4 IZBORNE TEME Spavanje, budnost i aktivnost mozga • Sve što jesmo posljedica je aktivnosti mozga. Kako funkcionira naš mozak? Zagonetka o primanju, pohranjivanju i reagiranju na podraaje još se odgonetava. • Dio aktivnosti mozak zadrava i dok spavamo i sanjamo. • Sjeæate li se nekog svog sna? Koji elementi sna su doivljeni, a što su nove kombinacije mozga? Saznajmo ponešto o spavanju kao osnovnoj ivotnoj potrebi te kako o njoj ovisi budnost i aktivnost mozga. Spava li naš mozak? SLIKA 1. PRIKAZ AKTIVNOSTI MODANIH VALOVA EEG-OM Naš mozak je stalno aktivan što se moe i mjeriti elektroencefalografom (EEG-om) koji registrira elektriène promjene tzv. modanih valova, s površine mozga ili vanjske strane glave. Mjere se i registriraju elektrièni potencijali koje ureðaj biljei kao valovite krivulje. Tako dobiven snimak zove se elektroencefalogram ili kraæe EEG. Na osnovi promjena EEG-a mogu se otkrivati bolesti mozga. Velik dio vremena modani valovi su nepravilni i u zdravih ljudi. Meðutim, katkad promijenjeni modani valovi mogu imati poseban uzrok, primjerice, bolest kao što je epilepsija. EEG se primjenjuje i u otkrivanju poloaja tumora na mozgu koji mijenja aktivnost pojedinog dijela mozga pritiskom na ivèane stanice. Valovi se znatno razlikuju u stanju budnosti i spavanja. Spavanje i san - važnost i navike spavanja Spavanje je nesvjesno stanje iz kojeg se moemo probuditi prikladnim senzornim ili drugim podraajima. Zašto spavamo? Ovo pitanje èini se da još uvijek nije dobilo potpun odgovor iako se ovom temom zanstvenici bave veæ stoljeæima. Spavanje, smatra se, omoguæuje obnavljanje organizma od dnevnih aktivnosti zahvaljujuæi djelovanju parasimpatikusa na središte za spavanje u mozgu. U snu su funkcije disanja i rada srca polaganije, snien je krvni tlak, suavaju se zjenice te je i potreba za energijom manja. Dakle, kroz smanjene aktivnosti cijeli se organizam odmara. Veæ vam je poznato da spavanje utjeèe i na rast djece jer se tijekom noæi izluèuje hormon rasta. Zato je spavanje vano za rast i razvoj djece, ali i normalan rad mozga i djece i odraslih. Koliko je vano spavanje pokazuju i posljedice nespavanja. Opadaju koncentracija i panja, slabe kontrola govora, sposobnost pamæenja, sposobnost brzog reagiranja (uzrok prometnim nesreæama!) i donošenja odluka. Smatra se da manje spavanja pogoduje debljanju jer se hormon koji kontrolira potrebu za jelom više izluèuje noæu. 134 Izborne teme Koliko nam je sna potrebno? SPAVANJE, BUDNOST I AKTIVNOST MOZGA Postoje individualne razlike u potrebnoj duljini sna. Odrasle osobe trebaju oko sedam sati sna, a djeca i više. Moda æete otkriti koliko vam je sati sna potrebno ako spavate dok se spontano ne probudite, bez budilice. Takoðer, vjerojatno ste se dosta naspavali ako vam se ne spava tijekom dana (osim ako razlozi pospanosti nisu zdravstvene prirode). Saznaj i ovo... Razlikujemo nekoliko faza spavanja prema stupnju budnosti mozga: 1. faza: lagani san - u ovoj fazi tek tonemo u san, još nas je lako probuditi, usporava se mišiæna aktivnost, èak se moemo lagano trzati 2. faza: pravi san – poèinje nakon desetak minuta laganog sna, traje dvadesetak minuta; usporava se disanje i rad srca 3. faza: duboki san - ritmièki dišemo, usporeno je kucanje srca. 4. faza: REM (rapid eye movement - brza kretnja oka) - faza se ponavlja 3-5 puta u tijeku noæi, svakih 90 minuta, i traje od 5 do 20 minuta; vrlo aktivna faza sna u kojoj sanjamo; oène jabuèice se pokreæu, disanje i rad srca se ubrzavaju, iako tijelo miruje; u ovoj fazi se najèešæe budimo ujutro ZANIMLJIVOSTI • Ako ne spavamo 17 sati, funkcionirat æemo jednako kao da imamo 0,5 ‰ alkohola u krvi (dvije èaše vina). • Umor vozaèa èest je uzrok nesreæama na cestama. • Piton treba 18 sati sna, tigar 15,8 sati, maèka 12,1 sat, èimpanza 9,7 sati, slon 3,3 sata, a irafa samo 1,9 sati, dok morski pas uopæe ne spava. • Hrkanje nastaje vibriranjem mekanog tkiva na nepcu koje se opusti i remeti ulaz zraka u grlo. Pojaèava se proporcionalno s oblikom i velièinom tijela. JOŠ NEKOLIKO SAVJETA ZA BOLJI SAN • Prije spavanja se opustite, stvorite ugodnu atmosferu u sobi (u spavaæoj sobi ne bi trebao biti televizor, raèunalo, sat koji otkucava i sl.). • Veèerajte lakše probavljivu hranu. • Stvorite naviku odlaska na spavanje poprilici u isto vrijeme, èak i vikendom. • Dobro je odspavati petnaest minuta tijekom dana osvjeit æete mozak. Slika 2. USNULO DIJETE RAZMISLI I ODGOVORI Proèitajte sljedeæe tvrdnje o spavanju i raspravite u razredu jesu li toène ili netoène. • Ako ne spavamo dovoljno, smanjuje nam se panja i ostale misaone sposobnosti. • Spavanje je vano za rad mozga. • Uslijed premalo spavanja moe doæi do debljanja. • Naš mozak aktivan je i u snu. • Spavali ste dovoljno ako vam se ne spava tijekom dana. 135 Izazovi budućnosti za čovjeka i biosferu • Pripremite debatu o tome koje dobrobiti nose znanost i tehnologija u napretku civilizacija, a koji su izazovi i dvojbe postavljeni pred èovjeka! Znanost i tehnologija za napredak čovječanstva Slika 1. LET U SVEMIR Razvoj znanosti i tehnologije do sada je uvelike doprinio nesluæenom napretku civilizacija. Korištenjem dostignuæa znanosti i biotehnologije omoguæuje se kvalitetniji