SPORT
Crno-beli svet: U košarkaškom
umu Željka Obradovića
Postoje ti momenti u sportu koje će svaki
sportski zaljubljenik lako prepoznati,
takozvani dodiri klase nakon kojih ti ne
preostaje ništa drugo nego se blago
nasmiješiti, aplaudirati ili u sebi
promisliti „kakav majstor“
Piše Toni Lazarušić
U košarkšakom umu / Ilustracija VP/Profimedia
MAR 05 2023,08:00
PODELI
Igralo se 21. kolo Eurolige i Partizan je počinjao
svoj zadnji napadački posjed prvog poluvremena
protiv Crvene zvezde. Sat za napad počeo je
odbrojavati 24 sekunde. Željko Obradović je prvo
gestikulacijom rukama poput brižnog roditelja
pozvao ekipu na strpljenje i smirenost, a onda je
poput generala na bojnom polju signalizirao akciju
i stao raspoređivati trupe. Vojnik Zach LeDay
odlutao je iz zamišljene formacije što je
Obradovića natjeralo da uđe dva koraka u teren a
onda kombinacijom zvižduka, riječi i pokreta rukama
LeDaya vrati u stroj.
Taman što se LeDay vratio tamo gdje je na početku
akcije morao biti, u desnom korneru, Kevin Punter
je otpočeo Partizanovu akciju. I gle čuda, spletom
okolnosti ili možda ne, lopta je u nastavku akcije
završila upravo u rukama LeDaya koji zabija
otvorenu tricu i Partizan na odmor odlazi s plus 8.
Niko ne voli kada se Žoc naljuti, ali…screenshot
Postoje ti momenti u sportu koje će svaki sportski
zaljubljenik lako prepoznati, takozvani dodiri
klase nakon kojih ti ne preostaje ništa drugo nego
se blago nasmiješiti, aplaudirati ili u sebi
promisliti „kakav majstor“. Za nekoga je to no-look
lasersko dodavanje Nikole Jokića u korner za
šutera. Može biti i jednoručna backhand paralela
Rogera Federera koja je protivnika ostavljala
ukopanog. Za trećeg je to kombinacija desni hook –
desni aperkat kojim je Mike Tyson uspavljivao
suparnike. Meni je, na primjer, dodir
klase teledirigirana lopta Aljoše Asanovića za
Davora Šukera protiv Francuske 1998. A kad sam već
privatizirao ove redove, dodir klase mi je i
Obradovićevo raspoređivanje LeDaya u korner.
Ova gore akcija Partizana mogla je završiti na
bezbroj drugih načina, ali ovo bi i dalje bio potez
majstora. Ako vam je promaklo, obratite pozornost
što se događa na relaciji Obradović–LeDay kada
Amerikanac zabije tricu. Nema slavlja, nema
grljenja, nema ni usputnog high fivea jer Obradović
naprosto bjesni što LeDay nije bio na pravom mjestu
na početku akcije.
Indikativna je ova sekvenca u kontekstu Željka
Obradovića i ovogodišnjeg Partizana na više nivoa
kojih ćemo se dotaknuti u nastavku teksta, ali je i
simbolična jer sjajno ilustrira Obradovića kao
trenera kroz cijelu njegovu karijeru. Nije dovoljno
da igrač zabije tricu u vrlo važnom momentu, i još
k tome u večitom derbiju, ako je prije toga bio na
pragu da je upropasti. Možemo pričati o njegovoj
ofenzivnoj i defenzivnoj filozofiji, budžetima
ekipa koje je vodio i razini talenta kojeg je imao
na rosterima, ali Obradović je kroz godine uvijek
inzistirao na pravoj košarci i poštivanju
fundamentalnih zakonitosti igre. Naravno, sami
Obradović nikada nije rekao „prava košarka“ nego će
na klinikama i seminarima, u kojima se pojavljuje
kao predavač, na tvrdom engleskom iskoristiti
termin „simple basketball“. A prava ili jednostavna
košarka u njegovom slučaju nije ništa drugo nego
stavljanje naglaska na proces umjesto na rezultat.
