali su ili sasvim nestati ili se bitno ublažiti. Ako vam je dio problema ostao ili ako je intenzitet porastao, nastavite s daljnjim krugovima lupkanja. 6. korak: Daljnji krugovi Nastavite s daljnjim krugovima sve dok problem ne dođe do nule ili se ne ublaži. Ako radite na istom simptomu, ne morate u svakom krugu ponavljati glavnu rečenicu. Međutim ako se simptomi počnu seliti tijelom i ako počnete raditi na nečem novom (primjerice ako se s mahnitog srca prebacite na uskomešani želudac, trebat će vam nova glavna rečenica. 7. korak: Provjerite rezultate Kad ste problem sveli na nulu i kad nema više nikakvih fizičkih simptoma, pokušajte zamisliti prvotnu emociju ili bol, kako biste sa sigurnošću utvrdili je li proces bio uspješan. Zažmirite i doista intenzivno razmišljajte o problemu. Ako nema nikakve napetosti, znat ćete da je taj dio simptoma ili problema riješen. Ako ipak osjetite kakvu napetost, znači da vam predstoji još rada. 8. korak: Ustrajte Ako problem ostane nakon provjere rezultata, ustrajte sve dok njegov intenzitet ne bude nula. DOTJERIVANJE PROTOKOLA EFT-A Da biste dotjerali svoju primjenu osnovnog protokola EFT-a i zajamčili bolje rezultate: Dotjerajte glavnu rečenicu Kako biste se uspjeli usredotočiti na problem, glavnu rečenicu morate izgovoriti glasno, osjećajući je i naglašavajući je. Usto da biste EFT-om postigli učinkovite rezultate, glavna rečenica mora biti precizno formulirana. Ako je preopćenita, nećete se uspjeli usrodoločiti na problem. Na primjer: Općenito: „lako me muškarci odbacuju..." Precizno: „lako me Glen ostavio na Valentinovo..." Općenito: „lako me muči tjeskoba..." Precizno: „lako mi srce mahnito lupa..." Praćenje bola U primjeni EFT-a često se događa da, kad počnemo tapkati po određenom simptomu ili problemu, on se počne seliti po tijelu. Možda mu se čak promijeni i intenzitet. Razmišljate li o njemu u okvirima boje, oblika i veličine, može djelovati kao da se, seleći se tijelom, promijenio. U EFT-u to nazivamo „praćenjem bola". Morate pratiti simptom po tijelu. Svaki put kad se preseli i promijeni, dajte mu novu glavnu i podsjetnu rečenicu. Tako, recimo, „tupi bol u nozi" može postati „uskomešani želudac". Opisujte nove simptome u glavnoj i podsjetnoj rečenici i pratite senzacije po tijelu dok tapkate, sve dok se simptom ili problem ne riješi. Provjerite svoj rad Uvijek provjeravajte svoj rad da biste vidjeli ima li napretka. Možda se ovo čini kao nepotreban korak ako je problem jenjao. No provjera uspjeha potvrdit će vam je li problem doista nestao. Uspjeh možete provjeriti živo zamišljajući traumatični događaj. Buđite ustrajni Neki ljudi EFT-om vrlo brzo postižu promjene. Drugima treba više vremena i ustrajnosti. Cilj je svesti intenzitet problema na nulu. Budite uporni dok u tome ne uspijete. Provjeravajte subjektivne jedinice nelagode i ponavljajte protokol EFT-a tako dugo dok za to postoji potreba. Platite kognitivne promjene Kognitivna promjena je promjena u vašem načinu razmišljanja o nekoj prošloj situaciji. Kada dođe do kognitivne promjene, sjećanja ili problemi doživljavaju se drugačije. Dokazi promjene bit će vidljivi u vašem sustavu vjerovanja, a održavati će se u rečenicama poput; ■ ■ ■ ■ ■ „Dogodilo se." „Gotovo je." „Siguran sam." „Naučio sam iz toga." „Spreman sam krenuti dalje." Kognitivne su promjene odličan pokazatelj da je proces EFT-a djelovao. Stoga, kad primijetite da vam se razmišljanje i jezik mijenjaju u pozitivnom smjeru, znat ćete da se EFT pokazao učinkovitim. Rješavanje aspekata Primjenjujući EFT možete tapkati po simptomima nekog problema, kao što je, primjerice, mahnito lupanje srca koje prati tjeskobu. No prava svrha EFT-a jest doći do glavnog uzroka problema - do uzroka koji je doveo do pojave tjeskobe. Možda se radilo samo o jednom životnom iskustvu koje je stvorilo problem. Zadržimo li tjeskobu kao primjer, možda se radilo o jednoj životnoj traumi koja je bila tako značajna da je stvorila tjeskobno stanje koje se sad javlja kao reakcija na različite životne situacije. Međutim mnogi su problemi složeni i postoji više razloga njihova nastanka. U EFT-u se ti razlozi nazivaju aspektima. Aspekti su različiti dijelovi problema. Katkad moramo riješiti više tih dijelova da bismo riješili glavni problem. Često ponavljamo iste obrasce i privlačimo slične situacije, čime problemi postaju složeniji. I zato je vrlo vjerojatno da ima mnogo povezanih životnih iskustava s istom temom. Uzmimo, primjerice, strah od paukova. Možda je fobija počela kad smo prvi put vidjeli mamu kako vrišti ugledavši pauka. To bi bio jedan aspekt. No može postojati mnoštvo povezanih aspekata kao kad nam je, recimo, netko spustio pauka niz leđa, ili kad smo odgrnuli prekrivač na kreveti i ugledali pauka, ili kad se nismo usudili popeti stubama jer je na odmorištu bio veliki pauk i tako dalje. Možda ćemo se EFT-om morati dotaknuti svakog pojedinog sjećanja prije nego što riješimo problem. Već i unutar jednog sjećanja može biti više aspekata. Vratimo se trenutku kad su nam niz leđa spustili pauka. Oko ovog sjećanja može biti nekoliku vrhunaca emocionalnog intenziteta. Prvi bi bio kad ste ugledali prijatelja iz razreda kako podiže pauka, drugi kad je s paukom u ruci počeo trčati prema vama, treći kad vam je pauk držao pred licem i četvrti kad vam ga je spustio niz leđa. Svaki od tih različitih aspekata treba riješiti prije nego što emocionalni intenzitet jenja. Za svaki je potrebna nova glavna rečenica kako bi se razriješili različiti osjećaji koje je aspekt stvorio u tijelu. Problem ćete riješiti budete li se bavili svim različitim aspektima, iako su rezultati EFT-a trajni, ako se ne riješe svi aspekti, zna se dogoditi da se neki problem vrati. Ako primijetite da se neki problem ne povlači, možda ste se tijekom procesa prebacili na neki drugi aspekt. Na primjer ako vam zbog tjeskobe srce počne ubrzano raditi i želudac vam se uskomeša, morat ćete možda tretirati oba aspekta kako biste se riješili tjeskobe. No ako se usred procesa nesvjesno s mahnitog srca prebacite na uskomešani želudac, rezultati neće biti tako dobri i djelovat će kao da niste postigli nikakav napredak. Svakim se problemom morate baviti zasebno i probleme morate rješavati jednog po jednog. Jednako tako ako radite, primjerice, na sjećanju kako je učiteljica vikala na vas i izbacila vas iz razreda, morate odvojeno raditi na različitim aspektima. Ti bi aspekti mogli biti učinak koji je učiteljičin povišen glas imao na vas, osjećaj srama zbog toga što vas izbacuju iz razreda i osjećaj izoliranosti dok ste stajali sami na hodniku. Kako biste postigli najbolje rezultate, trebali biste se pozabaviti svakim aspektom zasebno. Za svaki aspekt osmislite novu glavnu rečenicu i lupkajte tako dugo dok intenzitet ne jenja. Buđite svjesni učinka poopćavanja... U nekim slučajevima nije potrebno rješavati svaki pojedini aspekt zasebno. Postoji pojava koja se naziva „učinkom poopćavanja". Naime, često se događa da, kad riješimo određena sjećanja vezana za istu temu, i neka druga sjećanja gube na težini i više nas ne pogađaju. Tako da, ako imate niz sjećanja s istom temom kojima subjektivna jedinica nelagode iznosi devet ili deset, rješavajući manji broj tih sjećanja, možda se dogodi da se i ostalih sjećanja prisjetite bez ikakve emocionalne napetosti. ... i apex problema EFT-om se često postižu nevjerojatno brzi rezultati. Katkad to djeluje tako brzo i jednostavno da um pokušava naći neko drugo objašnjenje. Kad osoba rezultate EFT-a pokušava pripisati nečem drugom, to se naziva „apex problemom". Da biste svladali ovaj problem, jasno iznesite početni problem, na papiru zapišite željeni cilj i na kraju tretmana potvrdite jeste li postigli željeno. UNAPREĐIVANJE TEHNIKA EFT-A Kad steknete osnovni uvid u EFT, sljedeće dvije tehnike pomoći će vam u radu na određenim problemima i pružit će vam dobar temelj za osnovne tehnike reprogramiranja životne matrice. Trebate li riješiti kakvu veliku traumu, napominjemo da biste o tim tehnikama trebali čitati samo informativno te da biste se trebali obratiti praktičaru EFT-a (po mogućnosti praktičaru koji primjenjuje i tehniku reprogramiranja životne matrice, ako namjeravate poslije primjenjivati tu tehniku) ili krenuti na tečaj za praktičare EFT-a i tehnike reprogramiranja životne matrice (za više informacija pogledati Izvore). Mijenjanje prizora Sad imate osnovni uvid u protokol EFT-a i možete ga primijeniti želite li promijeniti neko sjećanje iz prošlosti. Možda se radi samo o slici ili komadiću sjećanja. Može biti i nešto što je netko rekao ili nešto što ste čuli. Izaberite neki manji problem, drugim riječima, nešto što vam nije velika trauma, ali da svakako ima određeni intenzitet, tako da vam prisjećanje na njega izaziva promjene u tijelu ili emocijama. 1. korak: Prepoznavanje emocije O kakvoj se emociji radi? U kojem je dijelu tijela osjećate? Pridržavajte se osnovnog protokola EFT-a sve dok emocija ne nestane iz tijela. Primjerice u srcu osjećate tugu. Prvo ćete na skali od nula do deset odrediti koliko ste tužni (subjektivne jedinice nelagode). Onda čelo naglas triput izgovorili glavnu rečenicu i pritom tapkati po točki shuto-uchl: „Iako u srcu osjećam tugu, duboko se volim i prihvaćam," Zatim ćete tapkati oko svih točaka, od tjemena prema dolje, ponavljajući podsjetnu rečenicu: „Ova tuga u srcu." I nastavit ćete sve dok intenzitet ne bude nula. 2. korak: Provjerite osjetila Provjerite opet prizor. Što ste vidjeli, osjetili, čuli, namirisali, okusili ili razmišljali? Svako od ovih osjetila može stvoriti emocionalnu napetost i promijeniti kemiju u tijelu. Primjerice: Pogled na krv od koje vas prolaze srsi kad je se sjetite. Osjećaj straha u nogama kad niste mogli pobjeći. Vrisak od kojeg vam srce počne mahnito lupati. Miris paleža od kojeg osjećate mučninu. Misli: „Jednostavno se s tim nisam mogao nositi", od kojih vam se steže grlo. Primjeri glavnih rečenica za svaki od navedenih problema: „lako me prolaze srsi kad vidim krv, duboko se volim i prihvaćam." „lako u nogama osjećam strah,..." „lako mi zbog tog vriska srce počne mahnito lupati,..." „lako zbog tog mirisa paleža osjećam mučninu,..." „lako se s tim nisam mogao nositi,..." Radite na svakom pojedinom aspektu prizora sve dok više ne bude imao nikakav učinak i sve dok ga se ne budete mogli prisjetiti bez ikakve emocionalne napetosti. Mijenjanje čitavog sjećanja (filmska tehnika) Na kakvom god životnom problemu radili, morate otkriti ključne dogadaje vezane za taj problem. Uvijek biste se trebali pitati: „Koje je najranije sjećanje vezano za taj problem?" Prikazana tehnika pokazuje vam kako raditi na jednoj slici ili prizoru i kako riješiti sve uključene aspekte. No što ako imate neko dulje sjećanje s mnogo različitih aspekata ili vrhunaca emocionalne napetosti? Za ovakve slučajeve najučinkovitija metoda tradicionalnog EFT-a jest filmska tehnika: 1. korak: Sjećanje Identificirajte određeno sjećanje. Mora se raditi o jednom događaju. 2. korak: Duljina filma Koliko bi film trajao? U stvarnom bi vremenu trebao trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati, unutar jednog jutra, popodneva, večeri ili noći. Ako se proteže na nekoliko dana ili tjedana, podijelite ga na nekoliko zasebnih filmova. Sasha se ovom tehnikom poslužila s klijenticom koja je željela raditi na sjećanju vezanom za uspavljivanje svojeg psa. Klijentica je rekla da se radi o sjećanju na jedan događaj, no kad su krenule raditi, ispostavilo se da se radi o tri zasebna filma: prvi je obuhvaćao dan kad joj je veterinar rekao da se psa mora uspavati; radnja drugog odvijala se nekoliko dana poslije kad je posljednji put šetala sa psom; a treći se film odnosio na stvarno sjećanje na uspavljivanje psa. U nekim slučajevima rad na najsnažnijim sjećanjima izvlači svu emocionalnu rezonanciju iz drugih sjećanja, no svakako podijelite sjećanja na zasebne filmove i radite na svakom posebno kako biste postigli najbolje rezultate. 3.korak: Naslov filma Kako bi glasio naslov filma? Uobičajena je pogreška davanje naslova koji već postoji kao što je, recimo, Kum. Naslov bi trebao odražavati sadržaj filma. Primjerice Ostavljena na plaži ili Najgora stvar koja mi se ikad dogodila. 4. korak: Procijenite subjektivne jedinice nelagode na naslov filma Provjerite subjektivne jedinice nelagode (intenzitet od nula do deset) na naslov filma. Ublažite intenzitet. Na primjer: „lako nosim u sebi film 'Ostavljena na plaži', duboko i potpuno se volim i prihvaćam." Činite to sve dok se intenzitet ne spusti najmanje na dva. 5. korak: Prepričajte film Pustite film dok nema još nikakvog emocionalnog intenziteta. Prepričajte ga naglas, zaustavljajući se na svakoj točki intenzitete i rješavajući svaku zasebno koristeći se protokolom EFT-a. Primijenite isti proces kojim ste mijenjali pojedine scene, rješavali određene misli, osjećaje, tjelesne senzacije i tako dalje. No ovom ćete tehnikom to morati ponavljati više puta prije nego što uspijete riješiti različite aspekte. 6. korak: Provjerite rezultate svojeg rada Kad završite, pustite film još jedanput u glavi i provjerite jeste li se oslobodili intenziteta. Ako ste neke aspekte propustili ili ako neki aspekti i dalje imaju intenzitet, tapkajte na uobičajen način. A onda opet pustite film. Pa opet tapkajte po preostalim aspektima, ako se osjeća kakav intenzitet. Tehnika je postigla željeni uspjeh kad pri puštanju filma ne osjećate nikakav intenzitet. Prakticiranje tehnike s nekim drugim Tehnike možete vježbati sami ili u paru. Često je mnogo učinkovitije raditi s partnerom. Odlučite li se za partnera, on vas vodi procesom i istodobno se tapka. Može tapkati i po vama ako se uzrujate. - Ako vas netko vodi, izgovorit će vašu glavnu rečenicu i vi ćete je ponoviti za njim, a pritom ćete oboje tapkati po svojim točkama shuto-uchi. Ako radite na ovaj način, bolje je glavnu rečenicu raščlaniti na nekoliko dijelova da ne bude predugačka za ponavljanje. - Partner će onda izgovoriti podsjetnu rečenicu, ponovit ćete je i oboje ćete pritom tapkati po svojim točkama. Važno je da se koriste riječi osobe koja ima problem. Osoba koja vodi tretman pozorno sluša što primatelj ima reći o problemu i onda mu to vraća u obliku glavne rečenice. Na primjer: Primatelj: Srce mi je ispunjeno tugom kad pomislim kako je otišao. Osoba koja vodi tretman: Kojom bi ocjenom ocijenila osjećaj u srcu, na skali od jedan do deset, pri čemu jedan znači "Jedva da išta osjećam", a deset „Gore ne može biti"? Primatelj: Sedmicom. Osoba koja vodi tretman: (lupkajući se po točki shuto-uchu) lako mi je srce ispunjeno tugom.,. Primatelj: (lupkajući se po točki shuto-uchij lako mi je srce ispunjeno tugom... Osoba koja vodi tretman: (i dalje lupkajući se po točki shuto-uchij) ...kad pomislim kako je otišao... Primatelj: (i dalje lupkajući se po točki shuto-uchu) ...kad pomislim kako je otišao... Osoba koja vodi tretman: (i dalje lupkajući se po točki shuto uchij) ...duboko se volim i prihvaćam. Primatelj: (i dalje lupkajući se po točki shuto uchij)...duboko se volim i prihvaćam. Glavna se rečenica izgovara ukupno tri puta na ovaj način. Osoba koja vodi tretman: (lupkajući se po tjemenu) Ovo srce puno tuge. Primatelj: (lupkajući se po tjemenu) Ovo srce puno tuge. Osoba koja vodi tretman: (lupkajući se po točki obrve) Otišao je. Primatelj: (lupkajući se po točki obrve) Otišao je. Osoba koja vodi tretman: (lupkajući se po vanjskoj strani oka) Ovo srce puno tuge. Primatelj: (lupkajući se po vanjskoj strani oka) Ovo srce puno tuge. Osoba koja vodi tretman: (lupkajući se ispod oka) Otišao je. Primatelj: (lupkajući se ispod oka) Otišao je. Nastavite ovako dok intenzitet simptoma ne bude nula. A onda se prebacite na sljedeći aspekt dok sav intenzitet ne nestane i dok se sjećanja na kojima radite ne budete mogli prisjetiti bez ikakve promjene u kemijskim procesima tijela. 5. POGLAVLJE REPROGRAMIRANJE ŽIVOTNE MATRICE Pojava novih informacija i istraživanja neminovno je dovela i do stvaranja novih tehnika sukladnih našem promjenljivom doživljaju svijeta. Došlo je do mnogih pomaka u našem razumijevanju zakona privlačenja i kvantne fizike, ali malo koja od postojećih tehnika radi neposredno i ciljano s jedinstvenim energetskim poljem. Tehnika reprogramiranja životne matrice čini baš to. Sve je počelo u Australiji... POVIJEST TEHNIKE REPROGRAMIRANJA ŽIVOTNE MATRICE Godine 2006. Karl je držao tečajeve EFT-a u Australiji. U radu s jednom od polaznica veoma je sporo postizao napredak tako da ju je pitao: „Vidite li tu malu djevojčicu, mladu sebe, kao sliku u sjećanju?" Polaznica je odgovorila: „Vidim je tako jasno da bih je mogla polupkati." U trenutku nadahnuća Karl ju je potaknuo da polupka po mlađoj verziji sebe u sjećanju, a on je nastavio lupkati po polaznici. Iznimno je brzo riješila svoj problem i rodila se tehnika reprogramiranja životne matrice! Sljedećih nekoliko godina Karl je mnogo eksperimentirao s tehnikom. U toj fazi još nije imala ime i sastojala se od toga da praktičar lupka po klijentu dok klijent lupka po slici svoje mlade verzije, nastojeći je u razgovoru navesti na otpuštanje traume. Karl je svoj rad povezao s istraživanjima s područja nove znanosti i kvantne fizike. Već je postao vodeći stručnjak u liječenju teških bolesti EFT-om i u svojem je radu već neko vrijeme primjenjivao znanstvene spoznaje Brucea Liptona. Sve je više uočavao da nam negativne životne traume, osobito one iz najranijih godina, oblikuju sadašnja uvjerenja. Dio nas koji se odvojio kako bi nas zaštitio od boli traume, nije zadržao samo traumu nego i uvjerenja koja smo tada imali o životu. Ta su se uvjerenja odražavala na našu biologiju. Karl je tako počeo uviđati da negativna uvjerenja i bolesti nisu samo posljedica trauma s velikim ,,T". Štoviše, traume s malim ,,t", koje su nam poručivale da nismo dovoljno dobri, dovoljno pametni, dovoljno posebni, dovoljno lijepi, dovoljno bistri, dovoljno voljeni i tako dalje, mogle su, osobito u najranijoj dobi, stvoriti dalekosežnija negativna uvjerenja nego traume s velikim ,,T". Shvatio je da, želi li promijeniti uvjerenja svojih klijenata, za otpuštanje informacije koju je hologram preuzeo o traumi nije dovoljno primjenjivati EFT. Treba mijenjati samu sliku. Time se ne poriče da se trauma dogodila, nego se mijenja slika u polju. Zato što je slika ta koja je stvorila negativan osjećaj u tijelu. Karl je proučavao i popularna istraživanja o zakonu privlačenja i uočio je da taj zakon i te kako vrijedi za slike u polju. Ako u svojem polju zadržavate negativne slike životnih iskustava, i dalje ćete navlačiti negativna iskustva. Nastavljate titrati na istoj frekvenciji i privlačite iskustva jednake frekvencije. Kad je Karl počeo klijentima i polaznicima pomagati da promijene slike u svojim poljima, sa zadovoljstvom je uočio da su im i životna iskustva postala pozitivnija. Čuvši govor Ruperta Sheldrakea, Karl je primijetio da se Sheldrakeov rad o morfnim poljima i morfnoj rezonanciji odlično uklapa u njegov vlastiti rad. Osobito ga je oduševila Sheldrakeova tvrdnja da su morfna polja habitualna te da se ponavljanjem osnažuju. Postalo mu je jasno da zbog snage bihevioralnih morfnih polja sami sebe podrivamo kad ponavljamo negativno ponašanje usmjereno protiv nas. Nadalje Sheldrake je istaknuo mogućnost da se sjećanje zadržava u matrici, što se poklopilo s Karlovom teorijom o hologramima u polju. Još jedna zamisao na sličnu temu došla mu je nakon što je pogledao DVD Fraktalna evolucija (Fractal Evolution) Brucea Liptona. Dr. Lipton tvrdio je da stanice nemaju nikakvu svijest u koju bi pohranjivale sjećanja, ali da se zato na staničnom zidu nalaze antene koje se usklađuju s „jastvom" u matrici. Karlu je to poslužilo kao potvrda da se hologrami mogu pohranjivati u polju. Na kraju je shvatio da nam se stanice i DNK prilagođavaju pogrešnim percepcijama i tim nesvjesnim hologramima u matrici. Te promjene nazivamo fizičkim i mentalnim bolestima. Karl je proučavao i istraživanja organizacije HeartMath Institute i osobito ga je oduševila činjenica da se srčana polja mogu mjeriti i tri metra od tijela, iz svih smjerova. Zaključio je da, ako srce tako komunicira s matricom, na jednak bi se način u matricu mogle slati i nove slike. Na tehniku reprogramiranja životne matrice utjecala je i META-Medicine®, dijagnostička metoda za precizno određivanje emocionalnog uzroka fiziološke bolesti. Uz potvrdu META-Medicine®, da je svaku bolest uzrokovala određena trauma, Karl je shvatio da bi se liječenju fiziološke bolesti pomoglo kad bi se locirali holograml i kad bi im se pomoglo da razriješe traumu u trenutku konflikta. Na Karla su nadalje utjecali rad dr. Roberta Scaera, specijalista za traumu, i njegova istraživanja reakcije umrtvljenja. Osobito je važna bila činjenica da većina ljudi nikad iz sebe ne izbaci tu reakciju umrtvljenja. Dr. Scaer također spominje „traumatske kapsule", koje se stvaraju u trenutku reakcije umrtvljenja. To se poklopilo s Karlovim shvaćanjem da se hologrami stvaraju u trenutku traume. U početku je Karl hologram nazivao „unutarnjim djetetom", jer je taj termin bio poznat mnogim terapeutima. Međutim kad je medijska producentica Karin Davidson došla iz SAD-a kako bi snimila jedan njegov tečaj, istaknula je da je taj termin neprikladan, s obzirom na to da disocirani dijelovi koji postoje u matrici nisu uvijek djeca. I tako je stvoren naziv „energetski hologrami svijesti". Karl je onda razvio naziv „reprogramiranje životne matrice". Matrica mu je bila omiljen naziv za jedinstveno energetsko polje i, s obzirom na to da je utiskivanje sustav kojim djeca, promatranjem i oponašanjem, preuzimaju karakteristike roditelja, reprogramiranje stare je programe zamjenjivalo novima. Budući da je kao trener i majstor EFT-a obučio više od 1 000 praktičara EFT-a, stvorio je zajednicu praktičara koji su mu se redovito vraćali kako bi ih nadgledao i dodatno obučio, tako da je u sljedećih nekoliko godina mogao svoja nova znanja podijeliti s njima. Bio je navikao na odlične povratne informacije svojih polaznika o djelovanju EFT-a, i iskustva koja su ljudima stubokom mijenjala život nisu mu bila nikakva novina. Međutim rezultati koje su polaznici postizali reprogramiranjem životne matrice bili su još fascinantniji. Mnogi su izvještavali da se gotovo tijekom svakog tretmana javljala potreba za primjenom reprogramiranja životne matrice i praktično su neprestano postizali fenomenalne rezultate. Jedna takva polaznica bila je i Sasha. Nakon što je reprogramiranjem životne matrice svladala sindrom kroničnog umora i bipolarni afektivni poremećaj, intenzivno je, koristeći se Karlovom tehnikom, radila na području teških bolesti i dječjih trauma i postizala je nevjerojatne rezultate. Unatoč mnogim drugim kvalifikacijama i šarolikom poslovnom iskustvu, sve je to stavila na stranu kako bi se posvetila tehnici reprogramiranja životne matrice. Budući da je Karl bio zaokupljen unapređivanjem tehnike i obučavanjem polaznika, primijetila je da nema vremena za pisanje o samoj tehnici tako da mu je, nakon što je završila svoju prvu knjigu, predložila da zajedno napišu ovu. Na samom početku pisanja, u srpnju 2008., postojala je samo jedna tehnika reprogramiranja životne matrice (reprogramiranje scena u matricu), no sada postoje dvije osnovne tehnike i mnoštvo protokola posebno namijenjenih za rad na traumama, odnosima, fobijama, alergijama i tako dalje. Usto što je pomogla u definiranju i usavršavanju ovih protokola, Sasha je, radeći na ovisnostima, razvila i vlastiti protokol. Počeli su se javljati i drugi specijalizirani protokoli. Sharon King pridonijela je protokolom reprogramiranja rođenja u matrici, proizašlom iz njezina područja rada. Uslijedili su i drugi. Tehnika reprogramiranja životne matrice razvija se i raste. OSNOVNA NAČELA REPROGRAMIRANJA ŽIVOTNE MATRICE Tehnika reprogramiranja životne matrice temelji se na popularnoj psihoterapijskoj teoriji o traumi. Da bi se javila trauma, dovoljna je situacija u kojoj se osjećamo bespomoćno i u kojoj nam je ugrožen život. Doživljaj ugroženosti ovisi o našoj dobi i sposobnosti da se nosimo sa situacijom. Odrasla bi se osoba osjećala ugroženom u automobilskom sudaru ili u situaciji fizičkog ili spolnog zlostavljanja. Kod malog djeteta već i roditeljev komentar da je zločesto, glupo, ružno ili lijeno može imati traumatično djelovanje. U trenutku kad dolazi do traume, ako se ne možemo boriti ili pobjeći, ako se osjećamo izolirano i shvatimo da nema izlaza, jednostavno se umrtvimo. Naše nas kemijske reakcije štite od emocionalne i fizičke preopterećenosti, i dok nam je svijest umrtvljena, dio nas energično se odcjepljuje. U tom se trenutku stvara hologram. Kad se hologram odcijepi, zadržava se u matrici. Sadržava u sobi svu informaciju o traumatičnom događaju i događaj se briše iz naše svijesti kao da se nikad nije dogodio. Ali zato nastavlja živjeti u slikama podsvijesti i diktira naše reakcije u budućim situacijama. Slični će događaji aktivirati slične reakcije, i zato patimo od stresa, tjeskobe, fobija i tako dalje. Oni utječu na naše interakcije u svakodnevnom životu i u konačnici se odražavaju na našu fiziologiju. Dodatni je problem što treba mnogo energije da bi se sve te informacije držale u matrici. Iz tog je razloga, kako starimo, hologramima sve teže držati traume pod kontrolom, na sigurnoj udaljenosti. Još jedna poteškoća je što su, na staničnoj razini, te slike, zapravo, događaji iz stvarnog života koji se događaju u ovom trenutku. Sjećanja su sjećanja samo svjesnom umu. Podsvjesnom su umu ona trenutačni događaji. Zapitajte se koji vam „trenutačni događaji" ne dopuštaju da ozdravite i da budete sretni. Tehnika reprogramiranja životne matrice može otpustiti energiju traume i, mijenjanjem slika u polju, dovesti do trajnog iscjeljenja. Stoga, imate li negativne životne slike koje vas drže u prošlosti, zamijenite ih pozitivnima. Ovdje su iznesene osnove glavnih načela: Rad s hologramima Slike mijenjamo tako da radimo s hologramima koji bilježe traumu od trenutka nastanka slike. Za tehniku reprogramiranja životne matrice hologram je klijent. I zato mu zahvaljujemo što je zabilježio traumu i zamišljamo da tapkamo po njemu kako bismo mu pomogli da je otpusti. Istodobno, tapkamo i po fizičkim točkama na tijelu. Ishod sjećanja može se promijeniti i uvođenjem novih snaga, pozivanjem nekog drugog da nam pruži podršku ili da kaže ili učini nešto što u vrijeme nastanka traume nije bilo rečeno ili učinjeno. Možemo i hologram pripremiti na to što će se dogoditi. Time ne poričemo prošli događaj, samo mijenjamo staru sliku kako bismo utjecali na sadašnje zdravlje. Jednako tako ne namještamo sjećanja. Samo ona negativna zamjenjujemo pozitivnima. Sa stajališta kvantne fizike nudi nam se beskonačan broj mogućih prošlosti i budućnosti. I zato našom tehnikom uranjamo u drugačiju prošlost i istodobno prihvaćamo pouku izvučenu li onog što smo proživjeli. Stvaranje nove i pozitivne slike Kad otpustimo sav stres i traumu prouzročene događajem, stvara se nova i pozitivna slika. Hologram može otići na novo mjesto po vlastitom izboru ili ostati gdje jest, s novim i pozitivnim ishodom. Nema nikakvih pravila, no kod teške traume, hologram se često odlučuje za novu lokaciju, kao što je plaža ili planinski obronak. Međutim ako se radi o traumi proizašloj iz, recimo, pada na pozornici, činjenica da se u sjećanje utiskuje uspješan nastup obično znači da je on prikladniji kao nova i pozitivna slika. Stvaranje zajednice Dok stvaramo novu i pozitivnu sliku, jedan od naših ciljeva jest i da hologramu pružimo osjećaj zajedništva. Na svom DVD-u Trauma, transformacija i iscjeljenja (Trauma, Transformation and Healing) dr. Robert Scaer naglašava potrebu da se stvori povezanost kako bi došlo do iscjeljenja traume. Ta potreba postoji zbog načina na koji mozak reagira na traumu. U slučaju prijetnje prednji cingularni korteks procjenjuje njezinu ozbiljnost. Ako prijetnja nije opasna, korteks smiruje amigdalu, dio mozga koji analizira emocionalni sadržaj situacije. Tako se zadržava osjećaj o stvarnom razmjeru prijetnje. Osoba koja je doživjela veliku traumu često pati od nerazmjernog osjećaja prijetnje. No ako stvorimo osjećaj povezanosti i ako je amigdala inhibirana, traumatizirani mozak može ozdraviti. I tako se u tehnici reprogramiranja životne matrice hologram poziva da u novoj slici stvori zajednicu. Može dovesti obitelj i prijatelje, ugledne osobe, vjerske i duhove osobe poput Isusa, Buddhe i anđela, kućne ljubimce, životinje i tako dalje, a sve radi ozdravljenja. U većini slučajeva za ozdravljenje je dovoljno klljentovo starije jastvo. Uvođenje nove slike u um Slike se uvode u um kako bi se on reprogramirao novim informacijama. Vjerujemo da se u ovoj fazi stvaraju nove neuralne veze u mozgu, što ima iscjeljujuće djelovanje. Traume iz djetinjstva uništavaju neuralne veze u hipokampusu kako bi nas zaštitile od pamćenja, no ta se iskustva mogu regenerirati procesom koji se naziva neurogenoza. Do neurogeneze dolazi i kad doživljavamo nove stvari, kad osjećamo uzbuđenje, divljenje i strahopoštovanje, dosegnemo određena duhovna stanja ili osjećamo snažne pozitivne emocije. Smatramo i da reprogramiranjem životne matrice, kad mijenjamo ishod sjećanja i kad dajemo hologramu priliku da stiče nova iskustva, također dolazi do neurogeneze. lako to u ovoj fazi još nije potkrijepljeno eksperimentima, uvjereni smo da će se potvrditi, nakon provođenja studija koje će otkriti promjene u stanju mozga, da tehnikom reprogramiranja životne matrice dolazi do neurogeneze. Već i u ovom trenutku postoje brojni dokazi da na ovaj način umom utječemo na tijelo. Zasad je najobuhvatnija knjiga na ovu temu knjiga Davida Hamiltona Kako umom izliječiti tijelo (How Your Mind Can Heal Your Body). Kad u um unesemo novu sliku, intenziviramo boje u njoj i oko nje. Kaže se da su boje jezik središnjeg živčanog sustava, a kad boju u slici i oko nje pojačamo, i osjetila je intenzivnije percipiraju. I u reprogramiranju matrice također se naglašava svaka pozitivna emocija povezana sa slikom kako bi se reprogramirala emocionalna reakcija vezana za tu sliku. Odašiljanje nove slike stanicama Na temelju radova Brucea Liptona znamo da mislima utječemo na stanice. Odašiljemo sliku tijelu kojom kažemo da je trauma završila. Time jačamo pozitivno djelovanje koje postižemo ovom tehnikom. Ako je uz traumu vezan i kakav organ zahvaćen bolešću - primjerice ako je tijekom tretmana koji je počeo radom na želučanom čiru na površinu izronila trauma vezana za čir - onda se pozitivna slika šalje i tom organu. Unošenje slike u srce Nova se slika unosi u srce i ponovno su boje i pozitivne emocije vezane za nju intenzivirane. Odašiljanje slike iz srca U Poglavlju 2 vidjeli smo da je srce jak odašiljač koji komunicira s matricom, i stoga se nova slika sada iz srca odašilje u matricu. RAZLIKA IZMEĐU REPROGRAMIRANJA ŽIVOTNE MATRICE I KONVENCIONALNOG EFT-A EFT, TFT i reprogramiranje životne matrice tehnike su energetske psihologije koje uključuju rad na meridijanima. Razlika je u tome što EFT-om odstranjujemo negativnu energiju prošlih traumatičnih događaja, dok reprogramiranjem životne matrice zapravo mijenjamo ono što se dogodilo. Lupkanje po hologramima lako je tehnika lupkanja jednaka, jedna od glavnih razlika između tradicionalnog EFT-a i reprogramiranja nove matrice jest u tome što EFT ne podrazumijeva rad s hologramima, dok je u tehnici reprogramiranja ratne matrice hologram klijent. Ispunjavanje praznine Određeni broj ljudi, nakon što im se EFT-om ukloni negativna energija, a ne nadomjesti nečim pozitivnim, osjeća prazninu. Neki praktičari EFT-a tu prazninu ispunjavaju vizualizacijama. Neki se koriste reikijem. Nekima je draži PSYCH-K® (tehnika energetske psihologije korištena za programiranje podsvjesnog uma pozitivnim uvjerenjima). Pri reprogramiranju matrice nema nikakve potrebe za korištenjem nekog drugog modaliteta za ispunjavanje te praznine jer se ona puni novom slikom. KORISTI OD REPROGRAMIRANJA ŽIVOTNE MATRICE Tehnike reprogramiranja životne matrice vrlo su jednostavne za primjenu. Jednako su tako vrlo blage. Omogućavaju ješavanju čitavog niza traumatičnih iskustava bez retraumatizacije. Njihove su koristi sljedeće: Rješavanje suštinskih problema i usađivanje pozitivnih uvjerenja Reprogramiranjem životne matrice suštinski se problem brzo može naći i riješiti. U tradicionalnom EFT-u, kad netko iznese uvjerenje poput „Moram biti savršena da bih bila voljena", potražimo najranije sjećanje vezano za to uvjerenje i riješimo ga. S reprogramiranjem životne matrice ne samo da rješavamo sjećanja koja su pridonijela nastanku suštinskog problema nego usađujemo i nova pozitivna uvjerenja i iskustva. Time se mijenja postojeći sustav uvjerenja. Rješavanje predsvjesne traume Reprogramiranje životne matrice locira i predsvjesnu traumu, čak i traumu koja je nastala prije šeste godine života. Malobrojne su terapije i tehnike koje se mogu baviti predsvjesnim sjećanjima. Međutim istraživanja molekularnog biologa Brucea Liptona pokazuju da se upravo tada najviše oštećuje naša percepcija jastva. S tehnikom reprogramiranja životne matrice možemo komunicirati s jastvom koje je još u maternici, kako bismo riješili predsvjesnu traumu. Preoblikovanja i kognitivni pomaci Još jedna korist od reprogramiranja životne matrice jest promjena stajališta, poznata kao preoblikovanje, i promjena razmišljanja, poznata kao kognitivni pomak. Ako ovu tehniku primjenjujete kao terapeut, jedna od njezinih najvećih koristi jest ta što klijent uglavnom radi sam (no ako u nekom trenutku zapne, treba ga usmjeravati). Kako je on taj koji vodi proces, sam odlučuje što je najbolje za njega. Budući da ima moć, najvjerojatnije će sam preoblikovati situaciju ili naglasiti kognitivne pomake. Kao praktičari i te kako smo svjesni da ti pomaci pokazuju da je došlo do razrješenja traume pa stoga i ozdravljenja. Opraštanje Jednako tako reprogramiranje životne matrice često dovodi do opraštanja, osobito osobi koja je uzrokovala traumatično iskustvo. Mnogi pravci razmišljanja smatraju da je svrha svakog terapeutskog djelovanja doseći točku opraštanja. To nije nešto što se može nametnuti ili glumiti, i u tradicionalnim terapeutskim metodama čest je kamen spoticanja trenutak kad klijent kaže da je počinitelju oprostio na svjesnoj razini, ali ne i na nesvjesnoj. Tehnika reprogramiranja životne matrice prirodno vodi primatelja do istinskog praštanja. Psihološki obrat i sekundarna korist Tehnika reprogramiranja životne matrice također elegantno locira psihološki obrat (podsvjesno zadržavanje problema). Komunicirajući s hologramom možemo u potpunosti shvatiti zašto osoba ne otpušta određeni problem koji je drži zarobljenom u starom obrascu razmišljanja ili ponašanja (i to je sekundarna korist). Disocirani klijenti Još jedna velika korist jest ta što tehnika reprogramiranja životne matrice postiže rezultate s klijentima koji nemaju subjektivne jedinice nelagode (klijenti koji nemaju nikakvih emocija vezanih uz još neriješene probleme u sebi). Praktičaru EFT-a ovakva je skupina klijenata najveći izazov. Reprogramiranje životne matrice postiže odlične rezultate s ovakvim ljudima. Naime, kad je klijent koji radi s hologramom disociran (odnosno kad u tijelo ne unosi emocije holograma), ova je tehnika još učinkovitija. Rješavanje traume Reprogramiranje životne matrice osobito je dragocjeno zbog sposobnosti da pošalje tijelu poruku da je trauma prošla. Ono prekida krug u kojem matrica neprestano reprizira traumu. To omogućava tijelu da reagira na zdraviji način i da počne zacjeljivati. Rješavanje nerješivog Reprogramiranjem životne matrice mogu se riješiti i problemi koji su prije bili nerješivi. To je osobito korisno ako ste izgubili člana obitelji ili voljenu osobu, a da se s njima niste stigli oprostiti ili pomiriti. Reprogramiranjem životne matrice možete otpustiti emocije vezane uz neriješene odnose i osloboditi se spona koje vas vežu za prošlost. Zakon privlačenja Još jedna korist reprogramiranja životne matrice jest ta što se ova tehnika koristi zakonom privlačenja. Kao što smo već spomenuli, ako u matrici zadržavamo traumatična iskustva, nastavimo privlačiti slična iskustva. No kad razriješimo traumu, mijenjamo točku privlačenja i počinjemo privlačiti iskustva koja nas ispunjavaju i obogaćuju. Točka prevrata Kad u polju poništimo mnogo slika ili sjećanja, stvara se točka prevrata. Baš kao što je slučaj s učinkom poopćavanja u EFT-u, kad počnemo mijenjati slike u matrici, katkad ih moramo promijeniti tek nekoliko pa da i slične slike prestanu imati odjeka u nama. Pozitivne slike često imaju snažniju rezonanciju od negativnih (baš kao što i pozitivne misli imaju višu vibraciju od negativnih). Dakle uvođenjem novih slika u polje može doći do točke prevrata i privlačenja pozitivnih iskustava u život, čak i ako niste promijenili sve negativne slike na istu temu. TREĆI DIO TEHNIKE REPROGRAMIRANJA ŽIVOTNE MATRICE PRERADITE SVOJU PROŠLOST, PREOBLIKUJTE SVOJU BUDUĆNOST 6. POGLAVLJE UVOD U TEHNIKE REPROGRAMIRANJA ŽIVOTNE MATRICE Postoje dvije glavne tehnike reprogramiranja životne matrice i mnoštvo protokola za rješavanje specifičnih problema. Tehnike možete primjenjivati na sebi, na rođaku, prijatelju, kolegi, suradniku ili klijentu. Da bi upute koje slijede bile jasnije, osobu na kojoj se tehnika primjenjuje nazivat ćemo „primateljem". Ne morate biti obučen terapeut da biste ove tehnike primjenjivali na drugima. Međutim samo čitanje knjige neće vas osposobiti za primjenu ovih tehnika u stručnom smislu. Za to ćete morati proć tečaj reprogramiranja životne matrice. Također vas molimo da uvažite činjenicu da su ovdje iznesene tehnike pojednostavljene i razložene na korake kako bi se shvatila bit tretmana. No ljudi su u konačnici veoma različiti i njihovi se problemi ne daju uvijek uredno uklopiti u te korake. Iz tog razloga postoje mnoge varijacije i usklađivanja, koje ćemo iznijeti u Poglavlju 8. Osobito vas molimo da obratite pozornost na sljedeće: ako vaš primatelj, član obitelji ili prijatelj, ima duboko ukorijenjene emocionalne ožiljke ili veoma intenzivna sjećanja, svakako ga radije uputite praktičaru tehnike reprogramiranja životne matrice nego da mu sami pokušate pomoći. Ove tehnike morate primjenjivati odgovorno i s velikim oprezom. TEHNIKE Ovo je sažetak tehnika reprogramiranja životne matrice. Detaljne upute bit će iznesene u sljedećem poglavlju. Temeljne tehnike U njih spadaju reprogramiranje prizora u matrici, kojim se mijenja prizor ili komadić sjećanja iz ranijeg životnog razdoblja, I reprogramiranje sjećanja u matrici, kojim se mijenja određeno sjećanje. Te dvije temeljne tehnike osnova su svih ostalih protokola reprogramiranja životne matrice. Prije nego što počnete primjenjivati ostale protokole, morate svladati temeljne tehnike i steći samopouzdanje u njihovoj primjeni. Protokoli kojima se mijenja život U njih spadaju reprogramiranje suštinskih uvjerenja u matrici, čime se mijenjaju negativna suštinska uvjerenja; reprogramiranje životnog problema u matrici, čime se mijenja trenutačni životni problem; i reprogramiranje zakona privlačenja u matrici, čime se mijenja točka privlačenja. Protokoli kojima se mijenjaju odnosi U njih spadaju tehnike za rješavanje prošlih i sadašnjih problema u odnosima. Reprogramiranje odnosa u matrici riješit će trenutačne poteškoće u odnosima, a reprogramiranje odrješenja u matrici riješit će negativne odnose s ljudima s kojima više niste u kontaktu. Protokoli za ovisnosti i habitualno ponašanje Ovisnosti i habitualno ponašanje mogu se riješiti primjenom protokola reprogramiranja navike u matrici. Taj se protokol može koristiti za sve vrste ovisnosti, od one o čokoladi do one o heroinu. Protokoli za prošle živote i buduće jastvo Reprogramiranjem prošlih života u matrici mijenjaju se sjećanja koja se mogu javiti iz prošlih života. Reprogramiranje budućeg jastva služi za učenje od budućeg jastva i za mijenjanje strahova od budućnosti. Protokoli za rođenje i najranije godine života Reprogramiranje predsvijesti u matrici koristi se za prepoznavanje i mijenjanje predsvjesnih sjećanja. Reprogramiranjem rođenja u matrici mijenjaju se negativna sjećanja nastala prilikom rođenja. PRIMJENA REPROGRAMIRANJA ŽIVOTNE MATRICE NA SEBI SAMOME Reprogramiranje životne matrice može poslužiti kao tehnika samopomoći i kao takva vrlo je djelotvorna. No napominjemo da se te tehnike na sebi mogu koristiti samo kad je riječ o manjim problemima i traumama s „malim t". Nikako se ne preporuča da radite na intenzivnim sjećanjima, traumama s „velikim T" ili iznimno stresnim problemima. Koristi od rada na sebi samome Radeći sami na sebi, štedite novac, možete se baviti problemima čim se pojave i sami sebe osnažujete. Izazovi s kojima se susrećemo radeći na sebi Primjenom tih tehnika na sebi možete postići odličan napredak, ali postoje i određeni izazovi: Problemi s motivacijom Katkad se teško motivirati na samostalan rad. Ako vodite ubrzan zapadnjački život, samostalno prakticiranje reprogramiranja životne matrice moglo bi se pretvoriti u nešto što uvijek gurate na dno dnevnog rasporeda. Samostalno obavljanje detektivskog istraživanja Katkad trebamo drugo ljudsko biće da nas izvuče iz labirinta koji smo sami stvorili. Rješavanje problema u suradnji s praktičarom ima tu prednost što praktičar postavlja teška pitanja koja sami sebi ne biste postavili. Podsvijest koja vas štiti Katkad će vas podsvjesni um zaštiti od rješavanja problema, ako vjeruje da postoji