ivot svih ljudi na Zemlji, ali i nastoji oèuvati suivot èovjeka s prirodom za današnje i buduæe naraštaje. Razvoj bioloških znanosti omoguæuje produljenje i poboljšanje èovjekova ivota. Broj ljudi na Zemlji sve više se poveæava. Naseljenost ljudi na Zemlji, meðutim, nije ravnomjerna kao ni njihov razvoj civilizacija. Naalost, još ima zemalja u svijetu gdje vladaju nestašica hrane i epidemije smrtonosnih bolesti a prosjeèan ivotni vijek jedva dosee zrelu dob. Pronalaskom raznih medicinskih pomagala i ureðaja (slika 2 i 3) moguæe je upoznavanje graðe ljudskog tijela, spreèavanje i lijeèenje bolesti (slika 4). DNA i nove tehnologije Slika 2. RAD U SUVREMENOM MOLEKULARNOM LABORATORIJU INSTITUTA RUÐER BOŠKOVIÆ U ZAGREBU Slika 3. UREÐAJ ZA DNA-ÈIP ANALIZE 136 Stoljeæima su ljudi paljivo odabirali i kriali najproduktivnije jedinke biljaka i ivotinja. Ljudi su veæ tada mijenjali biljke i ivotinje i ne znajuæi da prenose gene iz jednog u drugi organizam. Ovaj proces krianja bio je spor i ne uvijek uspješan. Otkriæe DNA i razvoj molekularne biologije utrli su put upoznavanju strukture i funkcije gena. Upravo na pragu 21. stoljeæa i novog tisuæljeæa upoznat je sastav svih gena - ljudski genom. Usporedimo li ljudski genom s knjigom, moemo reæi da su poznata samo “slova u knjizi”, još ne razumijemo mnoge rijeèi, a tek treba upoznati “reèenice”, odnosno djelovanje gena. Znanost uri u svom razvoju i svakim danom upotpunjuje se “karta gena” tj. opisuje njihov poloaj i uloga. Ranih 70-tih godina prošlog stoljeæa razvila se tehnika genetskog inenjeringa predstavljajuæi modernu biotehnologiju. Genetski inenjering upravlja, manipulira genima; geni se prenose iz jednog organizma u drugi, mijenja se satav i meðudjelovanje gena što ima višestruku primjenu. Metodama genetskog inenjeringa postaje moguæe uzgojiti biljke ili ivotinje eljenih osobina. Upravljanje genima koristi se u svrhu lijeèenja bolesti kod ljudi. Genetski inenjering moe se upotrijebiti za proizvodnju cjepiva. Izborne teme Napretkom civilizacija iskorijenjene su bolesti poput kolere ili kuge, no pojavljuju se nove bolesti za koje još nema lijeka. Neke zarazne bolesti, poput ptièje gripe, prenose se sa ivotinja na ljude. Virusi se u ljudskom organizmu mogu promijeniti – mutirati i postati ljudski virusi, zarazni i smrtonosni. Još uvijek smrtonosne i zastrašujuæe virusne bolesti današnjice su sida, kravlje ludilo (njen ljudski oblik je Creutzfeld-Jacobova bolest koju izazivaju èestice manje i od virusa – prioni), ebola i druge. Lijeèenje dijabetesa ili šeæerne bolesti sve je uspješnije metodom proizvodnje inzulina ugradnjom ljudskog gena u bakterijsku DNA, pretvarajuæi tako bakteriju u malu tvornicu za proizvodnju inzulina. Upravljanje genima omoguæuje lijeèenje genskih bolesti, tzv. gensku terapiju. Zasniva se na zamjeni ošteæenog gena koji uzrokuje bolest zdravim (primjerice, tako bi se izlijeèila hemofilija). Metode genetskog inenjeringa mogu se koristiti za kloniranje, umnoavanje genetski jednakih protutijela za uništavanje stanica raka. Prednost je te metode da se unište samo bolesne stanice, a ne zdrave, kao što je sluèaj s kemoterapijom ili zraèenjem. Manipuliranjem ljudskim genima i njihovim kloniranjem mogu se dobiti ljudski organi radi zamjene bolesnih organa presaðivanjem, tj. transplantacijom. Raniji pokušaji transplantacije organa nisu bili uspješni. Upoznavanjem genske tehnologije otkriveno je da organi primatelja i davatelja moraju biti genski što podudarniji kako organizam ne bi odbacio organ kao strano tijelo. Danas se koriste lijekovi koji smanjuju moguænost odbacivanja organa na osnovi suzbijanja imunološke reakcije organizma. Saznaj i ovo... Neke prednosti korištenja genetskog inenjeringa u navedene svrhe: • kontroliranje unošenja stranih gena i spreèavanje štetnih pojava (kao što je prenošenje zaraznih bolesti sa ivotinja na ljude) • manje se rtvuju ivotinje za medicinska istraivanja • hrana dobivena genetskim inenjeringom je jeftinija te njena proizvodnja smanjuje nestašicu hrane Postoje dvojbe o opasnosti od genetskog inenjeringa: • Unošenjem stranog gena u DNA, koja je nastajala postupno kroz evoluciju, ne mogu se predvidjeti posljedice. Do tada neopasna biljka moe u èovjekovu organizmu izazvati neeljenu pojavu, kao što je alergija. • Opasnost promjene gena, koji su se stvarali postupno milijunima godina, ljudskim djelovanjem, moe imati za posljedicu utjecaj èovjeka na evoluciju. Modificirani geni se mogu prenijeti u jedinke prirodne vrste te ih mijenjati. Slika 4. OTKRIVANJE BOLESTI RAKA GRKLJANA NA OSNOVI IZGLEDA 2-DE GELA STANICA GRKLJANA Slika 5. MODEL MOLEKULE DNA – DNA NOSI TAJNU NASLIJEÐA ZANIMLJIVOSTI • Znanstvenici vjeruju da je èak 4 000 nasljednih bolesti uzrokovano greškom u pojedinaènim genima; primjerice, prvi kromosom koji je "proèitan", 22. kromosom, sam nosi gene povezane s leukemijom, shizofrenijom, srèanim bolestima i rakom dojki. RAZMISLI I ODGOVORI 1. Navedi nekoliko primjera utjecaja razvoja biotehnologije na poboljšanje kvalitete ivota èovjeka! 2. Objasni na primjeru primjenu genetskog inenjeringa! 3. Iznesite zakljuèke debate o izazovima buduænosti za èovjeka i biosferu! 