I zato kada Obradović bjesni na LeDaya ili na sad
već legendarnom timeoutu urla „Fuck you Gigi
Datome!“, nije zbog promašenog šuta ili rezultata
nego zato jer su se igrači ogriješili o plan koji
tek treba donijeti rezultat.
Nije dovoljno da igrač zabije tricu u
vrlo važnom momentu, i još k tome u
večitom derbiju, ako je prije toga bio
na pragu da je upropasti
A rezultati Partizana u prva 3 mjeseca bili su
zabrinjavajući, i pritom se cilja samo na rezultate
iz Eurolige budući da ekipa obaveze u ABA ligi
odrađuje na autopilotu što je u svakom slučaju
pohvalno, ali ne i vrijedno dubinske analize. Crnobeli su u prvih 13 kola Eurolige imali omjer 4-9.
Pozitivna atmosfera oko kluba zbog povratka u
Euroligu nakon niza godina čekanja i u drugoj
povratničkoj sezoni Obradovića, naglo je splasnula.
U medijima i po društvenim mrežama išlo se toliko
daleko da su se propitkivali čak autoritet i
stručnost Obradovića.
Što se dogodilo od sredine 12. mjeseca teško je
objasniti. Je li vjera u proces (Trust the
process!) napokon došla na naplatu ili je pogođena
forma za završni dio sezone? Vjerojatno oboje, ali
od utakmice s Anadolu Efesom u Beogradu Partizan je
na omjeru 9-3 i u tom periodu su jedna od najvrućih
ekipa u Euroligi. Euroligaška sezona je ipak
spašena, nada u playoff i dalje živi iako je
raspored do kraja sezone dosta gadan.
Pogonsko gorivo Partizana i segment kojim apsolutno
kroz cijelu sezonu dominiraju na euroligaškoj sceni
je napad. Čak i u intervalu kada nisu uspijevali
dobiti nikoga Partizan je uredno isporučivao na toj
strani parketa. Trenutno zabijaju 122,8 poena na
100 posjeda što je najbolji ofenzivni rejting u
Euroligi. Drugi je Olympiacos sa 121,5 poena na 100
posjeda a treći je Fenerbahce koji zabija 118,6.
Koliko je Partizan dominantan u napadu govori to
što je ova razlika od 4,2 poena koja zabijaju više
od trećeplasiranog Fenera ekvivalentna razlici
između Fenera i po napadačkom rejtingu desete
Valencije.
Istovremeno, i jest i nije iznenađenje što je
Partizan cijele sezone pri vrhu napadačke
efikasnosti u Euroligi. Kada gledamo s čim sve na
rosterima raspolažu konkurenti – jest. Kada malo
promislimo koga na klupi ima Partizan – nije. Ova
sezona Partizana podsjetila nas je, ako smo
zaboravili, tko je jedan od najvećih
ofenzivnih mastermindova trenerske kaste svih
vremena. Partizanov nuklearni napad izražen
statistički, homage je Obradovićevoj trenerskoj
klasi, ali možda još i više novi dragulj u kruni
njegovog legacyja.
Da pokušam objasniti…
Ž
eljko Obradović kao trener u samom vrhu traje
već preko 30 godina. U tih 30 godina stalo je 9
euroligaških titula. U svakoj dekadi Obradović je
uzeo barem jednu titulu. Kod nekih trenera, u bilo
kojem sportu, nakon toliko godina dođe do zamora
materijala, prepuste se i uživaju na staroj slavi
jer se više nemaju kome dokazati. Obradović je
drugačiji. Ako očekujete da ću vam sada pričati o
novim napadačkim shemama koje je osmislio – neću.
Upravo suprotno. Obradovićeva veličina krije se u
tome što i danas pobjeđuje sa stilom igre koji se
mogao vidjeti i dok je vodio, na primjer,
Panathinaikos ili Fenerbahce.