važan razlog za njegovo neotpuštanje. Zajednica Da bi trauma učinkovito zacijelila, važno je povezati se s drugim ljudima, a do povezivanja dolazi upravo u radu s drugom osobom. Ako ne želite profesionalno raditi na drugima, a trebate raditi na sebi, možda bi vam za osobni razvoj koristilo da se obučete za praktičara reprogramiranja životne matrice. Takve tečajeve obično pohađaju laici koji žele svladati tehnike reprogramiranja životne matrice za vlastitu korist i koji nakon tečaja obavljaju tretmane jedni na drugima. Gdje početi kad radite sami Ako radite sami, savjetujemo vam da najprije naučite reprogramiranje prizora u matrici i prakticirate mijenjanje slika ili prizora iz života. Kad u tome steknete samopouzdanje, krenite na reprogramiranje sjećanja u matrici. Nakon što svladate te dvije temeljne tehnike, možete krenuti na protokole važne za vašu životnu situaciju. Ako ne znate na kojem biste problemu ili sjećanju radili, zapitajte se: „što mi u ovom trenutku u životu zapinje?" I onda potražite najranije sjećanje vezano za tu temu. PRIMJENA REPROGRAMIRANJA ŽIVOTNE MATRICE NA DRUGIMA Pronalaženje partnera za suradnju ima tu prednost što se možete međusobno motivirati, što možete razgovarati o problemima i tako ih precizno odrediti i što se možete međusobno usmjeravati u procesu. Poteškoće proizlaze iz činjenice što surađujući s neiskusnom osobom možete zapeti u trenutku kad situacija nije jednostavna i jasna. Usto neiskusna će osoba prije ometati proces nego što će vas usmjeravati kroza nj. U nastavku slijede neke osnovne smjernice za primjenu ovih tehnika na drugima. Zapamtite, ako niste kvalificirani, primjenjujte ih na drugima samo za rješavanje manjih problema. Primateljevo dopuštenje da lupkate po njemu Prije nego što tretman počne, primatelj vam mora dopustiti da lupkate po njemu. Ako to ne želi, tehnika se i dalje može primijeniti i to tako da u procesu vi lupkate po sebi, a primatelj po sebi. Kako lupkati po primatelju Ako izvodite reprogramiranje životne matrice na primatelju, sjednite nasuprot njemu po kutem od 45 stupnjeva. Jednom rukom držite njegovu ruku, a drugom lupkajte po njegovim točkama. Lupkajte veoma lagano, pet do sedam puta po svakoj točki. Kao i u EFT-u, nije važno ako koju točku propustite ili ako se ne pridržavate redoslijeda. Možete lupkati s bilo kojom rukom i po bilo kojoj strani tijela. Gdje početi ako radite s partnerom Ako su vam ove tehnike nove, savjetujemo vam da najprije naučite tehniku reprogramiranja prizora u matrici i da vježbate mijenjanje pojedinih prizora. Učinite to nekoliko puta kako biste stekli samopouzdanje. Nakon toga možete prijeći na tehniku reprogramiranja sjećanja u matrici. Kad svladate te dvije temeljne tehnike, možete raditi na protokolima važnima za vašu životnu situaciju. Rad s iskusnim praktičarom reprogramiranja životne matrice Prednost rada s iskusnim praktičarom leži u tome što će vam on postavljati vrlo konkretna i ciljana pitanja koja će vam pomoći da identificirate i riješite konkretna sjećanja. Usto praktičar će vam pomoći svladati izazove i blokade s kojima biste se mogli suočiti. Primjena reprogramiranja životne matrice preko telefona Reprogramiranje životne matrice možete na primatelju primjenjivati i preko telefona. Tehnika je ista, samo što lupkate s primateljem i istodobno zamišljate da lupkate po njegovu hologramu. Prije nego što se okušate u ovom, trebat će vam mnogo vježbe licem u lice. Možda ste već primijetili da su neki ljudi podložniji auditivnim podražajima (procesiraju svijet zvukom), neki vizualnim (procesiraju svijet slikama), a neki kinestetičkim (procesiraju svijet osjećajima). Te su podjele poznate kao podmodaliteti. Neovisno o tome kakav je vaš podmodalitet, moći ćete primjenjivati reprogramiranje životne matrice preko telefona. Kao osoba iznimno podložna vizualnim podražajima, Sasha je na početku svoje karijere praktičara reprogramiranja životne matrice i EFT-a bila sigurna da neće raditi preko telefona. Štoviše, čitav je život osjećala golem otpor prema telefoniranju! Međutim kako joj se karijera razvijala u Velikoj Britaniji, a i daleko preko granica države, morala je napraviti ustupak i početi raditi preko telefona. Zanimljivo je da joj je to danas omiljeni način rada. Tretmani preko telefona mnogo su snažniji i sveobuhvatniji od onih licem u lice. Sasha uživa slušati iznimno suptilne promjene u glasu osobe s kojom radi. Usto usredotočenost i koncentracija preko telefona rezultiraju intenzivnijim tretmanima. Stoga, ako vas ne privlači rad preko telefona, osobito ako ste praktičar, ipak pokušajte nekoliko puta prije nego što sasvim odbacite ovaj način rada. 7. POGLAVLJE TEMELJNE TEHNIKE Temeljne tehnike su reprogramiranje prizora u matrici i reprogramiranje i sjećanja u matrici. Svi ostali protokoli reprogramiranja životne matrice proizlaze iz ove dvije tehnike. Kad ih svladate, moći ćete se koristiti svim tehnikama. Ako se prvi put susrećete s reprogramiranjem životne matrice, savjetujemo vam da pročitate Poglavlja 7 i 8 prije nego što ove tehnike pokušate primijeniti na sebi ili drugima. Koristilo bi vam i da pročitate Poglavlje 17, koje prikazuje reprogramiranje životne matrice na djelu, kako biste dobili uvid u tehnike prije nego što se okušate u njihovoj primjeni. REPROGRAMIRANJE PRIZORA U MATRICI Reprogramiranje prizora u matrici može se primijeniti za prizor, sliku ili komadić sjećanja koje vi ili primatelj imate iz djetinjstva ili još prije. Možda ste već svjesni prizora na kojem želite raditi. Možda imate sliku sebe kao djeteta ili još prije u određenoj situaciji. Ako je doista tako, prizovite sliku u svijest i primijenite sljedeći protokol. Poslije ćemo istražiti kako doći do blokiranog sjećanja te kako pronaći sjećanje koje se odnosi na sadašnji životni problem. Osnovna premisa ove tehnike Ovom tehnikom prizivate u svijest prizor ili sliku ranog stresnog ili traumatičnog sjećanja. Dok lupkate po sebi, zamišljate kako lupkate po mlađem sebi iz sjećanja. To mlađe ja je hologram. Predstavljate se hologramu, razgovarate s njim, otkrivate koje je životne poruke izvukao iz situacije na kojoj radite i pomažete mu da otpusti traumu iz sjećanja. U procesu vam mogu pomoći nova sredstva ili ljudi, možda dobar prijatelj ili rođak, neka slavna ili duhovna osoba. Nakon što se situacija razriješi, hologram odlazi na novo mjesto po vlastitom izboru, kao što je plaža ili livada. Može pozvati i druge da mu pomognu stvoriti to novo „sjećanje". Kad je na ugodnom mjestu, u svijest ulazi nova slika. Slika se također šalje i svim stanicama u tijelu kako bi im se dalo do znanja da je traumi kraj. Nakon toga slika ulazi u srce I šalje se u polje. Kad sliku pošaljemo u polje, prestanemo tapkati kako bismo provjerili stvara li možda stara slika negativnu rezonanciju oko prvotnog sjećanja. (U sljedećem ćemo poglavlju podrobnije iznijeti što treba učiniti ako u ovoj fazi još postoji negativna rezonancija.) Ako se prvotna slika promijenila i nema nikakvu rezonanciju, reprogramiranje prizora u matrici je završeno. Tijekom čitavog procesa držite oči zatvorene (ako vam to ne stvara osjećaj neugode) i najveći dio rada na hologramu obavite u tišini. Morate si dati dovoljno vremena da provedete promjenu. Molimo vas da obratite pozornost na sljedeće: možda ćete početi s jednim prizorom, ali vas on može dovesti do čitavog sjećanja, što znači da ćete rad početi reprogramiranjem prizora u matrici, a završiti reprogramiranjem sjećanja u matrici. Reprogramiranje prizora u matrici: samostalan rad Molimo vas da se ovom tehnikom samostalno koristite samo za rješavanje trauma s „malim t". Za rješavanje intenzivnih i stresnih trauma, molimo vas da se obratite praktičaru reprogramiranja životne matrice. 1. korak: Prizovite prizor Prizovite u svijest prizor ili sliku na kojoj želite raditi. Pazite da sebe promatrate izvana (dakle disocijativno), a ne vlastitim očima (dakle asocijativno). 2. korak: Počnite tapkati Zatvorite oči i počnite tapkati po sebi koristeći se svim točkama (stranica 70). Tapkanje se nastavlja sve do 14. koraka kad provjeravate rezultate. 3. korak: Uđite u sliku Zamislite kako vaše sadašnje jastvo ulazi u sliku. 4. korak: Upoznajte se s hologramom Predstavite se svojem hologramu. Recite mu tko ste i objasnite mu da ste došli iz budućnosti kako biste mu pomogli da se drugačije osjeća u vezi sa situacijom. Učinite to tiho, u glavi. 5. korak: Zahvalite hoiogramu Često je slučaj da hologram godinama zadržava traumu. Čestitajte mu na odlično obavljenom poslu. 6. korak: Lupkajte po hologramu kako biste se riješili negativnih emocija Pitajte hologram što osjeća i gdje to osjeća u tijelu. Nakon toga zamislite da na hologramu primjenjujete protokol EFT-a i čitavo vrijeme lupkajte po sebi. Primjerice ako je hologramu srce ispunjeno strahom, zamislite da ga lupkate po točki shuto uchi i pritom sebe lupkajte po toj točki. Istovremeno naglas izgovarajte glavnu rečenicu koja na primjer glasi: „lako ti je srce ispunjeno strahom, voliš i prihvaćaš sebe." Ako je hologram dijete, prilagodite jezik djetetu: „lako ti je srce ispunjeno strahom, ipak si dobro dijete." Zamislite zatim da lupkate oko svih točaka holograma (i pritom lupkajte po sebi). Baš kao i u tradicionalnom EFT-u, izgovarajte podsjetnu rečenicu. Zadržimo li se i dalje na strahu, podsjetna bi rečenica glasila: „Taj strah koji ti ispunjava srce." Nastavite sve dok se hologram ne riješi dijela napetosti koju osjeća. 7. korak: Razgovarajte s hologramom Tiho u mislima razgovarajte s hologramom, pitajte ga što je iz situacije na kojoj radite naučio o životu. Provjerite vrtite li još i danas u glavi izvučenu pouku. Primjerice ako je hologram odgovorio da je naučio da je „glup", osjećate li se I danas katkad glupima? 8. korak: Promijenite sjećanje Pitajte hologram želi li što učiniti kako bi riješio situaciju. Hologram može: unijeti nova sredstva promijeniti ono što se dogodilo pozvati nekoga ili nešto da mu pomogne i da ga usmjerava učiniti ono što nije učinio ili što želi da je učinio u toj situaciji Promijenilo sliku u skladu s time. 9. korak: Pružite hologramu mogućnost da ode na drugo mjesto Kad razriješite prvotno sjećanje, pitajte hologram želi li otići na neko mjesto po vlastitom izboru i stvoriti novu sliku, recimo sliku šume ili plaže. Odlazak na novo mjesto hologramova je odluka i nije uvijek potrebna ili prikladna. Omogućite hologramu da ima pozitivno iskustvo na mjestu koje je izabrao. Može na to mjesto dovesti i druge kako bi stvorio osjećaj zajednice. 10. korak: Promijenite sliku u svijesti Kad stvorite novu i pozitivnu sliku i kad je hologram na emotivno dobrome mjestu, unesite sliku kroz tjeme u svijest. (Samo pozitivna slika koja je sasvim razriješena ulazi u svijest.) Doživite sliku svim osjetilima - što vidite, čujete, njušite, kušate i osjećate? Navedite boje oko slike i pozitivne emocije vezane za nju. Dopustite svim neuronima u mozgu da se povežu sa spoznajom da je to nova slika. 11. korak: Pošaljite signal stanicama Pošaljite svakoj stanici u tijelu signal da je trauma završila i da je sve u redu. Ako je neki organ, koji je povezan s traumom, bolestan (na primjer na želucu postoji čir), pošaljite ozdravljenje i u taj dio tijela. 12. korak: Unesite sliku u srce Unesite sliku zatim u srce, pojačajte boje i pozitivni emocionalni intenzitet oko slike. Osjetite opet emocije koje ste osjećali kad ste sliku unijeli u svijest i doživite opet one iste boje u slici i oko nje. 13. korak: Promijenite sliku u polju A sada sliku iz srca usmjerite u polje. Budući da polje srca zrači oko tijela i u polje, slika iz srca ide u svim smjerovima, a ne samo naprijed. Dajte si dovoljno vremena da doživite pozitivne emocije koje su dio ovog aspekta tehnike. 14. korak: Provjerite rezultate svojeg rada Prestanite lupkati po sebi. Vratite se u sadašnjost i otvorite u njoj oči. A onda opet zažmirile i prizovite u svijest izvornu sliku, Ako je preostala bilo kakva napetost, raščistite je konvencionalnim ili EFT-om ili se vratite u sliku i riješite neki drugi aspekt. No prvotna se slika najvjerojatnije promijenila ili je čak nestala. Reprogramiranje prizora u matrici: rad s drugom osobom Ovu tehniku možete primijeniti i na drugoj osobi. Sve je jednako kao i kad je primjenjujete na sebi, samo što ovdje sad tapkate po drugoj osobi, a onda tapka po hologramu. Ukratko: Zamolite osobu da prizove u svijest sliku ili prizor na kojem želi raditi. Potaknite je da opiše što vidi. Važno je da prizor promatra izvana, a ne očima svojeg mlađeg ja, dakle hologramom. Kako biste bili sigurni da to čini, postavite joj pitanja poput „Što ima na sebi?", „Kako izgleda?" i tako dalje. Potaknite je da zatvori oči i provjerite dopušta li vam da lupkate po njoj. Ako da, počnite lupkati koristeći se svim točkama (stranica 70). Zamolite je da uđe u sliku kao svoje sadašnje jastvo i da se predstavi hologramu. Neka objasni zašto je došla i neka zahvali hologramu što je tako dugo čuvao traumu. Potaknite je da pita hologram što osjeća i gdje to osjeća u tijelu. Neka zatim primijeni na hologram protokol EFT-a, koristeći se glavnom rečenicom: „lako imaš tu [negativnu emociju], volim te i prihvaćam" ili, ako je hologram dijete: „...ipak si dobro dijete", pri čemu nastavljate lupkati po njoj. Neka onda zamisli da lupka oko svih točaka na hologramu (dok vi nastavljate lupkati po njoj). Kao i u tradicionalnom EFT-u, koristite se podsjetnom rečenicom koju primatelj onda ponavlja. Tako bi sa strahom koji ispunjava srce, podsjetna rečenica glasila: „Taj strah koji ispunjava srce." Tu rečenicu ponavljate dok lupkate po primatelju, i primatelj je za vama ponavlja dok lupka po hologramu. Nastavite s postupkom sve dok se hologram donekle ne oslobodi emocionalne napetosti koje osjeća. Potaknite primatelja da tiho u glavi razgovara s hologramom i da ga pita što je iz dane situacije naučio o životu. Pitajte primatelja ponavlja li i dalje u životu tu pouku. Potaknite ga da promijeni ono što se dogodilo, ako je to primjereno, uvođenjem novih ljudi i/ili sredstava. Preobražaj se obično radi u tišini. Objasnite primatelju da ćete mu dati dovoljno vremena da ga obavi, pri čemu ćete vi nastaviti lupkati po njemu, a on po hologramu. Dajte mu do znanja da ste uz njega zatreba li mu u bilo kojem trenutku pomoć. Neka vam kaže kad bude imao osjećaj da je ovaj dio procesa priveden kraju. Kada dođe do razrješenja, zamolite ga da pita hologram želi li otići na novo mjesto (ako mu to odgovara). Unesite sliku kroz tjeme. Potaknite primatelja da svim osjetilima doživi novu sliku. Što vidi, čuje, miriše, kuša i osjeća? Zamolite ga da intenzivira boje i da identificira pozitivne emocije koje povezuje s novom slikom. Zamolite ga da svakoj stanici u tijelu pošalje signal da je trauma prošla. Neka ga jednako tako pošalje i svakom organu ili dijelu tijela kojem treba ozdravljenje. Zamolite ga da pošalje sliku svojem srcu. Potaknite ga da se uskladi s pozitivnim emocijama povezanim sa slikom. Zatim ga potaknite da pošalje sliku u matricu. Dajte mu vremena da doživi pozitivne emocije i zatražite od njega da vam da do znanja kad osjeti da je završio. Pozovite primatelja natrag u sadašnjost i potaknite ga da otvori oči kad za to bude spreman. Kad ste sigurni da je opet u sadašnjosti, zamolila ga da opet zatvori oči i prizove u svijest prvotnu sliku koju je imao o sebi. Ako je preostala još kakva napetost, riješite je konvencionalnim EFT-om ili se vratite u sliku i riješite drugi aspekt. REPROGRAMIRANJE SJEĆANJA U MATRICI Osnovna premisa ove tehnike Ova je tehnika slična reprogramiranju prizora u matrici, uz tu razliku što vam omogućava da radite na duljem sjećanju, a ne samo na kratkom prizoru ili slici. Baš kao i kad je riječ o filmskoj tehnici konvencionalnog EFT-a, sjećanje mora biti jedan događaj s određenim brojem vrhunaca emocionalnog intenziteta. Jednako tako mora obuhvaćati kratko vremensko razdoblje, na primjer nekoliko minuta, sat vremena, jutro, popodne ili večer. I ukupno ne smije trajati dulje od deset minuta kad ga pretočite u priču. Ako se proteže na nekoliko dana ili tjedana, morat ćete ga podijeliti na nekoliko sjećanja, svakom sjećanju dati zaseban naslov i na svakom sjećanju zasebno raditi. Reprogramiranje sjećanja u matrici: rad na sebi I ovdje vrijede uobičajene mjere opreza. Imate li duboko ukorijenjenih emocionalnih ožiljaka ili sjećanja jakog emocionalnog naboja, ta je sjećanja uvijek bolje rješavati u radu s praktičarom reprogramiranja životne matrice. 1. korak: Sjećanje Prizovite u svijest sjećanje koje želite promijeniti ili na kojem želite raditi. Neka se radi samo o jednom događaju. Naslovite ga, recimo, Ostavljena na plaži ili Najgori dan u mojem životu. 2. korak: Pričanje Ispričajte priču naglas ili tiho u glavi. Počnite prije pojave bilo kakvog emocionalnog intenziteta. Čim se javi emocionalni intenzitet, zaustavite sjećanje. 3. korak: Prizor Steknite jasno sliku o danom prizoru. Svakako ga promatrajte izvana (dakle disocijativno). Vaša mlađa verzija u sjećanju je hologram. 4. korak: Lupkajte po sebi Zatvorite oči i počnite lupkali po sobi koristeći se svim točkama (stranica 70). Lupkanje se nastavlja sve do 10. koraka, kad ste razriješili prvi emocionalni vrhunac. 5. korak: Upoznajte se s hologramom Uđite u sliku i predstavite se hologramu. Recite mu tko ste i objasnite mu da ste došli iz budućnosti kako biste mu pomogli da se drugačije osjeća u vezi s danom situacijom. Učinite to tiho, u glavi. 6. korak: Zahvalite hologramu Često je slučaj da hologram godinama zadržava traumu. Čestitajte mu na odlično obavljenom poslu. 7. korak: Lupkajte po hologramu kako biste se riješili negativnih emocija Pitajte hologram što osjeća i gdje to osjeća u tijelu. Onda tapkajte po njemu kako biste se riješili negativnih emocija i koristite se pritom glavnom rečenicom: „lako imaš tu [negativnu emociju], voliš se i prihvaćaš" ili, ako je hologram dijete, „...ipak si dobro dijete." Dok to činite, nastavite lupkati po sebi. Nastavite s postupkom sve dok se hologram donekle ne oslobodi emocionalne napetosti koju osjeća. 8. korak: Razgovarajte s hologramom Pitajte hologram što je iz situacije na kojoj radite naučio o životu. Provjerite vrtite li još i danas u glavi izvučenu pouku. Primjerice ako je hologram odgovorio da je naučio da ga se „ne može voljeti", osjećate li i danas katkad da vas se ne može voljeti? 9. korak: Pripremite hologram ili promijenite ishod Pitajte hologram želi li što učiniti kako bi riješio situaciju. Hologram može: pripremiti se za ono što će se dogoditi unijeti nova sredstva promijeniti ono što se dogodilo pozvati nekoga ili nešto da mu pomogne i da ga usmjerava učiniti ono što nije učinio ili što želi da je učinio u toj situaciji Preobražaj se obično radi u tišini. Lupkajte po sebi i po svojem hologramu i dajte si vremena da proces privedete kraju. 10. korak: Nastavite s pričom Nakon što ste preobrazili prvi emocionalno intenzivan vrhunac sjećanja, prestanite lupkati po sebi, otvorite oči i nastavite s pričom. 11. korak: Razriješite preostale vrhunce emocionalnog intenziteta Svaki put kad osjetite emocionalni vrhunac, zaustavite sjećanje, zatvorite oči i počnite lupkati po sebi. Svaki pojedini vrhunac također razriješite tako da lupkate po hologramu te da ga pripremite za ono što će se dogoditi, da promijenite ishod, da uvedete nova sredstva ili da pozovete nekog radi podrške. Činite to tako dugo dok se ne razriješe svi emocionalno intenzivni vrhunci. 12. korak: Pitajte hologram želi li otići na drugo mjesto Kad sasvim razriješite sjećanje, pitajte hologram želi li otići na neko mjesto po vlastitom izboru u slici, recimo u šumu ili na plažu. Odlazak na novo mjesto nije uvijek prikladan. Omogućite hologramu da ima pozitivno iskustvo na mjestu koje je izabrao. Može na to mjesto dovesti i druge osobe po vlastitom izboru kako bi stvorio osjećaj zajednice. 13. korak: Promijenite sliku u svijesti Kad je hologram na emotivno dobrome mjestu i kad ima jasnu i pozitivnu sliku o sjećanju, unesite tu sliku u svijest. Dopustite svim neuronima u mozgu da se povežu sa spoznajom da je to nova slika. Doživite sliku svim osjetilima, intenzivirajući boje u slici i oko nje i intenzivirajući emocije koje povezujete s njom. 14. korak: Pošaljite signal stanicama Pošaljite svakoj stanici u tijelu signal da je trauma završila i da je sve u redu. Ako je neki organ, koji je povezan sa sjećanjem, bolestan, pošaljite ozdravljenje i u taj dio tijela. 15. korak: Unesite sliku u srce Unesite sliku u srce, pojačajte boje i pozitivni emocionalni intenzitet vezan uz sliku. 16. korak: Promijenite sliku u matrici A sada sliku iz srca pošaljite u polje, u svim smjerovima. Priuštite si dovoljno vremena da doživite pozitivne emocije koje su dio ovog aspekta tehnike. 17. korak: Provjerite rezultate svojeg rada Prestanite lupkati po sebi. Vratite se u sadašnjost i otvorite oči. A onda opet zažmirite i odvrtite u svijesti prvotno sjećanje. Ako je preostala bilo kakva napetost, vratite se u sjećanje i preobrazite nerazriješeni aspekt. No velika je vjerojatnost da se prvotna slika promijenila ili da je čak nestala. Reprogramiranje sjećanja u matrici: rad s partnerom Postupak izvođenja tehnike na drugoj osobi gotovo je jednak. Jedina je razlika u tome što ovdje čitavo vrijeme tapkate po primatelju, a on po svojem hologramu. Ukratko: Zamolite osobu da prizove u svijest sjećanje koje želi promijeniti ili na kojem želi raditi. Svakako pripazite da se radi samo o jednom događaju. Potaknite osobu da mu da naslov. Potaknite je da vam ispriča što se dogodilo i neka svakako počne prije pojave bilo kakvog emocionalnog intenziteta. Čim se emocionalni intenzitet pojavi, zaustavite sjećanje. Zamolite primatelja da opiše dani prizor. Važno je da ga promatra izvana (dakle disocijativno) i u tu mu svrhu postavite pitanja poput „Što ima na sebi?", „Kako izgleda?" i tako dalje. Njegova mlađa verzija u sjećanju je hologram. Potaknite osobu da zatvori oči i provjerite dopušta li vam da lupkate po njoj. Ako da, počnite lupkati koristeći se svim točkama (stranica 70). Zamolite je da ude u sliku kao svoje sadašnje jastvo i da se predstavi hologramu. Neka objasni zašto je došla i neka zahvali hologramu što je tako dugo čuvao traumu. Potaknite je da pita hologram što osjeća i gdje to osjeća u tijelu. Neka zatim primijeni na hologram protokol EFT-a, a vi nastavite lupkati po njoj. Nastavite s postupkom sve dok se hologram donekle ne oslobodi emocionalnog intenziteta. Potaknite primatelja da tiho u glavi razgovara s hologramom i da ga pita što je iz dane situacije naučio o životu. Pitajte primatelja vrti li i dalje u životu izvučenu pouku. Potaknite ga da se pripremi za ono što će se dogoditi ili da promijeni ono što se dogodilo, ako je to primjereno, uvođenjem novih ljudi i/ili sredstava. Taj se preobražaj obično radi u tišini. Objasnite primatelju da ćete mu dati dovoljno vremena da ga obavi, pri čemu ćete vi nastaviti lupkati po njemu, a on po hologramu. Dajte mu do znanja da ste uz njega zatreba li mu pomoć u bilo kojem trenutku. Neka vam kaže kad bude imao osjećaj da je ovaj dio procesa priveden kraju. Nakon što je preobrazio prvi emocionalno intenzivan vrhunac sjećanja, prestanite lupkati po primatelju, zamolite ga da otvori oči i potaknite ga da nastavi s pričom. Svaki put kad se pojavi emocionalan vrhunac, zaustavite sjećanje, zamolite primatelja da zatvori oči i počnite lupkati po njemu. Svaki pojedini vrhunac rješavajte jednako kao i prije. Činite to dok svi emocionalno intenzivni vrhunci ne nestanu. Kada dođe do razrješenja, zamolite primatelja da pita hologram želi li otići na novo mjesto (ako mu to odgovara). Zamolite primatelja da unese novu sliku kroz tjeme. Potaknite ga da je doživi svim osjetilima. Što vidi, čuje, miriše, kuša i osjeća? Zamolite ga da intenzivira boje i da identificira pozitivne emocije koje povezuje s novom slikom. Zamolite ga da svakoj stanici u tijelu pošalje signal da je trauma prošla. Neka ga jednako tako pošalje i svakom organu ili dijelu tijela kojem treba ozdravljenje. Zamolite ga da pošalje sliku svojem srcu. Potaknite ga da se uskladi s pozitivnim emocijama povezanim sa slikom. Zatim ga potaknite da pošalje sliku u matricu. Dajte mu vremena da doživi pozitivne emocije i zatražite od njega da vam da do znanja kad osjeti da je završio. Prestanite lupkati po primatelju. Pozovite ga natrag u sadašnjost i potaknite ga da u glavi odvrti prvotno sjećanje. Ako je preostala još kakva napetost, vratite se u sjećanje i preobrazite nerazriješeni aspekt. 8. POGLAVLJE DORAĐIVANJE TEMELJNIH TEHNIKA Dosad smo vam predočili osnovne tehnike reprogramiranja životne matrice. Međutim te se tehnike prilagođavaju svakom pojedinom primatelju. Budući da često radimo s dugotrajnim emocionalnim problemima ili traumama, tehnike ne slijede uvijek jednostavnu ili linearnu strukturu i katkad se javljaju poteškoće dok hologramu pokušavamo pomoći da razriješi emocionalni poremećaj vezan za traumu. Sljedeće će vam točke pomoći da doradite tehnike i da riješite probleme s kojima biste se mogli susresti pri ovakvom radu. Otvorena pitanja Ovaj se rad temelji na otvorenom postavljanju pitanja. Otvorenim pitanjima ne osuđujemo. Štoviše, osmišljena su kako bi primatelju pomogla da prepozna blokirajuća uvjerenja te da pomogne hologramu razriješiti emocionalni poremećaj koji osjeća. Slijedi nekoliko primjera: „Koje vam je najranije sjećanje vezano za ovaj problem?" „Kako ono izgleda u slici?" „Što misli o tome što su mu rekli?" „Što je tog dana naučila o životu?" „Imate li i dalje ista uvjerenja kao i ona?" „Što želi reći ili učiniti kako bi to promijenila?" „Koga želi uvesti kao podršku?" „Postoji li ikakav razlog zašto i dalje ne bi htjela otpustiti tu bol?" To nije nekakav iscrpan popis pitanja. Važno je jedino da ovakav način ispitivanja vodi k rješenju. Važnost rada koji primatelj ulaže u preobražaj Važno je da zamisli o preobražaju dolaze od primatelja i njegova holograma. Kad prvi put radite s nekim primateljem, može se dogoditi da mu zatreba, koja sugestija. No sve najbolje zamisli dolaze od primatelja i morate poštovati njegovo stajalište i osjećaje o mijenjanju slika. Uskratite li hologramu pravo da se izrazi na način na koji treba, rješenje će biti ograničeno. Nije na vama da sudite nego samo da omogućite. Možda ćete katkad imati osjećaj da je vaš prijedlog bolji, osobito ako ste skloni dominiranju. No ovaj način rada ne podnosi baš najbolje dominaciju. Kao praktičar vi ste tu samo da usmjeravate. Nikad ne možemo znati što je doista dobro za drugo ljudsko biće jer nam razmišljanja prolaze kroz filtre vlastitih percepcija, koje se mogu uvelike razlikovati od percepcija našeg primatelja. Često se također događa da hologram ne želi iskusiti nešto novo. Katkad želi doživjeti isto iskustvo, ali uz primatelja kao podršku. Primjerice hologram može željeti proći istu traumu kako bi iz nje izvukao vrijednu pouku, ali ovaj put uz nazočnost primatelja, voljene osobe, rođaka, prijatelja, člana obitelji ili duhovne osobe. Pomaganje primatelju ako zapne Katkad se može dogoditi da primatelj zapne i da ne zna što bi hologram trebao učiniti kako bi promijenio situaciju. Vaš je zadatak da mu pomognete da bude kreativan. Vodeći računa o navedenom, ako možete, iznesite mu nekoliko prijedloga, jer to i dalje daje snagu primatelju. Na primjer: Primateljica: Zapela je, ne zna kako to riješiti. Praktičar: Imate li vi kakav prijedlog? Primateljica: Ne, ni ja ne znam koji bi način bio najbolji. Praktičar: Želi h otići, suočiti se s napadačem ili uvesti nekog tko bi joj pružio podršku? Pitajte je što bi bilo najbolje za nju. Primateljica: Rekla je da joj se ne čini u redu da ode. Previše bi se bojala suočiti se s njim nasamo. Nema potrebu za tim da uvede još nekog jer sam ja uz nju - želi da joj pružim podršku. Praktičar: Recite joj da ste stopostotno uz nju. Nastavite lupkati po njoj i pitajte je kako želi da je podržite. Koristite se intuicijom Ako vam primatelj zapne i ako morate usmjeravati proces, najbolje ćete mu pomoći koristeći se intuicijom. Potrebno je određeno umijeće za ovaj rad u kojem sebe stavljate u drugi plan, a u prvi svoju intuiciju koja usmjerava drugu osobu. To se umijeće stiče s praksom i rijetko je dostupno početnicima. Imat ćete osjećaj kao da vaši intuitivni prijedlozi dolaze s nekog mjesta izvan vas, a ne iz vaših percepcija. Katkad mogu djelovati potpuno oprečno onom što biste normalno predložili. Važno je zapamtiti da ste samo vodič na tuđem putovanju, a ne netko tko o putovanju odlučuje. I zato budite otvoreni prema prijedlozima, čak i ako vam se čine pomalo čudnima, i uvijek poštujte primateljeve želje. Izvođenje preobražaja u tišini Važno je da primatelju date vremena da izvede preobražaj u tišini. Ne govorite tijekom rada, osim ako su vas izričito tražili za pomoć ili usmjeravanje. U tišini se odvija velik dio ozdravljenja. Važno je također da primatelju objasnite što se treba dogoditi. Na primjer: Praktičar: Što vaše mlađe jastvo mora učiniti u ovom dijelu sjećanja? Primateljica: Mora reći što misli. Mora urlati i jasno mu dati do znanja što misli o njemu. Praktičar: Nastavite lupkali po njoj. Recite mi kad bude imala osjećaj da je taj dio procesa za nju završio i dajte mi do znanja ako me u kojem trenutku zatrebate. Čitavo ću vrijeme lupkali po vama. Ne morate se žurili. Katkad se međutim primatelj mora naglas izražavati, osobito ako njegov problem proizlazi iz toga što su ga ušutkivali ili što su mu oduzimali moć. I zato uvijek primatelju dajte do znanja da ima i mogućnost verbalnog izražavanja. Primatelj u ime holograma izgovara glavnu i podsjetnu rečenicu lako se na preobražaju u pravilu radi u tišini, primatelj će govoriti naglas ako u ime holograma izgovara glavnu i podsjetnu rečenicu. Na primjer: Praktičar: Kako se osjeća? Primatelj: Jako je tjeskoban. Praktičar: U kojem dijelu tijela osjeća tu tjeskobu? Primatelj: U prsima. Praktičar: Koje je boje? Primatelj: Plave. Praktičar: Dobro, lupkajte po svojem mlađem jastvu po vanjskom rubu ruke (praktičar lupka po vanjskom rubu primateljeve ruke). Dok to radite, govorite: „Iako u prsima osjećaš tu plavu tjeskobu, ipak si dobro dijete." Primatelj: „Iako u prsima osjećaš tu plavu tjeskobu, ipak si dobro dijete." Glavna se rečenica ponavlja tri puta. Praktičar: Dobro, a sad lupkajte po njemu oko svih točaka, počevši od one na tjemenu pa spuštajući se prema dolje. „Ta plava tjeskoba u tvojim prsima.". Primatelj: „Ta plava tjeskoba u tvojim prsima." Praktičar: „Ta plava tjeskoba." Primatelj: „Ta plava tjeskoba." Praktičar: ,,U tvojim prsima." Primatelj: ,,U tvojim prsima." Primatelj nastavlja lupkati sve dok hologram ne razriješi svu emocionalnu napetost. Praktičar: Kako je sad? Je li se smirio? Primatelj: Da, smiruje se. Izgovarajući naglas glavne rečenice u ime holograma, primatelj pomaže hologramu da ukloni energetski poremećaj vezan uz problem. Dob holograma lako je najveći dio ovog rada usmjeren na vraćanje u neki trenutak ranog djetinjstva kad su stvorena štetna uvjerenja, želimo naglasiti da hologrami mogu biti bilo koje dobi. Primjerice ako 60-godišnjak doživi težak pad, razrješenje će se trebati pružiti 60-godišnjem hologramu. Hologrami se jednako tako mogu formirati i u maternici, tako da ne postoji nikakva dobna granica, ni prema gore, ni prema dolje. Moguće pogoršanje stanja Baš kao i svako drugo terapeutsko djelovanje tako i reprogramiranje životne matrice katkad izazove pogoršanje stanja (pogoršanje simptoma prije nego što sasvim nestanu). To je još jedan razlog zašto bi teže probleme trebao rješavati praktičar reprogramiranja životne matrice. Primijetili smo da do pogoršanja simptoma rjeđe dolazi primjenom reprogramiranja životne matrice nego primjenom drugih tehnika, ali svakako budite svjesni činjenice da je pogoršanje moguće. DORAĐIVANJE REPROGRAMIRANJA PRIZORA U MATRICI I REPROGRAMIRANJA SJEĆANJA U MATRICI Sljedeće smjernice pomoći će vam da poboljšate svoje rezultate s ove dvije temeljne tehnike, neovisno o tome radite li s nekim drugim ili sami. Molimo vas da ipak uzmete u obzir da su smjernice pisane za rad s partnerom. Mnogo se toga može primijeniti i na samostalan rad međutim, kao što smo već napomenuli, katkad se samostalnim radom ne postižu jednako dobri rezultati. Zamolite primatelja da zatvori oči Ponekad primatelju nije ugodno zatvoriti oči. Ima primatelja koji to ne želi učiniti i koji, zapravo, otvorenih očiju mogu čak i bolje predočiti prizor. I zato, ako im je tako ugodnije, potaknite ih da drže otvorene. Svakako provjerite gleda li primatelj sliku izvana Da bi reprogramiranje životne matrice bilo uspješno, neophodno je da primatelj sliku gleda izvana, što je poznato kao disocijacija. Razlog tomu je taj što je hologram stvarni klijent i primatelj stoga mora biti disociran od njega kako bi mu pomogao da postigne razrješenje. Ako primatelj sliku promatra asocijativno drugim riječima ako je promatra očima holograma - zamolite ga da izađe iz svojeg tijela kako bi pred sobom mogao vidjeti svoje mlađe jastvo. Na primjer: Praktičar: Vidite li svoje mlade jastvo u sjećanju? Primateljica: Da, stoji sasvim sama. Praktičar: Što ima na sebi? Primateljica: Crvenu haljinu. Nosi školsku torbu. Praktičar: Kako izgleda? Primateljica: Tužno. Glava mi je pognuta. Praktičar: Samo da provjerim. Jeste li u svojem tijelu ili izvan njega? Primateljica: Oh, ja sam ona — gledam njezinim očima. Praktičar: Dobro. Možete li se odvojiti od nje lako da je vidite? Izađite iz njezina tijela i stanite joj nasuprot. Primateljica: Da, sad je jasno vidim. Ono što još možete učiniti kako biste primatelju pomogli da se disocira jest da ga pozovete da se vrati u prostoriju, da otvori oči i da, dodirujući stopalima pod, osjeti da je u prostoriji. Zatim opet može zatvoriti oči i zamisliti da polako prilazi slici, videći isprva hologram iz daljine, a onda sve bliže i bliže. Jednako tako, ako radite sami na sebi, pripazite da gledate sliku svojeg mlađeg jastva. Pripazite da hologram zna tko je primatelj i za što je ondje Važno je da se primatelj predstavi hologramu i da mu objasni kako je došao iz budućnosti da bi mu, primjerice, pomogao otpustiti bol koju osjeća: Primateljica: Zbunjena je, ne zna zašto sam ondje. Praktičar: Dajte joj do znanja da je sigurna. Recite joj da ste došli iz budućnosti jer ste otkrili odličan način na koji joj možete pomoći da se osjeća bolje. Samo provjerite prihvaća li to. Primateljica: Da, prihvaća. Zapravo je vrlo zadovoljna što sam uz nju. Jako je dugo bila sama. Praktičar: Uvjerite je da više nije sama i da ste joj došli pomoći. Jednako je tako važno, kad radite sami na sebi, da se predstavite svojem hologramu i objasnite mu zašto ste došli. Međutim kad počnete češće s njima raditi, nećete se svaki put morati predstavljati zato što će hologrami već znati tko ste. Zahvalite hologramu Veoma je važno zahvaliti hologramu. Možda već dugo čuvaju traumu, a za to je potrebno mnogo energije. Štitio je vas ili vašeg primatelja od boli traume i za to mu treba odati priznanje. Priznavanje uloge koju je odigrao važan je dio procesa ozdravljenja. Što prije lupkajte po hologramu Od ključne je važnosti što prije početi lupkati po hologramu, tako da koraci koji tomu prethode ne bi smjeli trajati dulje od nekoliko trenutaka. Hologram će vjerojatno biti uzrujan i ta će uzrujanost nestati kad počnete lupkati. Vodite o tome računa kad počnete s procesom. Kao i u konvencionalnom EFT-u, i ovdje do promjene dolazi za vrijeme lupkanja. Što ako hologram ne želi dopustiti primatelju da lupka po njemu? Katkad se hologram opire lupkanju. U tom slučaju možete primatelju dati do znanja da može uvesti druge kako bi mu pomogli u procesu, ali odluku o tome tko bi bio najbolji za pomoć mora donijeti ili odobriti hologram. Možete to sročiti, recimo, ovako: „Može li još netko drugi sudjelovati u ovom procesu pomoći vašem mlađem jastvu da se osjeća sigurnim u ovoj situaciji? Možete uvesti svakoga kog vaš hologram odabere, uključujući prijatelje, rođake od povjerenja, učitelju ili vodiče," Uloga onih koje uvedete je da hologamu pomognu doći do točke kad je u stanju prihvatiti primateljevo lupkanje. Da bi i primatelj i hologram postigli razrješenje, između njih mora doći do interakcije. Katkad se samo radi o ustrajnosti. Karl je, tijekom jednog od najranijih tretmana reprogramiranja životne matrice, proveo gotovo sat vremena nastojeći hologram dovesti do točke kad se moglo lupkati po njemu. Hologram - šestogodišnja djevojčica - vrtjela se okolo kako bi izbjegla primateljičino lupkanje. Na kraju su je uspjeli navesti da mirno stoji. No proces je bio veoma spor: prije nego što je stekao povjerenje, hologram je najprije morao iskusiti lagano dodirivanje točaka. Ako radite na sebi i hologram vam se opire lupkanju, obratite se praktičaru reprogramiranja životne matrice ili nekom tko zna primjenjivati ovu tehniku kako bi vas usmjeravao u fazi opiranja. Katie i fantom Kad je Karl radio na njoj, Katie nije odmah mogla lupkati po svojem hologramu. Razlog tomu je bio taj što je ispred holograma stajao fantom koji joj je branio pristup. Fantom je, zapravo, bio Katiein izmišljeni prijatelj iz djetinjstva - netko koga je stvorila kako bi joj pomogao da se nosi s traumom koju je prošla. Karl je potaknuo Katie da pita hologram što mu fantom pruža. Hologram je odgovorio da mu pruža ljubav i pažnju te da se igra s njime. Kad je Katie pitala hologram: „Ne bi li želio da te oboje volimo?", fantom je odstupio. Bio je suvišan zato što je Katie bila u stanju hologramu pružati ljubav koju mu je pružao fantom. Primatelj mora željeti da hologram postigne razrješenje Cilj reprogramiranja životne matrice je da i primatelj i hologram postignu razrješenje. Međutim zna se dogoditi da primatelj ne želi razrješenje za hologram. Naime hologram katkad zbog traume nauči strategiju ponašanja koju primatelj nije spreman mijenjati. Takav će problem prije riješiti praktičar reprogramiranja životne matrice nego početnik. Cilj je riješiti traumu i pomoći primatelju da pronađe nova sredstva i strategije koji će mu bolje odgovarati. Katkad je, da bi došlo do razrješenja traume, potrebno izgraditi odnos između primatelja i holograma. Kad se hologram i primatelj međusobno ne slažu Hologrami i primatelji nisu uvijek u stanju surađivati kako bi riješili emocionalni intenzitet traume. Hologram se katkad opire primatelju (ili vama, ako radite sami na sebi). Kad se spomenuta djevojčica vrtjela kako se ne bi moglo lupkati po njoj, pitali su je zašto to čini. Odgovorila je: „Ne želim da me ona [misleći pritom na primateljicu] dodiruje - izgleda kao moja majka!" Majka je bila dio problema. Kako bi to razriješila, primateljica je morala objasniti svojem mlađem jastvu da nije njezina majka nego ona sama te da je došla iz budućnosti kako bi joj pomogla. Nakon što je to objasnila, mogla je početi tapkati. S druge strane, doduše ne tako često, primatelj može biti kivan na hologram. To se katkad događa u slučajevima zlostavljanja ako primatelj još osjeća svojevrsnu odgovornost za čin koji se dogodio ili ako za njega krivi svoje mlađe jastvo. Primatelj se tada hologramu često obraća teškim i pogrdnim riječima. U takvim slučajevima tretman treba provoditi kvalificiran i iskusan praktičar reprogramiranja životne matrice. Ako ste kvalificirani za to da se nosite sa slučajevima poput ovog, cilj je, kao i u svim drugim oblicima terapijskog djelovanja, primatelju pomoći da oprosti hologramu. Jasno da hologram nije učinio ništa loše, i krajnji je cilj, zapravo, navesti primatelja da to shvati. Nemojte međutim forsirati. Morat ćete izgraditi mostove između primatelja i holograma. U ovakvoj situaciji nudi vam se nekoliko rješenja, ovisno o primatelju. Pokušajte razgovarati s primateljevim „višim jastvom", ako taj termin nalazi odjeka u njemu. Rečenica koja se često zna pokazati uspješnom glasi, otprilike, ovako: ,,S obzirom na sve znanje i mudrost kojima sada raspolažete, i oslanjajući se na svoje više, suštinsko ili istinsko jastvo, što biste rekli bilo kojem djetetu koje se zateklo u sličnoj situaciji?". Ako to ne pomogne u stvaranju mosta, možete zamoliti primatelja da pozove nekog drugog tko bi mu mogao pomoći premostiti nastali jaz. Potaknite ga da i dalje žmiri, da pred sobom zadrži sliku holograma i pitajte ga koga bi pozvao da mu pomogne riješiti razmiricu s mlađim jastvom. Napomenite mu da to mogu biti prijatelji, voljene osobe, učitelji, vjerski likovi (prema kojima gaji pozitivne osjećaje), svjetlosna bića, anđeli ili bilo tko drugi koga poštuje. Neki će odgovori biti jednostavni i praktični? "Želim pozvati svojeg brata Toma. Dobar je momak i veoma tolerantan." Drugi će biti produhovljeniji: „Pozvala bih anđela ljubavi zato što, kad pogledam svoje mlade jastvo, osjećam samo gnjev." Ponavljamo, odgovori dolaze od primatelja i morate poštovati njegovo stajalište. Ako volite raditi s anđelima, a primatelj vam je po prirodi praktična osoba, nećete mu pomoći ograničite li mu izbor ili pokušate li utjecati na njegovu odluku. Stoga uvijek prihvatite ono što je njemu prihvatljivo. Nakon što primatelj izabere nekog tko će mu pomoći, pitajte ga kako mu ta osoba može pomoći u premošćivanju jaza između njega i njegova mlađeg jastva. Ako se jako opire stvaranju tog mosta, pomognite prijedlogom. No najprije mu dajte priliku da sam pokuša doći do razrješenja. Ako se ipak morate umiješati, ovaj dio procesa može biti vrlo kreativan i, kao i obično, nema nikakvih