137 Zdravlje i bolest • Kad smo mladi i zdravi, ne razmišljamo previše o bolesti. Tek kad se razbolimo uvidimo koliko malo vodimo raèuna o svojem zdravlju, najdragocjenijem bogatstvu. Svjetska zdravstvena organizacija kae da je zdravlje stanje potpunog tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja. Bolesti mogu biti akutne i kroniène. Akutne se razvijaju naglo i brzo s karakteristiènim simptomima. Prestaju za nekoliko sati ili dana. Suprotno tomu, kroniène se razvijaju sporo, mjesecima ili godinama, osobito ako se oboljela osoba ne lijeèi. Postoje zarazne i nezarazne bolesti. Slika 1. TIJEKOM LJETNIH MJESECI ÈESTA SU TROVANJA HRANOM, UZROKOVANA BAKTERIJOM SALMONELOM Zarazne bolesti Èovjek je svakodnevno izloen djelovanju milijuna siæušnih uzroènika bolesti. Uzroènici zaraznih bolesti Veæinu zaraznih bolesti uzrokuju bakterije i virusi. Dugo se mislilo da su virusi najsitniji i najjednostavniji uzroènici bolesti. Èovjeèanstvo se suoèava sa sasvim novim oblikom zaraznih èestica, 100 puta manjim od virusa. Nazivamo ih prioni (sloene molekule bjelanèevina). Ove se èestice intenzivno istrauju, ali još uvijek postoji mnoštvo nepoznanica. Uzroènici zaraznih bolesti su i neke vrste gljivica, praivotinje i ostali nametnici. Prouèite tablicu 1, sjetite se zaraznih bolesti o kojima ste veæ uèili te uoèite nazive onih koje su vam nepoznate. Slika 2. TRIPANOSOMA – BIÈAŠ KOJEG PRENOSI MUHA CE-CE. PRISJETI SE KOJU BOLEST UZROKUJE. Uzroènici zaraznih bolesti Bakterije Zarazne bolesti koje uzrokuju tetanus, tifus, kolera, kuga, sifilis, gonoreja, klamidijska zaraza, gnojni meningitis, angina, tuberkuloza pluæa, upala pluæa, salmoneloza Virusi gripa, ospice, vodene kozice, bronhitis, virusni meningitis, bjesnoæa, sida, zaraza papiloma virusima, hepatitis A, B i C, ptièja gripa Praivotinje bolest spavanja, dizenterija, malarija Gljivice atletsko stopalo, upala sluznice ustiju i rodnice (gljivica kandida) Prioni kravlje ludilo (njezin ljudski oblik je Creutzfeld- Jacobova bolest) Ostali nametnici bolesti koje uzrokuju djeèja glista, trakavica, trihinela Tablica 1. ZARAZNE BOLESTI I NJIHOVI UZROÈNICI 138 Izborne teme Širenje zaraznih bolesti Uzroènicima zaraznih bolesti moemo se zaraziti na više naèina. Naèini širenja zaraze Kapljiènim putem Udišemo sitne kapljice sluzi koje kihanjem ili kašljanjem izbacuje zaraena osoba. Uzroènik bolesti ulazi u organizam kroz usta ili nos. Tako se prenose uzroènici prehlade, gripe, tuberkuloze... Neèista sredina Hrana i voda koje ne odgovaraju osnovnim higijenskim zahtjevima mogu postati izvor zaraznih bolesti, pa èak i pravih epidemija. Uzimanjem zaraene hrane ili vode, uzroènik ulazi u probavni sustav. Tako se prenose uzroènici proljeva, kolere i dizenterije... Prljavim rukama moemo zaraziti sebe, ali i sve one koji su s nama u kontaktu. Slika 3. SVAKI PUT KAD KIHNETE, MILIJUNI BAKTERIJA IZLETE IZ VAŠEG TIJELA BRZINOM OD OKO 80 KILOMETARA NA SAT Izravnim dodirom preko koe Kroz ošteæenu kou (opeklina, ogrebotina, ugriz, ubod injekcije ili kukca) uzroènik izravno ulazi u organizam. Tako se prenose uzroènici hepatitisa B, bjesnoæe, sifilisa, herpesa, malarije... Spolnim putem (preko sluznice spolnih organa) Prisjeti se klamidijske zaraze, gonoreje, sifilisa, side i drugih spolno prenosivih bolesti. Tablica 2 Tijek zaraznih bolesti Bolest poèinje zarazom odnosno infekcijom. Zaraza nastaje kad uzroènik bolesti uðe u naše tijelo i poène se razmnoavati. Nakon zaraze dolazi period inkubacije u kojem se uzroènik ubrzano razmnoava, a zaraena osoba ne pokazuje simptome bolesti i moe zaraziti druge. Potom bolesnik pokazuje simptome bolesti koji lijeèniku pomau u prepoznavanju bolesti, tj. u postavljanju dijagnoze te lijeèenju. Prevencija i lijeèenje zaraznih bolesti Najbolji i najjednostavniji naèin spreèavanja prijenosa mnogih zaraznih bolesti je redovito odravanje osobne higijene i èistoæe. Zaraza se spreèava i proèišæavanjem vode za piæe, mikrobiološkom kontrolom hrane, postupcima kao što su pasterizacija i sterilizacija, izoliranjem oboljelih ljudi i ivotinja. Antibiotici i cjepiva predstavljaju jedno od najveæih otkriæa moderne medicine. Njihovim pronalaskom spašeni su milijuni ljudskih ivota. Antibiotici su vrlo uspješni u borbi protiv bakterijskih zaraza. To su kemijski spojevi koji spreèavaju razmnoavanje i razvoj bakterija ili ih uništavaju. Na viruse ne djeluju. No tijekom vremena bakterije mogu postati otporne (rezistentne) na djelovanje antibiotika. Stoga znanstvenici upozoravaju na štetnost pretjeranog prepisivanja antibiotika. Slika 4. REDOVITO PRANJE RUKU HIGIJENSKA JE NAVIKA KOJU SMO TREBALI USVOJITI VEÆ U RANOM DJETINJSTVU 139 Zdravlje i bolesti Razvijene zemlje imaju programe cijepljenja djece u cilju zaštite od zaraznih bolesti. Posebna se panja posveæuje razvoju kombiniranih cjepiva koja u jednoj injekciji sadre veæi broj razlièitih cjepiva. Tako se s manje boli postie zaštita od veæeg broja zaraznih bolesti, što je vano kod cijepljenja djece. Uporabom cjepiva posve su iskorijenjene velike boginje. Najtee je sa suzbijanjem virusnih bolesti za koje nema cjepiva, poput side. U siromašnim zemljama i zemljama zahvaæenim ratom pojedine su zarazne bolesti, zbog pada imunosti, u velikom