Upravo se nedavno na internetu pojavio
jedan interesantan video koji glorificira
Obradovićeve napadačke inovacije u vidu akcija i
koncepata kroz njegovu karijeru, a koji su i dandanas uvelike zastupljeni i kopiraju ih treneri od
beton liga, preko Eurolige, pa sve do NBA-a. Video
počinje s uvodom u kojem se pojavljuje Gregg
Popovich i otvoreno priznaje da krade Obradovićeve
akcije. A ukrao je i Sergio Scariolo, i to kao
trener Furije, popularnu Spain pick and roll akciju
pa odatle ovo Spain, iako je istu
akciju igrao Obradović još u PAO-u davne 2002.
Danas popularni face ili front cut kao trener
Partizana Obradović je igrao za Predraga Danilovića
pa od tu i naziv – Danilović cut. Istu akciju je
dvadesetak godina kasnije Žoc pozivao za Nikolu
Kalinića u Feneru. Tu su i handoffovi iz posta,
specijali iz auta i specifična vrsta spacinga u
pick and rollu koju dosta trenera naziva Obradović
spacingom.
Ova sezona Partizana podsjetila nas
je, ako smo zaboravili, tko je jedan
od najvećih
ofenzivnih mastermindova trenerske
kaste svih vremena
Moglo bi se toga nabrojiti još, ali nas zanima
poanta i što to znači za Obradovića u modernom
vremenu i u kontekstu Partizana. Tu se moramo
vratiti na početak jer ne znači ništa drugo nego da
Obradovićeva ekipa igra pravu košarku. I to je
odlika njegovih ekipa čak i kad ih ne ide i ne
ljubi ih rezultat. Naprosto je nemoguće da jedan
trener traje ovoliko dugo i niže uspjehe a da nije
otkrio sve tajne sporta kojim se bavi i koji
podučava. Moderne generacije bi kolokvijalnim
riječnikom to rekle ovako: prešao je igricu. I
stvarno, dok mlađe generacije trenera pokušavaju
učiti od njega, kopirati ga i tek počinju igrati
igricu, Obradović je igra po stoti put, poznati su
mu svi leveli, sve mape i malo što ga može
iznenaditi.
Neke od glavnih karakteristika Obradovića kao
trenera su temeljita priprema za suparnika,
odnosno scouting, kojeg onda usporedno prati i
planiranje kako braniti i napadati tog suparnika.
Obradović je majstor u detektiranju Ahilove pete
protivnika, pa čak i ako je nema on ju je kadar sam
stvoriti. Uz to, kameleonski brzo se prilagodi:
promijeni postave, pronađe vrućeg igrača ili
promijeni tip obrane ako situacija to nalaže. U
osnovi se radi o vrlo fleksibilnom treneru, ali i
treneru koji, kao što je već rečeno, vjeruje u
svoju ideju i neće se pokolebati zato jer trenutno
pušu drugačiji vjetrovi.
Uzmimo za primjer današnju košarku koja generalno
može stati pod egidu pace and space. U prijevodu,
ekipe su shvatile vrijednost ranog napadanja obrana
koje nisu postavljene (pace) i važnost rasporeda
igrača (space ili spacing) na terenu a koji je
danas najčešće 4-out ili 5-out, odnosno igra se s 4
ili 5 šutera. U takvoj eri, Obradovićev Partizan je
paradoks jer niti igra brzo, niti šutira puno
trica.
Danas popularni face ili front cut kao
trener Partizana Obradović je igrao za
Predraga Danilovića pa od tu i naziv –
Danilović cut. Istu akciju je
dvadesetak godina kasnije Žoc pozivao
za Nikolu Kalinića u Feneru
Što se tempa tiče, Partizan je 5. najsporija momčad
Eurolige. Glede trica, situacija je zanimljiva.