definitivnih odgovora o tome kako ga treba provoditi. Sashina se omiljena metoda sastoji u tome da pozove drugo biće da istodobno lupka po hologramu i po primatelju, stvarajući između njih energetsku vezu (vi, naravno, čitavo to vrijeme lupkate po primateljevu fizičkom tijelu). Kad primatelj otpusti negativne osjećaje prema hologramu, možete predložili da se hologram i primatelj rukama dotaknu u slici, a da osoba ili biće koje pomaže i dalje lupka i po jednom i po drugom. Kada dođete do točke da je to ugodno, predložite primatelju da lupka po hologramu. Ovu fazu ne treba požurivati i ona može biti obuhvaćena zasebnim tretmanom ako se radi o problemima proizašlim iz dugotrajnog zlostavljanja. Ako radite sami na sebi i ako ste veoma kivni na hologram, predlažemo da se posavjetujete s praktičarom reprogramiranja životne matrice kako bi vam pomogao da dođete do razrješenja. Što ako hologram ne želi otpustiti bol? Katkad hologram ili primatelj ne žele otpustiti bol koju osjećaju. I Karl i Sasha mnogo su puta čuli od svojih klijenata: „Ne želi otpustiti bol zato što bi njezinim otpuštanjem osobi koja ga je napala dao do znanja da joj više ne zamjera" ili „Ako ona ovo sad otpusti, njezin će se zlostavljač izvući." Morate primatelju jasno dati do znanja da se, ne otpuštajući bol, ponaša kao osoba koja samu sebe truje, a pritom očekuje da netko drugi zbog toga pati. Na primjer: Primatelj: Ne želi još otpustiti gnjev. Želi ga još zadržati. Praktičar: Ima li gnjev kakim svrhu? Primatelj: Pa ako ga otpusti, ima osjećaj kao da hi time oprostio ujaku. Nije još spreman za to. Praktičar: Recite mu da gnjev otpušta zbog sebe i zbog vas, a ne zbog ujaka. Uvjerite ga da je to za vašu obostranu korist. Obraćanje hologramu jezikom primjerenim njegovoj dobi Važno je da se primatelj hologramu obraća jezikom koji je primjeren njegovoj dobi. Ako je hologramu pet godina, primatelj se obraća petogodišnjaku. Ako hologram još ne govori, zato što je u maternici ili u najranijoj životnoj dobi, primatelj mora pronaći nekakav oblik neverbalne komunikaciji. Taj se jaz obično lako premosti jednostavnim savjetom, primjerice: „Vidite li svoje mlade jastvo? Dobro, pokušajte komunicirati s njim na način koji razumije." Isto vrijedi i ako radite sami na sebi. Obraćanje hologramu primateljevim imenom iz vremena nastanka traume Ako je primatelj u međuvremenu promijenio ime, važno je da se hologramu obraća imenom kojim su ga zvali u vrijeme nastanka traume. Na primjer: Praktičar: Vidite li malog Chrisa? Lupkajte po njemu i počnite razgovarati s njime. Nego, jesu li vas tada zvali Chris ili Christopher? Primatelj: Zapravo Christopher, kad bolje razmislim. Praktičar: Dobro, lupkajte po malom Christopheru i recite mu tko ste i zašto ste došli. Obraćanje hologramu primateljevim materinskim jezikom Ako radite s primateljem kojem se materinski jezik razlikuje od onog kojim se koristite tijekom tretmana, možete mu predložiti da se hologramu obraća na materinskom jeziku. I Karl i Sasha radili su s brojnim klijentima koje hologrami nisu razumjeli kad su im se obraćali novim jezikom, ali asu ih odmah razumjeli kad su se prebacili na materinski. Što ako primatelj i dalje vrti istu životnu pouku koju je hologram izvukao iz situacije? Presudno je da primatelj od holograma sazna kakvu je životnu pouku ili spoznaju stekao iz dane situacije. Odgovori često odražavaju suštinska uvjerenja koje primatelj manifestira u sadašnjem trenutku ili ih je manifestirao tijekom čitavog života. I zato, ako primatelj odgovori da je naučio da mora biti savršen da bi ga voljeli, da je glup, da je bezvrijedan ili bilo kakvo drugo destruktivno ili samopodrivajuće uvjerenje, provjerite vrti li to i dalje u glavi. Primatelji se često iznenade povezanošću njihova sadašnjeg stajališta sa situacijom u kojoj je hologram. I to već samo po sebi može biti veoma prosvjetljujuće. Katkad zbog iznenadne spoznaje ili olakšanja poteku i suze kad primatelj neko ponašanje koje mu je obilježilo čitav život uspije objasniti određenim događajem iz najranijeg djetinjstva. Praktičar: I kakvu ste životnu pouku izvukli iz te situacije? Primatelj: Svijet je opasan. Praktičar: Vjerujete li u to i danas, na nekoj razini? Primatelj: Da, nikad ne izlazim sama kad padne noć. Uvijek mislim da iza ugla vreba opasnost. Nisam imala pojma da sve to proizlazi iz tog događaja. Gary Craig je, primjenjujući konvencionalni EFT, osmislio rečenicu koja je često vrlo prikladna: „Slušate li i dalje to sedmogodišnje dijete?" Možete je primijeniti u malo izmijenjenom obliku: „Biste li i sad poslušali savjet sedmogodišnjaka?!" Treba naglasiti da ova rečenica ima svrhu ublažiti napetost tretmana i zato je treba izgovoriti s prikladnom dozom humora. Ako radite sami na sebi, razmislite na trenutak o životnim lekcijama koje ja hologram izvukao iz dane situacije i o tome držite li ih se i danas. Kad radite na nekom drugom, u ovoj se fazi često nudi prilika za zauzimanje drugačijeg gledišta (poznatog kao preoblikovanje). Učini li vam se to ispravnim, moželo primatelja pitati je li iz situacije izvukao i kakvu pozitivnu životnu pouku. Ako se primatelj koristio, primjerice, odličnim strategijama za suočavanje s problemom, može to dati do znanja svojem hologramu: Praktičar: Što ste još naučili tog dana? Je li bilo kakvih pozitivnih ishoda? Primateljica: Bila sam, zapravo, prilično jaka taj dan. Iako je bilo bolno, izvukla sam iz te situacije snažan osjećaj samostalnosti. Sad mi je to jasno. Praktičar: Dajte joj do znanja da je bila jaka. Jednako tako, ako radite na sebi, možete na trenutak razmisliti o pozitivnim životnim lekcijama koje ste naučili ili o odličnim strategijama suočavanja s problemom, kojima se poslužio vaš hologram. MIJENJANJE ONOG ŠTO SE DOGODILO Koliko ste često željeli da ste se u nekoj situaciji drugačije ponijeli? Koliko ste si puta predbacivali što niste rekli ili učinili nešto što biste rado rekli ili učinili? Koliko ste puta zbog jedne te iste situacije požalili, razbijali glavu i probijali se kroz poteškoće, držeći se grčevito s boli i tjeskobom za prošlost? Znate li koliko je takvo ponašanje štetno za vaše fizičko i emocionalno zdravlje? „Jednostavno prijeđi preko toga" nešto je što ste vjerojatno mnogo puta čuli, no to nije lako učiniti, osobito ako vam se podsvijest neprestano bavi sjećanjima. Konvencionalni je EFT na tom polju mnogim ljudima donio olakšanje, no čak i kad su sjećanja razriješena i kad više nemaju nikakav emocionalni naboj, slike su i dalje iste. Često izblijede iz sjećanja, ali se i dalje na nekoj razini zadržavaju u polju. Što kad biste te slike mogli zamijeniti novima i poticajnima? Kako bi vam se to odrazilo na zdravlje? Ne zaboravite da se ovo uvelike razlikuje od pretvaranja da se nešto nije dogodilo. Kao da stvarate novu prošlost pri čemu cijenite i priznajete prošlost koju ste stvarno proživjeli. Prošlost, uostalom, nije ništa drugo doli niz sječanja filtriranih kroz percepciju. Svatko se drugačije sjeća događaja s obzirom na to da se oni filtriraju kroz pojedinčevu percepciju. Iz tog razloga moželo promijeniti sjećanja, a da ih pritom ne zaniječete. Slijedi nekoliko prijedloga kako to možete učiniti. Uvedite nova sredstva Popis sredstava koje možete uvesti beskonačan je i obuhvaća ama baš sve što bi hologramu moglo pomoći da promijeni ishod situacije. Sashina omiljena sredstva su leteći ćilim kako bi primatelj mogao pobjeći iz situacije, stakleni zid kako bi se sa sigurne distance mogao baviti problemom, svjetlosni mač kako bi se osjećao sigurnim i zaštićenim, munje koje izlaze iz njegovih prstiju kako bi prestrašile napadača te plišani medvjedi kako bi mu pružili utjehu. Primatelj raspolaže svim sredstvima koja mu trebaju za rješavanje problema, zato što ga još od nastanka traume podsvjesno pokušava riješiti. Katkad se to čak odražava i na njegov izbor zanimanja. Primjerice djevojčica koja smatra da su je pogrešno za nešto okrivili postaje sutkinjom vrhovnog suda. Ili dječak kojeg nikad nisu slušali postaje predavač na fakultetu. Sasha i šibice Upravo je uvođenje novih sredstava pomoglo Sashi da razriješi bipolarni afektivni poremećaj na prvom tečaju za praktičare EFT-a koji je polazila s Karlom. Radila je na problemu neprimjerenih fotografija snimljenih prije u životu. Iako ih se na kraju uspjela domoći i spaliti ih, i dalje su joj bile utisnute u svijest. Karl je učinio sljedeće: dao je njezinu hologramu kutiju šibica i dopustio mu da spali fotografije. Dok je hologram palio fotografije, dogodilo se nešto nevjerojatno: Sasha je izašla iz bipolarne depresije. Nije se tomu mogla načuditi jer bipolarna depresija obično traje danima ili čak tjednima. I zato se isprva činilo da je reprogramiranje životne matrice praktično sredstvo koje joj može pomoći da izađe iz bipolarne depresije. Međutim kako su tjedni i mjeseci prolazili i kako joj se mentalno zdravlje stabiliziralo, poslalo je jasno da se slanje, zapravo, razriješilo razrješavanjem traume. Pozovite nekog tko će vas usmjeravati Usto što možete pozvati nekog drugog radi podrške ako primateljev hologram odbija da se po njemu lupka ili ako se primatelj i hologram međusobno ne slažu, možete pozvati i neko drugo biće da podrži primatelja dok mijenja sjećanje ili situaciju. Ponavljamo, to može biti bilo tko po primateljevu izboru. Primatelji se često odlučuju za osobe koje nalikuju na nekog izražene osobne ili duhovne snage. Znaju reći: „Nisam siguran tko je ta osoba, ali slična je Majci Terezi" ili „On je Ghandijeva mlađa verzija." lako je hologram taj koji treba izabrati biće, katkad ga je korisno potaknuti i dati mu do znanja da mu na raspolaganju stoji mnoštvo bića spremnih da ga podrže u njegovu radu. Sasha obično najradije ponudi popis, na primjer: „Želi li još nekog uz sebe da ga podrži? To može biti blizak prijatelj ili rođak, lik s ekrana, pop-zvijezda, superjunak, anđeo, duhovna osoba ili bilo tko drugi za kog se odluči." Izbor obično odražava dob - mladi se hologrami često odlučuju za dječje fiktivne likove, baku i djeda ili psa. Hologrami tinejdžerske dobi pozvat će superjunake, pop-zvijezde te učitelje ili vršnjake koje poštuju. Dok će stariji hologrami pozvati članove obitelji, bliske prijatelje, duhovne osobe ili anđele. Sashin najdraži primjer je gospodin T iz A-Teama kojeg je u pomoć pozvao 14-godišnji hologram vrlo mirnog i dragog gospodina, polaznika njezina tečaja. Biće koje dolazi kako bi usmjeravalo situaciju često sa sobom donosi i potrebna sredstva. Primatelj i hologram tu mogu biti vrlo kreativni. Imali smo, primjerice, sv. Mihaela čiji je mač presjekao energetsku vezu između primatelja i napadača, djeda koji je donio svjetlo kako bi izveo hologram iz mračne situacije i vilu koja je donijela mrežu i bacila je na skupinu djece koja se rugala primatelju. Popis je beskonačan i, kao i uvijek, sastavlja ga hologram. Dopustite hologramu da učini ono što bi volio da je učinio Ovaj dio tretmana možda čak i najviše osnažuje, osobito ako je primatelj u sjećanju doživio reakciju umrtvljenja. Djeluje također vrlo terapeutski ako je primatelj doživio fizičko, spolno ili emocionalno zlostavljanja, a nije bio u slanju izraziti svoj gnjev i bijes. Jacob i štap Jacob je crnac i kao dijete je bio žrtva rasne mržnje, jednom ga je prilikom skupina bjelačkih rasista ismijavala, pljuvala je po njemu i nazivala ga pogrdnim imenima. Na pitanje što bi htio učiniti da ponovno uspostavi ravnotežu, njegov je hologram poželio štapom istući napadače. Jedino je tim činom mogao povratiti snagu i osloboditi se negativnih emocija koje je tako dugo čuvao. Jedan mali broj polaznika tečaja reprogramiranja životne matrice strahuje da se dopuštanjem hologramu da se izrazi na taj način potiče nasilje. Ako ste duhovna osoba sklona miru, ovaj dio tehnike možda proturječi svemu u što vjerujete. Štoviše, kao da proturječi činjenici da i same misli ispunjene gnjevom ugrožavaju imunološki sustav. Međutim pogledamo li izbliza taj aspekt tehnike, postaje nam jasno da hologram katkad mora pribjeći ovakvom načinu djelovanja kako bi razbio negativnu energiju ili reakciju umrtvljenja. Tako je dugo čuvao te emocije da katkad mora izraziti gnjev prije nego što može dosegnuti točku na kojoj će osjetiti mir i spremno oprostiti. Još nešto treba uzeti u obzir: ako hologram želi uzvratiti nasiljem, velika je vjerojatnost da je to želio učiniti od samog događaja. Dopusti li mu se kratak trenutak u kojem to može izraziti, pruža mu se mogućnost da uspostavi ravnotežu. Ako se tomu snažno protivite, molimo vas da poštujete primateljeve želje i da mu ne pokušavate nametnuti svoja stajališta. Da bi se osjetio mir, katkad prije toga treba snažno otpustiti gnjev. Vratimo se Jacobu i štapu. Taj je tretman održan tijekom Karlove obuke za praktičare EFT-a. Nakon tretmana jedan od članova skupine pitao je je li bilo primjereno Jacobu dati štap. Ono o čemu ovdje treba voditi računa jest činjenica da je Jacobovu hologramu taj štap trebao da bi se osnažio. Važno je naglasiti da, time što mu dopuštamo da se na taj način oslobodi, hologram ne dovodimo u situaciju da ponovno proživljava gnjev. Naprotiv, dopuštamo mu da reagira instinktivno, dakle onako kako bi, poneseno svojim osjećajima, reagiralo dijete kojem su odrasli ili vršnjaci oduzeli moć. Dopuštanjem hologranu da se ovako oslobodi, primatelju se omogućava da se vrati na mirnije mjesto u sadašnjosti, bez hologramove negativne energije u polju. Što ako hologram želi nekog ubiti? U iznimno rijetkim slučajevima zna se dogoditi da hologram izrazi želju da ubije napadača ili zlostavljača. Otkako primjenjujemo ovu tehniku, to se dogodilo samo nekoliko puta. Jednom je jedna primateljica željela ubiti medicinske sestre koje joj nisu uspjele spasiti majku oboljelu od raka. Budući da je gnjev u ovom primjeru u tolikoj mjeri bio prešao sve granice, primateljicu je bilo najbolje upitati: „Kad ste prvi put primijetili da ste toliko gnjevni da biste nekog mogli ubiti?" U ovakvoj situaciji to bi bilo sjećanje na kojem bi se radilo zato što je tu i nastao suštinski problem. U drugim primjerima mladi hologrami željeli su ubiti svoje spolne zlostavljače. Treba napomenuti da su, nakon što bi se to dogodilo, zlostavljače često željeli poslati nekamo da ozdrave. Što znači da nisu doista željeli njihovu smrt nego su se samo htjeli osloboditi na jedini način koji je njihov mladi hologram mogao razumjeti. Što ako hologram želi prizvati u život nekog tko je umro? Zna se dogoditi da hologram poželi takvo što i na samim počecima primjenjivanja tehnike reprogramiranja životne matrice to je bio kamen spoticanja, jer smo razmišljali o etičnosti prizivanja u život mrtve osobe ili pretvaranja da, zapravo, nije ni umrla. Međutim Karl je počeo razmatrati mogućnost da hologrami i duhovi postoje u sličnoj dimenziji. Tako da ako hologram želi vratiti nekog tko je umro, protokol je da ga se pita može li stvoriti mjesto na kojem s tom osobom može biti kad god za tim osjeti potrebu. Stvaranje nove slike Kada dođe do potpunog razrješenja, vodite računa o tome da kroz tjeme u um uđe samo nova i pozitivna slika. Slika mora biti bez gnjeva, nasilja, frustracije ili predbacivanja. Mora biti mirna i puna ljubavi. Ne zaboravite: budući da zajedništvo stvara zdravlje, poželjno je da se u sliku s hologramom pozovu i ostali. Prvotna je slika obično bila ispunjena strahom i izdvojenošću, tako da nova slika mora odražavati sigurnost i zajedništvo. Otvaranje očiju prije prizivanja u svijetu prvotnog sjećanja Bez obzira na to radite li na sebi ili na drugoj osobi, prija provjeravanja rezultata važno je otvorili oči i vratiti se u sadašnjost Time se stavara jasan prekid i omogućava se objektivnija procjena rada. U protivnom se može dogoditi da se rad i provjera koja slijedi stope u jedno. Stoga najprije treba otvoriti oči. Prizivanje u svijest prvotnog sjećanja Nakon što završite s procesom reprogramiranja životne matrice, presudno je da provjerite rezultate i to tako da pokušate u svijest prizvati prvotno sjećanje. Najvjerojatnije će se dogoditi jedna od sljedeće tri stvari: 1. Najčešće se dogodi da kad primatelj pokuša prizvati staro sjećanje, u svijesti mu se javlja samo novo. To ga iskustvo obično oduševi (ali katkad i zapanji), osobito ako je godinama u glavi vrtio staro sjećanje. Može se dogoditi da vas zapita: „Hoće li ovo potrajati?" Slobodno ga uvjerite da hoće. 2. Drugi najčešći ishod, kad primatelj pokuša odvrtjeti stari film, jest da ničeg nema. Ako doista postoji praznina, bilo bi dobro primatelja pitati čime bi je volio ispuniti. Ponovite onda unošenje lijepe i pozitivne slike kroz um, u srce pa u polje. 3. Treći i najmanje vjerojatan ishod jest preostala napetost povezana sa sjećanjem. Riješite je tako da se vratite točkama koje treba promijeniti daljnjim reprogramiranjem matrice. Zapamtite: u polje se možete vraćati koliko god puta je potrebno da bi se uklonila napetost. DODATNO DORAĐIVANJE REPROGRAMIRANJA SJEĆANJA U MATRICI S obzirom na činjenicu da tehnika reprogramiranja sjećanja u matrici podrazumijeva određene dodatne korake, treba voditi računa i o sljedećem: Pokrenite sjećanje sa sigurnog mjesta Primatelj mora početi prepričavati sjećanje sa sigurnog mjesta, prije nego što ta pojavi napetost. Počne li s točke visoke napetosti, najvjerojatnije će regirati borbom ili bijegom i vratiti u tijelo traumu sjećanja. Počne li s prepričavanjem prije pojave napetosti, možete ga polagano usmjeravati i pomoći mu da ostane miran. Na taj ćete način postići najbolje rezultate. Izaberite pravi trenutak za zaustavljanje sjećanja Nakon što određeni broj puta primijenite tehniku reprogramiranja sjećanja u matrici, trebali biste steći osjećaj za to kada zaustaviti sjećanje i otići u matricu. Obično ga se zaustavlja na prvoj točki veće napetosti. Možda ćete sjećanje morati zaustaviti više puta, a možda samo jedanput. Kada sliku poslati u polje ako ste sjećanje zaustavili na više mjesta Ako ne postoji samo jedna točka napetosti i ako ste na više mjesta morali zaustaviti sjećanje, pošaljite u polje samo posljednju sliku. Ako nakon odašiljanja slike u polje i provjeravanja rezultata rada utvrdite da je ostalo još napetosti, vratite se u matricu i razriješite preostale aspekte. Nakon što to učinite, možete poslati novu sliku u polje ili u onu sliku koja je već u polju prenijeti dio holograma iz novorazriješenog aspekta. DODATNO DORAĐIVANJE REPROGRAMIRANJA U MATRICI NA DRUGIMA To će vam omogućiti postizanje boljih rezultata u primjeni ovih tehnika na drugim osobama. O komu ili čemu se, zapravo, radi? Kad osoba iznese noviji problem zbog kojeg je gnjevna i kad počnete raditi na njemu, bilo reprogramiranjem prizora u matrici bilo reprogramiranjem sjećanja u matrici, bilo bi zaista korisno primatelju postaviti sljedeće pitanje: „O komu ili čemu se ovdje, zapravo, radi?" Naime stvar je u tome da su mnoge sadašnje emocije vezane za prijašnja životna iskustva, osobito za ona iz ranog djetinjstva. I tako nas trenutačni problemi vode do ranijih, katkad naoko nepovezanih sjećanja na sličnu temu. Jedan od načina na koji se to može odrediti jest taj da se provjeri kakvim je osjećajem obavljen sadašnji problem i odakle je taj osjećaj došao. Ako se, recimo, nedavno dogodilo nešto zbog čega se primatelj osjeća napuštenim, vaše bi pitanje moglo glasiti: „Sjećate li se kad ste se prvi put osjećali napuštenim?" Ovo je odličan način da se otkrije kako su se i zašto razvile određene teme. Često se zna dogoditi da primatelj nešto spomene pa da onda kaže: „Ali sigurno nije stvar u tome, to je tako beznačajno." Međutim ako podsvijest primatelja navodi na sjećanje, ono je gotovo sigurno povezano s problemom, koliko se god beznačajnim činilo. Zapamtite, podsvijest ne razlikuje ono što se događa sada od onog što se dogodilo davno prije - nema nikakav pojam o vremenu. I stoga su problemi koji su se javili u djetinjstvu podsvijesti vrlo stvarni i gorući te ih se mora riješiti kako bi primatelj mogao biti sretan u sadašnjosti. Jedan vas hologram može odvesti do drugog holograma Možete zamoliti hologram s kojim radite da vas odvede u neko ranije razdoblje u kojem se pojavila ista tema ili isti problem. Ako postoji vjerojatnost da će oko iste teme biti više sjećanja koja primatelj ne pamti, onda vas hologrami koje ste već pronašli i s kojima ste već radili mogu odvesti do drugih holograma. Stoga, ako ste radili na sjećanju i ako ste hologram otpremili na sigurno mjesto, poslali novu sliku i provjerili rezultate rada, zamolite primatelja da uđe u novu sliku i zamolite hologram da ga odvede do sjećanja koje je za nju vezano. Evo jednog Sashinog primjera: Shirley u liječničkoj ordinaciji Shirley, draga gospoda „zlatnoga srca", radila je u liječničkoj ordinaciji. Ordinacija se nalazila nasuprot centru za oporavak heroinskih ovisnika i osoblje je dobilo stroge upute da ključ WC-a daje isključivo pacijentima ordinacije. Razlog tomu bio je taj što je jednom prilikom netko iz centra preko puta umro od prekomjerne doze heroina u WC-u ordinacije. Jednog užurbanog dana Shirley je sama radila na recepciji kad su u ordinaciju ušla dva muškarca i zamolila je za ključ WC-a. Uporno su tvrdili da su pacijenti. U redu su stajala i djeca i jedan od dvojice muškaraca sve je nervoznije inzistirao na tome da ga puste u WC. Našavši se pod pritiskom i želeći zaštitili djecu, Shirley je popustila i dala ključ. Postajala je sve napetija jer muškarac nije izlazio iz WC-a. Onda je njegov prijatelj otišao pogledati što se događa i vratio se vičući da se čovjek predozirao heroinom. Nastala je gužva jer su liječnici, sestre i ostalo osoblje nastojali unesrećenom spasili život. Na kraju su ga uspjeli oživiti i on je pri punoj svijesti napustio ordinaciju. Budući da joj je taj događaj ozbiljno uzdrmao samopouzdanje i vjeru u sposobnost donošenja odluka pod pritiskom, Shirley je počela razmišljati o tome da da otkaz. Tijekom tretmana jedan na jedan primijenile smo tehniku reprogramiranja sjećanja. Shirley se najprije vratila u prošlost lupkajući po sebi zbog problema vezanog za davanje ključa. U razgovoru s hologramom shvatila je da je ispravno postupila zato što joj je namjera bila zaštititi djecu u redu. Sljedeća točka emocionalne napetosti u sjećanju bio je trenutak kad je čula da se čovjek predozirao. Jedan od njezinih suštinskih problema bio je taj što se osjećala odgovornom za druge. Zamišljajući kako lupkam po njezinu hologramu na recepciji, zamolila sam ga da odvede Shirley do najranijeg sjećanja na to kad se osjećala odgovornom za druge. Radilo se o sjećanju iz Shirleyinih kasnih tridesetih kad je ignorirala telefonski poziv svoje majke alkoholičarke. Počela je lupkali po holograviu u sjećanju i uvjeravala ga je da nije odgovoran za njezinu majku. Zvuk telefona tad se iz prodorne i neugodne zvonjave pretvorio u ugodnu melodiju i nije više imao nikakvu emocionalnu napetost. Obuzeo ju je osjećaj smirenosti. U to vrijeme još nije mogla prići nekom ranijem sjećanju na to kad se osjećala odgovornom za majku, ali zabilježile smo da je to nešto na čemu bi trebalo poradili u budućnosti. Vratile smo se na sjećanje u liječničkoj ordinaciji i Shirley je nastavila lupkati po prvotnom hologramu. Sljedeća točka napetosti bila je vezana uz okupljanje liječnika i sestara. Zamolila sam Shirley da pita hologram kakvu si je poruku slala u tom trenutku. Odgovorio je: „Nikad ništa ne mogu napravili kako treba" - još jedno suštinsko uvjerenje. Lupkajući po hologramu, predložila sam da je odvede do najranijeg sjećanja im na to da nikad ništa ne može napraviti kako treba. Ovaj je put imala šest godina i stajala je dok joj je majka nabrajala sve ono što je pogrešno učinila. Iako je bila anđeo od djeteta koji je uvijek pokušavao udovoljiti majci, čitavo je djetinjstvo morala slušati kako ništa ne vrijedi. Hologram joj je dopustio da lupka po njemu i počeli su razgovarati. Uvjerila ga je da je bio divno i drago dijete i da je majka imala krivo. Hologram je u tijelu nosio osjećaj izoliranosti koji se lupkanjem razriješio. Nakon što je napetost nestala, hologram je želio otići na plažu. Želio se družiti sa Shirley i osjetili ljubav i smirenost. Rekla sam Shirley da ga pita želi li upoznati ostale ljude koji danas vole Shirley, kao što su njezin sin, unuk, snaha ili prijatelji. Međutim hologram je htio biti samo sa Shirley i osjetiti njezinu ljubav, poput roditeljske ljubavi, u odnosu jedan na jedan. Kad je imala osjećaj daje proces priveden kraju, uvele smo sliku u Shirleyin um i srce, a onda je prebacile u polje. Zamolila sam zatim Shirley da se vrati hologramu u liječničkoj ordinaciji i provjeri ima li i dalje osjećaj da ništa ne može napraviti kako treba. Uslijedila je stanka, a onda provala emocija. „Nemam", odgovorila je. „Napravila sam sve kako treba zato što sam mu svojim postupcima spasila život. Da je otišao nekamo drugamo i predozirao se, ne bi bilo nikog tko bi ga spasio." Prizvavši u svijest prvotno sjećanje, nije osjetila nikakvu zaostalu napetost. Naprotiv, obuzelo ju je suosjećanje prema čovjeku koji se predozirao. Nekoliko je tjedana samu sebe mučila zbog odluke, no sad je shvatila da je to bila najbolja odluka koju je u danom trenutku mogla donijeti. Također je odlučila da će na sastanku osoblja pokrenuti pitanje kako se nositi s ljudima koji inzistiraju na lome da dobiju ključ te pitanje protokola koje treba uvesti kako bi se zajamčila sigurnost osoblja. Shirley je voljela svoj posao u liječničkoj ordinaciji i ovaj joj je incident, umjesto da joj naruši samopouzdanje, obnovio pozitivan osjećaj vezan uz radno mjesto. Razrješavanje napetosti ranijeg holograma Da bi hologram iz novijeg sjećanja postigao razrješenje, katkad najprije treba poraditi na razrješenju napetosti nekog prijašnjeg holograma. Jane i plaža Jane se osjećala nevoljenom. Na površinu je najprije isplivalo sjećanje na to kako se kao sedmogodišnjakinja izgubila na plaži. Zbog činjenice što su njezina majka i otac dopustili da se izgubi, njezin je hologram imao osjećaj da ga ne vole. Karl je radio s njim na plaži, no hologram se opirao razrješenju. Iznenada je na površinu isplivalo prijašnje sjećanje na epizodu kad su je roditelji kao dvogodišnjakinju ostavili samu. Karlu se učinilo prikladnijim da se najprije riješi to sjećanje tako da je Jane svojem dvogodišnjem hologramu dala osjećaj da je voljen i zaštićen. Kad se vratila hologramu na plaži, smiješio se i bio je oslobođen napetosti. Štoviše, sad je drugačije sagledavao situaciju i rekao je da, zapravo, uopće nije bio jako dugo sam. Nova je slika poslana u polje i Jane se sada osjećala mnogo voljenijom. Dakle ako sadašnjem hologramu ne možete pružiti razrješenje, provjerite postoji li kakvo ranije sjećanje na istu temu koje bi trebalo razriješiti. Ako ga pronađete i razriješite, ne zaboravite se vratiti hologramu s kojim ste počeli. Janeinom sedmogodišnjem hologramu nije trebalo zasebno razrješenje, ali nije uvijek tako. Katkad morate obraditi i nekoliko sjećanja prije nego što je razrješenje moguće. Iz tog razloga rad s tehnikom reprogramiranja životne matrice nije uvijek pravocrtan. I zato je bolje da se rad koji iziskuje mnogo kretanja u vremenu prepusti praktičaru reprogramiranja životne matrice. Što ako netko ne može vizualizirati hologram? Neki ljudi nikako ne mogu vizualizirati svoje holograme. U radu s takvim primateljima (ili sa samim sobom, ako spadate u tu kategoriju), dovoljno je steći samo osjećaj holograma, ako ne i jasnu sliku. Kao praktičar koji radi s takvom osobom morate donekle promijeniti rječnik kojim se koristite. Na primjer: Praktičar: Imate li jasnu sliku svojeg mlađeg sebe? Primatelj: Slika nije jasna, mutna je. Praktičari: Ali nešto je ipak ondje? Možda kakav osjećaj? Primatelj: Da, definitivno ga osjećam. Praktičar: Dobro. Predstavite se i recite mu tko ste. Pokušajte osjetiti kako lupkate po njemu. Možete li to osjetiti iako ga ne vidite? Primatelj: Da, mislim da mogu. Praktičar: Dobro. Pokušajte ga čitavo vrijeme osjećati pred sobom. Uvijek prilagodite tehnike sebi, ako radite sami, ili osobi na kojoj radite. Pronalaženje blokiranog sjećanja Blokirana su sjećanja najtraumatičnija pa je mala vjerojatnost da ćete ih kao početnik u ovoj tehnici tražiti. Stoga je ovaj dio uključen u knjigu uglavnom kako bi pomogao praktičarima. Blokirano sjećanje možete pronaći tehnikom prizivanja sjećanja iz matrice (stranica 138) ili predsvjesnim reprogramiranjem matrice (stranica 174). Možete također zamoliti primatelja da osjeti energiju blokiranog sjećanja. Gdje je osjećaju u tijelu? Koje je boje? Kakvog je oblika? Kada to učini, počnite tapkati po osjećaju i iščekujte kad će primatelj naići na dio sjećanja. Kad se javi dio sjećanja na kojem se može raditi, uđite, kako i obično, u sliku, lupkajte po hologramu kako biste mu ublažili emocionalnu napetost i onda ga zamolite da vas provede ostatkom sjećanja. Sasha to čini tako da hologram najprije skloni na sigurno mjesto, da ga pita što bi mu pružilo osjećaj sigurnosti te da ga u skladu s tim okruži sigurnosnim mehanizmima. Tek kad je na sigurnome mjestu, hologram može primatelja provesti kroz ono što se dogodilo. Svaki put kad je primijenila ovu tehniku, Sasha je otkrila blokirano sjećanje, čak i u slučajevima sjećanja na zlostavljanje, blokiranih u najranijim godinama djetinjstva. 9. POGLAVLJE PROTOKOLI ZA PREOBRAZBU ŽIVOTA Tri protokola za preobrazbu života su reprogramiranje suštinskog uvjerenja u matrici, reprogramiranje životnog problema u matrici i reprogramiranje zakona privlačenja u matrici. Ovo poglavlje donosi i jednu dodatnu tehniku, tehniku prizivanja sjećanja iz matrice, koja vam pomaže da dođete do sjećanja vezanih uz suštinska uvjerenja ili glavne životne točke. REPROGRAMIRANJE SUŠTINSKOG UVJERENJA U MATRICI Već smo napomenuli da se suštinska uvjerenja odražavaju na zdravlje, stajalište prema životu, ponašanje, interakciju s drugim ljudima te na svaku našu misao i osjećaj. Što kažete na to da brzo i učinkovito otpustite negativna suštinska uvjerenja? To se može jednostavno postići reprogramiranjem suštinskog uvjerenja u matrici. Najbolje je to raditi s partnerom zato što ovakvo analiziranje negativnih uvjerenja, osobito ako ih imate mnogo, može u vama izazvati potištenost dok ih ne razriješite. Dakle ovog se postupka prihvaćajte samo kad ste dobro raspoloženi i uvijek se savjetujte s praktičarom reprogramiranja životne matrice kako biste otkrili nemate li slučajno kakva duboko ukorijenjena negativna uvjerenja koja treba razriješiti. 1. korak: Izaberite suštinsko uvjerenje Izaberite najprije suštinsko uvjerenje na kojem želite raditi. Ako ste svjesni svojih suštinskih uvjerenja koja vas sputavaju, Izaberite jedno. Ako ih niste svjesni, prođite navedenim popisom i izaberite ono koje u vama nalazi najviše odjeka; 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. „Nisam voljen." „Imam mana." „Beznačajan sam." „Ljudi moraju imati dobro mišljenje o meni." „Beznadan sam." „Život je beznadan." „Moram imati kontrolu nad svim." „Ja to ne mogu." „Nisam u stanju." „Loš sam." „Dogodit će se nešto loše." 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. „Svijet je opasan." „Ljudi će me iskoristiti." „Ljudi su preosjetljivi." „Ljudi mi žele nauditi." „Nije pošteno." „Ne može mi se oprostiti." „Da bi sve bilo dobro, nešto se mora promijeniti." „Bespomoćan sam." „Moram biti savršen da bih bio voljen." „Nisam dovoljno dobar." Uzmite u obzir da ovo nije konačan popis. Stoga, imate li neko uvjerenje koje vam više odgovara, izaberite njega. Također ako radite jedan na jedan s klijentom u profesionalnom kontekstu, ne morate mu pokazati popis uvjerenja da biste mogli raditi na njemu (iako možete, osobito ako radite s osobom čiji problemi nisu očiti). U pravilu ćete uvjerenja moći razabrati iz klijentova izbora riječi i iz onoga što kaže o sebi i drugima. Oprezno možete postavljati pitanja poput: „Samo da provjerim - mislite li da je svijet opasan?" Ako imate dobar odnos s klijentom, on će u pravilu osjetiti golemo olakšanje kad prepoznate suštinsko uvjerenje kojeg nije bio svjestan, i golemu sreću kad mu pomognete da ga razriješi. Možda ćete morati raditi na više ovakvih uvjerenja i tada se preporuča da se radi na jednom po jednom i da se rješava jedno po jedno prije nego što se krene dalje. 3. korak: Odredite razinu vrijednosti spoznaje (razinu VS-a) Nakon što ste prepoznali suštinsko uvjerenje na kojem želite raditi, odredite u postocima razinu vrijednosti spoznaje (razinu VS-a). Razina VS-a pomaže vam procijeniti u kolikoj vam je mjeri nešto u ovom trenutku problem. Kad odredite tu razinu, možete pratiti napredak zato što će se ona smanjivati kako budete rješavali različita sjećanja vezana uz istu temu. Primjerice 100 posto bi značilo ,,U potpunosti vjerujem da to vrijedi za mene", a 10 posto bi značilo „To mi je tek manji problem". Bilježite rezultate. Može se dogoditi da imate čitav niz sjećanja na kojima morate raditi vezano uz uvjerenje. Svako će sjećanje vjerojatno smanjiti razinu VS-a. Katkad je jedno sjećanje uzrok cjelokupnog uvjerenja i obaranjem tog sjećanja, obara se i uvjerenje. S druge strane ponekad ćete morati raditi na sjećanju koje će razinu VS-a smanjiti tek za 2, 5 ili 10 posto. No ne podcjenjujte važnost smanjenja razine VS-a ma kako ono malo bilo. Svako smanjenje promijenit će vašu točku privlačenja, navest će vas na to da se osjećate bolje u vezi sa sobom i smanjit će snagu negativnog uvjerenja. 3. korak: Tehnika prizivanja sjećanja iz matrice Možda znate sjećanja na kojima morate raditi kako biste razriješili neko destruktivno suštinsko uvjerenje. Ako je doista tako, primijenite u radu na njima reprogramiranje prizora u matrici ili reprogramiranje sjećanja u matrici. Svaki put kad razriješite neko sjećanje, zabilježite kolika vam je razina VS-a. Trebala bi se smanjiti sa svakim razrješenjem relevantnog sjećanja. Ako ne znate na kojim biste sjećanjima trebali raditi, primijenite tehniku prizivanja sjećanja iz matrice (stoje prilagođena verzija polaganog EFT-a Silvije Hartmann) na sljedeći način. Kao prvo, iskoriste uvjerenje na kojem radite kao opću glavnu rečenicu i triput lupkajte po točki shuto uchi izgovarajući: „lako [sputavajuće suštinsko uvjerenje], u potpunosti se volim i prihvaćam. " Na primjer: „lako moram biti savršena da bih bila voljenih.," „ lako se nešto more promijenili da bi bilo dobro" Zatim zatvorite oči. Nekoliko minuta lupkajte po jednoj točki i tiho u glavi povremeno ponavljajte podsjetnu rečenicu. Primjerice ako vam je glavna rečenica glasila „lako se nešto mora promijeniti da bi bilo dobro...", tiho, zatvorenih očiju, u glavi povremeno ponavljajte „Nešto se mora promijeniti da bi bilo dobro", i lupkajte nekoliko minuta po jednoj točki, recimo onoj na tjemenu. Nakon toga krenite na sljedeću točku. Ponavljajte postupak dok ne dođete do relevantnog sjećanja. 4. korak: Razriješite sjećanje Kad vam u svijest dođe relevantno sjećanje, primijenite za rad na njemu tehniku reprogramiranja prizora u matrici ili tehniku reprogramiranja sjećanja u matrici. 5. korak: Provjerite razinu VS-a Svaki put kad razriješite neko sjećanje, zabilježite promjenu razine VS-a. Trebala bi se smanjiti svaki put kad razriješite relevantno sjećanje. 6. korak: Ponovite postupak Ponavljajte postupak od trećeg do petog koraka toliko puta dok razina VS-a suštinskog uvjerenja ne bude iznosila nula. Sasha je zaključila da je nju, mnoge njezine klijente i polaznike njezinih radionica rad na suštinskim uvjerenjima oslobodio od destruktivnih uvjerenja koja su ih mučila godinama. Dok je pisala ovaj dio, nasmijala se (gotovo ne vjerujući) da je još prije nekoliko godina, dok ju je Karl tek uvodio u rad na uvjerenjima, vjerovala da je nitko ne može voljeti (pri čemu joj je razina VS-a iznosila čak 80 posto). Morala je razriješiti određena sjećanja proizašla iz prošlih veza. U jednoj je nekoliko godina bila s muškarcem koji nije bio u stanju verbalizirati svoju ljubav prema njoj, a u drugoj s muškarcem koji joj je i rekao: „Volim te, ali ne dovoljno." Budući da je većina ovih uvjerenja nastala, naravno, u djetinjstvu, morala je primijeniti reprogramiranje životne matrice kako bi svojem mlađem jastvu pružila doživljaj kvalitetnog druženja s ocem, koje nikad nije iskusila zbog njegova alkoholizma. Nakon ovih novih „sjećanja", nikad joj se više nije vratilo uvjerenje da je nitko ne može voljeti. To se, jasno, uvelike odrazilo na njezin odnos sa sadašnjim partnerom i, općenito, na njezino mišljenje o sebi samoj. REPROGRAMIRANJE ŽIVOTNOG PROBLEMA U MATRICI Ova se tehnika primjenjuje kad na nekom području u životu ne uspijevate ostvariti sve svoje potencijale. 1. korak: Izaberite životni problem Prođite navedenim popisom i odredite u kojem području u životu ne uspijevate trenutačno ostvariti sve svoje potencijale: obitelj i odnosi novac dom i okolina posao i karijera slobodno vrijeme druženje duhovnost kreativnost 2. korak: Odredite što vam ne ide od ruke Odredite što vam na određenom životnom području ne ide od ruke. Na primjer: Ako se radi o novcu, je li problem u tome što ga prebrzo potrošite, što ga ne možete dovoljno zaraditi ili što ste uvijek u dugovima? Ako se radi o odnosima, muči li vas to što nemate sreće u ljubavi? Uvijek izaberete partnera koji vam ne odgovara? Ne cijenite dovoljno sami sebe u vezi? Ako se radi o duhovnosti, jeste li možda duhovno blokirani? Vidite li sebe kao nekog tko je odvojen od univerzuma? Ili ste toliko usmjereni prema duhovnosti da vam je teško ostati prizemljenim? 3. korak: Odredite kolika je razina spoznaje vašeg životnog problema Određivanje razine VS-a životnog problema pomoći će vam u praćenju napretka. Dakle ako je polazna točka 100 posto, pri čemu 100 označava sasvim negativan problem, a 10 blago negativan problem, u kojem je postotku novac za vas negativno životno područje? 4. korak: Pronađite najranija sjećanja vezana za ovu temu Vaši životni problemi, kakve god prirode bili, određeni su vašim životnim iskustvom. I zato je vaš zadatak, kao i uvijek u reprogramiranju životne matrice, prepoznati koja su iskustva stvorila probleme i riješiti ih reprogramiranjem prizora u matrici i/ili reprogramiranjem sjećanja u matrici. Uzmemo li opet kao primjer novčane probleme, nameće se pitanje kako se vaša obitelj, dok ste odrastali u njoj, odnosila prema novcu. Što ste naučili o novcu i od koga ste to naučili? Možda imate određena sjećanja vezana za tu temu. Ako ne, primijenite tehniku prizivanja sjećanja iz matrice (stranica 138). 5. korak: Razriješite relevantna sjećanja Rješavajte svako sjećanje vezano za ovu temu sve dok razina VS-a ne bude nula i sve dok ova tema ne bude lišena bilo kakve negativne emocionalne napetosti. REPROGRAMIRANJE ZAKONA PRIVLAČENJA U MATRICI Ovo nije protokol nego proces. Naglasili smo već kako nas zakon o privlačenju uči da slike u našim poljima privlače slične stvari u naš život. I stoga, sa stajališta tehnike reprogramiranja životne matrice, mijenjanjem negativnih slika u poljima mijenja se i naša točka privlačenja. Gary Craig, autor EFT-a, bio je svjestan toga koliko je važno raditi na svim našim prošlim negativnim sjećanjima kako bismo promijenili svoje zdravlje u sadašnjosti. U tu je svrhu osmislio proces pod nazivom „postupak za postizanje osobnog mira". Postupak se sastoji u tome da se filmskom tehnikom EFT-a svaki dan radi na jednom sjećanju sve dok se sva destruktivna i negativna životna sjećanja ne oslobode emocionalne napetosti. Ovo je iznimno jak proces koji je tisućama ljudi pomogao da promijene život. Koristeći se tehnikom reprogramiranja životne matrice otišli smo čak korak dalje. Umjesto da se samo oslobađamo prvotnih sjećanja, mi ih zamjenjujemo novima stvarajući pozitivne slike u polju. Time se bitno mijenja točka privlačenja i zato je Karl ovaj proces preimenovao u reprogramiranje zakona privlačenja u matrici. Ako ne znate odakle biste krenuli s reprogramiranjem zakona privlačenja u matrici, predlažemo vam da napravite popis svega onog što vam u ovom trenutku ne ide od ruke te da relevantna sjećanja razriješite reprogramiranjem prizora u matrici (stranica 101) i reprogramiranjem sjećanja u matrici (stranica 107). Zapamtite, ako ne možete pronaći relevatna sjećanja, u tome vam može pomoći tehnika prizivanja sjećanja iz matrice (stranica 138). 10. POGLAVLJE PROTOKOLI ZA PREOBRAZBU ODNOSA Protokoli za preobrazbu odnosa su reprogramiranje odnosa u matrici i reprogramiranje razrješenja u matrici. Ta dva jednostavna protokola iz temelja će promijeniti vaše prošle i sadašnje odnose. REPROGRAMIRANJE ODNOSA U MATRICI Reprogramiranje odnosa u matrici protokol je osmišljen da vam pomogne riješiti probleme u sadašnjim odnosima. 1. korak: Izaberite odnos na kojem želite raditi Imate li trenutačno u životu neki odnos koji ne funkcionira baš najbolje? Prizovite u um osobu s kojom imate problema. Može se raditi o partneru, šefu, kolegi ili prijatelju. 2. korak: Odredite intenzitet vašeg sukoba Određivanjem razine VS-a (stranica 138) utvrdite u kolikoj vam je mjeri taj sukob problem, pri čemu 10% označava manji problem, a 100% velik problem. Pratite tu razinu kako biste mogli mjeriti napredak dok provodite protokol. 3. korak: Odredite tko je stvarni uzrok sukoba Osoba na koju reagirate zapravo je rijetko stvarni uzrok sukoba. Vjerojatnije se radi o nekomu tko je takvu reakciju u vama izazivao prije u životu. Vaš je zadatak da se vratite do ranijeg ili najranijeg sjećanja kad ste imali taj osjećaj. Postavite si sljedeća pitanja: „Na koga meta osoba podsjeća?" „Koje osjećaje budi u meni?" „Gdje ih osjećam u tijelu?" „Kad sam se prvi put tako osjećao?" Budete li lupkali po sebi dok si postavljate ta pitanja, velika je vjerojatnost da ćete naići na sjećanje. 