porastu: tuberkuloza, djeèje zarazne bolesti, crijevne zaraze, spolno prenosive bolesti (osobito sida), malarija, a pojavljuju se i nove zarazne bolesti. I dok su u siromašnim zemljama osnovni problem ostale zarazne bolesti, u isto vrijeme u bogatim zemljama prevladavaju kroniène nezarazne bolesti. Slika 5. CIJEPLJENJE ISTRAI U dodatnoj literaturi i na internetskim stranicama: • doznaj kada se obiljeava Svjetski dan zdravlja i Svjetski dan bolesnika; • pronaði podatke o tomu koliko ljudi godišnje umre od posljedica bolesti srca i krvnih ila: a) u svijetu, b) u Hrvatskoj; • doznaj sve o atletskom stopalu (tablica 1), gljiviènom oboljenju koje je èesto meðu mladima; • saznaj protiv kojih ste se bolesti cijepili; • istrai zašto se prije uporabe antibiotika radi bakteriogram. 140 Nezarazne bolesti Bolesti kao što su dijabetes, alergije, astma, rak, bolesti srca i krvnih ila nazivamo nezarazne bolesti. Spomenute se bolesti ne prenose s jedne osobe na drugu. Ne uzrokuju ih siæušna stvorenja poput bakterija i virusa, veæ suvremeni naèin ivota ispunjen lošim ivotnim navikama i sve veæim oneèišæenjem okoliša. Kad govorimo o lošim ivotnim navikama mislimo na nepravilnu prehranu, tjelesnu neaktivnost, prekomjerno pijenje alkohola, pušenje, stres, premalo sna i odmora. Bolesti srca i krvnih ila predstavljaju jedan od najveæih medicinskih problema suvremenog svijeta i jedan od vodeæih uzroka smrtnosti u razvijenim zemljama. Ni rak, jedna od najopakijih bolesti današnjice, ne zaostaje mnogo. Okrueni smo razlièitim tvarima. Nalazimo ih u hrani, zraku, kozmetièkim preparatima, sredstvima za èišæenje, pesticidima, graðevnom materijalu i drugdje. Naalost, neke su štetne za ljudsko zdravlje. Primjerice dugotrajno udisanje èestica azbesta opasno je po zdravlje. Azbest je tvar opasna zbog svoje strukture u obliku iglica koje se lako zabadaju u pluæne membrane te izazivaju kroniènu bolest pluæa koju nazivamo azbestoza. Azbestoza je profesionalna bolest radnika zaposlenih u rudnicima ili preradi azbesta. Oneèišæenje okoliša i klimatske promjene znanstvenici povezuju sa sve uèestalijom pojavom alergija, tj. preosjetljivosti organizma na tvari iz okoliša. Te tvari nazivamo alergeni. Mnogi ljudi imaju alergijske reakcije na prašinu, jagode, kikiriki, pelud, otrove ivotinja (ose, pèele...), neke antibiotike i dr. Izbjegavanje alergena preduvjet je uspješna lijeèenja. Danas se naroèito prouèava djelovanje tvari koje izazivaju rak, a nazivamo ih kancerogene tvari. Protiv raka suvremena medicina bori se na više naèina. Operacijom se moe ukloniti bolesno tkivo. Zraèenjem i kemoterapijom (uporaba razlièitih kemijskih spojeva) onemoguæuje se razvoj stanica raka. Vaan je i pozitivan ivotni stav. Valja spomenuti i psihièke bolesti koje nastaju zbog poremeæenog funkcioniranja mozga. Nasljedne (genetske bolesti) nastaju mutacijama gena ili kromosoma u spolnim stanicama. Izborne teme Čovjek kao svemirski putnik Misaona smo biæa. Stalno istraujemo nepoznato. Razvoj tehnike omoguæio nam je da postanemo svemirski putnici. No, svemir nije naše prirodno okruenje. Što misliš, kako on djeluje na èovjeka? Da li si se ikada imao prilike voziti u lunaparku na toboganu? (Ili u lošem liftu, koji naglo kreæe prema dolje?) Kako si se osjeæao kad si propadao? Moda si se vozio u avionu i doivio tzv. “turbulencije” i nagla propadanja? Ili naglo ubrzanje pri polijetanju? Astronauti – svemirski putnici ovakva iznimna stanja doivljavaju u puno veæoj mjeri. Cijeli ivot provodimo pod utjecajem Zemljine gravitacije – sile tee. O tome niti ne razmišljamo. Svi naši pokreti, hod, orijentacija u prostoru, naš osjeæaj za “gore” i “dolje” ovise o sili tei. Zaèeti smo, razvijali se i rasli pod utjecajem Zemljine gravitacije. Moda smo ponekad nakratko osjetli smanjenje sile tee ili poveæano ubrzanje. Meðutim, astronauti – svemirski putnici su takvim, za nas neprirodnim uvjetima okoliša izloeni u mnogo veæoj mjeri. Koje su to posebnosti koje utjeèu na èovjeka kao svemirskog putnika? To je prije svega, izostanak Zemljine gravitacije. Utjecaj bestežinskog stanja na ljudski organizam Besteinsko stanje (ili kako se to struènije zove, stanje mikrogravitacije) je uobièajeno stanje u kojem se nalaze svemirski putnici kad krue oko Zemlje ili kad se nalaze daleko od neke planete (što obièno zovemo “duboki svemir”). Besteinsko stanje koje astronauti osjeæaju kad krue oko Zemlje nije rezultat udaljenosti od Zemlje nego kruenja oko Zemlje – u osnovi to je stanje slièno slobodnom padu. Centrifugalna sila uslijed kruenja je u ravnotei s privlaènom silom Zemlje. Osoba nenavikla na ovakvo stanje u poèetku osjeæa muèninu, vrtoglavicu, opæu slabost, tjera ga na povraæanje. Ovo stanje podsjeæa na “morsku bolest” ili “bolest putovanja”. Organi za ravnoteu u unutarnjem uhu ne osjeæaju ubrzanje sile tee što uzrokuje ove simptome. Nakon 2-3 dana osoba se u pravilu navikavava na nove uvjete. Meðutim, nije sve tako bezazleno. S obzirom da nema uobièajenih naprezanja uzrokovanih silom teom, nakon dueg boravka u besteinskom stanju naše kosti (osobito donjih udova) poèinju gubiti kalcij i druge minerale. To je stanje slièno osteoporozi, a primijeæeno je kod astronauta koji su u svemiru proveli više mjeseci (svemirske postaje Saljut, Mir, Skylab, ISS). Poveæava se rizik od lomova kostiju. Kako bi se to u odreðenoj mjeri sprijeèilo i usporilo, astronauti stalno izvode vjebe kojima optereæuju udove (vonja “bicikla” i slièno). Slika 1. NA SVEMIRSKIM POSTAJAMA KAO ŠTO JE ISS (INTERNATIONAL SPACE STATION) LJUDI BORAVE I VIŠE MJESECI U “KOMADU”. MEÐU OSTALIM I ZATO DA SE STEKNU SPOZNAJE O DUGOTRAJNOM UÈINKU BORAVKA U TAKVOM OKOLIŠU NA ORGANIZAM. TE SU SPOZNAJE ZNAÈAJNE ZA MOGUÆE DUGOTRAJNE MISIJE U SVEMIR, KAO ŠTO JE MISIJA NA MARS. (NA SLICI JE POSADA MEÐUNARODNESVEMIRSKE POSTAJE). 