Uzimaju 21,4 trice po utakmici što je uvjerljivo
najmanje od svih. Razlog tome dijelom se krije u
profilu igrača. Partizanove prve napadačke opcije u
Euroligi – Punter i Dante Exum, nisu ovisni o
tricama. Punterov šuterski profil je raznovrstan,
ali igrač ima tendenciju oslanjanja na
poludistancu. Exumu je trica najslabije oružje u
repertoaru i voli finiširati što bliže košu. Kod
ostalih igrača je slična situacija. Mathias Lessort
ne šutira trice i igra samo oko obruča dok LeDay i
Ioannis Papapetrou šutiraju više za 2 nego za 3 i
kombiniraju u svom napadačkom repertoaru spot-up
trice i post-up izolacije.
Ove brojke sugeriraju da se Obradović prilagodio
personalu koji ima na raspolaganju. Ipak, jednu
stvar ne treba zanemariti, a ona nam, onako, baš
lijepo demonstrira da Partizan u napadu igra pravu
košarku. U pitanju je 39 posto timske realizacije
trice. U toj kategoriji crno-beli dijele 1. mjesto
s Barcelonom i Efesom. Naravno, odnos volumena i
efikasnosti ovdje igra ulogu jer onaj tko uzima
manje pokušaja ima i veće šanse da efikasnije
zabija. Dijelom stoji, ali većim dijelom je
Obradović Partizanov spacing izbrusio do
savršenstva.
Pick and roll nije 2 na 2screenshot
Jedna stvar oduvijek je vrijedila za sve
Obradovićeve timove. Svi su bili izrazito oslonjeni
na pick and roll igru. Ništa čudno, pick and
roll je osnova gotovo svake momčadi koja igra
košarku. Međutim, ono što je nekoć odvajalo
Obradovića od ostatka trenera je njegova spoznaja o
važnosti spacinga i o tome da pick and roll nije
samo igra 2-na-2, nego 5-na-5, te da je bitno što
rade ona 3 igrača koja nisu direktno uključena
u ball-screen akciju. Obradović je manijakalno
posvećen rasporedu i kretnjama igrača u pick and
rollu. Korak tu ili tamo za njega je razlika između
koša i promašaja i to je, da se opet vratimo na
početak teksta, bio trigger za reakciju prema
LeDayu. On je u onoj akciji protiv Zvezde narušio
spacing, odnosno nije stao u korner, a korneri su u
Obradovićevoj filozofiji svetinja. Danas svi
treneri imaju spoznaju o važnosti spacinga, ali
malo koji trener podučava specifične spacing
koncepte i ima sistem igre koji će kreirati
otvorene trice koje su pak uzrok onih 39 posto
timske realizacije, čak i kada većini igrača
na rosteru trica nije primarno oružje.
Pick and roll je osnova gotovo svake
momčadi koja igra košarku. Međutim,
ono što je nekoć odvajalo Obradovića
od ostatka trenera je njegova spoznaja
o važnosti spacinga i o tome da pick
and roll nije samo igra 2-na-2, nego
5-na-5, te da je bitno što rade ona 3
igrača koja nisu direktno uključena u
ball-screen akciju
Naravno, Obradovićev sistem nije rigidan. U
njegovim akcijama ima puno read and react momenata,
ali općenito Partizanov stil ove sezone u sebi
sadrži dosta izolacijske košarke i igrači imaju
slobodu napadati 1-na-1. Brojke kažu da je samo 49
posto Partizanovih poena asistirano, uvjerljivo
najmanje u Euroligi. To je dio plana i dio
identiteta skoro svih Obradovićevih ekipa. Partizan
se ove sezone jako puno oslanja na provociranje
protivničke switch obrane samo da bi iz toga napali
mismatch, preko Lessorta protiv nižeg igrača u
postu, preko beka poput Puntera protiv višeg igrača
ili kroz Exuma koji na svojoj poziciji dominira
fizikalijama. Takav stil može biti rizičan jer
ubije ritam napada, ali Obradović želi simple
basketball, pa ako je već obrana s preuzimanjem
trend, Obradović to želi iskoristiti. Ta agresivna
1-na-1 košarka dovela je do toga da Partizan izvodi
čak 21,3 slobodna bacanja po utakmici. Više od njih
šutira samo Monaco. Čak 82,3 posto realizacije s
penala treći je najbolji učinak u Euroligi i još
jedan razlog efikasnosti Partizanovog napada.