4. korak: Razriješite najranija sjećanja vezana za ovu temu Riješite ranija sjećanja vezana za osjećaj koji vam se javlja. Koristite se pritom reprogramiranjem prizora u matrici (stranica 101) ili reprogramiranjem sjećanja u matrici (stranica 107). 5. korak: Provjerite rezultate rada Provjerite rezultate rada tako da osobu prizovete u svijest ili s njom provedete odredeno vrijeme. Kolika vam je sad razina VS-a? Raste li u odredenim situacijama s tom osobom? Na što vas te situacije podsjećaju? Rješavajte problem tako dugo dok druženje s osobom ne izazove u vama tek malu ili čak nikakvu reakciju. REPROGRAMIRANJE RAZRJEŠENJA U MATRICI Reprogramiranje razrješenja u matrici jednostavna je tehnika kojom se mijenja vaše stajalište prema neriješenim odnosima s ljudima kojih više nema u vašem životu. Može se raditi o ljudima koji su umrli, ljudima s kojima ste imali fizički odnos i više nisu u kontaktu s vama te ljudima s kojima ste se sukobili u prošlosti. Tehnika je osobito korisna za rješavanje odnosa s ljudima koji više nisu u vašem životu, ali s kojima ste i dalje na neki način vezani zbog neriješenih pitanja. 1. korak: Izaberite osobu Prizovite u svijest osobu iz prošlosti s kojom želite raditi. 2. korak: Izaberite problematični trenutak Prisjetite se trenutka u kojem je nastao problem između vas i osobe koji sve do danas nije riješen. 3. korak: Uđite u sliku Uđite kao sadašnje jastvo u sliku i počnite lupkati po svojem mlađem jastvu. Dajte mu do znanja kako ste mu došli pomoći da promijeni svoje stajalište i osjećaje prema situaciji. 4. korak: Dopustite mlađem jastvu da iskaže svoje osjećaje Recite svojem mlađem jastvu kako je ovo prilika da se izrazi onako kako bi možda volio da se izrazio u danom trenutku. Mlađe jastvo može, recimo, jasno izraziti svoje mišljenje, prepustiti se bujici emocija, oprostiti se ili intervenirati na bilo koji drugi način koji mu se čini prikladnim. Dajte mu dovoljno vremena. 5. korak: Odvedite svoje mlađe jastvo na neko drugo mjesto Mlade jastvo može stvoriti novu sliku, bilo s osobom s kojom je imalo problem, bilo bez nje, kako mu najviše odgovara. 6. korak: Pošaljite novu sliku u polje Provucite sliku kroz svijest, kroz sve stanice tijela, kroz srce i na kraju je pošaljite u polje. 7. korak: Provjerite rezultate rada Pogledajte prvotnu sliku i provjerite izaziva li u vama kakvu negativnu rezonanciju. Ako izaziva, vratite se u matricu i nastavite se izražavati sve dok rezonancija ne bude čista. Ili se s istom osobom vratite u neki drugi trenutak u prošlosti. Eric i šefica Eric je godinama radio kao školski inspektor i ravnatelj. Radeći neko vrijeme na vrlo prestižnom radnome mjestu, imao je osobito negativnu i dominantnu šeficu, koja je zagorčavala život i njemu i mnogim njegovim kolegama. Eric je radio sa Sashom kako bi razriješio osjećaje vezane uz svoju šeficu, koja je u međuvremenu umrla. Sasha: U koji se trenutak želite vratiti i razgovarali s bivšom šeficom, Eric? Za šio najviše trebate razrješenje? Eric: Za trenutak kad sam slučajno pogriješio mjesto sastanka. Kad sam otišao a njezin ured kako bih je obavijestio o svojoj pogrešci, rekla Je: „Učiniš li još jedanput ubit ću te." U tom trenutku Ericov je glas bio prepun emocija. Sasha: Vidite li sad svoje mlade jastvo u trenutku kud mu je rekla da će ga ubiti pogriješi li još jedanput? Eric: Da. Sasha: Uđite u sliku. Dajte svojem mlađem jastvu do znanja tko ste i zašlo ste ondje. Počnite lupkali po njemu. Prihvaća li to? Eric: Da, prihvaća. Sasha: Smanjimo najprije njegovu napetost prije nego što nam kaže ono što ima potrebu reći. Gdje u tijelu osjeća tu emociju? Eric: U želucu osjeća tamnocrveni užas koji se vrti oko svoje osi. Sasha: Lupkajte ga po vanjskom rubu ruke i ponavljajte za mnom: „Iako u želucu osjećaš tamnocrveni užas koji se vrti, voliš i prihvaćaš sebe." Eric je lupkao po hologramu i ponavljao glavnu i podsjetnu rečenicu sve dok se napetost nije smanjila. Sasha: Dobro. Što bi sad htio učiniti? Eric: Tad se nije zauzeo za sebe pa joj sad' želi reći kako se osjeća. Sasha: Želite li to reći tiho u sebi ili glasno, s obzirom na to da je tad bio ušutkan? Eric: Tiho mi sasvim odgovara. Sasha: Dobro. Ne morate se žurili. Sasha je nastavila lupkati po Ericu, a on je vidno proživljavao mnoštvo emocija i povremeno je čak drhtao. Eric: Dobro, rekao joj je kako se osjeća. Zapravo se poprilično razljutio na nju. Sasha: Mora li se još šio dogodili, Eric? Eric: Ne, djeluje završeno. Rekao je što je imao reći. Sasha: Kamo bi sad mladi Eric želio otići? Eric: Postoji u Irskoj jedno iznimno mirno mjesto koje bi rado posjetio. Ondje je čudesno - zaista spokojno. Sasha: Dobro, odvedite ga tamo. Eric je odveo hologram u Irsku, stvorio je novu sliku u svijesti i svim stanicama u tijelu poslao je signal kako bi im dao do znanja da je sukob razriješen. Nakon toga sliku je unio u srce, intenzivirao je i poslao u polje. Sasha: A sada provjerite prvotnu sliku. Eric: U redu je. Sasha: Šio vam je točno rekla? „Učiniš li to još jedanput, ubit ću te." Je li točno tako rekla? Eric: Da. U meni to više ne izaziva nikakvu reakciju. Sasha: Nema više tamnocrvenog užasa u želucu? Eric: Nema ničega. Sve je čisto. Hvala - nosio sam taj sukob godinama u sebi! Ella i bivši partner Ella je bila u vezi punoj ljubavi, ali njezina prijašnja veza nije dobro završila. Željela je tadašnjeg partnera suočili sa slanjem stvari, ali nije došao do nje tako da nije imala priliku izraziti kako se osjeća. Često je samu sebe mučila završetkom te veze, tako da je Karl u radu s njom primijenio tehniku reprogramiranja razrješenja u matrici. Lupkala je po hologramu, a hologram je izražavao svoje nerazriješene osjećaje. To joj je omogućilo da otpusti traumu vezanu za prekid odnosa. Nekoliko dana poslije vidjela je svojeg bivšeg partnera i bila je u stanju proći pokraj njega ne osjetivši ni jednu od prijašnjih emocija. Štoviše, stvari su se poboljšale i a sadašnjem odnosu zato što u polju više nije imala traumatičnu sliku prekida svojeg prijašnjeg odnosa. 11. POGLAVLJE PROTOKOLI ZA MIJENJANJE OVISNOSTI I HABITUALNOG PONAŠANJA Sasha je, kao odgovor na svoje životne probleme vezane za ovisnost, osmislila reprogramiranje navike u matrici. Svoju ovisnost o drogi, alkoholu, kofeinu i cigaretama pobijedila je još u kasnim dvadesetima, gotovo deset godina prije nego što je osmislila ove protokole. Međutim sve dok ih nije osmislila, probleme su joj i dalje stvarale blaže ovisnosti kao što su ona o čokoladi i šećeru. Reprogramiranje navike u matrici može vam pomoći da svladate najrazličitije ovisnosti, od one o čokoladi, kavi, hrani, do one o internetu, šopingu, seksu, alkoholu, cigaretama, marihuani, kokainu, heroinu... Protokoli se mogu koristiti i za mijenjanje negativnog habitualnog ponašanja ili samodestruktivnog ponašanja. Protokol reprogramiranja navike u matrici je proces i ako patite od duboko ukorijenjenih ovisnosti ili dugotrajnih destruktivnih oblika ponašanja, teško da ćete ih razriješiti jednim tretmanom. Usto ovaj protokol iziskuje predan rad preporuča se da kod lakše ovisnosti radite na sebi svaki dan tri tjedna, a kod teže ovisnosti tri do šest mjeseci. Ako se borite protiv ovisnosti o drogi ili alkoholu ili ako imate duboko ukorijenjenje destruktivne psihičke probleme, savjetujemo vam da radite s praktičarom reprogramiranja životne matrice koji je kvalificiran i za rad s problemima koji vas muče. Napominjemo da morate željeti prekinuti ovisnost o supstancijama kako bi ove tehnike bile učinkovite. Sasha je radila s ljudima koji su bili neodlučni glede prekida unosa supstancija kako bi provjerila mogu li protokoli djelovali unatoč izostanku entuzijazma ili motivacije. Odgovor je dosad bio niječan. Dakle kao i u svakom radu s ovisnostima, i ovdje je na prvome mjestu postojanje želje. A ta želja mora doći od pojedinca koji se odriće supstancije, a ne od njegove obitelji ili voljenih osoba. Kako funkcionira reprogramiranje navike u matrici? Protokol se temelji na spoznaji da ovisnosti imaju korijen u skrivenim emocionalnim problemima. Neovisno o tome radi li se o čokoladi, kavi, alkoholu, marihuani, kokainu ili heroinu, osoba uzima adiktivnu supstanciju kako bi se osjećala bolje. I stoga se pravi rad, zapravo, sastoji u tome da se odredi zašto se osoba ne osjeća dobro. Sasha je određeni broj djelatnika koji se bave ovisnostima o alkoholu i drogi obučila za primjenu reprogramiranja životne matrice. Svi oni potvrđuju njezine slutnje. Stvarni problem nije supstancija nego način na koji se ona koristi kako bi blokirala emocije. Jedan od istaknutih djelatnika na ovom polju je i Brett Moran, jedan od Sashinih polaznika. On je u radu sa svojim klijentima uvelike primjenjivao reprogramiranje životne matrice i postizao je odlične rezultate. Istraživanje na kojem rade Brett i Sasha previše je široko da bi stalo u ovu knjigu i zato će biti temom zasebne knjige. Više informacija o ovom radu možete dobiti na tečaju specijalističke obuke koji vode Sasha i Brett. Zasad vam možemo reći da su spomenute tehnike provjerene na slučajevima najtežih ovisnosti i pokazale su se vrlo učinkovitima. REPROGRAMIRANJE NAVIKE U MATRICI Ova se tehnika sastoji od tri dijela: treba preobraziti prijašnje životne traume, treba promijeniti u polju sliku o sebi kao o ovisniku ili osobi koja manifestira određeno habitualno ponašanje, i na kraju, treba stvoriti novo polje za sebe u odnosu na vlastito ovisničko ponašanje. 1. korak: Izaberite naviku Najprije izaberite naviku koju biste željeli promijeniti. Može se raditi o bilo kakvoj supstanciji i o bilo kakvom obliku ovisničkog, samodestruktivnog ili samopodrivačkog ponašanja. Savjetujemo vam da ne mijenjate više ovisnosti odjedanput jer biste se tako izložili prevelikom pritisku i smanjili izglede da uspijete. 2. korak: Odredite razinu vrednovanja spoznaje (razinu VS-a) Prije nego što počnete, odredite raznu VS-a (stranica 138) kako biste procijenili u kojoj su vam mjeri navika ili ponašanje u ovom trenutku problem, pri čemu 10% označava manji problem, a 100% problem koji sasvim dominira vašim životom. 3. korak: Primijenite konvencionalni EFT kako biste svladali žudnju Ako se dosad još niste susreli s konvencionalnim EFT-om (vidjeti Poglavlje 4), naučite ga kako biste mogli kontrolirati žudnju. Lupkajte po simptomima koje žudnja izaziva u tijelu čim se oni pojave. Na primjer: „lako me sve peče u prsima jer se imam potrebu ušlagirati..." „lako mi se sav želudac uskomešao jer imam potrebu za pićem..." Odredite kriznu točku - onu koja doista djeluje kad lupkate po njoj. Može se raditi o bilo kojoj točki za lupkanje. Uhvati li vas jaka žudnja, lupkajte se po ovoj točki sve dok se žudnja ne smanji. Ne zamarajte se u ovoj fazi glavnim i podsjetnim rečenicama - one vam pomažu da se usredotočite na problem, a ako vas je uhvatila snažna žudnja, svakako ste usredotočeni na problem. Kad smanjite napetost, ne bi bilo loše primijeniti konvencionalni EFT s glavnim i podsjetnim rečenicama i poraditi na osjećajima. 4. korak: Razriješite životne traume Prvi dio ovog protokola sastoji se u razrješavanju svih životnih trauma. To može potrajati, no radi se o važnom dijelu procesa jer su osjećaji proizašli iz životnih trauma upravo ono što pokušavate blokirati. Molimo vas da zapamtite, ako imate intenzivne, teške ili traume s „velikim T", morat ćete na njihovu razrješenju poraditi s praktičarom. Ako imate traume s „malim t", razriješite ih reprogramiranjem prizora u matrici (stranica 101) ili reprogramiranjem sjećanja u matrici (stranica 107): I svakako razriješite sva stresna ili traumatična sjećanja nastala u vrijeme kad je ovisnost počela. 5. korak: Reprogramirajte prvotnu naviku Drugi dio protokola sastoji se u reprogramiranju prvotne navike i svih prijašnjih slika koje povezujete s njom. To znači da ćete morati mijenjati slike nastale u vrijeme ovisnosti. Odredite trajanje ovisnosti, identificirajte početak i sva značajnija sjećanja nastala u vrijeme ovisnosti. Reprogramirajte te slike. Primjerice ako se sjećate kad ste prvi put uzeli drogu, vratite se u sliku tehnikom reprogramiranja prizora u matrici i promijenite tu sliku tako da odbijete drogu i pronađete neku drugu strategiju kojom se nosite s problemom. Zapamtite, ne poričemo ono što jeste i ne brišemo put kojim ste prošli, samo stvaramo nove slike za vašu podsvijest i za vaše polje, tako da možete početi drugačije reagirati. A onda prođite svim relevantnim sjećanjima vezanima za uzimanje droge, osobito za ona iz razdoblja vaše najgore ovisnosti, i promijenite ishod tih sjećanja. Možete, primjerice, u polje staviti nove slike u kojima odbijate drogu, dok ste je prije prihvatili; u kojima se odlučujete za zdraviju hranu, dok ste prije jeli lošiju; ili u kojima ste usredotočeniji u odnosu, dok ste prije bili posesivni. Ako se radi o dugotrajnom problemu, njegovo rješavanje može potrajati. Ako se ne možete sjetiti svih slika jer ste godinama bili ovisni, dovoljno je da iz svake godine ovisnosti uzmete samo nekoliko slika i preobrazite ih. Ako ste praktičar ili se već prilično napredno koristite ovim tehnikama, možete raditi s jednim po jednim hologramom (stranica 131), tražeći od svakog holograma da vas vodi sve dalje i dalje do relevantnih sjećanja. Ako ne možete doći do sjećanja, primijenite tehniku prizivanja sjećanja iz matrice (stranica 138) kako bi vam pomogla da ih pronađete. Koristite se glavnom rečenicom koja bi, otprilike, mogla glasiti: „lako se ne mogu sjetiti što se dogodilo kad nisam bio pri punoj svijesti, u potpunosti se volim i prihvaćam." 6. korak: Očistite polje od ovisnosti Treći dio protokola sastoji se u svakodnevnoj petominutnoj vježbi pročišćavanja polja koje ćete se morati pridržavati tri tjedna do šest mjeseci, ovisno o težini vaše ovisnosti. Prije nego što prijeđete na ovaj dio procesa, morate završiti 4. i 5. korak (razriješiti životne traume i ponovno utisnuti prvotnu naviku). Naime da biste se mogli uskladiti s novim poljem, najprije morate očistiti dio negativnosti iz starog polja. Ovaj je korak važan dio vaše preobrazbe jer što više ponavljamo obrazac nekog ponašanja, to više jačamo njegovo morfno polje. To osobito vrijedi za ovisnosti zato što supstancija budi snažne emocije koje sa svakim ponavljanjem obrascu ponašanja polje. Možda sad počnete uviđati zašto vam je bilo tako teško osloboditi se ovisnosti: usto što supstancija u stanicama stvara kemijsku žudnju, sa svakim ponavljanjem ponašanja jača se polje. Stoga će vam tehnika pročišćavanja polja pomoći da se uskladite s poticajnijim i pozitivnijim poljem. Međutim ponavljanjem se ne jača samo polje nego i neuralne veze u mozgu. Događa se isto što se događa i s mišićima kad vježbate: što češće ponovite neki obrazac razmišljanja, to više jačate neuralne veze i taj obrazac razmišljanja postaje navikom. Vjerojatno ste to često doživjeli s negativnim obrascima razmišljanja. No svakodnevnim ponavljanjem tehnike pročišćavanja polja moći ćete to doživjeti i s pozitivnim obrascima razmišljanja. Tehnika pročišćavanja polja Ovu je tehniku osmislila Sasha spojivši reprogramiranje životne matrice i neurolingvističko programiranje (NLP) s još nekim spoznajama iz drugih tehnika energetske psihologije. Morat ćete je primjenjivati svaki dan najmanje tri tjedna - brojna istraživanja pokazuju da su za stvaranje novih neuralnih veza u mozgu potrebna tri tjedna - ili tri do šest mjeseci ako imate ozbiljnih problema s ovisnošću. Mnoga vodeća istraživanja na području ovisničkog ponašanja upućuju na to da bi programi odvikavanja trebali trajati 90 dana kako bi došlo do promjene ponašanja. Već znate koju naviku ne želite, no što želite umjesto nje? Ako prekomjerno jedete, možda želite jesti uravnoteženije i zdravije. Ako ste ovisnik o drogi, vjerojatno želite biti čisti. Ako ste neuredni, vjerojatno želite biti uredni i organizirani. I zato se prvi korak sastoji u određivanju ponašanja koje jo totalno suprotno vašem trenutačnom ponašanju. Upotrijebite to kao glavnu rečenicu dok se lupkate po točki shuto uchi: "Iako nisam uvijek [pozitivno ponašanje], u potpunosti se volim i prihvaćam." Ponovite tri puta. Na primjer: "Iako se nisam uvijek zdravo hranila..." "Iako nisam u vi jok bio ris I od droge…" "Iako nisam uvijek bila uredna i organizirana……" Do završetka procesa držite oči zatvorenima (ako vam to ne smeta). Lupkajte po sebi na sljedeći način: • Lupkajte po tjemenu dok izgovarate: „Nisam uvijek [pozitivno ponaša nje]." • Lupkajte po obrvi dok izgovarate: „Želim uvijek [pozitivno ponašanje]." • Lupkajte uz rub oka dok izgovarate: „Moja je odluka da uvijek [pozitivno ponašanje]." • Lupkajte ispod oka dok izgovarate: „Volim uvijek [pozitivno ponašanje], zato što..." i onda navedite, bilo naglas bilo u glavi, sve razloge zašto se želite ponašati pozitivno. • Lupkajte ispod nosa. Dok to činite, zapitajte se kako bi vam život izgledao da ste se ponašali pozitivno. Verbalizirajte ili prizovite u svijest sve pozitivne slike koje dovodite u vezu s takvim ponašanjem. • Lupkajte po bradi. Dok to činite, zapitajte se što biste čuli da se ponašate pozitivno. Što biste očekivali da drugi govore o vama? I što biste govorili sami o sebi? Možete te rečenice izgovoriti i naglas ako vam to pomaže da ih bolje osjetite. • Lupkajte po ključnoj kosti. Zapitajte se što biste morali učiniti kako biste se redovito ponašali pozitivno. Verbalizirajte postupke ili ih samo prizovite u svijest. • Lupkajte ispod pazuha. Zapitajte se kako biste se osjećali da se često ili stalno ponašate pozitivno. Dopustite da vam osjećaji vezani uz pozitivno ponašanje prostruje čitavim tijelom. • Lupkajte po palcu. Dok to činite, izaberite sliku koju povezujete s pozitivnim ponašanjem. Budite u toj slici i unesite je u svijest. • Lupkajte po kažiprstu. Dok to činite, sa slikom u svijesti, zamislite sve neurone u mozgu kako se povezuju da bi tu sliku učinili stvarnom. • Lupkajte po srednjem prstu. Dok to činite, pošaljite svakoj stanici u lijelu signal da je pozitivno ponašanje vaša nova stvarnost. • Lupkajte po prstenjaku. Dok to činite, unesite novu sliku u srce. • Lupkujte po malom prstu. Dok to činite, intenzivirajte sve boje oko slike i osjetitei sve pozitivne emocije koje povezujete sa slikom. Doživite sliku svim osjetilima. • Lupkajte po zapešću. Dok to činite, pošaljite novu sliku u polje. Posvetite tomu minutu ili dvije kako bi se u polju stvorio snažan osjećaj slike. • Lupkajte po točki shuto uchi. Dok to činite, prizovite u svijest sve ono na čemu ste zahvalni, a što je vezano uz vaše novo ponašanje. Učinite to naglas ili tiho u glavi. Završite plesom zahvalnosti, stvarnim ili zamišljenim, kako biste novo ponašanje zapečatili pozitivnim emocijama! Zahvaljujemo Davidu Hamiltonu, autoru knjige Kako umom izliječiti tijelo, na zamisli da pozitivna vježba završi plesom zahvalnosti, jer radost i strah ne mogu postojati u isto vrijeme na istome mjestu. Evo primjera: • Lupkajući po točki shuto uchi: „lako nisam uvijek vježbala tri do šest puta na tjedan, u potpunosti se volim i prihvaćam." Ponovite tri puta. Zatvorenih očiju: • Lupkajući po tjemenu: „Nisam uvijek vježbala tri do šest puta na tjedan." • Lupkajući po obrvi: „Želim uvijek vježbati tri do šest puta na tjedan." • Lupkajući uz rub oka: „Moja je odluka da uvijek vježbam tri do šesl puta na tjedan." • Lupkajući ispod oka: „Volim vježbati tri do šest puta na tjedan zato što imam više energije, sviđa mi se biti u dobroj formi, jasnije razmišljam dok vježbam i sviđa mi se imati zategnuto tijelo." • Lupkajući ispod nosa: „Svaki dan u 17:30 idem u teretanu i radini kardiološke vježbe ili dižem utege. Moje je tijelo zategnuto i u dobroj formi. Također s više energije obavljam i ostale obveze." • Lupkajući se po bradi: „Ljudi mi kažu da izgledam dobro i zdravo. Kažem da uživam u svojem zategnutom tijelu i u tome što imam mnogo energijo." • Lupkajući po ključnoj kosti: „Moram tako složiti raspored da stvorim dovoljno vremena za tjelovježbu. Također moram kvalitetno jesti popodne da bih imala dovoljno energije." • Lupkajući ispod pazuha: „Osjećam se snažnom i punom energije kad vježbam tri do šest puta na tjedan. Snaga mi je u srcu i osjećam kako mi zrači oko tijela kad uđem u prostor te energije." • Lupkajući po palcu: „Slika koju povezujem s vježbanjem tri do šest puta na tjedan jest slika mene na traci kako izgledam dobro i zdravo." To se tiho unosi u svijest. • Lupkajući po kažiprstu: Tiho u sebi zamišljam kako mi se svi neuroni prespajaju dok promatram sebe na traci. • Lupkajući po srednjem prstu: Tiho u sebi šaljem svakoj stanici u tijelu signal kojim joj dajem do znanja da vježbam tri do šest puta na tjedan. • Lupkajući po prstenjaku: Tiho u sebi unosim novu sliku u srce. • Lupkajući po malom prstu: Tiho u sebi zamišljam snažno bijelo svjetlo oko slike i u srcu osjećam snagu i energiju vezanu uza nj. • Lupkajući po zapešću: Tiho u sebi odašiljem sliku u polje, s novim bojama i emocijama koje povezujem s njom. • Lupkajući po točki shuto uchi (glasno): „Zahvalna sam na tome što imam opremu potrebnu za vježbanje, što imam partnera koji povremeno vježba sa mnom, što znam kako doći u formu, što imam energije za vježbanje." • Završiti plesom zahvalnosti. Sashin rad na sebi samoj Nakon više od deset godina rada u industriji osobnog razvoja i sama sam odradila svoj dio rješavanja destruktivnog ponašanja. Oslobodila sam se ovisnosti o rekreativnim drogama, lijekovima, alkoholu, cigaretama i kofeinu, jednako kao i ovisnosti o čitavom nizu obrazaca destruktivnih odnosa. Međutim koliko god ja lupkala, potvrđivala ili reprogramirala, nekih se navika nije bilo lako riješiti. Danas mi je jasno da su njihova polja bila jaka te da nisam znala kako ih ustrajno mijenjali. Kad sam počela pisati ovu knjigu, borila sam se sa svojim prehrambenim navikama i navikama vježbanja. Od ranih tinejdžerskih godina držala sam se trotjednog ciklusa zdrave prehrane i umjerenog, ali redovitog vježbanja, nakon kojeg bi slijedio trotjedni do šestotjednih ciklus nasumičnih prehrambenih odluka bi nediscipliniranog vježbanja. Svaki put kad bih se držala pozitivnih i zdravih navika, bila bih uvjerena da sam „ovaj put uspjela.“ Nakon otprilike tri tjedna zaključila bih kako sam dovoljno disciplinirana da smijem pojesti jednu čokoladnu pločicu. Ne bih se ni snašla, a već bih bila na čokoladnom dripu i zatrpana čokoladnim kolačima! Problem je dodatno otežavala činjenica da su te namirnice štetno djelovale na moje zdravlje. Budući da sam fiziološki vrlo osjetljiva, otkrila sam da šećer ima biološki učinak veoma sličan učinku kokaina te da se od transmasnih kiselina osjećam umorno i bezvoljno. Manjak tjelovježbe ubrzo bi mi se odrazio na tijelo i osjetila bih pad energije koji bi me opet natjerao na početak ciklusa i na ponavljanje čitavog procesa. Vratila sam se u vrijeme kad su ti obrasci ponašanja počeli - u svoje rane tinejdžerske godine - i radila sam sa svojim mladim jastvom reprogramiranje životne matrice kako bih mu pomogla da samopouzdanje nađe u samom sebi, a ne da se opterećuje svojim izgledom i pridržava strogih dijeta i režima tjelovježbe. Najprije sam radila na svim sjećanjima vezanima za dijetu, a onda na onima vezanima za vježbanje. Budući da sam već prije riješila sve svoje traume iz tog razdoblja, nisam morala provoditi prvi dio protokola reprogramiranja navike u matrici. Što se tiče drugog dijela protokola, prošla sam svaku godinu svojeg života i vizualizirala sam sebe kako redovito vježbam tri puta na tjedan, lupkajući i mijenjajući sliku o sebi kao o nekome tko vježba neredovito. Isti sam postupak ponovila za prehrambene navike. Sve slike o sebi sa zapuštenim tijelom zamijenila sam slikama sebe u odličnoj kondiciji. Također sam svojem mlađem jastvu pomogla identificirati skrivene emocionalne razloge za konzumiranje brze hrane. Naime na taj si je način mlade jastvo iskazivalo ljubav, ali je i sabotiralo samo sebe. Nakon toga tri sam tjedna prakticirala tehniku pročišćavanja polja, provodeći dvije zasebne vježbe pročišćavanja polja, jednu za prehranu, drugu za tjelovježbu. Budući da sam vrlo vizualna i kreativna, izradila sam panoe s pozitivnim ciljevima, dopunjene mišljenjem drugih osoba do meni i vlastitim mišljenjem o sebi. Ovo nije obvezan dio procesa nego nešto u čemu sam uživala. Postigla sam odlične rezultate. Ubrzo sam vjerovala u sebe kao u nekog tko redovito vježba i tko se zdravo hrani. Kao da mi se polje gotovo trenutačno promijenilo. Međutim ako bih u prvom tjednu prestala prakticirati tehničku pročišćavanja polja, otkrila sam da bih neko vrijeme još ostala usklađena s poljem, ali bih se onda opet vratila starom polju. I stoga, imajući na umu najnovija otkrića s područja psihologije koja kažu da je za stvaranje novih neuronskih veza u mozgu potreban 21 dan, ponavljala sam tehniku pročišćavanja polja svakodnevno tri tjedna. Nakon drugog tjedna znala sam da mi to više nije potrebno, ali sam za svaki slučaj nastavila sve do kraja trećeg tjedna. Nakon trećeg tjedna imala sam vrlo snažan i konzistentan obrazac prehrambenih navika i navika vježbanja nešto što sam pokušala postići preko 20 godina, ali bez trajnih rezultata. Polje mi se sasvim promijenilo. Povremeno, kad bi život postao kaotičan, a osobito dok sam putovala i završavala ovu knjigu, polje bi se ponovno poremetilo. Shvatila sam da sam povratkom negativnim navikama, zapravo, blokirala stresne emocije koje su mi se javljale u tim kaotičnim razdobljima. Čim bih pročistila relevantna sjećanja i nekoliko dana prakticirala tehniku pročišćavanja polja, opet bih se uspješno uskladila s novim poljem. Napominjemo da tehniku pročišćavanja polja možete primjenjivati i za ciljeve koje želite ostvariti ili stvari koje želite privući u svoj život. Ako nema nikakvih trauma, stresnih sjećanja koja blokiraju cilj ili negativnih navika koje treba pročistiti, možete odmah primijeniti tehniku pročišćavanja polja i stvoriti novo polje za svoj cilj. Ovo je vrlo moćna tehnika i odlično funkcionira ako ste upoznati sa zakonom privlačenja. Prakticirajte je tri tjedna, a onda prestanite. Tehnikom pročišćavanja polja možete se koristiti i ako se želite riješiti neke bolesti ili alergije. Alergijama ćemo se detaljnije baviti u sljedećem poglavlju, a bolestima u Poglavlju 15. Billyjevi problemi s osjećajem kontrole Praktičar: Bret Moran Kao stručnjak za ovisnosti i praktičar reprogramiranja životne matrice, imao sam često priliku primjenjivati tehniku reprogramiranja životne mat lice i EFT-a s ovisnicima o drogi i alkoholu koji su se željeli riješiti svojih odvisnosti. Radio sam prije u centru za rehabilitirane ovisnike i često sam zbog ograničenih sredstava sa svojim klijentima mogao odraditi tek mali broj tretmanaM. Nisam imao luksuz dugotrajnih intervencija. U slučaju koji navodim odradio sam samo prvi dio trodjelne intervencije, no unatoč tome rezultati su bili nevjerojatni. Ovaj primjer pokazuje što se sve može postići sa samo tri tretmana. Billy mi se obratio zbog problema s marihuanom. Zabrinuo se da ima veoma visok prag tolerancije i da je postao jako ovisan. Rekao im je da dulje od deset godina puši skunk (iznimno jak oblik marihuane) te da ga je u osobito velikim količinama pušio za vrijeme studija. Nije mi se obratio zbog reprogramiranja životne matrice ni zbog EFT-a i ništa nije znao o tome. Došao mi je kako bismo započeli proces postavljanja ciljeva i osmišljavanja plana brige o sebi, što je i bio moj zadatak. Međutim kako je bio iznimno tjeskoban, htio sam mu najprije EFT-om pomoći da se smiri. Tijekom prvog tretmana pomogao sam mu da smanji nervozu i da opuštenije pristupi problemima. Osjećao sam da time stvaram temelj za daljni rad na reprogramiranju životne matrice. I jedan dana poslije Billy se vratio i odmah mi nakon dolaska rekao da se osjeća opušteno glede tretmana. I dalje je pušio jednaku količinu marihuane kao i prije jer se prethodni put nismo bavili ničim drugim doli njegovom tjeskobom glede tretmana. No ono što se promijenilo jest činjenica da se doista htio suočiti sa svojom ovisnošću, za koju je primio da ga čini depresivnim. Rekao sam mu da ćemo početi lupkanjem i krenuli smo od problema vezanih za depresiju i frustriranost. Obradili smo te teme u nekoliko krugova konvencionalnog EFT-a. No pozorno slušajući što Billy govori, primijetio sam da se neprestano vrača na to da ne kontrolira svoje osjećaje. Imao sam dojam ad je u nekom razdoblju u životu imao osjećaj da je izgubio kontrolu i da se tema vrli u njegovoj podsvijesti. Počeo sam s pitanjima poput: „Koliko dugo već nemaš kontrolu?" i „Kad si prvi put imao osjećaj da si izgubio kontrolu?" Billyjeve subjektivne jedinice nelagode bile su iznimno visoke, no trebalo je dosta vremena da uđe u odveđeno sjećanje. Nastavili smo neko vrijeme lupkati po osjećaju gubitka kontrole koji se onda pretvorio u tuguj- Kad smo počeli ulaziti u nju, znao sam da smo na dobrom puta. Pitao sam ga gdje je osjetio tugu i kako ju je osjetio. Opisao ju je kao taman i težaka osjećaj u srcu o kojem mu je bolno razmišljali, pitao sam ga kad se prvi put tako dosjećao. Vratio se u situaciju kad je kao dijete uigrao nogomet i kad su ga ismijali iza nešto što je pogrešno učinio. Rekao je da tad nije mogao kontrolirati emocije te da je pobjegao s igrališta. Počeli smo s reprogramiranjem prizora u matrici. Billy se predstavio svojem hologramu, objasnio mu zašto je došao i počeo je lupkati po njemu. „Iako si imao sve te osjećaje i nisi ih mogao kontrolirati, dobro si dijete." Jako si se osjećao glupo i osramoćeno i nisi mogao kontrolirati svoje osjećaje..." Jako si pobjegao i imao osjećaj da nemaš kontrolu..." Ponovno smo utisnuli sliku, pitajući njegovo mlade jastvo što želi učiniti i kako to želi učiniti. Hologram je odgovorio da ne želi da mu se svi smiju i da ne želi pogriješiti. Pustili smo prvotno sjećanje, ali ovaj put bez napravljene pogreške. Kad smo završili, pitao sam Billya želi li s hologramom ostati ondje gdje su sad ili bi radije otišao na neko drugo mjesto po njihovu izboru. Billy je odlučio odvesti svoj hologram na nogometni stadion, na utakmicu u kojoj je Engleska potukla Njemačku 4 : 0. Doveo je u prizor i neke prijatelje i brata tako da su svi zajedno gledali tu odličnu utakmicu. Kad je Billy osjetio da je nova slika potpuna, poslali smo je u matricu. Iako smo utisnli ovu sliku i odradili dosta toga pozitivnog, znao sam da treba još mnogo raditi oko ismijavanja, gubitka kontrole i moći, ali bili smo pri kraju tretmana. No Billy mi je rekao da se veseli dolasku sljedeći tjedan. Kad je došao sljedeći tjedan, rekao sam mu, želi li doista prestati pušiti marihuanu, morat će se lupkati i kod kuće, u stvarnome svijetu. Radim s mnogim klijentima s teškim problemima, traumama i ovisnostima, i motivacija im je često prilično niska. I zato mislim, ako su spremni raditi na sebi kod kuće, onda su spremni za promjenu. Billy je bio spreman raditi na sebi i rekao mije da je, iako i dalje puši, primijenio EFT u nekim drugim situacijama u proteklom tjednu. Pokazao sam mu kao primijeniti EFT konkretno za rješavanje žudnje. Nakon tog uvodit nastavili smo gdje smo stali prošli tjedan. Lupkali smo oko nekih Billyjevih problema i osjećaja vezanih za pušenje marihuane, a sve to u prikladan humor kako bismo preokrenuli negativnu energiju koju je osjećao. To nam je pomoglo da dođemo direktno do problem. Dok sam lupkao, pitao sam Billyja u kojim je vrećicama kupovao skunk, s obzirom na to da se prodavao u vrećicama s različitim količinama. Rekao mi je koja mu je količina bila idealna pa sam ga pitao kako se osjećao kad bi ga se kontroliralo, odnosno kad je bio prisiljen kupiti manju količinu, odnosno manju vrećicu. Odmah smo završili na njegovu osjećaju gubitka kontrole i moći, koji je bio okidač za tugu, frustriranost i gnjev. Nakon još nekoliko krugova lupkanja i intuitivnog ispitivanja, uspjeli smo duboko u njegovu srcu otkriti osjećaj gnjeva. Zamolio sam Billjja da se prisjeti kad je prvi put osjetio gnjev Trebalo mu je neko vrijeme da pronađe sjećanje i na kraju smo se zatekli na dječjem igralištu. Njegovi takozvani prijatelji gnjavili su ga, svukli su mu hlače i gaće i takvog su ga slikali. Medu počiniteljima su bili i dječaci i djevojčice i situacija je za Rilljja bila veoma ponižavajuća. Billy je ušao u sliku u trenutku ikad mu je jedan član skupine sjedio na prsima, dok su mu drugi svlačili gaće, a treći ga slikali. Morao je što prije izvući svoj hologram iz te situacije tako da je zamrznuo sliku i oslobodio hologram lupkajući po njemu. Billy je na nemoć koju je osjećao morao odgovoriti nasiljem. Naravno da u stvarnom životu ne odobravam nasilje, ali s obzirom na to da je Billy.; otkako mu se ovo dogodilo, čitavo vrijeme u svojoj podsvijesti na neki način odgovarao nasiljem, morao ga se osloboditi. I zato je učinio ono što bi volio ad je učinio prije toliko godina: uzvratio je fizički. Usto je i svojim takozvanim prijateljima dao do znanja da ono što su mu učinili nije u redu i rekao im je što misli o njima i o tome što su ga zlostavljali. Njegovo odraslo jastvo bilo je ondje čitavo vrijeme. Imalo je potrebu reći im da razumije da su bili samo djeca i da katkad nisu razmišljali o onom što su činili. Billyjevu hologramu nisu smetale te riječi jer su bile izgovorene nakon što je otpustio gnjev. Nakon što je razbio fotoaparat u tisuću dijelova i bacio film. Billy je imao osjećaj da je slika potpuna i znao sam da je spreman otići na neko pozitivnije mjesto po vlastitu izboru. Ovaj je put izabrao boravak u ljetovalištu s drugim prijateljima i poslao je novu sliku kroz um i srce u univerzum. Provjerio je staru sliku, sasvim se promijenila. Time je tretman završio. Poslije toga Billyja nisam vidio nekoliko tjedana, ali dobio sam poruku junukii u kojoj je stajalo da je život doista predivan te da otkako je preostao pušiti marihuanu više nije zapalilo ni jedna džoint. A prošli tjedan, kad sam bio usred opisivanja ovog slučaja, tko mi je ušao u ordinaciju nego Billy! Smijao se od uha do uha i izgledao je mnogo smirenije. Rekao mi je da mu je život doista predivan i da je, iako mora raditi na još mnogim stvarima, ovisnost o marihuani pod kontrolom. Rekao mi je da je u proteklih mjesec dana povukao tek nekoliko dimova, da su mu bili odvratni i da se nije vratio aktivnom konzumiranju. Na temelju višegodišnjeg iskustva u radu s ovakvim klijentima, mogu reći da je ovaj rezultat bio nevjerojatan, s obzirom na to da smo imali samo jedan tretman konvencionalnog EFT-a i dva tretmana reprogramiranja životne matrice. Siguran sam da čistom snagom volje ne bismo postigli jednake rezultate. Nadalje Billy je nastavio primjenjivati tehniku lupkanja u svojem svakodnevnom životu. Lupkao se u stresnim trenucima i pohvalio mi se da sad mnogo pozitivnije gleda na život. Usto u životu mu je sad bila i nova ženska osoba. Uz nju se osjećao sigurnije i ugodnije nego ikad prije u ženskom društvu. Moj je osobni zaključak da je Billy pobijedio mnogo više od same ovisnosti. Vratilo mu se samopouzdanje, samopoštovanje i osjećaj kontrole. Jedna od najčudesnijih stvari koju sam otkrio u ovom i u sličnim slučajevima jest ta da klijentu dajemo snagu da postigne nešto što želi. Klijenti s kojima radim, a koji se bore protiv ovisnosti, uvijek od supstancije traže trenutačni užitak. Konzumiraju supstanciju kako bi se oslobodili nekog osjećaja. Znači, supstancija je samo površinski problem. Tehnika reprogramiranja životne matrice i EFT pomažu im da dođu do suštinskih problema - razloga zašto uopće konzumiraju supstanciju. Billy je bio školski primjer toga i oduševljen sam njegovim napretkom. Brettove kontaktne podatke možete naći u dijelu Izvori. 12. POGLAVLJE SPECIJALISTIČKI PROTOKOLI ZA RAZRJEŠENJA Specijalistički protokoli za razrješenja osmišljeni su za rješavanje specifičnih životnih problema. Obuhvaćaju reprogramiranje traume u matricu, za rješavanje teških trauma i posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a); reprogramiranje fobije u matrici, za rješavanje fobičnih reakcija; i reprogramiranje alergije u matrici, za rješavanje alergijskih reakcija. REPROGRAMIRANJE TRAUME U MATRICI Reprogramiranje traume u matrici varijanta je reprogramiranja sjećanja u matrici. Ova se tehnika primjenjuje u radu na iznimno traumatičnim sjećanjima koja ostaju kao posljedica silovanja, zlostavljanja djeteta, mučenja, rata, katastrofe, tragedije i slično. Ovo je ujedno i najučinkovitija tehnika za rješavanje posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a). Napominjemo da ovu tehniku ne možete primjenjivati na sebi, a da biste je primjenjivali na drugima morate biti kvalificiran praktičar reprogramiranja životne matrice s radnim iskustvom na ovom području. Za reprogramiranje traume u matrici primjenjuje se tehnika reprogramiranja sjećanja u matrici (stranica 107), ali uz jednu promjenu: umjesto da se krene od početka sjećanja i ide prema kraju, s ovom se tehnikom počne od kraja, nakon nastanka traume. Radite s traumatiziranim hologramom nakon događaja. Naime kad uklonite dio napetosti s kraja sjećanja, lakše je ući u sjećanje, razrađivati ga dio po dio i uklanjali napetosti iz svakog vrhunca. Mali podsjetnik: ako sjećanje obuhvata nekoliko dana ili tjedana, morajte ga podijeliti na nekoliko osjećanja bi na svlakom do njih graditi zasebnog. Ako u ovakvom slučaju ne znate odakle biste počeli, krenite od jednog dijela sjećanja i prebacujte se na ostala redoslijedom kojim ih klijent iznosi. Kad radite na teškim traumama i PTSP-u, preporuča se da se ne počne baš s najintenzivnijim sjećanjem, osim ako ste klijent baš na tome ne inzistira. Bolje mu je pružiti mogućnost da riješi manje intenzivno sjećanje prije nego što se krene baviti nekim težim. Na taj način stječe vjeru u tehniku. Ako ne postoji svjesno sjećanje na traumu, pogledajte kako se radi s blokiranim sjećanjem: primijenite tehniku prizivanja sjećanja iz matrice (stranica 138) ili predsvjesno reprogramiranje matrice (stranica 174), ako se radi o sjećanju iz ranije životne dobi. Još jedanput želimo naglasiti, ako ste proživjeli teške traume ili patite od PTSP-a, neophodno je da na sjećanjima radite s nekim iskusnim i kvalificiranim. Ni u kojem slučaju nemojte pokušavati raditi sami, zato što se može dogoditi jedna od sljedeće dvije stvari: prvo, može doći do retraumatizacije i pogoršanja simptoma, zato što vas tapkanje često usklađuje s aspektima sjećanja koje ste blokirali ili zaboravili; drugo, možda ne uspijete doći do relevantnih točaka i ukloniti napetost oko sjećanja, zato što vas podsvijest i hologram štite od onog što se dogodilo. S druge stane, možete biti sigurni da ćete uz pomoć praktičara reprogramiranja životne matrice postići mir, neovisno o dramatičnosti i težini vaših životnih iskustava. REPROGRAMIRANJE FOBIJE U MATRICI Fobije se javljaju zato što nam podsvijest pamti stresan ili traumatičan trenutak u životu pa zato svaki put kad se uzrok fobije javi poslije u životu, podsvijest reagira strahom. Fobije su, zapravo, samo pokušaj podsvijesti da nas zaštiti. Tako se onda često bojimo pasa jer nas je jednom jedan ugrizao. Obično se bojimo paukova jer smo vidjeli kako je netko vrištao (obično bliska rođakinja) kad je ugledao jednog. Uvijek postoji razlog za te naše strahove, oni se temelje na životnim iskustvima. Te podsvjesne reakcije možemo promijeniti i to bez bolne terapije prisiljavanja osobe da se suoči sa svojim strahom. Konvencionalni EFT iznimnog je uspješan u rješavanju fobija, kao i na ranim sjećanjima koja su ih stvorila. Uspješnost rada na fobiji najprije se provjerava gledanjem slike nečeg povezanog s fobijom (na primjer zmije), a zatim gledanjem toga u stvarnosti. Reprogramiranje fobije u matrici ide u svojem radu korak dalje. Radi se o veoma jednostavnom procesu koji postiže odlične rezultate. Savjetujemo vam da na fobiji radite s partnerom, a ne sami. Ako se nalazite pod jakim utjecajem fobije, morat ćete raditi s praktičarom reprogramiranja životne matrice kako biste je razriješili. 1. korak: Izaberite fobiju Izaberite fobiju koju želite razriješiti. Može se raditi o bilo čemu. 2. korak: Smanjite intenzitet Obično se već i samim spomenom straha stvara napetost. Primijenite konvencionalni EFT kako biste subjektivnu jedinicu nelagode spustili na tri. 3. korak: Reprogramirajte prvotno sjećanje Ako se primatelj sjeća kad je prvi put imao fobičnu reakciju, radit ćete na tom sjećanju. Ako se ne sjeća, primijenite tehniku prizivanja sjećanja iz matrice ako je sjećanje blokirano (stranica 138), ili predsvjesno reprogramiranje matrice ako sjećanje potječe iz najranije životne dobi (stranica 174). Možete također raditi od holograma do holograma (stranica 131s), krećući od najnovijeg sjećanja na događaj koji je izazvao fobiju, lupkajući po relevantnom hologramu i tražeći od njega da vas odvede do najranijeg sjećanja kad je problem nastao. Kad napokon dođete do prvotnog sjećanja, primijenite reprogramiranje prizora u matrici (stranica 101) ili reprogramiranje sjećanja u matrici (stranica 107) i tako promijenite reakciju na fobiju. No nemojte još zasad odvodili hologram na novo mjesto u vašoj svijesti i ne šaljite još novu sliku u polje. Ti koraci slijede tek nakon što provjerite uspješnost svojeg rada. 4. korak: Preko holograma provjerite rezultate rada Hologram će umjesto vas testirati fobiju. Kad je na dobrome mjestu i kad je otpustio sve prvotne strahove, tražite od njega da primi zmiju, da pogleda preko ruba visoke zgrade, da pomiluje štakora, drugim riječima, da učini ono čega se boji. Ako postoji još kakva emocionalna napetost, lupkajte po njemu ili uvedite nova sredstava, sive dok holograma ne otpusti sve osvoje strahove. 