141 ^ovjek kao svemirski putnik Pored toga, zbog nedovoljne aktivnosti, slabe i mišiæi (atrofija), što se takoðer nastoji sprijeèiti vjebom. Najopasnija je atrofija (smanjenje) srèanog mišiæa. Ona nastaje jer srce ne treba savladavati teinu krvi pri svom radu (hidrostatski tlak). U pravilu se kosti i mišiæi oporave nakon povratka na Zemlju, ali je kod nekih astronauta koji su u svemiru boravili mnogo mjeseci došlo do ozbiljnog slabljenja srca. Nedostatak gravitacije osobito je opasan za organizam u razvoju. Istraivanja su pokazala da je, po svemu sudeæi, gravitacija nuna za razvoj mladog organizma. Zato trudnice i mala djeca, osim što ne smiju pušiti, piti alkohol, trošiti odreðene lijekove, ne smiju èak ni u svemir! Sve navedeno uslonjava slanje astronauta na daleke misije, kao što je, primjerice misija na Mars. Da se ne spominju svemirske postaje gdje bi ljudi trebali ivjeti i imati potomstvo! Vjerojatno neizvedivo, bez postizanja umjetne gravitacije (kao, primjerice, u filmu “Odiseja 2001” Stanleya Kubricka, gdje se umjetna gravitacija postie vrtnjom, t.j. centrifugalnom silom). Kozmičko zračenje Zemlja nas u velikoj mjeri štiti od snanog zraèenja koje emitira Sunce. Magnetsko polje Zemlje “zarobljava” nabijene èestice – protone i druge nabijene èestice (Van Allenovi pojasevi). Tijekom kraæeg leta (nekoliko dana), kolièina zraèenja je mala. Na duim misijama dalje od Zemlje kolièina zraèenja moe biti znatna. To zraèenje štetno djeluje na stanice i moe uzrokovati, primjerice, rak. Zato se pri planiranju dugih misija kao što je misija na Mars i o ovome vodi raèuna. Svemirski let i psihičko stanje čovjeka Astronauti su izloeni i pshièkim pritiscima uslijed dugotrajnog boravka u malom prostoru s uvijek istim ljudima. Nema izmjene dana i noæi pa dolazi do poremeæaja spavanja. Ne reagiraju svi ljudi jednako. Stoga su pripreme astronauta dovoljno opsene i cjelovite. Time se nastoji smanjiti rizik i unaprijed iskljuèiti osobe koje bi mogle imati psihièkih poteškoæa. Rad u svemiru (izvan svemirskog broda) Ponekad je nuno da se astronauti naðu izvan svemirskog broda. Primjerice, zbog popravka letjelice ili nekog satelita te šetnje po Mjesecu. Èovjek u svemirskom vakuumu ne moe preivjeti bez posebnog zaštitnog odijela. Stoga astronauti u svemiru van svemirskog broda nose specijalna odijela. Ona ih u potpunosti štite od svih vanjskih utjecaja – vakuuma i zraèenja. Za rad koriste posebne alate, prilagoðene za rad u besteinskom stanju. 142 Izborne teme Prehrana u svemiru Svemirski putnici se moraju hraniti kvalitetno, a opet, prostor u svemirskom brodu je skuèen i dragocjen. Stoga su obroci za astronaute u pravilu posebno unaprijed pripremljeni, djelomice i dehidrirani. U svemirskom brodu za sada nema kuhanja. Higijena u svemiru Besteinsko stanje uzrokuje dosta poteškoæa pri odravanju higijene. Prisjetite se – ono što na Zemlji prirodno pada, ovdje ne pada. Koriste se posebne izvedbe tuševa i toaleta kako bi se izbjegle poteškoæe. Priprema svemirskih putnika Od astronauta se oèekuje struèno znanje, tjelesna sprema, zdravlje i psihièka èvrstoæa. Zato je nuna dugotrajna priprema te obuka. Isptituju se uèinci besteinskog stanja (bazen, slobodni pad), velikog ubrzanja pri polijetanju (centrifuga) i drugo. Čovjek kao svemirski putnik – budućnost Èovjek je biæe Zemlje. Meðuzvjezdani prostor nije njegov prirodni okoliš. Meðutim, to ga nije sprjeèavalo da uspješno osvaja svemir. Planiraju se ambiciozni poduhvati, meðu ostalim misija na Mars s ljudskom posadom, svemirske stanice za dugotrajan boravak veæeg broja ljudi u orbiti oko Zemlje i drugo. Dosadašnji boravci ljudi u svemiru dali su dragocjene spoznaje, a napredak tehnologije omoguæuje do juèer nezamislivo. Stoga i misija na Mars ne zvuèi nemoguæe. Slika 2. SVEMIRSKA POSTAJE “MIR” U ORBITI OKO ZEMLJE RAZMISLI I ODGOVORI 1. Kako bi kozmièko zraèenje djelovalo na èovjeka kad se ne bi zaštitio? Što nas na Zemlji štiti od zraèenja? 2. Zašto astronaut u svemirskom brodu koji krui u orbiti oko Zemlje ne osjeæa silu teu? Koja ju sila poništava? 