Institut za jadranske kulture i melioraciju krša- Split, Put Duilova 11 21000 Split; e-mail: gdumicic@krs.hr
Uvod
Proizvodnja lubenice u Hrvatskoj posljednjih godina raste, godišnje se lubenicom zasije 3 000 ha s prosječnim prinosom od 23,1 t/ha (FAO 1998, prema Lešić, 2002). Područja sa sumom srednjih dnevnih temperatura iznad
3000 o C, u bezmraznom razdoblju, prikladna su za uzgoj lubenice, takve uvjete nalazimo u većini naših krških polja (Lešić i sur., 2002). Na naše tržište najranije dolazi lubenica proizvodena u dolini Neretve, a nadopunjuje je proizvodnja u Ravnim kotarima i ostalim krškim poljima. Primjena suvremenih tehnologija u uzgoju omogućava raniji dolazak na tržište, te povećanje prinosa (Borošić,1997). Posljednjih godina kao rezultat intenzivne selekcije na tržištu je prisutan veliki broj dobrih kultivara. Pri izboru kultivara za uzgoj treba voditi računa o prinosu, otpornosti na bolesti, adaptabilnosti, dužini vegetacije te potrebama tržišta (Roberts,1996). Zbog blizine tržišta i turističke sezone proizvodnja lubenice na području Drniša i Imotskog stalno raste, stoga je cilj ovog rada bio ispitati karakteristike novih kultivara u tim agroekološkim uvjetima.
Materijal i metode
Poljski pokus s devet kultivara lubenice (Crimson Glory, Eureka, Royal Majesty, Suger Delicata, Paladin, Farao,
Top Gun, Crimson Sweet i Sultan) postavljen je na obiteljskim gospodarstvima u Petrovom polju 1999. i 2000.
godine te u Imotskom polju 2000. Presadnice su uzgojene u lončićima u stakleniku, a posađene su u polje
16.5.1999. i 17.5.2000. u Drnišu i 15.5.2000. u Imotskome, na malch od crne PE-folije uz sustav za navodnjavanje kapanjem. Pokus je postavljen po slučajnom bloknom rasporedu s pet ponavljanja, razmak sadnje je bio 2 m između redova, 1 m unutar reda. Pri osnovnoj obradi tla u obje godine u Drnišu parcela je pognojena zrelim stajskim gnojem (30 t/ha) i kompleksnim mineralnim gnojivom NPK 5-20-30 (600 kg/ha). U
Imotskome u 2000. godini u osnovnoj obradi dodano je 40 t/ha zrelog stajskog gnoja i 600 kg/ha NPK 5-20-30.
Fertirigacijom su obavljene četiri prihrane s ukupno 300 kg/ha AN-om (33,5%N) u obje godine i na obje lokacije. Zaštita je obavljana tijekom vegetacije te su preventivno su upotrebljeni Ridomil MZ 72 WP, Rubigan
EC, Chess 25 WP, Demitan SC dok su kurativno primijenjeni Aliette WP, Chromosul 80 and Actellic 50 EC.
Berbe su obavljene ručno, dinamikom dozrijevanja plodova prema vanjskim pokazateljima zrelosti, odnosno u trenutku kad je vitica najbliža plodu uvenula te se boja dijela koji dotiče tlo promijenila iz bijele u žutu
(Marr,1998). Berba u Drnišu u 1999. je bila od 4. kolovoza do 24. kolovoza, a u 2000. od 27. srpnja do 3.
kolovoza. U Imotskom je berba bila od 26. srpnja. 2000. do 11. kolovoza 2000. Plodovi su vagani pojedinačno te je izmjeren ukupan prinos, prosječna masa ploda te udio netržišnih plodova (< 4.5 kg). Podaci su statistički obrađeni analizom varijance, a srednje vrijednosti su uspoređene Duncan testom.
Rezultati istraživanja i rasprava
Prinos tržišnih plodova bio je najveći u Drnišu u 1999. godini i kretao se od 72,823 t/ha do 35,247 t/ha, u 2000.
godini prinos bio također veći na lokaciji u Drnišu u odnosu na Imotski, osim kod kultivara Top Gun i Crimson
Sweet (Tablica 1). Značajno najveći prinos u obje godine istraživanja u Drnišu imao je kultivar Royal Mayesty
(72,823 i 44,721 t/ha), ali u 2000. godini nije bilo značajne razlike u odnosu na kultivare Paladin (43,744 t/ha) i
Sultan (42,875 t/ha), ostali kultivari su imali značajno manji prinos. U Imotskom je najveći prinos zabilježen kod kultivara Crimson Sweet (38,061 t/ha), ali nije bilo značajne razlike u odnosu na kultivare Farao (36,404 t/ha) i
Royal Mayesty (35,254 t/ha) dok su ostali kultivari imali značajno manji prinos. Najmanji prinos u obje godine u
Drnišu imao je kultivar Eureka (35,247 i 29,004 t/ha), dok je u Imotskome najniži prinos zabilježen kod kultivara Sugar Delicata (22,391 t/ha) (Tablica 1). Utjecaj lokacije i godine uzgoja na prinos lubenice je očit iz dobivenih rezultata, slična zapažanja dobivena su i u radovima drugih autora (Duval i NeSmith, 1999; NeSmith,
1999; Sanders i sur., 1999). Pored varijabilnosti u prinosu zabilježena je i varijabilnost u prosječnoj masi ploda koji su kod većine kultivara bili u klasi srednje krupnih plodova (Tablica 2). Najveća prosječna masa ploda zabilježena je 1999. godine u Drnišu kod kultivara Farao (10,95 kg), ali nije bilo značajne razlike s kultivarima
Crimson Glory (10,84 kg), Paladin (10,78 kg), dok su ostali kultivari bili značajno lošiji. U 2000. godini u
Drnišu najveću prosječnu masu ploda imao je kultivar Sultan (7,84 kg) ) dok su ostali kultivari bili značajno lošiji. U Imotskom je najveća prosječna masa bila zabilježena kod kultivara Farao (7,43 kg), no opravdana razlika je zabilježena samo u odnosu na kultivare Eureka, Royal Mayesty i Sugar Delicata (Tablica 2). Važan pokazatelj prinosa je i postotak tržišnih plodova koji je u Drnišu u 1999. bio najveći kod kultivara Royal
Mayesty (99,15%), a u 2000 kod kultivara Sultan (94,15%) (Tablica 1). U Imotskom se postotak tržišnih plodova kretao od 82.4% (Sugar Delicata) do 100% kod (Crimson Glory). Najveći postotak netržišnih plodova zabilježen je kod kultivara Sugar Delicata u obje godine i na obje lokacije. Tehnologija uzgoja u velikoj mjeri

utječe na prinos i komponente prinosa lubenice (Borošić i sur., 1997; Duval i NeSmith, 1999; NeSmith, 1999;
Sanders i sur., 1999), pored relativno zadovoljavajućih rezultata dobivenih u ovom istraživanju očito je da je poželjan daljnji rad na poboljšanju tehnologije uzgoja lubenice na našim obiteljskim gospodarstvima.