5. korak: Stvorite u polju novo sliku Kad hologram prestane pokazivati bilo kakve znakove fobije, stvorite novu sliku u kojoj hologram reagira opušteno na ono čega se prije bojao. Za klaustrofobičnu osobu to bi bila slika holograma zatvorenog u skučenom prostoru, a za arahnofobičnu osobu slika holograma u istoj prostoriji s paukom. Pošaljite ovu novu sliku u polje. 6. korak: Pročistite sva relevatna sjećanja Nakon toga provjerite postoje li kakva relevantna sjećanja koja treba osloboditi od napetosti. Primjerice ako je prvotna trauma nastala kad je majka vri- snula zbog pauka, do sljedeće je traume moglo doći kad je primatelju netko spustio pauka niz vrat. Zamolite primatelja da se pokuša prisjetiti bilo kakvih daljnjih trauma koje su možda uslijedile, i ponovite navedene korake. No zbog uklanjanja napetosti oko prvotne traume, moguće je da traume koje su poslije uslijedile nemaju nikakvu negativnu emocionalnu rezonanciju, pa je ovaj korak u tom slučaju suvišan. 7. korak: Provjera u stvarnom životu Kad više ni jedno relevantno sjećanje nema nikakvu rezonanciju, provjerite rezultate u stvarnom životu, najprije sa slikom, a zatim sa stvarnim uzrokom fobije, ako je moguće. REPROGRAMIRANJE ALERGIJE U MATRICI Alergije su složene: mogu biti posljedica prevelike kiselosti organizma kao i oslabljene crijevne flore, narušene lošom prehranom ili antibioticima. Međutim alergije mogu biti i emocionalne prirode. Kao i fobije, i one mogu nastati zbog reakcije tijela na nešto što se pogrešno percipira kao opasnost. Naime događa se sljedeće: ako osoba jede neku namirnicu u trenu kad se dogodi nešto stresno, tijelo tu namirnicu povezuje s opasnošću ili stresom i počne je odbacivati kao opasnu. Evo nekoliko primjera: jedna je gospođa postala alergična na naranče nakon što ih je jela u trenutku kad je saznala za očevu smrt. Druga je gospođa bila alergična na sir, a uzrok te alergije potjecao je još iz njezinih studentskih dana kad je bila nesretna i čitavo vrijeme jela sir. Tijekom podina godina Karl i Sasha pomogli su mnogim klijentima i polaznicima EFT-a da se oslobode svojih alergija uz pomoć EFT-a i reprogramiranja životne matrice. Na 242. stranici možete naći jedan takav primjer kad je za život opasna alergija na kavu razriješena tijekom 30-minutnog tretmana. Još jedna važna činjenica o alergijama jest ta da imaju veoma jaka polja. Ona se obično temelje na strahu, tako da se nešto što počne kao blaga alergija može pogoršavati sa svakom novom alergijskom reakcijom, zato što mozak neprestano obavještava tijelo o štetnosti supstancije. Nadalje alergije mogu biti povezane s uvjerenjima. Sashu je mučilo više od 20 alergija kad se počela baviti EFT-om i reprogramiranjem životne matrice. Štoviše, kad je prvi put trebala raditi s Karlom, nije mogla biti smještena s ostalim polaznicima nego je morala uzeti zaseban apartman s kuhinjom jer ne bi bila u stanju pohađati tečaj da nije mogla ponijeti vlastitu hranu. Ako je vaša alergija isključivo emocionalne prirode, lako je se možete i riješiti reprogramiranjem životne matrice. Ako je fiziološke prirode - ako vas, primjerice, muči prevelika kiselost organizma ili oslabljena crijevna flora - i dalje možete primjenjivati ove tehnike za rješavanje negativnih sjećanja vezanih uz teške alergijske reakcije i tako smanjiti simptome. No ako ste ikad doživjeli anafilaktički šok (tešku i za životnu opasnu alergijsku reakciju), ne pokušavajte primjenjivati ove tehnike bez pomoći kvalificiranog i iskusnog praktičara reprogramiranja životne matrice, zato što se lupkanjem po relevantnim sjećanjima mogu izazvati simptomi anafilaksije. 1. korak: Odredite alergiju Odredite alergiju na kojoj želite raditi. Ako patite od više alergija, radite na svakoj zasebno. Možete biti alergični na hranu, razne supstancije, kućne ljubimce, kemikalije i tako dalje. 2. korak: Prepoznajte prvo sjećanje na alergiju Ako se sjećate kad ste prvi put imali alergijsku reakciju, radite na tom sjećanju. Radite također i na svakom traumatičnom ili stresnom sjećanju iz tog razdoblja. Ako se ne možete sjetiti svoje prve alergijske reakcije, primijenite tehniku prizivanja sjećanja iz matrice (stranica 138) ako je sjećanje blokirano, ili pred svjesno reprogramiranje matrice (stranica 174), ako je sjećanje iz najraniju životne dobi. Možete također raditi od holograma do holograma (stranica 131), krećući od najnovijeg sjećanja na akcijsku reakciju, lupkajući po relevantnom hologramu i tražećih do njega da vas odvode do najranijega osjećanja kad je problem nasrtao. 3. korak: Reprogramirajte prvotno sjećanje Kad napokon dođete do prvotnog sjećanja, primijenite reprogramiranje prizora u matrici (stranica 101) ili reprogramiranje sjećanja u matrici (stranica 107) kako biste uklonili intenzitet alergijske reakcije. Lupkajte po hologramu tako dugo dok primatelj ne otpusti prvotnu alergijsku reakciju. Nakon toga stvorite novo sjećanje u kojem hologram unosi alergen u tijelo ili dolazi s njime u dodir, a da pritom ne nastaje nikakva reakcija. Pošaljite smirenu i pozitivnu sliku holograma s nekadašnjim alergenom u svijest, u svaku stanicu u tijelu (ovo je važan korak pa se nemojte žuriti), u srce i, na kraju, u polje. 4. korak: Reprogramirajte sva daljnja stresna ili traumatična sjećanja vezana za alergiju Ako postoje kakva daljnja sjećanja vezana za alergiju, kao primjerice sjećanja na jaku alergijsku reakciju, na propuštanje posebnih događaja zbog alergijskih reakcija, sjećanja na upropaštene dane zbog alergijskih reakcija i tako dalje, obavite uobičajeno reprogramiranje životne matrice. 5. korak: Očistite polje Katkad su navedeni koraci dovoljni da bi se spriječila ponovna pojava alergije. Međutim katkad ćete morati pročistiti i polje od alergije. Korisnom se pokazala 21-dnevna tehnika pročišćavanja polja (stranica 152) s glavnom rečenicom „lako nisam uvijek mogla jesti/piti/udisati/dodirivati [alergen], duboko se volim i poštujem." Na primjer: "Jako nisam uvijek mogla jesti naranče, duboko se volim i poštujem." 6. korak: Provjerite rezultate rada Ne preporučuje se uobičajen način provjeravanja rezultata rada. Bolje ih je provjeriti ako se alergen slučajno pojavi u životu, nego da se ciljano traži. Ako ste primjenjivali tehniku pročišćavanja polja, nikako nemojte alergen testirati prijo nego što prođe 21 dan. Ako se radi o nečemu što izaziva tešku reakciju, nikako nemojte testirati. 13. POGLAVLJE PROTOKOLI ZA PROŠLE ŽIVOTE I BUDUĆE JASTVO Protokoli za prošle živote i buduće jastvo obuhvaćaju reprogramiranje i budućeg jastva u matrici, za rad na strahu od budućnosti i za učenje od budućeg jastva te reprogramiranje prošlog života u matrici, za rad s hologramima iz prošlog života. REPROGRAMIRANJE PROŠLOG ŽIVOTA U MATRICI Ako već radite na problemima iz prošlog života ili ako se oni pojave, možete primijeniti tehniku reprogramiranja životne matrice. Karl i Sasha smatraju da već i u ovom životu imamo dosta problema na kojima trebamo raditi, a ne da se još vraćamo u prošle živote. Usto rad na sebi može postati rupa bez dan i ako se neprestano vraćamo unatrag. Ionako se čini da se teme iz prošlih života, ako su ostale nerazriješene, pojavljuju opet u ovom životu, pa ih es jednako tako u njemu može i rješavati. Međutim to je tek Karlovo i Sashino mišljenje i oni nimalo ne omalovažavaju one koji izvode regresiju u prošle živote. Uostalom, budući da oboje smatraju da se treba suočiti sa svime što se pojavi, oboje su radili s brojnim klijetima kojima su tijekom tretmana na površinu izbili problemi iz prošlih života. Zaključak je dakle sljedeći: ako se pojave problemi iz prošlih života, na njima treba raditi, a ako već radite na njima, tehnika reprogramiranja prošlog života u matrici olakšat će vam rad na sebi i klijentima. 1. korak: Odredite sliku ili sjećanje Prizovite u svijeste sliku sjećanja sebe i sjećanje na sjebe iz prošlog života ikoje biste uželjeli promijeniti. 2. korak: Uđite u sliku Radite na uobičajen način: predstavite se hologramu, objasnite tko ste, lupkajte po hologramu i pitajte ga kako se osjećao u danoj situaciji. 3. korak: Odredite životno pouku Što ste naučili iz te situacije? Provjerite pridržavate li se još te pouke. 4. korak: Omogućite razrješenje Otpustite svu negativnu energiju oko slike ili sjećanja. Uvedite i nova sredstva ako je potrebno i dopustite da se situacija razvija u skladu s hologramovim potrebama. 5. korak: Stvorite novu sliku u polju Odvedite hologram iz prošlog života na novo mjesto po njegovu izboru. Unesite novu sliku u um pa u stanice i na kraju u srce. 6. korak: Provjerite rezultate rada Provjerite prvotnu sliku ili sjećanje kako biste odredili je li se promijenila rezonancija. Vratite se na 4. korak ako sve još nije gotovo. REPROGRAMIRANJE BUDUĆEG JASTVA U MATRICI Reprogramiranje životne matrice nije ograničeno samo na događaje iz prošlosti. Možete ga primjenjivati i za oblikovanje budućnosti. Postoji više načina na koje se to radi. Prvo, reprogramiranje životne matrice može se primijeniti kada se obojite budućnosti. Reprogramiranje negativne slike o budućnosti Jeste li ikad u glavi vrtjeli film u kojem se dogodilo upravo ono čega se bojite? Katkad uvježbavamo destruktivnu budućnost, čime se samo jača naša točka privlačenja negativnih stvari. Međutim strah od budućnosti u zapadnoj je kulturni općeprihvaćen pa je gotovo poslao normom. Često sami sebe pitamo: „Što kao…?" i onda zamišljajmo moguće negativne ishode. Ako niste primijetili da to radite ili da to rade ljudi oko vas, napravite sljedeći eksperiment: idući tjedan neobvezno pratite u kojoj je mjeri usredotočenost na negativnu budućnost učestala u vašem životu i u životima ljudi oko vas. Slušajte o tome u autobusu, na poslu, pred televizorom. Mogli biste se poprilično iznenaditi učestalošću ovog oblika ponašanja. Stoga uhvatite li se kako razmišljate o najgorem, primijenite reprogramiranje sjećanja u matrici (ako se radi o određenom zamišljenom događaju s početkom, sredinom i završetkom) ili reprogramiranje prizora u matrici (ako se radi tek o jednoj slici), i promijenite zamišljeni prizor ili sliku u njihovu poticajniju i pozitivniju suprotnost. Jednako tako možete zamoliti svoje buduće jastvo da vas odvede do ranijeg sjećanja na taj strah. I to može poslužiti kao dobar način pristupanja sjećanjima oko tema koje vam prije nisu bile dostupne. Na primjer: Jenny: Neprestano zamišljam kako me moj dečko Paul ostavlja. Sasha: Imate li tada u glavi jasnu sliku ili prizor? Jenny: Da, svaki put izgleda jednako. Paul odlazi pognute glave, a ja sam sklupčana i plačem. Sasha: Dobro. Lupkajte se po točki shuto uchi i triput ponovite za mnom: Jako vidim Paula kako me ostavlja, u potpunosti se volim i prihvaćam." Jenny: To mi je u prsima stvorilo osjećaj goleme panike. Sasha: Kojim biste je brojem ocijenili? Jenny: Desetkom. Jenny lupka zajedno sa Sashom kako bi je smanjila na dvojku. Sasha: Dobro. Vidite li buduću sliku sebe sklupčane? Jenny: Vidim. Sasha: Uđite u sliku. Dajte svojem jastvu do znanja lutko ste mu došli pomoći da se osjeća bolje. Ako nema ništa protiv toga, počnite lupkati po njemu. Pitajte ga što se događa. Jenny: Kaže da nije dovoljno dobro i zato ga Paul dostavlja. Sasha: Zamolite ga da vas odvede do ranijeg sjećanja na sličnu situaciju. Jenny: Ne mogu vjerovali - odvelo me do sjećanja na dečka himenom James koji me, kad sam imala 14 godina, ostavio nakon dvotjedne sveze. Godinama nisam razmišljala o tome. Sasha: Pitajte svoje 14-godišnje jastvo smijete li lupkati po njemu Dajte mu do znanja da ste došli iz budućnosti kako biste mu pomogli da se osjeća bolje. Što osjeća? Jenny: Duboku tugu u srcu. Sasha nekoliko puta ponavlja s Jenny Jako imaš tu duboku tugu ču srcu...", pri čemu Sasha lupka po Jenny, a Jenny zamišlja da lupka po svojem mlađem jastvu. Sasha: Pitajte ga što treba. Jenny: Želi dečka koji će biti s njom neko vrijeme. Stalno je ostavljam nakon nekoliko dana ili tjedana. Sasha: Želi li novog dečka? Pitajte jastvo s kim bi rado bilo. Jenny: Ima jedan super dečko, zove se Jez. Htjelo bi biti s njim. Sasha: Možete li u glavi odigrali taj prizor? Je n ny: Mogu. Sasha nastavlja lupkati po Jenny dok Jenny dopušta novom prizoru da se doigrava. Jenny: Da, bilo joj je lijepo s njim. Šalju sliku njih dvoje zajedno u Jennyin um pa kroz srce van u polje. Provjeravaju prvotno sjećanje na Jamesovo odbijanje. Zamijenjeno je sjećanjem na Jeza. Sasha: Dobro. Sad imale sliku svojeg jastvu s Jezom. Lupkajte po jamstvu bi pitajte ga morate li još nekamo otići. Jenny: Vratilo me u dob od šesnaest godina. Otac je upravo ostavio majku. Sasha: Možete li u glavi odigrati tu situaciju? Sasha usmjerava Jenny koja lupka po svojem mlađem jastvu dok joj otac ostaje i rješava probleme s majkom, umjesto da je napušta. Jenny je pretpostavila da su se svađali zato što ona nije bila dovoljno dobra. Nove su slike na uobičajen način poslane u polje. Sasha: Dobro. Vratimo se vašem budućem jastvu. Jenny: Oh, nevjerojatno. Sjedi licem u lice s Paulom, razgovaraju.Djeluju jako zaokupljeno. Sasha: Možete li vratiti prvotnu sliku kad je ona plakala, a on odlazio? Jenny: Ne, nema je! Potpuno je nestala! Naše strahove od budućnosti obično pothranjuju naša prošla iskustva. Dopustimo li budućem jastvu da nas vrati u trenutke kad su ta iskustva nastala, pomažemo u njihovu rješavanju. Sa stajališta kvantne fizike pred nama su bezbrojne moguće budućnosti, a utiskujući pozitivnu budućnost povećavamo vjerojatnost da je privučemo. Učenje iz pozitivne slike o budućnosti Postoji još jedna djelotvorna tehnika, a sastoji se u tome da posjetimo buduće jastvo i pitamo ga što primatelj treba učiniti kako bi stvorio pozitivnu budućnost. Ova je tehnika odlična kad radimo s nekim tko se oporavlja od dugo trajne ili opasne bolesti i tko treba odlučiti što učiniti kako bi se stanje poboljšalo. Tehnika se sastoji u tome da zamislimo pozitivno buduće jastvo, da uđemo u tu sliku, da buduće jastvo lupka po nama ovakvima kakvi smo u ovom trenutku te da nam da do znanja što moramo učinili kako bismo se promijenili. Jonathan i zlatni ključ Jonathan je bolovao 20 godina. Sasha je radila s njim na brojnim životnim traumama i postigla je odličan napredak. Tijekom jednog tretmana predložila mu je da posjeti svoje buduće jastvo, koje je ozdravilo, i da ga pita što treba učiniti u sadašnjosti kako bi i sam ozdravio. Jonathan je to učinio i buduće je jastvo lupkalo po njemu i govorilo mu što mora učiniti. Morao je naučiti biti strpljiv; prihvatiti svoju situaciju i prestati se boriti protiv bolesti. Buduće je jastvo Jonathanu dalo zlatni ključ i zajedno su prošli kroz zlatna vrata. Ta su vrata označila početak putovanja prema zdravlju. Taj tretman nije bio kraj Jonathanova putovanja i čekalo ga je još mnogo rada. No posjet budućem jastvu dao mu je nadu da bi u budućnosti mogao biti zdrav i bio je važan dio njegova putovanja. 14. POGLAVLJE PROTOKOLI ZA ROĐENJE I NAJRANIJE GODINE ŽIVOTA Reprogramiranje životne matrice može se koristiti za mijenjanje predsvjesnih sjećanja (sjećanja iz najranijih godina života koja ne pamtimo) i za reprogramiranje čitavog procesa rođenja. Predsvjesno reprogramiranje matrice koristi se u radu s traumama nastalim u maternici, tijekom rođenja i u ranim godinama života. Usto reprogramiranje rođenja u matrici koristi se baš za reprogramiranje procesa rođenja. PREDSVJESNO REPROGRAMIRANJE MATRICE Ovaj se protokol primjenjuje kad nemamo ama baš nikakvo svjesno sjećanje na neki događaj nego samo osjećaj ili spoznaju da nam se nešto dogodilo. Može se raditi o najrazličitijim stvarima koje su se dogodile u maternici ili tijekom najranijeg djetinjstva. Može se čak raditi i o događaju za koji znamo samo po pričanju, recimo o operaciji u veoma ranom djetinjstvu ili o gubitku bliskog rođaka. Neki ljudi imaju samo osjećaj da im se nešto dogodilo u maternici ili u najranijem djetinjstvu. Primjerice da nisu bili željeno dijete; da su im se roditelji svađali; da se dogodila kakva obiteljska trauma ili tragedija koju su kao malo dijete osjetili na emocionalnoj razini, ali je nisu razumjeli; da im je majka pila, pušila ili uzimala drogu dok ih je nosila u maternici. Takvi događaju izazivaju poremećaj u polju i rezultiraju reprogramiranjm uvjerenja. Sve se to može promijeniti predsvjesnim reprogramiranjem matrice. 1. korak: Odredile problem Odredite problem. Na primjer: „Kao dijete nisam bio voljen." „Otac mi je umro dok sam još bio beba." „U mojoj se obitelji dogodila strašna tragedija dok sam još bio beba." 2. korak: Lupkajte općenito po problemu Počnite tako da primatelj odradi nekoliko krugova lupkanja izgovarajući opću glavnu rečenicu. Na primjer: „Iako kao malo dijete nisam bio voljen, u potpunosti se volim i poštujem." „Iako mije otac umro dok sam još bio beba..." „Jako se u mojoj obitelji dogodila strašna tragedija dok sam još bio beba...“ Time bi se iz matrice trebala početi vraćati energija ili emocija vezana za problem. 3. korak: Odredite energiju oko problema Pitajte primatelja gdje mu se u tijelu nalazi energija vezana za problem. Gdje je najviše osjeća? Kakve je boje i oblika te kakav ima zvuk? Kakve je teksture? Od čega je načinjena? Ako je osjećaj vrlo snažan, primatelj se možda već poistovjetio s hologramom. Ako jest, recite mu da iskorači iz holograma te da sagleda sliku izvana, a onda prijeđite na 5. korak. 4. korak: Pristupite predsvjesnom sjećanju Kad se primatelj stopi s energijom u svojem tijelu, zamolite ga da se vrati najranijem sjećanju na nju. Što vidi, što osjeća, što čuje? Ako se radi o sjećanju niz maternice, možda se primatelj osjeća kao da je u maternici, možda vidi kakve boje, ima određene emocije. Ako je sjećanje nastalo nakon primateljeva rođenja, možda postoje kakvi zvukovi, glasovi, mirisi ili okusi. Tražite ga da detaljno opiše što svidi, osjeća ili čujne. 5. korak: Recite primatelju da počne lupkati po hologramu u sjećanju Recite primatelju da hologramu da do znanja kako je došao iz budućnosti da bi mu pomogao riješiti se stresnih emocija koje osjeća. Neka provjeri dopušta li hologram da se lupka po njemu. Ako je hologram u dobi u kojoj još ne govori, primatelj će osjetiti dopušta li da se lupka po njemu. Jednako kao što bi lupkao po hologramu djeteta, primatelj može zamišljati i da lupka po plodu u maternici. Lupkajte po primatelju i recite mu da počne lupkati po hologramu. 6. korak: Prepoznajte što hologram osjeća Recite primatelju da pita hologram što osjeća. I opet, ako je hologram u dobi u kojoj još ne govori, primatelj će osjetiti o čemu se radi bez ikakve potrebe za tim da hologram to izrazi riječima. Pitajte hologram kakve je boje emocija, a onda recite primatelju da lupka po hologramovoj točki shuto uchi, dok vi lupkale po primateljevoj točki. Primijenite na hologramu konvencionalni EFT. Na primjer: „Iako imaš tu duboku tugu u srcu, u potpunosti se voliš i prihvaćaš." „Iako u grudima osjećaš strašan gnjev; ..." itd. Nastavite sve dok hologram ne otpusti emocije. 7. korak: Uvedite nova sredstva Recite primatelju da pita hologram što mu treba kako bi se osjećao drugačije u određenoj situaciji. Ako se osjeća nevoljenim, možda bi odnekud trebalo unijeti ljubav ili pozvati nekoga da pomiri roditelje kako bi hologramu mogli punili potrebnu ljubav. Ako se hologram osjeća nesigurno, možda bi mu anđeo ili neka duhovna osoba mogli pomoći da se osjeća sigurno. Ili ga samo treba omotati dekicom. Ili mu kakav izvanjski izvor može uliti snagu. Ovo su tek primjeri. Odgovore, kao što je pravilo u radu s tehnikom reprogramiranja životne matrice, uvijek daje samo primatelj. Tijekom čitavog procesa lupkajte po primatelju i potičite ga da nastavi lupkali po hologramu. Rad na promjeni obično se provodi u tišini. 8. korak: Odvedite hologram na novo mjesto (ako je prikladno) Uobičajen ukorak dovođenja holograma na novo umjesto možda nije prikladna kad se radi do radi do plodnu u maternici, ali se itekakvo može primijeniti na djecu u predsvjesnim sjećanjima. Plod obično ne želi da ga se ukloni iz maternice, ali važan aspekt ovog rada jest promjena energije u maternici. Stoga ako su na početku boje bile tamne i emocije negativne, cilj vam je doći do toga da maternica bude sigurno i poticajno mjesto. Predsvjesno dijete može otići na mjesto po vlastitu izboru, kao u tehnikama reprogramiranja prizora u matrici i reprogramiranja sjećanja u matrici. Dopustite mu da izabere mjesto na kojem osjeća sigurnost i emocionalnu podršku, kao što je kolijevka, ogradica za igru, majčino naručje ili da se priljubi uz kućnog ljubimca itd. Može se raditi i o mjestu iz bajke ili priče. 9. korak: Promijenite slike u um u, stanicama, sreo i polju Kad je hologram na emocionalno dobrome mjestu, pošaljite sliku kroz um, u stanice, u srce i na kraju u polje. 10. korak: Provjerite rezultate rada Testirajte rezultate rada tako da provjerite prvotni problem - na primjer zamolite primatelja da kaže „Kao dijete nisam bio voljen" i procijenite ima li to i dalje negativnu rezonanciju. Možda je za jedan te isti problem vezano više predsvjesnih sjećanja. U tom slučaju nastavite s procesom tako dugo dok glavna rečenica nema više nikakvu negativnu rezonanciju. Johnova operacija Sasha je sa Johnom radila preko telefona. Imao je 45 godina. Četiri godine prije saznao je da je u dobi od 18 mjeseci bio podvrgnut operaciji preponske hernije. Bilo je to 60-ih godina prošlog stoljeća, kad se malo toga znalo o potrebama operirane djece, tako da je čitav događaj za Johna bio traumatično iskustvo. I za vrijeme operacije i poslije nje bio je vezan za krevet i posjet roditelja bio je ograničen. Od majke je saznao da su njegovi krici odzvanjali bolnicom i da je čitava situacija za sve bila veoma stresna. lako nije bio svjestan tih događaja, John je smatrao da uvelike objašnjavaju njegovo ponašanje i osjećaje tijekom života. Kao iskusna praktičara EFT-a veća je prokušao tom osjećanju pristupiti konvencionalnim EFT-om, on nije mogao doprijeti ni do kakvih emocija vezanih uz sjećanje. Doduše, kad je razmišljao o lome što se dogodilo, osjećao je tupu bol u preponama i „mrštenjem“ ćela. Kako bih mu pomogla da pristupi sjećanju, predložila sam mu da lupka po tupoj boli u preponi. Opisao ju je kao „tamnu prazninu'. Ubrzo je uspio osjetiti bespomoćnost i očaj povezan s boli. Zamolila sam ga da se vrati u vrijeme kad je bol nastala. Vrlo brzo imao je jasnu sliku sebe kao 18-mjesečne bebe. Njegovo mlade jastvo bilo je zavezano za krevet i prestravljeno. Lupkajući po sebi u sadašnjem trenutku, John je lupkao i po svojem 18-mjesečnom hologramu. Hologram je osjećao golem strah koji mu se nakupljao oko glave, lica i prepona. I John gaje osjećao. Neko je vrijeme lupkao po sebi i hologramu. Strah se ubrzo pretvorio u gnjev. Bilo je jasno da ga jedino može izbaciti tako da se hologram oslobodi remenja koje ga je sputavalo. Odlučio je da otac bude taj koji će doći i osloboditi ga. U tom su trenutku John i hologram bili izvan sebe od bijesa pa sam Johna potaknula da nastavi lupkati po hologramu sve dok obojica ne otpuste nakupljeni gnjev i frustraciju koje su osjećali. Jedan od problema koji je mučio Johnov hologram bila je činjenica da svoj gnjev nije mogao izraziti glasno. I zato smo lupkali uz rečenicu „Jako te se ne može čuti" i time smo uklonili blokadu koju je Johnov hologram osjećao glede glasnog izražavanja gnjeva. Pitali smo hologram želi li još nekog uz sebe u prostoriji. Izabrao je anđela koji će ga štitili lijekom procesa. Poželio je da i majka bude uz njega lako da smo neko vrijeme proveli u društvu anđela i njegovih roditelja. Lupkali smo po njemu kako bismo ga oslobodili rastrojenosti koju je osjećao. John je iz ove situacije izvukao pouku da „ljudi nisu pouzdani' i iako je bio vrlo otvorena i topla osoba usmjerena prema drugima, i dalje je imao osjećaj da to uvjerenje postoji u njemu na nekoj razini. Lupkali smo po energiji vezanoj uz uvjerenje „ljudi nisu pouzdani' smještenoj u području hologramova srca. Kad je napetost nestala, John je odveo hologram na plažu, gdje je gradio dvorce u pijesku i razigrano uživao u osjećaju slobode. Sliku smo nakon toga na uobičajeni način projicirali u polje. Pri provjeri rezultata rada John je i odalje osjećao određenu tugu vidjevši svoje mlade jamstvo u bolnici. Lupkali som nekoliko krugova pao tuzi, sve dok John nije rekao da je smiren što se tiče slike. No imala sam osjećaj da još nešto treba razriješiti. Došli smo do kraja dogovorenog tretmana pa sam zamolila Johna da mi se javi u sljedećih 48 sati i obavijesti me o ishodu. Nakon tretmana Johnu su se događale zanimljive stvari. Najprije se u njemu nakupio snažan osjećaj gnjeva. Kad je legao i počeo lupkaiti po sebi fizički je osjetio otpuštanje traume i tijelo mu se nekontrolirano treslo. Gnjev se nastavio nakupljati sljedeća 24 sata. Razgovarajući o tome poslije, zaključili smo kako hologramu nije dao dovoljno vremena da u potpunosti izrazi gnjev zbog vezivanja za krevet. Budući da su se u njegovoj obitelji snažne emocije smatrale neprimjerenima, John je shvatio da je smirio hologram i sebe, umjesto da je dopustio potpuno iskazivanje gnjeva. Na taj je način na sebe preuzeo energiju koju je hologram tolike godine čuvao. Nekoliko dana poslije ponovno sam odvela Johna do slike mlađeg jastva na krevetu i opet je zatekao hologram koji je i dalje bio vezan i iznimno gnjevan. Rekao je da je izgledao kao stripovska karikatura gnjevnog lica. Lupkao je po njemu i istovremeno mu se obraćao nježnim i umirujućim riječima. Rekao mu je da ima pravo biti bijesan i da ono što mu se dogodilo nije bilo u redu. Rekao mu je da smije iskazati gnjev kako god želi i koliko god dugo želi te da će on biti uza nj. Hologram je strgnuo remenje te je neko vrijeme vrištao i razbijao stvari oko sebe. John ga je pritom poticao i tješio. Nakon toga Johnov je hologram bio smeten, tako da smo lupkali po mračnoj, smetenoj energiji koja mu se odražavala na licu. Pozvali smo i anđela da se vrati. John je objasnio hologramu, kao što bi objasnio i vlastitom djetetu, da su mu ljudi pokušali umanjiti bol. Kad je pružio hologramu mnogo ljubavi i utjehe, energija oko sjećanja se oslobodila, a hologram je otišao s Johnom i anđelom na ljuljačku. Nakon što su neko vrijeme proveli na ljuljački, John je rekao da su i on i hologram zadovoljni, no da nijedan ni drugi ne osjećaju povezanost s izvorom. Doveo je sve ljude koji su ga ikad voljeli. Okružili su i njega i hologram i obasjali ih jakim svjetlom. No John i hologram i dalje nisu mogli osjetiti ljubav koju su im ti ljudi pružali. Osjećao je blokadu u čelu i to u obliku crne energije koja ih odvaja od izvora. Anđeo je dobio zadatak ukloniti tu blokadu, a mi smo za to vrijeme lupkali. Kad je blokada uklonjena, John i hologram bili su u stanju osjetiti ljubav ljudi oko njih. Tu smo sliku na uobičajen način odaslali kroz um i srce u polje. John je poslije tretmana osjećao jaku smirenost i povezanost, a kad je pogledao sliku sebe u bolničkom krevetu, bila je sasvim drugačija i njegov je hologram uspravno sjedio i izgledao smireno. REPROGRAMIRANJE ROĐENJA U MATRICI Usto što možemo mijenjati predsvjesna sjećanja, možemo reprogramirati i čitavo iskustvo rođenja. Ovaj je protokol osmislila Sharon King, a nastao je na temelju njezina rada s određenim iscjeliteljskim modalitetima i raznim tehnikama koje se bave rođenjem i ranim godinama života. Spojila ga je s tehnikom reprogramiranja životne matrice kako bi dobila novu metodu kojom možemo mijenjati iskustvo vlastitog rođenja. Sharon vodi radionice na kojima pokazuje kako nam se rođenje odražava na sadašnji život. U svojem radu ističe presudnu važnost začeća, vremena provedenog u maternici, rođenja i prvih šest godina života te objašnjava kako nam se u tom razdoblju oblikuju sustavi vjerovanja. Postoji i mnoštvo znanstvenih istraživanja koja potvrđuju važnost prirodnog poroda i povezanosti majke i djeteta. Protokolom reprogramiranja rađanja u matrici mogu se riješiti svi problemi vezani za porod i povezivanje. Mogu se riješiti i problemi poput posvajanja, gubitka djeteta, neplodnosti, trudnoće, traumatičnih sjećanja vezanih uz porod i tako dalje. Znanstveni podaci koji potkrepljuju protokol reprogramiranja rođenja u matrici Istraživanja dokazuju da se trudnoća i porod odražavaju na djetetov razvoj i na razvoj njegova mozga. Tijekom trudnoće majka djetetu svoj doživljaj okoline prenosi kemijskim putem preko posteljice. Usto na dijete utječu i očeva iskustva. To se odlično vidi na DVD-u Biologija vjerovanja Brucea Liptona. Kamera naime jasno pokazuje kako se beba prestrašeno trzane kad es roditelj počnu svađali. Tijekom trudnoće mozak prođe nekoliko faza razvoja. U prvom se tromjesečju razvija reptilski mozak, odgovoran za naučeno ponašanje. U drugom tromjesečju oblikuje se limbički sustav, odgovoran za emocije. U trećem tromjesečju oblikuje se neokorteks koji upravlja govorom i mišljenjem. U prvoj godini nakon rođenja formira se prefrontalni korteks, a on je odgovoran za civiliziranost djetetova uma. Na nju utječu djetetova okolina i životna iskustva. Na razvoj mozga, kako u trudnoći tako i poslije, utječu i kronične emocije ili emocije koje ne prolaze. Ako majka živi u strahu, plod će razviti veći reptilski mozak od normalnog, s izraženijim osjećajem za opstanak. I reakcija borbe ili bijega lakše će se aktivirati, a sposobnost koncentracije bit će smanjena zato što će dijete neprestano kontrolirati okolinu vrebajući opasnost. Osim na koncentraciju, to će se negativno odraziti i na inteligenciju. Povećat će se vjerojatnost da dijete postane nasilan tinejdžer. S druge strane, odraste li dijete u poticajnoj sredini punoj ljubavi, razvoj prefrontalnog korteksa i neokorteksa vjerojatno će rezultirati višim stupnjem inteligencije. Ako se dijete rodi, a da je nevoljeno ili neželjeno, vjerojatno će već od najranije dobi imati mnogo negativnih suštinskih uvjerenja. Ta uvjerenja mogu biti: „Svijet je opasan", „Nisam željen", „Nisam dovoljno dobar", „Ne mogu biti voljen", „Bezvrijedan sam", „Nedostojan sam'" i „Ne želim biti ovdje". Ta se uvjerenja nastavljaju u djetinjstvu i odrasloj dobi te mogu rezultirati problemima kao što su depresija, samoubojstvo u djetinjstvu ili odrasloj dobi, agresija i nasilje, zlostavljanje, osjećaji nepovezanosti i odvojenosti, mentalni poremećaji, velika tjeskoba i zabrinutost, pa i ekcemi te kožni problemi. Idealno iskustvo rođenja U svojem revolucionarnom dokumentarcu Što žele bebe (What Babies Want) Debby Takikawa ističe presudne elemente procesa rađanja koji su nestali u sterilnome i kliničkom zapadnjačkom porodu. Nakon rođenja instinkt za povezivanjem aktivira u djetetu prednji cingularni korteks. To je dio limbičkog sustava koji utječe na stvaranje emocija i kontrolu agresivnog ponašanja. Prednji cingularni korteks aktivira se i potiče koš i dojenjem, držanjem u naručju, majčinim pogledom i majčinim glasom. Međutim veoma je imalo vremena da se to nakon rođenja dogodi na prirodna način. Idealan porod trebao bi se dogoditi kod kuće, u obiteljskom okruženju, uz osjećaj podrške. Otac ili neki drugi član obitelji trebao bi dočekati dijete i položiti ga majci u naručje. Dijete bi trebalo uspostaviti kontakt očima s majkom i povezati se s njome. Ako ste rođeni na Zapadu, vaš je dolazak na svijet vjerojatno bio sasvim drugačiji. No s reprogramiranjem rođenja u matrici možete stvoriti sasvim nov doživljaj rođenja i otpustiti traume vezane uz prvotni. Po čemu se protokol reprogramiranja rođenja u matrici razliltuje od temeljnih tehnika Postoje neke ključne razlike između reprogramiranja životne matrice, sjedne strane, i temeljnih tehnika reprogramiranja prizora u matrici i reprogramiranja sjećanja u matrici, s druge. Prva je ta da se pri reprogramiranju rođenja pomoću ove tehnike provjerava postoje li kakvi problemi iz prošlih života koje treba riješiti. Kao što smo naveli u Poglavlju 13, obično se time ne bavimo, no Sharon je taj korak smatrala važnim za razvoj protokola. S obzirom na odlične rezultate i povratne informacije koje dobiva primjenjujući protokol, njezino se mišljenje veoma cijeni tako da je rad na prošlim životima ostao dio procesa. Druga razlika u potpunoj je opreci s jednim od ključnih načela reprogramiranja životne materice. lako se sav rad s hologramom u maternici, kao i inače, izvodi disocijativno (primatelj izvana lupka po hologramu), u trenutku ponovnog rađanja holograma, primatelj se asocira s njime (nalazi se u tijelu holograma i gleda svijet njegovim očima). Hologram i primatelj doživljavaju rođenje zajedno, poistovjećeni. Kad su Sasha i Karl prvi put vidjeli Sharonin način rada, bili su oduševljeni protokolom, no nisu bili sigurni je li neophodno da se primatelj u procesu ponovnog rođenja poistovjećuje s hologramom. Uslijedile su brojne duge rasprave. Sharon je objasnila znanstvene činjenice na kojima temelji svoj pristup. Smatrala je kako se primatelj mora poistovjetiti s hologramom da bi se u mozgu aktivirali kemijski spojevi koji se najvjerojatnije nisu aktivirali tijekom prvotnog traumatičnog iskustva rođenja. Karl i Sasha nisu se s time slagali smatrajući da bi, ako hologram u sebi čuva traumu, reprogramiranju hologramova rođenja bilo dovoljno da se ta kemijska reakcija pokrene u primatelju. Oboje su već bili upoznati s kemijskim promjenama koje se događaju u primateljevu tijelcu kad hologram izliječi traumu. Sasha je nakon tih rasprava odlučila provesti eksperiment te je sljedećih nekoliko mjeseci primjenjivala reprogramiranje rođenja u matrici na svakome na kome je stigla! Otkrila je da Sharon ima pravo: poistovjećivanje je važno u procesu reprogramiranja rođenja. Bez njega rezultati nisu jednako dobri. Stoga iako je u opreci s temeljnim tehnikama reprogramiranja životne matrice, poistovjećivanje s hologramom ostalo je dijelom protokola, s obzirom na to da nas zanimaju rezultati, a ne poštovanje krutih formata. Protokol reprogramiranja rođenja u matrici lako biste trebali biti praktičar reprogramiranja životne matrice da biste ovu tehniku primijenili na nekomu, ona je ovdje uključena, ali isključivo kao informacija i referencija. 1. korak: Pronalaženje holograma u maternici Ovu je tehniku najlakše primijeniti ako postoji kakva spoznaja o tome što se dogodilo tijekom procesa rođenja. Potrebno je mnogo vještine ako ne postoji nikakva spoznaja o rođenju nego samo osjećaj da je ono pridonijelo negativnim osjećajima koje osoba ima u sadašnjem trenutku. Ako nema nikakve spoznaje o rođenju nego samo osjećaj odvojenosti, izoliranosti ili napuštenosti, primatelj se usklađuje s tim osjećajem. Praktičar zatim postavlja niz pitanja kojima pokušava pronaći taj osjećaj u maternici. Na primjer: Praktičar: Jeste li imali taj osjećaj prije pet godina? Klijent: Jesam. Praktičar: A prije deset godina? Klijent: Svakako. Praktičar: Je li bio prisutan u vašim ranim dvadesetim godinama? Klijent: Mislim da jest. Da, svakako. Praktičar: U tinejdžerskim godinama? Klijent: Da, Praktičar: Kad vam je bilo deset? Klijent: Da. Praktičar: A kad ste imali pet godina? Klijent: Svakako. Praktičar: Sjećate li se jeste li ga imali kad su vam bile dvije godine? Klijent: Jesam. Praktičar: Jeste li se tako osjećali u maternici? Vješt praktičar ovakvim pitanjima obično dovede primatelja do holograma u maternici. U tom se trenutku primatelj često poistovjeti s hologramom. Budući da to u ovoj fazi nije korisno, recite primatelju da osjeti sebe izvan holograma. Poistovjećivanje je potrebno samo potkraj protokola. Hologram u maternici možete još pronaći radeći od holograma do holograma (stranica 131) te koristeći se tehnikom prizivanja sjećanja iz matrice (stranica 138) ili predsvjesnim reprogramiranjem matrice (stranica 174). 2. korak: Lupkajte po hologramu u maternici Kada dobije sliku holograma u maternici, primatelj zamišlja da lupka po njemu. Cilj je promijeniti osjećaj koji je postojao uz boravak u maternici. Može se, recimo, promijeniti oblik ili veličina maternice kako bi se stvorilo više prostora, može se maternicu učiniti sigurnijom ili se može lupkati po mogućoj tjeskobi koja muči hologram. 3. korak: Odredite životne teme Korisno je pronaći način komuniciranja s hologramom kako bi se provjerilo koje ga životne teme muče. Naime ako hologram od majke hvata stres, tjeskobu ili osjećaj da nije željen, on se čak i u ovoj ranoj fazi života može osjećati bezvrijednim i kao da nigdje ne pripada. Pomozite mu da se oslobodi tih osjećaja. 4. korak: Posjetite prošle živote Provjerite jesu li životne teme prisutne i u prošlim životima. Možda postoje dijelovi sjećanja ili slike iz prošlih života. Ako postoje, primijenite tehničke reprogramiranja prizora u matrici ili reprogramiranja osjećanja u matrici, kako biste ih razdriješili. 5. korak: Posjetile opet hologram u maternici Vratite se hologramu u maternici. Provjerite treba li još što učiniti kako bi se osjećao kao da je na dobrome mjestu. 6. korak: Dopustite primatelju da se poistovjeti s hologramom Kad se hologram nalazi na dobrome mjestu za dolazak na svijet, primatelj se poistovjećuje s njime (gleda svijet njegovim očima). 7. korak: Reprogramirajte hologramovo rođenje Primatelj, odnosno hologram, doživljava ponovno rođenje. U ovoj fazi praktičar lupka po primatelju samo kod pojave negativnih emocija. U protivnom, rođenje se odvija kao usmjeravana meditacija bez lupkanja. Savjetuje se da se beba položi na majčin trbuh kako bi se odmorila nakon rođenja. Majka ili otac zatim joj pomažu da dođe do dojke. Kad počne sisati, beba uspostavlja kontakt s majkom svim osjetilima, a naročito očima. 8. korak: Pošaljite novu sliko u polje Kao i inače, unesite novu sliku rođenja kroz um, pošaljite je svim stanicama, unesite je u srce i onda pošaljite u polje. 9. korak: Provjerite prvotne osjećaje ili slike vezane uz rođenje Kad bude spreman, zamolite primatelja da otvori oči i vrati se u sadašnjost. Provjerite rezultate rada na uobičajen način: neka primatelj prizove u svijest slike ili osjećaje vezane uz rođenje. Naiđe li na bilo kakve neriješene aspekte oko rođenja ili boravka u maternici, vratite se natrag i riješite aspekte uobičajenim postupkom. 10. korak: Provjerite probleme koji se javljaju u prvih šest godina života U ovom ili nekom budućem tretmanu provjerite treba li što promijeniti u prvih šest godina života. Dorađivanje reprogramiranja rođenja u matrici Kao šato uvijek vrijedi za primjenu tehnika i protokola reprogramiranja životne matrice, i ovaj proces određuju primatelj i hologram. Stoga ako im neka faza ne dogovara, njihovo je pravo da ej preskočke ili prilagodbe. Ova tehnika mnogo toga uzima u obzir. Primjerice katkad hologram primatelj žele da ih rodi posvojiteljica. Katkad hologram i primatelj odbijaju i dojenje jer znaju da će biti dani na posvajanje pa se ne žele povezati s maj kom na taj način. Carolineini traumatični porodi Praktičarka: Sharon King Caroline je imala dva krasna dečka., Lidiea i Jamieja, i u vrijeme tretmana bila je u 34. tjednu trudnoće s trećim djetetom. S obojicom je sinova imala traumatičan porod koji se sporo odvijao pa ga je trebalo inducirati. I u oba su slučaja bile potrebne brojne medicinske intervencije. Caroline i njezina dva dječaka iz svega su izašli šokirani i traumatizirani. I s jednim i s drugim mučila se s dojenjem tako da je imala osjećaj da je podbacila. Bojala se da će i treći porod bili jednako traumatičan kao i piva dva. Počele smo tretman radeći na otpuštanju uvjerenja i strahova vezanih uz treći porod, a zatim smo radile na rođenju Carolineina prvog sina, Lukea. jasno se mogla povezati sa svojim hologramom iz tog razdoblja. Naišla je na mnogo straha i bespomoćnosti jer nije znala što se događa i nije mogla kontrolirati ono što su joj radili. Pitala sam je želi li pozvati nekog uz kog bi se osjećala sigurnom i zaštićenom. Pojavio se anđeo. Uz njegovu pomoć mogle smo nastaviti raditi s Carolineinim hologramom. Dok smo lupkale, objasnile smo mu što se događa. Lupkale smo prateći na monitoru ritam otkucaja bebinog srca koji je postajao sve slabiji, izazivajući dodatnu tjeskobu. Otkucaji su se na kraju pretvorili u opuštajući zvuk morskih valova. Iako je Caroline osjetila da se približava posljednjoj fazi poroda, primalja joj je rekla daje prije 15 minuta bila tek 6 cm otvorena lako da je čekaju još najmanje dva sata jakih trudova. Caroline je to navelo da zatraži epiduralnu iako se naknadno pokazalo daje bila već 10 cm otvorena i da je mogla roditi bez anestezije. Lupkale smo po njezinu gnjevu i frustraciji što nije osjetila porod i po uvjerenju da ljudima promiču stvari pa im se sloga ne može vjerovati. Nakon što smo pomogle hologramu da otpusti sve emocije vezane uz ovaj događaj, provele smo Lukea i Caroline porodom kakav ej bi štrebao obiti. Caroline je prije samog poroda lupkala po Lukeovu hologramu kako bi ga spremila za putovanje i pokazala mu koliko ga voli. Pokazala mu je u kakvog će se krasnog dječaka razviti, a zatim smo ga uvele u svijet, u čemu su nam pomogli anđeo i Carolinein muž. Caroline je osjetila proces povezivanja čim su joj spustili Lukea na prsa, a on se odmah bacio na sisanje. Caroline je zatim počela raditi na vlastitom rođenju. Radila je na hologramu dok je još bio u maternici. Osjećao se kao da je zapeo i nije želio izaći. I Carolineinoj je majci porod bio induciran. Mogla je osjetiti njezin strah. Lupkale smo po hologramu da ga riješimo straha i osjećaja da je zapeo, a lupkale smo i po majci da je riješimo straha. Zatražila je svoju majku da joj dođe pomoći. Hologram je Caroline pokazao što se događalo tijekom poroda. U prostoriji je bilo mnogo ljudi i osjećala se panika. Lupkale smo i oslobodile smo te osjećaje i uz anđelovu pomoć reprogramirale rođenje. Caroline je dano dovoljno vremena da se poveže s majkom. Međutim i dalje je imala osjećaj izoliranosti koji se javio nakon rođenja kad je dva tjedna provela u inkubatoru. U tom je razdoblju majka bila s njom tijekom dana, ali se navečer morala vraćati kući kako bi bila sa sinom. Sestre su Caroline hranile mlijekom koje je majka za nju izdojila. Opet smo lupkale po Carolineinu hologramu zbog osjećaja napuštenosti kako bismo mu objasnile razloge majčina odlaska. Caroline je željela da anđeo ostane uz nju kako bi se osjećala zaštićenom. Proslijedile smo tada na Jamieovo rođenje i s iznenađenjem otkrile da nas ne čeka mnogo posla jer je većina negativnih emocija bila uklonjena Lukeovim rođenjem. Radile smo na Jamieovu sjećanju na to kako mu je primalja izokrenula glavu. Lupkale smo po njegovu hologramu kako bi otpustio osjećaj šoka i ponovno smo utisnule rođenje. Caroline ga je zatim podojila i pričala mu o bratu koji ga nestrpljivo čeka kod kuće. Nakon toga smo otišle u budućnost, do rođenja nove bebe, Archieja. Lupkale smo bez prestanka i vizualizirale lak porod. Caroline se obraćala Aichieju, govorila mu je o braći i o tome koliko ga voli. Pokazala mu je pozitivno iskustvo rođenja. Vidjele smo da je čitav proces bio prirodan i da su uz , nju bili pravi ljudi da pomognu u slučaju upotrebe. Bilo je ondje Carolinein muž, savjetnica i, naravno, anđeo. Carolinein je muž poslije tog tretmana primijetio promjenu u Caroline. S tolikom je opuštenošću očekivala porod da se to odrazilo na dinamiku čitave obitelji. Archie se rodio gotovo u potpunosti onako kako smo vizualizirale. Jedina medicinska intervencija koju je Caroline trebala bilo je probijanje ledenjaka, što je sa zadovoljstvom prihvatila. Oporavila se gotovo odmah nakon poroda i dojila je Archie ja bez ikakvih problema. On je vrlo sretna, opuštena i mirna beba. Zahvaljujući tomu što smo radile na razdoblju koje je provela u inkubatoru, Caroline više ne hvata panika kad joj muž mora otputovati zbog posla. I napokon uživa u snažnom osjećaju završetka i ispunjenja zato što je napokon imala porod o kakvom je sanjala. Sharonine kontaktne podatke možete naći u dijelu Izvori. 