3. Kako dugotrajno besteinsko stanje utjeèe na kosti? ISTRAI • U dodatnoj literaturi doznaj: Kako se zvao prvi èovjek koji je bio u svemiru? Koje je to bilo godine? Koji su se ljudi prvi spustili na Mjesec? Koje je to bilo godine? • Dodatne zanimljivosti o svemiru potraite na stranici interneta http://hpd.botanoc.hr/ast/astronomija 143 Sport i zdravlje • Kretanje i tjelesna aktivnost je u našoj prirodi. Vjerojatno se i ti, kao i tvoji vršnjaci, barem rekreativno, baviš nekim sportom. Moda se i sustavno baviš sportom – treniraš? Kako se osjeæaš nakon naporne sportske aktivnosti?Kako sport utjeèe na tebe, na tvoje tijelo? Lupa li ti srce i ubrzano dišeš? Jesi li si ikada mjerio otkucaje srca ili disanje nakon intenzivne tjelesne aktivnosti.Kako se osjeæaš kad se temeljito iscrpiš? Jesu li te ikada boljeli mišiæi nakon napora? Koji je popularan naziv za taj osjeæaj? Sportska dostignuæa rezultat su brojnih èinitelja. Bitan je talent, ali, još više, upornost i marljivost, iskazana kroz trening. Neke osobine tvojeg organizma znaèajna su za sve sportove, a neka druga za neke odreðene sportove. Svim sportovima svojstvena je dua ili kraæa tjelesna aktivnost. Fiziologija sporta nastoji utvrditi na koji naèin tjelesna aktivnost utjeèe na opæe stanje i zdravlje organizma – tjelesnu kondiciju. Pored toga, praæenjem utjecaja treninga na organizam moguæe je poboljšati i prilagoditi trening i postiæi bolje rezultate. Tjelesna aktivnost, aerobna i anaerobna proizvodnja energije u mišićima Slika 1. SPORT, KAO I TJELESNA AKTIVNOST OPÆENITO, DJELUJE NA OPÆE STANJE I ZDRAVLJE ORGANIZMA 144 Prisjetimo se: sve stanice za svoj rad trebaju energiju. Kad govorimo o tjelesnoj aktivnosti, u prvom redu mislimo na mišiæne stanice. Energija za rad se proizvodi u staniènim tjelešcima koja se nazivaju mitohondriji (prisjeti se graðe ivotinjske stanice koju si uèio u 7. razredu). Potrošnja energije za intenzivnog tjelesnog napora naraste višestruko – i do 20 puta u odnosu na mirovanje. Ako je tjelesna aktivnost kratkotrajna i snana, kao što je, primjerice, trèanje na kratke pruge (sprint), dizanje utega, bacanje kugle, skok u vis ili u dalj, mišiæi se energijom opskrbljuju iz kemijske energije pohranjene u svojim stanicama. Stoga kaemo da mišiæ radi bez dotoka kisika – anaerobno (lat. an = ne +aerobno = zrak). Ovdje tjelesni napor traje vrlo kratko – od trenutka do moda desetak sekundi. Te zalihe i njihova obnova, su naravno, orgranièene Ako tjelesna aktivnost traje due, mišiæne stanice energiju moraju pribavljati i razgradnjom hranjivih tvari (glukoze, masti, bjelanèevina) uz prisustvo kisika, kojeg krv dobavlja iz pluæa - aerobno. Zato kaemo – za kratkotrajni napor treba nam snage, a za dugotrajne – izdrljivost! Izborne teme Tjelesna aktivnost, ritam disanja i kucanja srca, aerobni kapacitet Pored mišiæa, najznaèajniji za tjelesnu aktivnost su krvoilni i dišni sustav, jer opskrbljuju mišiæe kisikom i hranjivim tvarima te odstranjuju otpadne tvari. Tjelesni napor utjeèe na ritam disanja i srèane otkucaje. Mišićni umor Kako smo veæ rekli, za mišiæni rad potrebna je energija. Ako dotok kisika nije dovoljan kroz dulje vrijeme, mišiæi energiju moraju pribavljati i razgradnjom glukoze bez kisika. Pri tom se se uz uz energiju u mišiænim stanicama stvara i mlijeèna kiselina. Ako nismo utrenirani (ili smo malo pretjerali), mlijeèna kiselina æe se brzo stvarati i nagomilavati u mišiæima. Nagomilana mlijeèna kiselina prijeèi mišiænu aktivnost – rezultat je mišiæni umor. Nakon prestanka aktivnosti i odmora, mlijeèna kiselina se iz mišiæa krvlju prenosi u jetru, gdje se ponovno pretvara u glikogen. Razgradnjom mlijeène kiseline mišiæi ponovno postaju spremni za rad. Ako smo uistinu pretjerali, sljedeæe jutro æe nas probuditi bolni, upaljeni mišiæi – “muskulfiber”. Nekad se smatralo da ova upala nastaje uslijed nagomilavanja mlijeène kiseline. Danas se smatra da je ipak uslijed mikroskopskih ošteæenja u mišiænim vlaknima. Utrenirani sportaši ne pate od toga (osim ako nisu uistinu pretjerali), jer imaju bolji aerobni kapacitet i bolju prokrvljenost mišiæa, te njihovu veæu uèinkovitost (više minielektrana u mišiænim stanicama – mitohondrija). Djeca i sport Utjecaj sporta na djecu raste nakon puberteta. Hormoni djeluju i reakcija na aktivnost je kao u odrasle osobe. Mladima je nuna umjerena tjelesna aktivnost, jer ona osigurava zdravo tijelo, pogotovo ako to prate odgovarajuæe prehrambene navike. Tjelesna aktivnost utjeèe na skladan razvoj organizma, razvija samopouzdanje, krvoilni sustav, pluæa, sustav organa za pokretanje, reflekse. Stvaranje zdravih navika u mladosti i njihovo zadravanje u zreloj dobi osigurat æe dug, zdrav i ispunjen ivot te smanjiti rizik najèešæih bolesti današnjice, krvoilnog sustava, dišnog sustava te sustava organa za kretanje. Sport osigurava skladan tjelesni i psihofizièki razvoj. Slika 2. UÈENICE MJERE PULS NAKON TJELESNOG NAPORA Sport i povrede Vrhunski sport, zbog svog natjecateljskog duha i znaèaja koji prevazilazi sportske rezultate, tjera sportaše na iznimne napore. Ovi napori ponekad premašuju fizièke moguænosti sportaša. Rezultat su sportske povrede, sustava organa za kretanje – zglobova, kostiju, ligamenata, tetiva, mišiæa. To mogu biti istegnuæa ili èak puknuæa. Umjerena tjelesna aktivnost u pravilu neæe uzrokovati povrede. Zapamtimo: poštujmo vrhunske rezultate vrhunskih sportaša jer je za njih potrebno mnogo rada, znoja i odricanja, ali budimo svjesni da je za dug i zdrav ivot vana umjerena i trajna tjelesna aktivnost. Za naše zdravlje, samopouzdanje i duh. 145 Sport i zdravlje Prehrana i sport Za tjelesnu aktivnost nuna je energija. Za razvoj tijela i uspješno bavljenje sportom nune su gradivne tvari. I jedno i