Tablica 1. Tržišni prinos lubenice (t/ha) i udio netržišnih plodova (%) na lokacijama u Drnišu
i Imotskom u 1999. i 2000.
Kultivar t/ha
Drniš '99
%
Lokacija t/ha
Drniš '00
%
Imotski '00 t/ha %
Crimson Glory
Eureka
Royal Mayesty
Sugar Delicata
Paladin
Farao
Top Gun
Crimson Sweet
Sultan
36,449 de
35,247 e
72,823 a
44,852 cd
54,177 b
60,331 b
55,866 b
45,469 c
54,343 b
1,49
2,75
0,84
2,85
1,77
1,27
1,13
1,43
2,44
30,654 d
29.004
d
44,721 a
32,046 cd
43,774 ab
38,394 bc
31,683 d
32,813 cd
42,875 ab
8,55
15,86
9,24
16,01
7,66
10,32
11,59
13,29
5,84
29,331 d
28,586 d
35,254 abc
22,391 e
30,578 cd
36,404 ab
33,042b cd
38,061 a
32,084b cd
0,00
8,49
11,29
17,58
5,33
3,47
4,63
6,53
3,35
Tablica 2. Masa ploda (kg) lubenice na lokacijama u Drnišu i Imotskom u 1999. i 2000.
Lokacija
Kultivar
Crimson Glory
Eureka
Royal Mayesty
Sugar Delicata
Paladin
Farao
Top Gun
Crimson Sweet
Sultan
Drniš '99
10,84
9,46
9,65
8,45
10,78
10,95
8,70
9,17
10,23 f d a ef ab cd ab de bc
Drniš '00
7,31
6,31
6,80
6,59
7,39
7,36
6,69
6,57
7,84 b d c cd b b cd cd a
Imotski '00
7,09 abc
6,87 c
6,91 bc
6,10 d
7,32 a
7,43 a
7,18 abc
7,26 ab
7,23 abc
Zaključak
Rezultati pokusa pokazuju da se kultivari lubenice razlikuju po prinosu i prosječnoj masi ploda u ispitivanim agroekološkim uvjetima, također uočen je utjecaj izbora lokacije i godine uzgoja a navedena svojstva. Obzirom na prinos u Drnišu možemo istaknuti kultivar Royal Mayesty (72,823 t/ha) i Farao (60,331 t/ha) u 1999. godini te Paladin (43,774 t/ha) i Sultan (42,875 t/ha) u 2000. godini. U Imotskom je najveći prinos zabilježen kod kultivara Crimson Sweet (38,061 t/ha). Kultivar Farao se posebno istakao obzirom na prosječnu masu ploda koja se kretala od 7,36 kg do 10,95 kg. Udio netržišnih plodova je bio veći u godinama s lošijim prinosom, međutim bio je najveći kod kultivara Sugar Delicata u svim uvjetima.
Literatura
Borošić J., Romić D., Klačić Ž., Žutić I., Romić M. i Prtenjača V., (1997). Utjecaj malčiranja tla i
navodnjavanja na rast i prinos lubenica. Zbornik sažetaka XXXIII znanstvenog skupa hrvatskih agronoma,
Opatija, 105.
Duval J. R., NeSmith D.S., (1999). Stand survival, establishment and yield of a diploid and a triploid watermelon
transplants of different ages and sizes. HortTechnology 9(4)
Lešić R., Borošić J., Butorac I., Ćustić M., Poljak M. i Romić D., (2002). Povrćarstvo, Zrinski, Čakovec
Marr C.W., Tisserat N., (1998). Commercial vegetable production watermelon. Kansas State University.
No. 1107: 1-7
NeSmith D.S., (1999). Root distribution and yield of direct seeded and transplanted watermelon. J.Amer. Soc.
Hort. Sci. 124(5):458-461.
Roberts W., Motes J., Edelson J., Damicone J., Duthie J., (1996). Watermelon production. Oklahoma State
University, F-6236:1- 6
Sanders D.S., Cure, J.D., Schultheis, J.R., (1999). Yield response of watermelon to planting density, planting
pattern and polyethylene mulch. HortScience 34(7):1221-1223.