15. POGLAVLJE RAD NA DUGOTRAJNIM I TEŠKIM BOLESTIMA Ubacili smo dio s radom na dugotrajnim i teškim bolestima kao smjernicu za rad s ozbiljnim zdravstvenim problemima. Ovo nije protokol nego nekoliko važnih informacija koje mogu poslužiti u rješavanju problema ovakve vrste klijenata ili vlastitih problema. U radu s teškim bolestima treba voditi računa o sljedećem: iako ste možda čuli za instantna čuda postignuta reprogramiranjem životne matrice, EFT-om ili nekom drugom tehnikom energetske psihologije, oporavak od dugotrajne ili teške bolesti vrlo je rijetko trenutačan. Štoviše, može se pretvoriti u dugo putovanje na kojem se često susreću najrazličitiji problemi i izazovi. Oporavljajući se od sindroma kroničnog umora, Sasha je postigla čudesne rezultate glede simptoma i u veoma je kratkom vremenu osjetila velik napredak. No da bi se u potpunosti riješila bolesti, trebalo joj je gotovo godinu dana od trenutka kad je počela primjenjivati EFT i reprogramiranje životne matrice. Usto njezin je pristup bio multidimenzionalan zato što je obuhvaćao promjenu prehrane, dodatke prehrani, limfnu drenažu i još jednu tehniku energetske psihologije poznatu pod nazivom PSYCH-K®. U radu s dugotrajnom ili ozbiljnom bolešću ključne su upornost i strpljivost. Osobe koje se oporavljaju od bolesnih stanja moraju se predano posvetiti svakodnevnom provođenju ovih tehnika i moraju ih integrirati u jedan uravnotežen način življenja koji podrazumijeva alkalnu prehranu, kvalitetnu pitku vodu, dovoljno odmora, tjelovježbu primjerenu bolesti, dodatke prehrani, redovito spavanje, izbjegavanje alkohola i rekreacijskih droga, dovoljnu izložunost suncu i smanjenje stresa. Jednako lako treba napomenuti da mi kao praktičari preprogramiranja životne materice nikoga ne liječimo nego samo stvaramo prilike da ljudi sebe izliječe sami. Da bi se mogla preuzetni dogovornost iza vlastitog zdravljem,potrebna je predanost i ponekad čovjeka čeka dugo i frustrirajuće putovanje. Ima ljudi koji nisu spremni za takvu predanost. To je njihov izbor i njihov put, mi ih ne možemo izliječiti. Ima ljudi koji kažu da se žele predano posvetiti problemu, ali ne ulože rad potreban za samoizlječenje. Postoje različiti razlozi za to i u nastavku ćemo se pozabaviti nekima od njih. No za one koji su spremni predano raditi dobra je vijest da se s ovim tehnikama često postižu odlični rezultati. Također treba naglasiti da poticati osobu da preuzme odgovornost za svoje zdravlje nije isto što i kriviti je za bolest. S obzirom na spoznaje do kojih se došlo META-Medicineom® i na informacije s područja nove biologije, lako se da uočiti kako su bolesna stanja posljedica stresa, traumi i uvjerenja. No ovo su razmjerno nove informacije, a ne općeprihvaćene činjenice i cilj nam je prosvijetliti ljude o njihovu trenutačnu stanju, a ne nametati im osjećaj krivnje zbog toga. O čemu treba voditi računa kod dugoročnih i teških bolesti Sljedeća pitanja upućuju na probleme koji se javljaju kad se osoba oporavila od bolesnog stanja. Ne susreću se svi ljudi s ovim problemima, no ako radite s nekim tko se oporavlja od bolesti, ili ako se sami oporavljate od bolestil, prođite sljedeća pitanja kako biste mogli odrediti koji problemi blokiraju oporavak. Je li stanje medicinski dijagnosticirano? Treba početi od liječničke dijagnoze. Važno je da je bolest precizno dijagnosticirana (iako s reprogramiranjem životne matrice možete početi i dok čekate dijagnozu). Uzima li klijent lijekove? Možda imate neka vlastita uvjerenja glede lijekova. Mi Zapadnjaci previše se na njih oslanjamo i, umjesto da izlječenje tražimo u sebi, iako su neki ljekovi, poput tiroksina koji kontrolira rad štitnjače neophodni, našim zdravstvenim sustavom upravlja farmaceutska industrija koja se rukovodi profitom. Što god mislili o lijekovima, ako ove tehnike u profesionalnom kontekstu primjenjujete na nekog drugog, nemate nikakvo zakonsko pravo ljudima savjetovati da smanje ili čak i da prekinu uzimanje lijekova. Vaš je zadatak da svojim radom dopunite liječničku intervenciju, a ne da je zamijenite. No može se dogoditi da se klijentova potreba za lijekovima smanji kad počnete raditi na njemu. Tako se, primjerice, nekim dijabetičarima, koji su primjenjivali ove tehnike, bitno smanjila potreba za inzulinom. I zato je važno savjetovati primatelju da ode k liječniku kako bi provjerio treba li smanjiti propisanu količinu lijeka. Ako radite na sebi, također pratite potrebne razine. Konvencionalni se EFT može koristiti za suzbijanje nuspojava, sindroma ustezanja ili drugih problema vezanih uz lijekove (iako bi se najprije trebalo savjetovati s liječnikom). Na primjer: „lako mi je od ovih tableta neugodno u želucu, duboko se volim i prihvaćam. " „lako mi srce ubrzano radi otkako sam prestala uzimati tablete..." Molimo vas da uzmete u obzir da neki lijekovi ometaju protok energije meridijanima i tako otežavaju primjenu reprogramiranja životne matrice. Koji su simptomi bolesti? Kao polazište rada mogu poslužiti simptomi bolesti. Jasno da je najvažnije otkriti skrivene probleme koji su uzrokovali manifestaciju bolesti, no simptomi su vrlo zahvalna polazišna točka zato što su mogući veoma brzi rezultati ili se simptomi barem mogu ublažiti. Najbolje je primijeniti konvencionalni EFT. Na primjer: „ lako mi se stvaraju krvni ugrušci, duboko se volim i prihvaćam." „ lako mi je smanjen rad štitnjače..." Jako mi je usporen metabolizam..." „lako imam nisku razinu šećera u krvi..." Ako se oporavljate od dugotrajne ili teške bolesti, savjetuje se da najmanje deset puta na dan lupkate po simptomima. Simptomima možete pristupiti i na kreativniji način, koristeći se metaforama, osobito ako postoji fizički bol. Metafore će vama ili vašem primatelju pomoći da uoči specifične pomake i da prati jesu li se bol ili simptomi promijenili, sele li se, smanjuju li se itd. Opisujte bol jednostavnim pojmovima kao što su oblik, boja, veličina, materijal, tekstura, zvuk i tako dalje. Na primjer: „lako mi stražnjim dijelom noge teče kiselina, duboko se volim i poštujem." „lako mi se u prsima mahnito okreće plavi krug..." „lako u leđima imam bodljikavu žicu..." Ima li klijent negativna uvjerenja glede oporavka? Katkad izlječenje onemogućavaju negativna uvjerenja glede bolesti koja je na primatelja prenio zdravstveni sustav. Tijelo sluša, osobito ako vaš sustav uvjerenja pridaje mnogo značenja zapadnjačkom medicinskom modelu. I zato, ako vam je liječnik dao lošu prognozu, primijenite reprogramiranje sjećanja u matrici kako biste to sjećanje promijenili. Reprogramiranje životne matrice može se koristiti i za uklanjanje šoka izazvanog dijagnozom, kao što se može vidjeti iz Sashina primjera: Pročišćavanje Saskijine dijagnoze Radila sam mnogo puta sa Saskijom dok se oporavljala od raka. Primijenila je multidimenzionalni pristup tako da su EFT i reprogramiranje životne matrice bile tek dvije od milijardu tehnika kojima se koristila kako bi se oporavila. Oduševila sam se kad me obavijestila da je opet potpuno zdrava. Nekoliko mjeseci poslije uzela je termin kod mene. Pucala je od zdravlja, no kako nikad nije razriješila šok izazvan dijagnozom, povremeno ju je mučio stari strah da će se rak vratiti. Na tretmanu je govorila o razdoblju pretraga koje je prethodilo postavljanju dijagnoze. Rekla je daje osam do dvanaest tjedana osjećala rak u zraku. Zbog tog opisa imala sam jak osjećaj da je pod „zrakom" zapravo mislila na „polje". Zamolila sam je da prizive u svijest sliku sebe u razdoblju koje je prethodilo dijagnozi. Kada je to učinila, zamolila sam je da opiše svoje polje. Bilo je ispunjeno sivim dimom. Lupkale smo po njezinu ranijem jastvu i primijenile smo kreativnu vizualizaciju. Zamislila je da anđeo izvlači dim velikim industrijskim usisivačem! Da bi to bilo moguće, morale smo njezinu sliku iznijeti na čist zrak. Nakon toga pozvale smo šamana da joj pročisti auru i ispuni je ružičastom, pročišćujućom maglicom. To nije dugo trajalo i ubrzo smo obje osjetile da je pročistila polje. Tu je sliku kroz um i srce poslala u polje. Poslije toga radile smo na hologramu iz razdoblja kad su joj telefonom javili da ima tumor. Bila je sama kod kuće na kauču. Sjedila je točno na mjestu na kojem je sjedila sad tijekom tretmana jer smo radile preko telefona. Lupkala je po hologramu nastalom od traume i dopustila mu da otpusti šok oko sjećanja. Pozvala je i blisku prijateljicu kako ne bi morala biti sama kad primi lošu vijest. Odvela je hologram u budućnost i pokazala mu da se sasvim oporavila. Usto ispunila je polje ružičastom iscjeljujućom maglicom iz prve slike. Sljedeće čega se sjećala bio je idući dan - kad se prvi put susrela s ginekologom i kad joj je dijagnosticiran rak. Opet je lupkala po hologramu, okružila ga iscjeljujućom maglicom i odvela ga u budućnost kako bi vidio da je ozdravila. Kad sam pitala Saskiju što treba, odgovorila je da želi biti okružena svim ljudima koji su pridonijeli njezinu putu ozdravljenja. Odveli smo hologram u šumu i njezini prijatelji, terapeuti, suradnici i obitelji napravili su krug oko nje. Gotovo da se mogao opipati intenzitet rada. Poslale smo tu vrlo pozitivnu sliku kruga u polje. Ovaj je tretman Saskiji bio veoma važan i napokon je mogla otpustiti šok izazvan dijagnozom. Nakon ovog tretmana postalo mi je jasno da bi to trebalo raditi sa svim našim klijentima u kojima je dijagnoza izazvala težak šok. Dotad sam često radila na razdobljima pretraga koja su prethodila dijagnozama, no kad je riječ o teškim bolestima, presudno je da se pročiste ta polja iz razdoblja pretraga, ali i energija koja se stvori oko dijagnoze. Kad se javio problem i kakav vam je život bio u to vrijeme? Sa stajališta META-Medicinea® to je najvažnije pitanje. META-Medicine® nam pokazuje emocionalni čimbenik koji je pridonio nastanku fizičke bolesti. Jesu li stanju prethodile kakve značajne traume? Te su traume možda bile okidači stanja. Napravite vremensku crtu problema (crtu na papiru koja pokazuje početak problema i njegove vrhunce) i primijenite reprogramiranje prizora u matrici Ili reprogramiranje sjećanja u matrici kako biste razriješili probleme ili traume koji su doveli do nastanka bolesti. Možete se naručiti i na postavljanje dijagnoze META-Medicineom® kako biste točno odredili uzrok svojeg stanja i znali koje traume treba razriješiti. (Za više informacija o META-Medicineu, pogledajte dio Izvori.) Postoje li kakvi popratni problemi? Dugotrajna je bolest često popraćena čitavim nizom emocionalnih problema kao što su osjećaj manje vrijednosti, zato što ne pridonosite financijski, financijski strahovi, društvena izoliranost, smanjeno samopoštovanje zbog gubitka statusa i tako dalje. lako možete primijeniti konvencionalni EFT i lupkati po samim osjećajima, zapravo trebate otkriti stvarni razlog takvih osjećaja. Jasno da su neki od njih posljedica realnih problema kao što su gubitak krova nad glavom, gubitak prihoda i tako dalje, no neki nastaju zbog načina na koji se nosite sa situacijom. Zapitajte se sljedeće: „Izazivaju li ti problemi kakve pretjerane emocije u meni?" „Zapadam li u oblike ponašanja koje sam naučio otprije?" „Postoje li kakva specifična sjećanja koja se odnose na moj raniji život?" Otkrijete li kakva specifična sjećanja, razriješite ih na uobičajen način reprogramiranjem prizora u matrici ili reprogramiranjem sjećanja u matrici. Primijenite tehnike prizivanja sjećanja iz matrice (stranica 138) kako bi vam pomogle da se uskladite s relevantnim sjećanjima. Ko ja su vaša negativna suštinska uvjerenja? Suštinska uvjerenja mogu pridonijeti lošem zdravlju ili bolesti. Razriješite ih reprogramiranjem suštinskih uvjerenja (stranici 136). Uočavanje i svladavanje negativnih suštinskih uvjerenja presudno je da bi moglo doći do ozdravljenja. Dok se oporavljala od sindroma kroničnog umora, Sasha je otkrila svoje suštinsko uvjerenje da je „svijet opasan". Ono se odražavalo na njezinu fiziologiju. Jedan od simptoma sindroma kroničnog umora pretjeran je rad hipotalamično-hipofizno-adrenalne osovine (osovine HPA). Ako se sjećate, u Poglavlju 3 rekli smo da je osovina HPA povezana s našom percepcijom stresa i otpuštanjem adrenalina. Kad je Sasha razriješila relevantna sjećanja zbog kojih je smatrala da je svijet opasan, promijenila joj se fiziologija. Osovina HPA, koja je dotad neprestano bila u stanju pripravnosti zbog navodnih opasnosti koje su prijetile iz okoline, počela je zbog promjene u percepciji normalno funkcionirati i oporavljati se. Postoje li kakva blokirajuća uvjerenja? Blokirajuća uvjerenja mogu ometati oporavak. Evo nekoliko primjera blokira- jućih uvjerenja: „Kažnjena sam za nešto iz prijašnjeg života." „Bog bi me izliječio da me doista voli." „Liječnik je rekao da ću zauvijek biti na lijekovima." „Privukla sam ovu bolest kako bih je svladala u korist drugih." „Nikad neću ozdraviti." „Ovakav tip ozljede nikad ne prolazi." „Znam da je John Smith bolovao od ove bolesti. Stanje mu se samo pogoršavalo." „Kažnjen sam." „Ne zaslužujem zdravo tijelo." „Privukao sam ovu bolest kako bih izvukao nekakvu kozmičku pouku." „Ova bolest na neki način štiti mene ili druge." I opet se treba pitati odakle dolaze ova uvjerenja. Što ste to naučili u životu pa da vjerujete u takvo što? Kao i uvijek, treba se vratiti do uzroka uvjerenja, koje je posljedica životnog iskustva, i to iskustvo ponovno utisnuti temeljnim tehnikama. Postoji li kakav svjestan zavjet? Katkad se osoba može razboljeti od zavjeta koji je dala. Recimo: „Nikad neću ostaviti svoju ženu /alo Sto su ml djeca najvažnija." Ako se zaista radi o kakvom zavjetu, a on je oprečan pojedinčevu suštinskom jastvu ili duhovnom putu, to može rezultirati bolešću. Zapitajte se sljedeće: „Zašto sam se zavjetovala na takvo što?" „Na temelju kakvog uvjerenja o životu i mojoj ulozi u njemu sam pristala na takav zavjet?" „Kad se to uvjerenje oblikovalo?" I opet promijenite relevantna sjećanja reprogramiranjem prizora ili sjećanja u matrici. Postoji li kakav svjestan konflikt? Slično kao i svjestan zavjet, i svjestan konflikt može pridonijeti nastanku bolesti. Na primjer: „Nikad neću dati otkaz na ovom radnom mjestu zato što mi pruža stabilnost i sigurnost. No radije bih se bavio nečim što je usklađenije s mojim duhovnim uvjerenjima." I opet, ako se ponašate suprotno svojoj biti, možete se razboljeti. Razriješite konflikte na jednak način kao i opisane svjesne zavjete. Onemogućujete li vlastiti uspjeh? Mnogi ljudi koji pate od teških bolesti svojim ponašanjem onemogućavaju vlastito ozdravljenje. Jedu, recimo, namirnice koje im pogoršavaju stanje, iscrpljuju se umjesto da se odmaraju, zarada im je važnija od novca i tako dalje. Kao i uvijek, pokušajte okriti zašto se to događa te riješite relevantna uvjerenja mijenjanjem sjećanja. Postoji li kakva korist od održavanja bolesnog stanja? Kad se radi o dugotrajnim ili teškim bolestima, često postoje podsvjesni razlozi za neozdravljenje. Naziva ih se primarnom ili sekundarnom koristi. Molimo vas da uzmete u obzir kako je ovo osjetljiva tema. Naglašavamo da je primarna, odnosno sekundarna korist podsvjesna pa nema mjesta ni za kakvu krivnju. O primarnoj koristi govorimo kad bolest služi nikakvoj temeljnoj životnoj svrsi. Karl je, recimo, jednom radio s klijenticom koja je patila od sindroma kroničnog umora. Razboljela se na početku veze i partner je ostao s njom zbog bolesti. Postao je njezin glavni skrbnik. Radeći s njom, Karl joj je omogućio da otpusti traumu zbog koje je imala osjećaj da treba skrbnika. Nakon toga uspjela je otpustiti i bolest i izaći iz veze. No treba naglasiti da bolest nije postojala samo u njezinoj glavi; traume i strahovi promijenili su joj fiziologiju i doveli je do bolesti. O sekundarnoj koristi govorimo kad bolest služi određenoj svrsi, ali ta svrha nije glavni razlog bolesti. Na primjer osoba se jedino kad je bolesna može odmoriti ili dobiti pažnju. Ili osoba uživa povlastice ili dobiva osigurninu koja se isplaćuje zbog bolesti. Kad se skriveni stres i strah riješe reprogramiranjem životne matrice, osoba je često u stanju osloboditi se podsvjesne sekundarne koristi koja tijelo drži u bolesnom stanju. Ako ste terapeut i ako namjeravate s klijentom razgovarati o tome, vodite računa da se radi o iznimno osjetljivoj temi. Pokrenite je samo onda ako imate izgrađen odnos s klijentom i ako već dulje vrijeme radite zajedno. Cilj vam je da na neopterećujući način istražite radi li se o primarnoj ili sekundarnoj koristi, a ne da zbog svojeg optužujućeg tona udaljite klijenta od sebe. Pitanja kojima biste mogli provjeriti postoji li primarna ili sekundarna korist glase: „Kad bi postojao kakav važan razlog za održavanje bolesti, koji bi to razlog bio?" „Da ova bolest sutra nestane, što biste morali raditi a da ne volite?" Što treba imati na umu u radu s dugotrajnim ili teškim bolestima? Ako ste praktičar koji radi s dugotrajnim ili teškim bolestima, ne pokušavajte spašavati ljude. Radije ih osposobite da se sami izliječe. Neki nisu spremni za to putovanje. Ne shvaćajte to osobno i ne stavljajte sebe u središte problema. Ako su spremni za putovanje, podržite ih najbolje što možete; ako nisu, jednostavno ih pustite. Nikad ne znamo što je nečija duhovna ili životna svrha i možda nije vrijeme da ozdrave - možda još nešto moraju naučiti iz bolesti prije nego što se oporave. Još nešto: ako radite s ovom skupinom klijenata, inzistirajte na domaćoj zadaći. Klijenti moraju, primjenjujući konvencionalni EFT, najmanje deset puta na dan lupkati i cilj im mora biti da reprogramiranjem prizora ili sjećanja u matrici na tjedan riješe nekoliko sjećanja. I Karl i Sasha dosta su radili s ovom skupinom klijenata i, kad je klijent bio spreman raditi na sebi, svjedočili su samo odličnim rezultatima. Također dajte klijentima jasno do znanja kako je moguće da najprije osjete pogoršanje stanja, a tek onda poboljšanje. Katkad rješavanje problema reprogramiranjem životne matrice može privremeno rezultirati dodatnim umorom zato što se tijelo opušta i prilagođava. To ne znači da reprogramiranje životne matrice ne djeluje. Naprotiv, samo što tijelu treba odmor kako bi se promijenilo i ozdravilo. Jackov ormar Jack je 20 godina patio od sindroma kroničnog umora. Budući da je iznimno optimistična osoba, odlučio je krenuti putem osobnog ozdravljenja i na tom je putu isprobao različite terapije, uključujući EFT, Lightning Process i PSYCH-K"". Unatoč intenzivnom radu na sebi i dalje je patio od sindroma kroničnog umora i smatrao je sebe 70 posto izliječenim. Sashin razgovor s Jackom otkrio je da je Jack u djetinjstvu proživio mnoge traume, no da su one, unatoč tomu što se intenzivno bavio svojim stanjem, ostale netaknute. Kao izvanbračno dijete rođeno u katoličkoj zajednici u veoma je ranoj dobi dan na posvajanje. Povrh toga iskusio je, također kao dijete, užase Drugog svjetskog rata. Svime se time bavio u brojnim tretmanima koje je odradio sa Sashom. Nakon toga Jackje radio na sjećanju o svojem pobolijevanju u djetinjstvu. Vidio je sebe kao 12-godišnjaka kako leži u krevetu i kako mu liječnik kaže da se dovoljno ne razvija i da mu treba ljubavi. Sasha i Jack zamolili su hologram da ih odvede do sjećanja na neko ranije razdoblje u kojem mu je nedostajalo ljubavi. Najprije ih je odveo do petogodišnjeg, a onda do trogodišnjeg Jacka - veoma osamljenog i zanemarenog dječačića kojem su očajnički trebale ljubav i nježnost i koji je najvećim dijelom svojeg mladog života išao iz ruke u ruku. No Jack se sjećao da je jedna obitelj u kojoj je bio imala krasnog psa ovčara. Njegov trogodišnji hologram odlučio je s tim psom otići na plažu. Zaželio je i brata, sestru i oca. Igrao se s njima na plaži, a onda je jack to novo sjećanje unio u svijest, pa u srce, a zatim ga je poslao u polje. Kako je to je sjećanje bilo vrlo snažno i emocinalno, Jack se i fizički promjenio kad je sliku posalo u polje. I za svoje petogodišnje jastvo odradio je sličnu vježbu, opet stvorivši sliku obitelji s istim psom,. No nakon završetka ovog sjećanja, Jackov je hologram želio znati da u bilo kojem trenutku može posjetiti obitelj sa psom. Pomalo sentimentalno Jack je u dječakovu životu stvorio otvor - poput onog u ormaru iz dječje priče „Lav, vještica i ormar". Jackov je hologram sad bio siguran da u svakom trenutku kad to zaželi može proći kroz otvor i biti sa svojom „novom obitelji". Kad se Jack vratio 12-godišnjem hologramu, koji je prije ležao u krevetu, zatekao ga je kako sjedi. Kako bi upotpunio tretman, hologram je želio da ga nova obitelj iscijeli. Novi otac, brat i sestra ušli su u prizor. Položili su ruke na Jacka i iscijelili ga. Hologram je također želio znati hoće li u budućnosti biti sve u redu. Jack ga je poveo kroz vrijeme i pokazao mu svoju uspješnu karijeru. Poveo je i svoju novu obitelji kako bi se ponosili njime. Iako Jacka čeha još mnogo rada, oslobađanje traume iz najranijih sjećanja i staranje otvora kroz koji njegov mladi hologram može upoznati stabilnost, važan je dio njegova puta. 16. POGLAVLJE POZITIVNA ŽIVOTNA ISKUSTVA I ZVIJEZDE VODILJE Dosad smo vam samo predstavili popularan terapeutski model koji kreće od pretpostavke da smo pri začeću savršen kalup koji onda kvare životne traume. Kao terapeuti tražimo probleme koje treba riješiti. Tražimo životne traume, traume nastale pri rođenju, prije rođenja pa čak i u prošlim životima. Pokazali smo da je pronalaženje i rješavanje trauma presudno za mijenjanje uvjerenja i zdravlja, no postoji još jedan aspekt rada sa životnim problemima koji često previđamo: radi se o našim pozitivnim životnim iskustvima. Pozitivna su iskustva, naravno, neophodna za sretan život. No što se dogodi ako doživimo takvo pozitivno iskustvo da ostatak života provedemo u nastojanju da ga ponovno doživiTehnika reprogramiranja životne matrice na djelu mo? Ti savršeni trenuci u vremenu poznati su kao „zvijezde vodilje" i njima se bavi Silvia Hartmann u svojoj knjizi Napredni obrasci EFT-a (The Advanced Patterns of EFD). I mi ćemo se ovdje njima nakratko pozabaviti zato što mogu biti ključni za razumijevanje i rješavanje obrazaca destruktivnog ponašanja. ZVIJEZDE VODILJE Katkad u životu doživimo trenutak koji je apsolutno savršen i u stanju smo čistog blaženstva. Nema ničeg lošeg u osjećanju tako duboke ljubavi, duboke povezanosti i duboke sreće. Problem nastaje tek kad takav trenutak stvori nešto poput holograma i kad dio naše svijesti zapne u prostoru i vremenu. Tad imamo osjećaj da ponovno moramo stvoriti sve okolnosti prijašnjeg dogadajii kako bismo se mogli vratiti u njega. Podsvijest se, zapravo, pokušava vratili u stanje blaženstva i želi nam dobro. No put k blaženstvu može biti veoma destruktivan i imati dalekosežne posljedice. Budući da je ovo ponašanje automatsko, obično ne znamo zašto nešto radimo i kako je do toga uopće došlo. Rijetko ćemo reći, na primjer: „Pokušavam ponovno stvoriti savršen trenutak kad sam imala sedam godina i kad mi je otac pokazao koliko me voli." Umjesto toga kažemo: „Ne znam zašto se tako ponašam prema muškarcima. Čisti automatizam. Koliko god se trudila prestati, stalno ponavljam isti obrazac." Drugim riječima, naše su zvijezde vodilje krive za ponašanje koje ne možemo objasniti. Zvijezde vodilje i vibracije Zvijezde vodilje stvaramo zato što smo vibracijska bića. Naša rezonancija odzvanja različitim frekvencijama, ovisno o okolini, događajima, ljudima oko nas i tako dalje. Bit će trenutaka u životu kad ćete imati osjećaj da ste savršeno usklađeni s okolinom. U takvom će trenutku sve vibrirati frekvencijom koja će vam se činiti savršenom. Ako takav trenutak izaziva osjećaj iznimnog blaženstva, može doći do stvaranja zvijezde vodilje. Da biste to lakše shvatili, zamislite da ste upravo čuli akord koji vas se uistinu dojmio. Štoviše, ispunio vas je osjećajem blaženstva kakvo još nikad prije niste doživjeli. Stvorio je trenutak transcendentalne ljepote u kojem ste osjetili da je sve savršeno. Ako se dogodio dok ste slušali Beethovenovu Petu simfoniju u Albert Hallu, možda se, u želji da ponovno sve to doživite, vratite onamo kad isti orkestar bude svirao pod palicom istog dirigenta, sjednete na isto sjedalo, s istim prijateljem uz sebe. No morali biste ponovno stvoriti sve okolnosti u kojima ste prvi put čuli akord, sve bi moralo biti isto: okolina, instrumenti, strast s kojom su svirali na instrumentima, osoba koja je sjedila uz vas kad ste čuli akord i tako dalje. Bilo bi nemoguće uskladiti sve varijable. Usto i vi ste se u međuvremenu promijenili i vibrirate sasvim drugačijom frekvencijom. Vaša bi svijest možda doživljaj percipirala kao istovjetan onom prvom, no podsvijest bi uočila razliku. To bi rezultiralo razočaranjem i daljnjim traganjem za prvotnim doživljajem. E pa slično se događa kada doživimo savršeni trenutak koji nazivamo zvijezdom vodiljom - podsvjesno pokušavamo ponovno stvoriti okolnosti događaja, a sve to nauštrb stvarnog života u sadašnjosti. Otkrivanje zvijezde vodilje Otkriće postojanja zvijezde vodilje može biti popraćeno teškim šokom. Naime osoba može postati iznimno depresivna kad otkrije da je čitav život posvetila oživljavanju nekog prošlog događaja. Ako sami otkrijete zvijezdu vodilju u svojem životu, bilo bi najbolje da lupkate po sebi koristeći se konvencionalnim EFTom, kako biste smanjili moguću emocionalnu napetost, te da se nakon toga za savjet obratite praktičaru EFT-a ili reprogramiranja životne matrice koji ima iskustva u radu sa zvijezdama vodiljama. Ako ste praktičar EFT-a ili reprogramiranja životne matrice i mislite da vaš klijent ima zvijezdu vodilju, dotaknite se teme veoma oprezno i svakako osigurajte dovoljno vremena tijekom tretmana ili nakon njega kako biste se mogli pozabaviti emocionalnim posljedicama koje bi ta spoznaja mogla imati za vašeg klijenta. Više informacija o posljedicama otkrivanja zvijezde vodilje možete naći u knjizi Napredni obrasci EFT-a Silvije Hartmann. Primjeri zvijezda vodilja U svakodnevnom se životu mogu vidjeti mnogi primjeri zvijezda vodilja (iako vam savjetujemo da ljudima o tome ne govorite zbog mogućih dalekosežnih posljedica). Kao primjer navodimo mladu ženu, kćer alkoholičara, koja se namjeravala udati, opet za alkoholičara. Zvijezda vodilja bio je trenutak kad ju je otac, vrativši se kući pijan iz puba, posjeo na koljeno i rekao joj, prvi i posljednji put u životu, da je voli. Pokušavala je ponovno stvoriti taj trenutak upuštajući se u veze s drugim alkoholičarima. Sličan primjer navodi i Silvia Hartmann u svojoj knjizi Napredni obrasci EFT-a. Njezina klijentica jela je tone sladoleda od jagode i odbijala je konvencionalnim lupkanjem ukloniti žudnju. Njezina zvijezda vodilja nastala je kad joj je otac kao sedmogodišnjakinji donio sladoled od jagode na plažu i zagrlio je. Imala je veoma malo dodira s njim, jer je uvijek radio, i ovo je bio jedini trenutak u njezinu djetinjstvu kad je osjetila da je voli. Posljedica je bila ta da je taj trenutak neprestano pokušavala oživjeti. Sljedeći je primjer mladog sportaša koji je svoju prvu pobjedu ostvario na Dan sporta svoje škole nakon čega je čitav život proveo pokušavajući obnoviti taj osjećaj jureći za zlatnim medaljama. Zvijezde vodilje vrlo su česte kod ovisnika o drogama. Prvo konzumiranje droge obično je toliko intenzivno da će je osoba nastaviti uzimati kako bi ponovila doživljaj, iako osjećaj više nikad nije tako intenzivan kao što je bio prvi put. Karlovo osobno iskustvo sa zvijezdom vodiljom Karl se svoje zvijezde vodilje dotaknuo u uvodnom dijelu knjige kad je ispričao priču o trenutku prosvjetljenja koje je doživio na plaži i o tome kako ga je sljedećih 20 godina pokušavao ponovno doživjeti neprestano putujući i završavajući na plažama. Zvijezda vodilja uništavala mu je život sve dok je nije otkrio i poradio na njoj. Zanimljivo je da ju je Karl otkrio baš na plaži na kojoj je doživio prvotno iskustvu. Po običaju tragao je za savršenim trenutkom. Bio je dakle na plaži i čitao je dio o zvijezdama vodiljama u knjizi Napredni obrasci EFT-a Silvije Hartmann kad je u šoku shvatio da ne samo da ima zvijezdu vodilju nego da je u tom trenutku upravo zbog nje na toj plaži! Sluša istu glazbu (Kate Bush, The Hounds of Love), pije kavu, zato što ju je pio i u trenutku prosvjetljenja, iako ju inače ne pije, sjedi na ležaljci postavljenoj pod istim kutom kao i ležaljka na kojoj je sjedio u trenutku prosvjetljenja. Sve dok nije shvatio da ima zvijezdu vodilju, uopće nije bio svjestan da neprestano ponavlja isti prizor. Podsvijest ga je tjerala na to. Prizor sam po sebi nije bio štetan, no stvar je bila u tome što Karl nije imao mira jer se neprestano pokušavao vratiti u prijašnje iskustvo. Dakle problem nije bio u plaži nego u Karlovu podsvjesnom nastojanju da ponovi prizor. Ta je spoznaja bila prekretnica u njegovu životu zato što je prestao tražiti prosvjetljenje izvan sebe i potpuno se posvetio životu u sadašnjosti. Sashino osobno iskustvo sa zvijezdom vodiljom Sashina zvijezda vodilja nastala je u trenutku kad je Sasha dobila rezultate završnih srednjoškolskih ispita i otkrila da je briljirala. Zbog lošeg zdravlja i emocionalnih problema često je izostajala iz škole pa se pretpostavljalo da će biti dosta loša na ispitima. Unatoč brojnim izostancima i mnogim emocionalnim poteškoćama, Sasha je imala najbolje rezultate od svih djevojaka svoje generacije. Bilo je to veliko postignuće za koje je primila mnogo pohvala i česlltaka. Ono joj postalo zvijezda vodilja. Kad je s 34 godine prvi put čula za zvijezde vodilje, shvatila je da je proteklih 18 godina pokušavala oživjeti taj trenutak. Dok su joj prijatelji kretali na fakultet, ona je odlučila ponoviti dio prijemnih ispita jer nije bila zadovoljna dobivenim ocjenama. Naporno je učila kako bi dobila najbolje ocjene. Na fakultetu nije željela diplomirati s ocjenama koje je imala nego je ostala studirati još jednu godinu kako bi poboljšala ocjene. Nakon toga je sve do 34. godine neprestano nešto studirala, trudeći se imati najbolje ocjene i biti bolja od svih. Studirala je čak i dok je patila od sindroma kroničnog umora, kad je jedva mogla hodati, čitati i koncentrirati se! Bila je kvalificirana za bezbroj stvari, imala je bezbroj diploma i uvijek je nešto učila. Uvijek se prisiljavala i često joj je postignuće bilo važnije od veselja i zabave. Kad je otkrila svoju zvijezdu vodilju, bila je šokirana i malodušna i morala je neko vrijeme lupkati kako bi se riješila posljedica. To je bilo prije nekoliko godina i otad više nije osjetila nikakvu potrebu za sticanjem diploma! Kako riješiti zvijezde vodilje reprogramiranjem životne matrice Baš kao što i negativna podsvjesna uvjerenja ne možete promijeniti samo snagom volje, tako i rješavanje zvijezda vodilja može biti pravi izazov. Radeći na njima ne bavimo se stvarnim sjećanjima kad su nastale. Naime za ljude može biti poražavajuće ako im predložite da uklone emocionalni intenzitet iz trenutka koji smatraju savršenim. I zato, umjesto da tretirate trenutak, radije ga promijenite. Pokažite mlađem jastvu u sjećanju da i dalje može doživljavati željeno iskustvo, ali u drugim situacijama. Primjerice djevojčica može uživati u očevoj ljubavi a da otac pritom nije pijan; Karl može doživljavati duhovnu povezanost i na drugim mjestima, a ne samo na plaži. To će pomoći primatelju da prestane pokušavati oživjeti uvijek isti savršeni trenutak. 17. POGLAVLJE TEHNIKA REPROGRAMIRANJA ŽIVOTNE MATRICE NA DJELU Slijede dva primjera stvarnih tretmana reprogramiranja životne matrice koji će vam pomoći da steknete uvid u tehniku na djelu. U prvom primjeru Karl primjenjuje reprogramiranje prizora u matrici i pokazuje rad od holograma do holograma. U drugom primjeru Sasha mijenja primateljičino sjećanje primjenjujući reprogramiranje sjećanja u matrici. SARAH I DIZALO Karl je radio sa Sarom pokušavajući joj pomoći da riješi klaustrofobiju. Karl: Sarah, što vas muči? Sarah: Već godinama patim od klaustrofobije. Karl: Što je izaziva? Daljnji primjeri Sarah: U posljednje vrijeme kupaonica s tušem do spavaće sobe. Doista je mala i ponekad, kad je u njoj baš jako vruće i kad je sve zamagljeno od pare, počne me hvatati... Karl: Zatvorite oči i zamislite da ste u tom zatvorenom prostoru kad je u njemu vruće i zamagljeno. Sarah: Zamislila sam. Karl: Što osjećate i gdje to osjećate? Smijem li lupkati po vama? Sarah: Smijete. Osjećam u prsima. Karl: Koliko je Intenzivno u ovom trenutku? Sarah: Označila bih peticom. Karl: Zna li biti jače od toga? Sarah: Zna. No u ovom trenutku imam osjećaj kao da mi je kakav teret u prsima. Karl: Dobro. Kakve je boje taj teret u prsima? Sarah: Sive poput dima. Karl: Koliko je velik taj sivi teret u prsima? Sarah: Prilično velik. I prilično gust. Karl: Od čega je načinjen? Od metala, drveta, zraka, vode? Sarah: Od nečeg nalik na veoma gust dim. Karl: Kakav osjećaj prevladava u tom teškom teretu, gustom poput dima? Sarah: Panika. Karl: I dalje je intenzitet pet? Pogoršava li se kako tapkamo? Javljaju li se još kakve informacije? Sarah: Sad je otprilike šest. Karl: Sjećate li se kad ste prvi put osjetili taj sivi, gusti dim u prsima? Reci te što god vam padne na pamet. Samo nemojte ništa forsirati. Sarah: Prvo što mi pada na pamet je vrijeme kad sam prije mnogo godina boravila kod svoje lete. Mislim da sam bila u kasnim dvadesetima. U spavaćoj sam sobi. Teta ima četverokatnicu i ja sam na zadnjem halu. Dijelim sobu s prijateljicom Louise. Ona je na krevetu, a ja spavam na madracu na podu. Karl: Vidite li sebe u toj slici? Sarah: Da. Baš sam se probudila i u sobi je mrkli mrak. Niotkud ne dolazi nikakvo svjetlo. Karl: Što osjećate u ovom trenutku, dok gledale tu sliku i u sobi je mračno? Sarah: Osjećam stezanje u prsima. Dim u prsima sve je gušći. Karl: Dobro. Želim da zamislile kako ulazite u tu sliku i objašnjavate svojem jastvu u kasnim dvadesetima tko ste. Zna li ono tko ste? Sarah: Ne zna. Probudila se, ne vidi nikakvo svjetlo, ne može disati tako da trči uza zidove, lupajući po njima i tražeći prekidač. Karl: Možda bi onda bilo najbolje da najprije upalite svjetlo? Sarah: Dobro. Upalila sam ga. Karl: Recite joj da se smiri. Recite da ste joj došli pomoći jer vam je dosta klaustrofobije i pronašli ste način kako da to jednom zauvijek riješite. Sarah: Dobro. Karl: Pretpostavljam da joj godi vaša nazočnost? Sarah: Oh, da. Doista je sretna. Karl: Počnite tapkati po njoj kako biste je smirili i pitajte je što osjeća. Sarah: Sva je u panici. Osjećala je kako je sva ta tama guši, a sad je zatečena jakošću svjetla. Karl: Samo lupkajte po njoj i razgovarajte s njom. Lupkajte po njoj sve dok se sasvim ne smiri. Sarah razgovara sa svojim hologramom. Sarah: Dobro je. Čak se i malo smije. Ne želi ugasiti svjetlo, zbog mraka, ali ne želi ga ni ostaviti da gori čitavu noć jer Louise neće moći spavati. Karl: Dobro. Pitajte je što sad osjeća. Htio bih je ostaviti u pozitivnom stanju prije nego što nastavimo dalje. Sarah: Osjeća se bolje. Bio je to šok. Nije znala gdje je kad se probudila i to ju je prestrašilo. Karl: Sjeća li se je li se već tako osjećala? Sarah: Da. Kaže da se prvi put lako osjećala kad je bila na brodu. Kuri: Vidite li sliku sebe na brodu? Sarah: Vidim. Na RAF-ovoj sam jedrilici. U ekspediciji sam. Mislim da imam 19 godina. Karl: Što se dogada u slici? Sarah: Spavam u prednjem dijelu broda, ispod pramca. Samo smo dvije djevojke u posadi. Obje smo u prednjem dijelu broda. Karl: Dobro. Što se dogada u slici? Sarah: Noć je. Budim se i imam osjećaj kao da mi strop broda dotiče lice. Moram s broda. Sarah: Ponovno želim da zamislite da ulazite u sliku. Upalite siyetlo ako morate. Sarah: Mislim da moram povećati prostor. Slavit ću iznad nje vrata i otvorit ću ih. Karl: Lupkajte po njoj. Je li dobro? Zna li tko ste? Objasnile zašto ste došli. Sarah: Moram je izvesti na palubu. Karl: Izvedite je. Sarah: Dobro. Izlazimo kroz vrata i stojimo na palubi. Nalazimo se u nekakvoj marini. Karl: Lupkajte po njoj dok se ne smiri. Sarah: Dobro. Karl: Kako se osjeća? Je li to opet onaj sivi osjećaj ili neki drugi? Pitajte je u kojem dijelu tijela osjeća paniku. Sarah: Kaže da je imala osjećaj da se strop spušta i da će je zdrobili. Karl: Kako se sad osjeća? Sarah: Teško dolazi do daha tako da se bori za zrak. Karl: Lupkajte je po točki shuto uchi i izgovarajte: Jako teško dolaziš do daha, dobro si." Sarah izvodi nekoliko krugova lupkanja po hologramu. Karl: Kako je sad? Sarah: Dobro. Smirila se. Karl: Dobro. Pitajte je kamo ćemo sad. Sjeća li se nekog prijašnjeg trenutka u kojem se tako osjećala? Kada? Koliko je imala godina? Sarah: Na pamet mi pada trinaest. Karl: Dobro. Imate li sliku sebe kao 13-godišnjakinje kad ste imali takav pritisak u glavi, stegnutost u prsima i otežano disanje? Sarah: Ne još. Karl: U redu je. Nemojte se previše truditi, samo se usredotočite na pritisak, na bol u prsima i na otežano disanje. Sarah: I dalje se ne mogu sjetiti nekog određenog trenutka, no znam da sam s 13 godina imala osjećaj da se gušim. Nisam se slagala s majkom i s očuhom. Živjeli smo u Norwichu i nikako mi se to nije sviđalo. I zato sam se tad osjećala kao da se gušim. Karl: Imate li u glavi kakvu sliku iz tog razdoblja? Kakva vam se slika javlja u glavi kad razmišljale o sebi kao o 13-godišnjakinji koja ima osjećaj daje život guši? Sarah: Sjedim gore u svojoj sobi, gledam kroz prozor i želim biti negdje drugdje. Jako sam tužna. Karl: Gdje je sva ta tuga? Gdje je osjećate? Sarah: Oko očiju. Karl: Lupkat ću malo po vama da vidim što će se dogoditi: „Iako osjećam svu tu tugu, volim se i prihvaćam." Izvodi se jedan krug lupkanja konvencionalnim EFT-om kako bi se smanjila tuga. Karl: Kako je sad? Sarah: Otprilike sedam. Karl: Što mislile s čime je povezima luga? Sarah: Zapela je u toj kući i ima osjećaj da je nitko ne voli. Osjeća se sasvim izoliranom i samom. Karl: Zamislite da ulazite u tu sliku kad se osjeća izoliranom i santom i počnite razgovarati s njom. Recite joj da ste joj došli pomoći, da je volite i da znate kako se usamljeno osjeća. Pitajte je u kojem dijelu tijela osjeća tu usamljenost? Sarah: U prsima. Karl: Priđite joj, zamislite da je primate za ruku i da joj govorite kako je, unatoč tome što se osjeća jako usamljeno i tužno, i dalje dobra djevojčica. Sarah: Mislim da „dobra djevojčica" nije dobar izbor riječi. Gleda me kao da joj nije jasno što govorim. Radije ću reći: „I dalje si dobra." Karl: Počnite lupkati po njoj i recite joj da će na kraju sve biti u redu. No da znate kako je sad tužna, kako se osjeća usamljeno i kako se guši. Nemojte se žuriti i uvedite sva sredstva za kojima osjetite potrebu. Sarah razgovara s hologramom. Karl: Što se događa? Sarah: Soba je prilično gola tako da sam pomaknula krevet na kat i ubacila velik, mekan kauč. Sjedim ondje uz nju, zagrlila sam je i ispričala joj sve lijepe stvari koje će joj se dogoditi u budućnosti. Karl: Kako je to