drugo dobivamo hranom. Stoga je hrana i njen sastav osobito vana za sportaše. Sportska aktivnost, prije svega, znaèi puno utroška energije u kratko vrijeme. Energiju mišiæi dobivaju iz glukoze, a nju dobvamo iz ugljikohidrata, bilo pohranjenih kao rezerva u organizmu (glikogen), bilo iz hrane. Stoga udio ugljukohidrata u prehrani sportaša mora biti veæi nego u prosjeènih ljudi – èak do 70% u dugoprugaša. Pored toga, pojedini sportaši (maratonci) gube i mnogo tekuæine znojenjem, èak do 1,5 l/sat. Takvi sportaši piju, primjerice, 0,5 l hladne vode svakih pola sata. Kako bi se pritom opskrbili i energijom piju se napici zaslaðeni glukozom ili saharozom. Dugoročni utjecaj umjerene tjelesne aktivnosti na organizam (sport i zdravlje) Tjelesnom aktivnošæu, meðu ostalim, postiemo: • jaèanje mišiæa (debljanje mišiænih vlakana), • poveæanu izdrljvost mišiæa, • èvršæi koštani sustav, • pokretljivije zglobove, • poboljšan rad sustava za optok krvi radi dobave kisika i glukoze – bolja prokrvljenost mišiæa, više kapilara, poveæan minutni volumen srca, • poboljšan rad pluæa (bolja izmjena plinova) radi opskrbe kisikom. RAZMISLI I ODGOVORI 1. Što je to mišiæni umor? Kako nastaje? 2. Kakva je razlika izmeðu aerobne i anaerobne proizvodnje energije u mišiæima? 3. Koja vrsta proizvodnje energije prevladava za kratkotrajne napore, a koja za dugotrajne? 4. Zašto je vaan unos tekuæine tijekom dugotrajnog tjelesnog napora? 146 Izborne teme ISTRAI Tjelesni napor utjeèe na ritam disanja i srèane otkucaje. To zasigurno znaš iz vlastitog iskustva. Kakav je taj odnos, moeš provjeriti uz pomoæ svojih prijatelja i štoperice (obièan ruèni sat je dovoljan). Ovdje je prijedlog tablica za biljeenje pulsa i disanja prema kojem u biljenici napravi vlastito istraivanje. Kao lagani napor predlaemo lagani trk na 100 m (primjerice, 30 sekundi), a kao intenzivni napor (sprint na 100 m – punom snagom, pa koliko izdriš). Moe i nešto drugo. Prisjetite se kako se mjeri puls. Ne morate ga mjeriti cijelu minutu – mjerite ga 15 sekundi ili 30 sekundi pa pomnoite s 4 ili 2. Puls: IME UÈENIKA MIROVANJE LAGANI NAPOR INTENZIVNI NAPOR MIROVANJE LAGANI NAPOR INTENZIVNI NAPOR A B C Disanje: IME UÈENIKA A B C 147 Fiziologija ronjenja Djelovanje ronjenja na organizam • Jeste li ikada s maskom i disalicom zavirili ispod površine mora? Ako jeste, onda ste vrlo vjerojatno u gotovo svakoj uvali doivjeli djeliæ tihog i prekrasnog podvodnog svijeta. Od prapoèetaka èovjek je teio otkrivanju mnogih tajni prirode i ivota oko sebe. Jedna od najstarijih tenji, otkrivanje nepoznatog podvodnog svijeta, nagnala je istraivaèe i avanturiste na spuštanje u tamne dubine i traganje za naèinima boravka pod vodom. Što je ronjenje? Ronjenje je boravak ispod vodene površine, bilo uz zadravanje daha ili pomoæu ronilaèkog aparata. Razlikujemo sportsko (natjecanje ili rekreacija) i profesionalno ronjenje. Profesionalno se roni u vojsci, policiji, graðevinarstvu, industriji i znanosti. Da biste postali ronilac potrebno je proæi kompletnu obuku u ovlaštenoj školi ronjenja, sa sigurnosnom opremom te uz nadzor ovlaštenih instruktora. Kao što vozaè mora nauèiti osnovna pravila vonje i sigurnosti na cestama, tako i dobar ronilac mora poznavati osnovna pravila ronjenja. Roniti bez odgovarajuæeg znanja opasno je po zdravlje i ivot èovjeka. Stoga svakom roniocu sigurnost mora biti na prvom mjestu. Zauzvrat, ronjenje prua neopisiv doivljaj i avanturu. RONILAÈKI APARAT (BOCA) DISALICA MASKA Slika 2. RONILAC NA OLUPINI POTONULOG BRODA REGULATOR DISANJA Slika 1. 148 RONILAC ISTRAUJE BIOLOŠKU RAZNOLIKOST PODMORJA Izborne teme Kako ronjenje djeluje na ljudski organizam? Promjene vida u vodi Vid u vodi postaje slab. Slika predmeta je mutna kad golim okom gledamo pod vodom. Uporaba maske osigurava zraèni prostor ispred oka što omoguæuje stvaranje jasne slike. Ipak i pri tome dolazi do manjih nerealnosti u gledanju, pa se predmeti pod vodom èine priblino 33% veæi i 25% blii. Na veæim dubinama moemo raspoznati sve manje boja. Ispod 20 m sve izgleda blijedoplavo, a nakon toga sivo. Stoga ronioci koriste svjetiljke kako bi osvijetlili tamne prostore i otkrili prave boje podmorja. Promjene sluha u vodi Zvuèni valovi kroz vodu putuju èetiri puta bre nego kroz zrak. To oteava odreðivanje smjera iz kojeg dolazi zvuk. Gubitak topline Svaki plivaè osjeæa hladnoæu nakon skoka u vodu, neovisno o njenoj temperaturi. To je zato što tijelo u vodi gubi toplinu dvadeset puta bre nego u zraku. Ali èovjek se na to brzo privikne. Ono što se zapravo dogodi je suenje krvnih ila u koi, tako da manje krvi protjeèe površinom tijela. Ako je tijelo dulje vrijeme izloeno veæem gubitku topline, smanjeni krvotok ne uspijeva tijelo odrati toplim, pa se ono pokušava zagrijati trzanjem mišiæa koje nazivamo drhtanje. Uporaba odgovarajuæeg ronilaèkog odijela zaštita je od pretjeranog gubitka tjelesne topline. Privikavanje tijela na tlak u vodi Kad ronimo ispod površine, voda koja nas okruuje pritišæe naše tijelo. U fizici ste veæ nauèili da tlak vode raste s poveæanjem dubine (kompresija). Za svakih se 10 metara dubine tlak u morskoj vodi poveæava za 1 bar (tablica 1). To je tlak koji djeluje na tjelesne šupljine koje su