Sve ove odlike Partizanovog napada i ranije su
viđene kod Obradovićevih ekipa, ali ima i noviteta
koji prate suvremene trendove. Prvi je najočitiji,
a to je konstrukcija rostera. Na njemu se nalazi
puno combo ili takozvanih tweener igrača poput
Avramovića koji je combo bek; Exuma koji je
nominalno bek, ali ima visinu krila; Papapetroua
koji je visinom nisko krilo, ali stilom igre
četvorka. To je nekada ranije bio problem, ali
danas je roster opremljen takvim igračima poželjan
jer ti igrači nude fleksibilnost i u igri i pri
sastavljanju postava na parketu. Njihova sposobnost
multitaskinga, da rade više stvari na parketu i
nisu specijalisti, ima enormnu važnost u današnjoj
position-less košarci.
rugi novitet u Obradovićevom stilu koji upada u
oči je takozvani inverted koncept koji je
apsolutni trend u današnjoj košarci. Ideja se
bazira upravo na spomenutoj position-less košarci
gdje visoki igrači mogu kreirati s vrha posta ili u
pick and rollu, ili poput bekova mogu istrčavati iz
blokova i šutirati dok se bekovi spuštaju u post i
igraju leđima i kreiraju za sebe ili druge iz
posta. Prvo se povremeno može vidjeti od Lessorta,
a šutiranje iz bloka jedna je od osnovnih
akcija Partizana ove sezone i dizajnirana je za
LeDaya. Spuštanje beka u post pametan je i efikasan
način na koji Obradović koristi Exuma koji je
hodajući mismatch i problem za većinu čuvara. Exum
redovito koristi takozvanu Barkley kretnju, odnosno
D
odmah se nakon prijenosa lopte preko centra spušta
u post i od tu kreira za sebe ili za druge.
Ovaj Obradović je možda
ikad prije. Sve ono što
stvarao u košarci i što
i avangarda, sada je
lucidniji nego
je on godinama
je možda bila
mainstream
Za potpuni dojam i još bolje rezultate ove sezone u
Euroligi, Partizanu nedostaje da sredi obranu. To
je problem koji Obradovića muči od početka sezone.
Zapravo, dosta loše zvuči podatak da Beograđani
imaju najlošiju obranu u Euroligi koja prima 120
poena na 100 posjeda. Detektirati probleme u toj
ementaler obrani nije teško jer ih je puno. U
osnovi, sve ono u čemu su dobri u napadu u istim
kategorijama su dobri i njihovi suparnici kada
igraju protiv njih.
Partizan u obrani igra izrazito agresivno. Koriste
iskakanje na picku, switch i next obranu, igraju
presing preko cijelog parketa, agresivno rotiraju i
šalju udvajanja. Njihov problem nije pristup ni
energija koji su uvijek prisutni. Problem je što
protivnik njihovu agresivu lakoćom iskorištava
protiv njih. Zbog energične obrane na lopti timska
obrana im je stalno u rotaciji što ostavlja
perimetar i posebno kornere ranjivima. Puno
fauliraju, najviše u ligi. U igračkom personalu
imaju nekoliko slabih točaka koje protivnik može
napadati individualno ili koncepcijski.
Uspije li Partizan popraviti obranu do kraja
sezone, misija ulaska u playoff mogla bi biti
ostvarena, a nema trenera koji tamo želi igrati
partiju šaha protiv Obradovića. Obradović u
modernom vremenu nikako nije stariji gospodin
sijede kose koji se vratio u Partizan odraditi
počasni krug da bi zatvorio puni krug i simbolično
završio monumentalnu karijeru. Ovaj Obradović je
možda lucidniji nego ikad prije. Sve ono što je on
godinama stvarao u košarci i što je možda bila i
avangarda, sada je mainstream. Pa tko je onda bolji
igrač od njega u toj igri?