prihvatila? Sarah: Počinje se opuštati i smije se. Oduševljena je onim što će se dogoditi. Na što odgovaram: „Uvijek sam mrzila ovu kuću i baš je smiješno ponovno se vratiti u nju." Karl: Pitajte je što bi još učinila u sobi kako bi bila posebna. Sarah: Htjela bi da njezina soba bude dolje, u produžetku kuhinje. Želi svoj prostor. Gornji dio te kuće bio je klaustrofobičan zato što je postojao samo jedan mali podest tako da joj je soba bila odmah do sobe njezine majke, očuha i mlade sestre. Sve se čulo. Jedini je noć čula kako joj majka i očuh imaju snošaj. Užasnuta se i vrištala: „Zašutite!" Karl: Pitajte je za osjećaj gušenja. Je li problem bio u kući ili često ima taj osjećaj? Sarah: Često se osjeća kao da se guši. Karl: Pitajte je sjeća li se odakle joj taj osjećaj. Može li vam pokazati kakim sliku? Sarah: Kaže: „Bakina soba. Vrati se u vrijeme kad smo spavale u toj sobi." Karl: Koliko imate godina u toj slici u bakinoj sobi? Vidite li se ondje? Sarah: Vidim. Imam desetak godina. Karl: Imate li sliku sebe kao 10-godišnjakinje u bakinoj sobi s tim sivim osjećajem u prsima? Sarah: Ne znam osjeća li to sad u prsima... U krevetu je. Noć je. Na drugom kraju sobe nalazi se ormar s vratima koja su uvijek malo odškrinuta. Jako se boji onog što je u ormaru. Karl: Opet uđite u sliku i učinite sve što morate učiniti. Upalite svjetlo, uvjerite je da je sve u redu i da ste joj došli pomoći. Kako je? Sarah: Jako je začuđena. Stoji iza mene. Otvorit ću ormar, pogledati unutra i pokazati joj da je to samo običan ormar sa stvarima. Karl: Je li se uvjerila da nema opasnosti? Sarah: Da. Karl: Pitajte je što bi rado učinila da soba postane toplija, svjetlija, sretnija i sigurnija. Sarah: Želi da majka ondje spava s njom. Karl: Želite li majku dovesti u sobu? Sarah: Da. U sobi su dva kreveta tako da će majka ondje spavati s njom. Karl: Želim da razgovarate s majkom i malom Sarom. Recite da vas muči klaustrofobija i da ćete otkrili njezin uzrok. Pitajte majku zna li ono što o tome. Sarah: Kaže da je često znala zapeti u dizalu dok su živjeli u neboderu u Singapuru. Karl: Sjeća li se kojeg puta kad je zapela u Singapuru? Sarah: Da. Karl: Imate tu sliku, zar ne? Sarah: Imam. Stojim iza nje u dizalu i vrata su se zaglavila. Karl: Hoćete li popraviti vrata ili ćele izaći iz dizala? Učinite što morate. Sarah: Mislim da ćemo izaći iz dizala. Karl: Spustile se na koljena i razgovarajte s malom Sarom. Pitajte je kako se osjeća. Koliko ima godina? Sarah: Mislim da su joj četiri. Karl: Što osjeća u ovom trenutku? Sarah: Boji se. Karl: Čega? Da će zapeti u dizalu? Sarah: Da. Kaže da su ovdašnja dizala strašna. Karl: Izgovarajte s njom glavnu rečenicu i lupkajte s njom po točkama. Što osjeća i u kojem to dijelu tijela osjeća? Sarah: Mislim da se malo ljuti na dizalo. Karl: Dobro. Lupkajte po ljutnji. Što bi voljela da se dogodi? Recimo da se radi o dizalu koje uvijek čini ono što ona želi. Što bi dizalo učinilo? Kakvo bi bilo? Sarah: Mislim da bi bilo stakleno. Karl: Što vidi iz staklenog dizala? Vidi li stvari koje bi jako voljela vidjeti, recimo more? Sarah: Da, to je dobra zamisao, može lako. Bit će veliko dizalo. Slavti ću na pod i nekoliko velikih jastuka tako da bude ugodno. Karl: Recite joj da je to njezina slika. Može s njom učinili što god želi. Dizalo sad može bili sretno mjesto. Sarah: U njemu sad lete i vile. Nisam nikad mislila da ću to reći: izgleda kao prava mala Zemlja čudesa baš po mjeri 4-godišnjakinje. Karl: Pogledate li sad to čudesno dizalo, kakve su boje i emocije oko njega? Sarah: Grimizna i crvena. Karl: Predivno. Uvećajte i posvijetlile sliku. Unesite je u svijest. Osjetite kako vam tijelo prožimaju emocije. Unesite je u srce i pošaljite je u matricu. Zavladala je stanka dok Sarah to čini. Karl: Pitajte je postoji li još neki trenutak u kojem bi zastrašujuće dizalo pretvorila u čarobno. Ima li još kakvu sliku dizala? Sarah: Nema. Mislim da je ova slika obuhvatila mnogo sličnih trenutaka. Karl: Znači, dizalo joj više ne smeta? Sarah: Ne. Svaki put kad se vrata otvore, vidi se prizor sličan onom u Disneyju! Karl: Dobro, provjerimo što smo učinili. Vratite se prvoj slici, onoj kad ste u tetinoj kući. Obratile se svojem jastvu u kući. Kako se sad osjeća? Sarah: Dobro je. Zapravo je prilično mirna. Karl: Pitajte je: „Možeš li sad ugasiti svjetlo?" Kad bi razmišljala o gašenju svjetla, kako bi se osjećala? Sarah: Sasvim u redu. Karl: Provjerite. Možete stajati ondje i upalili ga bude li joj smetalo. (Stanka.) Kako je? Sarah: Dobro. Nema nikakve reakcije. Karl: Iloče li moči zaspali? Suru li i Uoče. Karl: Vratite se slici broda na kojem su dvije djevojke. Jeste li na palubi uz 19-godišnju Saru? Sarah: Jesam. Karl: Pitajte je može li se vratiti u potpalublje i spavati. Ako želi, može ostaviti brodski prozor. Sarah: Kaže da bi radije spavala u prostranijem dijelu broda. Karl: Stvorite to. Neka ovaj dio broda bude prostraniji. Neka vidi zvjezdano nebo i pun mjesec. Neka i brodski prozor bude otvoren. Sarah: Tako je bolje. Iznad nje je velik brodski prozor koji može obarati i zatvarati. Karl: A što je sa slikom 10-godišnjakinje u bakinoj sobi? Sarah: Dobro je. Privinula se uz majku. Karl: A kako je 4-godišnjakinja u dizalu? Sarah: Jako je sretna. Karl: A kako se vi sad osjećate? Što je s dimom u prsima? Sarah: Prsa su mi se pročistila. Malo sam dezorijentirana jer sam dugo imala zatvorene oči. Karl: Dobro. Želim da provjerite prvotnu misao koja vam je uzrokovala klaustrofobiju. Zamislite da ste u vrućoj, zamagljenoj kupaonici — kako se osjećate? Sarah: Nemam više osjećaj dima u prsima. Nakon ovog tretmana Šarah se mogla tuširati bez ikakvog osjećaja klaustrofobije. MILLIE I KAPI ZA OČI Sasha radi s Millie koja ima traumatično sjećanje na odlazak u bolnicu dok je još bila jako mala. Sasha: Imate sjećanje iz dobi od pet ili šest godina koje vam je i danas traumatično? Millie: Da. Sasha: Počnite mi pričati o tome dok još nema nikakvog emocionalnog intenziteta. Zaustavit ću vas ili se zaustavite sami ako intenzitet prijeđe vrijednost od dva ili tri. Millie: Majka u posuđicu stavlja slatkiše i sprema mnogo knjiga za bojanje zato što se spremamo u bolnicu. Sasha: Smijem lupkati po vama? Millie: Da, smijete. Sasha: Zatvorite oči. Vidite li tu malu djevojčicu na putu u bolnicu? Millie: Vidim. Sasha: Kako izgleda? Millie: Sitna je. Ima smeđu kosu i nosi velike naočale. Sasha: Kako izgleda što se tiče emocija? Što se u njoj događa? Millie: Prestrašena je — zna da se nešto sprema. Sasha: Zaustavite nakratko taj prizor. Stanite pred nju, uđite u prizor i recite joj da ste došli kako biste joj pomogli da se oslobodi dijela osjećaja koji je muče. Pitajte je prihvaća li to. Millie: Prihvaća. Sasha: Tiho u sebi pitajte je čega se boji i što je brine. Millie razgovara s hologramom. Millie: Boji se da će je čvrsto držati i da se neće moći -pomaknuti. Boji se da će oslijepjeti. Sasha: Primite je za ruku i počnite lupkati po njoj kao što ja lupkam po vama. Ne smeta joj lupkanje? Millie: Ne. Sasha: Nastavile lupkati po njoj. Pitajte je gdje osjeća taj strah. Millie: U gornjem dijelu trbuha. Sasha: Lupkajte je po vanjskoj strani ruke i ponavljajte za mnom: „lako osjećaš strah u gornjem dijelu trbuha, i dalje si dobra djevojčica." Millie ponavlja. Nakon toga ponavljaju podsjetnu rečenicu „strah od Sljepoće" i „strah u gornjem dijelu trbuha" i Millie čitavo vrijeme lupka po hologramovim točkama. Sasha: Kako se sad osjeća? Millie: Ne osjeća se sigurnom. Sasha: Postoji li netko ili nešto što bi joj moglo dati osjećaj sigurnosti? Millie: Zapravo, htjela bi malo izaći na ljuljačku. Sasha: Pustite je da izađe. Millie: Dobro. Sasha: Je li se sad što promijenilo? Millie: Mnogo je smirenija. Spremna je suočiti se s onim što će se sada dogoditi. Sasha: Lupkajte opet po njoj. S obzirom na znanje i mudrost koje sad imate i govoreći kao više jastvo, što biste rekli svojem mlađem jastvu o onom što je čeka. Millie: Da nije tako strašno. Da je sam strah gori od onog što će se dogoditi. Sasha: I Kako reagira na lo? Millie: Ne vjeruje mi. Sasha: Pitajte je što joj treba kako bi vam povjerovala. Millie: Mislim da želi da budem uz nju za vrijeme čitavog postupka. Sasha: Treba li joj još što - medo, prijateljica? Millie: Ne, sa mnom joj je dobro. Sasha: U redu. Okrenite se prema njoj, primite je za ruku i dajte joj do znanja da je sigurna. Pitajte je možete li sad proći tim sjećanjem, s obzirom na to da zna da ste ondje i da ćete joj pomoći da se oslobodi straha i drugih osjećaja koji je muče. Što misli o tome? Millie: Malo je nervozna. Sasha: Gdje osjeća nervozu? Millie: U ramenima. Kao da želi daje se zadrži? Sasha: Opet je nježno primite za ruke. „Iako osjećaš nervozu u ramenima, i dalje si dobra djevojčica." Millie to ponavlja i lupka po hologramu. Sasha: Koje je boje nervom? Millie: Grimizne. Sasha: Dobro. „Iako u ramenima osjećaš grimiznu nervozu, i dalje si dobra djevojčica." Rečenica se ponavlja dok Millie lupka po hologramu. Nakon toga slijedi lupkanje uz podsjetnu rečenicu. Millie: Bolje je. Sasha: Pitajte je želi li nešto u svoje tijelo što će joj pomoći da se osjeća hrabrijom, jačom. Millie: Ružičaste i bijele oblake. Sasha: Odakle dolaze ti ružičasti i bijeli oblaci? Millie: Od medvjedića dobra srca kojeg sam imala Sasha: Savršeno. Ima li ga sad uz sebe? Millie: Da. Sasha: Sjajno. Ulaze li ružičasti i bijeli oblaci u sliku? Millie: Da. Sasha: Savršeno. Recite joj da može čitavo vrijeme imati uz sebe medvjedića dobra srca i on joj može davati ružičaste i bijele oblake, ako joj to godi. Pitajte je treba li joj još što da bi mogla nastaviti. Millie: Želi majku uz sebe. Sasha: Pozovite majku. Millie: Majka je ondje. Sad je spremna. Sasha: Vodite me kroz sjećanje. Kamo ćemo sad? Millie: U trenutak kad me pokušavao pritisnuti uz stol i... Sasha: Imate U sliku toga? Millie: Imam. Pritisnuo ju je uz stol. Vrišti. Sasha: Dobro. Zaustavite prizor. Primite je za ruku. Lupkajte po njoj kao što ste lupkali prije. Millie lupka po hologramu. Sasha: Pitajte što joj treba da bi se osjećala drugačije u danoj situaciji? Millie: Stvar bi se trebala drugačije odvijati. Sasha: Potrudit ćemo se da tako i bude. Provjerite kako je - zanima me lutko se sada osjeća. Kakvu je životnu pouku izvukla iz ove situacije? Što je naučila iz situacije kad ju je pritisnuo za stol? Milile: Ne znam. Sasha: Dobro, poslije ćemo se tomu vratiti. Zasad mi recite gdje osjeća napetost. Millie: U glavi. Pritisnuo joj je glavu o stol. Sasha: Pitajte je što želi učiniti. Millie: Ne želi da joj stavlja ruku na glavu i da je drži. I majka plače. Sasha: Moramo to riješiti, zar ne? Da se situacija drugačije odvija, biste li voljeli da se majka drugačije postavi? Millie: Bih. Mislim da bih joj sjedila u krilu. Sasha: Dobro. Umirite svoje mlade jastvo. Primite je za ruku. Liječnik ju je sad pustio, zar ne? Millie: Da. Sasha: Lupkajte po njoj i uvjerite je kako nije u opasnosti i kako je najbolje da sjedi u majčinu krilu. Je li to u redu? Millie: Jest. Ali i dalje se boji onog što će se dogoditi. Sasha: Dobro. Moramo li učinili što u vezi s tim liječnikom? Millie: Da. Zapravo se radi o medicinskoj sestri. Sasha: Medicinskoj sestri. Što moramo učiniti? Millie: Smanjiti njezine velike ruke. Sasha: Dobro. Kako ćemo to učiniti? Da popije jednu od onih tableta za smanjivanje, kao u „Alisi u Zemlji čudesa"? Millie: Da. Takva bi tableta bila odlična! Sasha: Je li djelovala? Millie: Jest. Sasha: Ima li sestra sad manje ruke? Millie: Ima. Sasha: Što sad? Millie: Želi vidjeli hoće li sve bili u redu s ukapavanjem kapi za oči. Sasha: Prije nego što joj počnu kapati kapi, primite je za ruku i počnite lupkali po vanjskoj strani. Dajte joj do znanja da ste uz nju i da svuda oko nje lete oblaci koje šalje medvjedić dobra srca. Pustile je da to u miru doživi. Recite mi kad budete imali osjećaj da je prizor završio ili ako vam zatreba pomoć ili podrška za sljedeći korak. Millie: Ne, dobro je. Sasha: Dobila je kapi? Millie: Da. Sasha: Bilo je bezbolno? Millie: Da. Sasha: Sjajno. Događa li se još što poslije toga? Millie: Ne. Sasha: Odlično. Kamo bi željela sada? Millie: Kući. Natrag na ljuljačku. Sasha: Odlično. Vodite je na ljuljačku. Želi li još koga uza se? Millie: Majku i oca. Sasha: Dovedite ih. Što sad radi? Smije li se, igra? Millie: Samo se ljulja na ljuljački. Sasha: Dobro. Je li nasmiješena? Millie: Jest. Sasha: Osnažite tu sliku nje na ljuljački, tako da steknete jak osjećaj njezina zadovoljstva i sreće. Unesite sliku u svijest i pošaljite je čitavom tijelu dajući mu do znanja da se radi o pozitivnom sjećanju. Pustite je da prođe svim stanicama tijela, reprogramirajući ih na svim razinama, a onda je unesite u srce. Neka bude intenzivna i blještava. Koje boje povezujete sa slikom? Millie: Ružičastu i bijelu. Sasha: Ah, boje medvjedića dobra srca! Neka te ružičaste i bijele boje oko slike budu doista intenzivne. Steknite jak osjećaj toga u srcu. Neka sva sloboda, radost, sreća i optimizam tog trenutka uđu u sliku. Kada budu doista jaki, pošaljite tu sliku iz srca natrag u univerzum. Recite mi kad budete imali osjećaj da ste završili proces. Slijedi stanka dok Millie provodi Sashine upute. Millie: Dobro. Sasha: Sjajno. Vratite se sad na trenutak natrag. Otvorite oči. Kad se vratite, želim da zatvorite oči i prizovete u svijest prvotno sjećanje. Želim da ponajprije provjerite je li se što promijenilo i osjećate li kakvu napetost. Polako prizovite sjećanje. Slijedi stanka dok Millie provjerava rezultate rada. Millie: Osjećam još malu napetost. Kad sam pokušala pobjeći, istrčala sam kroz vrata i zavukla se pod nekakve stolce. Primili su me za struk i izvukli van. Sasha: Dobro, znači da nam je dio promaknuo. Vratite se u sliku. Gdje osjećate napetost? Millie: Posvuda. Osjećam paniku zato što su me uhvatili. Millie zaustavlja prizor. Izvodi nekoliko krugova lupkanja po osjećaju panike. Sasha: Razgovarajte sad s njom. Oslonite se na sve svoje znanje i mudrost, i kao više jastvo dajte joj do znanja da će sve biti u redu. Millie: Sad je dobro. Sasha: Odvedite taj dio sebe na ljuljačku. Millie: Već je ondje. Sretna je. Sasha: Dobro, provjerite opet taj dio. Vidite li ih kako vas vuku za struk? Millie: Ne. Dobro je. Na ljuljački je. Sasha: Želim da sad opet sve provjerite. Prizovite sjećanje. Neka bude doista intenzivno. Zamislite ga kao veliku, živu sliku na golemom ekranu. Neka i zvuk bude doista jak. Živo zamislite kapi za oči i ruke medicinske sestre. Millie: Ne vidim taj prizor više tako Sasha: Što vidite? Možete otvorili oči Millie: Zapravo, ne vidim ništa. Malo je smiješno da sam se dovela u takvo stanje! Sasha: Razumljivo je, bili ste jako mali. Millie: Da. Sasha: Odlično ste to odradili. Bravo! Nakon tretmana Sasha i Millie razgovarale su o osjećaju bespomoćnosti koji se javio tijekom tretmana. Millie je otkrila da joj se čitav život provlačio kao tema. 18. POGLAVLJE DALJNJI PRIMJERI Slijede analize slučajeva drugih praktičara reprogramiranja životne matrice koje potvrđuju snagu i jednostavnost ove tehnike. Kontaktne podatke praktičara koji su provodili sljedeće tretmane možete naći na kraju knjige. Promijenili smo imena klijenata kako bismo im zaštitili privatnost. Josh i kikiriki Rebekah Roberts Radila sam s osmogodišnjim Joshom na strahu koji mu se sve negativnije odražavao na svakodnevni život. Bio je alergičan na orašaslo voće i zato je njegova majka neprestano uz sebe imala injekciju s antihistaminikom i oboje su stekli naviku čitanja deklaracija na prehrambenim proizvodima provjeravajući sadrže li orašasto voće. Sve je to bilo pod kontrolom dok se nije dogodio incident koji je Joshov oprez pred hranom pretvorio u pravi strah. Josh je volio bučine sjemenke i tog je dana pojeo određenu količinu omiljene marke kad je majka uzela paketić i uzrujanim glasom rekla: „Piše da mogu u tragovima sadržavati orašasto voće!" No sadržaj paketića nije se promijenio. Tvrtka je samo pomnije počela deklarirati sastojke. Međutim, u tom djeliću sekunde, čuvši majčin uzrujan glas i znajući da je pojeo nekoliko sjemenki, Josh je zapao u šok i stvorio se nov strah. Sljedećih nekoliko mjeseci Josh je počeo odbijati sve više namirnica dok mu se prehrana nije svela na peciva, namaz „Marmite" i još pokoju stvar. Sve je više gubio na težini. Usto noću su ga hvatali napadaji panike. Rekao je majci da se osjeća kao da mu se grlo zatvara kad legne spavali. Oboje su bili uznemireni. Josh je znao za EFT, jer mu je majka bila prakličarka, i njime je riješio već neke probleme. No ovdje se odbijao da majka ili bilo tko drugi lupka po njemu. Bio je vrlo pametan i samostalan. Kako mu se pomoć nalazila doslovce nadohvat ruke, majka mu je bila na sto muka. Znala sam da moram drugačije pristupiti problemu. I tako, dok smo jednog dana zajedno ručali, počela sam Joshu govoriti o reprogramiranju životne matrice i o tome kako možemo putovati kroz vrijeme i svladati strahove nastale u prošlosti. Budući da se zaintrigirao za temu, zamolila sam ga da zamisli dan kad se prvi put prestrašio konzumiranja namirnica koje sadrže orašasto voće. Kao većina djece, i on je imao sposobnost vizualiziranja i bio je iznimno kreativan tako da je u Irenu u glavi imao jasnu sliku svojeg mlađeg jastva. Rekla sam mu da ćemo uskoro ući u sliku i pomoći mu. No prije toga pitala sam ga želi li se naoružati kakvim nadnaravnim moćima ili povesti nekog sa sobom, kakvog junaka, Spidermana ili nekog sličnog. Rekao je: „Ne, idem sam." Smatrao je da ima sve što treba. Grickajući pecivo, zatvorio je oči i zamislio da prilazi hologramu. Nije htio da lupkam po njemu, tako da sam umjesto toga lupkala po sebi. Rekla sam mu da pita ho ogrcim kako se osjeća. Pitao je, ali nije mi htio reći ništa o tome. Rekla sam: „To je sasvim u redu, ne moram ništa znati. Samo mu budi najbolji prijatelj i nauči ga lupkati." To je bilo dovoljno da ga zainteresiram. Sjedili smo tako dvije minute. On je zatvorenih očiju grickao pecivo, a ja sam tiho lupkala po sebi. Kad je završio, otvorio je oči i rekao: "To sad izgleda malo sretnije" k a o da je to najnormalnija stvar na svijetu. Pitala sam ga kako sad izgleda slika. Rekao mi je da je isprva bila poput onih staromodnih slikovnica kod kojih bi se brzim listanjem stvarao dojam crtica. No kad je počeo lupkati po hologramu, slika se „zamrznula". Trebalo je još raditi i on je to vrlo spremno prihvatio kao svoj novi projekt. Radio je malo po malo kako bi sve više pomogao svoeem mlađem jastvu. Svaki put kad bi uspio, darovao bi sebi naljepnicu u smješka kao nagradu. A onda je njegova majka ušla u prostoriju pa je primijenio repogramiranje životne matrice na njoj, sjetivši se da majka pati od straha od visine, još otkad su prije nekoliko godina šetali po brdima. Bilo je predivno vidjeti kako doista razumije djelovanje razumije životne matrice i kako se osjeća čak toliko osnaženim da može pomoći svojoj majci Dva mjeseca poslije nazvala sam i razgovarala s Joshom i njegovom majkom jer me zanimalo kako stoje stvari s prehranom. Josh je bio o vrlo razgovorljiv preko telefona. Primijetila sam i da veoma spremno govori o svojim problemima. Prije je bio dosta suzdržan tako da je ova nova otvorenost jasno pokazivala da je došlo do promjene. Rekao mi je da prilično često „putuje kroz vrijeme" i da je strah od hrane sasvim nestao te da sad jede čokoladu, kekse, kolače, sladoled i kremu od jaja! Jede i druge namirnice poput povrća, piletine i riže. Sve u svemu, bio je veseliji, budniji, sretniji i oslobođen od straha koji mu je donedavno toliko ograničavao prehrambene navike. Peggy i dječja kolica Caroline Rolling Margaret je bila u ranim sedamdesetima, a od klaustrofobije je patila otkako zna za sebe. Nije mogla putovati sjedeći na stražnjem sjedalu automobila, vozeći se vlakom, avionom ili brodom. Usto često se osjećala nelagodno na nepoznatim mjestima gdje nije znala kako otvoriti prozor ili brzo pronaći izlaz. Čak joj je i parkiranje na višekatnim parkiralištima bilo problem. Stanje se dodatno pogoršalo kad ju je muž slučajno zaključao u autu. Bila je zatvorena minutu ili dvije, ali to je bilo dovoljno da je uhvati panika. Rekla mi je da je prije nekoliko godina potražila pomoć za tu fobiju, no kazali su joj da je se neće moći riješiti s obzirom na to da već tako dugo pati od nje. Srećom nedavno je čula za EFT i odlučila je provjeriti može li joj pomoći. Budući da se zbog sjećanja na incident s autom Margaret osjećala neugodno ujedinim prijevoznim sredstvima kojima se koristila, počeli smo tretman od toga. Na spomen zatočenosti u autu, Margaret je razinu intenziteta označila „višom od deset". Lice joj se zažarilo i srce joj je mahnito lupalo, tako da smo lupkale po fizičkim simptomima koje je osjećala. Nakon jednog kruga, subjektivna jedinica nelagode spustila se na sedam i smanjilo se rumenilo. Nakon drugog kruga subjektivna jedinica nelagode pala je na pet. Usred trećeg kruga Margaret je prestala lupkati i opisala je sjećanje na sebe u dobi od 15 mjeseci. Njezinja majka podigla je Peggy (kako su je tad zvali) uz riječi: "Nemam sad vremena baviti se tobom, moraš spavati" i spustila je u kolica, čvrsto namjestivši presvlake. Margaret je rekla kako Peggy nije željela biti u kolicima, nije joj se sviđao njihov miris (poput voštanog platna) i htjela se igrati s bratom. Rekla je da Peggy nije mogla ništa vidjeti preko presvlake kolica. Pokušala ju je prstima povući dolje, ali nije mogla. Plakala je. Zamolila sam Margaret da objasni Peggj tko je i da joj je došla pomoći. Margaret je rekla da Peggy razumije. Dok sam lupkala po Margaret, ona je lupkala po Peggy. Usredotočile smo se na uzrujanu i uplakanu Peggy. Kad se smirila, lupkale smo po njezinu gnjevu prema majci zato što ju je stavila u kolica. Treba naglasiti da Margaret nije bila uznemirena tijekom procesa. Nakon što je Margaret rekla da je Peggy dobro i da shvaća kako je majka postupila najbolje što je mogla, pitala sam može li se što učiniti da se situacija poboljša. Peggy je htjela da Margaret zatraži od majke da s kolica makne presvlaku. Učinila je to, majka je u klonila presvlaku i Margaretino se lice i držanje primjetno opustilo. Kad sam je pitala kako je Peggy; odgovorila je: „Sretna je. Sada spava.' Prije završetku tretmana, provjerila sam kako se Margaret osjeća zbog zatočenosti u autu. Vidjela je smiješnu stranu situacije i čak se nasmijala. Vidjela sam se s Margaret nekoliko dana poslije i povezla sam je autom. Bez ikakvog razmišljanja ponudila je svoje mjesto još jednoj osobi koja je bila s nama, i sjela na stražnje sjedalo, gdje je mirno i zadovoljno sjedila dok nismo stigle do njezina odredišta. Sada se redovito koristi dizalom (na višekatnim parkiralištima!) i kaže da se osjeća sasvim ugodno u nepoznatim zgradama. Intenzivan strah od kojeg je patila preko 70 godina nestao je u otprilike 25 minuta uz minimalan osjećaj nelagode. Joine alergije Jo Trewartha piše o vlastitom nevjerojatnom slučaju Kao polaznica treće razine Karlova tečaja EFT-a i kao netko tko je najveći dio života patio od kronične autoimune bolesti, uključići i nepodnošenje hrane, silno sam željela saznati kako EFT može pomoći alergičarima. Karl me pozvao da budem demonstratorica na tretmanu u kojem je spojio repogramiranje životne matrice s tradicionalnim EFT-om. Konačan je rezultat bio nevjerojatan. Kako biste u potpunosti shvatili razmjere promjena koje su se dogodile, moram vam najprije iznijeti pozadinu svojeg slučaja. Nedugo nakon što sam u ljeto 2003. rodila svojeg predivnog sinčića, zdravlje mi se jako narušilo. Nisam imala gotovo nikakve snage ni energije, tijelo mi je prekrila psorijaza, zglobove mi je mučio bolni artritis i jedva da sam mogla ustati sa stolca ili hodati. Kako sam se morala brinuti za novorođenče, bilo je neophodno da budem optimalnog zdravlja. Čim su se spomenuti problemi počeli manifestirati, izbacila sam mliječne proizvode, prešla na strogu prehranu za suzbijanje kandide i počela uzimati probiotike. To mi je dvije godine prije preporučio jedan kineziolog i time bitno pomogao u uklanjaju bolova iz zglobova, sve do ovog teškog razbuktavanja bolesti. U trudnoći sam ponovno počela jesti pšenicu, mliječne proizvode i šećer zato što sam žudjela za takvim namirnicama. I činilo se, na moju sreću, da uopće ne reagiram na njih. No iako sam se nakon sinova rođenja opet pridržavala stroge dijete, bolovi iz zglobova, nažalost, nisu se povlačili. U siječnju 2004. stanje se toliko pogoršalo da mi je ugrožavalo život. Usto što su me mučili problemi uzrokovani bolovima i nepokretnošću, završila sam u bolnici zbog pustularne psorijaze i akutnog celulitisa. Antibiotici i imunosupresivi s vremenom su ublažili kožne simptome, no i dalje su me svakodnevno mučili ukočeni zglobovi, bol i iscrpljenost. U kolovozu 2005. iz čistog sam očaja specijalistu za liječenje alergija i okolišne bolesti iz vlastita džepa platila golem iznos za konzultacije, pretrage i imunoterapiju malim dozama. U više od šest dana pretraga testirali su me na 48 različitih namirnica i kemikalija i, na moj užas, pokazalo se da, u ovoj ili onoj mjeri, ne podnosim ni jednu. Kad razmišljam o demonstraciji reprogramiranja životne matrice održanoj prije nekoliko mjeseci, sjećam se da sam se pitala: „Kako reprogramiranje životne matrice može riješiti nepodnošenje hrane?" Karl je počeo demonstraciju tako što me pitao koje mi namirnice stvaraju zdrastvene probleme. Počeli smo konvencionalnim EFT-om i usredotočili smo se na naračin sok, napitak u kojem sam kao dijele uživala svaki dan. Karl me onda usmjerio na pojam simptoma što me dovelo sjećanja na doba kad sam kao 15-godišnjak radila pretrage u bolnici, netom prije nego što mi je dijagnosticiram artritis. Zamislila sam da lupkam po hologramu u bolničkoj haljini, s golemim oteklim koljenima, dok čekam rendgensko snimanje. Nakon toga otišli smo do ranijeg hologramu, male djevojčice na farmi mojih djeda i bake. Hologram se osjećao loše, imao je astmu i simptome peludne groznice. Usto bio je usamljen zato što se zbog mnogo posla na farmi baka i djed nisu imali vremena njime baviti. U svojem sjećanju sjela sam s hologramom na kauč i lupkala sam po njemu. Ostavili smo ga dok se s mojim bratom i odraslim jastvom sav sretan igrao s kockicama Lega. Zatim smo se usredotočili na hologram nastao zbog mojeg osjećaja da je moj brat kao dijete uvijek dobivao zanimljivije darove nego ja. Sjećam se da sam, tapkajući po sebi tijekom ovog tretmana, preoblikovala svoj način razmišljanja: „Čini se da je glasnije od mene tražio što želi " To me dovelo do još jednog sjećanja iz djetinjstva: sjećanja na smrt moje mlade tete stradale u prometnoj nesreći. Imala sam šest godina pa mi stoga nisu rekli sve pojedinosti. Kad sam nekoliko godina poslije, našavši novinski isječak o nesreći, otkrila istinu, bila sam ljuta što su mi lagali. Naime rekli su mi da se teta poskliznula i udarila glavom. Lupkala sam po hologramu i razgovarala sam s ocem. Rekla sam mu da je bila tužna što joj nisu rekli istinu. Dobila sam objašnjenje: mislio je da mala Jo, sazna li istinu, nikad više ne bi htjela ući u auto. Nakon tretmana reprogramiranja životne matrice nisam ispira zapazila nikakve veće promjene, no pet noći poslije probudila sam se u silne sate, što mi je sasvim nesvojstveno. Nisam mogla podići lijevu ruku i toliko sam se tresla da su mi zubi cvokotali. Noć nije bila hladna. Iako sam pokušala ostati smirena, malo sam se bojala. U glavi sam imala sliku svojih jadnih nogu kako su prije nekoliko godina, dok sam bolovala od celulitisa, bile prekrivene puslidarnom psorijazom. Razmišljajući o tome, sjetila sam se da mi je i tad ruka djelovala teško. Još mi je neko vrijeme bilo hladno, a onda je uslijedila druga krajnost: vrućina i znojenje. I taj se osjećaj zadržao neko vrijeme. Pretpostavila sam da prolazim krizu ozdravljenja. Kad sam se javila Karlu, potvrdio je da je vjerojatno o tome riječ. Budući da sam imala tako naporu noć, sljedeći dan nisam išla na posao. Dok sam sjedila kod kuće, u glavi mi se opet javila slika - slika mene kao djevojčice kako se kasno navečer vraćam s farme, sjedeći na stražnjem sjedalu s torbom punom fazonovog mesa. Posmislila sam da je to sigurno važno i zato sam tu sliku utisnula u matricu. Nekoliko sati poslije bila sam u supermarketu i nekim sam čudom osjetila potrebu za mesom, koje godinama nisam jela jer me i sama pomisao na to odbijala. Nakon nekoliko tjedana iz puke sam radoznalosti provjerila kako stoji situacija s mojim nepodnošenjem namirnica. Dok sam nakon prve pretrage reagirala na svih 48 tvari, sada nisam podnosila samo pšenicu, šećer i jagode. I dalje pokušavam shvatiti kako mi je bavljenje tim specifičnim sjećanjima moglo pomoći da se riješim dugotrajnih problema. No eto, opisujem svoj slučaj pet mjeseci nakon te kratke demonstracije reprogramiranja životne matrice i rezultati su još tu. Ja sam, naravno, oduševljena. Jenny i kava Praktičar: James Robinson Jenny je godinama patila od iznimno rijetke alergije na kavu. Stanje joj je bilo tako teško da bi je već i sam miris kave paralizirao. Ne bi mogla govoriti, ne bi mogla pomaknuti ni jedan dio tijela i sasvim bi izgubila kontrolu nad mjehurom i crijevima. Alergija joj je stvarala velike neprilike u društvu zato što nitko oko Jenny nije smio piti kavu. Kad bi s prijateljicama otišla u restoran, ne bi smjele naručiti kavu i Jenny se nadala da je nitko i za okolnim stolovima nije naručio. Na poslu nitko u njezinoj blizini nije smio piti kavu ni razgovarat i s njom nakon što ju je popio. Čak je i prolaženje ispred kafića u glavnoj ulici moglo biti opasno. Jennyin život izvan vlastita doma bio je više-manje poput minskog polja i posvuda je sa sobom morala nositi protulijek za slučaj alergijske reakcije. Godinama ju je proganjao strah od alergije i isprobala je sve oblike konvencionalnog i alternativnog liječenja, bez rezultata. K meni je na tretman došla kako bi iskusila nešto s čim se nikad prije nije susrela nit i je za to čula. Izgubila je svaku nadu da će se izliječiti od alergije i zato je tražila samo nešto što će joj smanjiti nelagodu. Polako sam lupkao po Jenny i pitao je kad se alergija prvi put javila i što se dogadilo u to vrijeme. Na površinu je gotovo odmah izronilo jedno sjećanje. Jenny je naime bila u vezi u kojoj ju je partner zlostavljao. Ono čega se odmah sjetila bila je situacija kad ju je partner jednom tukao i verbalno zlostavljao dok je bila gola. Otada se jako bojala biti gola pred nekim. Pitao sam je što osjeća kad se toga sjeti. Odgovorila je: „Osjećam... bijes ." Konvencionalnim smo EFT-om lupkali po bijesu. Potaknuo sam je da za to vrijeme izbacuje ljutnju, sve dok se donekle ne rasprši. Usmjerio sam onda Jenny u reprogramiranje prizora u matrici na trenutak u sjećanju kad je bila gola i dobivala batine. Zamolio sam je da priđe hologramu, da se predstavi, da je čvrsto zagrli i kaže kako je voli i kako joj je došla pomoći. Predložio sam joj da pita hologram što osjeća. Budući da je odgovor glasio „Gnjev", Jenny je lupkala po njoj da smanji intenzitet tog osjećaja. Zatim ju je pitala što joj treba. Odgovorila je da samo želi da netko pretuče njezina dečka da i sam osjeti kako je to. Jenny je pozvala svojeg brata kako bi joj pomogao da se osveti. Dao sam joj dovoljno vremena da to učini. Pitao sam zatim Jenny želi li hologram što reći njezinu nasilnom partneru. Primjerice kako se zbog njega osjećala i kako je na nju djelovalo njegovo ponašanje. Spremno je to prihvatila i neko je vrijeme bijesno izražavala svoje osjećaje. Kad je završila, zatražio sam Jenny da provjeri kako se hologram osjeća. Odgovorila je da se osjeća odlično, gnjev je sav nestao i obuzeo ju je mir. Odvela je hologram na novo mjesto i slika je na uobičajen način kroz um i tijelo poslana u matricu . Zamolio sam je zatim da se vrati prvotnom sjećanju i da mi kaže je li što ostalo. Nije ostalo ništa osim osjećaja mira. Osjećao sam da ovo nije bio uzrok alergije nego možda samo čimbenik koji joj je pridonosio. Zamolio sam stoga Jenny da ispita je to zaista temeljni krivac alergije na kavu. Polako sam lupkao po njoj dok je razmišljala o tome. Onda je shvatila da je alergija na kavu nastala u situaciji kad se zbog partnerova nasilnog ponašanja morala skloniti u sigurnu kuću. U sigurnoj kući mnogo je ljudi neprestano pilo kavu i miris ju je sad podsvjesno vraćao strahu i traumi iz tog vremena Zamolio sam je da potraži neko istaknuto sjećanje i sigurne kuče. Kad je imala jasnu sliku sebe, okoline i ostalih ljudi, usmjerio sam je u duljnje reprogramranje priznora u matrici. Lupkajući po njoj, zamolio sam je da priđe svojem mlađem jastvu, da se predstavi i kaže da joj je došla pomoći. Predložio sam joj da čvrsto zagrli svoje mlade jastvo, da joj kaže kako je jako voli i kako razumije sve što je prošla i što još prolazi. Također sam joj rekao da da mlađem jastvu do znanja kako ne mora patiti sama zato što će joj Jenny pomoći i učiniti sve što je u njezinoj moći da joj bude bolje. Jenny je pitala mlade jastvo kako se osjeća dok lupka po njoj. Odgovorila je da se boji, pa smo lupkali po strahu. Jenny je zatim pitala što bismo mogli učiniti da se osjeća sigurnije i postoji li tko koga bismo mogli dovesti kako bi je zaštitio. Htjela je uz sebe oca i brata. Obojica su je zagrlili i dali joj do znanja da je sigurna. Predložio sam zatim Jenny da njezinu mlađem jastvu ispunimo koju želju. Htjela je napustiti sigurnu kuću i prošetati se predivnim livadama po kojima se nekoć igrala. Rekao sam joj da se ne žuri, da uživa u lijepoj šetnji s mladim jastvom te da mi kaže kada dosegnu kakav plato kako bismo mogli krenuti na sljedeći korak. Kad je osjetila da je proces završio, Jenny je čvrsto zagrlila svoje mlade jastvo i rekla joj da je voli. Ovo je sjećanje na uobičajen način prošlo umom, kroz tijelo i srce i na kraju, poslano je u matricu Kad je bila spremna, zamolio sam Jenny da se vrati prvotnom sjećanju i kaže što vidi. Odgovorila je da je ostalo samo novo sjećanje na livadu te daje ono sretno i pozitivno. Kako bih ga provjerio, pitao sam je što misli o tome da pomiriše kavu. Nevjerojatno, ali odgovorila je da ne bi imala ništa protiv. Zamolio sam je da vizualizira sebe kako miriše kavu. Nije bilo apsolutno nikakve reakcije. To je bilo veoma neobično, jer je već i sama pomisao na kavu izazivala nekakvu reakciju. Jenny je silno željela testirati svoj napredak. To je bilo protivno smjernicama obuke koju sam prošao za reprogramiranje životne matrice, a u kojima se jasno navodi da se takva teška alergija ne bi smjela testirati. Međutim Jenny je na sebe preuzela odgovornost testiranja svoje reakcije. Istaknula je da joj alergija ionako upravlja svakim trenutkom u životu te da se često susreće s mirisom kave. Pripremila je protulijek i upalila ine što da činim počne li se paralizirati. Nakon toga donio sam staklenku kave i dao joj da je gleda. Bilo kakvu reakciju koja bi se pojavila spremno bih tretirao konvencionalnim EFT-om, međutim reakcija je nekim čađom izostala, Nakon toga Jenny je htjela da joj zatvorenu staklenku držim pod nosom, Neprestano sam tražio bilo kakve znakove alergijske reakcije, no nije ih bilo. Onda sam uklonio poklopac. Jenny je i dalje bila dobro. Pokazao samo joj da je folija još gore te da, prije nego što je maknem, moram provjeriti ima li kakve reakcije. I dalje je bila dobro. Kad sam bio siguran da je spremna, probušio sam foliju, sjedeći podalje od nje. Zatim sam joj postupno približavao staklenku, a ona je udisala miris kave. Sa svakim korakom tražio sam znakove reakcije. Bio sam sve bliže, a onda je nenadano zgrabila staklenku iz moje ruke i stavila je pod nos, duboko udišući! Nasmiješila se od uha do uha. Nije mogla vjerovati da može mirisati kavu i osjećati se dobro. Jenny nije imala nikakvu želju za konzumiranjem kave. Život joj se bitno promijenio otkako je miris kave nije paralizirao. Poslije mi je javila da može držati otvorenu staklenku i duboko udisati, a da ne osjeća nikakve fizičke ni emocionalne posljedice. Bila je sasvim smirena i nije imala problema s tim da je netko vidi golu. Mislim daje bila veoma hrabra što mi je dopustila da testiram rezultate našeg rada. Iznimno sam joj zahvalan. Iako je klijentica inzistirala na tome da testira svoju alergiju, naglašavamo da su okolnosti njezina slučaja bile neobične te da obično ne preporučamo testiranje alergije ovakvog intenziteta. Adam i kutija s alatom Praktičarka: Gina Schofield Adam mi se obratio jer je imao osjećaj da mu život nema svrhu; nije ispunjavao svoje potencijale i bio je veoma frustriran, lako je vrlo kreativna osoba, te školovani keramičar i stolar, nikad svojim vještinama nije dovoljno zarađivao i obično je držao tečajeve za hobiste i dekorirao za druge ljude. Mada ga je to djelomice zadovoljavalo, osjećao je da u svojoj kreativnosti nije onoliko slobodan koliko bi lo želio biti. Imao je problema i s privlačenjem novca. Uvijek je nekako spajao kraj s krajem, no rijetko je imao osjećaj financijske sigurnosti. Zamolila sam ga da u postocima izrazi koliko vjeruje u sljedeće tvrdnje „Nije u redu imali više novca od ostalih", i nosilo je 70 posto; „Ne zaslužujem ljubav", također 70 posto; „Nije fer" 80 posto. Razmatrajući ova suštinska uvjerenja, iznenada je spomenuo kako nije završio tečaj šumarstva koji je započeo, jer bi morao podučavati skupine, a smatrao je da to nije u stanju. Međutim kad mu je prijatelj koji ga je zaposlio rekao da je za praksu podučavanja mogao iskoristiti postojeću skupinu, Adam je shvatio da je sam sebe sabotirao. Bio je razočaran sobom što nije stekao potrebne kvalifikacije i što si nije omogućio da radi nešto što doista voli - da bude u šumi i da se s djecom bavi kreativnim radom. Zamolila sam ga da razmisli o toj situaciji i da se unese u osjećaj. Rekao je da se radilo o očaju kojem je subjektivna jedinica nelagode iznosila osam. Vidio ga je u narančastoj boji, kao mljevenu pšenicu. Izveo je krug lupkanja po „tom narančastom očaju' u trbuhu, nazivajući ga i mljevenom pšenicom, što je izazvalo mnogo smijeha i brzo pridonijelo promjeni osjećaja. Kad sam ga pitala, rekao je da se osjećaj promijenio u razočaranje te da je sad bio u prsima. Pitala sam: „Da je životinja, o kakvoj bi se životinji radilo?" Odgovorio je: „O plavoj četvrtastoj antilopi." Pitala sam što mu životinja želi reći. „Zašto me nisi završio? Što te omelo? To je tako tipično za tebe. " Izveli smo nekoliko krugova konvencionalnog EFT-a uz rečenicu „ta plava četvrtasta antilopa koja je razočarana." Pitala sam Adama misli li da zaslužuje biti sretan u životu. Tvrdnji „ne zaslužujem sreću" pripisao je 80 posto. Pitala sam ga kako se antilopa sad osjeća. Ispružila se i protegnula po njegovim ramenima pa sve dolje u ruke. Pitala sam ga kako se osjeća - odgovor je glasio: „Frustrirano." Pitala sam ga zašto ne može izaći. Odgovorio je: „Ne želim je pustiti ." Pitala sam ne pušta li je zato što vani nije sigurna. Odgovorio je: „Da." Pitala sam nije li sigurna da bude kreativna i da ispuni njegove potencijale. Odgovorio je: „Dal" Onda se iznenada sjetio svojeg oca kad mu je kao petogodišnjaku dao dječju kutiju s alatom. Bili smo uz hologram. Adam je ušao u prizor. Dobio je krasnu kutiju s dječjim alatom i bio je jako uzbuđen. No otac mu nije dao nikakvo drvo ili kakav drugi materijal da radi s njim. I zato je kreativni i poduzetni petogodišnji Adam zabio čavle u prag ulaznih vrata kako bi onemogućio lopovima da udu u kuću ! Usmjerila sam Adama da lupka po hologramu koji je počeo plakati kad se otac naljutio što je začavlio ulazna vrata. Hologram se brzo smirio. Pitala sam koju je životnu pouku mali Adam izvukao iz ovog događaja Odgovorio je: „Da se trebam bojati izrazili sebe i isprobati stvari." A onda je odrasli Adam zaplakao i rekao: „Upravo sam otkrio zašto nikad nisam mogao živjeti od svojeg rada i zašto sam uvijek sabotirao samog sebe. Naučio sam da je opasno i da ću biti kažnjen budem li kreativan i budem li slijedio svoje potrebe." Adam je nastavio lupkati po hologramu. Zamolila sam da pita hologram što osjeća. Rekao je: „Mogu se igrati kako želim." Izveli smo jedan krug lupkanja na tu temu. Adamov je hologram sad bio mnogo mirniji. Predložila sam mu da ga pita što bi volio da se dogodilo umjesto očeva korenja. Rado bi da mu je otac pokazao kako se koristiti alatom i da mu je dao materijal s kojim je mogao raditi. Odrasli Adam zamislio je kako lupka po ocu. Hologram je rekao ocu kako bi volio da mu pokaže kako se koristi alat. U ovom prizoru otac je spremno pomogao. Nije znao da je na njemu da pomogne svojem sinu nego je čekao da mali Adam pita, što ovaj nije učinio. Stoga kad je hologram zamolio oca za pomoć, spontano su zajedno izgradili minijaturna vrata i okvir i mali je Adam bio oduševljen. I tekla sam Adamu da pita hologram žele li otići nekamo i zabaviti se. Adam, hologram i otac otišli su graditi kućicu na drvetu. Nakon što je sve to bilo jedno ugodno iskustvo, Adam je novu sliku unio u um pa u srce. Intenzivirao joj je boje i pozitivne emocije, a onda ju je poslao u polje. Kad je otvorio oči i vratio se u sadašnjost, zamolila sam ga da nakratko opet zatvori oči i da se vrati u sjećanje kad mu je otac darovao alat kako bi vidio je li se slika promijenila. Rekao je da je prizor sad vrlo sretan: mali Adam traži oca da mu pokaže kako da se koristi alatom. Otac mu pokazuje i onda zajedno u šupi izrađuju predmete. Prijašnji očaj i osjećaje izrazili smo tvrdnjama „Nije fer", „Nije u redu imali više novca od ostalih","Ne zaslužujem ljubav" i „Ne zaslužujem sreču". Rekao