ispunjene zrakom (uši, sinusi, pluæa). Spuštajuæi se lagano u dubinu, ronilac treba omoguæiti ulazak zraka u te šupljine kako bi se tlak izjednaèio u odnosu na okolni tlak. Ukoliko ne doðe do izjednaèavanja tlakova, moe doæi do prsnuæa navedenih organa. Izjednaèavanje tlakova u ušima treba zapoèeti veæ na poèetku zarona. Jedan od naèina je da ronilac zaèepi nos i pokuša lagano ispuhnuti zrak kroz nos. Izjednaèavanje tlaka moe se izvoditi i pomicanjem donje èeljusti ili gutanjem. DUBINA TLAK VOLUMEN PLUÆA (KOD RONIOCA NA DAH) morska razina 1 bar 100% 10 m dubine 2 bara 50% 20 m dubine 3 bara 33% 30 m dubine 4 bara 25% Disanje pod vodom Kod ronjenja na dah, duboko udahnemo zrak (78% dušika, 21% kisika, 0,035% ugljikovog dioksida, plemeniti plinovi), zadrimo dah i zaronimo. Što smo dublje tlak vode jaèe pritišæe prsni koš, volumen pluæa se smanjuje (tablica 1), a gustoæa udahnutog zraka se poveæava. Kad se u tijelu poveæa kolièina ugljikovog dioksida èovjek osjeti potrebu za zrakom. Vano je Tablica 1. PRIKAZ POVEÆANJA TLAKA I SMANJENJA VOLUMENA PLUÆA S PORASTOM DUBINE 149 Fiziologija Ëovjeka odmah krenuti prema površini. U suprotnom, ako ne poslušamo signale tijela, moe doæi do nesvjestice. Ronjenje s ronilaèkim aparatom omoguæuje ronjenje na due vrijeme. Ronilac udiše zrak preko regulatora, koji smanjuje visoki tlak zraka iz boce na tlak okoline. Svaki put kad ronilac udahne, izjednaèuje tlak u pluæima s okolnim tlakom pri èemu se volumen pluæa ne mijenja. Zato se pri ronjenju s bocom mora stalno disati bez zadravanja daha. Na veæim je dubinama udahnuti zrak gušæi, što znaèi da ronilac udiše sve više molekula plinova kako zaranja u veæe dubine. Vano je napomenuti da velika kolièina dušika pod visokim tlakom u krvi djeluje omamljujuæe poput narkoze. Mnogi ronioci neæe osjetiti simptome sve do dubine od 20 do 30 m, dok su na dubinama veæim od 40 m simptomi sve izraeniji. Djelovanje dušika moe potpuno onesposobiti normalno ponašanje i rasuðivanje. Jedini je lijek smanjivanje dubine ronjenja, a to ronilac moe samo uz pomoæ partnera. Za veæe dubine potrebne su posebne kombinacije plinova za disanje, primjerice smjesa helija i kisika. Ronjenje i dekompresijska bolest Slika 3. 150 DEKOMPRESIJSKA BOLEST Poznavanje još jedne prirodne zakonitosti vano je da biste shvatili zašto ronilac mora oprezno pristupati ronjenju. Mjerenja pokazuju da topljivost plinova u tekuæinama ovisi o tlaku. Poveæanjem tlaka poveæava se topljivost plinova. Smanji li se tlak otopljeni plin se izluèi u obliku sitnih mjehuriæa. Ta zakonitost vrijedi samo za plinove koji kemijski ne reagiraju s vodom, primjerice za dušik, najzastupljeniji sastojak zraka. Poveæana topljivost plinova pri povišenom tlaku moe biti uzrokom nezgoda. Boravi li ronilac na odreðenoj dubini udišuæi zrak iz boce, u njegovim æe se tkivima i tjelesnim tekuæinama otopiti odreðena kolièina dušika. Na veæim dubinama otopljena je sve veæa kolièina dušika. Ako ronilac prenaglo izroni, otopljeni dušik se u tkivima i tjelesnim tekuæinama izluèi u obliku brojnih sitnih mjehuriæa (kao kad otvaramo bocu gazirane vode), što moe imati teške posljedice (sl. 3). Opisani poremeæaj naziva se dekompresijska bolest. Mjehuriæi dušika mogu izazvati zastoj krvotoka ili èak krvarenje. Najopasnije je kad se mjehuriæi pojave u mozgu, što moe prouzroèiti vrtoglavicu, paralizu, privremenu sljepoæu, grèeve i nesvjesticu. Zato se, prije nego izrone, ronioci zadravaju odreðeno vrijeme na toèno odreðenim dubinama. Izborne teme Liječenje dekompresijske bolesti u barokomori Ukoliko postoji sumnja da se radi o dekompresijskoj bolesti, unesreæenog treba što prije prevesti u najbliu barokomoru. Prvi pogled na barokomoru izgleda kao susret sa svemirskim brodom ili podmornicom. U barokomori unesreæeni ronilac udiše èisti, stopostotni kisik na tlaku veæem od jednog bara. Pod strogom kontrolom struènjaka unesreæeni dobiva do 20 puta više kisika nego normalnim disanjem. Takav postupak smanjit æe kolièinu osloboðenih mjehuriæa i vratiti plin ponovo u krv i tkiva. Tlak se potom polagano smanjuje, a dušik se postupno oslobaða. Slika 4. BAROKOMORA RAZMISLI I ODGOVORI 1. Objasni kako se mijenja tlak: a) kad penjaèi osvajaju Mount Everest (prisjeti se što si o sastavu zraka nauèila/nauèio iz kemije) b) kad ronilac istrauje podmorje? 2. Objasni zašto pri istraivanju podmorja ronioci koriste svjetiljku. 3. Kako dekompresijsku bolest moemo usporediti s otvaranjem boce s gaziranom vodom? 4. Kako se u barokomori lijeèi dekompresijska bolest? ISTRAI U dodatnoj literaturi i na internetskim stranicama doznaj: • Koje vrste ronilaèkih odijela koriste ronioci? • U kojim se hrvatskim gradovima nalaze barokomore? • Kako ekološki osviješteni ronioci pomau u oèuvanju biološke raznolikosti našeg podmorja? ZANIMLJIVOSTI • Najveæa dozvoljena dubina sportsko-rekreativnog ronjenja s ronilaèkim aparatom iznosi 40 m. • Kod ronjenja s ronilaèkim aparatom brzina izrona ne smije biti veæa od 9 metara u minuti. Osim toga, radi dodatne sigurnosti, ronilac mora napraviti sigurnosnu stanku od 3-5 minuta na dubini od 5 metara. • Simptomi dekompresijske bolesti obièno se javljaju u vremenu od 15 minuta do 12 sati nakon izrona. 151