je da s tim više nema problema i da mu nije jasno kako je ikad i imao. Na kraja tretmana Adam je bio mnogo sretniji i djelovao je prisutnije. Simptomi prehlade, koji su na početku tretmana bili veoma vidljivi, povukli su se. Adam je s lakoćom mogao zamisliti da se kvalificira šumara. Više nije imao potrebu sabotirati svoju kreativnost. Usto antilopa se pretvorila u dvije antilope, svaka u jednoj ruci, obje spremne da rade kroz njega i da stvaraju! Nekoliko dana poslije Adam mi je rekao da napokon više ne obilazi trgovine s rabljenim dječjim alatom koji daruje sinovima. Usto sad se lakše povezivao i igrao sa svojim dječacima i u potpunosti je u njima mogao uživati. Od alergije do obilja Praktičarka: Sondra Rose Amber je životna trenerica koja je čitav život patila od alergija i astme. Željela je raditi na nekim od svojih ranih sjećanja kako bi smanjila i, po mogućnosti, eliminirala simptome koji su je mučili. Već je prije radila s jednim praktičarom i bila je svjesna veze između alergija i straha od svijeta. Bila je iznimno osjetljivo dijete koje je odrastalo u predgrađu u kaotičnom kućanstvu s mnogo vike i stresa zbog nedostatka novca. Odlučile smo se pozabaviti sjećanjem na anafilaktički šok izazvan brazilskim oraščićem koji je pojela za Božić. To joj se dogodilo u dobi od osam godina kad je posjetila obitelj svojeg ujaka alkoholičara. Amber je već na prijašnjim tretmanima najveći dio nelagode vezane uz ovo sjećanje oslobodila konvencionalnim EFT-om, no sad je htjela isprobati reprogramiranje životne matrice. U sjećanju je bila na odjelu Hitne gdje su joj pružali pomoć zbog alergijske reakcije. Ušla je u sliku, prišla hologramu i otkrila da se još boji zbog otežanog disanja i zbog stegnutosti grla. Lupkale smo po fizičkim simptomima sve dok se hologram nije opustio. Onda smo je pitale što joj još treba. Nije joj se sviđala hladna atmosfera bolnice i htjela je otići. Nije htjela kući jer se ondje nije osjećala sigurnom. Pitala sam je kamo želi. Tada se dogodilo nešto neočekivano, iako ne baš sasvim iznenađujuće, s obzirom na Amberino djetinjstvo ispunjeno strahom. Hologram je poželio sasvim novo djetinjstvo i stvorio je novu sliku: živjela je u kući u Londonu. Imala je bogate roditelje koji su izgledali poput njezinih stvarnih roditelja samo što su bili opušteni, sretni, puni ljubavi i veoma velikodušni. Kuća je bila ispunjena crvenim i zlatnim ukrasima, mnoštvom hrane te osjećajem sreće i obilja. Amber je toliko uživala u novoj slici da je ostala s hologramom više od 15 minuta, detaljno opisujući prizor. U slici su se, zapravo, ostvarivale sve božićne želje koje je imala kao dijete. Uz nju su bili samo članovi obitelji koje je hologram volio. Dok je bila s hologramom u slici, lice joj se ozarilo opuštenim i blaženim osmijehom. Nisam je uopće požurivala i ovo je na nju imalo vrlo jak terapeutski učinak. Integrirale smo hologram tako što ga je Amber udahnula u srce, a onda i u polje. Zamolila sam je da provjeri je li ostalo što napetosti u prvotnoj slici. Osjećala se dobro i opušteno. Jasno da nije trebalo provjeriti njezinu alergiju na brazilske oraščiće. Prihvatila je to s obzirom na to da joj alergija nije bila problem u svakodnevnom životu. Više ju je privlačilo druženje s hologramom u novoj slici i upijanje pozitivne energije. Javila mi se nakon tjedan dana. Bila je šokirana promjenama u životu. Već ijedan dana nakon tretmana reprogramiranjem životne matrice udvostručio joj se broj klijenata, a s njima i prihod. Tri mjeseca poslije smanjio se intenzitet alergijskih simptoma i gotovo da uopće nije trebala lijek protiv astme. No smatrala je da na tome treba još raditi. Amber je uspjela održati razinu financijskog obilja i sad se sprema povisiti cijene svojih usluga. Produbila je uvjerenje u svoju sposobnost da privuče ono što želi te se osjeća opuštenijom i sretnijom glede novca. Charlie i nova škola Praktičarka: Carol Crowther Charlie je vrlo simpatičan, osjetljiv i inteligentan 11-godišnjak. Obožava igrali nogomet, odani je navijač Manchester Uniteda i po mojem mišljenju duhovniji je nego što bi se očekivalo za njegovu dob. Charliejeva me majka zamolila da posljednjih tjedana osnovne škole održim s njima tretman. Položio je testove i u rujnu je trebao krenuti u srednju školu. Brinuo ga je neugodan događaj s dva starija dječaku koji su također trebali pohađati njegovu novu školu. Za prvi mi se tretman tradicionalni EFT učinio primjerenijim. Filmskom tehnikom i lupkanjem uspješno smo uklonili tjeskobu izazvanu sjećanjem. Lupkali smo i po tjeskobi koju je osjećao glede duge vožnje autobusom do nove škole. Charlie je poslije došao i na moje predavanje i izlaganje o EFT-u. Izložio je čak i poster s točkama za lupkanje koji je nacrtao kako bi sudionicima olakšao praćenje predavanja. Vrlo je brzo naučio čitav proces i s priličnom je sigurnošću primjenjivao EFT. Drugi tretman imali smo nekoliko dana prije početka polaska u novu školu. Bio je zabrinut zbog prvog školskog dana. Budući da je s takvom lakoćom prihvatio EFT, odlučila sam isprobati s njim i reprogramiranje životne matrice. Dogodilo se doista nešto nevjerojatno i mislim da će to njegove riječi najbolje dočarati: "Bio sam zabrinut zbog polaska u novu školu. Carol mi je pokazala kako da svladam svoje strahove. Tražila je da razmišljam o nekim prijašnjim trenucima kad sam se bojao ići u školu. Dok je lupkala po meni, sjetio sam se prvog dana u osnovnoj školi. Nisam želio ići. Carol me zamolila da uđem u sliku, da sjednem na stražnje sjedalo očeva auta, iza sedmogodišnjeg Charlieja, te da lupkam po njegovu strahu od škole. Carol mije pomogla da zamislim da s tatom stojim na igralištu. Vidio sam sebe kako u dobi od sedam godina stojim u svojoj školskoj zgradi. Otac je govorio učiteljici da se jako bojim. Obgrlio sam ga i zarinuo glavu u njegov trbuh. Lupkao sam po svojem mlađem jastvu kako bih mu privukao pozornost. Okrenuo se i vidio me. Rekao sam mu tko sam. Lupkao sam po njemu i odveo ga u obilazak škole. Vratili smo se na igralište i predstavio sam ga njegovim novim prijateljima. Onda sam mu rekao da ću se brinuti za njega. Bio je jako sretan. Zatim sam ga odveo do učiteljice i oprostio se. Otac je otišao, no on je i dalje bio prilično sretan. I zato sam sada, kad se brinem zbog polaska u srednju školu, pozvao svoje 18-godišnje jastvo da me provede novom školom, da mi pokaže gdje je što i da se brine za mene. Kad krenem na fakultet, pozvat ću svoje 21 -godišnje jastvo!" Josiena potreba daje shvaćaju ozbiljno Psihoterapeutkinja i praktičarka EFT-a: Rachel Kent Katkad sam kao psihoterapeutkinja u svojoj praksi poticala klijente da kažu svojim roditeljima što ih ide, kao da su s njima u prostoriji. Klijenti bi onda osjetili olakšanje i komičnost obavljena posla. Katkad klijent to bi mogao učiniti zato što je bio naviknut emocionalno podržavati roditelje i ne izražavati svoje negativne osjećaje. U takvom bih slučaju pitala klijenta što bi roditelju dalo dovoljno snage da čuje klijentove osjećaje i zamolila bih ga da zamisli da roditelj ima tu snagu. Sljedeći primjer pokazuje kako sam na klijentici primijenila reprogramiranje životne matrice da bih postigla jednak cilj, s prilično dojmljivim rezultatima. Josie je došla na tretman EFT-a jer se osjećala kao „promašaj". Imala je odlične planove u životu, ali se iz nekog razloga kočila u njihovu ostvarivanju. Još nije mogla točno odredili što je tomu uzrok. U našem uvodnom razgovoru primijetila sam kako vjeruje da je ljudi na poslu ne shvaćaju ozbiljno. Smatrala je da je to koči u samostalnom održavanju radionica osobnog razvoja. Zamolila sam je da se prisjeti nekog trenutka kad je ljudi „nisu shvaćali ozbiljno". Sjetila se kako je nedavno staroj školskoj prijateljici oduševljeno govorila o odličnim novim tehnikama koje je isprobavala u svojoj terapijskoj praksi. Prijateljica je podignula obrvu uz izraz koji se Josie čini kao: „Daj me ne zafrkavaj." Josie se odmah posramila i željela se sakriti, žaleći što je išta spominjala. Potaknula sam je da obrati pozornost na ono što trenutačno osjeća u tijelu. Lupkale smo po tom osjećaju. Intenzitet srama se smanjio i pojavio se gnjev. Lupkale smo po osjećajima kako su nailazili. Dok smo lupkale, palo mi je na pamet da bi bilo dobro vratili se nekom ranijem sjećanju kad se osjećala da je ne shvaćaju ozbiljno, i vidjeti kako se lo na nju odrazilo. Pitala sam: „Sjećaš li se nekog ranijeg trenutka, možda iz djetinjstva, kad te nisu shvaćali ozbiljno? Kako si se zbog toga osjećala?" Josie je spustila pogled i zamislila se. Primijetila sam kako joj se lice zarumenjelo. „Ćega si se sjetila?", pitala sam. Josie je počela neujednačeno disati i isprva nije mogla reći ni riječ. Nastavile smo lupkali. Josie mi je rekla da je imala sedam godina i da je s roditeljima i starijim bratom i sestrom sjedila u kuhinji njihove obiteljske kuće. Svi su o nečem razgovarali nije se mogla sjetili sadržaja, jer nije bio bitan. Sumirala je da je ono što ima reći vrlo važno i čekala je da dođe na red. Svi su govorili u isto vrijeme. Imala je osjećaj da će eksplodirati ne uspije li reći što želi. Napokon, uslijedila je stanka tako da je mogla doći do riječi, no zbunila se jer je tako dugo čekala. Izdvojilo se nekolikostvari koje su u tom trenutku za nju imale emocionalan intezitet. Prvo, otac je nije gledao dok je govorila. Drugo, namrštio se (zbog toga bi svaki put imala osjećaj da ima krivo). Treće, sestra i brat značajno su se pogledali podrugajući joj se. Josie je bila shrvana i posramljena. Zbunila se i nitko je nije shvatio ozbiljno. Lupkala sam po Josie. Zamolila sam je da u svijest prizove svoje sedmogodišnje jastvo, da mi opiše kako je odjeveno i gdje se nalazi u prostoriji. Josie mi je opisala malu djevojčicu svijetlosmeđe kose, u zelenoj haljini, s tenisicama na nogama. Nakon toga objasnila je svojem hologramu tko je i što će učiniti. Hologram je to prihvatio. Počela je lupkati po njoj. Osjetila je kako se povrijeđenost najprije intenzivira, a onda počinje slabjeti. Zamolila sam Josie da sazna što hologram želi da se dogodi. Je li željela s nekim razgovarati o tome kako se osjeća? Mala je Josie željela ocu reći da je povrijeđena. Isto je tako htjela da je shvaća ozbiljno kad ima nešto reći. Međutim nešto ju je sputavalo da to kaže. Pitala sam je što se treba dogoditi. Rekla je da ima potrebu zaštititi oca i da bi ga bilo sram kad bi mu rekla da je povrijeđena i gnjevim, a ona to ne može podnijeli. Dakle, što se trebalo dogoditi? Iznenada se sjetila kako bi mogla lupkati po ocu. Možda bi tad imala osjećaj da je dovoljno snažan da je posluša. I tako je starija Josie lupkala po ocu i rekla mu da sasluša što mu mala Josie želi reći te da je pritom shvati ozbiljno. Mala je Josie osjetila golemo olakšanje što otac dobiva podršku . Sad je mogla izraziti svoju povrijeđenost i gnjev koji je osjećala prema njemu. Ono što je tad iskusila imalo je iznimno terapeutski učinak na nju: naime otac je rekao da mu je žao što se obitelj tako ponašala prema njoj samo zato što je najmlađa. Imali su privatan razgovor, a ja sam nastavila lupkati po njoj. Kad je Josie osjetila razrješenje, pitala sam je što se još treba dogoditi. Odgovorila je da gleda sestru i brata kako bi osjetila treba li im što reći. Međutim budući da su vidjeli što se dogodilo s ocem, izraz lica im se promijenio i sad su bili prilično ozbiljni. Josie je osjetila da je napokon shvaćaju ozbiljno. Zaplakala je od olakšanja i smatrala je važnim da im oprosti što su se tako ponašali prema njoj. Stvorena je predivna novu slika, Josie je odlučila da će svi zajedno otići na plažu na kojoj su u stvarnom životu proveli mnoge praznike. Razlika je ovaj put bila u tome što se Josie osjećala jednako važnom kao i ostali i što joj je ostalo radosno novo sjećanje. Kad je novu sliku poslala u polje, zamolila sam je da se vrati prvotnom sjećanju i provjeri je li ostalo što povrijeđenosti ili srama. Teškom se mukom pokušavala prisjetiti slike, s obzirom na to da se činila nevažnom. Sad je imala predivno sjećanje koje ju je ispunjavalo osnažujučim osjećajima. Razgovarala sam s Josie nekoliko tjedana poslije i pitala sam kako je prošla radionica koju je vodila. Sva je doslovce blistala. Bila je samouvjerena, ostvarila je dobar odnos s polaznicima i svi su je shvaćali ozbiljno. Izzy i jednorog Praktičarka: Emma Summers Bili smo na kamperskom godišnjem odmoru u Francuskoj. Postavili smo šator tik do šume. Moja devetogodišnja kći lzzy čula je da u kraju ima veprova i to ju je počelo plašiti, osobito noću. Nekoliko dana nakon našeg dolaska prestrašilo ju je njuškanje koje je čula usred noći pa se morala zavući nekomu u krevet kako bi se smirila. Sljedeću noć, u vrijeme spavanja, jako se zabrinula zbog „bradavičastih svinja", kako ih je zvala. Unatoč uvjeravanju da su „bradavičaste svinje" jako plašljive, da je kamp doista siguran i da su svuda oko nje odrasli, Izzy se nije smirivala i odbijala je ostati sama. Odlučila sam primijeniti reprogramiranje životne matrice, koje je Izzy draže od konvencionalnog EFT-a, jer više odgovara njezinoj bujnoj mašti. Zumolila sam lzzy da zatvori oči i počela sam tapkati po njoj. Tražila sam da zamisli svoje buduće jastvo usnulo u šatoru te noći. Pitala sam je kako se ta buduća Izzy osjeća. Odgovorila je da se boji da će bradavičaste svinje ući u šator. Pitala sam je treba li što unijeti u sliku kako bi zaštitila usnulu Izzy možda anđele, svjetlo ili kakvu poseban životinju (znajući da su joj životinje osobito drage). Rekla je da želi konja. Pitala sam kakve će biti boje, odgovorila je bijele. Zamolila sam je da zamisli čarobnog bijelog konja kako stoji uz usnulu Izzy, čuvajući je od bradavičastih svinja. Pitala sam je treba li usnuloj Izzy još nešto da bi se osjećala sigurnom. Rekla je da konj isijava bijelo svjetlo kojim okružuje te da ima rog. Pitala sam je radi li se o jednorog, potvrdila je. Pitala sam zatim ima li jednorog ime. Odgovorila je da se zove Zvjezdan (to je lik iz knjige koju jako voli), Zamolila sam je da zamisli usnulu Izzy okruženu čarobnim bijelim svjetlom kojim ju je štitio Zvjezdan, stojeći čitavu noć uz nju kako se nebi bi bojala bradavičastih svinja. lzzy je djelovala smireno i bila je zadovoljna svojom vizualizacijom. Zamolila sam je da prizove sliku u svijest, da je pošalje u srce, a onda u univerzum. Nakon ovog tretmana Izzy nije imala ništa protiv da je poljubim za laku noć i da izađem iz šatora. Sljedeće sam jutro već zaboravila na čitavu stvar kad mi je lzzy sama od sebe rekla da je „upalilo": uopće se nije bojala bradavičastih svinja. Također je prvi put to jutro krenula u malo istraživanje ruba šume. Do kraja boravka više je nisu mučile nikakve bradavičaste svinje. Carol i majčina ljubav Praktičarka: Claire Hayes Carol, inteligentna i samosvjesna sredovječna žena, pokretala je vlastiti posao. Bila je psihoterapeutkinja i mnogo je radila na sebi, no kad bi joj zatrebala dodatna pomoć, došla bi na EFT. Razlozi zbog kojih je došla na ovdje opisane tretmane bili su različiti, no, !u\o što se često događa, suštinsko sjećanje koje je izbilo na površinu bilo je isto. Na prvom tretmanu primijenile smo filmsku tehniku, a na drugom reprogramiranje životne matrice. Oba su tretmana dovela do velikog olakšanja i pozitivnih rezultata, no postojale su i bitne razlike koje vrijedi istaknuti. Carolin prvi tretman bio je svojevrsno hitno pružanje pomoći EFT-om. Vrebala je navečer održati javni govor u kojem bi prvi put lokalnoj zajednici predstavila svoj rad, no ujutro je shvatila da je prestravljena. Imala je iskustva u držanju javnih govora i u vođenju radionica, tako da je znala da je ovo veoma neobično. Kad sam je pitala što osjeća dok se zamišlja pred slušateljstvom te večeri, odgovor je glasio: „Ne vidim se. Nisam ondje' Počela je plakati. Kad sam je zamolila da se prisjeti nekog trenutku u kojem se jednako osjećala, odmah se sjetila jednog događaja iz djetinjstva. Bila je najstarija od svoje braće i sestara. Sjetila se kako je jednom u dobi od šest godina stajala u kuhinji. Majka joj je bila okrenula leđima i obavljala svoje poslove, tako da kad ju je Carol nešto pitala, nije bilo odgovora. Carol joj je tad predbacila da nikad nema vremena za nju. Majka joj je odgovorila da, iako je stalno nečim zaposlena, voli Carol te da će joj ona uvijek biti posebna. Čovjek bi pomislio da je ovo pozitivno sjećanje, no ne i za Carol. „Nisam joj vjerovala", odgovorila je. Najprije smo primijenile filmsku tehniku konvencionalnog EFT-a. Lupkale smo po osjećajima koji su se javljali, pa tako i po onima koji su govorili „Nevidljiva sam" i „ U mojoj obitelji nema mjesta za mene". Pozabavile smo se zatim suštinskim uvjerenjem: „Ne zaslužujem disati. Ne bih trebala postojati." Carol se nasmijala shvativši da nije nikakvo čudo što se nije mogla vidjeli pred skupinom te večeri! Lupkale smo po uvjerenjima da ne zaslužuje disati i postojati, i subjektivna jedinica nelagode spustila se s deset na nulu. Shvatila je da joj je majka odgovorila upravo ono što je trebala odgovoriti. Sad je mogla sebe vidjeli kako blista pred publikom koja je vidi, čuje i cijeni. Štoviše, njezina je prezentacija odisala samopouzdanjem i pribavila joj je mnoštvo novih klijenata. Nekoliko mjeseci poslije Carol je došla na tretman zbog osjećaja da se ne može nositi s poslom. Opet ju je čekao važan trenutak u javnosti u kojem je trebala predstaviti novi proizvod. Bila je prilično uznemirena i napetost koju je osjećala ocijenila je desetkom. Zadubivši se u problem, uočila je da je istodobno muči „strah od uspjeha" i „strah od neuspjeha". „Strah od uspjeha" podupiralo je uvjerenje „Moram biti uspješna", a „strah od neuspjeha" uvjerenje „Obična sam pozerica". Lupkale smo kako bismo otpustile neke od tih dominantnih emocija. Kad sam je zatražila da prizove relevantno sjećanje, opet se sjetila trenutka u kuhinji. Iznenadila se jer je mislila da je to razriješila. Objasnila sam da se u tom sjećanju još nalazi hologram s kojim treba raditi, te da to sjećanje možemo posjetiti reprogramiranjem životne matrice i vidjeli što se dogodilo. Bila je zaintrigirana i spremno je ušla u sjećanje. Zamolila sam Carol da se predstavi hologramu i da objasni kako joj je došla pomoći. Hologram se razveselio velikoj Carol i zajedno su otišle na hologramovo sigurno mjesto, u njezinu sobu. Hologram je sjeo Carol u krilo i naučio kako lupkati po „čarobnim točkama". Svidili joj se u Carolinu krilu, no ubrzo je odjrila majci. Objasnila joj je „čarobne točke " i zajedno su se popele natrag u sobu.Ovaj put hologram sjedio u majčinu krilu, a Carol tiho po strani. Hologram je lupkao po majci i majka je uspjela izraziti svoje osjećaje tako da ih je hologram mogao razumjeti. Majka ju je dugo držala u naručju i zajedno su gledale kroz prozor, prema jezeru, osjećajući se povezanima u ljubavi bez ikakvih pritisaka. Nakon što se Carol smirila i nakon što smo provjerile želi li hologram još što, vratila se u sadašnjost. Carol je bila zatečena ljepotom ovog novog odnosa s majkom. Iscijelio je dio koji nije vjerovao u nju. Prije je u potpunosti razumjela da ju je majku voljela i da je davala sve od sebe, no sad je to osjećala i u srcu. Jasno da su se uvjerenja „Moram biti uspješna' i „Obična sam pozerica raspršila sama od sebe. Budući da je sad u potpunosti osjećala majčinu ljubav; ta uvjerenja više nije imalo što hraniti. Carol se, obnovljenog optimizma i energije, ponovno okrenula svojem poslu. Oba su tretmana djelovala i oba su bila korisna. Carol je smatrala da ju je reprogramiranje životne matrice oslobodilo dubokog osjećaja povrijeđenosti. Učinci ovog tretmana nastavljaju se manifestirati, i to ne samo u otvorenijem odnosu s majkom. John i napadaji astme Kako je John Billough sam na sebi primijenio reprogramiranje životne matrice Prošlo ljeto prekinuo sam desetogodišnje redovito korištenje inhalatora na bazi steroida i antihistaminika i uzimanje drugih oralnih lijekova kako bih se isključivo EFT-om pokušao osloboditi astme i simptoma peludne groznice. Početni su rezultati bili dobri zato što su se lupkanjem simptomi uvijek povlačili, no jednako su se tako vraćali kad bih se izložio peludi. Otkrio sam također da je moja alergija na mačju dlaku, prašinu, dim i parfeme prilično otporna na EFT, čak i da se možda pogoršala nakon šestomjesečnog neuzimanja lijekova. Unatoč tomu odlučio sam ustrajati jer sam bio uvjeren da ću na kraju naći suštinski uzrok svojih alergija. Probudio sam se jedan dan prošli Ijedan u pet ujutro začepljenog nosa i otežanog disanja jer sam prethodni dan radio u vrtu. Nakon što sam nekoliko krugova lupkao po samim simptomima, primjetio sam verziju „sporog EFT-a" (zatvorenih sam očiju po svakoj točki lupkao minutu ili dvije) čekajući da na površinu izbiju slike/filmovi povezani sa simptomima/osjećajima. Na moje iznenađenje, pojavilo se prilično mutno sjećanje na očevu i maćehinu glasnu svađu dok ja, kao petogodišnjak, bespomoćno stojim sa strane. Pokušao sam pronaći film na kojem bih mogao raditi i primijeniti filmsku tehniku EFT-a, no nisam uspio. Sjećao sam se bezbrojnih sličnih svađa nasumce raspršenih po mojem djetinjstvu i tinejdžerskim godinama. Većina je nalikovala na kaleidoskop gnjevnih pogleda, glasnog vikanja, bijesnoga govora tijela, iznenadnih pokreta i lupanja vratima, a svaka je u meni stvarala doja m nepredvidljivosti i izazivala sirah od fizičkog nasilja. Sada znam da sam se kao dijete s time nosio lako da sam se disocirao, želio sam nestati i prestati postojati. Možda je zato moje sjećanje na djetinjstvo tako mutno. U nedostatku nečeg specifičnog, izmislio sam kratak (dvominutni) scenarij i naslovio sam ga „Film o strašnoj mami i strašnom lati". Dijete u filmu imalo je otprilike pet godina, što odgovara mojoj dobi kad sam počeo živjeti s tatom i maćehom. Dotad sam živio s bakom. Majka mi je, dok sam imao deset mjeseci, zbog tuberkuloze (od koje se nikad nije oporavila) završila u privatnom sanatoriju. To mi se učinilo savršenom prilikom za primjenu reprogramiranja životne matrice. I stoga sam zamislio svoje 61-godišnje jastvo kako lupim po petogodišnjem dječaku i pita ga kako se osjeća. Nije mogao odrediti razinu intenziteta, no bilo je očito da se jako boji. Izveli smo nekoliko krugova lupkanja na naslov filma. Moje odraslo jastvo pretpostavilo je da je strah izazivala moja temperamentna maćeha talijanskog podrijetla. U tom mi se trenutku „otežano disanje" pretvorilo u pravi napadaj astme. U potpunosti sam osjetio petogodišnjakov strah zato što sam se i sam zabrinuo hoću li preživjeli napadaj koji sam, kako se činilo, izazvao lupkanjem. I što smo više lupkali po strahu od maćehinih osjećaja, to je napadaj bio gori! Kad sada razmišljam o lome, mislim da je to bio jedan od najstrašnijih napadaja astme koji sam ikad imao. Srećom, kao iskusan terapeut, znao sam da pogoršanje simptoma često znaći da smo na pravome putu. Kako je u ovakvim trenucima ustrajnost presudna, prisilio sam se da nastavim. I kad je moje prilično šefovsko odraslo jastvo napokon steklo dovoljno prisebnosti da pita petogodišnji hologram čega se boji, hologram je odmah odgovorio "Bojim se očevog vikanja. Bojim se da će me udariti.“ Čim smo počeli lupkati po tome, astma se odmah gotovo sasvim povukla! Napadaji poput ovog nikad se nisu povlačili tako brzo, čak ni uz najjače lijekove. Moje odraslo jastvo nije imalo pojma da je očevo vikanje bilo glavni suštinski uzrok, iako moram priznati da mi se to sad čini očitim. Usto, tijekom lupkanja otkrio sam da moje petogodišnje jastvo ne može reći „Duboko i potpuno prihvaćam sebe'' pa ni „Dobro sam dijete", nego se zadovoljavalo rečenicama poput „Baka me voli do neba'. I poslije, s mnogo emocija, „Baka i John vole me do neba . Tijekom daljnjeg lupkanja otkrio sam da moj hologram jako voli maćehu, doživljavajući je kao toplu, majčinsku, žensku osobu punu ljubavi koja mu pruža valnu zaštitu pred očevim gnjevom. Mogu to sada prihvatiti, jer sam to čuo od samog holograma, no tada me sasvim iznenadilo i postojalo je u meni samo kao zapamćeni osjećaj. Lupkali smo po mojim osjećajima prema roditeljima i hologram se jako razveselio shvativši da su očev gnjev i frustracija prikrivali duboku ljubav prema svima nama te da su na neki način odražavali njegovu bol zbog gubitka žene, koja je umrla prije nešto manje od godine dana od tuberkuloze. Završili smo s lupkanjem kupajući se u moru ljubavi, pri čemu sam ja (kao 61 -godišnjak i 5-godišnjak) čvrsto grlio plišanog psića kojeg žena i ja držimo na krevetu, ljubio ga u nos i osjećao snažan protok ljubavi u oba smjera. Iako su moji klijenti često osjećali ovako snažno otpuštanje, meni se to sad pnn put dogodilo i doista je davalo golem osjećaj slobode. Možda me najviše ohrabruje činjenica što se u meni sad javlja sasvim drugačiji, duboko pozitivan osjećaj kad se u mislima vratim u doba kad sam imao pet godina. Godinu dana poslije John je dodao: Nastavio sam EFT-om raditi na astmi i prošlo je već deset mjeseci kako ne reagiram na pelud i prašinu. Iako i dalje postoji odvedena preosjetljivost na neke druge alergene, nadam se da će mi spoj reprogramiranja životne matrice i drugih tehnika EFT-a pomoći da jednom zauvijek svladam ovaj problem Molimo vas da uzmete u obzir kako sljedeći slučaj sadrži prilično realistične opise napada koji se dogodio 11. rujna 2001. Molimo vas da ga preskočite ako ste jako osjetljive prirode ili ako se lako uzrujate. Claire i Svjetski trgovački centar Praktičarka: Susie Shelmerdine Claire mi se obratila kako bih joj pomogla zbog depresije koja joj je dijagnosticirana nakon što se uspjela spasiti iz Svjetskog trgovačkog centra za terorističkog napada 11. rujna 2001. Bilo joj je preporučeno da posjeti psihologa za kognitivnu bihevioralnu terapiju, no bojala se otići na termin jer nije htjela govoriti o tome što je vidjela ili čula tog dana. Prijateljica joj je preporučila da najprije isproba reprogramiranje životne matrice. Claire mi je rekla da ne spava, ne izlazi iz kuće i da ima osjećaj da joj se život raspada. Opisala mi je jednu sliku koja je progranja. Vidjela ju je svaki put kad bi zatvorila oči. Vidjela je sebe izvan Blizanaca. Pobjegla je iz jednog od tornjeva i bila je vani kad je osjetila šok. U tom trenutku nije znala što se dogodilo. Pitala me mora li ući u sliku. Rekla sam joj neka čini samo ono za što je spremna. Pitala me može li imati crvene cipelice kakve je imala Dorothy u „Čarobnjaku iz Oza" tako da samo njima lupne kad želi izaći iz slike. Odlučile smo se najprije za probni ulazak i izlazak iz slike, kako bi Claire bila sigurna da može otići kad god želi. Proba je bila uspješna zato što smo zamrznute sliku. Kad je sljedeći put ušla u nju, Claire je vidjela svoj hologram. Podsjetila sam je da mu je došla pomoći svjesnim znanjem kojim danas raspolaže. Predstavila se i odmah je počela lupkati po hologramu. Bio je zbunjen i rastresen, no kad mu je predložila da odu negdje gdje je sigurno, odbio je. Objasnile smo mu da je čitav svijet zamrznut dok mu pomažemo. Prihvatio je to, no i dalje nije htio otići. Ponavljao je: „Sve je to pogrešno. Sve je to pogrešno." Claire je nastavila lupkali po njem u sve dok se nije smirio. Objasnila je zatim hologramu što se tog danu dogodilo tako da zna da se radilo o terorističkom napadu i da će se Blizanci srušiti. Hologram joj nije vjerovao tako da s lupkale po njegovu šoku i strahu. Claire je onda donijela novine od sljedečeg dana kako bi dokazala da se napad dogodio. Čitavo je vrijeme lupkala po hologramu. U tom je trenutku slika još bila zamrznula. Razgovarale smo o tome da je odmrznemo. I Claire i hologram morali su lupkati po strahu koji je to u njima izazvalo. Primili su se za ruke i uvjerili jedno drugo da to mogu. Podsjetila sam ih da mogu zamrznuti sliku kad god žele. Claire je pustila prizor da se odvija svojim tokom i hologram je postao jako emocionalan. Lupila je petama i izašla iz prizora. Traumatizirao ju je zvuk, „mukli udarci" ljudskih tijela o asfalt. Taj joj je zvuk ostao u sjećanju. Vratila se hologramu u slici i lupkale su po osjećajima izazvanim zvukom. Dok su lupkale, Claire je spomenula kako su, skačući iz tornjeva, ljudi onemogućavali pristup drugima da im pomognu. Iznenađuje rekla: ,,Oh, Bože, pa to su anđeli. Sprečavali su ljude da udu u zgrade. Možda su nekomu spasili život, iako nisu mogli spasiti sebe." Zahvalila im je. Lupila je petama kako bi s hologramom izašla iz slike. Trebalo joj je malo vremena da razmisli o svemu. Nakon stanke Claire i hologram vratili su se u sliku. Rekla je da sad, kamo god da pogleda, vidi anđele. Iako joj je to bio najgori dan u životu, sad je u slici mogla vidjeti svjetlo koje nikad prije nije vidjela. Čula je ljude da o tome govore, no dosad ga nije primijetila. Hologram nije htio otići na neko novo mjesto po vlastitom izboru, htio se pridružiti Claire u ovoj novoj slici napada, slici koja je predstavljala hrabrost, junaštvo i svjetlo. Claire je nakon tretmana bila sasvim iscrpljena. U razgovoru nekoliko dana poslije rekla je da je prvu noć mnogo sanjala, no da je sljedeće dvije noći čirsto spavala. Sad je imala više energije i sve se više osjećala kao ona stara. Poslije smo odradile još jedan tretman zbog gnjeva koji su u njoj izazivali neki događaji vezani za napad. Uz pristanak liječnika više ne uzima antidepresive. Odlučila je posvetiti neko vrijeme sebi i uživati u životu i obitelji. Joeov strah od pobjede Praktičar: Susie Shelmerdine Joe je profesionalni igrač golfa koji mi se obratio kako bi EFT-om poboljšao svoje rezultate. Već je radio sa sportskim psiholozima psiholo ima i kongitivnim terapeutima kako bi mentalno ojačao. Postigao je odveđene rezultate, no pokazivao je otvorenu skepsu prema EFT-u kao metodi koja bi mu mogla poboljšati izvedbu. U uvodnom razgovoru primijetila sam da poštuje svojeg trenera i da osječa ponos kad igra protiv igrača kojima se divi. Jezik kojim se služio nije pokazivao da vjeruje kako bi mogao parirati tim igračima ili ih čak nadmašiti. Pitala sam kako bi se osjećao da ih pobijedi. Oklijevajući, odgovorio je da bi to bilo fantastično. Daljnji razgovor otkrio je da se Joe uvijek smatrao prosječnim igračem — dobrim, ali ni po čemu posebnim. Rekao mi je da ga je jedan od idola pohvalio kako igra. Pohvalu nije smatrao iskrenom i mislio je da je igrač samo bio ljubazan. Imao je specifičnu sliku ovog sjećanja tako da sam ga zatražila da je zamrzne i da lupim po sebi u njoj. U slici Joe je bio tih, povučen i nije imao nikakvog samopouzdanja. Predstavio se svojem mlađem jastvu, objasnio je tko je i zašto je došao. Lupkajući po hologramu, saznao je da se boji kako neće ispuniti svoje potencijale. Saznao je da poraz donosi nagradu — neće morati održali govor. To nas je nadalje odvelo do tri relevantna sjećanja: do trenutka kada je Joe zablokirao držeći pobjednički govor, do trenutka kad je počeo mucati na ceremoniji dodjele nagrada i do školskog izlaganja koje nije prošlo najbolje. Joe je svako od ovih sjećanja zamijenio sretnom i pozitivnom slikom. Dala sam mu i zadaću za sljedeći tretman. Dva tjedna nakon našeg tretmana Joe je imao dva natjecanja. Na prvom natjecanju završio je treći i bio je zadovoljan rezultatom, no sad je htio pobijediti. Odlučio je napisati pobjednički govor i uvježbati ga, lupkajući po strahu. Primijenili smo protokol reprogramiranja budućeg jastva u matrici. Zamislio je mnoštvo kako mu plješće i idole kako mu čestitaju. Na sljedećem je natjecanju pobijedio. Nikad nije igrao bolje. I govoi je uspješno prošao. Pobjedio je i na natjecanju poslije tog. ZAKLJUČAK REPROGRAMIRANJE ŽIVOTNE MATRICE I PREOBRAŽAVANJE SVIJETA U ovoj smo vas knjizi upoznali s reprogramiranjem životne matrice, tehnikom kojom možete preraditi svoju prošlost i preoblikovati svoju budućnost. Pokazali smo vam kako smo svi međusobno povezani jedinstvenim energetskim poljem te kako, kada doživimo traumu, dio naše svijesti odlazi u to polje ili matricu kao energetski hologram svijesti. Pokazali smo također kako ti hologrami utječu na naša uvjerenja o nama samima i našem životu, kao i na sve razine našeg zdravlja. Nadalje upoznali smo vas s nizom jedinstvenih tehnika i protokola kojima možete preobraziti fizičko i emocionalno zdravlje. Rado bismo napomenuli da primjenom tih protokola nećete samo preobraziti svoje zdravlje i sreću nego da ćete učiniti mnogo više. Kao što smo već istaknuli, pozitivne slike u polju mnogo su snažnije od negativnih. Odlučite li promijeniti svoje slike, utjecat ćete i na cjelinu, jer smo svi međusobno povezani matricom. Usto neki praktičari reprogramiranja životne matrice počeli su ove tehnike eksperimentalno primjenjivati u ime drugih. Primjena energetskih tehnika u ime nekog drugog nije ništa novo. I možda će se u budućnosti reprogramiranje životne matrice moći primjenjivati tako da lupkamo po hologramima prijatelja, obitelji, životinja, ljudi koji su doživjeli katastrofu, kako bismo im pomogli da razriješe traumu koju drže u sebi. Završit ćemo pjesmom Hazel Trudeau, jedne od polaznica Karlova tečaja, koja svoju viziju reprogramiranja životne matrice pjesmom izražava mnogo rječitije nego što bi to nama pošlo za rukom samo riječima: Matrica Mudraci mi spomenuše „polje" - nutrinu što za istraživačem žudi. I tako zađoh za svoj um — da bolje vidim što se nudi. Sjećanja pohranjena, bliža i dalja, U prostranoj riznici što nema joj kraja. Mnoštvo filmova, jedan prizor drugi briše, Scenarija, drama i tema toliko da ne može više. Neki prizori čisti, predivni — oduzeše mi dah, Sveta mjesta što čekaju me, kad pretvorim se u prah. Drugi me slomiše, ostaviše pustoš u duši, Dječica zanemarena, ostavljena, samoća ih guši. Hologrami - prošla, mala bića - očaju i strahu nalik, Već od samog početka, kruta kao čelik. Potisnuti traumom, kad nisam znala bolje, Bespomoćna pred životom što vidio me dolje. Ti hologrami trovaše mi život polako. Udahnuše mu bijedu, bol i pak'o. Predugo to gledah, odlučih se obranit'. Ti jelo me već boljelo, bojala sam se zastranit'. Strah je bio tu, ali odvažih se oslobodit '. Znala sam, zdravlje je iza hologram a i ono će me pohodit'. Bolan korak po bolan korak, uporan rad na sebi. Krajnji rezultat: promjena matrice. Tko onda i ne bi? Jakog uma, naoružana svjetlom, pomagala sam bićima da odu, Dok su nalazila svoj put ka sreći, tijelo mi je osjetilo slobodu! Energija ustaljena u polju moje aure poče se mijenjati. U ljubav se pretakati, sve dok ustaljenost ne poče jenjali. Dišući, oslobađajući, ojačan svakim novim srazom, hologram je vodio do hologramu sinergijskom stazom. Malo pomalo bol je nestala, hologrami dobiše na stasu. O kakve li sreće osjetiti i čuti novu nadu u njihovu glasu. Nije mi krenulo odmah. Vodila me božanska sila. Uvodila me u novi dan u kojem se nisam krila. Ljubav; taj moćni iscjelitelj, odagna moje zemaljske muke. U svom savršenom lijeku pokazala se široke ruke. Moj duh je činio čudesa, privlačio što sam tražila. Ispunjena božanskom ljubavlju, u miru sam uživala. Svaka moja stanica sadl pjeva jer više ne zebe, Srce kuca kao jedno sa svim živim oko sebe. Zahvalnost mi se pretače iz srca, puna sam blagosti. No važan, dragocjeniji i od zlata, osjećaj je konačne potpunosti. I, na kraju, da vas podsjetimo: da biste se promijenili, morat ćete primjenjivati tehnike koje smo vam iznijeli u ovoj knjizi. Nije dovoljno da samo znate za njih kako bi se promijenila trauma vašeg holograma. Budete li ih redovito primjenjivali, doživjet ćete promjenu na mnogim razinama. Želimo vam mir dok krećete na svoj put reprogramiranja životne matrica. IZVORI Pronađite praktičara reprogramiranja životne matrice Popise praktičara možete naći na www.matrixreimprinting.com Tečaj reprogramiranja životne matrice Postanite praktičar reprogramiranja životne matrice. Informacije o tečajevima možete naći na www.matrixreimprinting.com Uključite se u internetski program reprogramiranja životne matrice Dodatne informacije o reprogramiranju životne matrice možete dobiti preko našeg internetskog programa. Saznajte više na www.matrixreimprinting.com Obvezne knjige i DVD-i Deset glavnih knjiga i DVD-a koji će vam pružiti dublji uvid u teme predstavljene u ovoj knjizi (nisu navedeni nekim posebnim redoslijedom): Gregg Braden: The Divine Matrix: Bridging Time, Space, Miracle and Beliefs, Hay Houso, 2007. Sveobuhvatno i shvatljivo objašnjenje znanstvenih činjenica na kojima se temol|l matrica. The Living Matrix, DVD, The Living Matrixand Becker, Massey. Revolucionaran dokumnn tarac s intervjuima s Bruceom Liptonom, Rupertom Shaldrakeom, Lynne McTa^ul, Peterom Fraserom i mnogim drugim znanstvenicima i vodećim istraživačima s Inu područja. Bruce Lipton: Biologija vjerovanja, Teledisk, 2007. Jednostavno znanstveno objašnjenjem do otme ikako smisli djeluj na znaš bioloških ustroj. Upoznaje nas s epigenotikom, prokazujući nam da nisu geni ti koji su glavni. Dostupno još kao DVD i audioknjiga. Dawson Church: The Genie in Your Genes: Epigenelic Medicine and the New Biology of Intention, Elite Books, 2007. Iscrpno znanstveno istraživanjem spolja epigenetike , s informacijama o znanosti na kojoj se temelji energetska psihologinja. Nicolas i Jessica Ortner: Try II on Everylhing, DVD, Try It Prodctions, 2008. Na bovom DVD-u pojavljuju su Jack Canfield, Joseph, Mercola, Carol Look, Bruce Lipton i mnogi drugih . Odličan uvoda u EFT. Izvori Richard Flook: Why am I Sick? VVhat's Wrong and How You Can Solve It Using META- Medicine®, Booksurge, 2009. Detaljno tumačenje META-Medicinea® i emocionalnih uzroka fizičkih bolesti. Karl Davvson: META-Med i ci ne® and EET/Matrix Reimprinting, set DVD-a, Karl Davvson, 2008. Naučite osnovna načela META-Medicinea® i otkrijte kako se dopunjuje s reprogramiranjem životne matrice. David Hamilton: How Your Mind Can Heal Your Body, Hay House, 2008. Ova knjiga sadrži mnoštvo znanstvenih eksperimenata koji dokazuju da um vlada tijelom. Robert Scaer: The Body Bears the Burden: Trauma, Dissociation and Disease, Havvorth Medical Press, 2001.; drugo izdanje, 2007. U ovoj knjizi možete naučiti više o traumi i reakciji umrtvljenja. Svakako kupite drugo izdanje, zato što prvo nije pisano za laike. Rupert Shaldrake: The Presence ofthe Past: Morphic Resonance and the Eields of Nature, Inner Traditions, Bear and Company, 2000. Detaljno proučavanje znanstvenih činjenica na kojima se temelje morfna polja i morfna rezonancija. Ovo je odlično štivo ako ste znanstveno potkovani. Ostale knjige i DVD-i EFT Sasha Allenby: Joyful Recovery from Chronic Eatigue Syndrome/ME: Accelerated Healing with Emotional Freedom Techniques (EFT), Strategic Book Publishing, 2008. Pročitajte Sashinu nevjerojatnu priču o tome kako je pomoću EFT-a ozdravila od sindroma kroničnog umora. Ova knjiga može poslužiti i kao jednostavan priručnik za samopomoć onima koji se oporavljaju od ovog stanja. Pamela Bruner i John Bullough (ur.): EFT and Beyond, 2009. Knjiga o naprednom EFT-u koja sadrži iskustva mnogih majstora EFT-a i poglavlje o reprogramiranju životne matrice. Karl Dawson: EFT Practitioner Course, Levels 1 and 2, set DVD-a, 2008. Karlov tečaj EFT-a preporučamo ako EFT žalite naučiti za vlastitu primjenu ili, ako kao praktičar EFT-a, želite proširili svoje znanje. Ktirl Dawson: EFT for Serious Diseases, set DVD-a, 2008. Reprogramiranje životne matrice. Proporučamo vam ako želite saznati više o Karlovu radu na teškim bolestima. Stewart Robertson: The Book of Reframes, Lulu, 2008. Ovo je odličan izvor za praktičare ko|l klijentizma žele pomoći da preoblikuju situacije, sjećanja i događaje, ili da im promjene značenjem. Robert Scaer : Trauma, TRansformationand Healing, DVD, 2008. Dio seta od četiri DVD-a, A Vibration Approach eto Healing Pain nad Illness, autorica Carol Look. DVD prikazuje predavanje dr. Scaera do iscjeljivanju traume. Znanost i matrica Peter H. Fraser, Harry Massey, Joan Parisi Wilcox: Decodingthe Human Body-Filed, Healing Arts Press, 2008. Knjiga detaljno iznosi sve što znamo o polju ljudskog tijela. Bruce Lipton: As Above, So Below: An Introduction to Fractal Evolution, Špirit 2000., 2005. DVD objašnjava kako uranjamo u sebe u matrici. Lynne McTaggart: Polje, Teledisk, 2005. Fascinantan prikaz nekih znanstvenih činjenica na kojima se temelji matrica. The Secret, DVD, TS Productions, 2007. Film koji će vam promijeniti život i pomoći vam da bolje shvatite zakon privlačenja. What the Bleep Do We Know?, DVD, Revolver Entertainment, 2005. Analiza znanstvenih činjenica s područja kvantne fizike. Prikazuje preklapanje znanosti i duhovnosti. Dostupno i kao knjiga. Prehrana Donna Gates: The Body Ecology Diet, Batus, 1996. Pomaže vam da obnovite crijevnu floru i imunitet. Praktičari Praktičari koji su analizama svojih slučajeva pridonijeli ovoj knjizi: John Bullough, http://www.intuitive-connections.co.uk., john@energypublications.co.uku Carol Crowther, http://www.eft-reiki.co.uk, carollcrowther@yahoo.co.uk Claire Hayes, http://www.eft4change.co.uk, claire@eft4change.co.uk Rachel Kent, http://www.eftbirmingham.co.uk, rachjkent@talktalk.ne Sharon King, http://www.magicalnewbeginnings.com, Sharon@magicalnewbeginnings.com Brett Moran, http://matrixrnind.co.uk, brett@matrixmind.co.uk James Robinson, http://www.matrix-illumination.com, james@matrix-illumination.com Sondra Rose, http://www.sondrarose.com, Sondrafflsondraroso.coin Gina Scofield, ginascofield@btinternol.com Susie Shelmordine, http://www.eftmidlands.co.uk, info@eftmidlands.co.uk Emma Summers, http://www.stopsmokingeft.co.uk, emmalsummers@hotmail.com